RIJEČ GLAVNE UREDNICE

Tko vjeruje u bogove s Olimpa

Angela Merkel pomalo napušta vladajuće pozicije, uz aplauz nacije koji se odnosi na odobravanje njezinom stilu u njezinom vremenu. Njezinoj ulozi vodeće državne službenice sa svim odgovornostima i dužnostima. Bez svega onoga što joj ne bi ni trebalo pripadati. U nas je katkad drukčije pa se stečene vlasti čuvaju arogancijom i nedodirljivošću, privilegijama i neopravdanom nadmoći. Voljela bih da to ne vrijedi za našu plemenitu struku, ali svjedočim suprotnome. Prije više od stoljeća Strossmayer se slavno obračunao s dogmom o nepogrešivosti vrhovnog poglavara. Bojim se da se povremeno nalazimo u sličnim početnim situacijama, okruženi čudnim dogmama. Čak i kada je u pitanju poštivanje zakona i etičkog kodeksa, neki kao da nisu svjesni da se pozitivni propisi odnose na sve jednako, neovisno o titulama i foteljama, a da su bogovi s Olimpa samo mitske figure, čak ni povijesne a kamoli suvremene. Isto se tako zakoni i odredbe etičkog kodeksa odnose na neprekinut vremenski kontinuitet, neovisno o pandemiji, potresu i drugim izvanrednim okolnostima. Dapače, čak tada. Još je osjetljivije to vrijeme nedaće, kaosa, strepnje i nesigurnosti. Još veći imperativ za etičnost i za jednakost. Nedostatci u sustavu ne opravdavaju elementarni nemoral, grijesi drugih ne ekskulpiraju naše, a svaka patnja nalaže naše suosjećanje i pomoć. Kako pacijent nije klijent, a niti MKB dijagnoza, tako ni naš postupak nije samo šifra iz šifrarnika postupaka već integrativni pristup čovjeku kojega sagledavamo u kontekstu socijalnih i drugih okolnosti i obilježja. Nismo svemoćni, nemamo vremena niti mehanizama rješavanja svih važnih životnih problema koji prate naše pacijente i otežavaju im život i liječenje. Socijalni radnici trebaju biti neizostavni dio timskog pristupa pacijentu kad god liječnik to procijeni. Važno je inzistirati na ovoj suradnji i stalnoj trajnoj raspoloživosti takve pomoći. Osjećat ćemo se bolje ako možemo predvidjeti uspješno zbrinjavanje paramedicinskih problema. I baš kao što poneki pojedinac pomisli da može izbjeći uzusima pravne države, tako ta ista pravna država nerijetko zaboravi da smo država mi, pa nam maćehinski podmeće najprije pogrešne obračune plaća i pravi se nevina (da ne upotrijebim drugu riječ), pa nas mrvicama mikroskopske veličine „nagrađuje“ za rad u COVID-u, a sada se pak sjetila izbjeći regulativu o dodatku specijalizantskim plaćama za radno mjesto prve vrste (u operacijskim dvoranama, odjelima za intenzivnu njegu i sl.). Ni manje ni više već za razliku i do 28 %. U korist liječnika? Joj, ne, takvo što se slučajno ne dogodi ni slučajno. Besramno nas se stavlja u položaj da stalno moramo sudski tražiti svoje. Valjda da bi nas se zabavilo kako ne bismo imali kada tražiti više. Jednostavno, naporno, ponižavajuće. U ovom broju Liječničkih novina donosimo pregled utjecaja aktualne pandemije na liječnike kao ljude, u punini svoga tjelesnog i duševnog integriteta. O iscrpljenosti, premorenosti, granicama izdržljivosti, intenzivnim i prečestim susretima sa smrću, o riziku za organsko i psihičko zdravlje, o riziku obolijevanja od COVID-19, o bolesti i ishodima, o postCOVID-u koji prijeti, o onima koji su nas napustili zbog COVID-a, od COVID-a ili poslije COVID-a.

Godina je iza nas, duga, teška, od ožujka do ožujka, bez pravog predaha.

LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina