Najveća pustolovina

Ovotjedna dvostruka paraša bilježi da su Židovi napokon prešli rijeku Jordan na svom putu osvajanja

Obećane zemlje. Plemena Gada, Reuvena i pola Menaševog plemena posjeduju vrlo mnogo stoke, a "raj" za stoku je dobra ispaša, koju su, eto, ova dva i pol plemena slučajno otkrila na mjestu gdje se trenutno nalaze, u Transjordaniji. Tada su Mojsiju uputili poseban zahtjev. "Ako bi nam učinio uslugu, neka nam se ta zemlja dâ u naše trajno vlasništvo, i nemoj nas voditi preko Jordana." (Brojevi 32,5)

Mojsijev odgovor je oštar. "Zašto bi se vaša braća išla boriti dok vi ostajete ovdje? Zašto pokušavate obeshrabriti Izraelce da prijeđu u zemlju koju im je dao B-g? To je isto što su i očevi vaši učinili kada sam ih poslao iz Kadeš Barnee da vide zemlju" (Brojevi 32,6-8). Mojsijeva aluzija je posebno jaka kritika: baš kao što su uhode odlučili ostati u pustinji, jer im je nedostajalo hrabrosti i volje da se bore za Obećanu zemlju, vi se sa svojom željom da ostanete tamo gdje jeste ponašate poput njih, hoćete se poštediti mučnog iskustva ratovanja. I iznosi tu usporedbu iako se Transjordanija smatra dijelom svete zemlje (1 Mišna Kelim,10).

Što je potaknulo ta dva i pol plemena da ostanu u Transjordaniji?

Prema Rabbi Simcha Zisselu iz Kelma, oni su zatražili da ne prelaze Jordan zbog svoje stoke, što očituje određenu razinu materijalne pohlepe; ne treba nam bujna mašta da bismo vidjeli podudarnost između stoke i zemlje za ispašu u one dane s ekonomskim mogućnostima na radnom mjestu danas. Zašto Židovi i dalje žive izvan Izraela, koja je dalje od druge strane Jordana, čak s druge strane Atlantika? Jer su pronašli dobre pašnjake za svoju stoku i šteta je odustati od toga, pogotovo jer naši današnji potomci Gada i Menašea rijetko postavljaju pitanje suvremenim rabinskim autoritetima o svom izboru. Da su to učinili, on bi vrlo vjerojatno ponovio Mojsijevu poruku "Zašto bi se vaša braća išla boriti dok vi ostajete ovdje?" (Brojevi 32,61).

Uostalom, Židovski je svijet svakako imao koristi od države Izrael, od njenog osnutka pa sve do danas. Nakon holokausta, koji je završio tragičnim gubitkom 1/3 našeg naroda i 4/5 naših vjerskih, intelektualnih i kulturnih vođa, činilo se kao da je judaizam konačno iščezao sa svjetske pozornice održivih "naroda", nacija i religija. Poznati povjesničar Alfred Toynbee, u svojoj povijesti koju je objavio 1946. godine, Židove je nazvao "fosilima" . Glavni rabin Rima prešao je na kršćanstvo, a preobraćenja su, na svakom kampusu u Americi odmah nakon holokausta, bila vrlo raširena. Ne samo da je Židovski svijet doživio čudesnu renesansu nakon Proglašenja Izraelske Države - a potom opet 1967. godine oslobađanjem Jeruzalema nakon Šestodnevnog rata - nego Izrael sada Židovskim zajednicama u cijelom svijetu daje najveći broj vjerskih i obrazovnih vođa, a ujedno je i najučinkovitiji izvor inspiracije asimiliranim Židovima u njihovoj potrazi i muci, kojima su životi značajno transformirani kroz programe poput Birthright Israel. Sve uspješne Židovske zajednice u dijaspori danas svoj razvoj u velikoj mjeri duguju Židovskoj državi.

Rabbi Yitzchak Arama, daje ponešto drugačiju interpretaciju. Autor Akedat Yitzchaka opisuje plemena Gada i Reuvena kao praktične materijaliste koji se ipak planiraju pridružiti svojoj braći i sestrama u samom Izraelu. Ali tek na kraju, ne sada. U ovom času osobne potrebe obitelji i plemena moraju biti na prvom mjestu - sve dok vođa obitelji ne sakupi dovoljno materijalnih dobara kako bi veliki korak preseljenja na Bliski istok bio manje rizičan pothvat. Njihove osobne potrebe - a ne povijesne nacionalne potrebe Izraela - moraju biti na prvom mjestu. Zbog toga ih je Mojsije kritizirao.

Ohr Hachayim pristupa situaciji najjednostavnijim, "najreligioznijim" terminima: on sugerira da su dva i pol plemena svoj argument izgra- dila oko B-žanske intervencije: "Zemlja koju je B-g osvojio u ime Izraelske zajednice je zemlja za stoku, a tvoje sluge imaju stoku." (32, 41). Drugim riječima, ovo je zemlja koju je B-g osvojio za nas i zato je ovo zemlja u kojoj želimo ostati. Ako nas B-g želi negdje drugdje, neka nas On odvede tamo, neka On osvoji i tu zemlju. Do tada ćemo mi ovdje ostati i naša će stoka ovdje ostati. To je dobro za našu stoku i zato je dobro i za nas.

Na mnogo načina, Ohr Hachayimovo gledanje vidi dva i pol plemena kao dvojnike onih privrženih Neturei Karta. Oni čekaju da ih sam B-g dovede u Izrael - a ako ne B-g, onda barem Njegov Mesija! Kad B-g bude htio u potpunosti izbaviti Izrael, On će to učiniti u Svoje vrijeme. Sve ovisi o B-gu i mi ćemo rado do tada pričekati na svom ugodnom pašnjaku ….

Istina je da su Gad i Reuven zaboravili svoju povijest. Ne mogu oni počivati na svojim pašnjacima-lovorikama, dok se ostatak nacije za njih bori u ratovima. Kad su Izraelci stigli do Crvenog mora, a egipatske horde ih progonile, oni su molili Mojsija da se moli B-gu. "Zašto vičeš Meni?", kaže B-g Mojsiju. "Govori s Izraelcima i nek se pokrenu." (Izlazak 14,15). More se ne razdvaja sve dok Nahšon ben Aminadav i Kaleb ben Jefune ne skoče u more.

Isto tako, kada Mojsije kaže Gadu i Reuvenu da oni moraju ponijeti oružje i boriti se, on zapravo naglašava da je B-žje obećanje Izraelu da svi moraju biti partneri – B-g s nacijom, a narod jedni s drugima, uzajamno dijeleći odgovornost i privilegiju. Na kraju krajeva, ako se naša mlada država pokaže još osjetljivijom nego li se čini, na manjak ljudstva u ratu i manjem broju stanovništva nego što je potrebno, Židovi će moći kriviti samo sebe za to što nisu odgovorili na izazov koji im je ponudila najveća Židovska pustolovina u proteklih 2000 godina.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald