Issuu on Google+

HPD •

NIK BE

Glasnik Kamenara

MENAR • ŠI KA

GLASILO HRVATSKOG PLANINARSKOG DRUŠTVA KAMENAR ŠIBENIK • GODINA XVIII. • BROJ 19 • Prosinac 2012.

Julijske Alpe, vrh Jalovec 2643 m, str. 3. - 5.

Velebit, Pogled sa Bojinog kuka, str. 19.

Trnovačko jezero, str. 15.


OBRAĆANJE

SLOVO PREDSJEDNICE Kad već postoji planina Kad već postoji planina treba se penjati Strpljivo i dugo do samoga vrha Kad već postoji planina treba je upoznati Srcem i uhom ko materinsku riječ Kad već postoji planina treba je osvojiti Polako i mudro kao jedinu ljubav Kad već postoji planina treba je zavoljeti Predano i nježno kao dijete rođeno Zato i postoji planina Da bismo otkrili pute neprohodne I vratili ljepotu daljinama Iz zbirke “Trudno kao dažd”, Zagreb 1976. Ljerka Car Matutinović

N

isam mogla naći ljepši uvod za svoj Uvodnik. Planine su tu da uživamo u njima i mi smo se trudili cijele godine da ih osvajamo. Obišli smo ih puno, ali vrhunac je bio uspon naših planinara na Jalovec, kralja slovenskih planina. Tada je osvojen i Prisojnik, nimalo lak uspon po kišovitom vremenu. Nismo osvajali samo Julijske Alpe, bili smo i na našim planinama, od Biokova, Dinare, nezaobilaznog Velebita, Samarskih stijena do Ćićarije. Nismo zaboravili ni naše susjede- Promina, Kozjak, Mosor, Svilaja… I ove se godine dosta markiralo, uređivalo planinarsku kuću

Dan društva, 25.03.2012. O

vogodišnji Dan društva bio je poseban, napravili smo izložbu posvećenu pokojnom Anti Jurasu i proslavili smo Pešin 90.-ti rođendan. Izložba je nastala skupljanjem slika od Marije do svih ostalih planinara koji su imali zajedničke slike s Antom. Slagali smo ih na ploču i naravno počele su priče koje obično počinju sa: ‘’Sjećate se

i prilazni put. Zahvaljujem svim donatorima i svim planinarima koji su svojim prilozima i svojim radom omogućili da nam kuća bude ljepša. Zahvaljujem i svim planinarima koji su omogućili da izađe ovaj 19. broj Glasnika Kamenara. Nadam se da smo uspjeli prenijeti barem djelić onog što smo proživjeli tijekom godine u planinama, u planinarskoj kući i međusobnim druženjima. Želje za Novu godinu uvijek su iste, što više hodanja, druženja, ljubavi i zdravlja. SRETAN BOŽIĆ I NOVA 2013.GODINA! Sonja Cukrov Sunko kad smo…’’ ili ‘’ A, gdje je ovo slikano?’’ ili ‘’ I ja sam bio tamo’’ i tako u nedogled. Na Danu društva je bilo oko 170 ljudi i isto toliko priča o izletima s Antom, o njegovom ogromnom znanju povijesti ovoga kraja te velikom planinarskom iskustvu. Sjetili smo se mnogih zajedničkih trenutaka i dogodovština. Jako nam je žao što je prerano otišao. Svaka proslava 90.-tog rođendana je doživljaj, a kad je u pitanju naš Pešo, to je poseban doživljaj. Mislim da nije bilo čovjeka kojeg nisu ganule Pešine riječi, ples i sreća. Kad čovjek od 90. godina kaže: ‘’ Da me sada vide mater i ćaća!’’, znači da smo sve odradili kako treba, od izbora klape Nas quatros sa pjevačima Krešom i Tonijem, plesa, torte, poklona do zajedničke pjesme svih planinara ‘’Sretan rođendan!’’ Lijepo nam je bilo družiti se pa se nadam da ćemo i dalje njegovati ovu lijepu tradiciju. Sonja Cukrov Sunko

2

GLASNIK KAMENARA


DALEKA PUTOVANJA

23. - 28. 07. 2012.

Julijske Alpe

Jalovec, Prisojnik, Mala Mojstrovka

Pogled na Triglav

Kažu, kad nešto jako želiš, to se i ostvari. Želja nas osam planinara iz HPD Kamenara da se popnemo na Jalovec je zaista bila jaka, pa se i ostvarila. Još od uspona na Triglav prije dvije godine, pričali smo o Jalovcu jer je on kralj slovenskih planina, spada među najljepše vrhove Alpa i nalazi se na grbu Planinarskog saveza Slovenije.

