UVODNIK

PSI LAJU, KARAVANE PROLAZE

Dr. sc. KREŠIMIR LUETIĆ, dr. med.

predsjednik Hrvatske liječničke komore Kada je prije nešto više od pet godina tadašnji ministar zdravstva Dario Nakić uputio na javno savjetovanje novi Pravilnik o dopunskom radu liječnika, jedan od najvidljivijih predstavnika udruga pacijenata je rekao da je to „zadnji čavao zabijen u javno solidarno zdravstvo“. Podsjetimo, bilo je to još u proljeće 2016. godine. Nema sumnje radi se o važnom pravilniku, koji je uz Pravilnik o specijalističkom usavršavanju osnovom kojeg su, nažalost tek privremeno, dokinuti „robovlasnički ugovori“, predstavljao važnu pravnu ostavštinu bivšeg ministra Darija Nakića, njegovog zamjenika Ivana Bekavca i tadašnje zdravstvene administracije. Podsjetimo se da se ovog drugog pravilnika kojeg kolokvijalno zovemo „Nakićev pravilnik“ ubrzo odrekao i sam potpisnik – bivši ministar, no ne i brojni hrvatski liječnici. Ipak, i jedan, a poglavito drugi pravilnik, imali su značajne posljedice za profesionalnu sudbinu te razvoj karijera brojnih hrvatskih liječnika. Naime, tzv. Nakićevim pravilnikom o specijalističkom usavršavanju više je stotina hrvatskih liječnika dobilo anekse ugovora i konačnu slobodu od potencijalnih visokih odštetnih zahtjeva, dok je pravilnikom o dopunskom radu te iste 2016. omogućeno svim hrvatskim liječnicima, koji to žele i ispunjavaju Pravilnikom propisane odredbe, da uz rad za primarnog poslodavca u javnom sustavu u svoje slobodno vrijeme rade dodatno u privatnom sektoru. Upravo je Hrvatska liječnička komora, uz ostale liječničke organizacije, snažno zagovarala donošenje oba spomenuta pravilnika te to smatra i svojim uspjesima.

Sada, pet godina poslije, ne primjećujemo da se obistinila zloguka prognoza predsjednika udruge pacijenata. Dapače, Pravilnik o dopun-

skom radu zasigurno je zadržao neke liječnike u Hrvatskoj jer im je omogućio da svojim radom dodatno zarade i tako ih destimulirao od odlaska. No, sada se ponovno u javnom prostoru otvara tema dopunskoga, odnosno, ispravnije rečeno dvojnog rada liječnika. A pojavljuju se čak i zagovaratelji povratka robovlasničkih ugovora. Pojedini kolegice i kolege uporno žele javnosti ukazati da je upravo dvojni rad liječnika najveći problem hrvatskog zdravstva. Nije li to samo pokušaj pojednostavljenog te neutemeljenog prozivanja liječnika, bez predočenih jasnih argumenata i dokaza. Zanimljivo, ne sjećamo se da se itko od njih prilikom donošenja ili tijekom njegove provedbe protivio Pravilniku o dopunskom radu liječnika. Paušalno prozivati kolege da radeći u privatnom sektoru sustavno potkradaju ili zlorabe javni sustav, a ponavljam bez valjanih dokaza, pri tome antagonizirajući javnost i pacijente protiv liječnika, predstavlja čisti populizam. Ovakvom populističkom optužbom, nepotkrijepljenom dokazima i konkretnim imenima, baca se nedopustiva ljaga na cijelu struku te se liječnike općenito prikazuje kao nemoralne osobe koje se protupropisno ponašaju. Naravno da je za osudu svaka eventualna konkretna zlouporaba liječničkog položaja vezano uz profesionalni rad, etiku, prava pacijenata i liste čekanja, te da svaki takav pojedinačan slučaj treba sankcionirati. Onoga koji želi raditi mimo zakona, pravilnika ili kodeksa neće zaustaviti nikakva promjena, otežavanje ili postrožavanje takvih propisa. Ako takvih ima, oni predstavljaju izolirane pojave i zaslužuju, nakon provedene predviđene procedure, primjerene kazne. Neovisno radi li se možda o „velikim šefovima“, tzv. nedodirljivim veličinama ili samo „običnim liječnicima“. Takvi pojedinci predstavljali bi sramotu za našu struku i to jasno treba reći.

Međutim, najlakše je tako baciti kost hrvatskoj javnosti u vidu zločestih liječnika. Zločestih liječnika, koji radeći javno i privatno naravno zlorabe taj model. Zanimljivo je promatrati, kako pri tome, svi pravi problemi hrvatskog zdravstva privremeno nestaju iz fokusa javnosti. Svjedočimo takvom iskušanom modelu po tko zna koji put, ali vrijedi se zapitati komu sve to odgovara. Komu odgovara priča o zločestim nemoralnim liječnicima, a da se u međuvremenu nije provela niti jedna reformska mjera? Poput primjerice istinske racionalizacije javne nabave u zdravstvu, učinkovitog mjerenja ishoda i evaluacije liječenja sve skupljim terapijskim opcijama, sustavne i poglavito funkcionalne informatičke podrške zdravstvenom sustavu, Uvijek su jubileji izvrsna prigoda za javno zahvaliti. A što je prigodnije od 20 godina i 200 brojeva kontinuiranog izlaženja Liječničkih novina. Ali, ovo nije zahvala novinama. Ovo je zahvala svima onima koji stoje iza ovih godina i brojeva, onima koji su svojim radom doprinijeli i doprinose postizanju ovakvih jubileja. Mnogo se profesionalaca; liječnika, novinara, jezikoslovaca, etičara, grafičara i ostalih stručnih suradnika iz mjeseca u mjesec, iz broja u broj trude čitateljima Liječničkih novina ponuditi zanimljiv, aktualan i koristan sadržaj. Uza sve njih koji tijekom ovih godina daju svoj obol, ovom prigodom bih istaknuo i posebnu zahvalu uputio profesoru Željku Poljaku, dugogodišnjem glavnom uredniku i aktualnom izvršnom uredniku, kao i profesorici Ladi Zibar, glavnoj urednici našeg službenog glasila. Uvjeren sam da pred Liječničkim novinama stoji još puno uspješnih godina te da će svaki novi broj potvrditi zašto su Liječničke novine najčitanija tiskovina među hrvatskim liječnicima.

učinkovitog i transparentnog upravljanja listama čekanja, odgovornog infrastrukturnog planiranja i izgradnje zdravstvenih ustanova. Mogli bismo nabrajati i dalje. Na pamet mi pada ona stara poslovica „Psi laju, a karavane prolaze“. U tim su karavanama zadovoljni dionici sustava. Među kojima, nažalost, nisu niti liječnici niti ostali zdravstveni radnici, a niti naši pacijenti. U tim su karavanama, koje sve neprimjetnije prolaze, različiti poslovni subjekti koji okružuju naš zdravstveni sustav, ali i dio pripadnika naše zdravstvene administracije. Različiti dobavljači, zastupnici, vendori, vele i malo-trgovci, graditelji, konzultanti, cvjećarnice, poslovni partneri, politički postavljeni upravljači, načelnici, birokrati. Svi oni tako lakše i mirnije jašu u svojim karavanama. A psi laju, i laju.