ZAOSTAJANJE U RASTU I RAZVOJU

Piše: Prim.dr Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog

Rast i razvoj obilježja su isključivo dječje dobi i jedan od najvažnijih pokazatelja po kojem procjenjujemo zdravlje djeteta. Rast u užem smislu znači povećanje veličine i mase, tj. dimenzija tkiva, organa i tijela.

Primjer za to je ukupni fizički rast u visinu, prirast tjelesne mase, rast glave, spolnih organa… Razvoj obuhvaća prije svega složene kvalitativne promjene- sazrijevanje strukture i funkcije organa i pojedinih organskih sustava, njihove prilagodbe i uloge, dalje intelektualne, emotivne i socijalne promjene. Dobar primjer za to je razvoj govora, za koji mora biti zadovoljen niz preduvjeta – kognitivna sposobnost, dobra percepcija i sluh, motoričke sposobnosti većeg broja mišića.

Što utječe na rasta i razvoj?

Rast i razvoj djeteta pod utjecajem su više čimbenika, unutrašnjih i vanjskih, koji međusobno djeluju. Osnovni unutrašnji čimbenici su nasljeđe, pripadnost rasi i spolu; dok su najvažniji vanjski intrauterini čimbenici su socioekonomski, psihološki, prehrana, kronične bolesti…. Obzirom na veliki broj utjecaja ne čudi što postoje velike fiziološke varijacije rasta i razvoja i među zdravim vršnjacima.

Kako pratimo rast i razvoj?

Najčešći parametri po kojima pratimo rast djetata su tjelesna masa

glave (OG), a u nekim situacijama procjenjujemo i potkožno masno tkivo, indeks tjelesne mase (ITM). Najčešće za praćenje koristimo centilne krivulje rasta. Kod sumnje na pothranjenost ili prehranjenost računa se i indeks tjelesne mase ITM koji predstavlja omjer tjelesne mase i površine tijela u m2. Indeks tjelesne mase je odličan pokazatelj količine masnog tkiva u organizmu, te nam govori ima li ga premalo ili previše. Dakle, kada pratimo dijete, u krivuljama rasta označavamo mjeru koju procjenjujemo i gledamo je li to u okviru normalnih varijacija (5 do 95centila) i je li dinamika rasta kroz vrijeme dobra.

Što se razvoja tiče prate se tjelesni,

te socijalni razvoj. Procjenjuje se kako dijete u određenoj dobi ostvaruje ono što je za tu dob očekivano i kako se prilagođava okolini, poštujući fiziološka odstupanja. Tjelesno gledamo kako ide sazrijevanje grubih i finih motoričkih funkcija, kakav je razvoj zubi, kasnije spolni razvoj.

Kognitivno pratimo kako dijete intelektualno napreduje, odnosno kakvo je razumijevanje u ranoj dobi, sposobnost učenja, usvajanja i primjene naučenog. Potrebno je pratiti i emocionalno reagiranje djeteta obzirom na određene situacije, kako se razvija kontrola vlastitih emocija i razumijevanje tuđih. Socijalni razvoj podrazumijeva komunikaciju s okolinom uključujući zainteresiranost

za igru i sudjelovanje u njoj, komunikaciju s ljudima, razvoj govora, sposobnost prilagođavanja okolnostima, kakva je pažnja i koncentracija.

Periodički sistematski pregledi najbolji su vid praćenja rasta i razvoja. Tada se dijete pregleda po svim organskim sustavima, učine se sva mjerenja, sagledaju razvojni elementi, a ponekad izrade i osnovni laboratorijski nalazi (radi procjene ima li anemije ili nekih drugih deficita vitamina ili minerala). Sistematski pregledi su učestaliji u onim razdobljima koja su karakterizirana intenzivnijim rastom i razvojem (dojenaštvo i pubertet). Ponekad rast i tjelesni razvoj ne idu sukladno. Ukoliko se odstupanje čini veće određuje se koštana dob, razvoj kostiju je dobar pokazatelj stupnja zrelosti, te uspoređuje sa kronološkom. Koštanu dob u praksi najčešće određujemo uspoređujući rendgensku snimku lijevog zapešća djeteta sa standardnim snimkama za tu dob, pa gledamo je li razvoj sukladan stvarnoj dobi, ili ubrzan ili usporen.

Zaostajanje u rastu i razvoju

Zaostajanje u rastu, odnosno odstupanja od normalnih varijacija (ispod 5centile za dob), te usporenje tempa rasta (pad na centilnoj krivulji u odnosu na ranije) znak je da se nešto nepovoljno događa s djetetom. To najčešće zamijete i sami roditelji, koji se potom obrate liječniku, jer je dijete premršavo ili prenisko ili „sitnije“ od vršnjaka. Često se zaostajanje uoči na redovnom sistematskom pregledu.

Kada tragamo za razlozima koji dovode do slabijeg napretka na tjelesnoj masi, uvijek prvo procjenjujemo što i koliko dijete jede i je li optimalan unos kalorija. Ukoliko nije, potrebno je educirati roditelje kako to poboljšati, primjerice pojačati kalorijsku gustoću obroka pogotovo ako su oni količinski mali, izbaciti nepotrebne slabo kalorične napitke koji ometaju apetit, te eventualno dodati jače kalorijske napitke.

Drugo, moramo se zapitati je li razlog stagnaciji neprepoznata ili neliječena kronična bolest. Naime, takva stanja odražavaju se na usporenje rasta, ali i razvoja djeteta, a mogu biti i razlog niže konačne visine, u odnosu na onu koja je genetski zacrtana. Primjeri takvih bolesti su celijakija (glutenska enteropatija), bolesti štitnjače, kronične upalne bolesti crijeva, kronične bubrežne bolesti, teže srčane greške, teži