Učinkovit život

Druga strana jednadžbe (nastavak)

Naglasili smo važnost kibud av v'em, ali važno je također realistično procijeniti vlastitu energiju. Privrženi sin ili kćer mogu reći, "Moj otac/majka me trebaju. Ne mogu sada misliti o sebi." To je zaista vrlo plemenito, ali prije no što avion poleti, član posade upozorava putnike da će u slučaju pada tlaka u kabini iz gornjeg odjeljka ispasti maske s kisikom, te im daje upute, "Ako putujete sa djetetom, najprije stavite svoju masku, a zatim dajte masku djetetu."

Netko može upitati, "Kako bi majka mogla staviti svoje vlastite potrebe ispred potreba svog djeteta?" Odgovor je da ako ona pokuša staviti masku djetetu dok je sama lišena kisika, u svojoj zbunjenosti može staviti masku djetetu preko uha umjesto preko nosa i usta. Poruka je jasna: Ako želite biti od pomoći drugima, morate sebe održavati u optimalnoj kondiciji. Ako se iscrpite u procesu pokušaja da pomognete drugima, možete završiti kolabirani i tako nećete biti od pomoći nikome. To je istina čak i ako su ti "drugi" vaši roditelji. Ako se ne brinete adekvatno za sebe, nećete biti sposobni brinuti o svojim roditeljima.

Djeca mogu patiti od krivnje, osjećaja da ne čine dovoljno za svoje roditelje. Važno je da se ispune potrebe roditelja i da se za njih prikladno brine, ali to ne znači da vi sve to trebate napraviti sami. U većini zajednica postoje dodatni izvori pomoći. To su službe koje dostavljaju obroke u kuće i medicinske sestre ili njegovatelji koji pružaju osobnu njegu.

Budući da osjećaji krivnje mogu utjecati na čovjekovo prosuđivanje, savjetuje se da se konzultirate sa stručnim i kompetentnim mentorom za vodstvo u tome kako najbolje brinuti za svoje roditelje. Vi ste jedini koji im mogu dati ljubav i pri- vrženost. Postoje drugi koji mogu pomoći u pružanju svakodnevne skrbi.

Braća ili sestre koja žive daleko trebala bi razumjeti da oni koji su bliže roditelja općenito imaju bolju uvid u situaciju. Ponekad dijete koje je neko vrijeme provelo udaljeno od roditelja i sjeća se roditelja kao mentalno bistrog, ne može prihvatiti da je on mentalno oslabio. Saznanje o tome može biti pravi šok.

Ako ste od onih koji pružaju skrb svojim roditeljima, savršeno je legitimno pozvati njegovatelja kako biste uzeli godišnji odmor. Možete misliti, Kako mogu ostaviti svoju majku samo zato što želim ići na godišnji? Sjetite se uputa člana avionske posade. Morate biti optimalnog fizičkog i emocionalnog zdravlja kako biste brinuli o svom roditelju. Ako ne uzmete odmor koji vam je potreban, vaše pružanje brige će patiti.

Dijete koje pruža skrb roditelju može postati iscrpljeno, frustrirano i depresivno, što ponekad može ugroziti njegov/njezin brak, budućnost ili karijeru. Vodstvo ovlaštenog savjetnika, kao što je rabin ili čovjek koji se bavi gerijatrijom, je preporučljivo.

Neki ljudi mogu nadživjeti svoju ušteđevinu, a njihov prihod od dru- štvenog osiguranja nije dovoljan da pokrije njihove troškove. Zdravstvena pomoć ponekad može biti od koristi, ali nije neobično za starije ljude da se ponosno pouzdaju u samodostatnost te se odbiju prijaviti za zdravstvenu pomoć. Nadalje, djeca koja pokušaju prijaviti svoje roditelje za tu pomoć mogu se suočiti sa frustrirajućom birokracijom. Djeca koja pokušavaju pomoći svojim roditeljima, osobito kada imaju obveze prema svojoj vlastitoj djeci, mogu se naći u financijskom škripcu.

Iako bi čovjek trebao učiniti za svoje roditelje sve što je razumno, on se ne bi trebao oslanjati na to da će mu oni biti cjeloživotno društvo, jer roditelji ne mogu to ispuniti. Djeca bi trebala nadživjeti roditelje i roditelji ne mogu praviti društvo cijeli ostatak djetetova života.

Kad je jedan roditelj dobro, a drugi posustaje, uobičajeno se zdravi supružnik brine o bolesnome. U tom slučaju, razlika u rodu ne igra veliku ulogu. Muž je sposoban brinuti o bolesnoj ženi baš kao što bi žena brinula o bolesnom mužu. U takvim slučajevima, izuzetno je važno fokusirati se na potrebe zdravog roditelja, koji će vjerojatno postati iscrpljen od brige za bolesnog supružnika. Zdravi roditelj mora imati snage da dobro obavlja svoj posao.

Sendvič generacija je nova realnost, a biti rastegnut na dvije suprotne strane vrlo je stresno. Ali ako slijedimo upute Tore i konzultiramo stručnjake kada se pojavi problem, možemo imati divan osjećaj ispunjavanja velike micve kibud av v'em te uživati mnogo nahasa od naše djece.

Realnost je da način na koji se ljudi suočavaju sa ovom fazom svojih života umnogome ovisi o njihovom stavu. A taj stav ne ovisi nužno o tome kako si se slagao sa svojim, sada starim roditeljima, kad si bio mlad. Kao što sam upravo spomenuo, sendvič generacija je nova realnost i čovjek se mora nositi sa realnošću onakvom kakva ona jest, a ne onakvom kakvom bismo željeli da bude.

Preuzeti brigu za starog roditelja je veliki zehus, i ako na to gledamo tako, to može učiniti ogromnu razliku u nečijoj sposobnosti da se nosi sa nadodanom odgovornošću. Nitko ne umanjuje činjenicu da u pretjerano ispunjenom danu, ubaciti još više obveza može biti prepuno problema. Ali moramo se nositi sa "realnošću."

Kada dijete gleda na tu odgovornost u pravom svjetlu i ne preopterećuje se do točke u kojoj se osjeća kao mučenik, dijete će uvidjeti da je taj zadatak više nego moguće izvršiti te da će njegova/njezina djeca zauzvrat osjetiti pozitivnu energiju i rado priskočiti u pomoć. Kada je njegovatelj ispunjen ogorčenjem i osjeća se pod pritiskom, tad se ta poruka odašilje i zehus se pretvara u teret.

Pomaganje roditelju mora biti učinjeno na častan način. Nitko ne voli biti na onom kraju koji prima, osobito roditelj od djeteta. Ali bilo da je riječ o posjetu jednom tjedno ili o tome da se roditelj useli u vašu kuću (kakva blagodat za oboje od vas!), ključna stvar je pristup.

Problemi starenja

Ovo su možda najstrašnije riječi u engleskom jeziku: Alzheimerova bolest.

Prijatelj mi je rekao, "Kada se ponašanje mog oca počelo mijenjati, odveo sam ga doktoru. Nakon što ga je pregledao, doktor mi je rekao, 'To je vjerojatno Alzheimerova bolest.' Rekao sam, 'Ne, ne može biti! On je briljantan čovjek koji je razvio i vodio uspješan posao, čije su savjete tražili mnogi ljudi, koji je s ljubavlju podizao obitelj. Mora biti nešto drugo.'

Doktor je rekao, 'Razumijem kako se osjećate. Poslat ću vas neurologu za detaljniju procjenu. Nadajmo se da može biti nešto što se može liječiti. U ovom trenutku, ne postoji mnogo što možemo učiniti kad je riječ o Alzheimeru."

