PRIKAZ SLUČAJA

IZ KOMORE

UKRAJINA

> 3. dio

MISLAV ČAVKA

Četvrtom podjelom Poljske (1939.) Ukrajina dobiva teritorij današnje zapadne Ukrajine, čime gotovo u potpunosti zaokružuje svoje etničke prostore. Nakon završetka 2. svjetskog rata teritoriji oduzeti od Poljske (koje je 2. Poljska Republika dobila sporazumom iz Rige 1921.) ostali su u Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici (Poljska je dobila kompenzaciju na zapadu na račun Njemačke, a koja se zauvijek odrekla teritorijalnih aspiracija, što je i potvrđeno nakon ujedinjenja dviju njemačkih država 1990.), a Ukrajini je 1945. pripojena i tzv. „Zakarpatska Ukrajina“ koju je okupirala Mađarska 1938./9. (tada dio nasilno federalizirane češko-slovačke države), admirala Hortyja (koja se ovih dana spominje kao dio obavještajnog rata u trokutu Rusija-Ukrajina-Mađarska). Dijelom posebnog dogovora na konferenciji na Jalti (Krim) Ukrajina (i Bjelorusija) postala je osnivač Ujedinjenih naroda (UN) zajedno sa SSSR-om (tako da je 1991. upravo Ukrajina postala prva država članica UN-a koja je priznala Republiku Hrvatsku), te je u tim granicama i 1991. proglašena nezavisnost Ukrajine, koja je od početka svog postojanja kao suverene države ne samo ovisna o Rusiji uslijed naslijeđenih gospodarskih odnosa iz SSSR-a, nego i podijeljena zbog kulturoloških (pa i političkih) razloga na istok i zapad (zanimljiv uvid u ovaj fenomen daju mape dostupne na wikipediji o predsjedničkim izborima od 1991. - 2010., kao i lingvističke mape).

ANASTASIA DMITRUK NIKADA MI NE ĆEMO BITI BRAĆA

Ni po rodnoj grudi, ni po materi Nema u vama duha da biste bili slobodni Nit' mi s vama slobodni možemo postati. Vi ste sebe okrstili starijima a nas mlađima, No ne vašima. Vas je tako mnogo, al' nažalost, bezlični ste. Vi ste ogromni a mi veliki, vi pritišćete, No to je sve što vam preostaje, svojom zavišću, vi udavit ćete se. Svi vi od djetinjstva lancima okovani, Kod vas doma šutnja je zlato, A kod nas gore molotovljevi kokteli, I zato u nama krv je uzavrela. Kakva ste nam vi to rodna zemlja slijepa? U svima nama neustrašive su oči, Bez oružja mi smo opasni. Odrasli smo i postali smjeli, Sa snajperom svi na nišanu. Nas su mačke na koljena bacile, No mi pobunili smo se i ispravili sve. I uzalud štakori skrivaju se i mole Jer krvlju svojom oni će se umiti. Vama šalju upute nove, A ovdje kod nas ognjevi pobune. Kod vas Car a kod nas demokracija, Nikada mi ne ćemo biti braća.

Pjesma mlade ukrajinske aktivistice (rođene 1991., slučajno kada i nezavisnost Ukrajine) sažima ono što se 2013. i 2014. htjelo poručiti nakon svrgavanja Janukoviča, predsjednika koji se u protekla dva mjeseca spominjao kao mogući proruski predsjednik neke kolaboracionističke vlade nakon „oslobođenja“ Ukrajine. Kako je doktorica Zdravka Zlodi s Hrvatskog instituta za povijest naglasila u emisiji Hrvatskog radija (odakle sam i uzeo navedene stihove) novija generacija Ukrajinaca ne osjeća više povezanost s drugim zemljama i narodima bivšeg Sovjetskog Saveza kao pripadnici starijih generacija. Doktorica Zlodi je i autor prijevoda, koji je po mom sudu puno bolji od svih engleskih prije-

voda dostupnih na internetu, jer je za kontekstualni prijevod potrebno i dobro poznavanje povijesnih odnosa Ukrajinaca i Rusa. Prosvjedi na Majdanu (Trg neovisnosti ili nezavisnosti, majdan znači trg, a spomenuti trg je baš kao i mnogi trgovi u Zagrebu mijenjao ime kroz prošlost, tako da se zvao i Sovjetskim i Kalinjinovim i Sovjetske Revolucije, ali i Trg 19. rujna, dan kada su Nijemci ušli u Kijev 1941.) počeli su nakon nepotpisivanja ugovora o bližim trgovinskim vezama s Europskom unijom, umjesto kojega je izabrano približavanje Rusiji, Bjelorusiji i Kazakstanu, a završili su Janukovičevim bijegom iz zemlje i egzilom u Rusiji, a poginulo je više od 100 ljudi tijekom prosvjeda. U ožujku 2014., kao reakcija na navedene događaje, iz geopolitičkih razloga Rusija anektira Krim poništavajući ugovor iz 1954., čime je vjerojatno poništila učinke Perejaslavskog ugovora na simboličkih 300 godina. Aneksija Krima nije međunarodno priznata, a iste godine na izborima pobjeđuje Petro Porošenko, kada se pod izlikom zaštite Rusa i ruskog jezika na Istoku Ukrajine potiče pobuna tijekom koje su proglašene tzv. Luganska Narodna Republika i Donjecka Narodna Republika, uz eskaliranje ratnih sukoba. Rat se zaustavlja 2015. (do 2022.) sporazumima iz Minska, no sporazumi nisu nikad do kraja provedeni (u nekim točkama slični su poznatom „Planu Z4“), s obzirom da bi onoga koji ga provede s ukrajinske strane vjerojatno proglasili izdajnikom, a Rusija je, u međuvremenu, priznanjem samoproglašenih republika 21.2.2022. objavila da sporazum više ne postoji, a 24.2. je invazijom vjerojatno osvijestila ukrajinsku naciju više od svih prosvjetitelja u povijesti.

LEONID KORNILOV ODGOVOR UKRAJINKI

Da, vi ste krajnji a mi beskrajni. Ali ja kraj tebe stojim. I znam ja, moja Ukrajinko, Kako je tebi na kraju. Te baciti se u divlje polje, te pod oklop svastike. No ako želiš biti, budi velika, Samo daj prvo da te ogrnem. Ti si prestrašena i zbunjena I ne govoriš te riječi, Već grudima svojim prostrijeljenim Dopusti prvo da te prikrijem uvijek sam to na vrijeme činio. No sada nisu ta vremena. U kandžama prugastih gavrana Ti njihove kandže ne osjećaš. Ti pretke naše zaboravila si. I bol i strah u tebi vrište. Mi slijepi smo rođaci, Jer oči su naše u suzama. No uvredu ja obrisah krišom, I tebe na grudi ja privinut' ću, I za sreću tvoju, Ukrajinko, U tvoj rat poći ću. Ti u meni našla si krivca. No ja tebi želim dobro. Nikada ti meni ne ćeš postati brat, Zato jer ti moja si sestra.

U ovom odgovoru ruskog pjesnika ne vidimo samo drukčiji stav zbog pjesnika starije generacije, nego se jasno iščitava da Ukrajina ne može imati ravnopravni status Rusiji. Ona joj samo može biti „sestrica“ koju „majka“ Rusija oduvijek štiti, a ne dobiva zauzvrat traženu ljubav. Stihovi

„I za sreću tvoju, Ukrajinko, U tvoj rat poći ću.“,

poslije 24.2.2022. zvuči potpuno drukčije od trenutka kada je napisani.