142
Ljerka CAR MATUTINOVIĆ, Zagreb
MOTIVI OTUĐENOSTI U PROZI KRSTE ŠPOLJARA Prozu Tuđina (novele i pripovijesti) Krsto Špoljar objavio je 1969. (“Naprijed”, Zagreb). Od sedam novela („Muhe“, „Konjušnica“, „Izdaja“, „Tuđina“, „Baciti ključ u rijeku napuštenog lišća“, „Pastorala“, „Brod čeka do sutra“), odabrala sam „Muhe”, „Konjušnicu” i „Izdaju”, jer su intenzivno povezane dominantnom temom o otuđenosti koja gotovo fizički izolira njegove likove od stvarnosti što ih okružuje. Naime, ovdje se javlja fenomen dvostrukosti života i otpora koji se javlja u sukobu i neminovnom kontaktu s prijašnjim životom te s ovim drugim, nametnutim. A nametnuta su ratna stradanja u kojima je čovjek izložen „emocionalnoj kataklizmi”, kako ističe autor. Da bi naglasio kontrapunkt između bivšeg načina života u kojem je moralno uporište bila obitelj, Špoljar kristalizira motiv otuđenosti u psihi dječaka i mladića koji se mučno oslobađaju obmana djetinjstva i bolno se konfrontiraju s hipokrizijom i deformacijama odraslih. Dječakova psiha u noveli „Muhe” otkriva još nepoznatu stranu postojanja i njegova se neobranjena i nezaštićena osobnost suočava s fenomenom libida koji dječak odbacuje s gadljivošću, pomno skrivajući svoje tek načete spoznaje. Približivši se tako nepostojanu i lažljivu svijetu odraslih, on se zapravo uznemireno odvaja od njega ulazeći u pustoš nerazumijevanja koje implicira otuđenje: ”Osjećao si da nešto gubiš, da si ponižen nečim njihovim nepoznatim, ali što sigurno postoji u njima, taj podmukli izvor njihova tajnog života; strani svijet odraslih bio je pred tobom prljav i uznemirujući. Susprezao si se da od bola i gadosti ne zaplačeš pred tom njihovom nesavršenom sudbinom.”