COVID-19
RAZGOVOR S POVODOM prof. dr. sc. Stjepko Pleština
ONKOLOGIJA U PANDEMIJI COVID-19 Za nama je tužna i teška godina za sve. Godina u kojoj je bilo vrlo jasno tko ili što je „neprijatelj broj 1“. Tijekom te iste godine svi drugi „neprijatelji“ nisu mirovali, a naše snage bile su većinom na jednom bojištu.
Razgovarala prof. Lada Zibar
ako je onkologija proživjela tu prvu K godinu borbe protiv COVID-19? Je li bila promijenjena skrb za onkološke bolesnike? Onkologija je odmah prepoznata kao struka koja mora nastaviti funkcionirati nesmetano i u uvjetima pandemije. Zahvaljujem svima koji su tome doprinijeli. Uz hitna stanja uzrokovana drugim bolestima, naši su bolesnici imali prioritet. Svi bolesnici s već potvrđenom dijagnozom koji su započeli liječenje, mogli su ga praktički neometano i nastaviti. Štoviše, prilagodbom regulative liječenje je omogućeno u najbližoj ustanovi sposobnoj da pruži potrebnu zdravstvenu skrb, kako bi se i u uvjetima otežanog prometa omogućilo nastavak liječenja na najjednostavniji način, s najmanje epidemiološkog rizika. Onkologija je, međutim, multidisciplinarna struka pa kvalitetno zbrinjavanje bolesnika ne ovisi samo o internističkim i radijacijskim onkolozima već i o nizu drugih djelatnosti, a koje su zbog pandemije radile reducirano i u otežanim uvjetima. Slikovna dijagnostika mogla se čak i lakše organizirati za onkološke bolesnike, jer su druge često i inače nepotrebne pretrage odgođene. No, endoskopski ili neki drugi dijagnostički postupci nisu uvijek bili lako izvedivi. Kao ni kirurgija, koja je funkcionirala neko vrijeme samo na razini apsolutne hitnoće. Što se pak tiče kontrolnih pregleda bolesnika bez aktivne bolesti, odgađani su samo oni s niskim rizikom povrata bolesti, a koji bi se i inače mogli kontrolirati u okviru
46
LIJEČNIČKE NOVINE 197 - ožujak 2021.
primarne zdravstvene zaštite. Ne znam za Hrvatsku, no u KBC-u Zagreb su 2020. unatoč svim nedaćama bila 210.992 slučaja s dijagnozom C, što je samo 2,37 % manje nego u prethodnoj 2019. godini. sim eventualno kvantitativnih O promjena, je li zabilježena neka kvalitativna osobitost, javljaju li se neke zloćudne bolesti češće, rjeđe ili se prezentiraju na drukčiji način nego do sada? Nemamo o tome pouzdane podatke. I ne možemo imati. Rano je za odgovor na to pitanje, spominju se različite projekcije golemog raspona brojeva i nimalo pouzdane. Prema pojedinim izvorima, u nekim se zemljama smanjio broj novodijagnosticiranih zloćudnih bolesti i do 40 %, no to je podatak kojemu je teško vjerovati. O mortalitetu pogotovo nema podataka, a on ni ne ovisi samo o incidenciji, već i o nizu drugih parametara. Srećom, onkološki bolesnici ipak dulje žive negoli pandemija traje, no bojimo se da će rezultati liječenja biti lošiji i stoga mortalitet veći jer će se bolest otkrivati u kasnijem stadiju negoli je to bilo prije pandemije. Analiza epidemioloških pokazatelja opravdano kasni, mi sada imamo objavljene podatke za 2018. godinu, no kad budemo imali zrele podatke o incidenciji i mortalitetu za 2019. i 2020. nećemo moći jasno reći kolik je doprinos virusne epidemije. Nažalost, incidencija i mortalitet rastu i bez virusa i nedaća koje nam je on donio.
U kojoj su mjeri onkološki bolesnici obolijevali od COVID-19? Jesu li neke vrste onkoloških bolesnika bile pod većim rizikom? Kakvi su bili ishodi? Imunokompromitirani onkološki bolesnici svakako su većeg rizika obolijevanja i lošijeg ishoda. No, oni su, kao i njihovi bližnji, bili puno oprezniji i odgovorniji, tako da ih barem među onima koji se liječe u KBC-u Zagreb nije bilo puno zaraženih. Manje negoli sam očekivao. Tome je, dakako, doprinijelo i vrlo odgovorno ponašanje zdravstvenih djelatnika koji su poduzimali maksimalne mjere zaštite. Za razliku od bolesnika sa solidnim zloćudnim tumorima, oni s hematološkim malignomima bili su s puno većim rizikom i učestalije lošim ishodom. J esu li onkolozi bili angažirani izvan onkoloških odjela, npr. u tzv. COVID centrima? Jesu li onkolozi obolijevali od COVID-19? Možete li rezimirati proteklu godinu u svjetlu ugroženosti onkologa COVID-om i raspoloživosti onkoloških specijalista tijekom protekle godine? Premda je onkologija bila definirana kao prioritetna djelatnost, a nema viška educiranoga kadra, internistički su onkolozi bili angažirani u COVID centrima i dežurstvima sukladno potrebama, kao i naše medicinske sestre, bez kojih ne možemo. Ne samo na Rebru već svugdje. Uz one djelatnike koji su i sami oboljeli ili bili u samoizolaciji zbog kontakta s oboljelima, dakako da nije bilo uvijek jednostavno orga-
