AKTUALNO
TEORIJE ZAVJERE O COVID-19 Kako smo uopće došli do toga da njegujemo antiznanstveni pristup razvoju društva?
IVANA ŠMIT, dr. med. Predsjednica HUBOL-a i dopredsjednica HLK-a
Već godinu i pol dana svijet se bori s epidemijom kakvu novija povijest ne pamti. Poremećeno je funkcioniranje apsolutno svih segmenata društva na svim kontinentima. Medicinski je jasno da postoji problem, no o njegovoj veličini, kao i o načinu njegova rješavanja, kako vrijeme odmiče stvaraju se brojne ideje koje, mora se priznati, postaju sve čudnije i, usudila bih se reći, neke spadaju u kategoriju „vjerovali ili ne“. Globalna znanost, ista koja nam je omogućila život kakav danas imamo, žestoko radi kako bi problem riješila na najbolji mogući način i vratila nas u „normalan život“, dok istovremeno bujaju agresivni tonovi po društvenim mrežama šireći opasne ideje o tome kako „virus ne postoji“, „radi se o jačoj prehladi“ i da je zapravo sve to jedna „teorija zavjere s namjerom čipiranja ljudi kroz cjepivo“ i slično. Količina bujne mašte koja širi ove nevjerojatne teorije nezamisliva je. Kao medicinski obrazovana osoba moram priznati da mi nikako nije jasno kako su se ovakve ideje počele toliko širiti među ljudima, uzimajući u obzir koliko su „uvredljive za zdrav razum i zapravo same po sebi granično shizoidne“. Kao liječnik koji je radio na COVID odjelima i liječio najteže oboljele, koji je strepio hoće li imati dovoljan broj respiratora i ostalih respiratornih pomagala, bolničkih kreveta i osoblja za zbrinjavanje svih pacijenata koji su pristizali u bolnicu, moram priznati da mi se pokušaj negiranja postojanja virusa čini prilično sulud, gotovo poput akutno shizofrenog pacijenta koji pokušava dokazati da baš pred vama razgovara sa hrpom izvanzemaljaca. Vi mu pokušavate
28
LIJEČNIČKE NOVINE 202 - rujan 2021.
objasniti da to nije točno, no i dalje ste svjesni da ga nećete razuvjeriti jer to je „njegova stvarnost“. Pitanje je kako je ta „psihoza“ toliko uzela maha? Dio odgovornosti svakako je u dijelu političkih struktura koje su tijekom pandemije stvarale dvostruka mjerila za politiku i ostatak građanstva RH. Dok su građani morali poštivati mjere izolacije, i dok su njihovi kontakti uz praćenje policije morali biti u kućama, a strogo su se nadzirala okupljanja „običnih građana“, u nekoj drugoj stvarnosti političari su, iako su bili u kontaktu sa zaraženom osobom, primjerice, mogli doći na sjednicu Sabora nakon što im je čelni čovjek HZJZ-a to dozvolio. Pojedini politički skupovi, medijski dokumentirano, bili su održavani gotovo bez ikakvih protuepidemijskih mjera, pogreba „običnih“ ljudi bile pažljivo su pratile nadležne institucije, dok su „politički obojani pogrebi“ imale drukčiji tretman. Zapravo je nevjerojatan broj primjera dvostrukih mjerila koje je propisivala politika i „politici bliska struka“, neke su se primjenjivale za „običan“, a druge za „elitni“ puk. Naravno da se nakon svega toga početno ogromno povjerenje građana u Krizni stožer strmoglavo smanjilo, stvarajući time prostor za bujanje raznih „teorija zavjere“. Jer, pobogu, kakav je to virus koji „zaobilazi političke skupove, politici bliske ljude i događanja“, a ulazi isključivo među „obične ljude“. Posljedice svih tih budalaština zbrinjavali smo, naravno, mi liječnici u bolnicama. Danonoćno smo gledali ljude kako love svaki udah kao da im je posljednji, pokapali smo ljude koji do tada nisu imali težih bolesti, tjednima smo i mjesecima živjeli u plastičnim odijelima, pa tako zamotani radili poput astronauta brojne operacije i zahvate, u konačnici, u brojnim protuzakonitim prekovremenim satima. Nikome od nas to nije bilo niti zabavno, niti
nešto što želimo raditi u budućnosti. Većina mojih kolega toliko je psihički i fizički iscrpljena da su neki ozbiljno razmišljali o tome da napuste profesiju i posvete se nečemu drugome. Toliko o laganoj prehladi. Osobno mi nikako nije jasno kako ljudi mogu propagirati ideju da nakon svega mi liječnici sudjelujemo u toj nekoj „globalnoj uroti“, kojoj je cilj „čipirati cijepljenjem ljude“ izmišljanjem tako ružne bolesti. Koja logika stoji iza takvog razmišljanja, iskreno ne mogu dokučiti. To je vjerojatno jasno jedino onima koji takve ideje šire. Sada kad imamo dostupno cjepivo protiv bolesti koja nam je paralizirala život proteklih godinu i pol dana, kao posljedica ostaje, jednako tako nedokučivo, kako smo ostali toliko tvrdoglavi u tim teorijama zavjere da odbijamo prihvatiti jedinu mogućnost kojom su isključene brojne zarazne bolesti iz populacija poput velikih boginja te se postupno, poput Velike Britanije, vratiti u normalan život. Mislim da u ovom trenutku ne postoji niti jedan lijek niti medicinsko sredstvo koje je pod većim povećalom svjetske znanstvene zajednice nego praćenje nuspojava od cjepiva protiv COVID-19. Isto tako treba napomenuti da postoje brojni lijekovi koji su u svakodnevnoj uporabi i koji izazivaju puno veće i ozbiljnije nuspojave od cjepiva protiv COVID-19 i kojih se nismo odrekli kada tretiramo neke bolesti i stanja, poput antibiotika, analgetika i slično. Izmišljanje argumenata poput neplodnosti kao nuspojave cjepiva, za što ne postoje nikakvi znanstveno utemeljeni dokazi, stvaraju među ljudima konfuziju, dovoljno veliku da će odbijati cijepljenje po cijenu riskiranja života u slučaju fatalne zaraze virusom. I mnogi su od njih nažalost umrli. Loveći na kisiku zadnje vlastite udisaje
