VIVAT ACADEMIA

Prof. dr. sc. DARKO DUPLANČIĆ, dr. med.

MARIJA FRANKA ŽULJEVIĆ, dr. med.

Katedra za medicinsku humanistiku Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu

Liječnička profesija se mijenja s duhom vremena, a istovremeno se događa i vrtoglavi napredak tehnologije i opsega ljudskoga znanja. Osim svladavanja tehničkih znanja i vještina liječnik treba razumjeti i prepoznati društvene potrebe i očekivanja od svoje profesije. Osnovni je cilj nastave iz medicinske humanistike upoznavanje studenta s položajem medicine i liječnika u društvu, s perspektivom na prošlost, sadašnjost i budućnost medicine. Takav sveobuhvatan pogled na medicinu postiže se kroz više različitih disciplina koje ne pripadaju prirodnim znanostima, ali koje medicinu postavljaju u širi kontekst ljudskoga društva. Na samom početku studija medicine, u medicinskoj humanistici prvo se upoznaje s općim ustrojem medicine, njenim zadaćama i odgovornostima, da bi se stvorila jasna početna očekivanja o naravi i strukturi studija medicine. Nakon toga je potrebno poznavanje općih i specifičnih ljudskih prava suvremenog čovjeka, bez čijih se osnova ne može odrediti ispravan pristup bolesniku, kao ni donošenje odluka koje pripada odgovornosti svakog liječnika. Uz to se upoznaje s općim definicijama morala, etike i profesionalizma, kao i s kodeksima, zakonima i deklaracijama koje je potrebno znati da bi se utvrdio najispravniji pristup u praksi. To predmet dovodi i do medicinskog prava, koje sabire sve spoznaje i zaključke u zakone koji služe kako bi zaštitili i liječnika i bolesnika. Medicinska etika zatim pokušava odgovoriti na pitanja koja leže između suhih zakonskih određenja i moralne dužnosti za bolesnika i ukupno zdravlje populacije koju nosi

ZAŠTO MEDICINA TREBA MEDICINSKU HUMANISTIKU?

svaki liječnik. Ona prikazuje dvojbe za koje ne postoji jednoznačan odgovor, a do kojih u kliničkoj praksi liječnik dolazi češće nego što studenti misle. Vrlo često može doći do sukoba između vrijednosti propisanih liječničkim pozivom i pitanja što predstavlja dobrobit bolesnika, a što pokriva zakon. Studentima se osvještava i potreba poznavanja bolesnikova psihološkog i društvenog stanja u odnosu na njegovu bolest, što uključuje disciplinu medicinske sociologije koja bolesnika stavlja u društveni i ekonomski kontekst. Iako medicinska humanistika ne podučava psihijatriju i psihologiju, u njoj se naglašava važnost razumijevanja bolesnika i njegovog osobnog konteksta te se potiče empatija i dijalog s bolesnikom da bi se olakšao proces donošenja (zajedničkih) odluka, a u tom pogledu je medicinskoj humanistici bliska i psihološka medicina. Da bi se razumjele složene dvojbe do kojih može doći u medicini, potrebno je sagledati njezinu prošlost i budućnost; zato se uči povijest medicine, koja pokazuje koliko je bilo teško razumjeti i primijeniti sve ono što je čovječanstvo spoznalo o zdravlju i bolesti te uvrstilo u zdravstveni sustav koji danas poznajemo. Pogled u prošlost pomaže bolje razumjeti pojam profesionalizma i ulogu liječnika, koja se mijenjala kroz različite povijesne i kulturološke kontekste. Nastava iz bioetike se pak dotiče pitanja koja su nastala razvojem tehnologija vezanih uz reproduktivnu medicinu, genetičke modifikacije i goleme napretke u dijagnostici i liječenju. To vodi u raspravu o utjecaju filozofije transhumanizma na medicinu, gdje još nije jasno razgraničeno do koje mjere se smije modificirati ljudsko tijelo i um.

Medicinska humanistika ne nastoji preodgojiti studente ili dati čvrste odgovore, već ih osvijestiti o onom što mogu očekivati od svog poziva te da moraju sagledati sve njegove osobitosti, kao i sve dobre i loše aspekte. Iako se medicina doima kao vrlo jasna i pravocrtna kad se uči tijekom studija (a često se i idealizira), slučajevi u stvarnom životu pokazuju da u kliničkoj praksi može doći do različitih neugodnih i nepredvidivih situacija. Odmicanjem od paternalističkog modela koji implicira da je liječnički autoritet neporeciv, liječnički postupci danas se sve češće propituju.

Kao što se i kliničke vještine uče kroz praksu, tako treba težiti da nastava medicinske humanistike sve više uključuje i rad sa stvarnim bolesnicima i njihovim problemima. Premda se budućeg liječnika ne može naučiti što točno treba učiniti u kojoj situaciji, vrlo je važno da dobije cjelovitu sliku medicine te da razumije težinu, ali i ljepotu svojega poziva.

marija.franka@gmail.com