HPD "
NIK BE
Glasnik Kamenara
MENAR " Ĺ I KA
GLASILO HRVATSKOG PLANINARSKOG DRUĹ TVA KA # " " " Pro!
Komovi Prema VoluĹĄnici
Povratak s Vasojevića koma
Na Mangartu
OBRAĆANJE
RIJEČ PREDSJEDNIKA Drage moje planinarke, dragi planinari, u ime novoizabranog Upravnog odbora sve vas pozdravljam i još jednom zahvaljujem na ukazanom povjerenju! Zahvaljujem se starom Upravnom odboru na vrlo dobrom radu u prethodnom razdoblju! Zahvaljujem se svim sponzori-
Sv. Jure, pogled sa sv. Ilije
Samo naprijed
ma koji su svojim donacijama doprinijeli kvalitetnijem radu našeg Društva! Kako se uvijek može kvalitetnije i bolje, nadam se da ćemo u sljedećem razdoblju napraviti još po koji kvalitetan iskorak u radu. Iako nas pritišću razni objektivni problemi, a ponajviše biološki, trudit ćemo se da Društvo i u budućnosti opravda atribut „planinarsko“, stoga molim članove da se što više angažiraju u promicanju našeg rada i aktivnosti, kako bi se povećao broj članova, a time bismo dobili i nove snage za budući rad. Naše društvo ima velik broj relativno starijih članova pa se ukazuje potreba za organiziranje većeg broja fizički manje zahtjevnih izleta, što ćemo u narednom razdoblju i napraviti. Naravno, ne na štetu „pravih“ planinarskih tura. Velika nam je želja da se planinarska kuća u Dubravi daleko više koristi za razna druženja, ali i da bude polazna točka za šetnje po našoj „planini“ Trtru. Na kraju, u ime Upravnog odbora Društva, svim članovima želim sretnu i uspješnu 2016. godinu, puno planinarskih tura, izleta i šetnja u prirodi. Predsjednik Društva Vinko Maleš GLASNIK KAMENARA 2
IN MEMORIAM Petar Škugor - Pešo
08. 04. 1928. - 14. 02. 2015. Daleko od svoje rodne Dubrave koju je toliko volio, umro je Pešo. Dugogodišnji član i prepoznatljivo lice našeg Društva. Tih i samozatajan, uvijek spreman za ples, druženje i pomoć. Neka mir i tišina vladaju nad grobom tvojim, a sjećanje na tebe mi nosimo u srcima svojim.
DALEKA PUTOVANJA
Balkanskim Alpama uzduž i poprijeko Šar planina
Crna Gora - Makedonija 24. srpnja - 1. kolovoza 2015.
Devet dana druženja, planinarenja, put dug 2500 km, vožnja kroz pet država, desetak prelazaka državnih granica. Avanturizam, iščekivanje, adrenalin?! Žuti autobus što hropti, stenje i puše, ali brže ne može. Odličan vozač, da autobus može voziti kao što može planinariti, gdje bi nam bio kraj! Ovako, „festina lente“. U svakom slučaju - potrajalo je !!!
P
rvi uspon s Eko-katuna Štavna gdje smo i smješteni na Vasojevića kom koji uz Kučki i Ljevoriječki kom strmim stijenama stišću međukomsku dolinu. Crnogorski pjesnici kažu „mjesto neizmjerne ljepote i samoće, mjesto gdje se život danas pretvara u tišinu“. Uvečer nestaje struje, tuširanje s čeonom lampom, malo prohladnom vodom, topla večera i ljubazni mladi domaćini. Ništa nam neće ovaj dan pokvarit’ (“nikakvi crnjaci ni ružne stvari“). Iz doline Grebaje okružene stijenama Očnjaka i Karanfila slijedi uspon na Volušnicu. Počinje kiša, grmi, tutnji iz daljine pa sve bliže, ovo će trebati što prije privesti kraju. Kiša pljušti, a mi odlazimo do Alipašinih izvora gdje voda izvire na površini većoj od 300 m2 dajući i u najsušnijim ljetnim mjeseci-
Vasojevića kom GLASNIK KAMENARA
3
DALEKA PUTOVANJA
Đavolja varoš Prokletije
Planina Baba
Komovi
Veliko jezero, planina Baba
Alipašini bunari Uspon na Titov vrh Planina Baba Đavolja varoš
4
Skadarsko jezero
Šar planina, Titov vrh, 2747 m
DALEKA PUTOVANJA
Na vrhu Vasojevića koma Na vrhu Volušnica (1879 m)
Volušnica
ma dovoljno vode. Put nas vodi preko Kopaonika i Đavolje varoši, a onda „tamo gdje vječno sunce sja, tamo je Makedonija“ i tako bje. Sunce nemilosrdno sja, grije, pali, peče, obasjava predivne travnate padine Šar-planine (i ovce traže hlad). Oni koji su mislili da je na Šar-planini vruće, prevarili su se, u kanjonu Matke je kao u ekspres loncu. Novi dan donosi odmor, plovidbu Ohridskim jezerom, pogled na Galičicu što spaja i dijeli Ohridsko i Prespansko jezero, razgled izuzetno značajnih povijesnih spomenika, Samuilove utvrde, Manastira sv. Nauma, Crkve sv. Klimenta i drugih znamenitosti. Slijedi posjet NP Pelister, carstvu molike (endemskog bora), ko-
jim bešumno teku „kamene rijeke“ u očekivanju novih kiša i snjegova što će protutnjati padinama Babe donoseći novi život. Na vrh Pelister uspinju se samo troje naših najsnažnijih i najupornijih planinara. Ostatak uživa u obilasku Babe teško prohodnim putovima terenskim vozilima, obilasku Malog i Velikog jezera. Vraćamo se kući preko Albanije, ulazimo u Tiranu u kojoj vlada opća prometna zbrka, 38 stupnjeva u hladu, tražimo osvježenje u predivnom klimatiziranom kafiću s odličnom kavom. U toplo predvečerje plovidba usnulim, spokojnim Skadarskim jezerom. Sve to su Crna Gora i Makedonija, ali i više od toga - vrijedilo je.
Ohrid Skadarsko jezero
Biserka Dejanović Stošić GLASNIK KAMENARA
5
DANI PLANINARA
Mosor, 20. lipnja 2015.
Dan planinara Hrvatske Naše Društvo na Danima planinara Hrvatske zastupala je mala i vesela skupina na čelu s Vlatkom Šupom. Da se zna da smo i mi tu. (Zabilježila Z.Z.)
