PREMA IZBORU GLAVNE UREDNICE

KOD UČENJA STRANOG JEZIKA U KASNIJOJ DOBI NAJVAŽNIJA JE MOTIVACIJA

ALICE JURAK

Hrvatski liječnici iznimno su cijenjeni u svijetu u koju god zemlju da dođu raditi. No prije samog početka rada potrebno je zadovoljiti određene kriterije, a među njima je i poznavanje stranog jezika, odnosno jezika zemlje u koju odlaze na rad. Usvajanje stranih jezika zahtijeva, kako pojašnjavaju u školama stranih jezika, učenje i motivaciju. Važno je okružiti se jezikom koji učimo, čitati ga i slušati čim više, vježbati pismenu korespondenciju te govor. Premda je točno da djeca brže pamte, odrasli posjeduju znatno veći spektar općega znanja, dublje poznaju različite teme te imaju bolje razvijeno logičko razmišljanje. Zahvaljujući tome i učenje jezika može biti olakšano, jer jezik nije samo gramatika. Stoga smo pitali nekoliko liječnika koji su otišli na rad u inozemstvo koliko im je trebalo da nauče nov jezik i što im je bilo najzahtjevnije u samom procesu svladavanja stranog jezika. M.S., liječnik, ima 33 godine, specijalist je na radu u Norveškoj. Kaže kako su mu strani jezici uvijek dobro išli, ali učenje norveškog mu je predstavljalo izazov poglavito zbog razine znanja koja se očekivala od njega i činjenice da će na tom jeziku raditi kao liječnik. “Agencija preko koje sam dobio posao u Norveškoj osigurala mi je online tečaj norveškog. Isprva sam bio pomalo skeptičan prema učenju jezika putem Skypea, a osobito predviđenoj satnici od 45 minuta rada s profesorom tri puta tjedno, a samostalnoga rada samo još dodatna 2 do 3 sata prije svake lekcije. Činilo mi se da to ne može biti isto kao i čitavo vrijeme raditi s profesorom uživo, međutim, sustav koji ova škola koristi ugodno me iznenadio. Pristup interaktivnom sustavu bio je putem internetskog preglednika u kojem smo imali kombinacije zadataka sa slušanjem, pismenih zadataka te usmenih, gdje sam morao snimati svoj izgovor, a sve to je to poslije pregledavala i korigirala moja profesorica. Ukupna količina provedenog vremena s njom na kraju je bila puno veća nego što sam inicijalno mislio. Sve zajedno dalo je rezultat nevjerojatno brzo te sam u manje od godine dana savladao jezik do razine C1. Moram naglasiti da sam se preselio u Norvešku kada sam bio na razini A2, te mi je svakodnevna okruženost jezikom kroz svakodnevne kontakte, uvelike pripomogla u primjeni naučenog i daljnjem bržem napredovanju. Učenje norveškog nije mi bilo jednostavno, no lakšem učenju pridonijela je kao baza izvrsno poznavanje engleskog i njemačkog jezika s obzirom na to da je norveški u istoj skupini starogermanskih jezika sa sličnom gramatičkom osnovom. Svakako želim napomenuti kako sam se u tom razdoblju, u kojem nisam bio zaposlen, potpuno posvetio učenju norveškog ”, pojasnio je MS te dodao da je njegov odlazak u Norvešku bio potaknut željom za kvalitetnijim životom i boljom radnom okolinom. Takav jasan i usmjeren cilj pomogao mu je, kaže, u lakšem svladavanju novog jezika. Liječnica N. radi u Švedskoj i, kako kaže, nakon šest mjeseci je usvojila znanje švedskog koje odgovara razini B2, što je bio uvjet za početak rada u toj zemlji. “Švedski sam naučila uz pomoć tvrtke MediCarrera koja me i regrutirala za posao u Švedskoj. Prvih 8 tjedana učila sam kod kuće, preko internet servisa, i tako su se učile osnove. Nakon toga sam nastavila učiti u kampusu u Budimpešti, 17 tjedana. Radnim danom bili smo na tečaju, u skupinama, otprilike 6 sati dnevno, a popodneva i vikendi su bili odvojeni za zadaće i učenje. Sva su četiri mjeseca bila posvećena intenzivnom učenju jezika. Na taj sam način došla do razine B2, što je bio i uvjet za početak rada u Švedskoj. Pored posla sam nastavila s učenjem jezika tri dana u tjednu i na taj način došla za dva mjeseca do razine C1, koja je bila potrebna za švedsku licenciju za rad. "Medicinski" švedski sam naučila u samoj praksi, a učenje jezika se nastavlja dalje u svakodnevnom životu. Kažu da je potrebno oko pet godina da bi se čovjek osjećao posve sigurno u stranom jeziku”, ispričala je liječnica N. Zrinka Stanić ima u sklopu agencije za menadžment ljudskih resursa u zdravstvu osigurano intenzivno učenje stranih jezika. Uče li liječnici strani jezik brže od drugih, pitali smo je. Učenje stranog jezika, kaže, najvećim dijelom ovisi o motivu koji pokreće osobu da ga nauči. Ta motiviranost je bitan čimbenik koji pospješuje i ubrzava učenje. “Liječnici su uz sve to navikli svoj mozak

