86
SUVREMENA KNJIŽEVNOST
Tomislav KOVAČEVIĆ
HLADNOM VODOM ODMIVAM... Hladnom vodom odmivam noć s lica i izlazim u vrištinu jutra čije me sitne prevare ne mogu zbuniti pozdravljam mimogred slomljeni hrbat barke izbezumljeni pjev češljugara i vrckavi odsjaj mora gradski redikuli guzicama oblikuju rubove mramora u boji neba pred kišu izlizani pločnici žedna gustijerna i oljuštene fasade dosađuju se na trgu koji je jednom davno stvarao povijest uvježbanim koracima vučem se prema „bobisu“ malica za šankom baci pogled na zidnu uru i donese mi produženu kavu s natrenom dvije baklave i gusti voćni sok ili orošenu čašu „žuje“ podnevna „slavija“ pojavi se iza pokonjeg dola i bokom se pomazi s rivom iskrcavši novine i ponekog znanca s novicama sa kopna oglase se zvona uz „adio“ i „do vidova“ forski puk i furešti povlače se ručavati u rashlad iza škura ostavivši pse galebove i prodavačice snopića lavande i lavandina ulja dokonovati do večeri ...popodnevne terapije u „oresta žunkovića“ partija boća iza „amfore“ čašica razgovora i večera „kod kapetana“ – i dok trepnem okom u sutrašnjem sam danu...