Teme za razmatranje uz šabatni stol

Nesavršeni vođe?

Akeidat Yitzchak i Abarbanel imaju proturječne stavove u vezi Mošeovog postupanja u pogledu molbe dva i pol plemena. Dok Akeidat Yitzchak opravdava Mošeovu ljutitu reakciju kao odgovarajući odgovor na problematični zahtjev, Abarbanel tvrdi da je Moše pretjerao i pogrešno shvatio istinske namjere plemena.

• S kim se slažete? Pokrenite raspravu za svojim šabatnim stolom i kao pomoć u raspravi upotrijebite izvore koji se nalaze u zahtjevu dva i pol plemena.

• Bez obzira za koju se stranu rasprave opredijelili, što nas naša priča može naučiti o taktici pregovaranja?

• Je li problematično kritizirati Mošea i sugerirati da njegove sposobnosti vođe možda nisu bile besprijekorne? Zanimljivo, unatoč njegovom gledištu na ovom mjestu, Abarbanel drugdje oštro kritizira one koji kod Mošea pronalaze mane.

Teškoće sveznajućeg čitatelja

Kada govorimo o plemenima koja su pregovarala u vezi naseljavanja istočne obale Jordana, mnogi za tu skupinu koriste naziv "dva i pol plemena", ne praveći razlike između plemena Reuvena, Gada i Menašea. Budući da čitatelji znaju da se polovica plemena Menašea naselila na Istoku, često se ne primjećuje da tijekom razgovora s Mošeom ulogu imaju samo Reuven i Gad, dok je Menaše upadljivo odsutan.

• Da li je pleme Menašea sudjelovalo u prvobitnom zahtjevu? Ako jest, zašto se ono ne spominje? A ako nije, zašto u konačnici oni nasljeđuju na istočnoj strani Jordana?

• Možete li se sjetiti drugih primjera u kojima bi vam to što znate kako je priča završila moglo otežati čitanje u početnoj faza? Evo nekoliko slučajeva koje valja razmotriti:

• Jesu li Jaakovljevi sinovi znali da su svi oni izabrani? Ako ne, kako bi to pomoglo objas- niti ponašnje Josefa i njegove braće?

• Je li narod unaprijed znao da će Jerihon biti uništen čudom? Kako bi to moglo utjecati na vaše razumijevanje svrhe uhoda u Jehošua 2?

• Da li je Jerušalajim bio jedina opcija za "mjesto koje će B-g odabrati"? Kada i zašto je on bio odabran?

Usklađivanje Pšat-a i Draš-a Bemidbar 31 opisuje rat protiv Midjana i zakone koji se bave očišćenjem plijena iz bitke. Međutim nije jasno zašto je taj plijen trebalo očistiti. Dok kontekst ove cjeline i sličnost između tih zakona i onih u Bemidbaru 19 podržavaju mogućnost da se zakoni odnose na očišćenje od onečišćenja od mrtvaca, većina tumačenja slijedi rabinsko gledište koje sugerira da stihovi govore o nečistoći od kuhanja ne-košer hrane.

• Možete li pronaći nešto čime ćete podržati rabinsko gledište? Slaže li se to s osnovnim smislom stihova?

• Općenito uzevši, kada se čini da su "pšat" i "draš" međusobno u sukobu, koje se metode mogu upotrijebiti da ih se uskladi?

Poziv na mir

Bemidbar 33 je jedan od nekoliko izvora koji govore o ubijanju stanovnika Kanaana. Mnogi se suvremeni čitatelji čude tom nalogu. Zar zaista nije postojala mogućnost mirnog suživota? I srednjovjekovni su komentatori raspravljali o tom pitanju. Raši smatra da je bilo zabranjeno pozvati na mir pa je rat bio neizbježan, dok Rambam tvrdi da su Izraelci bili dužni iznijeti mirovnu ponudu prije nego li su krenuli u rat protiv Kanaanaca.

• Kako svaka strana u raspravi vidi stihove u Devarima 20 (gdje se nalazi glavni nalog)? Koji još stihovi mogu podržati svako od gledišta? Na koji način priča o prijevari Gibeonaca u Jehošua 9 rasvjetljava taj problem?

• Prema Rašiju, razlog za tu naredbu je vjerske prirode, da narodi ne bi naveli Izrael na idolopoklonstvo. Ponekad je nužna politika nulte tolerancije. Slažete li se? U kojim okolnostima kompromisi nisu opcija?

• Prema Rambamu, što bi se dogodilo da su se narodi zai- pulacije? Kako se mogao promijeniti tijek naše povijesti?

Gradovi utočišta ili gradovi progonstva?