V

odič po Julijskim Alpama bila je naša članica iz Splita Dijana Tudorić. Uspon smo odradili u dva dana. Prvog dana smo išli od Vršiča do planinarske kuće Zavetišče pod špičkom (2064m) gdje smo prespavali. Sve je u tom domu dobro, ali pogledi na ostale vrhove su nas ostavljali bez daha. Ne bi nam dosadilo da danima samo sjedimo i gledamo planinske vrhove među kojima dominira Triglav. Ne znam da li je

Uspon na Jalovec

Vršna stijena Jalovca bio ljepši zalazak ili izlazak sunca. Srca punih ljepote i malo treme, krenuli smo u osvajanje alpskog kralja. Oprema je na nama jer uspon nije lagan, ima puno sajli, klinova, ali i nezaštićenih dijelova. Većina je davno prošla pedesetu pa ne žurimo, ali smo ipak za 4 sata na vrhu. Malo je reći da smo sretni, više uzbuđeni, gladni slika kojima nećemo biti zadovoljni jer ne mogu prenijeti ono što vidimo i ono što osjećamo. Bit će nam tek mali podsjetnik na ovaj doživljaj. Mangart kojeg vidimo u blizini, naš je sljedeći cilj. Moramo ga što prije obići jer slovenci kažu: «Hodi v planine, dokler je še čas, ker prišel bo čas, ko ne bo GLASNIK KAMENARA

več čas, in kmalu bo ta čas!» (Idi u planine dok je još vrijeme, jer doći će vrijeme, kada za to ne bude vrijeme, i ubrzo će doći to vrijeme!). Ali, Jalovec nije jedini vrh kojeg smo osvojili za našeg boravka u Julijskim Alpama. Nešto kao zagrijavanje poslužili su nam usponi na Malu Mojstrovku (2332 m) i Prisojnik (2547 m). Ovaj drugi baš i nije bio 3


DALEKA PUTOVANJA Kranjska Gora

Povratak s Jalovca

Na vrhu Male Mojstrovke Uspon na Slemenovu špicu

Na vrhu Prisojnika Ajdovska deklica

4

lagan. Bilo je maglovito jutro koje nije obećavalo uspješan uspon. Ali mi smo bili željni avanture pa smo odlučili ići dokle možemo, a ispostavilo se da možemo i do vrha. Na vrhu je bilo iznenađenje, oblaci su se raspršili i otvorili su se vidici na sve strane. Odmah smo zaboravili na mokre stijene, skliske klinove, sipinu i uživali. Lijepo je kad se sve posloži na izletu, ljudi željni planinarenja, vrijeme bez kiše, prekrasni krajevi i iskusan vodič. Planinar zaista ne može poželjeti ništa više. Sonja Cukrov Sunko GLASNIK KAMENARA

Pogled na Vršič Prema Slemenovoj špici


DALEKA PUTOVANJA

Slemenova špica, Planica, izvor Soče M

ogu reći, sada već tradicionalno, treći put, i ovog 23. srpnja manja grupa Kamenaraca krenula je izvan Lijepe naše. Ovaj put prema Julijskim Alpama. Smješteni smo u Poštarskom domu na Vršiču, dvdesetak minuta uspona od istoimenog prijevoja, odakle počinju svi naši izleti. Naš vodič Ksenija primila je poslijednje upute od Dijane i naša avantura na Julijskim Alpama je mogla početi.

Dan drugi: Slemenova špica

Gusti oblaci nadvili su se nad našim Domom. Puše jak vjetar, nimalo ugodno, bar ne nama koji smo dan prije krenuli sa vrućih 40 oC, a jutros smo ovdje na 30C. Nakon dvosatnog uspona što kroz sipar, kamenje, šumu i livade stigli smo na vrh Slemena. Mala vršna glavica na koju jedva može stati desetak ljudi bila je cilj mnogim planinarima. Nagrađeni prekrasnim pogledom na Planicu, dolinu Tamar, tromeđu, Kranjsku goru.... zaboravili smo na napor koji smo uložili da bismo došli do nje.

Dan treći: Kranjska gora, Planica, Tamar

Vrijeme loše, kiša. Naš obilazak Kranjske gore sveo na posjet crkvi, Intersportu (popusti do 50%, a cijene paprene, samo što se u eurima ne čine tako visoke) te Merkatoru za popunu već istrošenih zaliha. Do doline Tamar stigli smo nakon kraće šetnje širokim makadamskim putem. Prekrasna dolina okružena visokim planinama i neobičan izvor rijeke Nedižde koja kao da izvire planine. Nedaleko doma kapelica podignutama svim onima koji su nastradali u Julijskim alpama.

Poštarski dom na Vršiču

Dan četvrti: Poštarski dom - Koča na Krnici (preko Tičarjeva doma, Erjavčeve koče, Koče na Gozdu, Mihinog doma) Tura kao stvorena za našu grupu. Zna Dijana što nama odgovara. Namučili se jesmo, ali rezultati su tu: hrana - odlična; cijene hrane - povoljne, čak i za naše prilike; pivo - Laško ili Union - za drugo ne znaju; cijene pića - previsoke: u Poštarskom domu 1,5 litra H2O - 4,5 eura (i sad me srce boli kad se toga sjetim); ljubaznost slovenska (uz časne izuzetke koji potvrđuju pravilo). Čistoća - na visini, putem nigdje nismo mogli vidjeti odbačenu plastičnu bocu, kesu, praznu kutiju od cigareta ... ni tu, ni igdje.

GLASNIK KAMENARA

Dan peti: Poštarski dom - Izvor Soče

Nakon dva sata spuštanja, zajedno sa velikim brojem stranih i domaćih turista penjemo se prema izvoru Soče. Na putu dvije sajle - nisu neophodne, ali su dobrodošle. Na kraju slijedi nagrada - neobičan izvor prekrasne blijedoplave boje koju ni ovaj put nisam mogla dočarati svojim fotoaparatom.

Dan šesti: Povratak

Gotovo! Nema više! Poljubac Matijažu koji je krenuo prema Prisojniku (kroz okno), dok se mi polako vraćamo put Šibenika. Zorana Zorić

5


DANI PLANINARA

Mljet, 27. - 29. travnja 2012.

Dani hrvatskih planinara Zašto ja? Pa kako ću to ja? Ali, nikad nisan bila na Mljetu. Neman ni najmanju ideju kako ću to napraviti? Upomoć, neko, bilo ko!!!!!!

E

to, dobila san posa organizirati izlet na Mljet za vrime trajanja Dana hrvatskih planinara, jer, to je obaveza tajnice planinarskog društva. Šta je još obaveza tajnice? Recite mi molin vas unaprid a ne da me vako lipo iznenadite. Uf, sila san za računalo i u tražilicu upisala «Mljet». Jel znate koliko toga ima za pročitati o tom otoku? A, moran od nečega početi. Pročitala san puno toga, slušala san priče planinara koji su već bili tamo, pogledala stotine slika. Još uvik san bila na početku. Zvala san organizatore dotičnog skupa,

Odisejeva špilja

turističku zajednicu Mljeta, gledala zemljopisne karte, davala sve od sebe da povežen opise i slike…. Još uvik ništa!!!! Kako se bližija dan kada trebamo samo kreniti, sve veća i veća zbrka u mojoj glavi…. Centralno događanje je u Babinom polju, ajmo viditi di je to…. A-ha, otprilike 7 km od trajektne luke Sobra, u brdu. Ali, ne mogu svi spavati u šatoru u kampu, a ipak su to Dani hrvatskih planinara, kako ćeš nekome reći: «jel nemoš spavati u šatoru, nemoj ić»!!!! I tako san rezervirala smještaj i u apartmanima u Sobri i u kampu

Porta u Polačama

Pogled na Veliko jezero 6

u Babinom polju. A kakav je program? A zašto nećemo spavati u hotelu Odisej u Pomeni? A kada ćemo ići obići Veliko jezero? A šta ćemo isti?!!!!! Toliko pitanja i podpitanja a ja cila zbrkana. Onda pitan ljude u TZ Mljet još malo o Mljetu, pa dobijen informaciju da do Pomene ne možemo uopće doći jer imamo veliki autobus a na cesti je misto Polače koji ima Portu kroz koji ne može autobus, kažu mi: «ma ni u ludilu nemojte ni pokušavati»…. !!!!! I tako, došli smo na Mljet, neki su se popeli na najviši vrh, Veliki grad, neki su napravili đir do Odisejeve špilje (a neki su i jedno i drugo), onda smo se nas par popeli na Montokuc a oni drugi su išli na Veliko jezero. Mljet je zaista lip otok, raznolik, isprepleću se šume i kamen, polja i jezera, izvori, predivne uvale, pećine.... Sa najvišeg vrha, Veliki grad, pruža se pogled na skoro cili

