OBITELJSKA MEDICINA

Budućnost pojma „sigurnost pacijenta“ u rukama je obiteljske medicine

JELENA RAKIĆ MATIĆ, dr. med. spec.obiteljske medicine

Sigurnost pacijenta je, prema postulatima Svjetske zdravstvene organizacije (engl.World Health Organisation – WHO) temeljno načelo zdravstvene zaštite zajedno s dostupnosti, kontinuitetom skrbi, učinkovitosti, prihvatljivosti i prikladnosti. Definirana je kao sprječavanje pogrešaka i štetnih učinaka na pacijenta povezanih sa zdravstvenom zaštitom. U svijetu postoje milijuni pacijenata koji svake godine trpe invalidnost, ozljede ili smrt kao posljedicu nesigurne medicinske prakse, odnosno zdravstvene zaštite. Znate li da prema podacima WHO-a rizik da pacijent umre od medicinske nezgode je 1 na 300, što je mnogo veći rizik od smrti u zrakoplovnoj nesreći?

Sve to zajedno tijekom posljednjih 20 godina dovelo je do većeg prepoznavanja važnosti sigurnosti pacijenta te integriranja pristupa sigurnosti pacijenta u strateške planove zdravih, uređenih i naprednih zdravstvenih sustava. Postići zavidnu razinu sigurnosti pacijenta nije nimalo lagan zadatak, a zahtijeva razumijevanje vrijednosti, stavova, uvjerenja, standarda i normativa koji su važni za učinkovitu zdravstvenu zaštitu. O sigurnosti pacijenta prvotno se govorilo isključivo u kontekstu bolničkih sustava, no posljednjih nekoliko godina u cijelom svijetu uvidjelo se kako nije ništa manje važna i primarna zdravstvena zaštita, prvenstveno obiteljska medicina kao nositelj zdravstvene zaštite i čuvar ulaza u zdravstveni sustav. Prema podacima američke Agencije za istraživanje u zdravstvu i kvalitetu (engl. Agency for Healthcare Research and Quality) godišnje 1 od 20 pacijenata u izvanbolničkom sustavu iskusi dijagnostičku pogrešku, a procjenjuje se da se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti godišnje dogodi oko 160 milijuna medicinskih pogrešaka. Prema istim istraživanjima oko 80 % informacija koje pacijent dobije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti odmah zaborave, a 1 od 9 prijema u hitnoj službi povezano je sa štetnim učincima lijekova. Podaci su to koji ukazuju na važnost govora o sigurnosti pacijenta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odnosno obiteljskoj medicini.

Primarna zdravstvena zaštita predstavlja točku ulaza u zdravstveni sustav koja izravno utječe na zdravlje ljudi i daljnju uporabu resursa zdravstvene zaštite. Milijuni ljudi u svijetu, uključujući i Hrvatsku, svakodnevno kroče u ordinacije obiteljske medicine u potrazi za zdravstvenom zaštitom i time se odmah izlažu nekoj vrsti pogreške, odnosno potencijalno narušenoj sigurnosti pacijenta. Upravo zbog te iskorištenosti i sve veće opterećenosti obiteljske medicine, sigurnost pacijenta mora postati prioritet, a sam pojam ne smije ostati samo mrtvo slovo na papiru već aktivan „mehanizam“. Neki od čimbenika rizika koji pridonose lošoj sigurnosti pacijenta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti uključuju pogreške u dijagnozi i nesigurnost u liječenju, lošu komunikaciju, nedostatak vremena i diskontinuitet skrbi u ordinacijama. Glavni primjer diskontinuiteta skrbi u Hrvatskoj su timovi bez nositelja u kojima se stalno mijenja liječnik koji skrbi za pacijente te time nema kontinuiteta skrbi, a povećava se rizik od pogreške. Pandemija COVID19 posebno je ukazala na problem nedostatka vremena za pacijenta, problem administrativne preopterećenosti liječnika obiteljske medicine, problem dostupnosti liječnika za kronične bolesnike, a sve sa negativnim utjecajem na sigurnost pacijenta. U obiteljskoj medicini odnos liječnik – pacijent je ključ visokokvalitetne, sigurne i učinkovite zdravstvene zaštite. Ukoliko je taj odnos iz bilo kojeg razloga narušen automatski je narušena i sigurnost pacijenta. Primjerice, ukoliko liječnik obiteljske medicine mora prijaviti promjenu zdravstvenog stanja vozača ili vlasnika oružja time narušava odnos povjerenja, a sigurnost pacijenta je narušena. Izgradnja povjerljivog odnosa između pacijenta, njegove obitelji i liječnika obiteljske medicine jedan je od ključnih čimbenika sigurnosti pacijenta te zdravstvena administracija to ne smije smetnuti s uma kad obiteljskoj medicini nameće razne obveze koje narušavaju taj povjerljivi odnos.

Prosječan radni dan liječnika obiteljske medicine (LOM-a) u Hrvatskoj uključuje 80 – 120 kontakata dnevno što je dvostruko, pa i trostruko više

od prosjeka u Europske unije (EU) u kojoj maksimalni kontakt liječničkog tima iznosi 40 pacijenata dnevno. Ako to preračunamo u minute posvećene pacijentu dolazimo do toga da konzultacija s pacijentom traje 3 - 5 minuta. Jedno je sigurno, imate li toliko malo vremena za pacijenta negdje će se dogoditi pogreška i narušiti sigurnost pacijenta. Uz sve to, ne zaboravimo i na brojne kontrole bolovanja i propisanih lijekova od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) koje troše naše dragocjeno vrijeme, čine nas za vrijeme kontrola nedostupnima za naše pacijente i ne pridonose sigurnosti pacijenta. Izdavanje brojnih potvrda, ispunjavanje raznih obrazaca za pacijente, uloga pozivnih središta za organiziranje cijepljenja protiv COVID-19 samo su još neki od primjera administrativne opterećenosti LOM-a, a na uštrb kvalitete pružene zdravstvene zaštite.

Kretanje pacijenata između različitih dijelova zdravstvenog sustava u tijeku obrade i liječenja čini ljude ranjivima i otvara mogućnost narušene sigurnosti pacijenta. Upravo primarna zdravstvena zaštita, odnosno liječnik obiteljske medicine ima ključnu ulogu u koordinaciji tog kretanja pacijenta kroz zdravstveni sustav, u nadzoru nad planom liječenja i praćenja kao i u provedbi specifičnih pristupa liječenja, poput primjerice palijativne skrbi. Liječnik obiteljske medicine je taj koji na sebe preuzima ulogu čuvara pacijenta i prati promjenu zdravstvenog stanja, prati tijek liječenja i bilježi sve promjene, od dijagnoze do terapije, odnosno nadzire cjelokupni postupak zdravstvene skrbi za pacijenta. Gledajući sve navedene razloge razvidno je koliko je važna obiteljska medicina u pružanju sigurne i učinkovite zdravstvene zaštite u kojoj je sigurnost pacijenta na visokoj razini. Kako to postići? Osvještavanjem zdravstvene administracije, javnosti, pacijenata, ali i liječnika i medicinskih sestara/tehničara u našim timovima o važnosti sigurnosti pacijenta, provođenjem edukacija o navedenom, odterećivanjem liječnika od zadataka koji nemaju veze s medicinom već su administrativne naravi i troše vrijeme liječnika namijenjeno sigurnoj skrbi za pacijenta. Ujedno, promoviranjem važnosti obiteljske medicine za zdravlje pojedinca, ali i zdravlje društva u cjelini, njegovanjem kulture zdravlja, a ne kulture

bolesti, većim uključivanjem pacijenta i njegove obitelji u odlučivanje o liječenju, ali i većim preuzimanjem

odgovornosti pacijenta za vlastito zdravlje. I na kraju, ali ne manje važno, siguran liječnik temelj je sigurne zdravstvene zaštite. Iscrpljeni, bolesni, preopterećeni liječnici obiteljske medicine koji su administratori čitavog zdravstvenog sustava i umjesto na pacijenta vrijeme troše na npr. brojanje kilometara prije izdavanja putnog naloga ne mogu pružiti sigurnu zdravstvenu zaštitu. Ulaganjem u edukaciju liječnika kao i u uvjete rada obiteljskog liječnika povećava se sigurnost rada liječnika te time smanjuje mogućnost pogreške, a sigurnost pacijenta je veća.

Primarna zdravstvena zaštita, odnosno obiteljska medicina, temelj je svakog učinkovitog i racionalnog zdravstvenog sustava, a upravo ta pozicija zahtijeva od obiteljske medicine visoki standard pružene skrbi, uključujući i brigu o sigurnosti pacijenta. Jaka i sigurna obiteljska medicina mora biti prioritet svake zdravstvene administracije kojoj je stalo kako do pacijenata tako i do samih liječnika, cjelokupnog zdravstvenog sustava te u konačnici financijskog aspekta zdravstvene zaštite. Mi, liječnici obiteljske medicine, najbolje znamo kako sigurnost nas samih i osigurani uvjeti za siguran rad s našim pacijentima poboljšavaju zdravlje pojedinca, cjelokupne zajednice i društva. Dozvolite nam da naš posao radimo na siguran način, a sve u svrhu dobrobiti za pacijente.