„Već nekoliko dana / u meni mene prati svijetla pjesma ljeta / Ja ne sjećam se kad je ljeto u grad došlo / al znadem: ljeto živi s nama.“ - davno je opisao ljeto A.B. Šimić. I kao da se osjećaj ponavlja, ljeto dođe odjednom i živi s nama. Voljela bih da naš novi broj časopisa živi s vama cijelo ljeto. Da što dulje traje, pripremili smo vam mnoga štiva, od preporuke ljetnih vina, i upoznavanja sorte škrlet, dragulja moslavačkog kraja koji baš ljubi strasno riblju „spizu“; do makedonskih, vojvođanskih, slovenskih, španjolskih vina. Otkrivam vam strastvenu španjolsku vinarku Martu Casas. U stalnim rubrikama naši suradnici pišu prelijepe vinske retke, koji će vas, sigurna sam, inspirirati u - vlastitim istraživanjima vina i sljubljenih im sireva, čokolada, knjiga, začina, ljetnih deserata... U ovom broju posebnu pozornost dajemo – vodi, tu nam pomaže sommelier za vodu! Nismo zaboravili ni maslinova ulja, koktele s ginom i pelinkovcem, ... ni novu epizodu Grozdeka uz - škrlet! Dobro nam došlo, ljeto!
marija@marijavukelic.com IMPRESSUM
Izdavač:
Zlatne riječi jdoo, Mirogojska 21, Zagreb
Glavna urednica:
Marija Vukelić
Lektor: Marko Kovačić
Grafička urednica:
Mirjana Kapitan
Urednik fotografije:
Julio Frangen
Suradnici: Franka Božičković
Stiv Cinik
Davor Šišmanović
Franjo Rizlinški
10-25
4-5 Tko piše
6 Najave i događaji
7-9 Ako ste propustili, pročitajte
10-25 Ocjenjivanje / Ljetna vina
26-35 Vinska sorta / Škrlet
36-37 Prirodna vina / Vina Glavica
38-41 Ja vinar / Marko Miklaužić
64 Vinske kapljice iz svijeta / Libanon
65 Pametni vinogradi
66 Pozdrav iz Španjolske
67 Pozdrav iz Slovenije
68-69 Pozdrav iz Makedonije
70-71 Pozdrav iz Vojvodine
73 Krunovi vinski zapisi
42-44 Vino na visokoj peti / Marta Casas
45 Za one koji žele znati više
46 Pjenušave priče
47 Priče iz Istre i okolice
48-49 Zadarsko vinsko pero
50 Francuski i vino
52-53 Iz Osijeka s ljubavlju
54-55 Obljetnica / 40 godina vinarije Zdjelarević
56-57 Vino i turizam / Vlak za Erdut
58 Ljeto u Slavoniji
59 Preporuka / Auric Barrels
60 Oui, Chef! / Hrvoje Kroflin
61 Preporuka restorana/ Kod bake
62 Vino i business
63 Knjiga o vinu
74-75 Vinski putopis / Armenija
76-77 Sir i vino vole se javno
78 Hrana i vino / Muškatni pjenušac i murva
79 Hrana i vino / Riba pliva i u moru i u vinu
80-83 Masline i maslinarenje
84-85 Vino i čokolada
86 Začin na pravi način / Tenuta Tre Terre
87 Začin na pravi način / OPG Matulić
88 Jaka alkoholna pića / Gin tonik
89 Jaka alkoholna pića / Pelinkovac Wise Grus
90-91 Voda nije samo voda / Aleksandar Zeremski
92-93 Svijet cigara
94 Vinski strip / Grozdek
MANUELA PLOHL
vinska stručnjakinja
Po završetku sve tri razine vinske eduakcije WSET u Hrvatskoj, diplomantica je na Weinakademie Österreich u Austriji. Od 2020. godine WSET predavačica na Wine Academy Croatia. Vinska kolumnistica pri Zadarskom listu i osnivačica udruge Vinum. Nosi počasnu titulu Vinske dame u Ordo Equestris Vini Europae gdje je dugogodišnja članica.
BRUNO GABERŠEK
vinski sudac
Diplomirao tehnologiju vina na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Međunarodni degustator i vinski pisac. Radio za udrugu obiteljskih vinarija Slovenije, freelance savjetnik (na području vinskih etiketa i zakonodavstva), radio inspekcije za vinarstvo, marketing za nove vinske marke. Redovno predaje zakonodavstvo vinarstva za sommeliere. Strast su mu pjenušci i vina izvornih sorti vinove loze.
ANJA NOVOSELIĆ
ocjenjivačica maslinovih ulja
Dr.sc. prehrambene tehnologije i stručnjakinja u području maslinovih ulja. Voditeljica kontrole kvalitete u proizvodnji na OPG-u Chiavalon u Vodnjanu. Službena senzorska ocjenjivačica maslinovog ulja pri Ministarstvu poljoprivrede RH. Ocjenjivačica u Panelu za senzorno ispitivanje maslinovog ulja pri Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču.
MIQUEL HUDIN
vinski pisac
Vinski sudac i pisac, podrijetlom iz Kalifornije (i Hrvatske). Živi u Kataloniji, u Španjolskoj. Vinsku karijeru počeo u dolini Nape, napisao seriju knjiga o vinu Vinologue (2008.), a zatim pokrenuo internetsku stranicu Hudin.com (2010.). Dobio nagradu Wine & Innovation Award (2020). Fortnum & Mason Awards proglasile su ga najboljim vinskim piscem (2017.). Dobitnik nagrade Geoffrey Roberts (2016.).
EMIL PERDEC
sommelier
Emil Perdec, sommelier s bogatim iskustvom rada u kultnim istarskim restoranima Valsabbion i Zigante, sa suprugom Karin vodio je Wine bar Tinja u Puli. Karijeru u hotelskim kućama gradio je u Maistri gdje je postavio visoke somelijerske standarde, a danas obnaša dužnost direktora HiP-a u Plavoj laguni. Dugogodišnji je povjerenik HSK za Istru, a hobi mu je vinsko novinarstvo.
BETTY KOSTEr
stručnjakinja za sireve Potječe iz 2. generacije sirara u Nizozemskoj. Napisala pet knjiga u proteklih 25 godina, a najpoznatiji su naslovi Passie voor Kaas, 500 favoriete kazen, Hollandse kaas (Strast za sirom, 500 omiljenih sireva, Nizozemski sirevi). Godine 1989. sa suprugom Martinom pokrenula je L'Amuse, butiknu prodavaonicu sireva u Haarlemu. Danas oni putuju svijetom podučavajući sparivanje sireva, ali rade i dalje u svojoj prodavaonici.
GORAN GAZDEK novinar
Novinar (Radio Daruvar, Glas Slavonije i Bjelovarski list gdje je bio i glavni urednik). Surađivao s brojnim dnevnim i tjednim listovima i revijama. Danas je slobodnjak, vlasnik i urednik portala Virovitica. net. Osnivač i jedan od urednika portala za kulturu piva (Pivnica.net) koji 18 godina svakodnevno donosi sadržaje o pivu. Direktor je Fra Ma Fu festivala – festivala reportaže i reportera.
MIRJANA MAKSIMOVIĆ vinska stručnjakinja
Predsjednica je udruge Žene i vino Srbija. Rođena u Somboru, gradu u kojem žene od davnina vino piju, ne i prave, čini se nekako Božjom voljom predodređena za posao kojim se bavi. Zaljubljenica u putovanja, turistima diljem svijeta predstavlja vina i kulturu Balkana pa nije čudno što je vinski turizam i tema njezine doktorske disertacije u nastajanju. O vinu piše, ocjenjuje ga, pije i uživa.
IVA-ANTONIA CIRIMOTIĆ
univ. mag. ing. agr. Diplomirala na Agronomskom fakultetu, a stručnost je usmjerila na vinogradarstvo i vinarstvo. Praktična iskustva stekla je u laboratoriju za ishranu bilja, laboratoriju za grožđe, mošt i vino i radeći kao student na Ministarstvu poljoprivrede. Motivirana za daljnji razvoj u struci, trenutno putuje svijetom i prikuplja dragocjena iskustva.
MARIN MIHALJEVIĆ ŽULJ
Izv. prof. dr. sc.
Predaje na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nositelj je tri modula iz područja jakih alkoholnih pića, glavni je destiler u obiteljskoj destileriji Lynx Craft Distillery. Od 2014. certificirani senzorni ocjenjivač vina i voćnih vina u RH. 2014. godine završava tečaj senzornog ocjenjivanja jakih alkoholnih pića u Austriji (World-Spirits Academy, Bad Kleinkirchheim). Napisao knjigu „Voćne rakije, likeri i travarice“, autor tridesetak znanstvenih i stručnih radova.
SANJA VLADOVIĆ
certificirana kušačica
čokolade IICCT Level 2
Marketinška stručnjakinja koja u slobodno vrijeme istražuje specialty čokolade i kakaovce kontroliranog podrijetla te organizira vođene degustacije, radionice i treninge o čokoladi i kakau za profesionalce i širu javnost. Sa suprugom Stivom Kahlinom vodi međunarodno nagrađivani brand TAMAN Artisan Chocolates.
MILICA PLETVARSKA
enologinja
Magistrica znanosti na Institutu za vinogradarstvo i vinarstvo u Skopju. Diplomirala na Sveučilištu tehnologije i vinogradarstva u Bugarskoj. Ima 20 godina iskustva kao vinarka, voditeljica kontrole kvalitete i direktorica proizvodnje u vinarijama Vini-Sliven, Bugarska; Tikveš i Skovin, Makedonija. Predstavlja makedonska vina na najposjećenijim međunarodnim izložbama (Londonski sajam vina, ProWine, Vinitaly). Bila je međunarodni vinski sudac (AWC, The BIWC). Napravila je prvi makedonski gin, Smidgin, Velvet, Orient i Xo.
IVANA ERHARDT DRAGANIĆ
novinarka
Komunikacijska savjetnica, vlasnica obrta Cat Komunikacije za odnose s javnošću i edukacije, s više od 20 godina iskustva rada u različitim medijima. Urednica kulture i novinarka u Osječkom domu, suradnica Elle magazina, osnivačica i glavna urednica portala osijek031.com; radila na RTL televiziji. Bila vlasnica prvog vinskog bara u Osijeku „Vinska mušica“ gdje je predstavljala vinarije, vodila vinske večeri.
KRUNO FILIPOVIĆ
vinski stručnjak
Znanje do kojeg uspije doći nastoji iskoristiti u promociji domaćih vina i vinara. Dio je WSET tima kao jedan od predavača i nositelj 3. razine. Iskustvo je stjecao u maloprodaji, veleprodaji, marketingu, edukaciji, kušanjima, ocjenjivanju i putovanjima po vinskim regijama. Trenutno vodi vlastitu tvrtku naziva Makija & Drača koja je posvećena promociji domaće vinske scene i edukaciji svih budućih vinoljubaca.
Vinski grad Pula
Više: Vinski grad Pula
Datum: 11.7. - 3.8.2025.
Lokacija: Titov Park, Pula
Festival vina otoka Korčule
Više: Festival vina Korčule
Datum: 18.7.2025.
Lokacija: Smokvica
Street Wine Fest
Više: Street Wine Fest
Datum: 19.7.2025.
Lokacija: Kuna Pelješka, Pelješac
Festival grka Lumbarda
Više: Festival grka
Datum: 27.7.2025. & 10.8.2025.
Lokacija: Lumbarda, Korčula
Noć smokviškog pošipa
Više: Smokviško lito
Datum: 12.8.2025.
Lokacija: Mala riva, Brna
Cvit Razgovora
Više: Cvit Razgovora
Datum: 13.8.2025.
Lokacija: Imotski
Fešta vina Jelsa
Više: Fešta Vina
Datum: 21.08.2025. - 23.08.2025.
Lokacija: Jelsa, Hvar
Ružica Vinodola
Više: Ružica Vinodola
Datum: 21. - 23.08.2025
Lokacija: Novi Vinodolski
6 | srpanj 2025. NAJAVE / DOGAĐAJI
Vinski grad Varaždin
Više: Vinski grad Varaždin
Datum: 22.8. - 31.8.2025
Lokacija: Špancirfest, Varaždin
Jazz u vinogradu
Više: Jazz u vinogradu
Datum: 29.8. - 31.8.2025.
Lokacija: Mađerkin breg, Štrigova, Međimurje
Večer Penin Albiana
Više: Večer Penin
Datum: 30.8.2025.
Lokacija: Albiana, Posavje
Babić Fest Rogoznica
Više: TZ Rogoznica
Datum: 5.9. - 6.9.2025.
Lokacija: Rogoznica
Wine & Bike Tour Erdut
Više: TZ Erdut
Datum 6.9.2025.
Lokacija: Trg Branka Hercega 1, Erdut
Iločka berba grožđa
Više: Iločka berba grožđa
Datum: 5.9. - 7.9.2025.
Lokacija: Ilok
Maraština Days
Više: Maraština Days
Datum: 11.9. - 14.9.2025.
Lokacija: Zadar
Festival Franciacorta in Cantina
Više: Festival Franciacorta
Datum: 19. - 21.9.2025.
Lokacija: Brescia, Italija
Upoznajte VUGAVU VISLANDER
Na početku zagrebačkog predstavljanja vugave vinarije Vislander gosti su saznali sve sinonime te izvorne hrvatske sorte iznimnog potencijala: vugava, bugava, ugava i viškulja! Nepoznatog podrijetla, na Visu se uzgaja od davnina, spominje se u doba grčke kolonizacije Jadrana od IV. do VI. stoljeća prije naše ere. Potencijal sorte pokazao je Marko Vojković, vlasnik vinarije Vislander gdje je vinskim znalcima, enolozima i sommelierima ponudio kušanje sedam viških vugava iz berbi 2024., 2023, 2022. i 2021. u tri linije: Classic, Premium i Antique. Bugave Classic i Premier njeguju se u inoksu, a Antique u bačvicama. Prva je poslužena Classic 2024., obiluje dojmom cvjetnosti i voćnosti, svježinom. Za Bugavu Classic 2023. grožđe je hlađeno prije prešanja, a fermentacija je trajala mjesec dana. Nježnog je mirisa i osvježavajućeg okusa koji prilično dugo traje, a čim nestane, javlja se želja za novim gutljajem. Berba 2022. oplemenjena je mineralnom svježinom. Linija Premier od boljeg je, probranoga grožđa. Berbu 2023. odlikuju lijepe kiseline. Slična je 2022., samo zrelija. Osjeti se trunka cvjetnih nota, razvile su se i herbalne, a naslućuju se orašaste te začinske. Liniju Antique oplemenilo je drvo. Dio berbe 2022. odležao je u bačvama od hrasta, dijelom u onima od bagrema, a 2021. samo u bagremovima. Usporedbom kušanih vina različitih linija i berbi, može se zaključiti da svakoj treba godina dana više prije izlaska na tržište. Sad je, dakle, vrijeme za Bugavu Classic 2023., Bugavu Premier 2022. i Antique 2021.
BABIĆ FEST Primošten
31. svibnja 2025. godine održan je drugi po redu Babić fest u Primoštenu, u organizaciji Turističke zajednice Općine Primošten. Festival se odvijao u večernjim satima, a vina je ponudilo 12 vinara s područja
Primoštena i Rogoznice. Prelijepa je proljetna večer završila odličnim nastupom Tomislav Bralića i Klapa Intrade. Nastavak slijedi u rujnu u Rogoznici – 5. i 6. rujna održati će se Babić Fest Rogoznica.
PJENUŠAVI DORUČAK Kvarner
Trećim kvarnerskim pjenušavim doručkom u vinogradu proslavljena je 6. godina postojanja projekta Pjenušavi doručak u vinogradu. Održan je u subotu, 7. lipnja, u vinariji Pavlomir u Novom Vinodolskom, u partnerstvu s TZ Grada Novi Vinodolski i vinarima udruženja Vina Kvarnera. Bio je to 18. pjenušavi doručak po redu, od 2020., kada je osmišljen kao povratak prirodi, oslobođen straha prvoga vala korone koja je cijeli svijet zaključala u domove. Bio je to i podsjetnik koliko su vinogradi važni u procesu nastajanja vina; prigoda za razdragano tumačenje uživo pojma terroir i druženje s vinarima osobno, što je ljubiteljima vina posebice drago. Svoje mjehuriće na doručku su predstavili sami vinari (Palinkaš, Karleuša, Toljanić) i somelijerka Lucija Matijević, ambasadorica udruge Kvarner Wines pozvavši sudionike da ostanu
na destinaciji i dođu u vinarije, na njihovu kućnu pragu kušati i druga vina. Posebni gosti stigli su iz Zagorja - predstavnici vinarije Vuglec, Boris Vuglec i Ines Logožar: Upravo je kod njih projekt počeo 2020., na Vuglec Bregu, s pogledom na zagorske brege, a u Pavlomir su donijeli dašak kontinentalne svježine u topli, lipanjski dan. Za bogati stol pobrinuli su se Buretić Bregi sa svojim suhomesnatim delicijama, Toljanić s pršutom, OPG Trivić i sirana Runolist s primamljivim sirevima, Riba Dražin koja je ponudila razne riblje specijalitete te tradicionalni bakarski baškoti i bribirski prisnac. Nezaobilazni su bili i slatki užici – Kavana Toš oduševila je pralinama i čokoladama, Vilma slastice nadaleko poznatom rapskom tortom i pićem dobrodošlice, dok je OPG Uremović sve zasladio najslađim trešnjama.
ZALAZAK U VINOGRADU
Meridiana Slavonica
Peta umjetničko-hedonistička manifestacija održana je 13. lipnja 2025. godine, uz hotel Stupnički dvori u Brodskom Stupniku, a dojmovi se još sliježu. Najposjećeniji dosad, ovaj zalazak pokazao je da je omiljen među vinskom publikom jer spaja prirodu (vinograd), (vino) i umjetnost (glazbu, slikanje, fotografiranje). Na početku manifestacije održana je edukativna radionica s lokalnim vinima naziva „Vina Meridiane Slavonice – ponos našega kraja“, slijedilo je druženje s vinarima i kušanje vina Galić, Grozdanović, Vučković, Jakob i Jurković, a predvečer su posjetitelji po vinogradima tražili najljepši i najautentičniji kadar zalaska kako bi osvojili nagradu. Stručni žiri fotografa (Marin Kovačević, Emanuel Aračić, Andrea Čaldarević) izabrao je pobjedničku fotografiju – autorica je Andrea Pavelić Vukelić. Za dodatni umjetnički dodir događaju, i novost u programu, posjetiteljima je ponuđeno slikanje zajedničke slike. Svima je na raspolaganju bilo veliko platno i boje i kistovi na kojemu su mogli izraziti svoj slikarski talent. Zalazak u vinogradu opet je privukao velik broj posjetitelja pa su organizatori već najavili datum za sljedeću godinu12.6.2026.
DIVAN JE KIĆENI
SRIJEM,
divno je doručkovat u njem’
6. hedonističko druženje uz srijemske pjenušce, domaće specijalitete, glazbu pod stoljetnim orahom i ove je godine privuklo stotinjak gostiju koji su pravovremenom rezervacijom stigli na pjenušavi srijemski doručak u subotu, 28. lipnja 2025.! Doručak je održan kod Vina Papak Ilok, na najistočnijem vinogradarskom položaju Radoš, u organizaciji TZ Vukovarsko-srijemske županije i Salone pjenušavih vina Zagreb. Ove je godine TZ dodatno razveselila nekoliko gostiju koji su se ukrcali u besplatni turistički vlakić, dovezavši se od Iloka do vinarije Papak kroz zelenilo srijemskih vinograda i polja suncokreta. Nakon nezaobilaznog i već tradicionalnog slikanja među suncokretima, počelo je kušanje pjenušavih vina s raskošnim srijemskim doručkom uz glazbu „Dva i pol muškarca“. Na stolu je bila delicija koju možete naći samo u Srijemu – kod lokalnih OPG-ova, poput domaće pogače i „čvarkaša“, paštete od pačjih prsa i pileće jetrice sa spačvanskim tartufom. Od mesnih narezaka kušala se tanka kobasica, debela kobasica, kulin, šunka odležana 2 godine, bilo je raznih sireva
i voća – lubenice, breskve, šljive, domaći pekmezi i jogurti, a posebna je atrakcija bio veliki kotao u kojem su se pripremali čvarci!
Foto:
Alti
Agro
Foto:
Marija
Vukelić
Foto: Andrea Pavelić Vukelić
piše: MARIJA VUKELIĆ
foto: JULIO FRANGEN
Četvrto ocjenjivanje 2025.
VINA
VINSKE ZVIJEZDE – pravilnik
Ocjenjivanje je pozivno – vinari se pozivaju na sudjelovanje ili se sami prijavljuju prateći objave na Facebook stranici. Ocjene nisu nikad sponzorirane, potpuno su neovisne. Ocjenjuje stručni žiri –enolozi, vinari, ugostitelji, sommelieri, vinski znalci, specijalizirani novinari. Ocjenjuje se metodom „OIV 100 bodova“, anonimno i naslijepo. Ne ocjenjuje se sorta ni regija; o uzorcima se zna godina berbe, alkohol i kategorija prema ostatku šećera. Komisija zasjeda javno, u ugostiteljskim objektima, uz ocjene se kratko opišu vina. Javno se objavljuju zlatna i srebrna priznanja. Cijene vrijede na dan ocjenjivanja.
Legenda:
bodovna granica za odličja:
• srebro ***
od 85 do 89,9 bodova
• zlato ****
od 90 do 94,9 bodova
• veliko zlato *****
od 95 do 98,9 bodova
• velika zvijezda od 99 do 100 bodova
Vino s najboljim omjerom cijene i kvalitete dobiva posebno priznanje.
Gdje smo ocjenjivali?
Steakhouse Marble otvoren je u veljači 2024., u novozagrebačkom naselju Središće, u prizemlju nove stambene zgrade pored Muzeja suvremene umjetnosti. Iza restorana posvećenog odredištima, vjerojatno najvećeg na našim prostorima, stoje braća Nikola i Ante Kovačević, poznati iz Chevo’sa, jedne od popularnijih zagrebačkih adresa za jela s roštilja. U želji da pokažu jedinstveni beef terroir svakog komada mesa, središnje je mjesto restorana komore za suho dozrijevanje, u kojem se na licu mjesta nalazi više od 10 različitih pasmina goveda u kapacitetu većem od 2000 kg. Osim odličnih suho odležanih odrezaka, vrlo je popularan Choco ribeye od Black Angusa (govedo se za taj odrezak u zadnjih šest mjeseci života svaki hrani dan s 400 g mliječne čokolade). O vinu se slanici nagrađuju hrvatski sommelier Goran Petrić, voditelj restorana, koji u staklenim zidovima (s funkcijom rashladnih vinskih komora), ima izbor više od 220 etiketa vina. Naglasak je na domaćim vinima, ali ima i nekih zanimljivih stranih etiketa.
Šampion ocjenjivanja je erdutska GRAŠEVINA JAKOVAC 2024 s impresivnih 95,33 bodova
SLIJEDI KOZLOVIĆEVA MALVAZIJA 2024 (94,33) I COSMIC PERÉS BALTÀ 2024 (94); U KATEGORIJI CRNIH LAGANIH NAJBOLJI JE PINOT CRNI 2022 REŽEK (93); U PJENUŠAVIM VINIMA POBIJEDIO JE VUGLEC EXTRA BRUT NV (92,60)
piše: MARIJA VUKELIĆ
foto: JULIO FRANGEN
Ljetno ocjenjivanje projekta Vinske zvijezde održano je u srijedu 18. lipnja 2025. u zagrebačkom restoranu Steakhouse Marble. Kao i prethodnih godina, ovo je ocjenjivanje bilo u znaku kontinentalnih vina, a erdutska Graševina Jakovac 2024 šampion je ocjenjivanja s 95,33 boda. Slijedi Kozlovićeva malvazija 2024 s 94,33 i Cosmic španjolske vinarije Parés Baltà 2024 (94), tek nedavno pristigle na hrvatsko tržište. U kategoriji crnih laganih najbolji je Pinot Crni 2022 Režek (93); slijedi Pinot Crni Dvanajščak Kozol 202 s 92 boda te Frankovka 2021 Prekratić s 91 bodom. U kategoriji pjenušavih vina pobijedio je Vuglec Extra Brut NV (92,60), slijede Bregh Blanc de Blanc Petrač i Primo Degarra s 92 boda i Kopjar Organic Muškat demi sec (91).
Vina je naslijepo ocjenjivala stručna komisija: certificirani kušači vina i enolozi Dragana Gagić Šulentić iz Zadra, Željko Gregorić s Plešivice i
Zvjezdana Marković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu; glavni sommelier i voditelj restorana Steakhouse Marble – Goran Petrić i Marija Vukelić, predsjednica komisije, voditeljica projekta Vinske zvijezde i urednica istoimenog časopisa vinske zvijezde. Nakon ocjenjivanja ocjenjivače je restoran počastio vrhunskim ručkom glavnog kuhara kuhinje Kristijana Ilibašića: pozdrav iz kuhinje bio je namaz od crvenog graha i sira sa začinom od crnog češnjaka i smrvljenim suncokretovim sjemenkama, predjelo –dimljeni narezak (nova ponuda restorana) s domaćim maslacem od kajmaka i namazom od senfa, toplo predjelo štrukle s medvjeđim lukom i glavno jelo –choko steak i pire krumpir u junećem soku s kiselim povrćem. Za desert je poslužena rabarbara na biskvitu od lješnjaka s pjenicom od sira sa začinskim biljem.
Namaz od crvenog
graha i sira, dresing od crnog češnjaka, suncokretove sjemenke
Salama od bifteka, namaz od senfa, maslac s kajmakom, povrće
Štrukle s medvjeđim lukom
Uruguay Black Angus i pire krumpir, juneći umak i kiselo povrće
PJENUŠAVA vina
Vuglec Extra Brut
Vina Vuglec
Zagorje-Međimurje
Središnja bregovita Hrvatska
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
perad pečena ili kuhana u kremastim umacima, deserti od sira
carpaccio od brancina s ukiseljenim motrom i kaparima
Alkohol: 12,9%
Cijena: 10,00€
Škrlet 2024.
Vina Seletković
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
POPOVAČA
Moslavina
fino, miris
bijeloga cvijeća, slasno
pašteta od račića, tjestenina s kremastim umacima
Alkohol: 11,5%
Cijena: 8,00€
Škrlet 2024.