Ekipa mala ali odabrana
Vickov stup
D
vije godine sam razmišljala o Mangartu otkad sam ga prvi put ugledala s Jalovca. Mangart (2678m), ili kako ga domaći ljudi zovu Mangrt, planina je u Julijskim Alpama, na granici Slovenije i Italije, i treći je najviši vrh u Sloveniji. Ove godine u lipnju sve nam se nekako posložilo, jedino nam je nedostajao jedan član ekipe zbog problema s koljenom. Nitko drugi nije bio slobodan ili zainteresiran pa je opet radio Joker zovi, tj. Nikica. Odmah smo zaključili da je šteta napraviti puno kilometara za samo jedan vrh. Isplanirali smo i realizirali posjet Tolminskim koritima, izvoru Soče, dolini Lepene, i uspon na Krnska jezera. Ljepota koju smo vidjeli i doživjeli, ostavila nas je bez riječi.
Baška Voda, 23. - 24. svibnja 2015.
Dan planinara Dalmacije Iz Šibenika preko Šibenika do Šibenika. I, vjerujte mi, baš i nije bilo tako lako, a ni dosadno, kako se, možda, iz prethodne rečenice može zaključiti. Uz srdačne domaćine, stare prijatelje, nove poznanike te dobru muziku i ples sve je bilo za pet (plus). (Zabilježila Z.Z. )
Ledeni cvijet
Pogled s Biokova
Mangart je ostao kao šećer na kraju zbog najbolje prognoze, ali nismo očekivali da će dan prije padati snijeg. Krenuli smo uskom, zavojitom mangartskom cestom do Koče pod Mangartom. Cesta je izgrađena još u tijeku I. svjetskog rata i prava je turistička atrakcija. Bilo je rano, hladno, malo automobila, ali nismo razmišljale o odustajanju nakon toliko kilometara, a pogotovo nakon tolike želje da se popne-
Prema vrhu
Koča pod Mangartom
6
GLASNIK KAMENARA
DRUŠTVENI IZLETI
Prvi dan ljeta na Mangartu u zimskim uvjetima
Uspon na Mangart Nestvarna ljepota Sretne na vrhu Mangarta
Na usponu
mo. Nikica nas je ispratio i ostao uživati na mangartskom sedlu i prekrasnim pogledima na okolne vrhove. Naravno da smo zbog svojih godina i vremenskih prilika izabrale najlakšu varijantu uspona, Talijansku pot, ali da ne bi bilo zabune, ona je sve samo ne lagana. Dočekala nas je u snijegu i ledu. Pitale smo jednog Slovenca koji se vraćao kakva je situacija, može li se proći. Dobro nas je pogledao i zaključio da nije siguran da ove bakice to mogu. Malo smo pregovarale i odlučile ići dok se može, a moglo se, za dvije od nas, do vrha. Staza je djelomično osigurana sajlama, ali tamo gdje najviše treba, osiguranja nema. Sipar pomiješan snijegom i ledom nije idealan za hodanje, koristi se tehnika ruka-noga i uvijek su misli na tri točke. Treba paziti jer na nekim mjestima jedan krivi korak može biti koban. Cijelim putem smo uživale u pogledima na Italiju, na mangartska jezera, dolinu Koritnice, okolne planine i vrhove, a naročito nas je razveselio Jalovec. Još nismo zaboravile koliko smo uživale dok smo ga osvajale. Riječima se ne može opisati sve ono što osjećaš dok se penješ okružen nestvarnom ljepotom. Izmjenjivalo se sunce i oblaci, postalo je toplije, led se polako počeo otapati i povratak nam, ipak, nije bio teži od uspona. Kako je vrijeme odmicalo, sve je više ljudi dolazilo, iz svih krajeva Europe. Mangart je jedan od onih vrhova koji svi vole posjećivati, nešto kao naše Sveto brdo, ima nešto u sebi što privlači planinare.
Prvi dan ljeta
Dok sam stajala ispod križa na vrhu, srce mi je bilo puno, malo je reći da sam bila sretna, bila sam ushićena što sam tu, na ovoj planini i što gledam ljepotu oko sebe i mislila: Što je sljedeće? Može li biti bolje i ljepše? I na kraju zaključila : Ovisnik sam o planini. Sonja Cukrov Sunko
GLASNIK KAMENARA
7
RAZGOVOR
Svaka je planina svaÄ?ija
i valja je prihvatiti kao svoju t ,BLP TF QMBOJOBSJMP Ă?F[EFTFUJI HPEJOB Mnogo teĹže nego danas. Putovalo se sredstvima javnoga prijevoza, autobusima i vlakovima pa se dugo hodalo do podnoĹžja planine. Malo je bilo izleta bez noćenja, a mnogo nemarkiranih staza. Umjesto planinarske opreme koristili smo lovaÄ?ku. Naravno, bez puĹĄaka. t * TBEB PTWBKBUF WSIPWF OB LPKJNB 7BN [BWJEF J NOPHP NMBĹ™J ,BLP PCKBĂ?OKBWBUF UBLWV VQPSOPTU Ne osvajam ja njih, nego oni mene. Rijetki su oni na koje dolazim prvi put. Do nekih sam i markirao stazu. Objasniti nije lako, moglo bi se reći da sam stekao naviku.
IVO ANTUNAC Ivo Antunac, roÄ‘en 1937. u Ĺ ibeniku. Planinari od ĹĄezdesetih godina proĹĄloga stoljeća, kada je poÄ?eo raditi kao profesor u ĹĄibenskim ĹĄkolama. Jedan je od onih koji su 1985. godine poslije pauze od dvadesetak godina obnovili rad druĹĄtva i tada je izabran za predsjednika. Spada u osnivaÄ?e PK „Sveti Mihovil“. Odlikovan je plaketom P.K.H. Neprekidno je aktivan viĹĄe od pedeset godina.
t Ă€UP TV [B 7BT QMBOJOF Dio Ĺživota. Kao i more. Kao i ljudi s kojima se druĹžim. t 3FDJUF OFĂ?UP P TWPKJN QPĹ—FDJNB V QMBOJOBSFOKV PoÄ?eo sam ĹĄezdesetih godina s profesorom BreĹĄanom i s joĹĄ nekoliko prijatelja koji su se izmjenjivali. NajÄ?eťće smo hodali po Velebitu i Dinari. t *TQSJĹ—BKUF CBS KFEOV [HPEV LPKV OF [BCPSBWMKBUF Ima ih za cijelu knjigu. Kad sam već spomenuo BreĹĄana, ispriÄ?at ću naĹĄ prvi dolazak na ZaviĹžan, da pokaĹžem koliko smo bili neiskusni. Bilo je to vrijeme prvomajskih praznika. DoĹĄli smo do Oltara iza podne i nismo ni pomiĹĄljali na snijeg u ĹĄumi. Ipak je bilo proljeće. Snijega je, meÄ‘utim, bilo sve viĹĄe pa smo se jedva izvlaÄ?ili. Smrklo se kad smo bili otprilike na pola puta. IĹĄli smo, a nismo znali gdje smo. Bilo je otprilike deset sati kad sam ugledao svjetlo na PljeĹĄivici, i kako sam znao da je u tom pravcu dom, to nas je spasilo. Drago VukuĹĄić, pok. otac danaĹĄnjeg domara, doÄ?ekao nas je srdaÄ?no i razmrzao nas.
