RANO UČENJE STRANIH JEZIKA

u dječjem vrtiću Piše: Jasmina Cerovec, mag.praesc.educ.

Djecu se, već od samog početka učenja stranog jezika, potiče da aktivno slušaju jezik, izgovor i intonacije. Nadalje, potiče se pozitivan stav prema govorenju na stranom jeziku u svim životnopraktičnim situacijama, komunikaciji s drugima i dnevnim aktivnostima.

Dječji vrtić kao odgojno-obrazovna institucija često, uz redovite programe, nudi program cjelodnevnog učenja stranog jezika. Rano učenje stranog jezika tada je zastupljeno u svim aspektima odgojno-obrazovnog rada. Kako bi dječji vrtić svojim korisnicima mogao ponuditi mogućnost učenja stranog jezika, potrebna je verifikacija plana i programa od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja. Plan i program pišu odgojitelji koji su educirani za rad s djecom u području određenog stranog jezika, a on se sastavlja sukladno dječjim interesima, te razvojnim potrebama i mogućnostima. Planiranje obuhvaća ustrojstvo programa, materijalne uvjete, odgojno-obrazovne ishode, metode i oblike rada, sadržaje, suradnju s roditeljima i vanjskim

ustanovama, individualizaciju-diferencijaciju-inkluziju, vrednovanje, te financiranje programa.

Odgojno-obrazovne skupine s cjelodnevnim učenjem stranog jezika najčešće su mješovite dobne skupine koje djeci pružaju prirodnu socijalnu okolinu za učenje, rast i razvoj. Kao i u redovitim odgojnoobrazovnim programima, rad se planira i realizira u svim aspektima dječjega razvoja, no u jezičnim programima dolazi do promjena i pojačanja u poljima govorenja, slušanja i kulturne osviještenosti. Djecu se, već od samog početka učenja stranog jezika, potiče da aktivno slušaju jezik, izgovor i intonacije. Nadalje, potiče

se pozitivan stav prema govorenju na stranom jeziku u svim životnopraktičnim situacijama, komunikaciji s drugima i dnevnim aktivnostima. Konačno, dolazimo do kulturalnog aspekta o kojem djeca spontano uče tako da kroz razne aktivnosti osvještavaju postojanje vlastite kulture i kulture jezičnog govornog područja jezika koji uče.

Odgojitelji koji rade u odgojnoobrazovnim skupinama s cjelodnevnim učenjem stranog jezika koriste brojne metode koje djeci olakšavaju učenje stranog jezika i dovode učenje na razinu spontanosti. Komunikacija na stranom jeziku ostvaruje se spontano kroz situacijski pristup, tako da dijete jezik počne usvajati kroz pokret, ritam, igru, glazbu: senzorno, kroz svih svojih 5 osjetila.

Djeca svakodnevno kroz životno-praktične situacije, kao što su dolazak i odlazak iz dječjeg vrtića, zadovoljavanje osnovnih higijenskih i zdravstvenih potreba, socijalna interakcija s ljudima u njihovoj okolini, igra te niz drugih interakcija, usvajaju vokabular i fraze kojima pronalaze smisao i razumiju ih uz pomoć gestikulacija, neverbalne komunikacije i same situacijske okoline. Uz pjesmice i brojalice, od iznimne su vrijednosti slikovnice i priče na stranom jeziku. Čitanje priča na stranom jeziku potiče razvoj govora, širi djetetov vokabular, te daje širinu djetetovoj percepciji. Djeca rane i predškolske dobi

Bill Martin Jr/Eric Carle : Brown Bear David McKee : Elmer Dr. Seuss : The Cat in the Hat / Oh, The Places You’ll Go / Green Eggs and Ham Eric Carle : The Very Hungry Caterpillar / Do You Want to Be My Friend? Julia Donaldson : Monkey Puzzle / The Gruffalo / Stick Man / What the Ladybird Heard / Superworm / Zog and the Flying Doctors Leo Lionni : A Color of His Own Lois Ehlert : Leaf Man / Rain Fish / Holey Moley uživaju u pričama repetitivnog tipa (često ih pišu Eric Carle, Julia Donaldson, Lois Ehlert…), zbog čestih ponavljanja osnovnog tematskog vokabulara i fraza, što uvelike olakšava razumijevanje priče. U čitanje priča, pjesmice, brojalice, ali i sve ostale aktivnosti s djecom u programu učenja stranog jezika, odgojitelji često implementiraju TPR (Total Physical Response) metodu. TPR metoda je oblik rada koji zahtjeva holistički pristup aktivnosti i dobru pripremljenost odgojitelja. Aktivnosti statičkog tipa kao što je npr. čitanje, pretvaraju se u aktivne uz TPR tako da se sve radnje koje se mogu, izvode fizički. Pa tako kroz čitanje priče djeca fizički sudjeluju i izvode radnje koje se u priči spominju, što aktivira obje hemisfere mozga i pomaže djeci lakše ovladati stranim jezikom. Sve aktivnosti koje zahtijevaju istovremenu aktivnosti tijela (pokrete prstima, pljeskanje, kontrolirane pokrete tijelom) i govor zapravo predstavljaju „trening“ za mozak. Razna neuroznanstvena istraživanja dokazala su kako neupitno postoji povezanost između motoričkog i govorno-jezičnog razvoja, pa je stoga takva vrsta aktivnosti visoko zastupljena u programima učenja stranog jezika.

Uz cjelodnevni program učenja stranog jezika brojni dječji vrtići nude mogućnost kraćeg programa učenja stranog jezika koji uglavnom obuhvaća dva termina tjedno u trajanju od 45 minuta, tj. ukupno 90 minuta tjedno. Kraći program učenja stranog jezika funkcionira kao što funkcioniraju škole stranih jezika izvan dječjeg vrtića.

Usvajanje i vladanje stranim jezikom svako će dijete ostvarivati u individualnom tempu. Ono što je važno u razdoblju ranog djetinjstva je djeci pružiti poticajnu okolinu, dobre govorne uzore te kvalitetne materijale i aktivnosti, kroz koje će djeca slobodno i postepeno graditi jezičnu bazu.