ČASOPIS ZA RODITELJE
SAMOKONTROLA KOD DJECE Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar
Samokontrola je, prema definiciji, disciplina koju čovjek nameće samom sebi kako bi se kontrolirao, ostao pribran u nekim stresnim, opasnim, konfliktnim situacijama, Samokontrola je nešto na čemu moramo raditi cijeli život i sa čime se teško nose mnogi odrasli, a osobito djeca.
N
eka djeca će od rođenja biti strpljivija, dok će druga uvijek htjeti sve i odmah, što su pokazali brojni eksperimenti i istraživanja. Freud je govorio o tome kada je spominjao dva principa: 1. Princip ugode kako bi se zadovoljili nagoni. 2. Princip realnosti, odnosno odgode zadovoljstva, kako bi se izbjegla nelagoda ili kako bi se postigla još veća ugoda Djeca često imaju problema sa odgodom ugode, Najvažnije im je što prije i uz što manje truda zadovoljiti primarne nagone. Samokontrola je važna za cjelokupni život. Važna je za socijalizaciju, snalaženje u vrtiću, uspjeh u školi, akademsko postignuće, te emocionalne veze. Nedostatak samokontrole često je povezan s poremećajem pažnje i ponašanja i/ili poremećajem u strukturi ličnosti. Kada se problem samokontrole zanemaruje, tada zaostaje i u odrasloj dobi, te postaje složeniji i često izaziva ozbiljne probleme u međuljudskim odnosima. Nedostatak samokontrole može izazvati i brojne psihičke i fizičke tegobe. Zato je nužno raditi na razvoju samokontrole, ali i poticati druge na isto.
Samokontrola se razvija od najranije dobi života djeteta, kada djeca od svega nekoliko mjeseci počinju okretati glavu od nečega što im je previše stimulirajuće ili im, iz nekog razloga, ne odgovara. Kroz razdoblje do treće godine, kada im u razvoju samoregulacije najviše treba pomoć roditelja ili drugih bliskih odraslih osoba. Pa do razdoblja od treće do šeste godine, kada djeca vježbaju kontroliranje im-
pulsa, prebacivanje pažnje, te čekanje nagrade za zasluženo ponašanje. Vještine samokontrole nadalje se razvijaju kroz djetinjstvo i adolescenciju. Dijelovi mozga koji su zaslužni za samokontrolu su u najranijoj dobi nezreli, te tek pri kraju adolescencije postižu potpunu zrelost, što nam daje odgovor na pitanje, zašto je potrebno toliko dugo vremena da se razvije samokontrola. Postavlja se pitanje zbog čega ima toliko odstupanja odnosno razlika u samokontroli? Iako se samokontrola razvija kroz godine ipak postoje iznimno velike razlike u količini samokontrole kod osoba iste dobi. Samokontrola je podjednako pod utjecajem gena i okoline u kojoj dijete odrasta.
4
Tri ključna faktora su:
1. Geni Područje genetike svakako nije još potpuno i dovoljno istraženo, iako su pronađeni geni koji bi mogli imati ulogu u samokontroli. Općenito, osobe s manjkom samokontrole i agresivnim ponašanjem, imaju manjak serotonina i dopamina, a višak testosterona i hormona stresa, kortizola.
2. Okolina Obično kažemo da su djeca kao spužve, koje upijaju ponašanje svoje okoline, a nju najčešće čine naši roditelji. Ukoliko ste, kao otac ili majka, skloni pokazivati pred djetetom vlastiti manjak samokontrole, vrlo je vjerojatno da će se dijete identificirati s roditeljem, te će i samo postati takvo, jer ne zna za drugačije ponašanje.
