IZ POVIJESTI MEDICINE
nju 1870. izabran za predsjednika pjevačkog društva “Kolo” u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja u okviru Narodne stranke, prvenstveno gorljivoga protivljenja hrvatsko-ugarskoj nagodbi, otpušten je 1870. odlukom bana Raucha iz državne službe. Godine 1871. postao je tajnik Trgovačko-obrtničke komore u Sisku, a 1871. - 1872. zastupnik je grada Karlovca u Hrvatskome saboru u Zagrebu, kada je istupio iz stranke nezadovoljan politikom njezina vodstva. U razdoblju 1873. - 1876. bio je odvjetnik i gradski vijećnik u Petrinji, a politički je bio u oporbi i prema vlastima i prema narodnjacima. Zbog bolesti je napustio 1876. politički aktivizam. Zaključkom profesorskog zbora 6. studenoga 1871. isključen je njegov brat 19-godišnji Julijo Makanec, učenik VIII razreda gornjogradske gimnazije u Zagrebu “radi lahkoumnoga ponašanja iza svete pričesti”. Tada je već bio bez oca, a skrbnica mu je bila majka udovica, na adresi Kipna ulica 313. Unatoč kazni, maturu je položio 24. kolovoza 1872. u Zagrebu. U zimskom semestru 1872. /1873. započeo je studij medicine u Beču. Kao skrbnik bio mu je upisan poočim Ivan Skalnik, umirovljeni javni službenik u Zagrebu. Odlukom Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade u Zagrebu od 17. siječnja 1874. primao je 95 forinti novčane potpore koja je odlukom od 24. veljače 1875. povišena na 100 forinti. U nastavnoj godini 1875. /1876. dodijeljena mu je potpora od 400 forinti, koju je primao do kraja studija. I takse plaćene za stroge ispite (55 florina, 60 florina i 65 florina) naknadila mu je vlada u Zagrebu. Tijekom studija bio je član akademskog društva studenata Hrvata utemeljenoga pod imenom “Velebit” u Beču 1872. godine. S godišnjim prinosom od 1 forinte bio je 1875. godine član društva “Bratovšćina hrvatskih ljudi u Istri”, utemeljenoga krajem ožujka 1874. Poslije prvoga strogoga ispita
Panoramska snimka Sarajeva 1878.
položenoga 12. lipnja 1876. ocjenom “dostatno”, počastio se Makanec ekskurzijom na francusku sredozemnu obalu, pri čemu je iz Marseillesa brodom otputovao do Alžira. Njegovu crticu o doživljenome i viđenome u Africi, čitanu na sastanku “Velebitaša”, objavio je August Šenoa u Zagrebu. I sljedeća dva stroga ispita Makanec je položio ocjenom “dostatno” 18. prosinca 1877. i 9. svibnja 1878. Promoviran je u Beču 18. svibnja 1878. Liječničku karijeru započeo je na mjestu općinskog liječnika u Kastvu u Istri s plaćom od 900 forinti godišnje te 300 forinti paušala za konja. Tamo je od 1875. radio dr. Antun Grošić (1849. - 1926.), rodom iz Draguća, koji je u srpnju 1878. otputovao u Beč radi usavršavanja u kirurgiji. U studenome 1878. zabilježen je u novinama dar dr. Makanca „Bratovšćini hrvatskih ljudi u Istri“.
U Sarajevu Iz Kastva je dr. Makanec s trudnom suprugom Lujzom, rođ. Löschner, otputovao 12. veljače 1897. Prošli su kroz Trst i nastavili brodom k
novom mjestu boravka. S njima je bio i njegov pas Bob. Iz Splita, kamo su stigli 19. veljače, nastavili su brodom do Metkovića, a potom je 22. veljače slijedilo neudobno i nesigurno putovanje vojničkim kolima koje su vukli konji po „najstrašnijim putovima koje sam vidio u životu i po kojima su nas na nekim mjestima morali vojnici prenositi jer su dijelovi puta bili samo djelomično izgrađeni“. Mostar, Konjic, Jablanica, Ivan, Blažuj bile su etape na putu do Sarajeva, kamo su konačno stigli 28. veljače 1879., nakon punih 16 dana. Smještaj je našao u domu pravoslavnog svećenika Vase Popovića. Stvari su im stigle nekoliko dana poslije, početkom ožujka, preko Metkovića. Predstavio se podmaršalu Stjepanu Jovanoviću (1828. - 1885.), pobočniku poglavara Bosne i Hercegovine, koji mu je najavio mogućnost imenovanja okružnim liječnikom i pomoćnikom u zdravstvenom odsjeku zemaljske vlade. Susret s Mustajbegom Fadilpašićem (1830. - 1892.), kojega je nova vlast 1878. postavila gradonačelnikom Sarajeva, impresionirao je
209 - svibanj 2022. LIJEČNIČKE NOVINE
69