Bojinac, 2001. Vaganski vrh
GLASNIK KAMENARA 8
t ;OBN EB 7BN KF .BSJKB "OUPMPT HPWPSJMB EB TUF EFWB B NOPHJ J[ ESVĂ?UWB TQPNJOKV 7BT LBP #FEVJOB 0EBLMF UJ OBEJNDJ Deva nije ostao kao nadimak, a bilo je zato ĹĄto nisam ni jeo ni pio dok smo se pentrali prema vrhu. Markacija nije bilo. MeÄ‘u profesorima se Ä?esto umjesto „Ä?ovjek“ reklo „Beduin“ i ja sam to mnogo puta ponovio u druĹĄtvu i ostao Beduin. Kasnije je netko izmislio da je to zbog izdrĹžljivosti. t Ä°JNF TF QPOPTJUF Ni s Ä?im posebno. Sve ĹĄto sam radio i radim spada u ono ĹĄto je normalno za ljude koji vole prirodu. t Ă€UP CJTUF QPSVĹ—JMJ NMBĹ™JNB Ono ĹĄto malotko prihvaća. Planina nije zbog Ä?istoga zraka i apetita. U njoj treba mnogo toga uraditi da se oduĹžimo onima koji su napravili ono ĹĄto koristimo. Nije toliko vaĹžno gdje smo bili, mnogo je vaĹžnije jesmo li napravili neĹĄto ĹĄto bi mnogima moglo koristiti. Svaka je planina svaÄ?ija i valja je prihvatiti kao svoju. Većina se, naĹžalost, ponaĹĄa kao pasivni izletnici i turisti, a neki ostavljaju i nedoliÄ?ne tragove.
RAZGOVOR
Ne Velebitu, odmor
Javorova kosa, 2004. Mosor, 1997.
Dinara, 2013.
Druženje s Ravnogorcima
Vaganski vrh, 2013. t ,BEB CJTUF NPHMJ ÝUP CJTUF QSPNJKFOJMJ V %SVÝUWV Nastojao bih da bude manje članova, a više planinara. To je zato što se više vodilo računa o masovnosti, a planinarski duh i interes za planinu su zanemareni. Program rada bio bi isključivo za planinare, tako da većini ne bi bio prihvatljiv. Treba razlikovati člana od planinara. t ;BÝUP WFŖ EVHP OF JEFUF OB PSHBOJ[JSBOF J[MFUF WFŖ TBNP TB TWPKPN HSVQJDPN Upravo zbog onoga što sam rekao. Dosadila mi je masovnost. A u masi uvijek ima onih koji se ne ponašaju ni prijateljski ni planinarski. t +FTV MJ QMBOJOBSJ V QSPTKFLV CPMKJ PE PTUBMJI QSPTKFŗOJI MKVEJ Morali bi biti bar malo. Kako netko može biti planinar, a ne voljeti ljude i ne raditi za njih?!
Crnopac, Kita Gaćešina
GLASNIK KAMENARA
9
IN MEDIAS RES
Pregled druĹĄtvenih aktivnosti u 2015. %BMFLB QVUPWBOKB $SOB (PSB J .BLFEPOJKB r 1FMKFĂ˜BD %VCSPWOJL r ;BHPSKF r %BOJ QMBOJOBSB r %SVĂ˜UWFOJ J[MFUJ J [BCBWF J KPĂ˜ QVOP UPHB
Sv. Mihovil
SIJEÄŒANJ 11.01. NP Krka, Stinice- RoĹĄki slap Voditeljica : Ĺ˝ivana Burtina 25.01. Danilo - Velika glava Voditelj: Vinko MaleĹĄ Iznad OziÄ‘ane pećine
TRAVANJ 12.04. PoĹĄtak VodiÄ?: Sonja Cukrov Sunko 19.04. PouÄ?ni planinarsko ekoloĹĄki put Ante Frua VodiÄ? pripravnik: Branko Borak 26.04. BiliÄ?ki Debeljak Voditelj: Ranko LuÄ?ić Vaganski vrh
VELJAÄŒA 08.02. Alati Voditelj: Ranko LuÄ?ić 15.02. Vilaja i Boraja VodiÄ?: Gradimira Bumbak
OŽUJAK
Zagorje
08.03. Skradin - Ĺ ibenik VodiÄ?: PaĹĄko Ninić 15.03. PaĹĄman i Ugljan VodiÄ? pripravnik: Branko Borak 19. - 22.03. DANI DRUĹ TVA 29.03. Sv. Mihovil, Vrgorsko gorje VodiÄ?: Sonja Cukrov Sunko Ugljan, vrh Šćah
SVIBANJ 09.-10.05. Zagorski bregi VodiÄ?: Vlatko Ĺ upe 17.05. Vaganski vrh Voditeljica: Biserka Dejanović StoĹĄić 23.05. Dani dalmatinskih planinara, BaĹĄka Voda Voditeljica: Ĺ˝ivana Burtina 31.05. Vidakov kuk, NP Paklenica VodiÄ?: Sonja Cukrov Sunko 10
GLASNIK KAMENARA
IN MEDIAS RES Vidakov kuk
Zečjak
Gola Plješivica
LIPANJ 06.-07.06. Zavižan i Veliki Kozjak Vodič pripravnik: Branko Borak 06.06. Pohod na Dinaru Stanica vodiča Šibenik 20.06. Dani hrvatskih planinara, Mosor Vodič: Vlatko Šupe
SRPANJ
RUJAN
24.07.-01.08. Crna Gora i Makedonija Vasojevića kom, Volušnica, Šar - planina, Pelister - planina Baba Voditeljica: Biserka Dejanović Stošić
13.09. Gola Plješivica Voditelj: Nikola Mihaljević 25.-27.09. Pelješac i Dubrovnik Vodič pripravnik: Branko Borak
Planina Baba, vrh Pelister
LISTOPAD 04.10. Kimet, Biokovo Vodič: Gradimira Bumbak Svilaja, Lisina
Kopaonik
STUDENI 15.11. Svilaja, Lisina iz Maovica Voditelj: Nikola Mihaljević 22.11. Anića kuk, NP Paklenica Vodič: Gradimira Bumbak
PROSINAC KOLOVOZ 29.08. Zečjak, Velebit Vodič: Sonja Cukrov Sunko 30.08. Premužićeva staza, od Alana do Dabarske kose Vodič: Sonja Cukrov Sunko
06.12. Mosor, Vickov stup - Veliki kabal Vodič: Paško Ninić 19. - 20.12. Društvena zabava Osim navedenih društvenih aktivnosti, naši su članovi u manjim skupinama organizirali brojne izlete na mnoge naše planine kao i planine susjednih država. Zabilježila - Sonja Cukrov Sunko GLASNIK KAMENARA
11
DRUŠTVENI IZLETI
Pelješac - Orebić - Dubrovnik J
uhuuuuuu, još jedan društveni izlet, skoro pun autobus planinara. Baš su popularni ovi društveni (a nisu ni skupi !?). Je da nam je prosik (brat-bratu) 60-ak godina, ali ne damo se mi. Popila se prva jutarnja kava. Još više su se razbudili kad je kandidat za dopredsjednika na predstojećoj izbornoj skupštini održa „ekspoze“ i doda malo materijala da svi mogu komentirat. Jedini koji je ima „primjedbu“ je novi-stari planinar M.Š. Smatra da triba proširit listu s manjinama, zlostavljanim-a, zapuštenim-a i s mladima (ako ih ima, ovo je posebno naglasio). Prva „prepreka“, granica za ulazak u BiH. Organi ne dolaze, valjda im nismo interesantni. A ništa, lipi moji, kad nećete vižitavat, bolje za nas. Da vam je znat koju sve spizu unosimo u vašu državu, imali bi šta i vidit, a imamo i jednu članicu koja je (jedina) zaspala u jednoj državi, a probudila se u drugoj. Ma, znate valjda onu koja lako zaspi u svim prijevoznim sredstvima (Ž.B.). I tako, stigli mi na slapove Kravica, mirna oaza vode i zelenila, makar smo tako mislili, kad ono, ekskurzije i hrpa mladih, šušur, zbrka, vika. Bučkaju se u (ledenom) jezeru, ne moš se ni slikat kako valja, ajme, bižmo, šta prije, pravac Međugorje. I, evo nas uskoro na glavnom trgu, pravo isprid velebne Crkve, po autobusa na misu, a po (oni pravi) na vrh brda. Crkva puna, a misa na talijanskom. Kako i neće kad ih je svaki dan u Međugorju više nego Hrvata. Nema druge, nego dok ne počne misa na hrvatskom, malo u šetnju (i „kupovinu“). Jedna ulica i sto dućana, a u svakom (skoro) ista ponuda, bar ne triba puno birat. Vrime nam je brzo proš-
12
25. - 27. 9. 2015.
