ČASOPIS ZA RODITELJE tam rasta i razvoja. Ukoliko je neliječena bolest predugo trajala ili je prošlo vrijeme u kojem tijelo još može rasti moguće je da se više neće moći doseći ciljna visina. S druge strane, uobičajene akutne infekcije (respiratorne, crijevne, urinarne), čak i ako se ponavljaju, u pravilu ne utječu na brzinu rasta ili krajnju visinu djeteta.
su razlozi na koje treba misliti, jer se pravovremenom dijagnozom i terapijskom intervencijom niski rast može ispraviti.
Izolirano nizak rast
Psihomotorni, socijalni i kognitvni razvoj djeteta
Izolirano nizak rast u užem smislu može biti obiteljski, konstitucijski, idiopatski, ali također odraz i hormonskog poremećaja. Obiteljski niski rast je kada imamo zdravo dijete koje prosječno visinom zaostaje za vršnjacima, ali je u skladu s visinom roditelja. Razvoj i ulazak u pubertet ne odstupaju od vršnjaka, a konačno dosegnuta visina odgovara srednjoj visini roditelja. Konstitucijski niski rast je zapravo prolazni zaostatak u rastu kod djece koja nešto kasne u koštanoj zrelosti, koštana dob tada zaostaje za kronološkom, pa osim što sporije rastu kasnije ulaze u pubertet, no u konačnici dostignu normalnu visinu. To se nerijetko ponavlja kod pojedinaca raznih generacija iste obitelji. Ne treba zaboraviti niti hormonske razloge niskog rasta, poput nedostatka hormona rasta, snižene razine hormona štitnjače, prekomjernog stvaranja hormona glukokortikoida, ali i preranog dozrijevanja kostiju u sklopu preuranjenog puberteta. To
Ukoliko ništa od navedenog ne uspijevamo dokazati, a rast je snižen, kažemo da se radi o idiopatski (uzrok je nepznat) sniženom rastu.
U ranoj dobi intenzivno se prati i psihomotorni razvoj. Tijekom prve godine dijete motorički usvaja uspravljanje, kasnije prohodavanje te sve složenije motoričke funkcije. Kao dobar pokazatelj rasta mozga u toj dobi prati se redovito opseg glave. Kako je to doba naglog razvoja motorike, što je preduvijet cijelog motoričkog funkcioniranja kasnije, jako je bitno zamijetiti moguća odstupanja ili asimetrije na vrijeme i pokušati ih ispraviti intenzivnom medicinskom gimanastikom. Naime, to je doba velike „plastičnosti“ mozga, što znači da su sposobnosti da se nadoknadi neka oštećena funkcija veće nego ikada kasnije. Prati se i razvoj finih motoričkih vještina: hvatanje, funkcija šake, sposobnost žvakanja te početak razvoja govora, što se sve nastavlja i kasnije Jako je bitno nadzirati i socijalni razvoj djeteta, odnosno uspostavlja li dijete komunikaciju s okolinom smješkanjem, pokazivanjem interesa za ljude i igračke, raspoznavanjem bližnjih od stranaca i slično. Kasnije se prati
10
kako se grade vršnjački odnosi, kako izgrađuju kontrolu i samoregulaciju ponašanja. Cijelo vrijeme prati se i razvoj kognitivnih sposobnosti, odnosno sposobnost učenja i shvaćanja. Pravovremenim zamjećivanjem zaostajanja u bilo kojem pogledu te ranom intervencijom može se polučiti veliki napredak koji je to bolji što je dijete ranije počelo sa stimulacijom.
Spolni razvoj U dobi kada očekujemo ulazak u pubertet pratimo spolni razvoj, odnosno pojavu sekundarnih spolnih osobina, pojavu dlačica, preraspodjelu masnog tkiva, kod dječaka i promjenu glasa te rast spolovila, a kod djevojčica rast dojki i kasnije pojavu menstruacije. Pubertet smatramo zakašnjelim ako se sekundarne spolne osobine uopće ne pojavljuju u djevojčica do trinaeste godine, a u dječaka do četrnaeste godine. Za djevojčice je zabrinjavajuće i ako se prva menstruacija ne pojavi za više od pet godina od početka prvih znakova puberteta. U slučaju zakašnjelog puberteta moramo razlučiti radi li se samo o kašnjenju u sklopu konstitucionalnog kašnjenja što će se spontano nadoknaditi ili zaista o nekom hormonski uvjetovanom ili drugom poremećaju. Kako bi se sve dobro procijenilo najbolje je dijete uputiti dječjem endokrinologu koji će nakon sagledavanja cijele situacije procijeniti treba li i koliko široka dijagnostička obrada.
