IZHRVATSKI KOMORE ZA LIJEČNIKE
Dulce cum utili!
Jezične dvojbe pri oslovljavanju I z v . p r o f . d r. s c . T A M A R A G A Z D I Ć - A L E R I Ć
O oslovljavanju su napisani brojni članci i savjeti jer oslovljavanje kao nezaobilazan dio ljudske komunikacije možemo promatrati s više strana. Način na koji se kome obraćamo govori o našem odgoju i obrazovanju, o statusu koji imamo u društvu, o položaju na kojem se nalazimo, o stavovima i vrijednostima koje zastupamo. Bez obzira na to obraćamo li se kome govorenim ili pisanim putem, obraćamo li mu se u poslovnoj ili privatnoj komunikaciji, trebamo znati kako se osobi treba pravilno obratiti. Zato ćemo u ovom broju Liječničkih novina govoriti o pravilima koja postoje u društvu u vezi s oslovljavanjem. Nezaobilazno se pritom moramo osvrnuti na bonton, odnosno na društveno prihvatljivo ponašanje, običaje, odnosno načine ponašanja koji su se ustalili u zajednici i koji se prenose iz naraštaja u naraštaj, na jezičnu kulturu, pravopis i gramatiku. Oslovljavanje u bližoj i daljoj obitelji Ako mislimo da se u privatnome razgovoru osobi možemo obraćati slobodno i da oslovljavanje u toj vrsti komunikacije ne podliježe nikakvim pravilima, nismo u pravu. Od davnine možemo pratiti kako su naši, i ne tako davni predci (vidjet ćete u rezultatima istraživanja koje ću vam prikazati), i u toj vrsti komunikacije razvili stroga pravila. U istraživanju koje je provedeno u osamnaest hrvatskih županija prije šest godina došli smo do vrlo zanimljivih podataka. Nije neobično da se u velikom broju hrvatskih krajeva stanovnici rođeni do 40-ih godina prošloga stoljeća majci, ocu, baki i djedu te tetki, stricu i ujaku još uvijek obraćaju ili su se obraćali na „vi“, ali je zanimljivo da su se i oni rođeni 90-ih godina prošloga stoljeća nastavili obraćati na „vi“ u komunikaciji s tetkom, stricem i ujakom,
78
LIJEČNIČKE NOVINE 200 - lipanj 2021.
iako se usporedno pojavljuje i oslovljavanje tih rođaka na „ti“. Još uvijek na „vi“ oslovljavaju svoje tetke, stričeve i ujake oni rođeni u vrijeme Domovinskoga rata i nešto mlađi od njih u Sisačko-moslavačkoj županiji u Glini i Petrovcu, u Splitsko-dalmatinskoj županiji u Splitu, u Krapinsko-zagorskoj županiji u Zlatar Bistrici, Mariji Bistrici, u županiji Grad Zagreb u Zagrebu, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u Maloj Babinoj Gori, Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Trstenom i Varaždinskoj županiji u Visokom. Istraživanje nije provedeno u svim naseljenim mjestima svih županija, ali je obuhvatilo velik broj njih i velik broj ispitanika po županijama tako da se za svaku županiju mogu dobiti zanimljivi podatci. Može se primijetiti kako se oslovljavanje na „vi“ među mlađom populacijom zadržalo samo prema daljim rođacima (tetkama, stričevima i ujacima), dok se prema bližim rođacima (majka i otac) zadržalo među onima rođenima do 40-ih godina prošloga stoljeća uz nekoliko iznimaka (u Krapinsko-zagorskoj županiji nekoliko ispitanika rođenih 60-ih godina). Odnos „vi“ – „ti“ uvijek je vezan uz to koliko smo s osobom kojoj se obraćamo bliski. Tako da se s obzirom na to kako se obraćamo bližoj i daljoj rodbini, mogu uočiti društvene i sociološke promjene koje su nastale u posljednjih 50-ak godina u načinu obiteljskoga života. To se može povezati i s tradicionalnim rodbinskim nazivima o kojima smo bili govorili u članku iz studenoga 2019. Tada smo bili rekli kako je do zaborava tradicionalnih rodbinskih naziva došlo dobrim dijelom i zbog promjene načina života koji je doveo do prostornoga udaljavanja od rodbine, a time i do rjeđe učestalosti susretanja i manjega broja potrebnih životnih odnosa među rodbinom.
Pravila ponašanja i jezična pravila pri oslovljavanju Iako se oslovljavanje u poslovnoj komunikaciji bitno razlikuje od onoga u osobnom razgovoru ili dopisivanju, pravila vezana uz oslovljavanje postoje i u jednom i u drugom slučaju. Pravila ponašanja dio su kulture svakoga naroda, a jezična je kultura u temelju svake kulture. Nekada se može dogoditi da nesvjesno narušimo red koji postoji u kojoj kulturi s obzirom na to da, uz opća pravila ponašanja, postoje i pravila vezana uz pojedine narode i s kojima bi se trebalo upoznati ako se planiramo susresti s osobama drugih kultura ili ako putujemo u zemlje u kojima se pravila razlikuju od naših. Do nepoštivanja pravila pri oslovljavanju može doći i zbog neznanja. Jedan naš dragi, nažalost, već prije puno godina preminuli profesor, koji je bio autorom i Rječnika hrvatskoga jezika, nama studentima znao je uvijek govoriti da nije sramota ne znati, ali da je sramota ne znati i ne željeti saznati. Pravila ponašanja dio su odgoja kojem smo podvrgnuti od rođenje u bližoj i daljoj obitelji, okolini u kojoj odrastamo, u odgojno-obrazovnim institucijama, ali sami moramo uložiti napor tijekom cijeloga života da upotpunimo one dijelove koji su nam možda na tom putu nekako izmaknuli. Isto je i s obrazovanjem. Zato ćemo u sljedećim potpoglavljima ponoviti neka pravopisna i gramatička pravila vezana uz oslovljavanje s kojima smo se susretali i tijekom školovanja, ali nije ih naodmet ponoviti i možda saznati nešto novo. Pravopisna pravila vezana uz pisanje zamjenica ti/Ti, vi/Vi U pisanoj upotrebi hrvatskoga jezika osim gramatičkih pravila moramo poštovati i pravopisna pravila jer nam samo njihovo pridržavanje omogućuje pravilan i jedinstven način