Sličica iz Stona lo, po dogovoru se okupljamo i autobusom po ekipu na brdu. Nismo ni vidili da nema jednog člana. Zakasnio je samo nekoliko „koraka“, trče, viče, maše, ali svi gledaju naprid (a ne nazad) i “naravno” nema druge nego veliki krug i natrag po njega u centar. Nastavak puta, bez zaustavljanja sve do Neuma, Stona i dalje prema Orebiću. Tužna slika ostataka katastrofalnog požara, neće se oporavit tako skoro, svi se zgražamo, žalimo prirodu i ljude. Pelješac je doista dug i nikad kraja putovanju. Konačno hotel Orsan, svi se žurimo, niko ne čeka Radu i popis-raspored ko s kim ima bit u sobi... Ima se Rada pravo ljutit, jer su se ovako izmišali, neki su bome iskoristili priliku, a nekima uvik isto (hmm!). Trkom na večeru, lipi veliki „švedski“ stol. Posli mi je malo bilo ža tih Šveđana, šta će oni jadni večerat kad dođu. Na kraju nas je pozdravio dopredsjednik orebićkih planinara, dobili smo detaljne upute za sutra, da puno ne lutamo. Smišan momak, nema čim se ne bavi, samo nema vrimena za planinare. Eto, nismo ni mi škobe, ima iza nas izleta i izleta. Sutra ujutro, opet smo se podilili, po na Sv. Iliju, Dubrovnik po na druga (niža) odredišta. GLASNIK KAMENARA
E, da vam je bilo čut diskusiju u autobusu, neke naše dvi su se sinoć (po mraku) kupale, a nisu sobon ponile kupaće. Sad za jednu su (ka) sigurni, ali drugu nisu mogli „odgonetnut“, samo znaju da su joj neki dilovi tila svitlili na misečini, ajme, ajme. Ništa manje nije bila napeta situacija s rampon. Domaćin nam je reka da kod rampe skrenemo, ne moš je nikako promašit, vidi se iz aviona. Ali, vozač gleda naprid na cestu, vodič u kartu, a rampa ostala iza nas, a ne moš autobus okrenit di te volja na srid uske ceste. Ovu epizodu smo brzo zaboravili, i pošli uzbrdo. Na čelu kolone maršira Tonka, a Branko „mete“, staza kroz šumu, ne može bolje, tempo „andante“, za sve prihvatljiv, a nisu se priskakale ni kratke (piš-puš) pauze. I tako noga za nogon, prvi dom, malo zapušten (585 n/m), pa drugi, nedavno obnovljen (800 n/m), okripa prid završni dio uspona. Uz dodatni napor i opasne stine, evo nas na vrhu, sveukupno skoro četri sata. Kad se osvrneš oko sebe i vidiš prizore, istog trena zaboraviš na sve kapi znoja i umor koji te obuzima dok se penješ. Doista, isplati se potrudit. Natrag idemo dužom stazom, ima dosta sipine pa smo malo usporili. Do hotela smo se (nekako) spustili na zasluženi odmor i večeru. Nakon večere, dio ekipe je otiša na feštu kombijem koji ima devet sidalica, uputilo ih se petnaest, ne znamo ko je kome sidija u krilu … ni u koju uru su se vratili. I u hotelu se smij sa terace moga ćut sve do kasnih sati. Nakon nediljnog doručka produžili smo za Dubrovnik. Imamo tri sata za obilazak, šetnju i uživanciju. Gužva uobičajena, ništa nije jeftino osim gledanja, pa ko voli nek izvoli. Ajmo, mi lipo našoj kući, a kad smo se okupili, već se prave planovi di će se sve stat. Di se nama žuri, neće kuća uteć!? Pala je i pisma, nekako mlako, više reda radi, nema veze, bilo je i boljih „nastupa“, ali dobro…. Evo, table Šibenik, lakše se diše, ko je šta zapametija, ko uslika, nek čuva za uspomenu. Možda i ovih nekoliko navedenih redaka pomogne sačuvat uspomene. P.P. – planinarski pozdrav. Božidar Baus
DRUŠTVENI IZLETI
Odmor za tijelo i dušu N
akon grubog i kišnog dana osvanio je predivan dan i u 6 ujutro krenuli smo na izlet. U početku je bilo neizvjesno kamo smo prvo krenuli, ali sam brzo doznala da idemo prvo u Međugorje pa tek onda na Pelješac. Usput smo posjetili rječicu Trebižat sa slapovima Kravice koji su bili ugoda oku i uhu. U Međugorju je jedna grupa išla na Brdo ukazanja, a druga kroz mjesto prepuno suvernirnica. Nakon toga Ston. Stonske zidine, koje su druge na svijetu iza Kineskog zida, divne su. Šetnja kroz mjesto predstavljala je pravi užitak, vidjeli smo Solanu i ostale znamenitosti grada te smo krenuli prema Orebiću. Prolazili smo kroz zgarišta uništene šume i raslinja kao i prekrasne predjele, posebno vinograde, koje je vatra poštedjela. Orebić je mjesto kapetana, pomoraca. Kapetani, kada bi polazili brodom na dalek put, uvijek bi trubili u znak pozdrava svojima, a žene bi mahale maramom, ali to je nekoć bilo. Smjestili smo se u hotel Orsan. Sutradan smo se podijelili u dvije grupe. Jedna grupa je krenula prema Sv. Iliji na vrh, a druga u Korčulu, brodom. Uvijek je lijepo vidjeti Korčulu, njezine ulice, kule, topove, i sve ono što ona pruža.
