PSIHIJATRIJSKA TEMA

POREMEĆAJI LIČNOSTI U KLINIČKOJ PRAKSI

MAJDA GRAH, BRANKA RESTEKPETROVIĆ, IGOR FILIPČIĆ

Klinika za psihijatriju „Sveti Ivan“ Jankomir 11, Zagreb Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, Osijek

Danas se ličnost promatra kao složeni obrazac duboko utkanih psiholoških obilježja koje se izražavaju u svim područjima psihološkog funkcioniranja pojedinca. Pojam ličnosti se u svakodnevnom jeziku miješa s dva pojma: karakterom i temperamentom. Iako se doimaju sličnima, ovi su pojmovi bitno različiti. Kada govorimo o karakteru, mislimo na individualna obilježja određene osobe, koje ju čine jedinstvenom i drukčijom od drugih. Odnose se na moralne kvalitete, etičke standarde i načela, a sastoje se od životnih vrijednosti, ciljeva, uvjerenja o samome sebi i okolini te od načina suočavanja s različitim situacijama u različitim okolnostima. Karakter, za razliku od temperamenta, nije nasljedan. Osobine karaktera razvijaju se pod različitim utjecajima, mijenjaju se tijekom života i sazrijevaju u odrasloj dobi. Na razvoj karaktera tijekom procesa njegovog formiranja utječu roditelji, odgoj i društvena sredina u kojoj se osoba razvija. Za razliku od karaktera koji nastaje u odraslijoj dobi pod utjecajem odgoja, okoline i životnih događaja, temperament je urođeni skup karakterističnih ponašanja koja su uglavnom postojana tijekom cijelog života. Dok temperament označava tipičan način emocionalnog reagiranja i ponašanja, karakter označava crte ličnosti koje odražavaju odnos prema sebi (kao što su samopouzdanje, samopoštovanje, samokritičnost), odnos prema drugima (kao što su agresivnost, lojalnost, iskrenost, altruizam, egoizam, poštenje itd.) i odnos prema obvezama i radu (kao što su marljivost, ambicioznost, ustrajnost, savjesnost itd.) (1). Tako ličnost predstavlja dinamičku isprepletenost temperamenta i karaktera čiji je produkt specifično ponašanje karakteristično za neku osobu u određenim situacijama. Zajednička karakteristika psihodinamskih teorija ličnosti je razumijevanje dinamike ličnosti koja se temelji na razmatranjima konflikata unutarnjih

psihičkih struktura, čiji je odraz specifično ponašanje pojedinca (2). Crte ličnosti čine dugogodišnji obrazac ponašanja koji se očituje tijekom vremena i različite životne situacije. Svaki tip ličnosti ima određene načine suočavanja s problemima. Cjelokupna ličnost predstavlja krunu svih procesa koji se odvijaju u njezinoj nutrini. Osnova organizacije ličnosti ključano je načelo za razumijevanje njezine patologije. Postoje različiti načini razumijevanja ličnosti i njezine patologije, od kojih su najistaknutiji psihodinamički, neurobiološki, interpersonalni i kognitivni pristupi (3). Pacijenti s patologijom ličnosti najčešće imaju teškoće uspostavljanja adekvatnih bliskih odnosa. S psihodinamičkog gledišta razumljivo je da krutost ličnosti i njeni maladaptivni obrasci predstavljaju obrambene reakcije pacijenta koji izbjegava bolne i zastrašujuće aspekte svog unutarnjeg svijeta, te ih nastoji odcijepiti iz svoga svjesnoga doživljaja selfa. Time onemogućuje razvoj bliskosti koje se boji jednako toliko koliko je priželjkuje i treba. Nema jednostavnog odgovora na pitanje kako nastaje poremećaj ličnosti. Da bismo ga mogli razumjeti bilo bi potrebno odgovoriti na mnoga teoretska biologijska, psihodinamska, duhovna i civilizacijska pitanja. A prije svega na pitanje što podrazumijevamo zdravim a što bolesnim.

Osobe s poremećajima ličnosti se teško mijenjaju, a vrlo su često uvjerene kako je okolina ta koja se treba mijenjati. Teme koje dominiranju njihovim životnim pričama se stalno ponavljaju kao u začaranom krugu. Ovakve su ličnosti patogene same za sebe, jer kontinuirano izazivaju nove probleme, stvarajući slične situacije koje ponavljaju njihove neuspjehe. Zašto je tome tako uz suvremene biološke i neuroznanstvene spoznaje, najbolje objašnjavaju psihodinamičke teorije poremećaja ličnosti. Iako mnoge teoretske orijentacije i tretmani za poremećaje ličnosti imaju fokus na vlastitom i međuljudskom funkcioniranju kao središnjem načelu patologije ličnosti, značajno je da se ovaj pristup približava dugogodišnjim konceptualizacijama psihologije ličnosti koje nudi psihoanalitička i psihodinamička tradicija. Funkcioniranje ličnosti kako je definirano u ICD-11 i DSM-V povezano je s psihoanalitičkim pojmom strukture ili organizacije ličnosti što u određenom smislu predstavlja ponovno uvođenje psihoanalitičkih razmatranja u dijagnostičke sustave nakon „novo-kraepelijanske revolucije“ povezane s dolaskom DSM-III (4, 5). Godinama je u psihijatrijskim krugovima bio zastupan stav kako nije moguće liječiti poremećaje ličnosti. Suvremene psihoterapijske metode uz pridružene lijekove za simptomatsko liječenje kliničkih slika omogućile su moderan pristup ovom psihijatrijskom entitetu čija zastupljenost svakodnevno raste u općoj populaciji. U tom smislu smo u Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ u posljednjih deset godina razvili sveobuhvatni pristup liječenju poremećaja ličnosti čije su sastavnice akutno zbrinjavanje pacijenata u kriznim situacijama na Zavodu za integrativnu psihijatriju, psihoterapijsko liječenje na Zavodu za psihoterapijsko liječenje, te ambulantni tretman kroz specifični program „Razum i osjećaji“ za liječenje poremećaja ličnosti. O specifičnosti ovog pristupa uskoro ćete moći čitati u knjizi „Poremećaji ličnosti u kliničkoj praksi“ koja je u stvaranju.

Igor.Filipcic@pbsvi.hr

LITERATURA:

1. Marčinko D, Jakovljević M, Rudan V. Poremećaji ličnosti. Stvarni ljudi, stvarni problemi. Medicinska naklada, Zagreb, 2015. 2. Millon T, Millon CM, Meagher SE, Grossman SD,

Ramnath R. Personality disorders in modern life. 2nd edt. John Wiley & Sons, New Jersey, 2004. 3. Caligor E, Kernberg OF, Clarkin JF. Handbook of dynamic psychotherapy for higher level personality pathology. American Psychiatric Publishing, Washington, DC, 2007. 4. Pincus AL, Cain NM, Halberstadt AL. Importance of self and other in defining personality pathology.

Psychopathology. (2020) 53:133–40. 5. Natoli AP. The DSM’s reconnection to psychoanalytic theory through the alternative model for personality disorders. J Am Psychoanal Ass. (2019) 67:1023–45.

Ilustrirala Tisja Kljaković Braić