Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Držanje podalje od časti

Mitrahek min ha’kavod

Rabi Elazar Hakapar reče: "Zavist, pohlepa i častoljublje uništavaju čovjeka (odvode čovjeka sa svijeta)."

Pirke avot 4,21

U DOBI OD 11 godina Yakov Yisrael Kanievsky (1899-1985) stupio je u ješivu da uči pod Rabi Yosefom Yozelom Horowitzem (1847-1919), utemeljiteljem Novarodokske škole musara. Mladi je dječak na koncu postao poznati Steipler, jedno od čijih učenja se ticalo diktatora Heroda koji je svoju papigu naučio da viče: "Meleh! Meleh!" ("Kralj! Kralj!") svaki puta kad bi prošao pored nje. Steipler nas podsjeća da je Herod bio rođen kao rob, te da je prigrabio moć da bi postao kralj. Bilo mu je potrebno da ga se podsjeća da više nije rob, častohleplje rođeno iz nesigurnosti.

To je narav častoljublja (kavoda). Ljudi traže čast nadajući se da će ispuniti unutarnju prazninu. To nikada ne uspije. Koliko god časti netko nakupio, ona neće ispuniti taj unutarnji vakuum. Umjesto toga ona našu životnu energiju pogrešno usmjerava od vrijednih nastojanja. Ako tražite čast nećete steći Toru, jer ćete biti beskonačno zaokupljeni egoističnim samouzvisivanjem, a ne stvarnim potrebama svog duhovnog života.

Haman, zlikovac iz purimske priče, predstavlja arhetip onoga koji traži čast. On se u perzijskom društvu uzdigao toliko da je samo kralj bio veći od njega po moći i prestižu. Imao je bogatstvo i položaj i sve ostale povlastice koje je ta pozicija nosila. Ali njegovo častoljublje nije poznavalo granice, i stoga ga je, kad je zahtijevao da mu se pokloni svatko u kraljevstvu a jedna osoba je to odbila, to uništilo:

Tog dana Haman izađe sretan, veselog srca, ali kada Haman ugleda Mordehaja na kraljevim vratima, da nije ustao ili zadrhtao pred njim, Haman se ispuni srdžbom na Mordehaja. Haman se svladao, no međutim, otišao je svojoj kući i poslao po svoje prijatelje i Zereš, ženu svoju. Tada im je Haman nabrajao slavu svojih bogatstava i brojnost svojih sinova i svaku priliku kada ga je kralj veličao te kako ga je promaknuo iznad prinčeva i kraljevih slugu.

Haman nastavlja dalje: "I to nije sve: kraljica Ester pozvala je samo mene i kralja osobno na gozbu koju je pripremila za nas. I pozvala me da objedujem s njom i kraljem ponovo sutra!"

Da li mu je sve ovo što je nabrojao donijelo zadovoljstvo? Sljedeći stih je bombastičan: "Ali sve to mi ništa ne znači sve dok gledam Mordehaja Židova kako sjedi tamo na vratima palače."

Njegov nezasitni apetit za častoljubljem pokazao se kao uzrok njegove propasti i priča završava time kako on i njegovih deset sinova vise na vješalima.

Ljubav prema časti sama po sebi nije negativna osobina ......sve dok je dajemo drugima. Za dvadeset i četiri tisuće učenika Rabi Akive koji su pomrli u tjednima između Pesaha i Šavuota kaže se da su pomrli zbog toga što se nisu međusobno poštivali. Doista, umjesto traženja časti, davanje časti drugima je način na koji čovjek stječe čast za sebe: "Ben Zoma reče: ‘Tko je čašćen? Tko druge ljude časti’."

Ovaj lijek zvuči vrlo jednostavno –udaljiti se od misli i aktivnosti kroz koje nastojite sebe proslaviti – no zapravo vrlo se teško osloboditi od želje za primanjem čast. Neki je čovjek jednom upitao hasidskog učitelja Rabi Simchu Bunima iz Pešisha (1765-1827): "Rebe, ja bježim od časti, no ona me ipak ne progoni. Gdje je ta istina iz tvrdnje mudraca da ‘Onoga koji bježi od časti, ona progoni’?" Rebe mu je odgovorio: "Iz tvog pitanja mogu vidjeti da kada bježiš od časti ti se osvrćeš preko ramena da vidiš slijedi li te. To se ne smatra bježanjem od časti."

