UPOZNAJTE mirisne i okusne ljepotice - izvorne istarske sorte MASLINA

piše & foto: ANJA NOVOSELIĆ

U svijetu se uzgaja oko 1300 različitih sorata maslina. Na području Hrvatske poznat je identitet 30-ak autohtonih sorata maslina, od kojih je više od desetak s područja Istre. U istarskim maslinicima zastupljene su sorte buža, u južnom dijelu Istre, te istarska bjelica u sjevernom dijelu. Sve domaće istarske sorte uglavnom se koriste za dobivanje ulja, no neke od njih, poput buže i istarske bjelice, mog se koristiti i za konzerviranje i proizvodnju ukusnih stolnih maslina. U ovom ljetnom broju Vinskih zvijezda upoznat ćemo Vas s maslinarskim zvijezdama, mirisnim i okusnim ljepoticama, izvornim sortama maslina s istarskog poluotoka. Zanimljivo je da sve nose ženska imena, a neka od njih su: Buža, Istarska bjelica, Rošinjola, Žižolera, Karbonaca, Črna, Moražola, Rosulja te mnoge druge.

ZANIMLJIVOSTI

• U proljeće ove godine objavljeni su senzacionalni rezultati istraživanja, u kojima su otkrivene dvije nove sorte maslina: vasiana i oceana, na području općine Fažana u blizini grada Pule i Nacionalnog parka Brijuni.

• Zanimljiv je fenomen obitelji različitih podtipova sorte buža, od kojih su neke i genetički dokazane: buža vodnjanska ženska, buža vodnjanska muška, buža puntoža, buža minuda. Podtipovi buža međusobno se razlikuju iako su u nekim karakteristikama slični.

• Postoji i obitelj različitih podtipova sorte rosulja od kojih su poznate: porečka rosulja, rovinjska rosulja, creska rosulja, krčka rosulja te rošulja piranska.

• Sorta slivnjača (sinonimi: simjaca, šljivnjača) otočna je sorta maslina, a uzgaja se na području otoka Cresa i Krka. Na Cresu na nju otpada čak 85 % od ukupnog otočnog sortimenta maslina.

OPISI ISTARSKIH SORTI MASLINA

Buža

Buža (sinonimi: burgaca, bova, domaća, gura) je najraširenija domaća sorta u Istri. Stablo je veliko, bujne i guste krošnje te uspravnog rasta. Plod je srednjeg do velikog rasta, ovisno o podtipu, i jajolik. No svaki podtip buže ima svoje specifičnosti u izgledu stabla, ploda i, poslije, u samim karakteristikama sortnih ulja. Buža je osjetljiva na gljivičnu bolest paunovo oko te na nametnike maslininu muhu i moljca. Sortno ulje buže specifične je i intenzivne voćnosti, često sa slatkastim notama. Od ostalih istarskih izvornih sortnih ulja razlikuje se po bogatijem i kompleksnijem aromatskom profilu te nižem sadržaju fenolnih spojeva. Miris ulja buže podsjeća na svježu maslinu, zelenu jabuku, rajčicu. Monosortna ulja buže izrazito su cijenjena jer su intenzivno mirisna, kvalitetna, harmonična i izbalansirana u gorčini i pikantnosti.

Istarska bjelica

Istarska bjelica (sinonim: bianchera) najviše je rasprostranjena u Istri i Kvarneru, no može se pronaći i u maslinicima Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Sortna je specifičnost redovita i obilna rodnost, s visokim prinosima ulja što su razlozi njezine rasprostranjenosti na širem području uz Jadransko more. Stablo je srednje bujno, krošnja gusta, a grane uspravne, dugačke i čvrste. Plodovi su ovalni, srednje veličine a listovi karakteristično spiralnog oblika. Otporna je na niske temperature i hladnije vjetrove. Sortno ulje istarske bjelice specifično je zbog intenzivne mirisne karakteristike zelene voćnosti (zelena trava, list rajčice, rukola, artičoka) dok u usporedbi sa ostalim istarskim sortnim uljima sadržava veći sadržaj fenolnih spojeva. Takva ulja karakterizira visok intenzitet gorčine, pikantnosti i trpkosti. U sortnom ulju istarske bjelice gorčina i pikantnost odmah se pojavljuju i dugo traju.

Rošinjola

Rošinjola (sinonimi: rosignola, rozinjola) se najviše uzgaja u južnom dijelu istarskog poluotoka. Cijenjena je zbog redovite i stalne rodnosti te dobre otpornosti na bolesti i štetnike maslina. Rošinjola daje prosječne do visoke prinose ulja zbog čega je također cijenjena sorta. Biljka je vrlo bujna i kompaktne krošnje a list tupo zaobljen. Plod je simetričan, jajolik i srednje malen. Sortno ulje rošinjole intenzivnog je mirisa, izražene voćnosti i pikantnosti te srednje intenzivne gorčine. Ulje rošinjole intenzivnijih je okusnih svojstava u usporedbi sa sortnim uljem buže. Takva ulja posebna su zbog intenzivnih mirisnih svojstava koja podsjećaju na cvjetne note, crnogoricu i pinjole.

Žižolera

Žižolera je stara domaća sorta, donedavno gotovo zaboravljena i izgubljena sorta masline. Zastupljena je na uskom području južne Istre u okolici grada Vodnjana. Potrebna je revitalizacija i obnavljanje maslinika te sadnja novih stabala žižolere. Karakterizira je umjerena i redovita rodnost te dobra otpornost na bolesti i štetnike. Biljka je vrlo bujnog rasta, a list je kopljastog oblika. Plod je srednje veličine do velik i jajolik, a izgledom i bojom podsjeća na plod žižule. po čemu je sorta i dobila ime. Sortno ulje žižolere intenzivnog je mirisa, koji podsjeća na zelene note –rukola, list masline te crnogorica. Takvo je ulje specifično zbog vrlo intenzivnih okusnih svojstava – gorko, pikantno i trpko.