Bemidbar 35 govori o podizanju״מה טלק (gradova utočišta) kao mjesta na koje bi nehotični ubojica mogao

• Što ovaj zakon sugerira o tome kako Tora gleda na krvnu osvetu? S jedne strane samo postojanje takvih gradova potvrđuje činjenicu da Tora ne želi da nehotični ubojica umre. S druge strane, ova institucija istodobno potvrđuje činjenicu da Tora krvnu osvetu nije stavila van snage. Ako je ם ד״לאעג negativna institucija, zašto ju uopće dopustiti? Ako je legitimna, zašto zaštiti nehotičnog ubojicu od njih?

• Druga strana ovog pitanja odnosi se na procjenu Tore u vezi nehotičnog ubojice. Koliko ga Tora smatra krivim? Je li on potpuno nevin i poslan u one gradove samo za svoje dobro? Ako je tako, zašto mu je dopušteno da napusti grad tek kad umre veliki svećenik, a ne po vlastitom nahođenju? Sugerira li to možda da i on isto donekle zaslužuje kaznu i da su ti gradovi neka vrsta prinudnog progonstva, a ne sigurnog utočišta? .

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook: Lijepo zlo

Prinos od midjanskog nakita

Nakon ponovljenog napada na Midjan, izraelski vojnici donijeli su neobičnu donaciju za Šator sastanka: zlatni nakit koji su zaplijenili od midjanskih žena.

"Prinesimo žrtvu B-gu. Svatko neka prinese ono što je našao, predmete od zlata – lančiće koji se nose oko gležnja, narukvice, prstenje, naušnice i drugi ženski nakit – kako bismo izvršili obred očišćenja za naše duše pred B-gom." (Bamidbar 31,50)

Zašto su vojnici donijeli taj neobični prinos u Šator sastanka? Talmud (Šabat 64a) objašnjava da su oni osjećali potrebu za očišćenjem ne zbog svojih grešnih djela – već zbog svojih grešnih misli kada su došli u kontakt sa midjanskim ženama.

Ipak, zašto nisu donijeli neku uobičajenu žrtvu? I zašto Tora nabraja sve te vrste midjanskog nakita?

Neke vrste nakita, poput prstenja i narukvica, bile su normalne vrste nakita koji je u potpunosti vidljiv. Međutim, neki komadi nakita bili su intimnije prirode i nosili su se ispod odjeće (takav je, primjerice, bio kumaz, ukras za tijelo). Iz toga što Tora razlikuje običan nakit od intimnih ukrasa, Talmud izvlači moralnu pouku da je "promatrati ženin mali prst (iz užitka) jednako kao da ju promatraš razodjevenu."

Što je toliko strašno u uživanju u ženinoj prirodnoj estetskoj ljepoti?

Zamka izvanjske ljepote

Sama po sebi, ljepota ima unutarnju vrijednost i može imati pozitivan utjecaj na dušu. Duša postiže krasan osjećaj širenja kada ima iskustvo čistih estetskih zadovoljstava.

Međutim, ako ljepota prikriva ono što je etički odbojno, ta atraktivnost postaje duhovna opasnost. Izvanjski šarm je samo zamka koja one koji se u nju uhvate zarobljava u svoju unutarnju ružnoću. U osnovi, mi padamo na ono što je moralno ogavno samo kada je to zaogrnuto u izvanjsku ljepotu.

Upravo je to bio povod za rat protiv Midjana. Mlade djevojke iz Moaba i Midjana zavele su izraelske muškarce svojom izvanjskom ljepotom te ih navele na idolopokloničku praksu štovanja Pe'ora. Midraš opisuje njihovu metodu:

"Kada bi izraelske muškarce nadvladala požuda i kada su tražili od žene da im se prepusti, ona bi iz svojih njedara izvukla kip Pe'ora i zatražila: 'Najprije se pokloni pred ovim!'" (Sifrei 25,1; Raši na Bamidbar 25,2)

Taj fenomen obuhvaća čak i jednu veću zamku. Već i sam čin promatranja onoga što je zabranjeno potkopava zdrav osjećaj duše za moralnom čestitošću i čistoćom. Kada smo privučeni onime što je moralno odvratno, mi postajemo neosjetljivi na ružnoću grijeha. Izvanjska ljepota ne samo da sakriva unutarnju odvratnost, već i umanjuje naše gađenje prema tome.

Čak i ako duša nije dovoljno iskvarena da bi upala u zamku nemorala, njena je čistoća svejedno umrljana privlačnošću onoga što je zabranjeno. Iz tog su razloga, izraelski vojnici koji su se borili protiv Midjanaca, zahtijevali očišćenje. Kao odštetu za svoje duhovno zastranjenje, donijeli su osobito prikladan prinos: zlatni nakit, čiji je sjaj i vanjska privlačnost sakrila unutarnju iskvarenu srž. Vojnici su donijeli nakit koji se nosio izvana, ali i onaj koji se nosio ispod odjeće. Oni su prepoznali da obje vrste nakita imaju potencijal učiniti dušu neosjetljivom na grijeh i uništiti njen integritet.

