IZLETI Pag, 31. ožujka 2019. Prema plaži
Beritnica
2WRN 3DJ N
akon četiri godine, ponovo vodim društveni izlet na Pag, meni jedan od najdražih otoka. Volim njegov kamen, njegovu “mjesečevu površinu’’, njegove ovce, njegovo sunce pa čak i njegovu buru. Poznat je po čipki, soli, siru i janjetini i nije ga moguće upoznati u jednom danu. Zato svakim odlaskom upoznajemo nešto novo. Uspon na sv. Vid iz Šimuna je glavni dio izleta. Oni koji nisu nikad bili na Pagu ostaju iznenađeni količinom kamena, dobro očuvanim suhozidima i neviđenim prizorima. Na vrhu se nalaze ostaci crkvice sv. Vida iz 14. stoljeća. Odatle se pružaju prekrasni
Sveti Vid vidici uzduž cijelog otoka pa se može vidjeti solana i većina otočkih mjesta, ali pogled privlače i otoci Rab, Silba, Olib, i Mali Lošinj, a najviše Velebit. Aparati i mobiteli rade punom parom. Dan je prekrasan i treba ovjekovječiti ovu ljepotu. Gotovo nitko od planinara dosad nije imao prilike upoznati dvije prekrasne paške plaže, Ručice i Beritnicu. Polazak do tih plaža je iz malog mjesta Metajne do kojeg je autobus jedva došao. Od sela do plaže smo pješačili nešto više od pola sata kroz Kanjon, skakućući s kamena na kamen, tipičnim paškim pejzažem. Kad su ugledali plažu nisu mogli sakriti ushićenje. Plavetnilo mora i neba, si-
vilo stijena, šljunčana plaža i tri stijene koje izviru iz mora, a iznad plaže kameni toranj, Stogaj, ne može nikog ostaviti ravnodušnim. Sve izgleda vanzemaljski i nije čudo što su se planinari raštrkali poput rakove djece u potrazi za što boljom snimkom. Oni hrabriji su skinuli gojzerice i hladili noge u moru iako je bio tek ožujak. Na kraju mogu zaključiti da je odlazak na Beritnicu bio pun pogodak. Nakon Novalje, grada Paga, lunskih maslina, Zrća u zimskom periodu, vidjeli smo nešto novo, prekrasno. I dalje ćemo dolaziti na Pag jer on skriva još puno lijepih kutaka i staza. Sonja Cukrov Sunko
,OLUVND VWD]D Z
Ilirska staza, 9. lipnja 2019. Pogled na Cetinu
a divno čudo imali smo prazni vikend! Ja sam već bila na ovoj stazi iza Omiša i oduševila me. Tajnica me pitala bi li ih odvela, a mene fala Bogu nije teško nagovoriti za ići u prirodu. Većina grupe je mislila i pričala da su već bili na toj stazi, ali na kraju se ispostavilo da ipak nije bija nitko, aa veselja! Krenuli smo u sedam iz Šibenika i popili kavu u Omišu prije starta. Pauza je bila malo duža jer su nam mještani rekli da su utrke old tajmera i da je cesta zatvorena, srića pustili su nas do Zakučca gdje počinje staza. Staza se zove Poučno-planinarska Ilirska staza Leopolda Mandića jer je tu i svetište. Staza ide skoro čitavo vrime kroz šumu, pa nas je to spasilo jer je bilo vraški vruće, svi su ipak bili zadovoljni jer baš nitko od nas 20 nije do sad bija na toj stazi. Staza ide kanjonom rijeke Cetine i pogledi su predivni. Ima tu i divan slap, ali je gadno i usko za doći GLASNIK KAMENARA
16
Ilirska staza-uspon ispod njega pa tu nisan vodila grupu. Uglavnom penjali smo se oko četiri ure do Poljica uz male odmore. Iako nije neka visina, staza je strma, ali nije zahtjevna. Tu su prije ljudi imali masline, kućice i mlinove, a sad je sve zapuštano. Putem ispod nas vidimo Cetinu, Radmanove mlinice i brodove dok je čitava Omiška Dinara nasuprot nas. Uz sve sitne probleme i vrućinu bilo je jako lipo i zanimljivo. Na povratku smo popili kavu u Gatima i svratili do vidikovca Sv. Jure odakle se pruža pogled na kanjon Cetine. Šteta što nismo mogli do spomenika Mile Gojsalić, jer je cesta još bila zatvorena radi utrka. Uglavnom lipi izlet i lipi dan na sveopće zadovoljstvo. Mirna Morić