Uspomena sa slapa Kravice Stonske zidine
Na vrhu sv. Ilije
Slap Kravice
Preplavili su me osjećaji kad mi je zaposlenica hotela na portirnici rekla:“ Vi ste sa Šipana?“„ Da, s otoka Šipana su moji roditelji te se i ja smatram Šipankom!“ rekla sam joj. Naravno, poznajem sve koje je spomenula i ugodno je bilo popričati o svemu što opisuje Šipan. U nedjelju nakon doručka polazak. Zaustavljanje u Malom Stonu i razgledanje te nastavak puta za Dubrovnik. Prolazeći kroz mjesta, meni poznata, promatrala sam kraj koji mi je drag i preko otoke: Šipan, Lopud, Koločep (Kalamota) te Sv. Andriju, otočiće koji se nižu prema Dubrovniku i otvoreno more. Veliki kruzer uplovljavao je u Gruž, luku dubrovačku, a mi smo produžili put preko mosta do ispod Srđa. S Pila, preko mosta kroz vrata zidina grada, ulaziš u stari dio Dubrovnika koji je okružen zidinama i kulama te stižeš na Stradun. Dočekala nas je česma s desne strane, a samostan Male braće s lijeve strane u kojoj je najstarija ljekarna. Stradun ravan, niz uličica s desne i lijeve strane su poput stonoge. Niz suvenirnica i ugostiteljskih objekata uz mravinjak ljudi. Pri kraju Straduna stoji Orlando na kojem se diže zastava Libertas za vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara i proslave grada te sv. Vlaha. Tu je zvonik i sat sa zelencima koji otkucava svakih pola sata te Knežev dvor i crkva sv. Vlaha koji drži grad u ruci. Kroz južna vrata od grada prema moru na Porporelu do crvenog ferala širi se pogled prema otoku Lokrumu koji nas je gledao i zvao. Uživala sam u svom kraju, ali i premorila se. Marija Drezga GLASNIK KAMENARA
Mali Ston Korčula
13
IMPRESIJE
Kimet, ljepotan s Biokova Kimet je prekinuo moju šestomjesečnu apstinenciju od planinarenja 18. listopada 2015.
U
subotu ujutro spoznala sam da mi se svemir nasmiješio i napokon poklonio slobodan vikend. Odmah sam krenula u akciju, nazvala Višnju pa Gradimiru i moje ime je dopisano na listu ekipe koja kreće u osvajanje Biokova. Do kraja dana uspjela sam još nabaviti dva „prekrasna“ žulja šećući se po gradu u akciji „noga lička - cipela bečka“. Nema veze, žuljevi bole, ali planine zovu.
U nedjelju ujutro ustala sam rano, bez ikakvog problema. Čudo neviđeno! Iznevjerila sam čak samu sebe jer naširoko sam poznata kao jutarnja spavalica. Iz kuće sam vedra i vesela odjurila do dna ulice. Slijedila je vožnja autom do Meteriza, okupljanje i raspodjela po automobilima. Muž i ja smo suvozači kod Gradimire i Josipe. U vožnji autoputom mirno spavam, dopunjavam malo baterije. Bude me u Zadvarju jer imamo kavica - pauzu. Slijedila je vožnja do ulaza u Park prirode Biokovo. Zastali smo na naplatnim kućicama i nastavili vožnju do Ravne Vlaške grbavom,
Kimet, 18. 10. 2015.
Uspon
Pogled s Kimeta 14
uskom, krivudavom cestom ukrašenom kravama koje smireno ometaju vožnju. Izišli smo na parkingu i nas 15 je bilo spremno za pohod. Vani prohladno, oblaci prijete i skrivaju vrhove Biokova. Krećemo vijugavom stazom između vrtača u kojima je obrađena zemlja. Nakon malog prijevoja, nastavljamo dalje prema drugom, nešto višem prijevoju. Nailazimo na šumicu odjevenu u jesenje haljine. Omamljuju nas predivne boje, čisti svjež zrak s mirisom kadulje. Staza baš po mome guštu, kamenja kao u priči ukrašenog klekom i kaduljom. Volim stijene, škrape i gromade po kojima se penjem, verem i, kad treba, pomažem rukama jer Biokovo mi je trauma zvana sipar. Oko dva i pol sata uspona, uz kratke stanke, dolazimo na vrh. A tamo puca vidik. Doduše, počeo je on pucati i prije, ali na vrhu je bio vatromet divote biokovskih vrhova uz plavetnilo mora s pogledom na Brač i Hvar. GLASNIK KAMENARA
Kaštel iz 17. st. Nakon slikavanja, individulanog i grupnog, slijedio je ručak. Kratko smo se zadržali jer nas je hladnoća počela grickati. Spuštanje je bilo laganini i u tren smo došli do cilja. Putem su vidjeli poskoka. Vidjeli ga drugi, ali ne i ja. Prošla i ne doživjela ništa, a oni iza mene, Mirna i Ivo, još ga i slikavali. Meni bi očito trebao biti velik kao krava i po mogućnosti još da muče. Vrijeme nas je poslužilo. Oblaci su nas cijelo vrijeme pratili, skrivali nam sunce, a da nisu zaplakali. Na Ravnoj Vlaškoj smo se odmorili i bacili pogled na Makarsku rivijeru. Budući da smo uspon odradili u planiranom vremenu, slijedilo je iznenađenje - bonus izlet do Botaničkog vrta i utvrde u Kotišini. E, sad nas je i sunce obasjalo. I uvijek mene planinari povedu nekamo u nepoznato, šire mi vidike uz bogaćenje spoznaja. Ja nikad čula za Kotišinu! Botanički vrt je simpatičan, ali trebalo bi ga posjetiti u proljeće. Staza i stepenice vode do zidina velikog Kaštela, fortifikacijskog objekta iz 17. stoljeća. Utvrda je zadivljujuća. Promatrajući je još s ceste, pitam se koja je snaga, trud, upornost i muka bila potrebna da se utvrda izgradi podno litica. I, kao i svaki put, nakon izleta mogu samo reći da je bilo divno, predivno. U nosu još osjećam miris kadulje s Biokova. Hvala Gradimiri i cijeloj ekipi na još jednom predivnom danu, lijepom druženju i divnim uspomenama. Iris Popić
IMPRESIJE
Sasvim običan dan
I
, sad se pitate, što se tu ima za reći?! E, pa ima ! Ali, krenimo od po-