Škrlet 2024.
Vinarija Žabić
GAREŠNICA
Središnja bregovita Hrvatska 90 90 90 90
Moslavina
Središnja bregovita Hrvatska
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
herbalno, sočno, svježe
jela od bijelog mesa, morski specijaliteti, hladne salate
Alkohol: 13,2%
Cijena: 12,50€
Vinarija Miklaužić
POPOVAČA
Moslavina
Središnja bregovita Hrvatska
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
herbalno, ugodno, slasno i trajno, fino
rižoto s dimljenom mrkvom, anrancini od grejpa
Alkohol: 13,1%
Cijena: 8,20€
Dišpet 2024.
Vina Govorko
METKOVIĆ
Dalmatinska Zagora Dalmacija
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
svježe, herbalno, gorkasto, srednje tijelo
jača jela s kontinenta s vrhnjem, pečenje, beef carpaccio s kremom od češnjaka
Alkohol: 12,00%
Cijena: 8,00€
MIRNA BIJELA
vina
Grenache blanc 2024.
Vina Vinketa
ZADAR
Sjeverna Dalmacija
Dalmacija
Sauvignon blanc Klen
2021./2022.
Bolfan Vinski Vrh
HRAŠČINA
Zagorje-Međimurje
Središnja bregovita Hrvatska
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
voćno, herbalno, ukusno, puno
tempura od škampi, pečena piletina, brie
Alkohol: 13,00%
Cijena: 15,00€
zapečena tjestenina, gratinirana jela, jela koja kombiniraju kiselo zelje i dimljeno meso
Alkohol: 14,00%
Cijena: 23,75€
Škrlet Kralj Tomislav
2024.
OPG Vrabec
VOLODER
Moslavina
Središnja bregovita Hrvatska
Opis: Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
svježe, citrusno, srednje tijelo
aperitivno, uz predjela, naresci, sir i vrhnje, špek izbalansirano, srednje do puno tijelo, zrelo
Alkohol: 12,3%
Cijena: 10,00€
Škrlet
2023.
Vinarija Jančar
KUTINA Moslavina
Središnja bregovita Hrvatska
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
aroma zelene
jabuke, kruške, svježe, nježna gorčina, slasno
mediteranska jela, domaći špek uz rajčicu s aromatičnim kuruznim kruhom
Alkohol: 12,5%
Cijena: 8,00€
Pinot sivi 2024.
Zdjelarević Wine Selection
ERDUT Podunavlje
Slavonija i Hrvatsko Podunavlje
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
izražena mineralnost, puno tijelo, izbalansirano
hladni naresci, jela od bijelog mesa ili bijele ribe
Alkohol: 12,5%
Cijena: 12,50€
Viognier
2024. Vina Vinketa
ZADAR
Sjeverna Dalmacija Dalmacija
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
gorkasto, slasno, gastro vino
poširani losos, kozice na žaru, tagine s piletinom i marelicama
Alkohol: 12,5%
Cijena: 15,00€
CRNA vina
Pinot crni 2022.
Agro Damir Drago Režek
JASTREBARSKO
Plešivica
Središnja bregovita Hrvatska
Opis:
SAZNAJ VIŠE
Gastro preporuka:
Alkohol: 13,50%
Cijena: 15,00€
Pinot crni 2020.
Dvanajščak – Kozol
LOPATINEC
Zagorje-Međimurje
Središnja bregovita Hrvatska 93 92
Opis:
SAZNAJ VIŠE
svjetlucavo rubinske boje, voćno, miris na maline, trajno
Gastro preporuka:
patka, janjeći kotleti s pireom od krumpira i karameliziranim cherry rajčicama crveno meso (svinjetina, teletina i divljač), paštete, plava riba na žaru i šparoge voćno, trajno, elegantno, odlično tijelo
Alkohol: 13,00%
Cijena: 16,00€
Frankovka
2021.
Prekratić vino
KUMROVEC
Zagorje-Međimurje
Središnja bregovita Hrvatska
Svrdlovina crna 2023.
Vinarija Kutija BENKOVAC
Najbolji omjer CIJENE I KVALITETE 95 91 89
Dalmatinska zagora Dalmacija
Gastro preporuka:
voćna aromatika malina, kupina i šljiva, zaokruženog tijela
jela od tamnog mesa (patka ili divljač), roštilj, gulaš
Alkohol: 13,00%
Cijena: 8,00€
Opis: Opis:
Gastro preporuka:
voćni miris, ugodno, svježe, s optimalnim kiselinama
lagana jela od svinjetine, bogati i gusti umaci, čokolada
Alkohol: 13,6%
Cijena: 10,00€
Graševina 2024.
Jakovac Boutique Winery
DALJ Podunavlje Slavonija i hrvatsko Podunavlje
Alkohol: 13,5%
Cijena: 11,00€
SAZNAJ VIŠE
SINONIMI
Škrlet bijeli
Škrlet tusti
Škrtec
Vinek žuti
Ovinek slatki
Osukač
Žutak
Žutina
Ovnek žuti
Czeiger
moslavačkih vinograda
pripremila: MARIJA VUKELIĆ foto: FRANGEN / KOŠUTIĆ / VUKELIĆ
Škrlet se prvi put spominje 1854. g. u Gospodarskim novinama koje prate izložbu vina u Zagrebu kao uzorak Jožefa Gregoricha iz vinograda pokraj Letovanića. Autori navode da je sorta škrlet žuti zastupljena sa 1/8 vinograda, a među ostalim sortama spominje se i ‘ovnek’ za koji se danas smatra da je sinonim škrleta. Vukotinović (1856) navodi da škrlet pripada sortimentu Petrinje. Mirošević (1985) nije pronašao mnogo zapisa o škrletu iz vremena prije 1900. g., a prvi morfološki opis sorte daje Turković u svojem kapitalnom djelu Ampelografski atlas 1952. godine. Do današnjih je dana ostao sorta karakteristična za sjeverozapadnu Hrvatsku i najveće površine pod Škrletom nalaze se na području Moslavine. Od 2000ih godina, početkom projekta klonske selekcije, raste interes proizvođača i otad su površine pod sortom u konstantnom porastu.
| srpanj 2025.
ŠKRLET=ŠKRLET TUSTI, ŠKRTEC, OVNEK ŽUTI
površina (ha)
PODREGIJA MOSLAVINA - domovina škrleta Hrvatska je zemlja s četiri vinske regije: Središnja bregovita Hrvatska, Slavonija i hrvatsko Podunavlje, Hrvatska Istra i Kvarner te Dalmacija. Domovina autohtone sorte škrlet je podregija Središnje bregovite Hrvatske – Moslavina. Vinogradi ove podregije navezani su ponajprije na Moslavačku goru koja se pruža središnjim dijelom u smjeru sjeverozapadjugoistok. Relativno je niska, s najvišim vrhom, Humkom, na 489 m nadmorske visine i sastavljena je od eruptivnih i metamorfnih stijena (granita, dijabaza, pegmatita, gnajsa…), dok njezino prigorje čine taložni sedimenti prapora, pijeska, šljunka i gline. Reljef je prilično heterogen, a vinogradi se nalaze na blago položenim jugoistočnim i jugozapadnim padinama, na nadmorskim visinama od 120 do 200 m. Obronci Moslavačke gore po sastavu su taložine nastale trošenjem kristalnih stijena iz trupine Moslavačke i Dilj gore. Prevladavaju različiti pijesci i gline nastali erozijom i taloženjem za vrijeme povlačenja Panonskog mora. Zbog vrlo povoljnog odnosa pijeska i gline u njihovu sastavu, tla karakteriziraju vrlo uravnoteženi vodozračni odnosi. Podregiju Moslavina čine dva vinogorja: Voloder – Ivanić-Grad i Čazma. Glavnina vinograda pruža se od ivanićgradskih gorica na zapadu preko Popovače, Volodera, Kutine i Ilove do Novske na istoku, a najpoznatiji su položaji Kloštar Ivanić, Grabersko Brdo, Ruškovačka kosa, Voloder, Gračenica, Jelenska, Repušnica i Gojlo. Sjeverni dio podregije čine Čazma i Garešnica, s položajima Korčani, Sv. Vid, Štefanjski breg, Jandrija, Veltlinska, Pobjenik, Sukaja, Dišnik, Bršljanica, Trnovitica i Gornja Garešnica (Mirošević i sur., 2009.).
GDJE GA IMA?
Škrlet se najviše uzgaja u vinogradarskim podregijama Moslavina i Pokuplje, a najveće su površine u vinogorju
Voloder – Ivanić Grad, na području oko Popovače i Kutine. Širi se i u ostale dijelove sjeverozapadne Hrvatske.
KAKO IZGLEDA GROZD?
Oblik grozda podsjeća na rogove ovna, odatle mu sinonim – ovnek žuti. Zbog rastresitog oblika grozda sorta je manje podložna napadima bolesti, posebice sive plijesni, što je pogodovalo očuvanju sorte u Moslavini. Grozd je srednje veličine, rastresit i konusan. Peteljka grozda srednje je duljine, odrvenjela i čvrste građe. Bobice su srednje veličine, okrugle, zelenožute boje. Kožica je srednje debljine, a meso mekano i sočno bez posebne sortne arome.
KAKVO JE VINO?
Danas se u proizvodnji škrleta vide tri enološka pravca i stilistike. Već pri samoj berbi i preradi grožđa proizvođači znaju kojim će putem vinifikacije i koje kvasce koristiti. Mladi, svježi škrlet proizvode veći proizvođači, što ih čini prepoznatljivima kod šire publike. Oni izlaze na tržište već u godini berbe, prema zahtjevima (većinom) mlađe publike.
Strukturirano, ozbiljno vino škrlet je punoga tijela, do
kompleksnosti dolazi procesom maceracije od nekoliko sati pod kontroliranim uvjetima, a dodatno se koriste francuske metode odležavanja na kvascima (sur lie) batonnage. Takva su vina bogata okusom, kompleksna i dugovječna.
Pjenušava vina od škrleta sve su popularnija. Sorta se pokazala dobrom osnovom za pjenušce zbog svježine I voćnosti. Prvi pjenušac proizvela je vinarija Miklaužić 2012, a danas i drugi proizvođači imaju pjenušava vina (Lagena, Voštinić Klasnić, i dr.)
Udruge
Udruživanje vinara i vinogradara u Moslavini ima dugu tradiciju. U Voloderu 1911. osnovana je Hrvatska seljačka zadruga, a dvije godine poslije Hrvatska vinarska zadruga moslavačkih vinara. Ta je udruga bila veliki širitelj naprednih mjera u vinogradarstvu i vinarstvu (Bedić, 1973). Udruga vinara i voćara Moslavine - Lujo Miklaužić osnovana je 1981. i najstarija je strukovna udruga tog tipa na području Moslavine i Pokuplja, ali i šire. Danas okuplja više od 200 aktivnih članova, od velikih proizvođača do hobista. Surađuje sa znanstvenim ustanovama i organizira stručna predavanja i ekskurzije. Poseban doprinos unapređenju vinarstva dala je pokretanjem stručnih edukacija i ocjenjivanja vina, što je s vremenom preraslo u najvažniju izložbu vina u Moslavini.
Udruga vinara i voćara Škrlet sa sjedištem u Popovači, potječe od Udruge vinogradara općine Popovače koju 1999. osniva dio proizvođača, bivših članova Udruge „Lujo Miklaužić” iz Kutine. Trenutno okuplja oko 180 članova, pretežno malih proizvođača, OPG-ova i nekoliko vodećih vinarija Moslavine. Udruga Moslavačka vinska cesta osnovana je 2007. ponajprije radi „brendiranja“ i
promocije vina sorte škrlet i Moslavine kao vinarske regije. Glavni projekt bio je upravo „Brendiranje škrleta, promocija autohtone sorte vina Sisačkomoslavačke županije“ (2011. - 2014.). U sklopu tog projekta dizajnirana je posebna markica sa simbolom škrleta koja se na temelju pravilnika dodjeljivala svim proizvođačima koji su zadovoljili propisane kriterije kvalitete. Tada je kreiran i promotivni logotip škrleta. Proizvođačka organizacija škrlet Moslavina sa sjedištem u Popovači nastala je 2016. radi povezivanja profesionalnih vinara. U javnosti je postala poznata zbog znakovitog projekta zajedničkog vina, u kojem su sudjelovale vinarije Ilovčak, Jaram, Florijanović, Kezele, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić. Njihovo zajedničko vino čini cuvée vina svih članova, dobiven od odabranoga grožđa s najboljih položaja, koje proizvode pod zajedničkom etiketom u limitiranom izdanju od 5 000 boca. To zajedničko vino plasira se na tržište pod zajedničkim brandom ŠkrletMoslavina. Iste godine osniva se i Udruga Škrlet Moslavina koja diže razinu kvalitete promociji vina škrlet i osmislila je manifestaciju ŠkrletOVO, održanu prvi put 2017. u Ivanić-Gradu. Tom manifestacijom sorta škrlet odjeknula je u vinskim medijima te si otvorila put na sva važnija vinska događanja u Hrvatskoj.
Proizvođači škrleta iz podregija Moslavine i Pokuplje s prosječnom godišnjom proizvodnjom većom od 2000 litara
Kako se navodi u knjizi Škrlet - hrvatski vinski biser, porastom proizvodnje i interesa za škrlet, vino je dobilo svoje dvije verzije, idealne za gastronomiju. Prva je bazna, poznatija široj publici koja uživa u bijelim, laganim, svježim vinima. Takva se vina vrlo dobro uparuju s mnogim ljetnima salatama i ribljim jelima, npr. sa škampima. Zbog naglašene svježine prija uz jela napravljenima na maslacu, npr. lazanjama. Ako želite naglasiti herbalnost i cvjetne mirise, uparite škrlet uz jela pripremljena na maslinovom ulju, a bijela riba obogaćena s nekoliko kapljica limuna iz škrleta će izvući citrusne arome i mineralnost.
Škrlet je odličan pratitelj kontinentalnih masnih jela poput pečene svinjetine ili janjetine s ražnja.
Druga verzija škrleta dolazi s parcela koje prirodno imaju nešto manji urod (novopodignuti nasadi ili oni u ekološkom uzgoju). Ta vina obično dozrijevaju u starim hrastovim bačvama te na tržište dolaze dvije do tri godine nakon berbe. Takva su vina punoga tijela, obiluju aromama zrelog i sušenog voća i prijaju uz jela od pirjane, pržene ili dimljene ribe. Odlično se slažu s riječnom ribom koja je dominantna u moslavačkoj kuhinji. Zbog veće koncentracije aroma, takva vina mogu se poslužiti i uz deserte kao što su štrudle od jabuka te kolači od prhkog tijesta koji su punjeni sirom, jabukama, marelicama ili breskvama. Škrlet kao vino u obje verzije može pokriti veliki spektar aroma u jelima pa odgovara jelima i mediteranske i kontinentalne kuhinje.
NB. Korišteni dijelovi teksta iz „Zelene knjige, hrv. izvorne sorte vinove loze“ (grupa autora) i „Škrlet, hrvatski vinski biser“ ( grupa autora)
ŠKRLET - hrvatski vinski biser
„Škrlet, hrvatski vinski biser“ knjiga autora Ivana Pejića i Edija Maletića u izdanju Agronomskog fakulteta u Zagrebu svjetlo dana ugledala je 2022. u Kutini. Ideja seže u 1999. g. kad je Udruga vinogradara i voćara Lujo Miklaužić Kutina započela klonsku selekciju škrleta uz profesora Agronomskog fakulteta, Ivana Pejića i Edija Maletića. Škrlet je tako očuvan od nestajanja, a danas je ponosni predstavnik Moslavine i hrvatski vinski biser, kako ga autori nazivaju. Podsjetimo da je škrlet bio prva izvorna sorta vina iz Hrvatske u klonskoj selekciji. Tijekom proteklih dvadesetak godina vrlo se intenzivno radilo na unapređenju spoznaja o sorti, što je stvorilo osnovu za proizvodnju boljeg grožđa i vina. Učinjeno je mnogo na promociji i brandiranju te unapređenju kulture vina. Knjiga je nastala kao rezultat zajedništva moslavačkih vinogradara i vinara, lokalnih vlasti te znanstvenika i bivših studenata Agronomskih fakulteta u Zagrebu i nastoji objediniti sve postojeće spoznaje o škrletu i prikazati dugogodišnji postupak klonske selekcije škrleta. Tim su projektom moslavački vinogradari i vinari okupljeni u Udruzi vinogradara i voćara Moslavine Lujo Miklaužić Kutina očuvali sortu i dali joj novi život.
Knjiga se može kupiti gdje ?
ČAŠA za škrlet
„Škrlet u prvom redu prepoznajemo kao lagano, lepršavo vino, ali njegov potencijal nadilazi granice domicilne vinske regije – Središnje bregovite Hrvatske. Kao jedna od važnijih sorata kontinentalne Hrvatske, škrlet s mnogim mediteranskim jelima čini savršen spoj”, naglasio je sommelier Josip Orišković na radionici Škrlet 10 u 1, koju je Udruga vinara i vinogradara Bregovita Hrvatska organizirala u Zagrebu kako bi restoraterima i ugostiteljima predstavila potencijal škrleta i odabranu čašu za škrlet. Na vinskoj radionici Škrlet 10 u 1 okupljeni su kušali škrlete vinarija Florijanović, Glavica, Jančar, Kezele, Klet Romić, Košutić, Miklaužić, Mikša, Seletković i Voštinić Klasnić. MIVA, distributer tvrtke Riedel, austrijskog proizvođača staklenog posuđa, predstavila je Riedelovu čašu za škrlet. Riječ je o čaši za bijelo vino, koja nosi znak ovna jer je to sinonim za škrlet – ovnek. Podsjetimo se da je ta čaša izabrana kada su u Vinskom dvoru u Kutini vinski znalci (vinari, sommelieri i zaljubljenici u vino) kušali 11 škrleta iz šest Riedelovih čaša namijenjenih bijelim vinima i 20 njih (od 21!) odabralo je Wine Friendly Riedel White Wine čašu.
Poveznica na:
ŠKRLJO - više od vina, to je osobna stvar
piše: IVANA PRANJIĆ
foto: JULIO FRANGEN
Škrlet – Moja sorta, moja priča
Neke se sorte ne biraju, one odaberu tebe. Za mene, to je bio škrlet. Sorta koju mnogi zaobiđu, a malo tko istinski upozna. Skroman, nenametljiv, ali tvrdoglav. Škrlet šapće dok drugi viču. A kad ga jednom čuješ, ostaneš slušati. Sjećam se prvog gutljaja kao da je bio jučer. Nije bilo velikih očekivanja, samo znatiželja. I onda… iznenađenje. Ne zbog eksplozije aroma, nego zbog suptilnosti, svježine, nečega „na svom“. Osjetila sam bliskost. Kao da sam prepoznala dio sebe u toj čaši, nježnost pomiješanu s tvrdoglavošću. I tu je krenula moja priča sa škrletom.
Zašto baš škrlet?
Jer sam u njemu pronašla emociju. Nježnu, ali duboku. Jer vjerujem da nije svaki potencijal u snazi, nekad je upravo u suptilnosti. Jer želim da ga ljudi kušaju otvorena uma i zatvorenih predrasuda. Jer ga smatram dijelom sebe. Možda zato što je podcijenjen, a vrijedan. Možda zato što mu ne treba biti glasniji, dovoljno je da bude svoj. Škrlet možda nije za svakoga. Ali tko ga jednom zaista upozna, neće ga lako zaboraviti.
Sorta koja odražava krajolik
Škrlet je Moslavina. I to ne ona razvikana, nego tiha, iskrena Moslavina. Vina koja nisu u centru pažnje, ali nose karakter. Škrlet nije sorta kojoj se laska. On je realan. Ponekad stidljiv,
ali uvijek iskren. I baš zato ga volim. Jer, kao i regija iz koje dolazi, ne pokušava biti nešto što nije.
Ime koje priča priču
Postoji sorta koja nije samo vino. Ona je tvrdoglava kao djed, nježna kao baka, mirisna kao proljeće na Moslavačkoj gori i posebna kao prvi poljubac u vinogradu. Zove se Škrlet, a mi ga, od milja i domaćinski, zovemo Škrljo ili Škrco. Ime „Škrlet“ dolazi od njemačke riječi Scharlach (šarlah), što je bolest poznata po crvenim točkicama. I upravo to sortu čini posebnom: zlatnožute bobice prošarane crvenim točkicama koje stvara sunce, kao da im priroda daje poljubac za hrabrost. Te točkice nisu greška, one su potpis sorte.
Oblik grozda: ovan među grozdovima
Grozdovi škrleta izgledaju kao ovnova glava; rastresiti, zaobljeni, s izraženim „rogovima“ u vidu bočnih krakova. Odatle i naše moslavačko tepanje da je „Škrljo ovan“ jer prkosi konvencijama, ima stav i ide glavom kroz zid. U vinogradu traži pažnju, ali uzvraća velikodušno.
Autohtona duša u čaši
U svijetu u kojem prevladavaju međunarodne sorte, škrlet ostaje moslavačka ikona. To je vino koje šapće, ne viče. U čaši je svjetlucavo, svijetlozlatne boje s nježnim zelenkastim odsjajem. Na nosu nosi cvjetne i herbalne note; vinogradarska breskva, bazga, bagrem, zelena jabuka, limun, katkad malo mediteranskog bilja. U ustima; svjež, vibrantan, sa sočnom kiselinom koja ga čini vječnim.
PROČITAJ CIJELI TEKST NA:
ZAŠTO VOLIM ŠKRLET
„Škrlet je naša iskonska sorta u polaganom usponu, on se ne gura u prvi red i upravo nam je zato drag. Škrlet šarmira kad dobije svoj prostor, onako fino i nenametljivo, aromatikom koja te suptilno priveže i ne pušta. Vino je ljeta jer ne zamara i vjerno osvježava. Lagan je i živ, sa svojim vlastitim ritmom. Jednostavno znaš da s njime nešto vrijedi čekati.“
Jana Košćec, sommelierka
„Škrlet me najprije ugodno podsjeća na brojne godine istraživačkog rada i obilaske vinograda i vinarija Moslavine i Pokuplja. Naravno, i druženja s brojnim i osebujnim vinarima Moslavine koji su škrlet izvukli iz zaborava vrijednim radom u svojim klijetima i vinarijama. Volim njegova elegantna svježa vina jedinstvene i diskretne arome iako sad već znamo da škrlet ima mnogo lica i može mnogo više. Zato s nestrpljenjem iščekujem svaku novu berbu jer vinske domete škrleta upravo ostvaruje nova generacija mladih vinara koja ga polako, ali sigurno, upisuje u međunarodnu vinsku kartu.“
prof. dr. sc. Ivan Pejić, Agronomski fakultet u Zagrebu
„Volim škrlet jer je iskren, pitak i ne glumi važnost. U njemu je vedrina Moslavine, sunce, trava i osmijeh. Ima karakter, ali ne nameće se, poput prijatelja koji zna stati uz tebe, ali ti ne krade pažnju. Škrlet je sorta koja ne viče, ali ostaje zapamćena.“ :) Ivana Pranjić, vinska promotorica
„Lako je voljeti ga. Prvenstveno jer je jedinstven i neponovljiv. Volim ga u svim oblicima i stilovima, a najljepši je kad je najjednostavniji, mlad i svjež.
Odličan je partner mediteranskoj kuhinji i laganim ljetnim obrocima. Pred nama su ljetni dani i to je još jedan razlog što ga volim. Hladan, u lijepoj čaši, osvježava kao rijetko koje vino.“
Josip Orišković, A.S.I. international sommelier
„Škrlet je sorta koja me uvijek iznova oduševljava. To nije sorta o kojoj treba mnogo misliti prilikom naručivanja vina jer gotovo sve varijante daju nešto nepcu. Mislim da se mnogo o njoj zna, ali i da njezino vrijeme tek dolazi. U svakom slučaju osvježenje je na vinskoj sceni Hrvatske te bi je vinoljupci trebali nastaviti otkrivati...“
Zvjezdana Marković, PhD, Agronomski fakultet u Zagrebu
„Škrlet je autentična i iznimno originalna sorta i kao takav je prepoznatljiv i prosječno upućenim konzumentima. Teško je zamijeniti ga za neko drugo vino. Moje su asocijacije na škrlet ljupko, nježno, podatno, ali nikako ne banalno. Najdraži mi je kad je svjež i mlad, premda se vrlo dobro predstavlja i u drugim stilskim formama, prvenstveno pjenušcu. Posebno želim naglasiti njegovu veliku iskoristivost u gastronomiji, pokazao se kao odličan pratitelj raznih jela od riba i plodova mora.“
Tomo Jakopović, sommelier
„Škrlet je unikatno bogatstvo Moslavine koje nas zove na druženje i okupljanje oko stola. Škrlet je najsočnija okrepa u vrućim ljetnim danima koji su pred nama. Naša je misija svakog vinopiju zaraziti škrletom tako da se stalno vraća po još. „
Petra Miklaužić, vinarka
ŠKRLET s Demeter certifikatom
razgovarala: MARIJA VUKELIĆ
foto: JULIO FRANGEN
Uobitelji Antuna Glavice i djed i tata imali su vinograde. Prije 15-ak godina Antun i brat preuzeli su te vinograde. Budući da nisu bili tretirani, usmjerili su se prema ekologiji, a poslije i biodinamici. Krajnji im je cilj, naravno, proizvesti što bolja vina. U kratkom razgovoru Antun objašnjava da sve počinje u vinogradu i da se vina rade s minimalnim ljudskim utjecajem. „Vinogradi moraju biti čisti, tretiramo ih minimalno, koliko je potrebno, neke vinograde ne prskamo uopće bakrom i sumporom, neke prskamo biodinamičkim pripravcima i u najviše slučajeva grožđe je odlično. Kad grožđe stigne do podruma, masulj treba potapati da se ne stvori hlapljiva kiselina. Svaka dvatri sata treba potapati masulj da se klobuk potopi pod vino. Nikakva enološka sredstva se ne dodaju u vino, osim malo sumpora za neka vina.“ – naglašava Antun.
S ekološkom proizvodnjom počeli su 2018., a s biodinamikom i Demetrom Glavice su se upoznali prije 8 godina. Već 2020. vinogradi su im certificirani Demeterom.
| srpanj 2025.