Svatko ima ego, svatko je podlo- žan častoljublju. Mogli biste misliti da ljudi koji su u životu malo postigli nemaju na osnovu čega tražiti čast, ali to što im manjka briljantnih zasluga može biti upravo ono što ih podstiče da jure za pohvalama i priznanjima. Što se tiče onih koji su stekli obilje (bilo mudrosti, bogatstva ili dobara) što više su stekli u životu, uključujući duhovnost, to će više biti u iskušenju da traže potvrdu svog dostojanstva u mislima i riječima drugih.

Rabi Chaim Shmulevitz (19021979) često je pričao pripovijesti koje su otkrivale njegovu borbu sa njegovom vlastitom glađu za časti. Dok je bio mlad i zvijezda u usponu u ješivi u Grodnom, njegov učitelj, Rabi Shimon Shkop (1860-1939) držao bi predavanja u kojima bi navodio stvari koje je čuo od "Rav Chaima". Mada su svi znali da Rav Shimon govori o svom vlastitom učitelju Rav Chaimu Soloveitchiku, Rav Chaim Shmulevitz je kasnije priznao da se potajno nadao da će možda neki neinformirani student pomisliti da Rav Shimon govori o njemu.

Duboka transformacija koju mi nazivamo stjecanjem Tore traži istinsku poniznost. Čovjek koji je puno toga postigao, a ostao ponizan i ne traži čast je vrsta anava (ponizne osobe) koja je najviše vrijedna divljenja. Talmud kaže da kada je Rabi Jehuda Hanasi preminuo, sa svijeta je nestala istinska poniznost.

On je postigao veličinu u materijalnom bogatstvu, političkoj moći i mudrosti Tore. Nitko nije više od njega imao na čemu biti ponosan.

Ali njegova istinska veličina sjala je kroz njegovu krajnju poniznost.

Jednako tako Rabi Shlomo Wolbe na svojim predavanjima iz musara studentima nije dozvoljavao da ustanu kada je ulazio u učionicu ili kada bi prilazio govornici da održi govor. On je objasnio da je bilo važno, kada je govorio u ješivi, da studenti ustanu kada ulazi jer su trebali naučiti odati čast Tori i njenim učiteljima. U kući musara, međutim, bilo je drugačije. Tamo je izbjegavao odavanje časti jer on je bio samo "jedan od njih" i nije bio dostojan nikakvog posebnog priznanja. Kada bi drugi stajali, rekao je on, to bi učinilo da se osjećam previše važnim.

Veliki kabalist iz 16. stoljeća Rabi Chaim Vital slaže se s kasnim učiteljima musara da težnja za čašću reflektira unutarnju prazninu. On nudi drugačiji način da se bori s tim osjećajem nepotpunosti, a to je biti svjestan da si maleno i ograničeno stvorenje čiji je život prilika da služi Višem biću. Oni koji žive ovu vrstu života sačuvani su opasnosti uobraženosti i oholosti jer oni to unutarnje ja ispunjavaju stvarnim sadržajem i ne moraju tražiti izvanjsku potvrdu.

PRAKSA

Bježanje od časti nije pasivna radnja. Vi morate aktivno tražiti načine da izbjegnete da vam se iskaže čast. Trebate težiti poniznosti i uvježbavati izbjegavanje situacija u kojima će vjerojatno doći do odavanja časti. Postoji presedan: U Talmudu Rabi Šimon ben Elazar uči da učenjak treba putovati onim putem koji će potaknuti najmanji broj ljudi da ustanu njemu u počast.

Kao prvi korak u toj praksi, identificirajte područje života u kojem imate stvarna postignuća, na kojem god polju to bilo, od sporta i roditeljstva, do akademskih uspjeha i stvaralaštva. Jeste li dobar posrednik ili vrijedno molite? Postoji li neko profesionalno područje kojim suvereno vladate ili praksa koju ste razvili do visoke razine?

Sada prepoznajte načine na koje vam ljudi odaju čast ili bi vam mogli odavati čast za taj uspjeh.

Na kraju, odlučite izbjegavati situacije u kojima bi ta čast mogla biti pružena. Budite konkretni kada odlučujete kako ćete to učiniti.

Cilj ove vježbe je da priznate istinu o vašim uspjesima i da smislite strategiju koja će spriječiti svaku sklonost ka traženju časti zbog njih, jer to slabi vašu motivaciju za duhovnim rastom, a upravo to želimo izbjeći.