Conquête de l’ubiquité

Conquête de l’ubiquité

Sa conquête de l’ubiquité (1928) Valéry nagovještava svakodnevni pejzaž, čiji je scenario ocrtan razvojem interaktivnih uređaja, korisnih za postizanje ukupne komunikacije i odrednice simulmondo*29 , unutar koje se mogu naginjati i anulirati prostorne i vremenske dimenzije, do garancije, da se danas, uz društvenu mrežu, osiguralo ne samo ono što je Kluitenberg definisao kao «an intense form of public visibility through the reappropriation of public space»30 već i osjećaj zajedničke prisutnosti između geografski raspršenih ljudi31 i rodilo ono što bi Jaron Lanier, osnivač Virtual Programming Languages, 1989. nazvao virtual reality32 . Polazeći od muzike, koja je, među svim umjetnostima

* conquête de l’ubiquité – osvajanje sveprisutnosti * simulmondo - simulsvijet 29 Cfr. E. Pulcini, Dopo internet. Storia del futuro dei media interattivi. L’informazione personalizzata, il commercio elettronico, la tv digitale, il teleputer, Castelvecchi, Roma 1999, str. 174 (prim. prev., Nakon interneta. Istorija budućnosti interaktivnih medija. Personalizovana informacija, elektronska trgovina, digitalna TV, teleputer). 30 «intenzivan oblik javne vidljivosti ponovnim prisvajanjem javnog prostora» E. Kluitenberg, Legacies of Tactical Media. The Tactics of Occupation: From Tompkins Square to Tahrir, Network Notebooks, n. 05, Amsterdam 2011, str. 7 (prim. prev., Zaostavština taktičkih medija. Taktika okupacije: Od Tompkinsonovog trga do Tahrira). 31 B. F. Buxton, J. Oliveira, Creating light-weight virtual humans for virtual environments. Eurographics 1999 Proceedings, Eurographics Association, Aire-la-Ville (Switzerland) 1999, str. 15-18 (prim. prev. Stvaranje laganih virtuelnih ljudi za virtuelna okruženja. Eurographics 1999 Zbornik). 32 Ovdje dijelom preuzimam neka razmišljanja razvijena u sopstvenoj knjizi Ubiquità, cit.

27

«najbliža da bude prenesena na moderan način»33 , Valéry primjećuje radikalne mutacije, koje su donijela nova sredstva komunikacije i transmisije - «gramofon vas podsjeća na glas, kao što vas fotografija podsjeća na lice»34, pisao je Joyce u Ulysses - tokom društvenog života, istog kulturnog života i samog nervnog sistema35 . «Sigurno će u početku biti uključena samo reprodukcija i prenos djela. Bićemo u stanju da prenesemo i rekonstruišemo, u bilo kom mjestu, sistem senzacija - ili tačnije sistem uzbuđenja - koji emanira objekat ili bilo koji događaj, u bilo kom mjestu», predviđa Valéry. Prisutnost umjetničkih djela u svakodnevnom životu, dodaje, biće «neposredna» i «njihova restitucija, u bilo koje doba, pokoriće se našem pozivu. Oni više neće postojati samo u sebi, već će svugdje biti neko, neki instrument. Oni će biti samo jedna vrsta izvora ili porijekla, a njihove će koristi biti pronađene ili ponovno nađene cijele, tamo gdje se želi.»36 Proročanske indikacije, koje je predložio Valéry, pokazuju ne samo horizont društva, sposobnog za distribuciju osjetljive stvarnosti kod kuće, već i radikalnu mutaciju u ljudskoj percepciji i životu prema novom svijetu, koji je obilježen i dizajniran onim što bi ukratko Walter Benjamin definisao počevši od analize umjetničkog djela, epohom