„Prije pet godina bio sam na studentskom putovanju, gdje sam upoznao ljude iz centra Steiner u Međimurju i prijateljicu Amalku koja mi je puno pomogla oko uvoda u Demeter. Iste godine iz Italije nam je došao službeni savjetnik za Demeter i napisao svoje mišljenje i preporuke nakon što je vidio kako radimo i to je bilo dovoljno da dobijemo Demeter certifikat. Poslali smo upit inspekciji Bio Garantie iz Austrije, nakon čega su oni došli k nama i potvrdili da je sve po njihovim standardima. Za godinu dana mogli smo staviti certifikat na butelje. 2023. je prva berba na kojoj imamo Demeter certifikat.“ Antun objašnjava i razliku između ekološke i Demetar markice: u ekološkoj proizvodnji certificira se berba pa sva vina imaju certifikat, a za Demeter je potrebno posebno certificirati svaku etiketu. Najprije Zavod za puštanje u promet provede analizu vina, ono obično nema sumpora ili ga ima u dozvoljenim granicama. Potom šalju etiketu na Demeter. Ako zadovoljava standarde, dobiva se Demeter certifikat za tu etiketu. I tako za svaku etiketu posebno. To je viša razina od ekološke proizvodnje, kod koje se cijela berba certificira.
Škrlet Amfora, 2021.
Grožđe za ovo vino posađeno je u vinogradima oko kleti. Macerira se 9 mjeseci u amfori, nakon toga se preša i stavlja u drvo za dozrijevanje. Koriste se samo stare drvene bačve s minimalnim utjecajem hrasta, i to samo zbog mikrooksigenacije. U drvetu je bilo godinu dana, u boci je minimalno 6 mjeseci do godinu dana. Vino je jantarne boje, miriše na marelice i cvijet lipe, uz pikantnu notu bijeloga papra. Okus je pun i trajan. Vino odlično prija uza sva masnija jela – od riječne masne ribe sve do roštilja. Idealna temperatura posluživanja je 16-18°, a čaša burgundska.
DETALJNIJE O VINU:
Je li ekološka proizvodnja skuplja od konvencionalne, pitanje je koje mnoge zanima. „ Ako gledate koliko ste potrošili za kilogram grožđa, mnogo je jeftinija ekološka, a ako pogledate kompletan urod po hektaru, onda je konvencionalna isplativija. U ekologiji je velik rizik bolesti i smanjenog uroda. Sama biljka ne može roditi tri do četiri kilograma zdravog grožđa kakvo nama treba s tim parametrima. Mi sve moramo reducirati na jedan kilogram ili manje. Kad se na kraju sve zbroji, dobijete 6 tona na hektar, a u konvencionalnoj imali biste 20. Tu je konvencionalna mnogo jeftinija. Druga je situacija kad konvencionalni vinar od 50 tona grožđa proizvede 40 000 litara vina, stavi ga u inox i prodaje ga. Nama treba skladišni prostor, dovoljno amfora ili bačvi da ono 5 godina negdje odleži, a taj prostor košta. Maceracija u drvetu ili amforama traje unutar godinu dana, zatim vino odležava u drvu godinu ili dvije, pa godinu ili dvije u boci. Naša berba
2020. izlazi na prodaju tek 2026. Pet godina radite na nuli s prihodom, a ulog je vrlo velik.“ – objašnjava Antun. Ukupno imaju 5 hektara vinograda, što daje oko 30 000 butelja. Škrlet je dominantna sorta u vinogradima, od njega se proizvede oko 20 000 butelja vina. Škrlet iz amfore proizvode samo 5000 boca godišnje i sve se proda – jer imaju svoju vjernu publiku. Vina Glavica dobro se prodaju u restoranima i odlično se spajaju s jelom. Nedavno, Glavice su bili u Lovranu na vinskom festivalu prirodnih vina i ondje je bila zanimljiva publika – uglavnom starija, ali i dosta mladih upućenih ljudi koji su htjeli kušati vina prvi put. Većina ljubitelja vina s minimalnom intervencijom zna što traži - i rado dolaze na takve vinske događaje. Slušajući Antuna, shvaćamo da škrlet voli maceraciju.„Škrlet se pokazao odličnim i u vinogradu i u podrumu, vrlo je otporan, treba svega dva-tri tretmana da bi ostao zdrav. Škrlet ima rastresit grozd, sorta nije podložna plijesni, u podrumu se pokazala vrlo dobrom jer od nje možemo dobiti od odležanih do duže maceriranih vina. Obično radimo kratko macerirani škrlet, oko dva tjedna, i macerirani škrlet u amfori, 7 do 9 mjeseci. Trenutno je u prodaji berba 2021. Vrlo smo zadovoljni škrletom i za njega dobivamo svjetske nagrade, na Decanteru srebro. To je 90+ bodova. Na zadnjem smo Decanteru dobili 91 bod i za frankovku iz 2021.
razgovarala: MARIJA VUKELIĆ
foto: JULIO FRANGEN
Vinogradi u zelenilu, bobice rastu i razvijaju se, grozdovi se polako oblikuju, i - ako ne bude nepredviđenih vremenskih okolnosti, bit će to iznimno dobra berba. U kušaonici vinarije Miklaužić domaća atmosfera, domaći zalogaji i odličan sugovornik s kojim ulazim u tajne škrleta, od povijesti obitelji do udruživanja vinara i klonske selekcije škrleta.
Prezime Miklaužić zlatnim je slovima upisano u povijest očuvanja vinograda u Hrvatskoj, a posebice škrleta u Moslavini. Otac Lujo bio je vrlo vrijedan, strastven i aktivan. Kako je vinarska priča obitelji krenula?
Moj otac Lujo poslije fakulteta u Zagrebu, 1950-ih godina, bio je uhićen kao brat njemačkih vojnika. Djed po maminoj strani, koji je bio partizan u Kutjevu, izvadio ga je iz logora i zaposlio kod grofa Turkovića. Tako je moj otac bio prvi poslijeratni inženjer koji je pokrenuo revitalizaciju kutjevačkog vinogorja, proces koji je trajao oko 4 godine. Ondje se i oženio. Kad je izbila epidemija meningitisa, preselili su se u Feričance. Tu je ostao 3 do 4 godine i ondje posadio rizling, graševinu i bijeli pinot. Nakon toga slali su nas u Orahovicu. U međuvremenu je radio programe za Ilok, Erdut, Aljmaš… Tada je postojao tim državnih inženjera koje su selili po potrebi po bivšoj državi. Na kraju su nas prebacili u Voloder, gdje je zadruga bila u katastrofalnom minusu. Uspjeli su tada konsolidirati tu zadrugu. Otac je podignuo novih 200-tinjak hektara vinograda i obnovio vinariju. Uz to, Lujo je savjetovao male okolne vinogradare koje sorte posaditi u vinogradu. Krajem 60-ih godina tata je na mjestu današnje vinarije kupio posjed. Tad je to bila
drvena klijet i hektar šikare koju smo iskrčili i posadili vinograd. Tada smo bili kooperanti jer nismo smjeli flaširati vino. Punjenje boca organizirao sam ja, tek 1991., kad je uspostavljena Hrvatska država i zakonom nam je to bilo dozvoljeno. Krauthaker, Enjingi i mi bili smo prve vinarije u to vrijeme: mi smo stara kutjevačka škola koja je znala mnogo o vinima. 1999. službeno smo pokrenuli vinariju Miklaužić.
Kada je osnovana udruga vinara?
Udruga je osnovana 1972. godine i imala je vrlo malo članova. To su svi bili kvalitetni inženjeri iz Petrokemije i udruga je vrlo brzo napredovala. Lako je bilo širiti struku
MARKO MIKLAUŽIĆ, dobri duh škrleta
kad nije bilo amatera, to su sve bili diplomirani inženjeri biologije, kemije, poljoprivrede i sl. Teško je kad imate male seoske vinogradare koji nisu prošli temeljnu obuku i nemaju iskustva. Imali smo tu sreću da je od prvih 60 članova 50 bilo inženjera, bila je i nekolicina lokalnih vinogradara. 1990-ih godina udruga je došla do razine gdje se 10-ak ljudi profesionaliziralo i moglo živjeti od prodaje vina i grožđa. Tad se umnožilo nekoliko udruga: jedna u Popovači, u Ivaniću, još nije bila podjela po županijama. Te vinogradarske granice ni sad ne prate političke granice, što nam je zahtjevno jer su nam kolege u različitim županijama. Na maloj Moslavačkoj gori križaju se četiri županije. Prije rata imali smo 1300 hektara vinograda. U privatizaciji sve je nestalo, i vinarije i vinogradi. Mi smo, s Trdenićem, jedini sljedbenici koji obrađuju 10-ak hektara vinograda preostalih od zadruge. Sve drugo je pokradeno i upropašteno. Vinarija je bila veća od Kutjeva, godišnje se proizvodilo 22 milijuna litara. Udruga se najprije zvala Udruga proizvođača grožđa, vina i voća. Nakon smrti mojeg oca, zbog njegovih zasluga u Petrokemiji i osnivanju udruge, da bi mu se odužili, nazvali su udrugu Lujo Miklaužić po njemu.
Zašto je škrlet gotovo nestao?
Petrokemija je „izgurala“ škrlet 1970-ih godina jer se u starim vinogradima, poslije Drugog svjetskog rata, kad se provodila revitalizacija vinogorja, nije pokazao dobrim. Bio je rehuljav, grozdovi su imali malo bobica, puno je bilo abortiranih, a kod graševine, na primjer, to nije bio slučaj i tome se nije znao uzrok. Trebalo
je 30 godina da ga stručnjaci pronađu. Uzrok je bio manjak bora u tlu. Bor je biogeni element topljiv u vodi kao šećer i bez njega u tlu nema oplodnje. Nije ga bilo jer su se sadili plantažni vinogradi gdje se gnojilo N-P-K formulacijama: dušik, fosfor i kalij, a drugi biogeni elementi nisu se aplicirali. Do Drugog svjetskog rata trsovi su bili na kolcima i dedek je vilama vinograde gnojio stajnjakom koji sadrži sve biogene elemente. Tako škrlet nije patio sve do intenzivnog uzgoja na plantažama. To je riješila Petrokemija s folijarnim gnojivom, čime je riješen problem oplodnje i tek tada se škrlet mogao normalno uzgajati u konkurenciji s graševinama, rizlinzima i dr. O tome nitko ne govori, a velika je zasluga Petrokemije Kutine i njihovih inženjera koji su to učinili 1973. ili 1974. godine. Danas škrlet ima problem agresivne politike velike industrije koja silnim podmićivanjem ugostiteljskih projekata guši sav mogući rast malih proizvođača.
Udruga je inicirala proizvodnju cjepova škrleta?
Da. Godine 1999. krenuli smo od nule, nije bilo vinograda, firme su opljačkane, nije bilo ničega. Svi su htjeli škrlet, a nije se mogao kupiti ni cijep škrleta. Nije ga bilo. 15-ak je godina trajao taj proces, a udruga nije mogla platiti iznos od 27 000 ondašnjih kuna. Prvu ratu udruga je platila samo da se postupak pokrene pa se Fakultet javio na natječaj u Ministarstvu poljoprivrede za iniciranje projekta determiniranja autohtonih sorti i tad je pokrenuta lavina. Tada se moglo selekcionirati graševinu, malvaziju, sve male sorte. Bio sam mali sponzor sa škrletom na proslavi 30 godina Fakulteta. Tada su te sorte postale interesantne. Poslije su me zvali iz američke ambasade i rekli da Carole Meredith ne može vjerovati da postoji takva sorta, a da ona ne zna za nju, rekla je: „Imam 2600 sorti u računalu, a škrlet nemam. Molim vas, pošaljite mi genetski materijal da mi to identificiramo“. Dobila je uzorke i ustanovila da
JA, VINAR
je škrlet jedna izuzetno stara sorta koja je zbog prostorne izolacije Moslavine (koja je okružena močvarama s južne strane, nekad se Sava razlijevala skroz do Popovače, bila je samo jedna cesta za Sisak, nije bilo autoceste ZagrebBeograd) sasvim nestala s tržišta i bilokakvih pisanih tragova. Poslije smo profesor Pejić i ja u arhivama našli da se škrlet spominje u Petrinji u 16. stoljeću u carskom austro-ugarskom katastru. Petrinja je kao vojna utvrda bila grad, imala je sud, katastar, vojsku i tako su sačuvali pisane dokumente, za razliku od Siska koji su Turci opljačkali. Ovnek žuti je naziv koji su simbolizirali glavom dvoroge ovce i tek se 2005. u arhivama otkrilo da je u petrinjskom vinogorju postojao Škrlet prije 500 godina. U Moslavini su Turci sve spalili. Udruga se tu gubi zbog nedostatka novca. Sve je palo u vodu. Ostao sam ja koji sam 15 godina sve radio besplatno. Pokrivao sam sve troškove. Tek kad su iz Njemačke doneseni proglašeni klonovi, javili su se moji kolege. Opstalo je sve samo zbog udruge u Kutini i moje privatne suradnje s Agronomskim fakultetom. Da nije bilo struke i očajnika, kakav sam bio ja u tom trenutku (koji se želio širiti, a nije imao čime), sve bi bilo propalo.
Kad je počela suradnja s Agronomskim fakultetom?
Tek nakon što je Fakultet dobio novac mogli smo na mojem terenu (Fakultet je bio struka, ja sam tad bio samo operativac) raditi predselekcije i tada smo posadili 84 klona. Od ta 84 Nijemci su odabrali 3 koliko-toliko zdrava klona i slijedio je period čišćenja. Takva zapuštena sorta puna je bolesti i parazita i ne može svoj genetski potencijal pokazati odmah. Trebalo joj je 3 godine vegetativnog razmnožavanja u laboratorijskim uvjetima da se očisti od virusa. Danas u zaštiti vinograda gotovo i ne govorimo o virusima, a oni su ozbiljan problem, nisu peronospora i pepelnica.
Kad je to završilo, morali smo čekati da se dovrši selekcija plavca jer je Sanader imao ideju da jedina velika sorta bude plavac, a plavac je imao problema s genetikom, nije
bio čist, nego je križanac. Kad je plavac proglašen drugim klonom, mi smo polako išli za njima. Nismo imali turizam, ni podršku politike, bili smo dosta apolitični i tako projekt škrleta nikad nije pravo zaživio. Možda i zbog mojeg kiselog držanja prema vlasti. Napravio sam izgred u Kutini, kad su došli ministar, župan, načelnik i predsjednik. Držali su govore, a nijednog vinara nisu spomenuli. Tražio sam da daju riječ tadašnjem šampionu izložbe Stjepanu Tušeku. Taj se čovjek tamo popeo i izrekao jednu legendarnu izjavu: „Političari, rekli ste sve što ste mogli. Stručnjaci s Fakulteta, rekli ste sve sa stručnog aspekta. Ja ću samo reći da je moj otac poljoprivrednik cijeli život pio po dvije litre škrleta i doživio je 95 godina, ja popijem i do 5 litara. Možda neću umrijeti!“
Udruženja moslavačkih vinara danas?
Sreća je što se pojavio Nikica Katić i održao Kutinsku udrugu živom. Ja sam se priklonio Udruzi profesionalnih vinara Bregovita Hrvatska i ondje radio kao predsjednik 2 godine. Osnovao sam tu udrugu, postavio temelje, registrirao je na sudu i doveo je do te razine da možemo pokucati na vrata Ministarstva. Bilo nas je četiri takva predstavnika, Leo Gracin je bio za Dalmaciju, za Istru Ivica Marić, Krauthaker i ja. Nikica Katić je sjajno odigrao u Kutini i uspio nagovoriti gradonačelnika da se nešto pokrene s vinima. Ove godine priredili su sjajnu izložbu vina.
Koliko danas vinarija Miklaužić ima vinograda i koliko proizvodi vina?
Imamo 30-ak hektara vlastitog vinograda i 10-ak ili 12 kooperanata, od čega je najviše škrleta, možda i više od 50%. Proizvodnja nam nikad nije bila veća od 150 000. Samo jedne godine bilo je toliko grožđa da nismo mogli zatvoriti vrata podruma.
Zadnjih godina vrijeme nas nije mazilo pa nam je i količina znatno smanjena, ove godine nadamo se da bismo mogli ponoviti neke rekorde.
Što mislite o ekološkoj proizvodnji?
Ekologija je vrlo dobra stvar. Zato smo oko 2011. i prešli u jednom dijelu vinograda na takav uzgoj. Između ostalog, pesticidi su postali preskupi, a neefikasni za našu količinu vinograda. U toj nesreći počeli smo se kao zaštitom koristiti bakterijama mlijeka, bili smo pioniri bakteriološke zaštite. Postoji kemijska i bakteriološka zaštita od gljivica. Ne morate ubiti gljivu otrovom, nego na njezino stanište nanesete bakterije koje su konkurencija gljivicama. Ondje gdje rastu bakterije ne rastu gljivice. Vrlo je jednostavno, ali je kemijska industrija toliko jaka da takve informacije ne dolaze do medija. Mi smo to godinama prakticirali, ali klimatske promjene (oluje, mraz i dr.) uništile su nam vinograde pa ih nismo mogli revitalizirati bez primjene kemije. Tako smo se vratili konvencionalnom uzgoju odnosno primjenjujemo integrirani pristup. Ostalo je samo nešto chardonnaya u ekologiji, za pjenušce.
Vina najviše prodajete na kućnom pragu?
Da, nemamo problem s plasmanom vina. Naši kupci prepoznali su kvalitetu i iskrenost naših vina i svojim dobrim reakcijama šire tržište. Kupiti i kušati mogu samo kod nas. Restoranima prodajemo u Zagrebu i na Jadranu: u Omišu, Šibeniku, Splitu, Zadru, Mošćeničkoj Dragi i u velikoj mjeri u Istri: u Rovinju i Poreču najviše pjenušce. Primjenjujemo suhu francusku tehnologiju, bez ekspeditivnih likera, brut nature
Pozicija škrleta danas ?
Škrlet je još u osnovnoj školi. Sorta je „isplivala“ prije dvadesetak godina. Nema još ni svoju vinsku publiku, a kamoli toliku proizvodnju koja bi mogla iscrpiti ozbiljan marketing. Najbolje je što svako malo isplivaju mladi ljudi kao što je Nikica Katić i drugi. Ti će ljudi škrlet vjerojatno dovesti do srednje škole. Za fakultet nam treba barem 100 godina. To su porođajne muke nove sorte. Sreća je za škrlet što je autohtona sorta pa nema konkurencije u svijetu, što mu dopušta brzu infiltraciju na tržište. Važna je i radoznalost vinske publike koja traži nešto novo jer vino je, na kraju krajeva, kao i odjeća, stvar mode. Kad netko dođe u našu vinariju, nikad ne traži chardonnay ili rizling, iako su to sjajne sorte koje daju vrhunska vina, ali su ispale iz mode.
Budućnost škrleta je u mladim ljubiteljima vina, zar ne? Po jednom istraživanju profesora Kovačića s Agronomskog fakulteta ciljana skupina, koja kupuje škrlet, mladi su obrazovani ljudi u dobi od 25 do 45 godina, koji imaju vinsku kulturu i žele za svoj novac veću vrijednost. To je ciljana publika i njih bi trebalo pridobiti, na čemu i mladi vinari rade. Rezultat je vidljiv: sve više ljudi zna za škrlet, voli ga i – uživa u njemu!
MARTA CASASintuitivna i strastvena vinarka u dubokoj povezanosti s prirodom
razgovarala: MARIJA VUKELIĆ
foto: MARTA CASAS
Marta Casas Jorba enologinja je vinarije Parés Baltà iz regije Penedés u Španjolskoj. Kako bismo je bolje upoznali, izdvajam nekoliko impresivnih trenutaka njezina vinskoga puta. Tijekom studija farmacije u Barceloni upoznala je Josepa Cusinéa, vlasnika vinarije Parés Baltà, sadašnjeg supruga koji ju je upoznao sa svijetom vinskih degustacija. Otkrila je svoju strast prema vinu, putovala vinskim regijama svijeta i nastavila se školovati: 2014. godine završila je magisterij biodinamičke poljoprivrede. 2017. diplomirala je somelijerstvo na Sveučilištu u Barceloni. 2021. završila je biodinamički magisterij 3. stupnja. Nakon certifikata WSET 3, ove je godine diplomirala WSET na Weinakademie Österreich u Austriji. Marta predaje biodinamičke principe i antropozofiju na raznim tečajevima i u školama vinogradarstva diljem Španjolske, uključujući i Sveučilište u Barceloni. Danas je uključena u rad mnogih ženskih vinskih grupa poput Mujeres del Vino i CavaWomen, a željela bi detaljnije istražiti više vinskih regija i surađivati sa ženama iz različitih regija svijeta. Godine 2024. primila je nagradu Tima Atkina MWVinar godine u Kataloniji. Detalje njezine strasti za vino, saznajte u razgovoru
Sjećate li se prvog susreta s vinom?
Da, kad sam prvi put ušla u obiteljsku vinariju, miris me vratio u kuću bake i djeda u Vilanovi. Tada sam shvatila da je vino sve vrijeme bilo dio mojih korijena. Djed je dvadeset godina proizvodio vino za vlastitu potrošnju, ali je prestao kad sam imala 6 godina. Tijekom djetinjstva svako sam se poslijepodne igrala u praznim podrumima. Miris starog drveta bio je duboko utkan u moja osjetilna sjećanja.
Kako ste odlučili baviti se vinarstvom i studirati enologiju?
Zbog ljubavi. Upoznala sam čovjeka koji je postao moj suprug, Josepa, i uz tu zaljubljenost zaljubila sam se
VINO JE EMOCIJA, SJEĆANJA I POVEZANOST
S PRIRODOM. VINO JE
ŽIVO — ONO GOVORI I
UČI TE SLUŠATI.
i u vino. Ono što je počelo kao znatiželja, pretvorilo se u strast i naposljetku u moju profesiju. Nakon što sam završila studij farmacije 2000. radila sam u ljekarni (od 2000. do 2003.) i tada sam odlučila studirati enologiju. To sam i učinila u Tarragoni (južna Katalonija) 2001. i 2002. godine. Nakon našeg vjenčanja u 2002. trebala sam odraditi berbu grožđa za praksu na Sveučilištu. Svekar mi je preporučio da to učinim u njegovoj vinariji Parés Baltà. Nakon te prakse morala sam dalje raditi u ljekarni. Tako sam i učinila, ali strast je prevladala moj razum i vratila sam se u vinariju Parés Baltà u vrijeme sljedeće berbe, 2003. godine pa se čini da i dalje obavljam praksu – i nakon 23 godine.
Nakon što ste se obrazovali u području konvencionalnog vinogradarstva, počeli ste primjenjivati biodinamiku?
Tijekom berbe 2002. u vinariji Parés Baltà, moj pradjed (1917.-2010.) rekao mi je da je navikao vinogradima pristupati što prirodnije. Zato mi je preporučio da slijedim njegove upute.
Tako smo šogorica i ja počele od nule, kao organske vinarke. Zapravo, sva birokracija oko organske proizvodnje dovršena je 2002. godine. Godine 2003. prešli smo na organsku poljoprivredu i u vinogradima i u vinarstvu. Poslije, krajem 2010. godine, otkrili smo biodinamiku. Certifikat smo dobili 2013. godine. To je bila prirodna evolucija nakon organske poljoprivrede: način rada koji je još više u skladu s vinogradom i samim životom.
Čestitam vam na primljenoj WSET diplomi! Je li vam to proširilo vidike?
Definitivno. Pomogla mi je da dublje razumijem odnos između vina, stilova, regija, vinske industrije i sklonosti potrošača vina diljem svijeta, a to obogaćuje moje vinarstvo.
Na kojim ste vinskim putovanja naučili najviše?
Putovanje u Australiju 2000. godine bilo je prekretnica. Išli smo na vinsku turu uz rijeku Margaret, u dolinu Barossa, McLaren Vale, dolinu Eden u Adelaideu i na kraju u dolinu Hunter u Sydneyu. To mi je probudilo želju za promjenom profesije iz farmaceuta u vinogradara. Poslije sam mnogo naučila na putovanjima u Burgundiji, Šampanji, dolini rijeke
Rhone i Gruziji, otkrivajući sjajna mjesta za proizvodnju vina. Uvidjela sam koliko raznolika i duboka može biti vinska kultura.
Tko je vaš vinski uzor?
Moj suprug, koji me uveo u svijet vina, i njegov djed, Joan Cusiné Hill, vizionar koji je organski radio prije nego što je to postalo popularno.
Što je vino za vas?
Vino je emocija, sjećanja i povezanost s prirodom. Vino je živo — ono govori i uči te kako slušati.
Što je, po Vašem mišljenju, najveća poteškoća u modernom vinogradarstvu u regiji Penedès, a što globalno?
Klimatske promjene: suše, promjenjivo vrijeme dozrijevanja — sve se događa ubrzano. Takve okolnosti od nas traže da im se prilagođavamo a da ne izgubimo ravnotežu i autentičnost.
Trenutno regija Penedès prolazi kroz velike promjene u svijetu vinogradarstva. Berba 2025. bit će 100% organska u cijeloj apelaciji, što je prvi put da se takvo nešto događa bilo kojoj apelaciji u cijelom svijetu.
Koja vam je najdraža španjolska sorta?
Xarel•lo, nekad korištena isključivo za pjenušava vina u regiji Penedès, a danas vrlo korisna za mnoge stilove vina (mirna vina, vina fermentirana u bačvama
i amforama, čak i s tradicionalnom metodom dugog odležavanja). Izražajnog je okusa, s velikim kapacitetom odležavanja i odražava naš terroir kao nijedna druga sorta. Garnacha, rasprostranjenija u Španjolskoj druga je svestrana sorta. Dvije najreprezentativnije sorte vinske regije Penedès.
Koja vam je najdraža međunarodna sorta i zašto?
Crni pinot. Elegantan je i nedostižan. Otkrila sam to tijekom studija i još me fascinira. Ali syrah je najkorisniji i najsvestraniji u različitim uvjetima okoline. Izdržao je jaku sušu od 2021. do 2024. i intenzivnu peronosporu 2020. godine.
Najdraža kombinacije vina i hrane?
Cava Rosa Cusine s pečenim telećim obrazima i artičokama. Zvuči rizično, ali je magično. Garnacha Gran Reserva pruža eleganciju, voćni i baršunasti okus. Svježina čisti nepce i ostavlja dugi zaokus.
Vina koja pijete za doručak, ručak i večeru?