na memoriranje velike količine materije i tijekom studija i poslije tijekom specijalizacije te im tečaj jezika ne predstavlja nikakav problem, dapače, velika većina bude zadovoljna malo se maknuti u jezično područje umjesto stalne medicin-

ske materije. Naravno da se na tečajevima obuhvaća i medicinski dio stranog jezika i

tu ovisi o jeziku koji osoba uči ima li poveznica s latinskim ili nema. U konačnici je najvažnije da liječnici nakon tečaja mogu komunicirati na svom radnom mjestu, da mogu razumjeti i da se osjećaju samim time prije asimilirano u novom okruženju. Švedski, danski i norveški, iako na prvu zvuče prilično teško, u zbilji je puno lakše naučiti od primjerice njemačkog te kandidatima treba otprilike 7 - 9 mjeseci intenzivnog učenja jezika kako bi dostigli razinu C1 švedskog, danskog ili norveškog. Skandinavski poslodavci su u tom smislu najbolji poslodavci jer su oni ti koji plaćaju tečaj jezika i tzv. stipendiju liječnicima dok uče jezik. Nakon što je jezik naučen pristupamo ishođenju licencije. Ostale države pak nisu toliko široke ruke kao skandinavske države tako da kandidat mora sam engleski, njemački, francuski ili neki četvrti jezik naučiti i financirati, položiti službeni jezični ispit i ishoditi licenciju prije samog traženja posla. Mi smo u tom slučaju podrška te pomažemo kod izbora pravog tečaja jezika i ishođenja licencije prije nego možemo početi tražiti zaposlenje“, kaže Stanić. Za engleski, njemački ili francuski potrebno je uložiti barem 2 - 2,5 godine predanog učenja jezika uz posao, kako biste mogli dobiti tražene certifikate za licenciju. Dakle, primarna razlika je, nastavlja Stanić, u tome što skandinavske jezike liječnik uči za vrijeme dok ne radi (nego se za vrijeme učenja jezika na “učenika” gleda kao na djelatnika na dopustu za učenje jezika) i za vrijeme učenja jezika od skandinavske bolnice prima stipendiju, dok sve ostale jezike kandidati financiraju sami i uče ih dok još rade u Hrvatskoj. Traženi ispiti su za Irsku i UK IELTS ili OET, a za Njemačku, Austriju i Švicarsku to su Goethe ili OSD.