33 P. Valéry, La conquête de l’ubiquité, in De la musique avant toute chose, Éditions du Tambourinaire, Paris 1928; prev. it., Osvajanje sveprisutnosti, u Muzika prije svega, Guanda, Milano 1984, str. 107-108. 34 J. Joyce, Ulysses, Shakespeare and Company, Paris 1922; prev., Uliks, Mondadori, Milano 1960, str. 159. 35  «Novi (elektronski) mediji», sugerisao je Hiroshi Miyakawa 1985, «moraće preuzeti u društvu istu ulogu koju obavlja i tjelesni centralni nervni sistem“. H. Miyakawa, The socio-economic role of the new electronic media, u M. McLean, uredili, The Information Explosion, Frances Printer, London 1985, str. 47). 36  P. Valéry, La conquista dell’ubiquità, cit., str. 107 (Osvajanje sveprisutnosti). 28

tehničke reproduktivnosti. Godine 1936, svega osam godina nakon Vilirijevih dalekovidih razmišljanja, Benjamin postavlja, sa Das Kunstwerk im Zeitalter seiner technischen Reproduziebarkeit, daljnju analizu socijalnog, ekonomskog i kulturnog razvoja modernosti, na masu bodlerijanskog sjećanja, koje ustupa mjesto masovnom društvu, i na čitavu seriju problematika i tema povezanih sa pojavom tehničke reprodukcije, sa planetarnom difuzijom umjetničkog djela, sa gubitkom aure, kao i na pitanja izložbene prirode – kulturna vrijednost (Kultwert) djela postepeno se zamjenjuje izložbenom vrijednošću (Ausstellungswert) - ili na tržišne ovjere, koje vode društvo do međuljudskog ubrzanja interaktivnog kalupa. Stvarno osvajanje sveprisutnosti, koja se, između čudesnih pustolovina i traumatičnih kolateralnih zbivanja, predstavlja kao nukleus i ugrušak aktuene panorame umjetnosti, kritike i savremenog života. Jednog ministarstva kulture i jedne životne perspektive, koji se predstavljaju neraskidivo povezanima s aspektom koji se, iako u različitim razmjerama i sa različitim komunikacijskim ili organizacionim ekstenzijama, može pronaći u svim (ili, s dužnim rezervama, gotovo u svim) stilskim procesima najnovijih umjetničkih tendencija današnjice. Radi se, zapravo, o već urođenoj prisutnosti vizije svijeta, sveprisutne prirode, koja je sa jedne strane pokrenula (posljednjih decenija) umjetničke strategije od značajnog kulturnog interesa, a sa druge strane usmjerila arterije svakodnevice medijskom imedijatizmu. Na temperaturi koja sagorijeva nanose materijalne kulture, da bi se krenulo glavnim putem, postupne, ali neizbježne dematerijalizacije stvarnosti, do tačke rašivanja vremenske hronologije i prihvatanja privremenosti u samoj njenoj osnovi37 .

37 Cfr. G. Deleuze, L’image-temps. Cinema 2, Minuit, Paris 1985, (Slika-vrijeme. Film 2, str. 97).

29

«Među društveno najrelevantnijim aspektima, povezanim sa rađanjem i razvojem interneta», evidentirao je Francesco Marmorini, «svakako možemo uračunati uvećanje egzistencijalnih prostora postojanja sa one strane „realnih“, umnožavanje linija razvoja pojedinaca u virtuelnom smislu i iluzija da smo iz svog života isključili pojam usamljenosti. Mogućnost da se osjećate dijelom univerzuma u kontinuiranom ažuriranju i stalnom kontaktu s drugim korisnicima, gdje su vremena komunikacije drastično redukovana, ako ne i gotovo anulirana, u početku je pronašla mnogo entuzijasta, podržavatelja, koji su, međutim, tokom godina morali dati prostora, ne samo razlozima radikalnijih skeptika već i višestrukim stavovima umjerenijih kritičara»38 .

38 M. Marmorini, Identità virtuali. La declinazione dell’individuo al tempo del web 2.0, na «teknemedia.net», postavljeno 29/02/2020, u 20:26 h (prim. prev., Virtuelni identiteti. Deklinacija pojedinca u vrijeme weba 2.0). 30