KOMORINI STIPENDISTI
INTESTINALNI ULTRAZVUK Važan dio mozaika u razvoju modernog IBD centra
DOMINIK KRALJ, dr. med. Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju, Klinika za unutarnje bolesti, KBC Sestre milosrdnice
Kao stipendist Hrvatske liječničke Komore bio sam u svibnju 2019. u Tel Avivu, Izrael, na intenzivnoj edukaciji iz intestinalnog ultrazvuka i od tada je ova metoda u našem Zavodu postala dio rutinske prakse. Želim kolegama približiti sve prednosti ove dijagnostičke metode i prikazati kako se znanja stečena zahvaljujući natječajima Komore za stručno usavršavanje mogu uvesti u strategiju razvoja organizacijske jedinice. Organizator radionice u Tel Avivu bio je Dan Carter iz bolnice Sheba Medical Center u ime IBUS grupe („International Bowel Ultrasound“), međunarodne udruge koju je osnovala skupina eksperata za ultrazvuk crijeva, mahom gastroenterologa, čijom praksom dominiraju bolesnici s upalnim bolestima crijeva. U sve više zemalja, pri čemu primat imaju Njemačka, Italija i Kanada, ultrazvuk crijeva postaje neizostavna pretraga u svakodnevnom radu. Od važnijih imena
za izdvojiti su Giovanni Maconi, Christian Maaser, Kerri L. Novak i Torsten Kucharzik, koji su autori na svim relevantnim smjernicama vezanih za intestinalni ultrazvuk, ali i crijevne upalne bolesti. Zahvaljujući aktivnosti članova ove skupine, koji su zaslužni i za nekoliko nedavno objavljenih studija ključnih za pozicioniranje intestinalnog ultrazvuka, ova pretraga doživljava strelovit uzlet. Na posljednjem ECCO (Europsko udruženje za Crohn i kolitis) kongresu završio sam i naprednu radionicu u organizaciji ECCO-ESGAR (Europsko društvo za gastrointestinalnu i abdominalnu radiologiju) koju su vodili članovi iste grupacije. Prvi radovi u kojima se opširnije opisuje primjena ehosonografije za dijagnostiku i praćenje crijevnih poremećaja stari su gotovo dva desetljeća, no do posljednjih se nekoliko godina u većem dijelu svijeta značajnija primjena u kliničkoj praksi svodila na manji broj entuzijasta. Većina kolega svjesna je svih prednosti i mogućnosti prikaza organa transabdominalnim ultrazvukom, no čak ni oni koji ga aktivno izvode, često nisu svjesni dometa mogućnosti prikaza crijevne patologije. Prva predrasuda koju treba otkloniti jest da se crijeva ultrazvukom, kao „šuplji“ organi, jednostavno ne vide ili da nije moguća njihova primjerena procjena. Uistinu, perspektiva ultrasoničara često je takva da se crijevo doživljava kao smetnja pri pokušaju vizualizacije parenhimnih organa. Mogućnost prikaza crijeva ultrazvukom je, dakako, prvenstveno dobro poznata radiolozima, no u radiologiji se koristi najčešće ciljano u hitnim stanjima, a dio svog potencijala primjene za dugotrajno praćenje bolesnika dostiže tek u pojedinim pedijatrijskim centrima. Nedostatak standardizacije parametara kod pretrage crijeva ultrazvukom, a posljedično i
strukturirane edukacije, uz ideju da će naprednije slikovne pretrage (u prvom redu magnetska rezonancija) učiniti ovu metodu suvišnom, bile su glavne prepreke za veće prihvaćanje među liječnicima. Pojavom sve većeg broja sve učinkovitijih terapija za upalne crijevne bolesti, uz napredak tehnologije i kvalitete ultrazvučnog prikaza te porast potrebe za primjerenim monitoriranjem odgovora na terapiju, a uzevši u obzir limitirane kapacitete endoskopije i MR-a, ultrazvukom se u svijetu počinju sve više baviti gastroenterolozi. Za pretragu i najbolji prikaz potrebna je linearna ultrazvučna sonda visoke frekvencije, a tehnika pregleda uključuje sistematski pregled tankog i debelog crijeva po segmentima u standardiziranim projekcijama. U bolesnika s Crohnovom bolesti fokus se stavlja na ileocekalnu područje i terminalni ileum, dok nam je u bolesnika s ulceroznim kolitisom najjednostavnije prikazati sigmoidni dio kolona. Kao anatomski orijentir nam s obje strane služe m. psoas i ilijačna arterija. Najvažniji je parametar procjene aktivnosti upalnog procesa debljina crijevne stijenke koja, u načelu, ne bi trebala prelaziti tri mm. Stijenka se, gledana ultrazvučno, od lumena prema van dijeli (pojednostavljeno) na mukozu (hipoehogeni sloj), submukozu (hiperehogeni sloj) i mišićni sloj (hipoehogeni sloj). Bitno je promatrati održanost kontinuiteta svih slojeva, odnosno stratifikacije stijenke, te prisutnost i intenzitet vaskularnog protoka u samoj stijenci prema obojenom dopleru ocijenjen semikvantitativnom Limberg skalom. Također se procjenjuje prisutnost stenoze lumena, odnosno prestenotičke dilatacije, prisutnost i stupanj reakcije priležećega masnog tkiva mezenterija, limfadenopatije i slobodne teku-
>> 196 - veljača 2021. LIJEČNIČKE NOVINE
29