četka. Najprije pomičem termin izleta na Kimet s kraja listopada na početak zbog nekih drugih „obveza“ koje su mi se neplanirano poklopile. Mislim, bit će bolje početkom listopada nego početkom studenoga. Čisto zbog dužine dana, a i vjerojatnije je da će biti ljepše vrijeme. Međutim, izvan svih očekivanja, početak listopada je bio dosta kišovit i hladan. Ali, da sad ne dužim s onom pričom gledanja prognoze sto puta dnevno, nervoze oko toga hoće li kiša ili neće, brojem sudionika koji nikako nije adekvatan isplativosti iznajmljivanja bar kombija, slijedi drugo pomicanje termina na 18. listopada, na taj datum je bilo upitno kakvo vrijeme nas očekuje. Ali, eto, sva sreća, ima još ljudi kao što sam ja. Vole dane provoditi u prirodi pa odluka pada. Idemo svojim osobnim automobilima. Brzo smo dogovorili tko vozi i ostale tehničke pojedinosti. Nedjelja ujutro. U Šibeniku je vedro. Dobro je . Vozimo autoputom prema Šestanovcima, sunce je izašlo. Dobro je i to ! Ali, gdje je sv. Jure???!!! Auuuuuu… ne vidimo sv. Juru, oblak je nad njim. Joj,
samo da ne bude kiše, samo da ne bude kiše... Staza je cijelom dužinom kamena. Sve je dobro i hladnoća, i vjetar, ali samo da nije mokro. Sunce nas je pratilo sve do Ravne Vlaške. A tamo… oblak nad nama, puše vjetar, neočekivano hladno. Ma, idemo narode, kad smo već tu! Pa kud puklo da puklo. Cijelim putem sam ponavljala u sebi: „Samo da ne padne kiša, Bože, samo da ne bude kiše!“ I smješkala sam se, i zbijala šale s ostalima kao da me nikakve brige na more. Srećom, ekipa je odlična pa povremeno zaboravljam na moguće poteškoće. Noga pred nogu, mjestimice i ruka pored ruke, nakon samo dva sata hoda svi smo (bilo nas je petnaest) na vrhu. Bez obzira na vjetar i hladnoću najprije odradimo fotosession. Svak svakoga fotografira, svi fotografiramo prekrasna biokovska bespuća. Ali sv. Juru i dalje ne vidimo. Aaaa… a, baš, bez veze! Nekako fali taj vječiti promatrač, taj big brother, kako sam ga jednom prilikom nazvala. Zapravo, više je kao zaštitnik koji bdije nad nama. Nešto što uvijek vidiš gotovo iz svakog kantuna Biokova. On je orjentir, točka koja ti kaže gdje si. Ali, dobro je to što mi vidimo jedan drugoga, vidimo kuda hodamo. Taj oblak iznad nas je na dohvat ruke. U glavi mi se
Planine, planine…daljine, daljine B
ez obzira na pravac, na brzinu, na dekor, na pejzaž, bez obzira na prostor i vrijeme, ja uvijek idem, krećem se, mirišem, slušam, čujem, dodirujem… živim. Vraćam se nekim drugim stvarima, izvlačim se iz gradske gužve, izvlačim se
iz nereda, izvlačim se iz razreda, izlazim iz škole, vraćam se prirodi, stupam u dodir s drvećem, cvijećem, travom, životinjama, pticama, morem, rijekom, dragom Krkom, oblacima, suncem, zvijezdama…ljudima. Ne mogu se nasititi sve te ljepote. Ne mogu se nasititi planine. Nestrpljivo čekam svaki susret s njom. Sva moja osjetila žude za svim doživljajima, za svim pogledima, za svim novim vrhovima i vrhuncima. Naučiti prepoznati trenutke bogate sjajem, ljepotom, ljupkošću, nježnošću, toplinom! Mosor, Kozjak, Velebit, Dinara, Biokovo, Durmitor, Prokletije, Šar - planina…koliko čudesno proživljenih doživljaja! Koliko osjećaja! Kad se popneš GLASNIK KAMENARA
Oblak na dohvat ruke
Biokovo opet počinje vrtjeti misao: „Samo da ne padne kiša, samo da ne padne kiša...“ ! Satnica je odrađeI kiša nije pala na po planu i programu. Presreli smo jednoga poskoka na stazi što je, nazovimo to, očekivano iznenađenje, a imali smo i jedno neočekivano iznenađenje - bliski susret glave i stijene, srećom, bez ozbiljnih posljedica . A za sam kraj jednog sasvim običnog dana, svlačenje jakni i dugih rukava u botaničkom vrtu u Kotišini. I, sad vi meni recite, što još za sreću treba?! Gradimira Bumbak
Lekcija o’ cvita (T.P. Marović) Uči o’ cvita svit cvit izreste kako more i bude savršen
To - savršen - ča je? To je jušto onaki kaki je i kaki triba da je
na jedno brdo, shvatiš da postoje bezbrojna brda na koja se trebaš popeti. Živjeti tako da pokušaš svakom koraku dati smisao, učiniti ga važnim i neponovljivim. Živjeti sad, živjeti u ovom trenutku, živjeti u suglasju s prirodom. Ja učim i od cvita. Gordana Pulić, planinarka odnedavno 15
IMPRESIJE
(Ne)očekivano iznenađenje S
vaki put, kad se spremam za planinu, u meni treperi nekakvo tajanstveno, čudnovato uzbuđenje. Ne zbog odlaska, to je već postalo nezaobilazno, nego zbog očekivanja. Pitam se, po čemu ću pamtiti ovaj izlet, ovu turu, ovaj vikend. Jer, gotovo svaki ima neku anegdotu. Zapravo, svaki od njih ima priču. Običnu ili neobičnu. I tako, što ja to očekujem? Dobar provod u dobrom društvu, u čarobnoj mješavini kamena, šume, livada i pašnjaka. Svaki put drugačije začinjeni vjetrom, snijegom, suncem, bojama svih godišnjih doba. Očekujem vidjeti neko autohtono biće, zmiju, zeca, medvjeda, šarenog pauka. Cvijeće svih mogućih i nemogućih boja i oblika. Očekujem da me svaki korak na tom putu nešto nauči, pokaže mi da uvijek postoji nešto što još nisam vidjela. Očekujem, pa se iznenadim. Kada zeko istrči iz grma tik do mojih nogu, kada se Magla i bura u srpnju zapetljam u paukovu mrežu, kada nešto šušne u travi i vidiš samo rep nekakvog gmaza koji bježi od tebe glavom bez obzira. Kada idem drugi put nekamo, očekujem da je sve ostalo „ka i lani“. Opet iznenađenje - sve je isto, a opet, sve je potpuno drugačije. Ili sazrijevam (čitaj starim!) pa na stvari gledam druCvijeće u snijegu gačije. I jednostavno mi ne padne na pamet što sve mogu očekivati. Jest da mašta radi svašta, ali priroda je po tom pitanju moćnija. Kao ono kad u mjesecu