DOPISNICI IZ INOZEMSTVA

Pogled s vrha Mjesečeve piramide na slavnu Aleju Mrtvih i i Sunčevu piramidu. Misteriozni Teotichuacan svojevremeno je bio jedan od najvećih gradova svijeta. Usporedbe radi Sunčeva piramida obujmom je veća od Keopsove.

moderan u svome središtu, ali poprilično zanemaren prema rubovima. Meksikanci su veseli, vedri i gostoljubivi, pristojni i jako, jako vole djecu. Stvarno ih vole. To se jasno vidi u svakom odnosu odraslih prema klincima kojih u gradu ima mali milijun. Zapravo ima ih 5,5 malih milijuna. Onih mlađih od 14 godina. Uz gužvu i ciku kakvu imam i kod kuće, s obzirom na to da je prosječni muškarac nizak 165 cm i nosi desetak kila viška, osjećao sam se kao domaći čovjek. Zamislite samo, sva obleka koju sam probao bila je kao šivana za mene. Nema rukava koje moram podvrnuti ni nogavica za kratiti. Čak i odijela. Jednom sam ušao u lift s 15-ak (nepoznatih) muškaraca (usprkos preporuci) i sa svojih 167 bio sam najviši čovjek u dizalu. Kakav osjećaj! Neprocjenjivo. To ne može ni ona kartica iz reklame. Doduše, bio sam i jedini ćelavac, a ni ten mi se baš nije uklapao... naime 30 % Meksikanaca su indiosi, 10 % bijelci, a 60 % miješani, ali tamnoputi su svi. Mariači su sveprisutni. U gradskom središtu jedan je trg na kojem dan i noć odjeveni i s instrumentima stoje (i sjede, i leže) deseci mariači bendova, koje možete unajmiti i koji se odmah odvezu k vama doma na, recimo, krstitke ili rođendan. Vjera je nedjeljiv dio meksičkog bića, a najstarije i najzanimljivije mjesto Gospina ukazanja na svijetu i Gospino svetište s najljepšom povijesti – Guadalupe, nalazi se u širem centru Mexico Cityja. Priča za sebe ili neki drugi članak. U gradu je i sjajan antropološki muzej, jedan od najboljih muzeja u kojem sam bio, i jednako dobar zoološki vrt, te prekrasan veliki gradski park. Bolnice su im krcate pa ako imate problema sa zdravljem, s povjerenjem se obratite i šamanima koji ordiniraju na glavnom trgu ispred katedrale. Posebno uspješno rješavaju glavobolje, križobolje, psihičku napetost, stres i depresiju. Bar tako veli jedan od njih. Uz pomoć dodira, svetog dima i puhanja u rog. Pital sam ga jel ima nekaj za hemoroide. Veli da to prepušta kolegama s diplomama.

Kao zadnje preporuke rekao bih da svakako nađete vremena za izlet do piramida Theotihuacana i na jezera kod Xocxomilca. Jezera su u gradu, do njih možete gradskim prijevozom i daju uvid u to kako je izgledao taj kraj i život na njemu prije dolaska Španjolaca. U svojim počecima grad je, naime, bio na otoku usred jezera, tj. močvare. Dobar dio društvenih aktivnosti odvijao se na vodi, odnosno živjelo se, trgovalo, učilo, zabavljalo na čamcima i preko čamaca. Vožnja brodom na pogon motkom zanimljivo je i vrlo egzotično iskustvo. I vrlo pristupačno cijenom. Meksičke piramide su također priča za sebe. Morate se priključiti nekoj grupi, vožnja traje sat i četvrt, ali definitivno se isplati. Ako i niste fan arheologije ni predeuropskih civilizacija, već je doživljaj izaći iz grada. Naime, izlaskom iz kotline rješavate se izmaglice i smoga i tu vas sve boje prirode zabljesnu punim sjajem. Doslovce, kao da ste podigli koprenu. Od ostalih zanimljivosti spomenut ću da u gradu imaju spomenik jednom Zagorcu u uniformi koji

razmišlja duboko koncentriran i nemrko zabrinut, navlas poput svog dvojnika u Kumrovcu. Tamo još stoji dok smo mu mi ovdje sve biste i spomenike počupali skupa s 88 ruža. Hrana na cesti i u restoranima je odlična, puno bolja od onoga što mi poznajemo kao meksičku hranu. Cijene su što se tiče usluga jeftine, hrana i odjeća su povoljnije, ali tehnička roba nije značajnije jeftinija nego kod nas. Glede onih uputa o sigurnosti s početka članka, ako je vjerovati podacima na webu, dnevno se u Meksiku dogodi dvadesetak otmica, ali uglavnom se radi o bogatim jenkijima. Mene nitko nije ni žicao siću, a kamoli da me pokuša kidnapirati. Da se čovjek zabrine. U doba korone Meksiko nije tražio nikakve potvrde, cijepljenja, preboljenja… ništa, pa je stoga bio pravi turistički raj prošlih godina, posebno za antivaksere.

Kad po povratku procjenjujem neki grad ili zemlju uvijek se pitam bih li kad idući puta idem tamo poveo još nekoga sa sobom. Ako je bilo dobro poveo bih prijatelja, ako je jako dobro poveo bih nekog od klinaca. Ako je iskustvo izvrsno poveo bih svoju ženu. Kad odem sljedeći put u Meksiko moja Silva neće ostati doma. Uostalom, već je i bila tamo sa mnom.

Manje od polovice kućanstava glavnoga grada posjeduje automobil, pa se u gradu snalazi nekih pet milijuna vozila. Neki se snalaze. Ne svi.

Xochomilco, odnosno "Plutajuća polja cvijeća", ostatak su nekadašnjeg Astečkog sustava jezera i kanala u središtu glavnog grada. Kanali su nekada premrežavali cijelu dolinu. Sada ih je ostalo "samo" 170 km.