RAZGOVOR
Planina i priroda pružaju čovjeku užitak, onoliki, koliko si u stanju osjećati njezine čari i čuvati njezino djevičanstvo i dostojanstvo • Recite nam nešto o vašim počecima u planinarenju i Društvu Mene, kao ljubitelja prirode i kretanja nije bilo teško nagovoriti da se učlanim u netom (re)osnovano PD „Kamenar“. Članovi su me prihvatili i svojim odnosom me uvjerili u ispravnost odluke da im se pridružim. Imao sam tu (ne) sreću da su mi prva dva izleta, bez iskustva i kondicije (Dinara i Visočica) bila ujedno i najteža do sada u fizičkom smislu, ali sada su mi jedna nezaboravna uspomena. Nakon prvih početaka prihvatio sam se organizacije i vođenja izleta pa sam sa ostalim planinarima pohodio Dinaru, Velebit, Poštak, Zelengoru, Biokovo, Risnjak, ...... Za vrijeme rata najviše smo pohodili Kozjak, Mosor i dijelove Velebita izvan ratnih zbivanja. Neupućeni u planinarstvo mogli bi pomisliti da ponovni usponi na ista mjesta prelaze u rutinu ili čak dosadu. Ali ne. Upravo suprotno. Nijedan uspon ili pohod nije nikada isti, jer je stvarni doživljaj uvijek različit i na poseban način uzbudljiv. Pri stotom usponu, na primjer, na Orlovaču, otkrivaš kamen, škrapu, draču, smriku, koju do tada nisi vidio.
VLATKO ŠUPE Vlatko Šupe rođen je 1939. godine u Gradini – Šibenik. Planinarstvom se počeo baviti 1988. godine, od kada je i aktivan član Društva. Od 1992. do 2003. godine vršio je dužnost dopredsjednika i pročelnika markacijske sekcije Društva.
rezultiralo odlaskom dotadašnjeg i izborom novog rukovodstva, koje se, po mom mišljenju nije najbolje snašlo. Došlo je do gašenja veoma uspješne speleološke sekcije te neaktivnosti markacijske sekcije. Planinarski izleti su postali sporedni, na račun posjeta „marunadama“, „gljivarijadama“, „ritovima“ i raznim „poljima“. Društvo je postalo privlačno osobama koje preferiraju takve izlete pa je došlo do „inflacije“ onih koji sa planinarenjem ne žele imati ništa zajedničko. Drago mi je što se stanje popravilo u poslijednjih nekoliko godina.
• Suradnja u listu – Glasnik Kamenara „Glasnik Kamenara“ „rođen“ je 1995. godine, na inicijativu našeg dugogodišnjeg predsjednika i nenadmašnog planinarskog entuzijasta Ante Jurasa. Ideja i uloga Glasnika je bila, da se u njemu prikaže rad Društva kroz planinarske i druge aktivnosti u protekloj godini. Ja sam se okušao u nekoliko brojeva humorističnim i enigmatskim prilozima, ali se dogodilo da su mi uvijek izbacivali ono što sam ja smatrao Šator planina, 1990. da je najvrijednije. Sada čekam bolje dane. glavo jurila ispred grupe. Prošla je prve klinove i nakon izlasak na ravni dio se one• Često boravite u Čići – mali vrt pokraj svijestila. Ne želim ni pomisliti što bi se je vaših ruku djelo dogodilo da se onesvijestila minutu ranije, Od osnivanja, među članstvom, uviali „sve je dobro što se dobro svrši“. • Nešto što nikada nećete zaboraviti jekje tinjala želja za posjedovanjem nekog (zgoda) planinarskog objekta. Želja je ostvarena • Čime se ponosite i za čim žalite Tijekom svog „staža“ dogodile su mi 1998. godine svečanim otvaranjem PlaPoseban je osjećaj ponosa kojeg dijese brojne zgode i nezgode. Neke se zaboraninarske kuće „Čićo“. Otvaranju je pretlim sa ostalim članovima Društva iz sada ve odmah, a neke nikada. Tijekom jednog hodilo uređivanje same kuće i okućnice, davne 2002. godine. Naime, 2002. godiuspona preko sajli i klinova, jedna planikoje se nastavilo do danas. Mislim da sada na proglašena je Međunarodnom godinom narka je bez obzira na upozorenja, svojemožemo slobodno reći da se uloženi trud planina i te godine je HPS društvom godiisplatio, o čemu najbolje svjedoče pohvale ne proglasio baš naše Društvo. i opaske u Knjizi dojmova naše „kućice“. Bila je to nagrada za prepoznatOna ima svoju povijest, sadašnjost, a naljivo djelovanje Društva kroz dam se i budućnost. organizaciju izleta, markiranje Uređenje vrta traje do danas. Mogu (Velebit, Poštak), rad speleoreći da se radi o zahtjevnom angažmanu, loške sekcije, planinarske škole (dolasci ponekad i svaki dan) koji sam (opće i omladinske)te suradnju dugo godina obavljao sam. Poslijednjih sa velikim brojem planinarskih godina pridružio mi se i naš Ranko, koji društava. je preuzeo glavnu ulogu. Na najstarijima Upravo u to vrijeme dolaneka bar „vrtal“ počiva. Nema baš neke zi do nesuglasica među članoMaglić, 1989. koristi ali je lijepo za vidjeti. vima Upravnog odbora, što je 8
GLASNIK KAMENARA