Zapping dobrog sadašnjeg potrošača

Zapping dobrog, prisutnog potrošača

Među fenomenima koji karakterišu savremeno doba, prožeto elektronskim uređajima, koji su posljednjih decenija radikalno transformisali međuljudsku sferu, selfi je rizik sve jače percipirane vitrifikacije čovjeka, definitivno uvučenog u vrtlog procesa spektakularizacije pojedinaca i društva18. Sve je to posljedica tehno-socijalne sfere, čija je fluidnost definitivno likvidirala udaljenosti, težine i materijalne vrijednosti, kako bi favorizovala stalni prezentizam ili, da se virilijevski izrazimo, pritiskajući i gorući futurisme de l`instant19 . U trenutnoj panorami, vrijeme nastoji da dominira prostorom, a brzina socijalne interakcije teži poništavanju riječi, da bi se ostavilo prostora naraciji kroz slike, snimke i autoportrete, koji emocije, raspoloženja, stanja duha, trenutke stvarnog života, taštinu, prikazuju jeftino. S jedne strane, došlo je do «kompresije prostora i vremena»20 , kao što je naznačio Zygmunt Baumann već 1998. godine, s druge strane, isti taj „pritisak“ doveo je do radikalne mortifikacije prostora posvećenog čitanju, ili uopšteno riječi, proizvodeći konsekventno ukidanje napisanog teksta - vremena čitanja, previše proširenog i zbog toga zastarjelog u poređenju s pravilima koja uređuju drušvene

18 Za ova pitanja osvrnuti se na V. Codeluppi, La vetrinizzazione sociale. Il processo di spettacolarizzazione degli individui e della società, Bollati Boringhieri, Torino 2007 (prim. prev., Društvena vitrifikacija. Proces spektakularizacije pojedinaca i društva). 19 P. Virilio, Le Futurisme de l’ instant, Galilée, Paris 2009 (prim. prev, Futurizam trenutka). 20 Z. Baumann, Globalization. The Human Consequences, Polity Press Blackwell Publishers, Cambridge-Oxford 1998, str. 36 (Z. Baumann, 23

mreže - u korist slike, neposrednog trena, zapping-a21 . Sve to uključuje konačni gubitak kritičkog prostora i rađanje nove bliskosti, koju ne određuje toliko susjed, već interaktivna platforma koja garantuje aktivne i jeftine odnose učešća, kao i veću efikasnost „uradi sam“. Nakon razdoblja u kojem su procvjetali prvi kompjuteri, nakon prvih hipertekstualnih projekata, koje je realizovao Vannevar Bush 1945. godine sa Memex-om, i nakon masivnog doprinosa televizije planetarnoj maštovitosti, postupno generišući ne samo «novu tekstualnost koja nam omogućava da ukrstimo snimke, emisije uživo i stoga simultano povezujemo različite tekstove koji prepliću prošlost sa sadašnjošću i sa simulacijama budućnosti» kako ističe Tommaso Tozzi22, ali takođe i, prije svega, put oko svijeta u nizu klikova uslovljenih, ovi posljednji, diskontinuiranim postupkom Zapping-a, ili treptajem oka, usmjerenim na«stvaranje mita o sveprisutnosti i instantnosti medija»23 . Upravo je Zapping, savremena formula rođena pod znakom treptaja oka, munjevitog i kosog pogleda, strabizma24 , brzog čitanja, koje se završava u istom trenu u kojem se

Globalizacija. Ljudske posljedice). 22 U ovom slučaju pozivam se na sopstveni naslov Ubiquità. Arte e critica d’arte nell’epoca del policentrismo planetario, cit. (prim.prev. Sveprisutnost. Umjetnost i likovna kritika u doba planetarnog policentrizma). 22 T. Tozzi, Eternità Presente. Senso ed esperienza del tempo nella società digitale, izvještaj sa istoimene konferencije, priredio A. Ludovico, T. Tozzi i F. M.Consonni, održane 7. marta 2008. u Civica Galleria d’Arte Moderna di Gallarate (prim. prev., Vječnost. Prisutnost. Smisao i iskustvo vremena u digitalnom društvu). 23 R. Venturi, Lemmario, voce Interattività (prim. prev. Lemmario, stavka u Interaktivnosti), u A. Bonito Oliva, uredila, Enciclopedia delle arti contemporanee, vol. I, Il tempo comico (Komično vrijeme), Electa Mondadori, Milano 2010, str. 488 (kurziv pisca). 24 Cfr. A. Bonito Oliva, Passo dello strabismo. Sulle arti, Feltrinelli, Milano 1978 (prim. prev., Korak strabizma. O umjetnostima). 24

projektuje skrivena slika, srž i klica estetskog diskursa, koji hvali lapsus, neopreznu zabavu, nepažnju, distrakciju, nesporazum, pogrešku, nepažnju oka, koje prelazi ne zadržavajući se previše na stvarima. «Treptaj oka», upozorio je Achille Bonito Oliva, «neizbježno završava na početnoj tački. Umjetnik, sa dugim vratom, pravi paunovo kolo, pogledom nalazi, kako bi otkrio ponavljanje, sopstveno tijelo, poput simulakruma koji čeka iza vrata. Ukratko, umjetnik nikada ne očekuje posjete, tako se tješi, otvarajući se i zatvarajući iza i ispred vrata, koja tako funkcionišu kao ogledalo. Upravo tamo, na ogledalskoj, udubljenoj ljusci, prošlost sahranjuje vlastitu budućnost, treptaj oka utemeljuje previd i perverznu halucinaciju mnogih sveprisutnosti»25 . Početak bez početka, bez kraja, munjevitog daha ili improvizovane zabave, Zapping* u običnom životu ne samo da stvara osjećaj nepažnje, kritičkog nedostatka i intervalskog gubitka26 već i imaginarnu reelaboraciju, preko koje umjetnik stvara piknoleptske svjetove27, prostore za ispitivanje i radnje koji postaju vizuelni odraz, estetski ispit, kritičko prosuđivanje, neprestano eksperimentisanje na softveru i hardveru, kako ne bi proizveli stvari, već manipulisali informacijama.28

25 A. Bonito Oliva, Postfazione (Pogovor), u Id., uredila, Enciclopedia delle arti contemporanee (Enciklopedija savremene umjetnosti), cit., str. 466.* Zapping - eng. Kontinuirani, frenetični prelaz sa jednog TV kanala na drugi, pomoću daljinskog upravljača. 26 Cfr. G. Dorfles, L’intervallo perduto, Einaudi Torino 1980 (prim. prev., Izgubljeni interval). 27 P. Virilio, Esthétique de la disparition, Éditions Galilée, Paris 1989, str. 16, (Estetika nestajanja). 28Cfr.V. Flusser, Medienkultur, hrsg. v. S. Bollmann, Fischer Taschenbuck Verlag, Frankfurt am Main 1997 (prim. prev. Kultura medija, posebno dio od 1. do 4. poglavlja Na putu ka ne-stvari, str. 201- 206). 25