Doručak: Cava samo ako slavimo. Ručak: Svježa bijela ili rosé vina. Večera: Dugo odležano crno ili pjenušavo vino.
Koliko ima vinarki u Španjolskoj?
Još smo manjina, posebno na vodećim pozicijama. Mijenja se, ali polako. Mreže poput CavaWomen (koju vodi vinarka Eva Plazas) ili Mujeres del Vino (koju vodi Anne Cannan) pomažu nam da postanemo vidljivije.
Kako usklađujete obitelj, rad u vinariji i vinogradu i putovanja?
Nije lako, ali uz strast i timski rad sve je lakše. Naučila sam reći „ne“ nekim stvarima, a „da“ drugima.
Jeste li ikada bili u Hrvatskoj? Jeste li kušali hrvatska vina?
Da! Bilo je to ljeto 2016., tijekom obiteljskog putovanja. Prošli smo kroz Split i Dubrovnik, a također i poluotok Pelješac i otok Korčulu. Iznenadile su me autohtone sorte poput grka, plavca malog, pošipa i babića.
Knjiga ili film o vinu koji su ostavili trag?
Knjige o biodinamici i ciklusima te Godina u Burgundiji – opisuje čarolije berbe. Uživala sam i u stripu Etiennea Davodeaua, Neznalice. Mnogo sam naučila iz eseja Pierrea Masona. Kao brzi vodič preporučila bih knjigu Što je toliko posebno kod biodinamičkih vina, Antoinea Lepetit de la Bignea s 35 pitanja i odgovora.
Vaše vino Cosmic 2024 dobilo je 94 boda na našem ljetnom ocjenjivanju Vinske zvijezde – kako se osjećate?
Počašćeno. To je vino proizvedeno s intuicijom, poštovanjem i bez aditiva, tako da nam vaše priznanje mnogo znači.
Šaljete li svoja vina na vinska natjecanja?
Da, selektivno. Natjecanja poput Decantera pružaju vidljivost, ali najbolji pokazatelj kvalitete i dalje je osmijeh nekoga tko uživa u našem vinu.
Idu li vino i visoke pete zajedno?
Da, ali samo za posebne prigode, ne u vinogradu! Više volim nositi tenisice. Čaša vina dodaje eleganciju svakom trenutku.
MALI VINSKI LEKSIKON
pripremila: FB
HÁRSLEVELŰ - Vinska sorta bijeloga grožđa koja se najviše uzgaja u Mađarskoj, a nešto nasada ima i u Češkoj, na samoj granici s Mađarskom. Poslije furminta, hárslevelű je sljedeća po važnosti sorta za proizvodnju glasovitih mađarskih prirodnih desertnih vina tokajaca koja se proizvode od grožđa s plemenitom plijesni. Hárslevellű je vrlo aromatična sorta i daje tokajcima jaku mirisnu notu.
HRAST (lat. Quercus) - Hrast kitnjak i hrast lužnjak smatraju se najboljim materijalom za izradu bačava u kojima vino fementira, stari i sazrijeva. U novije vrijeme neki vinari rabe hrastove trijeske, nusproizvod u proizvodnji bačava, kako bi vinu dali ugodnu aromu. To je svakako jeftinije od kupnje novih hrastovih bačvi, premda nije poželjan način dobivanja karakterističnoga bouquet vina. Hrast plutnjak (Quercus suber), točnije njegova kora, sirovina je od koje se tradicionalno izrađuju čepovi za vinske boce.
HEKTAR (ha) - Jedinica za površinu, iznosi 10.000 m2. Površina europskih vinograda obično se izražava u hektarima, a prihod se izražava u hektolitrima vina dobivenoga po hektaru vinograda (hl vina/ha vinograda).
HRVATSKI SOMMELIER KLUB - Neprofitna udruga koja djeluje od 1992. godine. Klub je 1994. godine poostao članom Međunarodnog udruženja sommeliera (ASI, Association de la Sommellerie Internationale). Najvažnija je zadaća Hrvatskog sommelier kluba izobrazba sommeliera, te promocija hrvatskog vinarstva i predstavljanje Hrvatske u što boljem vinarskom, ugostiteljskom i turističkom svjetlu u svijetu.
HARMONIČNO VINO (uravnoteženo vino) - Vino koje se odlikuje skladnim odnosom vinskih komponenata: kiseline, tanina, voćne arome, alkohola i šećera, a naročito neprevrelog šećera i kiselina.
Izvor: VINO A-Ž, naklada Zadro, 2004., gl. urednik Bernard Kozina
NIna Levičnik i Marija Vukelić, prof.
11. SALON PJENUŠAVIH VINA najavio
ljeto
s mjehurićima
piše & foto: PROMO
11. Salonu penečih vina, održanom 20. lipnja u Ljubljani, prethodilo je međunardono ocjenjivanje pjenušavih vina 16. lipnja 2025. pod rukovodstvom predsjednice ocjenjivačke komisije prof. dr. Tatjane Košmerl. Sedmeročlana stručna komisija ocijenila je 48 uzoraka pjenušaca iz Slovenije i Hrvatske u dvjema kategorijama –bijela pjenušava vina i rosé pjenušava vina.
U kategoriji bijelih pjenušavih vina, s konačnom ocjenom 91.200, prvo mjesto osvojilo je pjenušavo vino „DP Brut 2014“ iz vinskog podruma Dveri Pax iz štajerske Slovenije. Drugo mjesto u istoj kategoriji zauzelo je vino „Zlata Radgonska penina Selection 2019, Limited edition extra brut“ iz vinskog podruma Radgonske Gorice iz Štajerske Slovenije s konačnom ocjenom 90.800. Treće mjesto u kategoriji zauzeo je slovenski pjenušac „Pinela penina Brut Nature 2020“ s Imanja Štokelj iz Vipavske Doline, s ocjenom 90.200.
U kategoriji rosé pjenušavih vina prvo mjesto zauzelo je pjenušavo vino „Klasična Penina Virgo Rosé NV“ iz Kleti Brda (88.000). Drugo mjesto zauzelo je vino „Kopjar Rosé brut 2022 brut“ hrvatske vinarije Kopjar iz Zagorja, Bregovite Hrvatske, ocjenom 88.000, a treće mjesto podijelili su „Monteclassico Rosé NV“ iz vinskog podruma Monterosso, hrvatska Istra i Kvarner i „DP Brut Rosé 2018“ iz vinskog podruma Dveri Pax, Štajerska Slovenija. (87.600)
Najbolje ocjenjena hrvatska pjenušava vina:
Kategorija rosé: Rosé brut Kopjar (88.000)
Kategorija bijeli: Jazz brut Josipović (89.000)
BURNUM rosé extra brut
Jedan od pjenušaca koji je plijenio pozornost na Salonu u Ljubljani bio je rosé izrađen od hrvatske izvorne sorte babić - vinarije Burnum nedaleko od Knina. Elegantne svijetlo ružičaste boje, sitnih trajnih mjehurića, osvaja na prvi pogled. U mirisu nudi izbor voćnih nota, od bijele trešnje, vinogradarske breskve i nektarine do nježnih, osvježavajućih citrusa. Okusom je blag i ugodan, skladan i pitak, voćan. Srednje trajnosti, idealan je za aperitiv ili uz voćne ljetne salate na bazi svježih sireva i nektarina ili malina, uz dodatak metvice i bijelog papra.
KUPI NA:
dr.sc
VINISTRA 2025
piše: EMIL PERDEC
foto: VINISTRA
Ovoga proljeća na istarskom poluotoku održane su brojne vinske manifestacije. Bilo je svega, ali istaknuo bih Pilatovu proslavu tridesete obljetnice vinarije, Polettijevu promociju novih etiketa i Medeino plasiranje na tržište nove Punta Grece 2022. Naravno, najveća je manifestacija ipak bila Vinistra. Ta zasigurno najpopularnija regionalna vinsko-vinogradarska izložba u Hrvata održana je ove godine 31. put po redu u razdoblju od 9. do 11. svibnja pod svodovima multifunkcionalne sportske dvorane Žatika. Ove godine okupilo se rekordnih 90 vinara, a uz njih su proizvode predstavile i destilerije, proizvođači raznih delicija koje idu uz vino te, naravno, proizvođači vinogradarske opreme. Prvi put na parteru dvorane smjestio se i lokalni proizvođač kave „Zrno Kafela“, čiji je štand bio pod opsadom sva tri dana jer nakon nekoliko čaša vina kava uvijek dobro dođe. Samo dva tjedna poslije Vinistre brojni vinoljupci u nedjelju 25.5. pohodili su više od 50 vinarija i nekoliko destilerija jer je tradicionalno, u suradnji s TZ Istarske županije, održan i 25. Dan otvorenih vinskih podruma Istre, koji tradicionalno počinje kod šampiona u kategoriji svježe istarske malvazije. Ove godine šampionske titule podijeljene su prvi put u devet kategorija jer su
dodane i šampionske titule za muškat momjanski i žlahtinu. Nakon nekoliko godina dominacije vina izvan Istre nagrada Best in Show ostala je u Istri te je otišla u vinariju Damjanić iz Fuškulina za odležanu malvaziju istarsku „Juština“ iz berbe 2019. Vinistru 2025 obilježio je novi sustav bodovanja i ocjenjivanja vina, koji je detaljno objašnjen u videu. Stroži je od starog, ali zasigurno pravičan. Majstori u struci, poput Tomaza, Kozlovića, Frankovića i Damjanića, i ove su godine potvrdili kvalitetu s visokim nagradama. Za mene je najveća zanimljivost što obje šampionske malvazije, i svježa i ona odležana, dolaze iz istoga sela iz Kostanjice. To pokazuje specifičnost terroira podno Grožnjana, ali i predan rad obitelji Dešković i Zigante. Drago mi je da je uvedena i nagrada za najbolju žlahtinu jer ti vrijedni vinari zaslužuju biti dio Vinistrine priče. Berba 2024 bila je specifična, ali može se reći da su vinari ipak izvukli maksimum te da u dugom toplom ljetu ni mi ni turisti nećemo biti žedni. Primjetno je da se prate svjetski trendovi te da su uz tradicionalno prisutna pitka bijela vina u porastu pjenušci i roséi. Još se nitko nije usudio proizvesti vino bez alkohola, a nadam se da i neće.
O šampionima Vinistre pogledajte video koji smo snimili kolegica Kristina Macuka i ja.
Rhônske sorte na zadarskom području FRANCUSKI KARAKTER, DALMATINSKA DUŠA
piše: MANUELA PLOHL
foto: MANUELA PLOHL / JULIO FRANGEN
Kad pomislimo na dolinu rijeke Rhône u Francuskoj, zamišljamo vjetrovite visoravni Châteauneufa, suncem spržene obronke Liraca i kamenite terase Hermitagea – krajeve gdje syrah ili grenache dišu ritmom Mediterana. Ali tko bi rekao da te iste sorte, s putovnicom doline Rhône, pronalaze drugi dom pod zadarskim nebom? U regiji gdje maestral susreće buru, a kameniti pokrovi u vinogradima skrivaju naslage povijesti, rhônske sorte progovaraju lokalnim naglaskom – i to sve jasnije. Iako grenache tehnički nije izvorna sorta s područja Rhône, s pravom ga možemo smatrati rhônskom jer je upravo ondje ostvario neke od svojih najvažnijih i najprepoznatljivijih vinskih interpretacija. Dodatno, francuski se naziv udomaćio kao kolokvijalni termin u vinskom jeziku profesionalaca.
Zadarsko vinogorje, nekoć zaboravljeno poglavlje hrvatske vinske knjige, danas je laboratorij teroarske kreativnosti. Ravni kotari, Bukovica i obalni pojas tvore mikrokozmos u kojem brojne, pa i rhônske sorte, napreduju. Grenache noir i syrah, i inače udomaćeni u surovim uvjetima juga Francuske, ovdje su pronašli poznatu priču: krš, sunce i vjetar. No Zadar dodaje svoj potpis – u tlu, klimi i filozofiji. Zanimljiva je i paralela između zadarskog vinogorja i južne Rhône, gdje se uzdiže Dentelles de Montmirail, stjenoviti greben – ikona krajolika u kojem nastaju neka od najsnažnijih i najpostojanijih vina regije. Baš kao što Dentelles, svojim nazubljenim vrhovima, oblikuju mikroklimu okolnih vinograda, Velebit u zadarskoj regiji djeluje poput klimatskog arhitekta – blokira dolazak vlažnog kontinentalnog zraka, pojačava suhi utjecaj u regiji i čuva zadarske vinograde od prekomjernih oborina i bolesti. Ni vjetrovi nisu slučajnost: u dolini Rhône vlada mistral – hladan, suh i ponekad silovit vjetar koji čisti vinograde, sprječava truljenje i naglašava aromatsku čistoću vina. Na zadarskom području
njegov je pandan bura – jednako suha, ponekad još nemilosrdnija, ali s istim učinkom: prozračivanje vinograda, prirodna zaštita od bolesti i stvaranje vina s izraženom svježinom i strukturom. Rezultat je sličan – vina s vertikalnošću, koncentracijom i karakterom mjesta.
U Ravnim kotarima, gdje suhi ljetni dani prate svježe noći, syrah poprima nijanse tamne višnje i začinskog bilja, ali zadržava onu rijetku svježinu koja ga odvaja od pregrijanih mediteranskih interpretacija. Grenache, često podcijenjen zbog svojih toplih alkohola i smanjene svježine, ovdje je kralj rosé scene. Zahvaljujući kombinaciji sunčanih dana i noćnog pada temperature, njegovi plodovi razvijaju dubinu bez gubitka elegancije. Podjednako je zastupljen i u glavnoj ulozi kao monosortno crveno vino u portfelju brojnih vinara. Budući da se tlo Ravnih kotara pretežno sastoji od umjereno plodnih smeđih tala na vapnencima i flišnim laporima, s povremenim slojevima crvenice i aluvijalnih nanosa u dolinama, ta mješavina strukture i poroznosti omogućuje dobar balans između snage i elegancije u čaši. Tipičan primjer vinograda Ravnih kotara nalazimo kod vinarija Ker-Vin, Škaulj, Vinketa i drugih. Ako Ravni kotari nude finesu, onda je Bukovica zadužena za intenzitet. Ondje gdje tlo jedva podnosi travu, a bura šiba bez milosti, ove sorte pokazuju pravu snagu. Crni voćni ekstrakti, čvrsti tanini i zadivljujuća struktura – vina iz Bukovice su Rhône na steroidima. Ali ne bez kontrole. Noćne temperature padaju naglo i čuvaju svježinu i balans. Rezultat? Vina koja se ne boje godina, niti velikih čaša. Tla su Bukovice ekstremna: plitka, kamenita i slabo razvijena, nastala na vapnencu, često s vrlo malo humusa. Niska plodnost i jaka erozija stvaraju idealne uvjete za niske prinose, ali visoku koncentraciju u grožđu. Najpoznatiji su primjer vinograda tipičnih za bukovački kraj vinogradi Korlat, koji se nalaze
na razmeđi Bukovice i Kotara, ali nose sve odlike bukovačkog terroira – sirovu snagu i sunce u čaši. Na obalnom pak pojasu, gdje loza gotovo osjeća sol u zraku, rhônske sorte igraju drugačiju igru. Ondje nastaju vina prožeta elegantnom slanošću, živahnom svježinom i neizostavnom aromatikom dalmatinskih trava. Taj senzualni doživljaj upotpunjuju nešto punija tijela vina i izražena mineralnost – idealno za mediteranske stilove roséa, ali i crnjaka s naglaskom na eleganciji. Ovdje zadarska vina ne grme – već šapuću. Tla obalnog pojasa najčešće su slojevi crvenice preko vapnenca, uz pjeskovitoilovaste strukture bliže moru, obogaćene morskim sedimentima. Ta su tla dobro drenirana, manje plodna i pomažu u stvaranju vina s izraženom aromatikom i mineralnošću. Tipičan su primjer vinarije obalnog pojasa Kraljevski vinogradi, čije etikete redovito osvajaju simpatije ljubitelja modernih mediteranskih vina.
Zašto su rhônske sorte važne za Zadar? Jer govore jezikom budućnosti. Klimatske promjene, sve veći zahtjevi tržišta za održivim vinima i potreba za sortama koje mogu podnijeti sušu i vrućinu –sve to čini grenache i syrah ne samo egzotičnim dodatkom, već i strateškim izborom. Njihova prilagodljivost, otpornost i mogućnost različitih stilova – od lepršavih roséa do dubokih crnjaka – čine ih dragocjenim alatom u rukama zadarskih vinara. Nije zanemariva ni činjenica da upravo na ovom području u Hrvatskoj pronalazimo najviše primjeraka ovih sorti.
U zadarskim vinogradima rhônske sorte nisu više samo inozemni gosti. One su novi lokalci, koji s ostalim sortama, domaćim i međunarodnim, poput plavine, svrdlovine, merlota i cabernet sauvignona ulaze u dijalog. Taj dijalog ne govori ni francuski ni hrvatski – on govori jezik terroira, vina i zemlje u kojoj se rađa, ali i s entuzijazmom gradi budućnost.
ZADARSKO VINSKO
piše: MV
foto: JF
Zašto baš FRANCUSKI?
Pourquoi pas? A zašto ne, rekli bi Francuzi. Iako, mi nismo Francuzi, pa nećemo francuskim govoriti u svakodnevnoj komunikaciji, u Hrvatskoj. I ne moramo na francuskom izgovarati riječi koje imaju hrvatsku inačicu ili prilagodbu. U praksi to znači da ne moramo govoriti i pisati Champagne (ne daj bože Champagna, na kojem li je to jeziku? ) i izgovarati [šampanj] kad se na hrvatskom lijepo kaže Šampanja i šampanjac. O tome sam već pisala i govorila, ali Šampanja je najzanimljiviji i najlakši primjer za učenje pravila, šampanjci su popularna i omiljena vina mnogim vinoljupcima. Ipak, na šampanjcima se najviše sramote oni koji ih nude i prodaju. Oni koji ih prezentiraju. Oni koji bi svoje znanje trebali prenijeti drugima, a ni sami ne znaju. Na nekim šampanjcima piše blanc de blancs [blan d blan], na nekima blanc de noirs [blan d nwar], na nekima Grande cuvée [grand kive]. Lako se nauči, ako se čovjek malo potrudi. A što kad dođe Grande Réserve, pa Grande Sélection, pa cuvée blanche (a ne blanc!), pa cuvée noire (da, da, piše se sa „e“) – ali ipak Pinot Noir, Grenache Noir..., Oh là, là? Pourquoi ? Kako, kuda, zašto? Polako, sigurno i putem znanja. Svašta se čuje i svašta se piše, a tako malo poštovanja prema jeziku od kojeg je vinska terminologija pošla u cijeli svijet. Često o tomu govorim, a uvijek me dodatno inspirira neznanje i površnost. I kad
je (napokon) taj grande cuvée na etiketi pravilno napisan, onda zagrebe neznanje izgovorom [grande]. Da, na talijanskom možda, ali na francuskom ne. A tek kad se snimaju „edukativni“ filmići, kao nešto „se podučava“ (bez strukovnog zaleđa), pa se na netočan francuski nadoveže loša dikcija na hrvatskom. Za ovo ljeto barem zapamtite da se oni blanc i blancs čitaju oba /blan/, jer „s“ označava samo množinu, ali to je sada već viša matematika. Ostavimo se matematike, vratimo se francuskom. Ako vam treba (za posao), prijavite se na mrežni tečaj „francuski i vino“ i učite sa mnom ispravni izgovor. Olakšat ću vam razumijevanje pravila, ubrzat ćemo proces prepoznavanja vinske terminologije učenja, čitat ćemo regije, gradove, apelacije, rijeke, planine – i vinske etikete. Ako vam ne treba za posao, a volite vina, prijavite se svejedno jer lijepo je biti educiran i – ne sramotiti se! Voli vas vaša profa francuskog.
Prijave na jesenski tečaj Francuski i vino
Pišite nam na: marija@marijavukelic.com
GRAŠEVINA klizi lagano
niz
grlo ostavljajući
za sobom slast slatkoće i gorčine, baš nekako kakav je i život sam
„ VINO JE TO KOJE NAM U ŽIVOTE UNOSI BAŠ TE OKUSE ŽIVOTA – UZ NJEGA SE SMIJEMO, UZ NJEGA SE RADUJEMO, UZ NJEGA TUGUJEMO, PLAČEMO, ŽALUJEMO, LJUBIMO I VOLIMO... I ZATO, NEKA JE VINA I U LJETNIM VRUĆINAMA“
piše: IVANA ERHARDT DRAGANIĆ, osječka vinska mušica foto: MV
„Pakleno je vruće. Kako možeš misliti na vino? Ne upozoravaju li liječnici da treba izbjegavati alkohol za ljetnih vrućina i zapara?“ Da... Da... Da... Bla... Bla...Bla... Vruće je zato što je ljeto, a vino može itekako osvježiti. Pod nekim drvetom u hladovini, u dobrom društvu, s pogledom na rijeku. Kad vjetrić lagano pirka, smijeh odzvanja vinogradom. Tako je u osječkom susjedstvu. U erdutskom vinogorju. Vinogorju koje krije čaroliju kraja, vinograda, sorata i vina. Mjestu, neću reći, gdje Dunav ljubi nebo, jer takvih je nekoliko na vinskim cestama istoka Hrvatske. Već mjestu gdje Dunav grli obalu. Bit će vam jasnije kad dođete i uvjerite se u to. Pa čak i sada, u ljeto. Dočekat će vas fina graševina, mineralna i svježa. Mirisna i s onom specifičnom gorčinom. Iako sam svojevremeno govorila kako nisam ljubiteljica graševine, godine čine svoje i svi se mi mijenjamo, sve je promjenjivo, ali je mijena stalna, mogu reći da tu dominantnu sortu u Hrvatskoj, kraljicu njezina istoka, sve više cijenim. A cijenim je kroz okuse koje su kreirali naši vinari. Kroz mogućnosti koje sama sorta daje u pjenušavim i mirnim vinima od svježih do predikata, u cuvéeima. Ima nešto u njoj što priziva. Vjerojatno ta nježnost u boji, u mirisima, ali i taj neki slasni okus. Ali ima nešto i u društvu s kojim se dijeli radost uživanja u vinu. Kao i u činjenici da ga je uvijek najbolje kušati na mjestu gdje je kreirano. I zaista prija u ovim ljetnim danima. Ne u gemištu, pol-pol, deci-deci... Već čisto i žitko s velikim bokalom hladne, po mogućnosti bunarske vode sa strane. Prija uz kruha masti paprike (ne čudite se, dijete sam koje je odraslo na toj užini, koja je i danas najdraže nešto kad se nađe na stolu), uz pohane bundevice patišone sa svježim paradajzom, ali i uz vinogradarske breskve čiji sok curi niz prste dok se jedu. Graševina će se sljubiti sa svime. I to joj je još jedna vrlina. Znaju to oni koji uživaju u vinu. Sve ovo opisano doživjela sam u Vinariji K55, u Aljmaš planini. Iznenadila sam se nedavno kad je moja imenjakinja, vlasnica Ivana, tako lijepo ugostila
naše društvo u hladovini stare trešnje u svojoj butik vinariji usred vinograda. A na samom kraju impresivan pogled na ušće Drave u Dunav. Taj veličanstveni spoj, sljubljivanje dvije moćne rijeke, još kad je sunce na izmaku, a u ruci čaša njihove slasne graševine iz stoljetnog vinograda, trenutak je koji ostaje zauvijek u srcu. A Ivana, ona će vas ugostiti i s osmijehom pričati o vinima, punog srca. I to je ono što se ne propušta u tom području, u vinarijama na cesti od Aljmaša do Erduta. A u susjedstvu je imenjak Ivo Brzica, domaćin veseo i razdragan s graševinom poznatom nadaleko. Ima on svoje, kako kaže, manekene. Jedan je Najdraža Plavušica koji uživa u toj graševini u društvu, uz rijeku, dok prebire prstima po svojoj gitari i očarava prisutne dušom koja uživa u pjesmi i glazbi. Ivina graševina nosi jedan broj – 1378. Oznaku kilometra Dunava gdje je graševina nastala. Iako iz istog vinogorja, ova je graševina malo robusnija, muškom rukomi kreirana, osjeti se to, žute boje sa zelenkastim odsjajem i nježnim mirisom bazge i bagrema. I nju je obgrlio Dunav. I u njezinoj slasnosti se može uživati u vinariji s pogledom. Dunav je zagrlio Erdut, njegove vinograde i šume. Podario specifičnu klimu i srdačne domaćine. Toliko srdačne, da vam je teško otići. Možete uživati u njihovom društvu satima, slušajući ih kako pričaju o vinu i životu. Jer jedno vuče drugo. Upijajući mirise vinograda, zvukove prirode i mirnoću snažnoga Dunava. Ne susreće se to svugdje. Samo na mjestima gdje graševina nastaje, brižnošću i ljubavlju odnjegovana u vinogradu, na trsovima, pomilovana rukama vinara i maštom te znanjem iskreirana. I nekako mi se omilila, posebno sada u ove ljetne dane. Kad fino ohlađena, klizi lagano niz grlo ostavljajući za sobom slast slatkoće i gorčine, baš nekako kakav je i život sam.
I zaista, kada gledam, imam nekoliko ljubavi u životu. One koje nose oznaku #samoljubav, a među njima je i vino. Uz Malu Šmizlu, Najdražu Plavušicu, obitelj i prijatelje te jelo. Vino je to koje nam u živote unosi baš te okuse života –uz njega se smijemo, uz njega se radujemo, uz njega tugujemo, plačemo, žalujemo, ljubimo i volimo... I zato, neka je vina i u ljetnim vrućinama
Vina Zdjelarević danas se proizvode od grožđa iz vinograda gotovo svih hrvatskih vinskih regija, a svako od njih odražava jedinstven karakter svojeg terroira.
OBITELJ ZDJELAREVIĆ, pioniri hrvatskog vinarstva!
Davor Zdjelarević obilježio je u svibnju 2025. veliki jubilej uz predstavljanje novih etiketa i kušanje nekih svojih kultnih vina u zagrebačkom vinskom baru Karijola! Prošlo je točno 40 godina otkako je Davor Zdjelarević sa suprugom Višnjom u Brodskom Stupniku postavio temelje onoga što će postati jedna od najprepoznatljivijih vinskih priča kontinentalne Hrvatske, prožeta inovativnošću, strašću i nepresušnom energijom.
VREMEPLOV HRVATSKOG VINSKOG GURUA
Upornost i bezvremenska kreativnost obilježili su obitelji Zdjelarević kao pionire u mnogim elementima razvoja hrvatskog vinarstva. Obiteljska tradicija proizvodnje grožđa i vina datira od 1918. godine, a poslije je prerasla u poduzetnički pothvat s prvim komercijalnim vinima od 1985. godine, čime je VINARIJA ZDJELAREVIĆ postala jedna od prvih privatnih vinarija u Hrvatskoj.
Iako su nakon izgradnje respektabilnog imanja, 30 hektara vinograda i prvog hrvatskog vinskog hotela u Brodskom Stupniku otvorenog 2003. godine (koje i danas stoji kao zasigurno najljepše vinsko imanje u Slavoniji), 2014. godine prodali su hotel i dio vinograda, zadržali su dobar dio vinograda te se vratili u svoj rodni Zagreb. Svoje nove ciljeve postavili su kroz tvrtku ZDJELAREVIĆ VINO SELEKCIJA te danas djeluju kao tzv. prva difuzna (rasprostranjena) vinarija u Hrvatskoj, a svoja vina, osim od loze iz vinograda u Brodskom Stupniku, proizvode koristeći i resurse (vinograde i podrume) partnerskih vinarija u Hrvatskoj i regiji. U takvim okolnostima, kreativnim mogućnostima nemirnog duha majstora vinarskog umijeća Davora Zdjelarevića gotovo da nema kraja, a najsvježije su novosti: od 2024. prva vina u limenki i 2025. pojavnost prvih vina proizvedenih od alternativnih PIWI vinskih kultivara. Te su pojavnosti dokaz neumornog
poduzetničkog duha Davora Zdjelarevića, koji je svoj način razmišljanja razvio još davne 1987. godine za cjelogodišnjeg studijskog boravka u Americi.
PRISTUP PROIZVODNJI VINA
Vina Zdjelarević danas se proizvode od grožđa iz vinograda gotovo svih hrvatskih vinskih regija, a svako od njih odražava jedinstven karakter svojeg terroira Očekivano, proizvodnja je i danas najintenzivnija u vinogorjima kontinentalne Hrvatske, posebno u Slavoniji i Podunavlju, gdje bogata aluvijalna i pjeskovita tla te umjerena kontinentalna klima pružaju idealne uvjete za vinogradarstvo. Vinarija danas primarno slijedi održivo konvencionalan te dijelom i ekološki pristup proizvodnji u vinogradu. U podrumarstvu, balansirajući dobre tradicionalne i moderne tehnološke procese, uvijek i principijelno težimo mikrobiološki i zdravstveno ispravnim vinima, sukladno pravilima struke.
INSPIRACIJA I FILOZOFIJA VINARSTVA
Filozofija vinarstva Zdjelarević može se sažeti u rečenici: uvijek u korak s vremenom, moderno, ali i s poštivanjem tradicionalnih tehnika. U proizvodnji vina danas su lako dostupna osnovna znanja, dok razlikovnost u kreiranju vina viših standarda čini velika pedantnost u radu na zrenju i razvoju vina u podrumu. Dobro kontrolirani
mikrobiološki procesi i dobre odluke u procesu zrenja tako pridonose mogućnosti kreiranja vrlo različitih interpretacija finalnog proizvoda u smislu kategorije kvalitete i cijene. S obzirom na četrdesetgodišnje iskustvo u praksi može se istaknuti da vinar vrlo dobro zna to što radi, a vina najbolje sama pričaju o sebi.
VINA ZDJELAREVIĆ DANAS
Današnja velika ponuda vina na tržištu zahtijeva vrlo dobro planiranje komunikacije prema tržištu. Stilistika vina može biti vrlo različita i, sukladno tome, nužno je različito ih i komunicirati, stoga se Zdjelarević vina dijele u nekoliko stilskih i kvalitativnih cjenovnih razreda:
ZWS SELEKCIJA - Sortna bijela, rosé i crvena vina. Primarno svježa i elegantna voćna vina, bijela i ružičasta, od godine do dvije starosti te crvena od 2 do 5 godina starosti.
ESSENCE - Cuvée vina proizvedena od posebno odabranog grožđa te obogaćena kompleksnim i dužim procesima zrenja u podrumu. To su vina proizvedena u vrlo limitiranim edicijama, namijenjena ozbiljnim vinskim hedonistima i kolekcionarima.
ORGANIC - Vinski kultivari nove generacije (Pilzwiderstandsfähige Rebsorten) koji su nastale genetskim križanjima u svrhu bolje otpornosti primarno na gljivična oboljenje vinove loze, poput peronospore, pepelnice i botritisa. Predmetne sorte još su relativno nepoznate širem tržištu, no u našoj težnji za ekološkom i ekonomski prihvatljivom proizvodnjom postaju sve traženije, a neke od najboljih su sljedeće: Solaris, Muscaris, Souvignier Gris, Cabernet blanc, Cabernet cortis. Ove godine sadimo nove pokusne površine ovih sorti te istodobno krećemo s prva dva vina, a to su PIWI Cuvée blanche i PIWI Cuvée Rouge.
NAGUAL - Nagual je astečki bijeli vrač, simbol spiritualne moći energetske transformacije duha koja se može manifestirati u različitim oblicima. U tradiciji Tolteca „Nagual“ se koristi i za označavanje aspekta osobe povezane s višom energijom i spiritualnim rastom. Opisno i u prenesenom smislu naša vina iz serije Nagual imaju upravo takav karakter. Dugo dozrijevanje više sorata koje se pune tek nakon pet godine razvoja u podrumu predstavljaju vrhunac umjetničkog stvaralaštva u kreaciji vina velikog karaktera
PJENUŠCI KLASIČNE METODE - Naši pjenušci
CLASSIC: Blanc de blancs, Rosé i Muškat proizvode se fermentacijom u boci inkapsuliranim kvascima dok je Millennium Vintage 2000. proizveden produženim zrenjem na talogu od 18 godina.
PRVA HRVATSKA VINA U LIMENCI – Uvažavajući razvoj trendova na svjetskom tržištu vina i opet kao prvi u Hrvatskoj u cilju diverzifikacije naših proizvoda, odlučili smo prihvatiti nadolazeći trend vina u limenkama i upravo od ove godine plasirali smo i ŠPRICER u limenci, za koji smo u najkraćem roku, osim iznenađujuće dobrog interesa na domaćem tržištu, već dobili i upite za izvoz u Austriju i Ameriku.
SAZNAJ VIŠE:
SPORI VLAK za Erdut
piše: MARIJA VUKELIĆ
foto: MARIO ĐURKIĆ / MARIJA VUKELIĆ
Na zvuk zviždaljke vlak je krenuo, a meni je u sjećanje došla glazba Stop that train, I wanna get on … (Clint Eastwood & General Saint) koju smo pjevali kao djeca ne razmišljajući previše o tekstu. Ali, da, tekst je baš dobro zazvučao u to osječko podne, kada smo „uskočili“ u vlak prema Erdutu, prema oranicama i ravnicama, vinogradima, Dunavu. Ljepota kud god pogled seže, a u vlaku žamor, osmijesi, vina, radost! Doživljaj koji traje i osmjesi koji zrače. Spori vlak za Erdut, međunarodnog naziva „Slow Wine Train“, krenuo je točno u podne, 20. svibnja 2025., s istočnoga dijela osječkog glavnog kolodvora, pun razdraganih putnika I vrhunskih vina. Putnici
Erdut na Decanteru 2025.
Čak 14 medalja osvojili su erdutski vinari na ovogodišnjem najutjecajnijem svjetskom vinskom natjecanju – 22. Decanter World Wine Awards (DWWA), četiri srebrne i deset brončanih medalja. Na ocjenjivanje je pristiglo na tisuće uzoraka iz 57 zemalja svijeta, sva su vina kušana naslijepo. Srebrne medalje osvojili su: Vina Antunović, Grand Selection Cabernet Franc, 2020; Dušica Siber, Süber Cabernet Sauvignon, 2020; K55 vinarija&destilerija, Graševina Antique Premium, 2023; Royal Hill, Sauvignon Blanc, 2024. Brončane medalje – Vina Antunović, Tradition Grand Selection Graševina, 2021; Vina Antunović, Grand Selection Sur Lie Chardonnay, 2020; Dušica Siber, Süber Sauvignon blanc, 2023; Dušica Siber, Cuvée Ms, 2023; Vina Erdut, Graševina, 2024; Vina Erdut, Red Cuvée, 2023; Jakovac vinarija, Infinity Merlot, 2021; Jakovac vinarija, Sauvignon Blanc, 2024; K55 vinarija&destilerija, Trofetta Cuvée Blanc, 2023; Royal Hill, Rosé, 2024.
su pri ulasku u vlak dobili originalnu putničku kartu „Slow wine train“ koju je tijekom vožnje kondukterka pregledala i „precvikala“. Na najsporijoj pruzi u Europi, kako su naveli djelatnici TZ Osječko-baranjske županije, organizatori tog jedinstvenog pothvata, uživalo se kao nekad, „natenane“ kad je vrijeme sporije prolazilo, a mi smo imali više vremena jedni za druge. Vlak je milio uzduž prelijepih krajolika, ravnica, polja, vinograda, kroz prozor je mirisala bazga, a u čašama graševina, kraljica slavonskih i svih hrvatskih vinograda, mirisna i opojna zavodnica erdutskog vinogorja. Čaše nam je punio i vina predstavljao vrhunski sommelier Damir Zrno, prepričavajući uz svako vino, crticu iz života vinara. Unutrašnjost sva četiri vagona bila je prigodno uređena, uz slamnate ukrase, a vino su pratile grickalice, voće i sirne plate.
„Naglasio bih da je vlak dio projekta „Romans Wine Danube“ u kojemu surađujemo s devet zemalja Europe, a mi smo „Europska regija vina“. Na putu za Erdut, kušamo vina devet vinara toga području – naglasio je Mislav Matišić, zamjenik direktorice Turističke zajednice Osječko-baranjske županije, Ivane Jurić, koja se, iako na porodiljnom, ukrcala u spori vlak i goste dopratila do Erduta. „Mi smo dali ideju i nadamo se da će ovaj projekt zaživjeti i postati dio turističke ponude kao originalan turistički proizvod u kojemu glavnu ulogu igra – vino! Slike su se nizale kroz otvorene prozore vlaka, Sarvaš
i Bijelo Brdo, zelene oranice, nepregledni erdutski vinogradi. Vlak se zaustavio na postaji Erdut, odande se autobusom pošlo do Erdutskih vinograda, vino samo degustirali na vidikovcu gledajući moćni Dunav. Pjenušac Meandar, jagode, pa polazak prema Aljmašplanini, do vinarije K55 obitelji Dugalić (nekada vinarija Janečić). A ondje piknik : domaći, slasni čvarci i sol, posudice domaće svinjske masti s prigodnim nožićem za mazanje, slanina i kobasica uz daščice za rezanje... i odlična vina K55.
Ondje je predstavljen i treći broj destinacijskog časopisa Via Slavonija i Baranja, kojim se nastoji inspirirati na dolazak „na ovu stranu“. – I ovaj broj donosi nove vinske priče, enogastro-preporuke i inspiraciju za istraživanje Slavonije i Baranje. Naravno, promovira i naše domaćine, koji su još jednom dobili potvrdu svoje gostoljubivosti i srdačnosti – rekla je Ivana Rab Guljaš, glavna urednica časopisa. Slijedilo je još nekoliko trenutaka predaha, ponovno uz pogled na Dunav, a tada je trebalo ispoštovati vozni red. Povratak iz željezničke postaje Dalj i tek što smo ušli, eto nas u Osijeku. Vlak je, čini se, prebrzo vozio, ili smo (samo) osjetili ono što kaže poslovica „sve što je lijepo, kratko traje“?. Kako god, Erdutu se vraćam uvijek, lijep je kad se do njega dolazi autom, vlakom ili biciklom – a ako još niste, zaputite se onamo, poziv je otvoren jer na istoku su najbolje ribe i vrhunska vina!
Ne propustite HeadOnEast: dođite na istok Hrvatske, uživajte u okusima, glazbi i atmosferi!
Dođite od 2. do 5. listopada 2025. u Osijek: u osječkoj baroknoj Tvrđi čeka vas festival HeadOnEast – koncept koji slavi život, okus, zvuk i radost. U tri dana programa gosti mogu vidjeti i osjetiti sve što nudi istok, od bogate gastronomije preko vrhunskih vina i zanatskih piva do posebne energije koja se proizvodi samo na istoku. Više od stotinu izlagača, uglavnom vinara, obrtnika i ugostitelja obogatit će ponudu festivala: već sedmu godinu pokazuju kako su Slavonija, Baranja i Osijek turističke destinacije koje nude mnogo više od odmora - nude lakoću postojanja.
VIŠE NA:
MARTIN ALBUS SILVANAC
ZELENI - snaga terroira, elegancija sorte, karakter Martin položaja
piše & foto: PROMO
Usvijetu gdje se traže autentičnost i izvrsnost, Martin Albus Silvanac zeleni donosi upravo to –vino koje nadilazi očekivanja i potvrđuje se na međunarodnoj sceni.
Najnovije priznanje stiglo je s prestižnog natjecanja Mundus Vini 2025, gdje je ovaj Silvanac osvojio srebrnu medalju – znak da su tradicija, terroir i stručnost podruma Martin Albus prepoznati i izvan granica Hrvatske.
Smješten na jugozapadnim padinama položaja Martin, ovaj Silvanac zeleni potječe iz vinograda s reduciranim prinosima, gdje svaki grozd upija maksimum sunčeve energije. Jugoistočna izloženost, osunčana tijekom većeg dijela dana i zaštićena toplim povjetarcima, pruža idealne uvjete za dozrijevanje – i upravo taj mikroklimatski okvir pretvara ovu vinsku sortu u nešto više: elegantno, strukturirano vino s osobnošću. Arome zelene jabuke, vinogradske breskve i reskastih citrusa dočekuju vas već pri prvom mirisu, dok na
nepcu vino otkriva svježinu, mineralnost i zaigranu aromatsku kompleksnost. Završetak je dug, živ i jasan –ostavlja dojam finog balansa između voćnosti i svježine. No Silvanac zeleni iz linije vina Martin Albus nije samo vino za degustaciju – on je iskustvo koje poziva na sljubljivanje. Posebno se ističe uz carpaccio od brancina, sushi i sashimi, zubatac u soli, kao i uz zapečene štrukle, gdje su njegova prirodna kiselina i voćna svježina u suprotnosti s masnijim komponentama jela.
S berbom 2024., Martin Albus Silvanac zeleni potvrđuje predanost kvaliteti i teroarskom izrazu. On nije tek još jedno vino nego od vinarske preciznosti, bogatstvu slavonske zemlje i viziji moderne hrvatske vinske scene. To je potvrdila i osvojena srebrna medalja na važnom ocjenjivanju Concours Mondial de Bruxelles 2025 !
POVEZNICA:
Priroda, znanje i revolucija u vinarstvu
U srcu plodne Slavonije, gdje raste jedan od najcjenjenijih hrastova Europe, stvara se budućnost vrhunskog vina. auric barrels je hrvatska bačvarija koja spaja bogatu bačvarsku tradiciju s vrhunskom tehnološkom inovacijom, Infinity Technology kojom mijenja pravila igre u svijetu vinarstva.
Od hrasta do čaše: 100% kontrola, 0% kompromisa auric barrels ne proizvodi samo bačve. Mi stvaramo alate za proizvodnju autentičnih, snažnih, prirodnih vina. Naš hrast dolazi iz vlastitih, održivo upravljanih šuma, a bačve su rezultat ručnog rada, znanja, vrhunske tehnologije i predanosti detaljima. I onda – dolazi Infinity Technology.
Vino bez aditiva. Bez sumpora. Bez oksidacije.
Infinity Technology je prvi potpuno anaerobni sustav za vinifikaciju, odležavanje i punjenje vina –i sve to bez dodatka SO₂ ili bilo kakvih aditiva.
• Bez oksidacije
• Bez kontaminacije
• Bez isparavanja
• Bez pretakanja
• Bez kompromisa
Infinity sustav obuhvaća:
• Infinity Barrel – drvena bačva za proizvodnju i čuvanje vina pod tlakom (225 L)
• Infinity HYBRID – drvena bačva u kombinaciji sa inox tankom za mirna i pjenušava vina
• Infinity PRO – bačva manje zapremine (30 L) idealna za male serije i eksperimentiranje
• Infinity Bottling – inovativno anaerobno punjenje vina kroz čep
Tim inovativnim sustavom omogućava se prirodnija fermentacija, brže dozrijevanje pod tlakom, potpuna kontrola nad svakim aspektom proizvodnje, autentične arome i stabilnost bez sumpora.
Tehnologija koristi:
– prozirne akrilne glave
– brtve od prehrambenog silikona
– sustav grijanja i hlađenja
– inertne plinove (N₂, CO₂, Ar)
– čišćenje i čuvanje – bez kemikalija
Za vinare koji žele:
• Vina koja izražavaju terroir
• Manje aditiva, više autentičnosti
• Tehnološku prednost uz manji utrošak rada
Prepoznat i priznat na svjetskoj sceni
Infinity sustav je predstavljen na 46. OIV kongresu na kojemu su ga podržala renomirana sveučilišta i enološki stručnjaci, jer auric barrels
– je Vaš partner koji razumije vino. Od savjeta do implementacije. Jer vino nije proizvod, vino je doživljaj.
info@auric-infinity.com Našice, Hrvatska
www.auric-infinity.com
HRVOJE KROFLIN
Jedan je od najtalentiranijih mladih chefova u Zagrebu i Hrvatskoj. Već dvanaest godina chef je restorana ManO2 u kojemu pri svakom novom susretu uvijek iznova iznenadi iznimnom kreativnošću i – rapsodijom okusa. Upoznajmo ga!
Prvi susret s profesionalnom kuhinjom
U restoranu Stari Fijaker 2001. sam obavljao stručnu praksu. Bio je to prvi korak u svijet profesionalne gastronomije – jedan od onih trenutaka koji zauvijek ostanu urezani u sjećanje.
Prvo jelo na koje sam bio zaista ponosan
„Grah s repom“ – u ponešto drugačijoj formi od tradicionalne, ali s očuvanim autentičnim okusom. Kreirao sam ga za svoje prvo gostovanje s Anom Roš 2021. godine. Taj mi je tanjur posebno drag jer spaja modernu tehniku i duboko poštovanje prema tradiciji.
Chefovi koje cijenim?
Lista je poprilično duga. Neke cijenim zbog preciznosti, druge zbog kreativnosti, a neke zbog načina na koji djeluju unutar zajednice. Nije dovoljno da netko zna kuhati – važno je kakvi su ljudi. Mogu istaknuti Rasmusa Munka, Rogana Simona, Himanushua.
Najdraži restoran trenutno?
Tresind Studio u Dubaiju. Kombinacija visoke tehničke razine, kreativnog izraza i osobnog pečata koji me je oduševio.
Moje kuhanje u tri riječi
Znatiželja. Autorski potpis. Iskrenost.
Najdraže mjesto u kuhinji?
Kutak u kojem mogu biti sam. To je prostor za razmišljanje, stvaranje i potpunu slobodu.
Što za mene znači haute cuisine?
To je spoj sofisticiranosti, estetike i rada s najboljim sezonskim i lokalnim namirnicama – uz autentičnost kao završni potpis svakog tanjura.
Najdraži amuse-bouche?
Uf, teško pitanje. Najčešće je to neki povrtni zalogaj kao npr. čičoka & rogač. Moj doručak?
Kruh i putar. Bez filozofije – jednostavno, iskreno i uvijek dobro.
Jedino jelo koje ne volim
Poriluk na varivo.
Što čini vrhunskog chefa?
Osobnost, skromnost i na kraju spremnost da mladim kolegama preneseš znanje –ne da slijede recepte, već da razumiju procese i nauče razmišljati samostalno.
Stažiranja koja su me oblikovala
Kallmüntz u Meranu, Ladbury u Londonu i Ricard Camarena u Valenciji. Svako od tih iskustava ostavilo je dubok trag u mojem pristupu kuhanju.
Najdraže zagrebačko jelo?
Ajngemahtec, naravno. Ali i dobri stari pohanci s rizi-bizijem uvijek imaju posebno mjesto na mojem tanjuru.
Ljetni favorit?
Salata od krastavaca, rajčica i luka. Najbolja je kad malo odstoji, pa kruh umačem u vinaigrette. Uz to – čaša vina Stalagmita od sorte rukatca.
Omiljeni aperitivi?
Šampanjac i rakija – posebno od dunje, marelice ili loze.
Digestivi?
Chartreuse i dobar domaći pelin.
VOLITE LI FILEKE? Kušajte ih Kod Bake!
Restoran Kod Bake smješten je u selu Kapelici, u blizini Garešnice. Riječ je o obiteljskom restoranu s više od pedeset godina tradicije, poznatom po domaćoj kuhinji i ugodnom seoskom ambijentu. Onamo gosti dolaze zbog autentičnih jela pripremljenih od namirnica s vlastitog imanja, ali i zbog toplog gostoprimstva koje podsjeća na obiteljski stol. Ponuda uključuje razna tradicionalna jela bjelovarsko-bilogorskog kraja, poput bunceka sa zeljem, špek fileka, variva od sezonskih biljaka, divljači i gljiva, a u ponudi su i opcije za vegetarijance, vegane te osobe koje ne konzumiraju gluten. Sva jela kreacija su vlasnice i glavne kuharice
Danijele Crnjak Andri, koja sa suprugom Zdravkom Andrijem čuva drevne okuse jela svoga kraja. Restoran je okružen velikim dvorištem, pogodnim za obitelji s djecom, s vanjskom terasom i životinjama koje posjetitelji mogu razgledati i nahraniti. Kod Bake je nositelj brojnih priznanja za kvalitetu i očuvanje tradicijske kuhinje, uključujući i nagradu „Simply the best“ za najbolje tradicionalno ugostiteljsko iskustvo. Redovito organizira gastro događanja među kojima se posebno ističe festival fileka – Tripe Fest.
Restoran Kod bake bio je domaćin neslužbenog međunarodnog prvenstva Hrvatske, 4. Tripe festa na kojem je kuhalo 29 ekipa iz Mađarske, BIH, Srbije, Slovenije i svih dijelova Hrvatske. Savršen sunčan dan, najveći broj prijavljenih ekipa u povijesti tog natjecanja, veliki šušur i veselje više od stotinu okupljenih amaterskih kuhara i još više posjetitelja koji su u subotu 2. lipnja okupirali lokal Kod bake na tradicionalnom godišnjem okupljanju zaljubljenika u jela od fileka. Iako je žiri u sastavu Branko Ognjenović, Gostimir Dragić, Radovan Subin, Rene Karaman i Domagoj Jakopović Ribafish imao
težak posao proglašenja najboljih fileka (tripica), u Garešnici su pobjednici bili svi oni koji su došli i dobro se zabavili. Organizatori su se pobrinuli da gostima ne nedostaje ni ptičjeg mlijeka, nahranili su putnike iz udaljenijih zemalja i dan prije, u petak, i to s gulašem, fišom i prženim potkovama šarana na jezeru Skresovi, a kako je Grad Garešnica organizirao i koncert Parnog Valjka, tulum je trajao puna dva dana. Pobjednici ovogodišnjeg Tripe festa jest ekipa Antimor iz Garešnice, drugo mjesto osvojili su kuhari iz OGG Trnka iz Nove Gradiške, a treće su bile Harmičanke iz Harmice. Svi ostali bili su četvrti.
pripremio & foto: JULIO FRANGEN
Ručna ili strojna berba, pitanje je sad!
Da bismo ušli u problematiku, probat ćemo otkriti što pijemo i iz kojih izvora. Osam najvećih proizvođača u Hrvatskoj na policama supermarketa proda 50% ukupnih količina hrvatskih vina. Ne govorimo o najjeftinijim vinima, nego o prosječnoj cijeni i kvaliteti butelje. Zašto je taj podatak važan za razgovore o vrsti berbe? Pri prikupljanju podataka u poslovnom odlučivanju, vodimo se najvažnijim činjenicama: kako nam neka od ponuđenih opcija utječe na cijenu, kvalitetu, te sigurnost tj. rizik koji imamo primjenjujući pojedinu opciju. Pojednostavljeno gledajući, ručna berba je kvalitetnija, a strojna jeftinija. Ali iza takvog površnog razmišljanja kriju se neke zamke. RUČNA BERBA – Berba se obavlja škarama, nema grubog postupanja prema lozi, nema odvajanja bobice grožđa od peteljke, ne dolazi ni do oksidacije, ni do početne maceracije. Ako u vinariji imate i hladnjaču koja će grožđe u kašetama ohladiti na primjerenu temperaturu, imat ćete sirovinu pogodnu za proizvodnju vrlo kvalitetnih vina, barem što se berbe tiče. Gdje je onda problem? Ručna berba u današnje vrijeme nedostatka radne snage prvenstveno je nesigurna. Hoće li vam se berači uopće pojaviti ili će otići susjedu koji je ponudio više? Što ako počne kišiti? Hoće li berači otići ili ćete im plaćati dok čekate da kiša prestane? Što ako rezervirate tridesetak berača za sezonu, a imate kišu pola berbe, pa sve treba pobrati u upola kraćem vremenu? Naravno, dolazimo i do cijene. Ručna berba stoji dvostruko više od strojne, u opciji kad imate malo hektara i unajmljujete beračicu. Cijena je i do četiri puta veća od strojne kada imate mnogo hektara vinograda koje treba obrati i nalazite se u turističkoj regiji gdje je radna snaga skupa u usporedbi s vlastitom beračicom. U eurima ta se razlika kreće od 0,2 do 0,25 eur po litri vina u berbi tj. uz maloprodajne marže i PDV i do 0,5 eura po boci vina. Ali to je samo čista razlika. Kad bi se uračunao trošak rizika, jer ju nekad nećete stići pobrati na
vrijeme, ta razlika u cijeni penje se na nekoliko eura po boci. Vratimo se na podatak da 8 najvećih vinara prodaje više od 50% hrvatskih vina u maloprodaji. Svih 8 bere strojem na većini površina - jedino tako mogu postići konkurentnu cijenu i osigurati se od rizika. Od tih 8 spomenutih proizvođača 6 ima dominantno posađenu graševinu i jedan malvaziju. To znači da jedna sorta dolazi u rod u vrlo kratkom razdoblju na velikoj površini i da je najčešće treba pobrati u što kraćem vremenskom roku. Tridesetak radnika pobere 2 do maksimalno 3 ha u danu, a jedna dobra beračica može pobrati i 30 ha u danu.