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Lijepo zlo

Zasluga za izgradnju zemlje Izrael

Ramban (Nahmanides, 1194-1270) je ovaj stih shvatio kao biblijski izvor za micvu nastanjivanja i izgradnje zemlje Izrael:

"Zauzmite tu zemlju i nastanite ju jer sam ju dao vama u posjed" (Bamidbar 33,53)

Sljedeću priču ispričao je Jigal GalEzer, čovjek koji je radio kao zamjenik državnog revizora Države Izrael. U svojim mlađim danima, GalEzer je često posjećivao Rav Kooka kako bi se nadahnuo njegovom svetom prisutnošću.

Jemenski posjetilac na stol i zaspao je dubokim snom. Ubrzo potom, probudio se drhteći.

Tijekom jednog od mojih posjeta, našao sam rabija zadubljenog u učenje kompleksne talmudske teme. Odjednom sam začuo tiho kucanje na vratima. Vrata su se polako odškrinula, a u sobu je ušao jemenski Židov – mršav, s bijelom bradom i dugim pejot.

Talmuda i blago rekao, "Priđi bliže, sinko." Nježnim glasom, rabi je pokušao uliti povjerenje posjetiocu.

Sporim koracima, čovjek se približio rabinovom stolu. Ostao je stajati, spuštene glave.

"Što te muči, sine?"

"Poštovani rabine," rekao je ovaj jemenski Židov. "Došao sam upitati jedno važno pitanje."

"Pitaj, sine, pitaj."

"Već dvadeset i pet godina radim težak posao od jutra do večeri. Čistio sam zemlju od korova kako bi se mogli zasaditi voćnjaci. Sadio sam mlada stabla, iskapao kamenje iz polja, kopao temelje za gradnju u Erec Jisraelu. Svu sam svoju snagu utrošio u naporan rad. Pa ipak, imam jedva dovoljno da uzdržim svoju obitelj."

Posramljen, čovjek je spustio glas. "Želio sam pitati: je li dozvoljeno da imigriram u Ameriku? Možda bi mi se tamo sreća osmjehnula i možda bih bio u mogućnosti dobro se pobrinuti za svoju obitelj…" Posjetilac je završio svoj kratki govor i ostao stajati u tišini.

Nekoliko minuta je Rav Kook sjedio duboko zamišljen. Odjednom je ustao, pokazao na svoj stolac i naredio čovjeku, "Sjedni."

Posjetilac je postao ispunjen strahom. "Poštovani rabine," promucao je. "Nedostojno je da stranac sjedne na tvoju stolicu."

"Sjedni," ponovio je rabi.

"Što se dogodilo dok si spavao?" upitao je Rav.

"Sanjao sam da sam prešao na drugi svijet," rekao je. "Moja je duša došla u nebo. Kada sam došao do nebeskih vrata, pored njih je stajao anđeo koji me uputio na nebeski sud. Tamo sam vidio vagu – vagu pravde."

Jemenski radnik nastavio je svoju priču. "Odjednom su pored mene projurile kočije s konjima. Kočije su bile pune kutija. Neke od kutija bile su male, neke srednje veličine, a neke velike. Anđeli su počeli stavljati kutije na jednu stranu vage. Ta se strana sve više naginjala od težine, sve dok nije gotovo dosegnula do zemlje.

"Koje je značenje ovih kutija?" upitao sam anđela koji je stajao preda mnom.

"To su, smrtniče, tvoji grijesi i prijestupi koje si učinio za vremena provedenog na zemlji. Sve je ubrojano," odgovorio je anđeo. Moj se duh slomio.

Zatim su stigle druge kočije. Ove su bile pune zemlje, kamenja i pijeska. Anđeli su sav taj sadržaj počeli stavljati na drugu stranu vage i ona je polako počela odizati onu prvu stranu – stranu grijeha i prijestupa.

"Koje je značenje ovih gomila zemlje?" upitao sam.

Gost je zatvorio vrata za sobom i stao leđima okrenut vratima spuštene glave, bojeći se pogledati izravno u rabija.

Rav Kook je podigao pogled sa

Neodlučnim koracima, čovjek je obišao stol i polako sjeo u rabinovu stolicu.

San Čim je sjeo, njegova je glava klonula

"To su pijesak, zemlja i kamenje koje si svojim rukama micao sa Svete Zemlje. Oni su došli govoriti u tvoju obranu jer si bio dio micve jišuv ha'arec, nastanjivanja zemlje Izrael."

Prevela Anja

Grabar

■