horizonti
U Libanonu je uživao u koktelima u La Plagi s pogledom na najljepši zalazak sunca, a od klope se ubijao u Abdel Wahabu. No, na putovanju se i otrovao te završio u bolnici.
Siriju, Jordan i Libanon – odabrao je Hrvoje i nastavio: – Ta ruta nametnula se sama od sebe, baš kako i sve ostale koje sam tijekom svih ovih godina putovanja odradio. Naime, na zidu moje dnevne sobe visi golema karta svijeta, povremeno pogledam na nju, vidim neka mjesta u kojima nekim slučajem još nisam bio i kažem sam sebi – što se čeka. Tako je bilo i ovaj put. Hrvoje, kaže, nije jedan od onih koji prije puta proučavaju literarnu teoriju putovanja niti pokušava dokučiti je li njegovo putovanje zapravo bijeg ili čak pokušaj da otputuje od samog sebe. On jednostavno putuje. Neke zemlje svidjele su mu se malo više, pa je u njima, kaže, ostao tri godine kao u Velikoj Britaniji. Neke su mu se zemlje svidjele još malo više, pa im se vraćao više od dvadeset puta kao, primjerice, Americi. U nekim
Drevno sjedište Byblosa prepuno je ruševina raznih civilizacija koje su se izmjenjivale na tom području
je zemljama ostajao nekoliko tjedana ili nekoliko dana, a u nekima je samo pojeo ručak i pobjegao iz njih kao iz Lihtenštajna. Na ovom putovanju automobilom po istoku nije ondje ostao i živjeti, ali na njemu je uživao poprilično dugo. – Put je trajao mjesec dana, uz zaustavljanja u Istanbulu i Kapadokiji u Turskoj, Alepu i Damasku u Siriji, Ammanu, Wadi Musi, Petri, Wadi Rumu i obalama Mrtvog mora u Jordanu, te u Beirutu, Byblosu i Tripoliju u Libanonu. Prešao sam ukupno 12.000 kilometara, s time da sam posljednjih 3000 km, od Beiruta do Zagreba, odradio praktički u komadu, u dva dana, uz kraće zaustavljanje u Istanbulu samo da nakratko ubijem oko – kaže Šale i nastavlja: – Stajalo se na najzanimljivijim mjestima proputovanih država, po vlastitom nahođenju. U svakom mjestu u kojem sam se zaustavio proveo sam nekoliko
na zidu moje dnevne sobe visi golema karta svijeta. povremeno bacim pogled na nju, vidim mjesta u kojima nekim slučajem još nisam bio i kažem – što se čeka! 54
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.