STROJNA BERBA – Odvija se na 60% do 80% većine svjetskih vinogradarskih regija. Postotak bi bio i veći kad bismo iz te računice izbacili najveće regije za proizvodnju pjenušaca tradicionalnom metodom, kao npr. Šampanju, gdje se sve grožđe bere ručno. Strojna ili mehanička berba rješava nas prvenstveno dijela troškova i neizvjesnosti. Može se odvijati i po noći, čime dobivamo hladniju sirovinu, što je cilj većine tehnologa i enologa u berbi, ali ni ona nije idealna. Kao prvo, strojna berba nije primjenjiva kod starijih vinograda s nepravilnim rastom loza jer bi ondje oštećenja loze bila prevelika. I kod strojne berbe postoje rizici: što ako se stroj pokvari, tj. ako se kvar ne može popravljiv u nekoliko dana? Kod strojne berbe oksidacija je minimalna – ali samo najskuplje prikolice, one hermetički zatvorene i s opcijom inertnih plinova, uglavnom rješavaju taj problem. Velika je razlika između beračica s početka stoljeća i onih najnovijih sa selekcijskim stolovima. Da budemo precizniji, veća je razlika u kvaliteti berbe između takva dva stroja, nego između novije beračice i ručne berbe, zato ne treba svu strojnu berbu stavljati u isti koš.
Kakvo god bilo vaše stajalište o vrsti berbe, neminovno je da u razvijenom svijetu u budućnosti neće biti na raspolaganju dovoljno radne snage za ručnu berbu, nego upravo obrnuto. Zato postotak strojno obranih vinograda može u buduće samo rasti.
piše: FRANJO RIZLINŠKI
Promo: KIC ŠOLTA/ TZ OPĆINE ŠOLTA
DOBRIČIĆ – Priča o otoku i jednoj vinskoj sorti
VICKO KAŠTELANAC
Dobričić - stara, izvorno dalmatinska sorta, glavni je lik šoltanske priče vinara i maslinara, Vicka Kaštelanca.
Djelo „Dobričić – Priča o otoku i jednoj vinskoj sorti“ donosi priču o nekim drugim vremenima sa željom da bude podsjetnik „na posve drukčiji način života u odnosu na današnji“ i ono najvažnije – da ostane sačuvano i jasno koliko je Dobričić bio važan za Šoltu i koliko je utjecao na njezin razvoj.
Autor Vicko Kaštelanac, u predgovoru objašnjava da mu je namjera bila knjigom dočarati povezanost otoka Šolte i vinske sorte Dobričića, koja je „bila i ostala neraskidiva”. „Ovom knjigom želim odati priznanje malim, običnim, ali vrijednim ljudima, svim šoltanskim težacima koji su kroz prošlost, da bi uzgajali ovu našu sortu, prekrčili puno škrte zemlje, podigli mnogobrojne suhozide i uspjeli se održati na našem otoku tako da su iskoristili njegove oskudne resurse.”, zaključio je autor svoj predgovor.
Priča o „crnom kraljeviću Šolte“, kako ga je poznata novinarka i suradnica Meri Šilović nazvala u uvodniku, sintagma je koja sažima
snagu i ljepotu te autohtone vinske sorte. Djelo sadrži zapis Ante Buktenice Pecule, o najstarijem nasadu Dobričića na Šolti, kroz koji autor vidi „djela svojih predaka koji su uspjeli sačuvati jednu divnu sortu”. Priča o Dobričiću i njegovoj revitalizaciji govori i o očuvanju tradicijskih vrijednosti Šolte i o načinu života čovjeka s lozom, ali i pokušaju da se proizvede moderno vino od „starinskog“ grožđa. Drugi suradnik na ovoj knjizi, dr. sc. Goran Zdunić, u pogovoru donosi znanstveni pogled i znalački pregled te iskustveni, kao jedan od sudionika „O Dobričiću i projektu revitalizacije“. Knjiga osim navedenih priloga, fotografija, sadrži i ilustraciju autora te niz novinskih članaka koji prate priču o lozi, vinu, čovjeku, zemlji, trudu, poštovanju, znanju, tradiciji i ljubavi. Izdana je u 500 primjeraka u izdanju Kulturno-informativnog centra otoka Šolte, tisak i grafička priprema DES - Split, uz potporu Općine Šolta. Može se kupiti u prostorijama Općine Šolta. Upitajte na kic.solta@solta.hr
LIBANON je jedna od najstarijih vinskih regija na svijetu
pripremila: FB
Libanon je zemlja s jednom od najstarijih, ako ne i najstarijom vinskom tradicijom na svijetu. Proizvodnja vina u Libanonu potječe iz vremena Feničana koji su širili vinogradarstvo po cijelom Sredozemlju. Zatim su 1857. godine isusovački redovnici zasadili vinovu lozu iz Alžira u dolini Beka (Beqaa), na području koje danas predstavlja ključnu libanonsku vinsku regiju.
Danas u regiji Beka postoji oko 80 vinarija, od kojih većina najviše obrađuje francuske sorte grožđa – cabernet sauvignon, cinsault, merlot, sauvignon blanc i chardonnay, ali obrađuju se i domaće sorte poput obaideh, merwah, jandali i hamdali od kojih se proizvodi vino, ali i arak, destilirano piće od vina i sjemenki anisa.
Najveća je prednost najboljih vinarija regije Beka nadmorska visina. Dok su područja uz obalu ravna i vruća, možda i previše za proizvodnju kompleksnih vina, planinske regije Džabal Lubnan, Džizin, Batrun i dolina Beka mogu dati vina visoke kvalitete. Veća nadmorska visina omogućuje izraziti dnevni temperaturni raspon – razliku između dnevnih i noćnih temperatura u vinogradu – koji omogućuje pravilan razvoj grožđa (toplina danju za dozrijevanje grožđa i hladnoća noću za oblikovanje kiselosti).
Najpoznatije među modernim je prestižnim vinima Château Musar, vjerojatno prvo i jedino libanonsko vino koje su neki od nas probali. Inspiriran putovanjima u Bordeaux, Gaston Hochar prvi je zasadio vinovu lozu na mjestu koje je postalo imanje Musar još 1930. godine. Tijekom libanonskog građanskog rata njegov najstariji sin Serge preusmjerio je fokus vinarije na izvoz, posebno u Veliku Britaniju, zbog čega su danas njihova vina poznata na zapadu.
KLIMATSKI EKSTREMI I KVALITETA VINA: Uloga novih tehnologija i kvalitativnog
zoniranja
& foto: Dr. sc. IVANA RENDULIĆ JELUŠIĆ
Klimatski ekstremi i kvaliteta vina: Uloga novih tehnologija i kvalitativnog zoniranja
Promjene u klimatskim obrascima sve izraženije utječu na vinogradarstvo u Hrvatskoj, mijenjajući uzgojne uvjete, fenološke faze vinove loze i kemijski sastav grožđa. Povećane temperature, manje količine oborina i ekstremne vremenske pojave poput toplinskih valova i jakih oluja znatno utječu na zrelost, kiselost i aromatski profil vina.
No napredne tehnologije poput multispektralnog snimanja letjelicama, senzorskih sustava i umjetne inteligencije (AI) omogućuju vinogradarima da se prilagode novim uvjetima i optimiziraju proizvodnju. Posebno je važan alat u tom procesu kvalitativno zoniranje vinograda, koje omogućuje ciljano upravljanje mikrolokacijama unutar vinograda kako bi se sačuvala optimalna kvaliteta grožđa i vina. Promjene u klimi odražavaju se na sve ključne aspekte vinogradarske proizvodnje:
• Promjena fenoloških faza – Visoke temperature uzrokuju ranije dozrijevanje grožđa, skraćujući fazu akumulacije šećera i fenolnih spojeva, što može dovesti do neuravnoteženosti između kiselina, alkohola i aroma.
• Povećanje alkohola i smanjenje kiselina – Brže dozrijevanje često rezultira višom razinom šećera (i posljedično većim alkoholom u vinu) te nižom razinom kiselina, što može negativno utjecati na svježinu i dugovječnost vina.
• Aromatski profil – Više temperature mogu smanjiti intenzitet voćnih aroma dok prevelika izloženost suncu povećava sadržaj polifenola i tanina, što može promijeniti željenu strukturu vina.
• Stres zbog suše – Nedostatak vode može ograničiti prinos i veličinu bobica, utječući na ekstraktnost vina, dok ekstremna suša može smanjiti fotosintezu i
VINEYARD ANGEL
• inovativna programska platforma
• primjenjuje tehnologiju letjelica i moć umjetne inteligencije
• precizna analiza stanja vinove loze
• kvalitativno zoniranje vinograda
• brojenje i geolociranje nedostajućih trsova
• predikcija pojave bolesti
SAZNAJ VIŠE
POGLEDAJ VIDEO
sadržaj klorofila, što se odražava na metabolizam loze i kvalitetu grožđa. Kako bi se očuvala kvaliteta vina u uvjetima klimatskih promjena, vinogradari sve više primjenjuju nove tehnologije za monitoring i optimizaciju nasada. Multispektralno snimanje letjelicama omogućuje detaljnu analizu stanja vinograda, vitalnosti trsova i prisutnosti stresa. Ti podaci pomažu u donošenju pravovremenih odluka o navodnjavanju, zaštiti i gnojidbi. Senzorski sustavi u tlu i mikroklimatski podaci pružaju informacije o vlažnosti tla, temperaturi i drugim čimbenicima koji utječu na rast loze, omogućujući precizno upravljanje vinogradom.
Vineyard Angel koristi umjetnu inteligenciju za obradu podataka iz vinograda, omogućujući prediktivnu analitiku i prilagodbu uzgojnih strategija na temelju klimatskih promjena.
Metoda kvalitativnog zoniranja koristi se da bi se maksimalno iskoristila prirodna varijabilnost vinograda. To je postupak analize vinograda pomoću multispektralne snimke vegetacije za identificiranje zona unutar istog vinograda koje imaju različite potencijale za kvalitetu grožđa. Grožđe iz različitih zona dozrijeva različitom brzinom, a precizno zoniranje pomaže u određivanju idealnog trenutka berbe za svaku zonu, čime se održava ravnoteža šećera, kiselina i aroma. Određene zone vinograda daju sustavno najbolju kvalitetu grožđa, a ta metoda omogućava razdvajanje grožđa prema enološkom potencijalu, što rezultira homogenijim i kvalitetnijim vinima. Klimatske promjene zahtijevaju prilagodbu vinogradarskih praksi, a kombinacija tehnoloških inovacija i kvalitativnog zoniranja osigurava očuvanje kvalitete grožđa i autentičnog karaktera vina, smanjujući gubitke i povećavajući otpornost vinogradarstva na ekstremne uvjete.
Piše
Jednostavno na „C“
Nekad davno, u Europi kakva danas više ne postoji, sve je bilo mnogo jednostavnije. Ako ste poželjeli bocu pjenušca, dovoljno je bilo zatražiti nešto što počinje slovom „c“. Klasični izbor tada bi bio šampanjac tj. Champagne ili, ako ste dovoljno odvažni, jedno od osam ‘crémant’ vina. Ili možda španjolska cava. Bilo je i talijanskih pjenušaca na izbor, ali nijedan nije počinjao na „c“. Ako i jest, bilo ih je previše, kao Prosecco. Stvari su se zakomplicirale u Španjolskoj. Cava je gubila popularnost i sve manje se proizvodi. Nasreću (ili na zbunjenost) sve što ga je naslijedilo počinjalo je slovom „c“. Raventós i Blanc među prvima su prestali proizvoditi Cava pjenušce i pogurali svoju Conca del Riu Anoia koja, kako se može pročitati, još nije legalna apelacija. Slijedio je Clàssic Penedès koji pripada u DO Penedès i za koji vjerojatno nitko tko ovo čita nije čuo. Zadnji koji su napustili taj trend proizvodnje cave bili su proizvođači Corpinnat koji danas proizvode izvrsne pjenušce iz regije Penedès i vodeći su proizvođači pjenušaca u Španjolskoj. U veljači 2024. prezentirao sam njihova vina na Vinartu u Zagrebu i mnogi su bili oduševljeni. Rade li pjenušce nalik na šampanjac? Ne, ali to se i ne očekuje kad je područje proizvodnje Corpinnata udaljeno dalekih 900 kilometara od pokrajine Champagne.
To su strukturirani pjenušci koji na europskom tržištu nikad nisu slatki i vrište: „Pij me uz hranu, gastronomski proždrljivče!“ i traže da ih se spari s hranom više nego ijedan drugi pjenušac. Zavirite li nedjeljom u bilo koji restoran uz obalu Katalonije, zasigurno ćete vidjet bocu pjenušca uz hranu na stolu.
Koja vina kušati? Kao i u većini regija danas, postoje proizvođači iz Corpinnata s ‘premium’ vinima, s cijenama znatno iznad 100 €, ali nipošto nije potrebno potrošiti toliko. Recaredov Terrers izvrsno je vino, kao i Imperial iz Gramone, Leopardi iz Lloparta ili Tradicional iz Torellóa. Sva četiri vina u Španjolskoj stoje manje od 25 € i nude izniman karakter za cijenu koja bi u Champagni bila dvostruko veća. Zatim, tu su i neki manje poznati proizvođači poput Sabatéa i Coce sa svojim Mossetom ili Josep Cocom koji koštaju 18 € i 22 €. I naravno, tu je Les Eretes iz Viadera, također izvrsno vino ako ga možete pronaći. Istina je da se neka od ovih vina vjerojatno mogu pronaći samo u svojim rodnim mjestima, ali ako ste zainteresirani, uistinu vrijedi truda i potvrdit će vam da Corpinnat postaje jedan od najvećih C-ova u svijetu pjenušavih vina.
piše: MIQUEL HUDIN
foto: JULIO FRANGEN
GROW du Monde 2025
piše: BRUNO GABERŠEK
foto: ARHIVA GROW DU MONDE
Po redu četvrti GROW (akronim za GrašacRizling-Olasz-Welsch) vratio se u Srbiju, odakle je sve krenulo. Osamnaest međunarodnih degustatora, od čega tri MW (Master of Wine), našlo se u Inđiji nadomak Fruške gore i degustiralo te ocijenilo gotovo tristo uzoraka vina, najjače i omiljene podunavske bijele sorte. Po običaju i očekivanju, hrvatski su vinari odnijeli pozamašan broj medalji: 8 zlatnih, 13 srebrnih i 23 brončane. Ipak su vrh svih ocjenjenih postigla dva vina –šampionska Graševina Izborna berba prosušenih bobica 2019, Krauthaker Kutjevo 96,01 (slatko) i Graševina arhivska 2000, Iločki podrumi, Ilok 95,00 (arhiva) koja je osvojila posebnu nagradu. Imao sam sreću biti u panelu zajedno s gospođom
Caroline Gilby MW i mogao kušati (i ne samo kušati) tu divotu iz Iloka koja nas je istinski oduševila. Budući da je popis medalja objavljen na mreži, neću ih ovdje nabrajati sve zbog nedostatka prostora.
Ipak bih naglasio da sam, opet srećom, kušao još jedno vino koje »se dogodilo« na našem panelu, i ... osvojilo nagradu »Trophy«. To je Amfora 2019 vinarija Vinčić iz Fruškogorsko vinogorja 95,00 (orange)
Ovo je vino potvrda što sve graševina ili laški rizling može postići u raznim načinima vinifikacije.
Slovenci su osvojili 3 zlata, 1 srebro i 2 bronce, što je (opet) na 12 poslanih uzoraka odličan postotak osvojenih medalja. Ove godine najviše su medalja dobila vina iz Češke, zemlje koja će nas ugostiti na GROW du Monde 2026.
SKRIVENI SJAJ BALKANA: pjenušava vina Sjeverne Makedonije
piše & foto: MILICA PLETVARSKA
Sjeverna Makedonija, zemlja dubokih vinskih korijena koji sežu sve do rimskog doba, polako ali sigurno zauzima mjesto na svjetskoj vinskoj karti. Premda je dugi niz godina bila poznata po jakim crnim i mirisnim bijelim vinima, novije generacije vinara sve se hrabrije okreću proizvodnji pjenušavih vina – spoju tradicije, terroira i suvremene vinarske filozofije. Makedonski pjenušci nastaju od pažljivo biranih kombinacija autohtonih i svjetski poznatih sorti. Lokalne sorte poput smederevke i stanušine daju prepoznatljiv regionalni pečat –svježinu, voćnost i autentičnost, a međunarodne, chardonnay i crni pinot, kao klasični izbor za vrhunske pjenušce, često se koriste u cuvéeima radi uravnoteženosti kiselosti i kompleksnosti.
„Mehurići“ u fokusu – masterclass u Skopju U studenom 2024. godine, tijekom Slow Food salona u Skopju, održan je masterclass posvećen makedonskim pjenušcima pod simboličnim nazivom „Mehurići“. Prikazana su vina različitih stilova i pristupa, od pionirskih pokušaja do ozbiljnih etiketa koje već pariraju etabliranim europskim pjenušcima.
Tradicionalna metoda (Méthode champenoise)
Povijest pjenušavih vina u Makedoniji službeno počinje 2003. godine, kad Vinarija Skovin plasira na tržište prvi makedonski pjenušac proizveden klasičnom metodom. Danas sve veći broj vinarija njeguje tu zahtjevnu tehniku.
Chateau Kamnik – Spark Extra Brut Nature Blanc de Blancs 2018 napravljen od chardonnaya, s tri godine odležavanja u boci, otkriva eleganciju finih mjehurića, citrusnu svježinu i mineralnu slojevitost. Završetak je dug, profinjen i snažan.
Kuvin – Rose Bubbles 2022 proizvedeno od autohtone stanušine, sočno i voćno pjenušavo vino, s notama crvenih trešanja, keksa i šumskog
voća. Perlanje je mekano, a završetak elegantan i dugotrajan.
Chateau Sopot – Sopot Brut Rosé 2014 pinot noir u ružičastom ruhu donosi nježnost maline, crvenog ribiza i suptilnog kvasca. Na nepcu je živahno s laganim i konzistentnim perlanjem, uz kremasti mousse s voćnom svježinom i elegantan završetak. Popov – Luna Crémant Blanc de Blancs 2012 chardonnay s impresivnih sedam godina odležavanja na talogu. Bogatstvo brioša, lješnjaka i suptilnog moussea oslikava ozbiljnost ovog vina.
Lokalne sorte poput smederevke i stanušine daju prepoznatljiv regionalni pečat – svježinu, voćnost i autentičnost, a međunarodni, chardonnay i crni pinot, često se koriste u cuvéeima radi uravnoteženosti kiselosti i kompleksnosti.
Uskoro i Vinarija Tikveš kreće u proizvodnju pjenušavih vina rađenih tradicionalnom metodom, pripremajući etiketu pod prestižnim brandom Barovo. Očekuje se pjenušac s naglaskom na eleganciju i ekspresiju terroira, što predstavlja važan iskorak u njihovoj ponudi.
Charmat metoda – tradicija u novom ruhu
Makedonija se može pohvaliti i prvim pjenušavim vinom dobivenim metodom charmat iz 1968. godine, kad je proizveden čuveni Ku-Sa ili „Kumanovski šampanjac“.
Danas, modernu reinterpretaciju tog pristupa donosi Vinarija Lazar, pionir nove generacije:
Pearl Sparkling Natural Brut 2022 (chardonnay) i Pearl Sparkling Brut Rosé 2023 (pinot noir)
Oba vina izrazito su pitka, svježa i voćna – idealna za svakodnevno uživanje.
Novost dolazi iz vinarije Imako, a to je pjenušac Fama Brut 2023, proizveden metodom charmat od chardonnaya i sivog pinota. Lagane strukture, taj pjenušac donosi lepršavu svježinu i moderan karakter, idealan za aperitive i opuštena druženja. U pripremi je novi pjenušac Tikveša, rađen metodom charmat, fokusiran na izražajnu voćnost i modernu svježinu, za publiku koja traži stiliziran, ali pristupačan pjenušac.
Metoda predaka (methode ancestrale) – povratak prirodi
Trend prirodnih vina stigao je i u Makedoniju. Vina pét-nat (pétillant naturel) sve su prisutnija i intrigantnija za mlađe vinare. Obiteljska vinarija Petre Peskov – Pét-nat 2023 je proizveden od smederevke. Vino izuzetne aromatičnosti, s citrusima i notama meda, koje nudi iskren i energičan doživljaj terroira Pilot serije pét-nata proizvedene od sorte stanušina
obiteljske vinarije Parazik s pjenušcem „Stela“ 2024 i Eros s pjenušcem „Kalabalak“ 2024 pokazale su ogroman potencijal stanušine. „Kalabalak“ je posebno zanimljiv zbog spontane fermentacije. Već su visoka očekivanja za berbu 2025.
Budućnost s mjehurićima
Pjenušava vina iz Sjeverne Makedonije imaju jasan smjer razvoja:
• Inovacije u pristupima, sortama i metodama donose nova, autentična vina.
• Vinski turizam sve je važniji alat promocije – obilasci vinarija i degustacije uvode publiku u bogatstvo regije.
• Izvozna strategija u suradnji s institucijama jača međunarodnu prisutnost.
Savršen spoj s makedonskom gastronomijom
Pjenušava vina iz ove regije izvrsno se nadopunjuju s domaćim jelima:
• Ajvar – dimljene note i svježina mjehurića stvaraju idealan balans.
• Riba s roštilja – pjenušci oplemenjuju bogatstvo masnijih tekstura.
• Burek – pjenušavost reže masnoću i osvježava nepce.
• Šopska salata – uz lagani brut postaje ljetno savršenstvo.
Elegancija Balkana u čaši
Makedonska scena pjenušavih vina još je u razvoju, ali njezin potencijal postaje sve očitiji. Pojava novih etiketa – od malih obiteljskih podruma do etabliranih vinarija – pokazuje da se ova regija ne boji eksperimenata, ali ni visoke ambicije. Ove etikete nisu tek odraz lokalne tradicije – one su poziv na otkrivanje skrivenog sjaja Balkana, gdje svaki mjehurić nosi priču zemlje, vinograda i vizije.
VINARIJA BREG - najmlađa
zvijezda fruškogorskog vinskog neba
piše: MIRJANA MAKSIMOVIĆ
foto: MARTIN CANDIR
Na sjevernim padinama Fruške gore, na mjestu gdje pogled, teškom mukom odvojen od prelijepih vinograda i mladog nasada maslina, lagano klizi sve do ušća Tise u Dunav, rodila se nova vinska priča – vinarija Breg. Iako je najmlađa među vinarijama fruškogorskog vinogorja, Breg već sada plijeni pažnju svojim autentičnim vinima, modernim pristupom i izuzetnim prirodnim okruženjem koje spaja vinogradarsku tradiciju i suvremenu viziju. Geografski položaj vinarije ono je što prvo ostavlja bez daha. Vinarija je smještena na blagim padinama slankamenačkog područja, tik uz rub Nacionalnog parka Fruška gora. Ondje se pruža jedan od najspektakularnijih pogleda na široku banatsku dolinu, gdje Tisa, noseći vodu iz dubine Panonske
2025.
nizine, ulazi u zagrljaj moćnog Dunava. To je mjesto na kojem vrijeme staje, a pejzaž postaje dio vinskog doživljaja.
Upravo na tom mjestu Nemanja Stevanović, jedan od vlasnika ove obiteljske vinarije, odlučio je započeti novo vinsko poglavlje. Njegujući duboko poštovanje prema prirodi, obitelj Stevanović odlučila se posvetiti vinima koja će odražavati terroir Fruške gore i biti čista, precizna i nepretenciozna.
Trenutno Breg u svojoj ponudi ima šest etiketa koje već privlače pažnju vinskih znalaca i posjetitelja: Sila, Grašac beli, Chardonnay, Tamjanika i dva roséa različitih stilova, od sorte crni pinot. Svako vino donosi specifični sortni karakter, ali i nježni dodir spoja tla i klime ovog podneblja. Grašac se ističe svježinom i mineralnošću, Chardonnay elegancijom i skladom, dok je Sila, novostvorena sorta, možda i najhrabriji iskorak k vinskoj autentičnosti. Tamjanika
odiše voćnim aromama, cvjetnim notama i posebnom elegancijom. Crni pinot, kao najzahtjevniju sortu, vinificiraju na dva načina: kao moderni, lagani, svježi i voćni rosé te kao tradicionalnu srpsku ružicu tj. duže macerirani rosé koji, u spoju s lokalnom hranom, predstavlja pravi gastronomski spektakl. Svojim vinima vinarija Breg još jednom potvrđuje da Fruška gora može konkurirati i mnogo razvijenijim vinorodnim regijama, a u tome im pomaže i vrsni enolog srpskog porijekla, Boris Kovač, koji je i vlasnik vinarije Domaine de l’Agly u Francuskoj regiji LanguedocRoussillon.
Posebno je zanimljiv iskorak tek posađeni maslinik, jedinstven za ovo područje. Iako na prvi pogled neobičan, ovaj potez svjedoči o hrabrosti i inovativnosti u pristupu. „Na Fruškoj gori već se uspješno uzgajaju smokve, šipak i druge mediteranske biljke. Klimatske su promjene realnost, a mi želimo biti korak ispred. Masline su simbol trajnosti i dugovječnosti – upravo ono što želimo da ova vinarija bude“, ističe Nemanja Stevanović. Planovi za budućnost uključuju izgradnju degustacijske prostorije s pogledom na Dunav, organizaciju vinskih piknika, kao i razvoj vinskog
turizma koji lokalnu gastronomiju, prirodu i vino spaja u jedinstven doživljaj. U planu je i izgradnja naselja Janda koje će se sastojati od luksuzno opremljenih vila s bazenima i mnogo otvorenog prostora Zaključno, vinarija Breg već je sada više od nove vinarije – ona je manifest mladosti, entuzijazma i vjere u to da Fruška gora, sa svim svojim prirodnim ljepotama, još može mnogo toga ispričati, a čini se da će Nemanja Stevanović i njegova ekipa ispričati priču koju vrijedi slušati, gutljaj po gutljaj.
O sortama, vinogradarstvu i - uživanju u istraživanju!