Drevni egipatski filozof je rekao ovo prije 2500 godina:

Kako su teški i bolni posljednji dani starog čovjeka! Postaje slabiji svaki dan; njegove oči postaju mutne, njegove uši gluhe, njegova snaga kopni, njegovo srce više ne nalazi mir; njegova usta postaju nijema i ne govori ni riječi. Snaga njegovog uma se smanjuje i danas se ne može sjetiti što je bilo jučer. Sve njegove kosti bole. Stvari koje su nekoć bile užitak sada su bolne, i okus nestaje. Stara dob je najgora nesreća koja može zadesiti čovjeka.

Mi se molimo da doživimo staru dob, ali naša žarka molitva, "Ne odbaci me kad ostarim," upućuje na to da smo prestrašeni u vezi starosti.

Na sreću, većina starih ljudi nema velike psihološke probleme. Postoje mnogi 80-godišnjaci koji funkcioniraju vrlo dobro. Nažalost, značajna manjina ima probleme. Pretpostavlja se da 15 posto ljudi starijih od 70 godina ima psiholoških problema, i to je skupina koja zahtijeva naše razumijevanje.

Temelj dobrog odnosa je empatija. Empatija je sposobnost da vidite stvari iz tuđe perspektive. Mnogo ljudi može gledati isti objekt ili scenu, pa ipak ni dvoje od njih neće imati jednak dojam ili opažanje. Postoje psihološki razlozi zašto vidimo stvari na način na koji ih vidimo. Moramo razumjeti da drugi ljudi možda ne vide stvari na način na koji ih mi vidimo te da je, iz njihove perspektive njihovo ponašanje prikladno, iako možda iz naše perspektive nije.

Postoji mnogo stvari koje moramo razumjeti o starim osobama. Velik dio naših života utemeljen je na iš- čekivanju budućnosti. Mi stalno čekamo vrijeme kada će stvari biti bolje ili ugodnije. Čekamo godišnje odmore, veće plaće, napredovanje u znanju, simahos naše djece, itd. Kada dostignemo staru dob, mi shvaćamo, svjesno ili nesvjesno, da je naša budućnost mnogo kraća. Možda se ne fokusiramo na našu smrtnost, ali koliko god to pokušavamo zanijekati, mi znamo da je većina našeg života iza nas i da je pred nama još relativno kratko vrijeme. Mlađi ljudi nemaju to iskustvo; stoga oni možda ne mogu razumjeti dio ponašanja starijih.

Stariji ljudi su možda izgubili svog supružnika. Mnogo njihovih prijatelja je umrlo. Oni mogu biti vrlo usamljeni. Nemaju interes u poslu. Mogu se osjećati kao da nisu korisni. Baš suprotno, oni se mogu osjećati kao da su na teret obitelji. Ne mogu se mnogo kretati uokolo. Njima se vanjski svijet smanjio. Kada nečija pozornost ne ide prema van, vjerojatno će ići prema unutra i oni mogu postati vrlo zaokupljeni svojim zdravljem.

Unatoč progresu medicine, postoje bolesti u starijoj dobi za koje nema lijeka. Artritis i ograničena pokretljivost su uobičajeni. Problemi s disanjem, osobito kod ljudi koji su pušili, su česti. Oštrina vida i sluha može značajno opadati. Stariji možda nisu sposobni mnogo čitati i mogu biti u nemogućnosti da slušaju radio ili televiziju. Oni mogu postati vrlo sitničavi u pogledu hrane i zaokupljeni probavnim problemima. Dok mlađi ljudi mogu razmišljati o načinima da uvećaju svoj prihod, stariji ljudi nemaju takvih aspiracija. Oni mogu imati fiksni dohodak i mogu stajati pored prozora čekajući dostavu prihoda od socijalnog osiguranja. Ako on kasni zbog kašnjenja u dostavnoj službi, oni mogu postati vrlo nervozni.

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis: