PRIMARCI
Kao nužnim stvarateljima društvenih odnosa doktorima se uvijek politikom upravljanja nastojalo odrediti važnost njihovog mjesta u društvu, uz istovremeno maksimalno podruštvljavanje njihovog rada i djelovanja kao ovisnika o naklonosti, ili nenaklonosti, političkog uređenja. Isticanjem određenih pojedinaca (uspješnih liječnika „naj-liječnik“) u društvu se stvara neobična važnost liječničkog zvanja, ali istovremeno se obezvrjeđuje liječnikov pojedinačno kreativan stručni rad i doprinos opstojnosti tog društva. Promatrajući jedno veće razdoblje (proteklih tridesetak godina), možemo uočiti nekoliko stupnjeva na kojima su se stvarale (namjerno ili zbog voluntarizma) zablude u razvoju privatne zdravstvene zaštite te se time određivalo i samo mjesto i uloga liječnika privatnika.
Ipak, slijedeći akademsku misao prof. Paara, ni to što se tada događalo nije se događalo slučajno, već sustavno usmjereno svim snagama prema obrani državne novčane institucije u kojoj se skupljao novac od naroda za zdravstvenu zaštitu (nekada Fond, danas Zavod za zdravstveno osiguranje) i dirigiranim centraliziranim upravljanjem tako obvezatno prikupljenog novca. Nije se niti pokušalo dovesti za isti pregovarački stol davatelje i primatelje zdravstveno-medicinskih usluga, gdje bi se dogovorila nova pravila osiguranja, nova pravila društvenih i drugih međusobnih odnosa, gdje bi se tada angažiranjem privatnog novca pojedinaca ili skupina trebalo reorganizirati uplaćivanje prema zajedničkom državnom zdravstvenom fondu – zavodu. Osiguranik (bolesnik) obvezno uplaćuje u zdravstveni fond, a u potrebi korištenja za koje ima „sva prava“ doveden je do nemogućnosti ostvarivanja tih prava, ili ako može dodatno platiti uslugu kod privatnog pružatelja zdravstvene usluge koja mu je nužna. U posljednje vrijeme i usluge primarne zdravstvene zaštite postaju teže dostupne zbog niza razloga.
treba izbjeći sve naslijeđene, a još vrlo prisutne negativnosti, posebno u strukturi zdravstvenog osiguranja. Nužno je ustrojiti sustav zdravstvene zaštite s jasnim i nedvosmislenim zakonskim okvirima, uz participiranje svih novonastalih društvenih promjena, od socioekonomskih, kulturoloških, obrazovnih, uključujući digitalizaciju i informatizaciju prisutnu u svakidašnjem novoprisutnom životu (oko 3 880 000 stanovnika i blizu 4 000 000 mobilnih uređaja). Hrvatska liječnička komora je sposobna i spremna učiniti jasnu stručnu osposobljenost pojedine razine zdravstvene zaštite i njihovu kompetenciju, te međusobnu komunikaciju temeljenu na dokazanim stručnim potrebama, primjenjujući sve spoznaje razvijenih demokratskih država. Stvaranje nekakvih novih institucionalnih domova zdravlja vraća nas unazad, jer se opet javlja niz nepotrebnih administrativnih prepreka, prisilno se udružuju različiti interesi, jer osnovno načelo udruživanja mora biti isti cilj i isti interes onih koji se udružuju. Hoće li to biti manja ili veća grupna praksa, ili danas popularne tzv. poliklinike, bolnice, instituti, zavodi, ovisit će o potrebama pacijenata, njihovim bolestima i njihovim materijalnim mogućnostima za koje država mora osigurati dostatnost (osnovna zdravstvena zaštita za sve, uz jasnu „košaricu usluga“, zatim ugrožene skupine i teško lječive bolesti, ovisno o društvenoj svijesti). Zato osnovica reforme mora biti najprije reorganizacija (ne „restrukturiranje“) nakon 70 godina zdravstve(nih)nog osiguranja s jasnim pravima, obvezama i cijenama. Suvremena društva počivaju upravo na tim međusobnim (ugovornim) obostrano razumljivim obvezama i pravilima. Sigurno je da nagomilani kaos, koji postoji i sve više se širi, neće dovesti do ozdravljenja zdravstva, a umreženi stvoreni interesi pojedinaca i skupina stvarat će otpor. Zbog toga je potrebna visoka razina svijesti i odgovornosti političkih skupina i pojedinaca koji se javljaju na izborima.
Odlazak pojedinaca doktora u samostal-
Zato, govoreći o reformi u zdravstvu,
slovasic33@gmail.com
jući kroz prizmu suvremenog razvoja društva i medicine u Europi i svijetu, sve više jednakopravan partner u tim međusobnim odnosima (on želi osobnim novčanim sredstvima i drugim angažiranjima poduprijeti poboljšanje primljenih usluga). Iskustva tog vremena iz svijeta govore o postojanjima pravih zaklada i udruga, te skoro natjecateljski duh u pomaganju pojedinaca ili skupine liječnika u projektima stvaranja kvalitetnih stručnih središta, klinika, instituta i sl. Što želim time naglasiti, privatna praksa, ma kako nam se jednostavno ekonomski gledano činila da je to odnos davatelja i pružatelja usluga, ipak to nije, jer davatelj usluga može biti samo osposobljeni stručnjak, bilo sam, ili u skupini, dok su potencijalni primatelji usluga svi članovi jedne društvene zajednice, bez obzira bili oni sada zdravi ili bolesni. Znači, postoji izdvojena skupina znanjem i umijećem osposobljenih stručnjaka profesionalaca koja jedina može zadovoljiti potrebe ostalih članova zajednice, ali ne samo ponudom i davanjem, već interakcijom i partnerstvom. Doktor medicine predstavlja nužnog stručnjaka u određenom društvenom sustavu bez kojega jednostavno taj sustav ne može funkcionirati u bilo kojem dijelu razvoja, a napose u ljudskim resursima za koje je konačno i društvena zajednica stvorena i određena. Dakle, ovo nije definicija što je liječnik, ovo je samo jedan segment njegove vrlo značajne uloge i mjesta u sveukupnoj društvenoj zajednici kao nužnom sudioniku u svekolikom razvoju jednoga društva u cjelini.
nost privatnog rada odredila se nova stranica u razvoju zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Unatoč možda u samom početku stihijskog i neravnopravnog privatiziranja, ubrzo se uvidjelo da je rad u takvim praksama mnogo bolji, kvalitetniji i, što je najvažnije, odgovorniji. Dakle, javlja se konačno opet onaj segment pojedinačne bolje stručnosti, ali i odgovornosti za obavljen posao koja iz osnove mijenja međusobne odnose u cjelini. Nema više zaštitne institucije za opću ili pojedinačnu neodgovornost, već se počinje javljati subjektivna osposobljenost za preuzimanje individualne odgovornosti. Siromašenje društva u cjelini je zbog poznatih razloga nametnutog nam rata iznjedrilo razvoj onih djelatnosti i praksa u onim segmentima koji su i inače predstavljali tzv. usko grlo u medicinskom zbrinjavanju bolesnika (dijagnostika prije svega), a nekontrolirana utrka u nabavci «najsuvremenijih strojeva - opreme» postaje prava opsesija pojedinih novootvorenih privatnih praksi.
209 - svibanj 2022. LIJEČNIČKE NOVINE
35