Ima nekoliko zanimljivih informacija koji se mogu iščitati iz činjenice da je neki dio zemlje pun različitih sorata vinove loze. Većinom se toj činjenici pristupa iz perspektive užitka istraživanja i dojma koji potrošači steknu u vezi s izobiljem različitih vina. U današnje vrijeme marketing snažno promovira otkrivanje i svaki novi proizvod povezuje s novim iskustvom. Odredišta, okusi, vina, restorani, izletišta, sve nam to dolazi preko novih iskustava. Izbor se snažno povezuje sa slobodom pa takvo istraživanje opisuje i stil života. Oslobodite se svega i putujte, istražujte, doživljavajte.
Svaki dan nešto drugo. I, zašto ne, svaki put i vino od druge sorte, drugog vinara, iz druge regije, drugoga stila… Odakle sve te loze? Mogao ih je donijeti čovjek, posaditi i rasprostraniti. Mogle su se širiti same. I za jedno i za drugo treba mnogo vremena, iz čega slijedi da velik broj sorata znači i dugo vremensko razdoblje te kulture na nekom prostoru. Koga vina zanimaju, vjerojatno razumije kako nastaju vinogradi. Drugi bi se mogli zapitati kako to da loza ne raste iz sjemena? Velik broj biljaka stvara plod sa sjemenkama. Kad plod uvene, padne na tlo, gdje sjeme proklija i nastane nova biljka. Takva loza, koja bi nastala iz sjemena nije posve jednaka lozi s koje sjeme dolazi jer prolazi mutacije, neke pozitivne, neke negativne. U slobodnom, divljem rastu ponekad nastaju sorte vinove loze koje imaju poželjne parametre za stvaranje vina. Poznat nam je pošip koji je prema legendi pronađen,
nije ga križao čovjek. Pošip je ‘dijete’ dviju sasvim različitih loza. U nadi da će zadržati pozitivna obilježja, čovjek lozu rasađuje iz cjepki koje su dio loze poželjnih osobina. Biljka može iz jednog svojeg manjeg dijela, recimo grančice, dati novu biljku. Na taj način gotovo je sigurno, ali ne posve, da će nastala nova biljka biti istovjetna onoj od koje uzimate fragment, odnosno grančicu.
Ključno je da za sve to treba mnogo vremena i da, posljedično, iz toga možemo saznati više o tradiciji vinogradarstva u nekoj regiji. Drugo, za što je također potrebno vremena i rada, jest stvoriti navike i trajnu publiku i potrošače za neki proizvod. Pri tome je vidljiva loša strana prevelikog izbora. Svaka je sorta kao jedan brand i koliko je teško izgraditi, postaviti i održavati neki brand, toliko je i neku sortu. Uz napomenu da sadnja i uzgoj znatno sve komplicira i poskupljuje. Nešto su manji negativni učinci na tržištima koja su okrenuta turizmu jer je stranim gostima jednako nepoznat plavac koliko i ninčuša. Stranci će ionako poželjeti kušati sve što je dostupno, no ne valja se osloniti samo na jedno tržište. Jedna slabija sezona i mogli bi nastati problemi. Rijetke i nepoznate sorte lakše će se prodavati ako se ipak oslanjaju na čvrste i stabilne noge vodećih sorata regije. Ako te temelje, te čvrste noge, izgradimo i čuvamo, neće nedostajati mjesta za istraživanje i otkrivanje onih manjih i drugačijih.
piše: KRUNO FILIPOVIĆ
ARMENIJA, zemlja dobrog vina
piše: EMIL PERDEC
foto: WINE WORKS CJSC VINE AND WINE FOUNDATION OF ARMENIA
Supruga Karin i ja obožavamo vinski turizam i redovito slobodno vrijeme koristimo za obilazak vinskih destinacija, koliko nam vrijeme i budžeti dozvoljavaju. Vrlo visoko na listi prioriteta zemalja koje moramo posjetiti povijesna je vinska zemlja Armenija, kojoj smo bili vrlo blizu kad smo 2019. godine posjetili susjednu Gruziju. Armenija je zemljopisno smještena u veoma nemirnom dijelu svijeta, u južnom dijelu Zakavkazja. U njoj živi oko 3 milijuna stanovnika, ali se diče velikom dijasporom od 8 milijuna ljudi. Zasigurno znate da armenske korijene imaju američke zvijezde kao što su pjevačica Cher, sestre Kardashian i poznati francuski pjevač Charles Aznavour. Armenija je okružena veoma zanimljivim susjedima, dobre odnose imaju s Gruzijcima i Irancima, ali ne i s Turskom i Azerbajdžanom. Glavni grad je Jerevan kulturno je, znanstveno i gospodarsko središte Armenije te jedini milijunski grad. Manje poznati gradovi su Gjumri i Vanadzor.
Zemlja dobrog vina
Armenija je od davnina zemlja dobroga vina, čemu svjedoče brojni lokaliteti na kojima su pronađeni ostaci. Armenija i Gruzija imaju legitimno pravo da se smatraju „kolijevkama vina“ jer obje zemlje dijele sličnosti ne samo u vinskoj povijesti već i u brojnom autohtonom sortimentu grožđa. Sličnost je prisutna
| srpanj 2025.
i u povijesnom korištenju glinenih amfora koje se u Gruziji nazivaju qvevri a u Armeniji Karas. U Armeniji je smještena najstarija vinarija u svjetskoj povijesti Areni-1: 2007. godine u pećinskom kompleksu Areni-1 u selu Areni u armenskoj pokrajini Vayots Dzor. Areni -1 otkrila ju je ekspedicija armenskih i irskih arheologa. Kroz povijest vinarstvo i vinogradarstvo bilo je veliki oslonac razvoja zemlje, mijenjale su se prilike i razne vlasti, ali posljednjih stotinu godina bitan utjecaj imao je tadašnji SSSR-a. Kao i svugdje gdje su zavladali, sovjeti su ukinuli privatno poduzetništvo i nacionalizirali industrije, prisiljavajući republike na ekonomske uloge. Moćnici iz Moskve odlučili su da se Gruzija specijalizira za proizvodnju vina, dok je, prema njihovu mišljenju, armensko grožđe bilo namijenjeno proizvodnji destilata. Vinogradi su se sadili na mnogim lošim položajima kako bi se povećao volumen proizvodnje grožđa, dok su mnogi nasadi na tradicionalnim položajima ostali zapušteni. U tom razdoblju na tržištu su se pojavili odležani armenski vinjaci koji su postali veoma cijenjeni, u klasi s francuskim konjacima. Raspadom SSSR-a armenska vinska industrija doživjela je novi procvat za koji su, među ostalima, zaslužna i ulaganja armenske dijaspore. Ponovno se na prvo mjesto postavlja kakvoća a ne kvantiteta te se u prvi plan stavlja proizvodnja vina a ne destilata.
Vinska Armenija danas
Danas Armenija ima pet vinskih regija: Vayots Dzor, Aragatsotn, Armavir, Ararat i Tavush te je u svima vinski turizam u velikom usponu, a i glavni grad Jerevan vodi se kao mikrovinska regija. Na vinskom sajmu Pro Wine u Düsseldorfu redovito imam priliku kušati armenska vina te mi je to svake godine obavezna rutina. Kroz sve te godine upoznao sam veoma dragog kolegu, Khachatura Julhakyana [Hačatura Džulhakjana], voditelja prodaje u WineWorks CJSC , kompaniji koja vodi mnoge vinskovinogradarske projekte u Armeniji. Tvrtku je osnovao Vahe Keushguerian, Armenac iz dijaspore, koji je više trideset godina živio u SAD-u i Italiji pa se odlučio vratiti u domovinu i svoje bogato iskustvo i kapital uložiti u armensku vinsku scenu. U poslu mu pomaže i kći Aimee, generalna direktorica kompanije. Vahe Keushguerian danas upravlja obiteljskim vinima KEUSH, koja pod svojim okriljem ima pet značajnih maraka: Keush, Zulat, Oshin, Molana i Hekiat. Najzanimljiviju priču od svih ima projekt Molana, pokrenut u jesen 2021., kad se odlučio na veoma neobičan poduhvat. Vahe je došao na ideju da u susjednom Iranu kupi grožđe od kojeg će u Armeniji napraviti vino. Naime treba znati da je današnji Iran, povijesno Perzija, vinogradarska zemlja koja se od davnina bavi vinogradarstvom, a danas izvozi grožđe u vrijednosti većoj od 111 milijuna dolara. Važno je znati i
činjenicu da se u Iranu vino ne proizvodi od 1979. godine, od uspostave Islamske Republike Iran. Glavnina iranskog grožđa koristi se za grožđice po čemu su na svjetskoj sceni treći odmah iza Turske i USA.
Iransko vino u Armeniji Budući da je proizvodnja vina u Iranu ilegalna, da bi ostvario svoju želju, Vahe je morao grožđe iz Irana prenijeti u Armeniju da bi proizveo vino, što je i učinio. Tako je napravio prvo moderno vino koje se proizvodi od iranskog grožđa od 1979. do danas. Vino je napravljeno od 100% rasheh grožđa podrijetlom iz regije Sardasht u Iranu u blizini sjevernog dijela Perzijskog zaljeva, tik uz granicu s Iranom, gdje su Kurdi dominantna etnička skupina. To vino odaje počast perzijskom pjesniku Dželaludinu Rumiju iz 13 st. jednom od najvećih derviških pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku.
Vino Mevlana
Ime Mevlana na perzijskom jeziku znači naš vodič. Grožđe rasheh raslo je na visokim položajima, na gotovo 1500 m nadmorske visine, na vulkanskom tlu. Grožđe je ručno brano i hladnjačom prevezeno u Armeniju. Nakon prerade odrađena je maceracija od 40 dana kako bi se očuvala jedinstvenost sorte grožđa. Vino sam prije kušanja prelio u dekanter da se lakše otvori te sam ga kušao iz veće Bordoške Riedel čaše. Krasi ga rubinski crvena boja, bistro je i gusto, a u nosu dominiraju note trešnje, kupine i crnog ribiza uz malo začinskog bilja, te nota crnog papra. Vino je suho, toplo i mekano, ima fine tanine, ukusno je i punoga tijela. Okus je trajan, a u zaokusu prevladava nota zrele kupine. Vino je u odličnoj formi te se može sljubiti s raznim mesnim jelima poput janjećeg pečenja. Proizvedeno u ograničenoj seriji od 12.000 butelja i vjerojatno je ovo prva i jedina berba, stoga ima povijesnu vrijednost.
CAVA I SIR, dobitna ljetna kombinacija!
piše: BETTY KOSTER foto: JF/BK
Kad si ne mogu priuštiti šampanjac, prvi sljedeći izbor je uvijek neka dobra Cava. Najčešće je pjenušavost Cava pjenušaca nešto robusnija u odnosu na mousse šampanjaca ili prosecca. Cava je suhlja i svježija od sličnih joj francuskih crémanta.
Te su karakteristike iznimno važne kad razmišljamo o sparivanju pjenušaca sa sirom. Kad se kušaju masniji sirevi, poput trostrukog kremastog (fromage triplecrème), jasno se pojačava efekt čišćenja palete mjehurićima pjenušca. Čišćenje palete mjehurićima jasno je pojačan kada uzmemo masnije sireve, poput trostrukog vrhnja. Délice de Bourgogne ili Pierre Robert ovdje bi bili savršen izbor.
Kozji sirevi
Kozji sirevi vrlo se lijepo slažu s pjenušcima, posebno mliječni kozji sirevi. Zamislite voćni kozji sir poput Tomme de Chèvre u paru s voćnom svježom Cavom, vrlo ljetna i lijepa kombinacija.
Plavi sirevi
Što se tiče plavog sira, možemo se odlučiti za nešto tvrđe vrste, poput Stiltona ili Shropshire Blue, to je igra okusa. Prijao bi i neki vrlo kremasti sir poput Gorgonzole Dolce ili danskog Kornblomst Blau, od mlijeka goveda pasmine Jersey. Orašaste i zemljane note u kombinaciji s efektom čišćenja palete, pojačavaju pjenušavost i mogu biti vrlo uzbudljive.
Tvrdi sirevi
Tvrđi sir idealan je za pjenušavu Cavu. Odlično funkcionira. bilo da odaberete planinski sir, kao što je Gruyère Alpage, ili Parmigiano Reggiano.
Manchego
Naravno, španjolski Manchego, posebno onaj od sirovog mlijeka (samo 5% ukupne proizvodnje), nevjerojatno je dobar. Pripazite na slatke začine koje će vam Španjolci poslužiti s tim sirevima. Marmelada od dunje, na primjer, dat će vašoj Cavi kiseliji okus, što bi moglo pokvariti kombinaciju. No to se može riješiti tako da se između zalogaja pojede komad kruha. Ipak, bolje bi bilo uz tapas; marinirani poluzreli Manchego u maslinovom ulju s okusom orašastih plodova i svježe rezanim ružmarinom.
Neka ljeto započne!
Pišite nam: vinskezvijezde@gmail.com
piše & foto: MARIJA VUKELIĆ
Miris vreloga ljeta, podne, žega, nigdje ni psa, a mi djeca „u murvama“. Zubi crni, usta crna, ruke i noge crne. Ma ta je murva bila tako slatka i slasna; ubrati je s drveta nakon kupanja, bio je pravi gušt. Divlja murva na putu s plaže Vode u Senju, ničija i svačija. Mekana i sočna. Miris osamdesetih. A i pokojna je baba imala jednu u senjskom vrtu. I tu smo jeli. Ali ona ničija bila je slađa. Ponovno mi je zamirisala neki dan, prije početka ljeta. Ovaj put bijela. Blizu kuće, kraj magistrale. Murva (ili dud), pomalo zaboravljeno vrlo ukusno voće, zamirisala je lijepim sjećanjima, stala sam pod drvo, brala i jela. Taman slatka koliko treba, ljepljiva,
O murvi ili dudu
U nas se mogu naći tri sorte - crna, crvena i bijela. Crna je najaromatičnija. Slatki ljepljivi plod raste na istoimenom listopadnom stablu iz porodice Morus, čije je lišće poznato kao hrana dudovog svilca. Dud se uzgaja i radi pribavljanja svile od dudovog svilca, a nekoć je drvo duda bilo cijenjeno za izradu bačvi. Vergilije je za dud napisao da je najpametnija biljka jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme. Mnogi ga nazivaju superhranom, jer sprečava starenje organizma i pomaže kod nekih bolesti. Bogat je vitaminima C, B, K, A, i E, sadrži željezo, kalij, mangan i magnezij, pektine te antioksidans antocijanin. Crni dud ima mnoga Ljekovita svojstva, a bijeli se koristi u kozmetici.
Muškatni pjenušac i MURVA
i da, zaboravljena. Nitko je nije ni brao jer je drvo bilo krcato plodovima. Znala sam da ću smisliti neki brzinski desertić s njom. I jesam. Čim sam došla doma. A i znala sam da je u hladnjaku i jedan muškatni pjenušac.
Sladoled s bijelom murvom, maslinovim uljem i prženim pistacijem Što nam treba?
Sladoled od vanilije, preporučujem Croccantino Vanilija Bourbon Madagaskar, odličan je. Bijela murva, maslinovo ulje s limunom (istarski OPG Štefanić ili hvarska Seca Eva Marija), bijela čokolada, pržene pistacije (ili lješnjak), bosiljak ili metvica. Tko voli dodatno eksperimentirati, može samljeti u mužaru malo bijelog papra „Poivre blanc de Malabar“ zadarske tvrtke Premium začini.
Na kuglicu (ili dvije) sladoleda od vanilije dodati rastopljenu mlaku bijelu čokoladu, posuti prženim pistacijem ili lješnjakom, oko kuglice dodati bijele murve, zaliti s par kapi maslinova ulja i ukrasiti bosiljkom ili metvicom, što vam se nađe u blizini.. Malo popapriti bijelim paprom iz Malabara! Uz deset, pijuckati muškatni pjenušac, preporučamo zagorske vinarije Vuglec i Kopjar.
RIBA PLIVA i u moru i u vinu
JEDNO TEMELJNO PRAVILO KOD KUHANJA S VINOM GLASI: NE UPOTREBLJAVAJTE LOŠA I JEFTINA VINA JER ĆETE NJIMA POKVARITI ILI ČAK UNIŠTITI I NAJKVALITETNIJE NAMIRNICE. POSEBICE AKO DOLAZE IZ MORA!
piše & foto: ZLATKO GALL
Uvrijeme berbe iliti u Dalmaciji „u vrime od jematve“, jedno od tradicionalnih jela na otocima, a posebice na Hvaru, jesu i pljeskavice/burgeri od brava. Ništa čudno zna li se da se družina nakon berbe, i uz more i na goricama, najčešće omasti roštiljem. No valja reći da se onaj pravi brak između vina i hrane ne odvija uz gradele već u tećama i rajnglama, u tavama, pršurama ili padelama. I to tijekom cijele godine. Poznajem mnogo kuhara, profesionalaca i kućnih majstora, koji se drže duhovite maksime napisane i na magnetićima s hladnjaka: „volim kuhati s vinom, a ponekad ga stavim i u jelo!“. Ipak, nasuprot šali i vicu, gotovo da nema jela „na žlicu“ ili umaka koji neće profitirati od zagrljaja s vinom. Ovisno o sklonosti i nepcu kuhara, koriste se sva moguća vina, od onih najlakših pa do teških crnjaka, pjenušaca lepršavih roséa ili desertnih vina. Pri odabiru vina možete se - ali naravno ne morate - rukovoditi osnovnim pravilima koja vrijede za sljubljivanje hrane i vina. Recimo da crvena vina dobro idu s crvenim mesom, divljači, tunom, hobotnicama, odnosno šumskim voćem i čokoladom. Bijela vina pak pašu s piletinom, gljivama, janjetinom i teletinom, bijelom ribom, školjkama i rakovima, tjesteninama... Gastronomska pravila postoje zato da ih maštoviti ljudi krše pa tako i u ovoj prilici. Recimo, grdobinu, koja ima pjenasto bijelo meso, možete pripremati i s crvenim i bijelim vinom, i s prošekom (ili desertnim vinima) i pjenušcem. Jer ona pliva čak tri puta: jednom u moru a dvaput u vinu.
Morski pas u toplom
umaku od pjenušca
Sastojci:
• 80 dag (4 veća odreska) morskog psa
• 15 dag rokule
• 15 dag matovilca
1-2 grančice peršina (2 jušne žlice
Priprema:
narezanog lista peršina)
• 12 cherry rajčica
• 6 režnjeva češnjaka 2 dcl pjenušca
• ½ dcl maslinova ulja
• nekoliko kapi tabasca
• morska sol
Odreske psa posolite, nakapajte maslinovim uljem pa popecite na gradelama ili tavi za roštilj. U međuvremenu na preostalom maslinovom ulju pirjajte češnjak rezan na listiće, narezani peršin i cherry rajčice, prerezane na pola. Pirjajte na srednje jakoj vatri dok rajčice malo ne omekšaju, posolite i dodajte tabasco pa ulijte pjenušac. Pojačajte vatru i pirjajte miješajući dok se tekućina ne reducira na četvrtinu. Na svaki tanjur stavite rukolu i matovilac, preko njih odreske morskog psa pa sve prelijte toplim umakom od pjenušca i rajčica. Po volji dodatno začinite maslinovim uljem.
ZANIMLJIVOSTI
• U proljeće ove godine objavljeni su senzacionalni rezultati istraživanja, u kojima su otkrivene dvije nove sorte maslina: vasiana i oceana, na području općine Fažana u blizini grada Pule i Nacionalnog parka Brijuni.
• Zanimljiv je fenomen obitelji različitih podtipova sorte buža, od kojih su neke i genetički dokazane: buža vodnjanska ženska, buža vodnjanska muška, buža puntoža, buža minuda. Podtipovi buža međusobno se razlikuju iako su u nekim karakteristikama slični.
• Postoji i obitelj različitih podtipova sorte rosulja od kojih su poznate: porečka rosulja, rovinjska rosulja, creska rosulja, krčka rosulja te rošulja piranska.
• Sorta slivnjača (sinonimi: simjaca, šljivnjača) otočna je sorta maslina, a uzgaja se na području otoka Cresa i Krka. Na Cresu na nju otpada čak 85 % od ukupnog otočnog sortimenta maslina.
UPOZNAJTE mirisne i okusne ljepotice - izvorne istarske sorte MASLINA
piše & foto: ANJA NOVOSELIĆ
Usvijetu se uzgaja oko 1300 različitih sorata maslina. Na području Hrvatske poznat je identitet 30-ak autohtonih sorata maslina, od kojih je više od desetak s područja Istre. U istarskim maslinicima zastupljene su sorte buža, u južnom dijelu Istre, te istarska bjelica u sjevernom dijelu. Sve domaće istarske sorte uglavnom se koriste za dobivanje ulja, no neke od njih, poput buže i istarske bjelice, mogu
| srpanj 2025.
se koristiti i za konzerviranje i proizvodnju ukusnih stolnih maslina. U ovom ljetnom broju Vinskih zvijezda upoznat ćemo Vas s maslinarskim zvijezdama, mirisnim i okusnim ljepoticama, izvornim sortama maslina s istarskog poluotoka. Zanimljivo je da sve nose ženska imena, a neka od njih su: Buža, Istarska bjelica, Rošinjola, Žižolera, Karbonaca, Črna, Moražola, Rosulja te mnoge druge.
Buža
OPISI ISTARSKIH SORTI MASLINA
Buža (sinonimi: burgaca, bova, domaća, gura) je najraširenija domaća sorta u Istri. Stablo je veliko, bujne i guste krošnje te uspravnog rasta. Plod je srednjeg do velikog rasta, ovisno o podtipu, i jajolik. No svaki podtip buže ima svoje specifičnosti u izgledu stabla, ploda i, poslije, u samim karakteristikama sortnih ulja. Buža je osjetljiva na gljivičnu bolest paunovo oko te na nametnike maslininu muhu i moljca. Sortno ulje buže specifične je i intenzivne voćnosti, često sa slatkastim notama. Od ostalih istarskih izvornih sortnih ulja razlikuje se po bogatijem i kompleksnijem aromatskom profilu te nižem sadržaju fenolnih spojeva. Miris ulja buže podsjeća na svježu maslinu, zelenu jabuku, rajčicu. Monosortna ulja buže izrazito su cijenjena jer su intenzivno mirisna, kvalitetna, harmonična i izbalansirana u gorčini i pikantnosti.
Istarska bjelica
Istarska bjelica (sinonim: bianchera) najviše je rasprostranjena u Istri i Kvarneru, no može se pronaći i u maslinicima Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Sortna je specifičnost redovita i obilna rodnost, s visokim prinosima ulja što su razlozi njezine rasprostranjenosti na širem području uz Jadransko more. Stablo je srednje bujno, krošnja gusta, a grane uspravne, dugačke i čvrste. Plodovi su ovalni, srednje veličine a listovi karakteristično spiralnog oblika. Otporna je na niske temperature i hladnije vjetrove. Sortno ulje istarske bjelice specifično je zbog intenzivne mirisne karakteristike zelene voćnosti (zelena trava, list rajčice, rukola, artičoka) dok u usporedbi sa ostalim istarskim sortnim uljima sadržava veći sadržaj fenolnih spojeva. Takva ulja karakterizira visok intenzitet gorčine, pikantnosti i trpkosti. U sortnom ulju istarske bjelice gorčina i pikantnost odmah se pojavljuju i dugo traju.
Rošinjola
Rošinjola (sinonimi: rosignola, rozinjola) se najviše uzgaja u južnom dijelu istarskog poluotoka. Cijenjena je zbog redovite i stalne rodnosti te dobre otpornosti na bolesti i štetnike maslina. Rošinjola daje prosječne do visoke prinose ulja zbog čega je također cijenjena sorta. Biljka je vrlo bujna i kompaktne krošnje a list tupo zaobljen. Plod je simetričan, jajolik i srednje malen. Sortno ulje rošinjole intenzivnog je mirisa, izražene voćnosti i pikantnosti te srednje intenzivne gorčine. Ulje rošinjole intenzivnijih je okusnih svojstava u usporedbi sa sortnim uljem buže. Takva ulja posebna su zbog intenzivnih mirisnih svojstava koja podsjećaju na cvjetne note, crnogoricu i pinjole.
Žižolera
Žižolera je stara domaća sorta, donedavno gotovo zaboravljena i izgubljena sorta masline. Zastupljena je na uskom području južne Istre u okolici grada Vodnjana. Potrebna je revitalizacija i obnavljanje maslinika te sadnja novih stabala žižolere. Karakterizira je umjerena i redovita rodnost te dobra otpornost na bolesti i štetnike. Biljka je vrlo bujnog rasta, a list je kopljastog oblika. Plod je srednje veličine do velik i jajolik, a izgledom i bojom podsjeća na plod žižule. po čemu je sorta i dobila ime. Sortno ulje žižolere intenzivnog je mirisa, koji podsjeća na zelene note –rukola, list masline te crnogorica. Takvo je ulje specifično zbog vrlo intenzivnih okusnih svojstava – gorko, pikantno i trpko.
KUŠAJ MASLINOVO ULJE poput sommelierke
piše & foto: MARIJA VUKELIĆ
Hrvatska tek pomalo, stidljivim koracima, upoznaje svijet maslinovih ulja. Oni koji ga proizvode znaju o njemu mnogo, ali i dalje uče, nadograđuju znanje, organiziraju kušanja. Ipak, zadnjih se godina sve više čuje o mnogim nagradama koje naši maslinari osvajaju u svijetu, što je vrlo pohvalno. Nagrade na prestižnim ocjenjivanjima govore o kvaliteti ulja, a prepoznajemo li je i mi? U tome nam pomaže, ako želimo proširiti vidike, tečaj za sommeliera maslinova ulja, poput onoga u Vodnjanu, a poslije
svake edukacije i certifikata, tek kreće – pravo učenje. Senzoričko učenje, tj. kušanje – ključ je prepoznavanja kvalitete. O tome smo razmišljale Vedrana i ja kad smo osmislile maslinarsko-vinsku radionicu na kojoj se ulja i vina kušaju naslijepo u vinskom baru Šinjorina u Žminju.
Kušajmo naslijepo!
Na prvoj takvoj degustaciji kušali smo 3 ekstra djevičanska maslinova ulja i 3 vina uz domaće zalogaje istarske poznate mljekare Latus. Cilj nam je prepoznavanje kvalitete EDMU kroz organoleptiku i usporedba s organoleptičkom analizom vina!