svibnju odeš na ljetni tečaj za vodiče u zimskim uvjetima. Pa onda kada želiš uštedjeti na gorivu i cestarini naiđeš na veeelikuuu bukvu preko ceste. Ne očekuješ skroz nemarkiranu popularnu stazu, posječena stabla na kojima je marka. Pravu snježnu strehu u travnju ili maglu i buru u srpnju. Definitivno ne očekuješ kvar na autu na turi koja „puno obećava“ i onda shvatiš da „danas nije tvoj dan“. Ne očekuješ da fulaš ogromnu oznaku za skretanje samo zato jer si se zapričao ili bio u nekom svom svijetu. Ne očekuješ zimu u ljeto, a ni ljeto u zimi. Ne očekuješ da se kamen odroni točno ispod tvojih nogu i koliko god bio spretan, padneš i jako istegneš ligamente u koljenu. Ne očekuješ da s takvom ozljedom i bolovima ipak hodaš sljedeća 4 sata da bi se spustio u „civilizaciju“. Eto! Još svašta nešto očekujem. I neočekivano. Ipak, priroda je tu da nas stalno drži u čudu. Očekivali mi ili ne očekivali. Nego, jeste li čuli izreku: Očekivanja umanjuju radost i donose razočarenja! Gradimira Bumbak
Poštak Bajke leže u meni poput sjemenki: potreban je samo dašak vjetra, zraka sunca ili kap gorčine da se rastvore u cvijet. H.C.Andersen
S
astanak. Dobro raspoloženju u prostorijama Društva. Svi su veselkasti, razdragani, otvoreni, nekomplicirani. Posjeduju dobru dozu humora. Smijemo se. Spominje se nedjelja i Poštak (12. travnja 2015.). Poštak je manja, ponešto izdvojena planina, ispružena iznad izvorišnog dijela rijeke Zrmanje. Naziv potječe iz vremena kada se pod planinom razmjenjivala pošta na granici Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva. Poštak je gotovo u cijelosti prekriven prostranim trav-
Uspon počinje lagano i mekano. Šire se vidici i travnate padine. Na svakom koraku modre sase, polja šafrana. I visibaba pognula glavu. Legenda kaže da je visibaba simbol nade. Kada su Adam i Eva istjerani iz raja prvi put iskusili zimu i snijeg, Eva se rasplakala misleći da nikada više neće osjetiti ljepotu i toplinu proljeća. Dok je plakala, jedan anđeo se sažalio nad njom i pretvorio sićušne pahuljice u nježne, bijele visi-
Na vrhu njacima, s malo šume i mnogo krških obilježja. Osim zbog širokih vidika, planinarski je zanimljiv zbog parka neobičnih prirodnih skulptura u podnožju vrha. Među njima pozornost posebno privlači prvi monolit, tzv. Marsovac. Moj ruksak nestrpljivo čeka svaku nedjelju (dopola pun). Rano buđenje, kava. Trpam u ruksak malo hrane i puno vode. Veselim se odlasku. Veselim se novim vidicima. Veselim se visinama, suncu i oblaku, snijegu (?) i cvijeću.
GLASNIK KAMENARA 16
Kamene galerije
babe, dajući Adamu i Evi nadu da će se zima uskoro pretvoriti u proljeće. Kraj je čudesno bajkovit pa se legenda o visibabi nametnula, nadošla sama. Kamene gromade bude različite asocijacije. Neki vide Marsovca, a ja bakicu i Gilgameša. Vidim i žapca i ježa. Ostavili smo stope u krpičicama snijega na putu do vrha. Vrh pa silazak. Podnožje. Slađahno sladak umor. Ispunjenje. Gordana Pulić
EDUKACIJA
Cvijeće naših planina
Pripremila Višnja Crevar Foto: Sonja Cukrov Sunko
Runolist (Leontopodium alpinum, lat.) kralj među planinskim cvjetovima, simbol hrvatskog planinarstva. Niska trajnica iz porodice glavočika cjevnjača (Asteraceae), 5 - 20 cm, s vunasto prstenastim kopljastim listovima. Sitni cvjetovi skupljeni su u polukuglaste cvatove 0,5 cm širine, po 5 do 6 glavica združeno je u klupko na vrhu stabljike oko koje je zvjezdasto raspoređeno 5 - 15 trokutasto kopljastih, bijelo prstenastih gornjih listova. Širina cvjetne glavice je 2,5 - 5 cm. Raste u pukotinama stijena i na planinskim travnjacima, na visinama 1300 - 1800 m n/v. Cvate od srpnja do rujna i ugrožena je vrsta. Fotografiran početkom srpnja na Samarskim stijenama u Gorskom kotaru uz vrh Kleka.
Veliki lisjak ili zvjezdanka (Astrantia major, lat.) zeljasta je štitarka (Apiaceae) razgranate uspravne stabljike 30-100 cm s dlakasto razdijeljenim, sjajnim, glatkim, na rubu nazubljenim listovima. Duguljasti zelenkasto bijeli ili crvenkasti pricvjetni listići okružuju polukuglasti cvat s 30 do 50 sitnih cvjetova, bijelih latica i stršećih prašnika. Pravi je ukras viših gorskih šuma, 900 - 1800 m n/v, cvate od lipnja do rujna. Može se naći još hrvatska zvjezdanka, nešto niža i svjetlija, te ugrožena kranjska zvjezdanka u alpskom pojasu. Fotografiran u Hrvatskom zagorju 10. listopada 2015.
Kolotoč ili veliki volujac, ili ognjica (Telekia speciosa) snažna je zeljasta glavočika (Asteraceae) visine do 2m obrasla dlakama. Listovi su vrlo veliki, trokutasto srcasti s pilastim rubom. Cvatovi promjera 5 - 6 cm sadrže tamnožute cjevaste i žute jezičaste cvjetove. Raste uz rubove šuma, na šumskim čistinama, uz gorske potoke na 700 do 1200 m n/v, cvjeta od lipnja do kolovoza. Dominira okolinom, rijetko ga vidimo, ugrožena je vrsta. Fotografiran u Gorskom kotaru 12. srpnja 2015.
Dlakavi sleč ili pjenišnik (Rhododendron hirsutum, lat.) iz porodice crnjuša ili vrijesova (Ericaceae) ugrožena je planinska vrsta, zimzeleni grm visine do 1 m. Listovi su kožasti, sjajni, jajasti s dlačicama na rubovima, a grozdasti cvatovi s po 3 do 10 zvonastih cvjetova, jarko su ružičasti. Cvate od lipnja do kolovoza uz šumska staništa subalpskog pojasa. Lijep grmić, nažalost, otrovan. Nakon višegodišnjeg traženja, fotografiran uz Krnsko jezero (Julijske Alpe u Sloveniji) na 1394 m n/v, 20. lipnja 2015.
