Liječničke novine br. 196

Page 88

IZ POVIJESTI MEDICINE

OD OSUĐENIKA DO OSNIVAČA australske medicine Prof. dr. sc. ANNA MRZLJAK, dr. med. Godine 1788. stigla je na istočnu obalu Australije prva flota brodova s 1400 putnika, od kojih su polovica bili osuđenici. Do zadnjeg osuđeničkog broda 1868. godine u Australiju je stiglo preko stotinjak muškaraca koji su imali neki oblik medicinskog obrazovanja. Početkom 19-og stoljeća nije postojala standardizirana medicinska edukacija, pa je zapravo većina pristiglih bila nekvalificirana. Većina ljudi na brodovima nisu bili kriminalci u pravom smislu riječi, već su na njima završili zbog svojih nepromišljenih postupka ili izjava. U tom ranom razdoblju trojica osuđenika istaknuli su se svojim medicinskim sposobnostima i postali su očevi australske medicine. Oni su svojim radom i doprinosom pomogli dotadašnji “zatvor” pretvoriti u respektabilnu koloniju. William Redfern rođen je 1778. u Trowbridgeu (Engleska), prošao je edukaciju iz kirurgije, položio ispit pred Company of Surgeons i 1797. se priključio mornarici kao pomoćni kirurg. Zbog poticanja pobune mornara osuđen je na smrt zajedno s preostalom 59-oricom. Smrtna presuda, na račun njegove mladosti, preinačena je u doživotni zatvor, te 1801. godine stiže u kažnjeničku koloniju Norfolk Island u Tihom oceanu. Zbog svojih medicinskih vještina pomilovan je tri godine poslije i 1808. počinje raditi kao pomoćni kirurg u Dawe Point Convict Hospitalu u Sydneyu, prvoj bolnici u Australiji. Redfern je prvi doktor s australskom diplomom, koju je stekao pred tročlanom komisijom liječnika iz kolonije. Tijekom prijepodneva radio bi u bolnici, a poslijepodne u privatnoj praksi te postaje izrazito cijenjen. Između ostalog, Redfern se bavio zdravljem osuđenika. Osuđenici koji su došli na prvoj floti bili u dobrom stanju, međutim to više nije bio slučaj s onima koji dolazili na kasnijim flotama. Na brodovima su harali tifus, dizenterija, skorbut i spolne bolesti. Oni koji su preživjeli put, najčešće su bili preslabi da bi mogli doprinijeti koloniji. Godine 1814. zabilježen je znatan pobol na tri broda, dok je na četvrtom 50 ljudi (s kapetanom) umrlo od bolesti koje su se mogle spriječiti. Redfern je to opisao u svom radu

88

LIJEČNIČKE NOVINE 196 - veljača 2021.

“Medicinski aspekti kažnjeničkog transporta” (Medical Aspects of Convict Transportation) i time postavio temelje javnog zdravstva u Australiji. Predložio je da se na brodove uključe školovani mornarički kirurzi zaduženi za nadzor zdravstvenog stanja, a ne osobe koje su određivali vlasnici brodova. Ovim postupkom smrtnost se smanjila za 75 %. Redfern je nastavio raditi u bolnici, no nakon što nije izabran za glavnoga kirurga, razočaran napušta medicinu i posvećuje se stočarstvu i poljoprivredi. Godine 1824. uvezao je merino ovcu iz Madeire, što je odigralo važnu ulogu u industriji vune u Australiji. Uvezao je različite sorte grožđa i bio je prvi na dugom popisu vinara medicinara. Osnovao je banku (the Bank of New South Wales) i postao je njezin direktor. Zalagao se za prava bivših kažnjenika i izborio se da ostvare ista civilna prava. Umro je 1833. u Edinbourghu (Australija), gdje je pratio školovanje svog sina. D’Arcy Wentworth rođen je u Sjevernoj Irskoj. Tijekom studija medicine u Londonu počeo se družiti s članovima visokog društva, što ga je navelo da živi iznad svojih mogućnosti. Pokušaj pljačke donio mu je tri osude od kojih je oslobođen, no savjetovano mu je da napusti zemlju, te se on se kao pomoćni kirurg ukrcava na zloglasnu drugu flotu za Botany Bay na kojoj je gotovo svaki treći putnik preminuo. Nakon nekoliko godina rada na Norfolk Islandu, njegove vještine su prepoznate i on preuzima mjesto u Sydneyu. Postaje cijenjeni član zajednice, šef policije i rizničar Policijskog fonda. Godine 1809. Wentwortha imenuju glavnim kirurgom u prvoj bolnici u Sydneyu i na tom položaju ostaje 9 godina. Stekao je veliko bogatstvo svojim poslovnim ulaganjima i zajedno s Williamom Redfernom sudjeluje u osnivanju prve banke. Wentworth nikad nije zaboravio svoju prošlost te se sve do svoje smrti 1827. zalagao za prava bivših kažnjenika. William Bland rođen je u Londonu 1789., gdje je 1809. položio ispit na College of Surgeons. Priključio se kraljevskoj mornarici, no njegov nagao karakter uvalio ga je u

nevolje. Tijekom plovidbe za Indiju izazvan na dvoboj i ranio je protivnika koji je preminuo. Bland je osuđen na sedam godina kažnjeničke kolonije. U Sidney je stigao 1814. i odmah po dolasku bio je oslobođen jer su hitno bili potrebni kvalificirani doktori. Bland je radio kao liječnik u azilu Castle Hill i položio je ispit prema pravilima koja su vrijedila u koloniji. Njegova tri ispitivača, D’Arcy Wentworth, William Redfern i Major West, zaključili su da je kvalificiraniji od njih. Bland je nastavio raditi u privatnoj praksi i pisati kritičke tekstove o autokratskoj vladavini guvernera, zbog čega je godinu dana proveo u zatvoru. Po izlasku iz zatvora posvetio se poboljšanju života u koloniji. Novac koji je zaradio privatnom praksom donirao je različitim institucijama, radio je kao počasni kirurg u bolnici za siromašne, pisao stručne medicinske tekstove, osnovao prvi dispanzer za siromašne i snažno poticao razvoj školovanja u Australiji. Bland je bio prvi predsjednik Australskoga doktorskog udruženja, osnovanog u veljači 1859. Umro je u dobi od 79 godina od gripe, a pokopan na javnom pogrebu uz državne počasti. Sva trojica, William Redfern, D’Arcy Wentworth i William Bland, stigli su u nepoznatu zemlju u nepovoljnim okolnostima kao osuđenici ili bježeći od svoje prošlosti. Svojom energijom, radom i zalaganjem za poboljšanje društva značajno su pridonijeli razvoju medicine kao i razvoju kolonije, te se danas smatraju očevima australske medicine. Literatura Gillian H. From convicts to founding fathers- three notable Syndey doctors. Journal of The Royal Society of Medicine, 2001; 94: 358-361


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.
Liječničke novine br. 196 by Hrvatska liječnička komora - Issuu