Gosti su imali vođenu degustaciju, kojom su prepoznavali arome i okus EDMU i vina. Osim dva vrhunska ulja – Buže OPG Gardoš i Bianchere OPG Štefanić, kušali smo naslijepo jedno talijansko ulje iz supermarketa, na kojemu također piše da je ekstradjevičansko, ali vjerujte – nije bilo. Mane su bile očite i prema stručnoj kategorizaciji: to je ulje bilo na granici djevičanskog i lampante, daleko od esktradjevičanskog.
Maslinovo i zalogaj, vino i zalogaj, sve je to doživljaj!
Kušali smo najprije jedno ulje – samo, zatim sir, pa sve zajedno. Zatim smo kušali vino posebno, pa uz sir i ulje – i sve zajedno. Sve je bilo naslijepo, etikete nisu bile vidljive, nisu se znali proizvođači ni vina ni ulja koja su bila servirana u profesionalne plave čašice – jer, za razliku od vina, boja kod maslinovih nema važnu ulogu u prepoznavanju kvalitete.
Što smo sve kušali?
Za početak Iris, odličan pjenušac od malvazije vinarije Juričić iz Labina, nakon toga EDMU Buža OPG GARDOŠ, ugodne zelene voćnosti, uz malvaziju Montericco 2024 i uz mlađi kravlji sir
Latus. Bianchera OPG Štefanić EDMU, kompleksnija i s malo paprenog završetka, spojila se lijepo s odležanim sirom Veli Jože i Teranom Fuhtar 2022. Na kraju odličan desert – sladoled s okusom sira i smokve iz slastičarnice Erman Žminj, i limoolivo Štefanić, maslinovo ulje s limunom. Desert je pratio Allegro, predikatno vino vinarije Dobravac. Vrhunsko
Bianchera Štefanić
Bianchera ekstra djevičansko maslinovo ulje je hladno prešano i aromatično. Dobiveno od maslina sorte istarska bjelica, uzgojenih u netaknutim maslinicima Istre. Poznato po svom dobro uravnoteženom okusu, ovo ulje nudi delikatne note zelene jabuke, badema i naznaku svježe pokošene trave. S paprenim završetkom, savršeno je za umakanje s kruhom, jake sireve te završavanje jela sa roštilja. Bogato zdravim mastima i antioksidansima, Istarska bjelica Ekstra djevičansko maslinovo ulje donosi autentičan dodir Istre u vašu kuhinju, obogaćujući svakako jelo svojim čistim, prirodnim esencijama.
EDMU je kratica za esktradjevičansko maslinovo ulje. EVOO je skraćenica za extra virgin olive oil.
maslinovo prija i uz slano i uz slatko, treba samo kušati i isprobavati različite kombinacije. A kad je uz vas sommelier za maslinovo ulje, kušanje je jednostavnije!
Što smo naučili?
Uz dobre i loše primjere ulja, pokazali smo gostima vinskog bara da sami mogu prepoznati kvalitetna EDMU i usporediti ih s onima iz supermarketa koja se, slijedom razine mana (najčešće užeglost, oksidacija i talog), mogu katkad smjestiti i u djevičanska, a katkad i blizu kategorije lampante, koja nije jestiva.
Zašto vinski bar?
Vinski bar mjesto je susreta hedonista, ljubitelja i znalaca, ponajviše vina, ali i drugih pratećih delicija. U kušaonice maslinara dolaze ljudi koji se razumiju u ulja, dolaze maslinarima koji proizvode vrhunska ulja. U kušaonice vina dolaze vinoljupci na kušanje vina i znaju točno koja vina žele kušati. U vinske barove dolaze ljubitelji vina, druženja i zalogaje, koji – u neobaveznom okruženju – uče o kulturi stola, spajajući sve mirise i okuse, uče prepoznati dobre i loše strane proizvoda te tako spoznati da je važno podržati male proizvođače i kod njih kupovati ne samo vina, nego i maslinova ulja, domaće nareske, sireve i slastice.
Dođite nam!
Nove radionice planiramo i ljeti, potkraj srpnja, u kolovozu i u rujnu. Pratite nas na stranici vinskog bara i dođite kušati vina i ulja – poput sommeliera. Možda i vi poželite upisati tečajeve za sommeliere maslinova ulja i vina, produbiti znanje te ga nesebično dijeliti s drugima – jer znanje treba prenositi na druge da svima bude bolje!
KUPI NA:
Rimska vinska avantura TAMAN čokolada
piše: SANJA VLADOVIĆ
foto: SANJA VLADOVIĆ & STIV
KALINA
Imali smo nevjerojatnu sreću što smo mogli provesti tri tjedna u Rimu, na poziv instituta Cacao of Excellence kako bismo sudjelovali u obuci o odabiru najfinijeg kakaa na svijetu, što je dio procesa selekcije za nagrade Cacao of Excellence Awards 2025. Naš je primarni fokus, naravno, bio na kakau, ali nismo mogli, niti smo htjeli – propustiti priliku da uživamo u autentičnoj rimskoj kuhinji i lokalnim vinima. Iako se Lazio ne ističe često kao jedna od najpoznatijih vinskih regija Italije, njegova vina zaslužuju priznanje zbog kvalitete i karaktera. Željni istraživanja onoga što rimska vina nude, naše je prvo iskustvo bilo zaista izvanredno: Roma
Hortus Vini 2025. održan u razdoblju od 13. do 15. lipnja u očaravajućem Botaničkom vrtu
u Rimu. Događaj organizacija I Migliori
Vini Italiani i Sens Eventi, slavi autohtone
talijanske vrste vinove loze. Više od 200 ponajboljih talijanskih vina, organiziranih po regijama i sortama, nudi bogatu paletu okusa. Uživali smo u vođenim degustacijama, uključujući one koje je vodi legendarni Luca Maroni usred vinograda rimskog botaničkoga vrta Vigneto Italia – izvanrednoj kolekciji više od 150 autohtonih loza iz cijele Italije, koju su 2018. godine pokrenuli Luca i Francesca Romana Maroni. Bila je to prekrasna večer popraćena živom jazz svirkom i umjetničkim instalacijama i nastupima, sve pod otvorenim nebom, pretvarajući tu prezentaciju talijanskih autohtonih vina u senzorno putovanje okusa, melodije i vizualnog užitka. Iako smo uživali u vinima iz više regija, odlučili smo više pozornosti posvetiti domaćim vinima iz regije Lazio. Od svih vina koja smo kušali tu večer, na sljubljivanje s našom čokoladom TAMAN Tanzanija najviše nas je potaknulo vino Roma DOC Classico, vinarije Poggio le Volpi. Roma DOC najnovija je vinska denominacija iz Lacija. Obuhvaća jedno od najvažnijih povijesnih područja, s drevnim vinskim tradicijama i mineralnom snagom zemlje koju je oblikovao danas uspavani vulkan gorja Monti Albani. Sljubljivanje je bilo odlično, note crvenog voća i karamele iz čokolade fino su nadopunile intenzivnu aromu iz vina, zrelog bobičastog voća, likera od višnje i mediteranskih trava. Glatki, fini tanini vina naglasili su baršunastu teksturu čokolade, ostavljajući dug i
ugodan zaokus. (tzv. aftertaste)
Naša sljedeća rimska vinska avantura odvela nas je u šarmantni grad Frascati. Neposredno izvan Rima, taj povijesni grad poznat je po svojoj bogatoj povijesti, lijepim krajolicima i, što je najvažnije, vinima. Smješten u srcu regije Castelli Romani, Frascati gleda na Rim s padina vulkanskoga gorja Monti Albani. Taj, danas neaktivni vulkan kroz povijest je erupcijama ispunio tlo mineralima, što omogućuje rast grožđa intenzivnog i aromatičnog okusa. Poznat kao „Grad vina“, Frascati uzgaja vinograde od davnina. Vodeći proizvođači kao što su Casale Marchese, Villa Tiberio i Fontana Candida znani su po svojim visokokvalitetnim vinima Frascati DOC koje krase svježina, cvjetne note i uravnotežena kiselost. Posjet Frascatiju nudi putovanje kroz slikovite popločane ulice, povijesne vile i panoramski pogled na rimski krajolik. Nas je put odveo u posjet vinariji Antiche Terre Tuscolane i njihovim stoljetnim obiteljskim vinskim podrumima. Vinarija je u sklopu obiteljskog imanja i spaja tradiciju s modernim tehnikama, proizvodeći vina koja odražavaju jedinstveni terroir područja. Njihova ponuda uključuje Frascati Superiore DOCG, profinjeno bijelo vino s cvjetnim i citrusnim notama koje smo i ponijeli kući te ga, naravno, sparili s nekoliko naših čokolada, a najviše su nam se svidjele kombinacije s TAMAN
bijelom čokoladom s limunom i vanilijom te s TAMAN tamnom čokoladom s narančom i paprom jer su se citrusne note iz obiju čokolada fino uparile sa svježinom vina dok su vanilija u bijeloj te papar u tamnoj čokoladi obogatili sveukupni profil sljubljivanja.
Balzamični ocat Andante ovdje se ponaša kao sofisticirana aromatska komponenta, unoseći dubinu i karakter u Spritz. Rezultat je osvježavajuće kompleksan koktel idealan za ljetne večeri i elegantna druženja.
SAZNAJ
VIŠE NA
NOTA SPRITZ - Harmonični aperitiv s balzamičnom notom Andante
piše: NINA VIČIĆ
foto: SEBASTIAN SKOKO
Sastojci:
0,05 l vodke
0,025 l balzamičnog octa Andante
• 0,01 l sirupa od akacije
Priprema:
0,15 l tonika
• štrcnuti soda vode
• kockice leda
• dekoracija: sušena naranča ili grančica ružmarina
U manju čašu dodajte led do vrha. Ulijte vodku, balzamični ocat Andante i sirup od akacije.
Lagano promiješajte da se sastojci sjedine. Dolijte tonik, a zatim lagano štrcnite soda vodu za dodatnu svježinu i pjenušavost. Pažljivo promiješajte i ukrasite sušenom kriškom naranče ili grančicom svježeg ružmarina.
KOZICE u kokosovu mlijeku s pašmanerom
piše & foto: OPG MATULIĆ, PAŠMAN
Ljubitelji orijentalnih azijskih kuhinja, pripremite pregače, ovo je jelo baš za vas! Jela iz woka i ljuto se vole, zato smo pašmanero odlučili odvesti na jednu azijsku avanturu. Ako ste ikad gledali Tajlanđane ili Indonežane kako pripremaju jela u woku, onda znate da u svojim jelima uvijek imaju i slatku komponentu, odnosno neki zaslađivač. Kod njih je to najčešće šećer od palme u kuglama, od koje odlome dio i ubace na vruću masnoću da se rastopi. Mi vam umjesto toga predlažemo smeđi šećer, a za dodatni twist probajte i koju kap slatkastog pašman libre aceta od smokve. Pri kupnji kokosovog mlijeka uzmite ono u limenci, koje ćete naći na odjelu egzotičnih kuhinja, a ne napitak od kokosa. Naime, kako biste dobili kremast umak, treba vam gusto mlijeko, na čijem se vrhu stvori masni sloj, a ne samo tekućina.
Što vam je potrebno za kozice u kokosovom mlijeku s pašmanerom?
• 1 kg neočišćenih kozica ili 0,5 kg očišćenih repova kozica
1 limenka kokosovog mlijeka (400 ml)
• 2 mlada luka
• 4 cm korijena đumbira
Kako ćete ih pripremiti?
• 2 režnja češnjaka
• 1 crvena paprika
• 1 žuta paprika
10 cherry rajčica
1 žlica smeđeg šećera
• kokosovo ili sezamovo ulje
• umak od soje
• pašmanero
• šaka svježeg korijandra
1. Ako imate cijele kozice, očistite ih tako da vam ostanu samo repovi. U tavi s debelim dnom ili woku zagrijte kokosovo ili sezamovo ulje i popržite kozice tako da se zlatno zapeku sa svih strana. Izvadite ih na tanjur.
2. Povrće očistite i narežite: mladi luk na kolutiće, đumbir i češnjak na prutiće, papriku na trakice, a rajčice prepolovite.
3. U tavu nalijte još malo ulja i dobro ga zagrijte.
Popržite sve povrće odjednom na naglo.
4. U tavu vratite kozice.
5. Dodajte šećer i umak od soje te dobro promiješajte stružući po dnu.
6. Ulijte kokosovo mlijeko i kuhajte na srednje jakoj vatri 10-ak minuta.
7. Začinite pašmanerom. Kušajte i po potrebi dodajte malo soli ili umaka od soje.
8. Na kraju jelo pospite sjeckanim korijandrom.
9. Poslužite s kuhanom rižom.
SAZNAJ VIŠE NA
GIN TONIKnajstariji i najpopularniji koktel
piše & foto: MARIN MIHALJEVIĆ ŽULJ
Iako se nizozemski liječnik i znanstvenik Franciscus
Sylvius često navodi kao njegov izumitelj u 17. stoljeću, gin (ili genever, kako se također nazivao) se spominje još u 13. stoljeću. Sylvius ga je izvorno zamislio kao lijek za bubrežne i mokraćne tegobe, no poslije je postao vrlo popularno piće za razonodu. Gin postoji u više varijanti, a osnovna je podjela na destilirani gin i „složeni“ gin (eng. compound gin). Izrada „složenog gina“ uključuje jednostavno dodavanje biljnih aroma u neutralni alkohol, bez daljnje destilacije te su takvi ginovi znatno jeftiniji. Kod destiliranog gina, neutralni etilni alkohol ponovno se destilira s biljnim sastojcima koji daju aromu ginu. Ovamo pripada i podgrupa London dry gina, koji se smatra najkvalitetnijom kategorijom. Prije nego što se spojevi iz biljaka izvuku u gin, sam alkohol praktički nema okus. Okus koji se dobije ovisi o sastavu biljaka, plodova i korijenja koje se koriste – a točan sastav većina proizvođača čuva kao
Priprema koktela gin tonik
• Napuniti čašu ledom do vrha (ne štedjeti)
• Uz pomoć mjerne čašice (jigger) odmjeriti željene mL gina
• Dotočiti hladan tonik po izboru (omjer je najčešće 1:3)
• Lagano promiješati uskom žličicom ili slamkom
• Dodati po izboru nešto od suhog ili svježeg bilja za ukras – pravilo je ne dodavati nešto što će mirisom kontrirati mirisu gin tonika.
poslovnu tajnu. Međutim, dominantna aroma mora biti ona od borovice. Borovice u gin unose velik broj mirisnih spojeva – terpena. Neki od tih spojeva prisutni su i u drugim dodacima – primjerice, limonen se dobiva iz kore sušenih agruma koji se često dodaju u procesu redestilacije. Ti spojevi općenito daju ginu drvenaste i biljne tonove.
Gin tonik… omiljeni koktel
Popularni gin tonik, možda je i najstariji koktel u povijesti koktela. Potječe iz britanske kolonijalne ere u Indiji u 19. stoljeću. Znate li da je i taj prvi koktel nastao kao lijek? Zbog pojave malarije britanski vojnici i službenici konzumirali su kinin, aktivni sastojak tonika koji je pokazivao antimalarijska svojstva. Kinin je bio iznimno gorak i neužitan za piće pa su ga miješali s vodom, šećerom, limetom i ginom – rođen je gin tonik! Otud je nastala i ideja za tonik vodu koja se danas proizvodi kao gotov proizvod. Iako današnji tonik ima mnogo manje kinina, osnovna kombinacija gorkog tonika i aromatičnog gina ostala je ista.
Pravila, pravila ...
Prilikom pripreme bilo kojeg koktela, uključujući i gin tonik, treba se držati osnovnih pravila. Najvažnije je pravilo balans između slatkog i kiselog, uz dozu alkohola koja ne dominira. Kiselinu daju najčešće sok od svježeg limuna, limete, limunike (grejpa) i dr. Slatkoću daje šećerni sirup, med i likeri, kao što je npr. teranino. Alkoholnu osnovu najčešće čini gin, rum, vodka, tequila… Klasična „izbalansirana“ receptura za izradu koktela: 2 dijela alkohola (npr. gin); 1 dio kiselog (npr. limunov sok) i 1 dio slatkog (npr. šećerni sirup). Ako za izradu koktela koristimo neke voćne kaše, sokove ili bjelanjak jaja za stvaranje pjenaste strukture koktela, moramo se služiti „koktel shakerom“. Naravno, važno je paziti na estetiku i oblik čaše kojom se koristimo, ipak najprije „pijemo očima“. Postoje mnogi oblici čaša za gin tonik, ali najčešća su dva tipa - velika balon čaša na stalku i tzv. „highball“ čaša, visoka i uska čaša.
PELINKOVAC
WISE GRUSmudri odabir
za ljetne večeri
Pelinkovac Wise Grus
Pelinkovac Wise Grus osmišljen je s posebnom pažnjom, sukladno željama i ukusima potrošača. Prateći navike kupaca i analizirajući tržišne trendove, stvorili smo jedinstven recept koji spaja bogatu tradiciju s modernim očekivanjima. Potaknuti potrebom za autentičnim, a istovremeno prilagodljivim okusima, proizveli smo pelinkovac koji zadovoljava širok spektar ljubitelja tog pića – od onih koji cijene klasične biljne note do onih koji traže savršen balans u svakom gutljaju. Svaka kap našeg pelinkovca priča priču o posvećenosti, osluškivanju potreba tržišta i ljubavi prema stvaranju savršenog okusa. Prožet stoljetnom tradicijom, pelinkovac je pravi dragulj među jakim pićima. Svaka kapljica sadržava bogatstvo pomno biranog aromatičnog bilja, s posebnim naglaskom na rijetke sorte pelina i dašak ginka. Ova jedinstvena mješavina čini naš liker nezaboravnim iskustvom.
Pelinkovac Ginko Wise Grus
Dobio je naziv po stablima ginka u Daruvaru. Drvo Ginka (Daruvarski Adam i Eva) – dva listopadna stabla ginko bilboe rastu ispred dvorca Janković u Daruvaru, gradu u kojem se nalazi destilerija. Jedno od njih najveće je i najstarije u Hrvatskoj i drugo najstarije u Europi. Proglašeno je „Hrvatskim stablom 2019. godine“, a u natjecanju za europsko stablo godine osvojilo je 2. mjesto.
Zbog činjenice da se jedan do drugog nalaze muški i ženski primjerak stabla, nastao je naziv „Zaljubljeni ginko“, a stabla nose imena prvih ljudi – Adama i Eve.
WISE GRUS nastao je kao hobi i svojevrstan revolt prema proizvodima koji se nude na tržištu, a u kratkom vremenu postao je najveća craft destilerija na hrvatskom tržištu. Destilerija se nalazi u Daruvaru, gradu ždralova, prema kojem je brand dobio ime (Wise Grus znači mudri ždral). Kapacitet od 200 tisuća litara rakija te isto toliko likera i pelinkovaca! Fantastično, zar ne?
• 15 ml pelinkovca, 15 ml vermouth bianco, 30 ml gin, 30 ml soka od naranče, 30 ml šećernog sirupa, 30 ml soka od limuna
• Pripremiti „shaker“, sve sastojke, mjernu čašicu, cjedilo i čašu za gotov koktel
• U „shaker“ s mjernom
čašicom odmjeriti sve sastojke
• Dobro izmiješati sve sastojke, dvaput procijediti cjedilom za koktele
• Dodati veliku kocku leda (ili više manjih) te ukrasiti svježom ili dehidriranom narančom
piše & foto: WISE GRUS
LJETNI KOKTEL S PELINKOVCEM
ALEKSANDAR ZEREMSKI, sommelier za vodu
JESTE LI ZNALI DA POSTOJE SOMMELIERI ZA VODU? S JEDNIM OD NJIH PORAZGOVARALI SMO O -
Što znamo o vodi? Što mislimo da znamo o vodi, a ne znamo?
Ironija je u tome koliko malo znamo o vodi na našim prostorima, a riječ je o tekućini bez koje ne možemo živjeti. Ne samo što joj ne pružamo dovoljno poštovanja, nego se čak i bahatimo prema njoj –jer je imamo praktički u izobilju i zato smo joj umanjili vrijednost. Moja je misija da pridonesem osvješćivanju ljudi u pogledu onoga šta nam voda iz prirode nudi – od zdravstvenog do gastronomskog aspekta.
Zašto je voda važna? Koliko nam vode treba na dan da bismo dobro funkcionirali?
O tome da je voda jedino bez čega ne možemo ne treba ni govoriti, a s druge strane u posljednje vrijeme pretjeruje se s pričom o hidraciji i potrebi da se pije što više vode – što je pogrešno, jer je svaki organizam jedinstven i u različitom je dnevnom režimu aktivnosti, tako da je svakom pojedincu potrebno manje ili više vode – to nije univerzalna dnevna količina, već se može izračunati. Po čemu se vode razlikuju?
Nijedna voda nije ista. Voda ima terroir, kao i vino. Svaka voda ima svoj specifičan mineralni sastav i o tom sastavu ovisi je li meka ili tvrda, laka ili teška, slatka, slana, gorka ili kisela, svilenkasta ili gruba i dr. Okus vode može biti izražen, ali je češće delikatan pa zato i ne obraćamo pozornost na opisanu različitost. Čovjek se uvijek iznenadi kad osvijesti tu različitost karaktera vode u pogledu njezina okusa i blagotvornosti te mogućnosti da se upari s hranom i drugim pićima, kao i vino.
Čemu služi i što radi sommelier za vodu?
Sommelier za vodu profesionalno je zvanje nekoga tko je u stanju na osnovi osjetne analize (izgleda, mirisa i okusa) identificirati, procijeniti i ocijeniti kvalitetu i specifičnost neke vode. On treba znati drugima predstaviti i opisati tu vodu te je preporučiti za konzumaciju nekom pojedincu s obzirom na njegovu potrebu –bilo da se radi o specifičnom zdravstvenom stanju tog pojedinca, bilo o njegovoj preferenciji okusa, bilo o potrebi za sparivanjem s hranom i drugim pićima prilikom objedovanja u finim restoranima.
Gdje se uči zvanje sommeliera za vodu?
Kao i u svemu, ima manje ili više ozbiljnih mjesta za takvo nešto, ali su samo dva mjesta na svjetskoj razini, na kojima se na pravi način i u potpunosti možete educirati u tom području – „Doemens“ Akademija u Njemačkoj i akademija „Fine Water“ u SAD-u.
Ako imamo pitanja o vodi, gdje da pišemo?
Stalnu edukaciju i Water Brand Review možete pratiti na profilu na Instagramu “watersommelierzeremski”, a možete mi se i obratiti putem e-maila: aleksandar@watersommelierzeremski.com
VODI!
foto: ANTON WELT
VODA NIJE SAMO VODA
Kako odabrati idealnu
LJETNU CIGARU
piše & foto: DINKO JAGIĆ (DOMINIC KINGSLEY)
Ljeto je doba kada i najstrože svakodnevne rutine popuštaju pred toplinom dana i ljepotom večeri. Sve je opuštenije, a vrijeme kao da teče sporije. Upravo u tim trenucima cigara dobiva posebno mjesto. Bilo da ste na obali mora, u hladu mediteranskog drveća ili na gradskoj terasi uz čašu vina, prava cigara može u potpunosti promijeniti doživljaj. No kako izabrati onu pravu cigaru, onu koja odgovara ne samo
prigodi, već i trenutnom raspoloženju, vremenu dana pa čak i društvu?
Ljetna cigara ne mora biti komplicirana. Naprotiv, ljeto traži jednostavnost s karakterom. Jutra i rano popodne traže nešto laganije, a to su često cigare s ultra popularnim Connecticut omotačem, blago kremastim i s notama oraha te blago paprene. Te cigare idealno prate prvi jutarnji espresso ili svježinu bijelog vina. Ne zahtijevaju dugotrajno pušenje, a dovoljno su kompleksne da zadovolje i iskusnije pušače.
Za kasno popodne, kad sunce počinje padati, ali je zrak još pun topline, sjajan je izbor cigara srednjeg tijela s malo više začinskih i drvenastih nota. Tu se otvara prostor za omotače Habano ili Broadleaf, često iz Nikaragve, koji će svojom aromom pratiti rashlađeni rum, suhi rosé ili neki laganiji viski s više voćnih tonova, gdje će bačva odigrati važnu ulogu. Cigara postaje most između dana i večeri, obredni trenutak kad se dan prelama i stvara prostor za opuštanje.
A večer? Večer je scena za eleganciju. Vrijeme za nešto ozbiljnije, a kao što znamo, s cigarom se ne žuri, razgovori postaju dublji, a pića punija. Maduro omotači, zreliji duhani, note kakaa, kave, tamne čokolade ili kože. To su cigare koje traže svoje vrijeme, ali i svoje društvo. Ne mora to biti velika večera ni posebna prilika, dovoljna je dobra glazba, pogled na more i osjećaj da sve što treba biti rečeno, već lebdi u zraku. U tim trenucima cigara ne prati događaj nego ga stvara.
Važno je napomenuti i da odabir cigare ne mora nužno pratiti ustaljena pravila. Sve češće ljubitelji cigara biraju prema osjećaju, a ne prema tehničkim specifikacijama čega sam i sam zagovornik. Važnije od snage cigare
postaje pitanje: što danas želim osjetiti? Ljeto daje slobodu za isprobavanje novih profila, kombinacija i veličina. Uz to, manji formati, tzv. „petit corona“ ili „robusto“ postaju sve popularniji jer omogućuju pun doživljaj u kraćem vremenu, bez žrtvovanja kompleksnosti.
Trendovi u svijetu pokazuju jasan pomak prema personaliziranom iskustvu. Ne postoje univerzalne „najbolje“ cigare, nego one koje odgovaraju vama u tom trenutku. Uviđa to i hrvatska scena cigara. Uza
OGLAS SENJANOVI 210X140+3.pdf 1 01/07/2025 18:08
veću ponudu različitih maraka i edukacija, raste i broj događanja koja promiču kulturu pušenja cigara s naglaskom na doživljaj, a ne status.
Na kraju, izbor ljetne cigare svodi se na isto ono što određuje dobar godišnji odmor: znati slušati sebe. Znati kad je trenutak za nešto lagano i svježe, a kad za nešto dublje i bogatije. Cigare nisu obveza, one su poziv da usporimo, osjetimo i budemo prisutni. A ljeto je, možda više od bilo kojeg drugog doba, pravo vrijeme da taj poziv prihvatimo.