GLASNIK KAMENARA
17
IZ ARHIVA
Za nove članove koji trebaju naučiti i za one koji su zaboravili!!! Preuzeto iz časopisa „Naše planine“ , broj: 3-4; 1988.
18
GLASNIK KAMENARA
RAZBIBRIGA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
1. 2. 3. 4. 5.
VODORAVNO: 7JTPSBWBO OB +VäOPN 7FMFCJUV LMJQ QBSOPH TUSPKB t 1UJDB QKFWJDB DSOPH QFSKB 7SI OB 7FMFCJUV %BCBSTLJ LVLPWJ 7JÝFHPEJÝOKB NJSJTOB CJMKLB TFOG
5SJOB t ,PCSB OBPƦBSLB 4VäBOK V PLPWJNB 0[OBLB #FMHJKF t 'SBODVTLJ EJQMPNBU EPOJP EVIBO V &VSPQV )SWBUTLJ QJTBD *WBO 1SPTKBDJ J TJOPWJ t 1P[OBUJ UFMFPQFSBUFS 5SFTUJ TF 0SJUBL PHSJC t ÇJUFMK TSFEOKPFVSPQTLF ESäBWF OKOMITO: 7SI OB +VäOPN 7FMFCJUV ÀUBNQB t *NF BNFSJƦLPH TBUJSJƦBSB #VDIXBMEB ;WKF[EP[OBODJ 4WBECFOP WFTFMKF LVSWJO t ;JEBSTLB BMBULB PLPNJUP )SWBUTLJ QPWKFTOJƦBS ES *WP t 4LSBƥFOJDB [B UPOV 4PWKFUTLJ QPMJUJƦBS -B[BS .PKTFKFWJƥ 6NB[BUJ TF CPKPN 4BO QKFTOJƦLJ t 4NPMB QFHVMB
6. 7. 8. 9.
Kratke vijesti iz polusvijesti
Evo nama anagrama!
t # # [WBOJ v#PEVMi ,BNFOBSPW FLTQFSU [B PUPLF J QSJPCBMKF QPE WFMJLJN QSJUJTLPN QPKFEJOBDB J QPKFEJOJDB QMBOJSB WJÝFEOFWOJ J[MFU OB KFEOV PE OFLPMJLP CMJäJI JOBƦF BUSBLUJWOJI QMBOJOBSTLJI EFTUJOBDJKB LBP ÝUP TV 4FTUSJDF #MJUWFOJDB ,VSCB WFMB #BCJOB HV[JDB J ES
ſFTUJUBNP OPWPN v7PƨJi ,BEB UBLP KAMEN VOLIŠ ,BNFOBS UF PWMBTUJP EB OBT QP OKFN TNKFSOP WPEJÝ ſFTUJULB EPQSFETKFEOJLV
t Ç ; OFJ[PTUBWOJ NFEJKTLJ VLSBT äJWB LVMJTB TWJI MJLPWOJI LOKJäFWOJI J HBTUSP QSPNPDJKB V HSBEV OB QJUBOKF SBEP[OBMBDB PULVE NV UPMJLP [BOJNBOKB [B LVMUVSOB EPHBƨBOKB KF[HSPWJUP KF PEHPWPSJP v.FOJ KF LVMUVSB VTBƨFOB V HFOJNB B HFOJ V LVMUVSV i
BOBO, UŽAS CJ UP QSBWJ CJP EB TF QPTMB OJTJ QSJIWBUJP ;BIWBMB NOSONJA KUS OJKF PO WFƥ POB PTBN MKFUB CJMB vQSJNBEPOBi
t 4 $ 4 EPKVƦFSBÝOKB vQSWB WJPMJOBi TWPKJN QSWJN OPWJN QBSUJUVSBNB EBKF OBTMVUJUJ EB ƥF TF TLMBEOP VLMPQJUJ V OPWJ PSLFTUBS J OPWPH EJSJHFOUB
5LP UP LVƥV ƦVWB
t , . IPCJKFN HMVNJDB J [BCBWMKBƦJDB QSJQSFNB TBNP [B ƦMBOPWF ,BNFOBSB NPOPESBNV QPE OBTMPWPN v,BLP QSFäJWKFUJ EWB EBOB OB J[MFUV TB TBNP KFEOPN OBQSUOKBƦPN ISBOF
KLONU RAČIĆ ÝUFUPƦJOB
%VIPN TOBHPN J KBƦJ CJ QSFE UJN NBHPN (PSTLJ LPUBS )SWBUTLP [BHPSKF
t - 5 [WBOJ v4PLSBUi PTWPKJP KF [MBUOV QMBLFUV OB OBUKFDBOKV KBMOVÝB ÝFSFUB J VHVSTV[B [B QJTBOJ TBTUBWBL v,BLP WPEJUFMKB QMBOJOBSTLPH J[MFUB OBKMBLÝF EPWFTUJ EP MVEJMBi
VRANA ROGA HEKF UP JNB *NB JNB V TKFWFSOJN LSBKFWJNB
Svaka sličanost sa stvarnim osobama je sasvim slučajna.
6 IJäJ TUBSPK OB HPSJ SBWOPK 5JLB UBLB [CPSJ MODRI SAT
Uredio: Barba
3KFÝFOKF LSJäBMKLF 70%03"7/0 4UBQ ,PT 7JTJCBCB &TUSBHPO 5BS /BKB 0LPWBOJL # /JDPT 3BPT 7*1 %SNBUJ TF 0UJL ſFI
3KFÝFOKF BOBHSBNB 7JOLP .BMFÝ #PäP #BVT 4POKB 4VOLP 3BOLP -VƦJƥ 3BWOB (PSB 4UBSJ EPN
GLASNIK KAMENARA
19
R. Nureyev i M. Baryshnikov
A, odakle si ti stigao?
Odmor na Dormeo madracima
EK J I L E J SMIJEH
Netko se poigrao s markom
Dobar poticaj
Ovako je brĹže ...
NamuÄ?ila se dok je uskladila kiĹĄobran s koĹĄuljom!
MENAR Ĺ KA
K ENI IB
HPD
Tko se nije skrio, magarac je bio! 04/*7"Ɖ * *;%"7"Ɖ )1% ,BNFOBS ,SBMKB ;WPOJNJSB ÂťJCFOJL r 63&Ă *7"Ɖ,* 0%#03 6QSBWOJ PECPS r -&,503 (PSEBOB 1VMJlj r (-"7/* * 0%(0703/* 63&%/*, 7JOLP .BMFĂ˜ r (3"'*Ɖ," 13*13&." .FSMB EFTJHO ÂťJCFOJL r 5JTBL 1SJOUFSB ;BHSFC r /BLMBEB r -JTU J[MB[J QPWSFNFOP J EJKFMJ TF CFTQMBUOP