IZ POVIJESTI MEDICINE
u Sarajevu na opis političkog stanja u Hrvatskoj koji je dao Makanec u „Bosnische Post“. Možda je to bio razlog dr. Makancu da 1886. proda ove novine dotadašnjem uredniku Eugenu Ritter v. Töpferu. Poslije njegove nenadane smrti 1889. bit će odobreno da novine (i uređivanje i tiskanje) preuzme njegova zaručnica i nasljednica Milena Mrazović, članica Muzejskog društva u Sarajevu i prva žena učlanjena u Bečko antropološko društvo. Time je ona postala prva žena urednica novina u Europi. U studenom 1896. udala se za Bečanina dr. Josipa Preindelsbergera (1863. – 1938.), koji je u Sarajevo došao iz Graca.
Faksimil naslovnice Glasnik Zemaljskog muzeja
Ministar za financije je 30. studenoga 1884. odlučio da će bosansko-hercegovačka vlada pokrivati polovinu troškova. U uredništvu je bila i Milena Mrazović (1863. – 1927.), koja je u Bosnu došla 1879., a 1884. - 1885. bila je nastavnica u katoličkoj djevojačkoj školi Ona je pisala regionalne osvrte, izvješća i priče. Nekoliko tekstova o povijesti Bosne napisao je dr. Koetschet 1885. i 1888. Dr. Makanec je 1884. bio član inicijativnog odbora te sudjelovao u izradi pravila za Muzejsko društvo u Sarajevu kojem će on biti potpredsjednik i tajnik. Djelovanje tog društva, koje je početkom 1886. imalo više od 220 članova, omogućilo je otvaranje Zemaljskog muzeja 1. veljače 1888. u Gazi Husref-begovoj palači. Uz prilog za zoološku zbirku muzeja, dr. Makanec je pisao u „Glasniku Zemaljskoga muzeja“ pokrenutom 1. siječnja 1889. godine, prvome znanstvenom časopisu u Bosni i Hercegovini. Dr. Makanec je kao okružni liječnik u Sarajevu bio je redoviti član Hrvatskoga naravoslovnog društva, član podupiratelj Hrvatskog arheološ-
72
LIJEČNIČKE NOVINE 209 - svibanj 2022.
kog društva u Zagrebu i član Bečkog antropološkog društva. Početkom 1887. godine pristupio je Sboru liječnika kraljevina Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. Makanec, uz fra Grgu Martića (1822. – 1905.) i biskupa Paškala Buconjića (1834.- 1910.), bio je u deputaciji Bosne i Hercegovine (245 muslimana, 136 pravoslavnih, 75 katolika i 11 Židova), predvođenoj glavarom zemaljske vlade generalom konjaništva Appelom i savjetnikom zemaljske vlade Konstantinom Hörmanom (1850. - 1921.), predstavljenoj 12. rujna 1885. caru Franji Josipu Prvome u Požegi kamo je suveren doputovao na velike vojne vježbe. Savjetnik Hörman je pročitao govor napisan hrvatskim jezikom, a car je prošetao pred civilnim i vjerskim uglednicima sviju četiri vjera. Nadbiskupu Staedleru pristupio je car prvome, zanimajući se za njegovo zdravlje. Kad su mu predstavili dr. Makanca, vladar je pohvalio uređivačku politiku „Bosnische Post“. Krajem 1885. se hrvatski ban Khuen Hédervàry službeno požalio vladi
Dužnost muslimana da barem jednom u životu posjete grob proroka Muhameda u Medini i svetu Kaabu u Meki, za trajanja svečanosti Kurban Bajrama, bio je svakogodišnji potencijalni izazov u sredini u kojoj su muslimanski vjernici bili brojem dominantni. Godišnje se u Meki okupljalo 120 000 – 250 000 vjernika, a većina je dolazila brodom na istočnu obalu Crvenoga mora. Obično su to bili stariji ljudi, putovali su 3 do 4 tjedna pod vrlo lošim klimatskim, higijenskim, stambenim i prehrambenim uvjetima. Hodočasnici su dolazili i iz krajeva u kojima su kolera i kuga bile endemične bolesti. Zbog toga je povratak hodočasnika uvijek nosio opasnost mogućeg unosa kužnih bolesti. Posebno se o tome razmišljalo nakon što je 1881. u samoj Meki zavladala epidemija kolere. U Sarajevu je 1890. odlučeno poslati oblasnog liječnika po hodočasnike sa zadaćom da ih u Džedi na Crvenom moru dočeka, pregleda i izdvoji svakog sumnjivoga te da ga liječi. Prvi liječnik s tom zadaćom bio je sarajevski gradski fizik dr. Makanec. On je otputovao 17. lipnja 1891. iz Sarajeva, posjetio Jeruzalem i Kairo te 16. srpnja stigao u Džedu u nadzor karantene uspostavljene radi sprječa-