“Za skandinavske jezike tečaj je intenzivan i tijekom njega ne radite, već primate stipendiju kao djelatnik na učenju jezika od skandinavskog poslodavca. Tečaj traje između 7 i 9 mjeseci, 5 dana tjedno (od ponedjeljka do petka) u trajanju od 3 - 4 do 5 školskih sati dnevno. Njemački, engleski i francuski se uči u samostalnom aranžmanu i liječnici te tečajeve uglavnom pohađaju 2 do 3 puta tjedno 2 do 2,5 godine”, pojasnila je Stanić. Svoje iskustvo iznio je liječnik T. F. koji je radio u Irskoj 6 mjeseci kao kliničar. “Moj primjer je malo netipičan. U svakom slučaju službeni jezik u Republici Irskoj je engleski, iako oni imaju i svoj jezik Gaeilge, koji govori manje od 250 000 stanovnika. Danas medicinari uglavnom moraju znati engleski jezik radi osobnog usavršavanja i kontinuirane medicinske edukacije. Stoga je Irska, što se jezika tiče (i uvjeta rada), vrlo poželjna destinacija. Za razliku od Ujedinjenog Kraljevstva, gdje Medical Council traži formalne dokaze o znanju jezika (IELTS, TOEFL test ili ekvivalenti), u Irskoj to nije potrebno. Dovoljna je procjena agencije za regrutiranje. U mom slučaju nije čak ni to jer sam ja otišao u osobnom angažmanu i na poziv kolega koje sam upoznao u radu na EU projektu MILESTONE, čiji sam glavni voditelj u RH. Kolege iz Irske su u pet godina suradnje upoznali moje znanje jezika za koje ja nemam formalne certifikate, a i ne smatram se osobitim znalcem jezika. No u tih pet godina učestalo sam, na tjednoj osnovi, sudjelovao u telekonferencijama i projektnim sastancima. Druga je netipičnost da sam ja psihijatar i ključni alat mog rada je jezik. Ovdje bismo se mogli našaliti starim psihijatrijskim vicem da je u psihijatriji samo potrebno pacijentu izjavnu rečenicu koju vam je uputio vratiti u upitnom obliku. Šalu na stranu, nisam ni najmanje osjetio neke teškoće u komunikaciji pa čak i u susretima sa stanovnicima zapadne obale koji češće govore Gaelic i u svom engleskom imaju prilično iskrivljen naglasak. Valja naglasiti da je tu bitan odnos reciprociteta i uvažavanja u komunikaciji, ali i timski rad, jer sam vrlo često kao Cunsultant Psychiatrist uz sebe imao ili specijalizanta (regisrar) ili specijaliziranu psihijatrijsku sestru (CNC clinical nurse specialist), no ni individualni razgovori jedan na jedan nisu bili problematični. Slična iskustva imam i s nekoliko posjeta UK-u, kada sam po nekoliko tjedana bio u studijskom posjetima i formalno nisam mogao obavljati klinički rad samostalno, no nisam imao nikakvih teškoća u komuniciranju s pacijentima ili osobljem (što više, londonski engleski bio mi je puno jednostavniji). No, zaključno, nemam certifikate o znanju jezika jer mi nikad nisu trebali i stoga je upitno bih li formalno zadovoljio za potrebe rada u UK-u”, ispričao je T.F.

Liječnica K.M.E. (45), u Švedsku je došla u kolovozu ove godine, znači prije nekoliko mjeseci i ubrzo počela raditi. Ima 45 godina, specijalist je anesteziologije s užom specijalizacijom iz intenzivne medicine. “Ne bih se usudila reći da sam svladala jezik u potpunosti, ali ga znam dovoljno dobro da mogu zadovoljavajuće komunicirati s kolegama i pacijentima. Za dostizanje razine C1 koja je uvjet za dobivanje licencije trebalo je 7 mjeseci. Tečaj je bio izrazito intenzivan što podrazumijeva da sam svakodnevno prijepodne imala nastavu online nakon čega je uslijedilo poslijepodnevno učenje i pisanje zadaće od minimalno 3 sata. Vikendi su bili bez nastave, ali ni oni nisu prolazili bez učenja jer sam se tada pripremala za tjedni test. Ako se dogodilo da netko iz skupine nije ostvario potrebnih 70 % na testu, odmah je dobio dodatne individualne satove s nastavnikom. Kao što sam rekla, tečaj je bio online, bilo nas je 4 u skupini. Prednost učenja u tako maloj skupini je što je svatko od nas imao priliku svakodnevno pričati na švedskom. Imala sam nekoliko nastavnika koji su se izmjenjivali, s time da je jedan od njih bio voditelj tečaja, neka vrsta razrednika s kojim smo ostvarili izvrstan kontakt i povezali se s njim i na privatnoj razini, pojasnila je liječnica K.M.E. U početku je najteže bilo "uloviti" melodiju jezika jer švedski nije, kaže, jedan od jezika kojeg je sama imala priliku često čuti. Švedski jezik ima devet samoglasnika, s tim da se svaki može izgovoriti na 2 načina. “Ja se još i danas ponekad borim s ispravnim izgovorom. Kako je tečaj napredovao, postalo je teško memorirati svakodnevno 100 - 150 novih riječi. A sad kad je sve to iza mene, javio se novi problem. Naime, komunikacija na engleskom koji znam (ili sam znala) jako dobro postala je jako teška. Gotovo da ne mogu izreći rečenicu na engleskom bez da ubacim švedsku riječ”,govori liječnica K.M.E. te dodaje da joj se činilo kao da joj je mozak morao potisnuti znanje engleskoga da bi napravio mjesta za novi jezik.