GLASNIK KAMENARA

otok, a sa Montokuca se vidi i Veliko jezero i otočić sa samostanom na njemu. Ali, moram priznati, nisam doživjela ono šta sam očekivala doživjeti. Sada, kada pišem ovaj tekst, moran reći da san malo razočarana, očekivala san da ću doživiti Mljet na isti način ka i ljudi čije san predivne priče čitala, ponovo i ponovo… Ali, eto, nisan. Sad san svjesna istinitosti one poslovice «očekivanja umanjuju radost i donose razočarenja», i onda mi je ćer rekla: «A kako nećeš puno očekivati kad ima toliko legendi, priča, slika o Mljetu ka najlipšem otoku sredozemlja…» E, i da van kažen, ipak smo prošli autobusom kroz Portu u Polačama ;) Gradimira Bumbak


DANI PLANINARA

Cetina, 19. svibnja 2012.

Roško polje, 18. kolovoza 2012.

Dani dalmatinskih Dan planinara Herceg-Bosne 2012. planinara

T

S

vake godine u mjesecu svibnju imamo druženje planinara iz Dalmacije. Ove godine domaćin je bio HPD Zolj iz Vrlike, planinarsko društvo osnovano prije dvije godine. Organizator je spojio proslavu sv. Spasa, dana općine Vrlika i Dan dalmatinskih planinara tako da je na skupu bio veliki broj ljudi, što tradicionalnih hodočasnika, što planinara okupljenih na druženju. Središte događanja je bilo na prostoru pored izvora Cetine.

Članovi našeg Društva bili su i ovoga puta najbrojniji. Jedini smo stigli punim autobusom. Dolaskom na Cetinu odvojili smo se u dvije grupe. Prva grupa je išla na zahtjevniju stazu, na Lišanjski vrh (1794 mnv), a ostali lakšom stazom kroz Paško polje. Sretni smo jer je na susretu bio najstariji planinar u Dalmaciji, naš devedesetogodišnji Pešo. Oko 19 sati svečano su otvoreni Dani dalmatinskih planinara. Uz prigodni kulturni program, domaćin je organizirao i tradicionalni planinarski ručak, fažol. Domaćini su bili jako gostoljubivi i susretljivi na čemu im velika hvala. U kasnim večernjim satima sretni, sa osmijehom na licima i pjesmom napustili smo ovo druženje, uz poruku: „Vidimo se dogodine u Kijevu“. Rada Živković

ijekom ovog vrućeg ljeta na adresu našeg Društva stigao je poziv Planinarskog saveza Herceg-Bosne i Planinarsko- ekološkog društva „Zavelim“ iz Roškog Polja na Dan planinara Herceg - Bosne u Roškom Polju. Kako već dugo nismo pohodili planine, a bogme se nismo dugo ni vidjeli, brzo je pao dogovor i 18. kolovoza 2012. grupa je krenula put Roškog polja. Nakon dva sata vožnje stigli smo u Roško polje, a tamo sve poznata lica Livnjaci, Mostarci, Kaštelani, Gospićani, .... pozdravi, smijeh, sjećanje i spominjanje na Antu Jurasa koji je bio stalni gost ove manifestacije i pokret prema Kolakovcu, najvišem vrhu Zavelima. Oni, kojima je taj dan bilo prevruće, ostali su u blizini logora u laganoj šetnji kroz šumu. Svi smo se zajedno našli ponovno na ručku - vrućem lovačkom gulašu koji nam je prijao kao rijetko kada. Nakon okrjepe svi su bili puni snage za nadolazeća sportska natjecanja i naravno ples, koji je uslijedio nakon otvaranja i pozdravne riječi organizatora. Nažalost, svemu dođe kraj pa smo i mi oko 20 sati krenuli put kuće, puni dojmova, očarani ljepotom Zavelima i gostoljubivošću ovih ljudi koji nisu štedjeli truda da organizacija bude besprijekorna i svi gosti da ponesu samo najljepše utiske iz ovog kraja na čemu su bez sumnje uspjeli. Zorana Zorić GLASNIK KAMENARA

Uspon na Zavelim

Roško polje

Na Zavelimu

Kamp na Roškom polju 7


RAZGOVOR

MILAN SUNKO

Planine kao stil života Milan Sunko rođen je 1. rujna 1926. u Starom Gradu na otoku Hvaru. Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu, a pedagoški fakultet u Rijeci. Dugo godina radio je kao prosvjetni radnik, a za postignute zasluge na unaprijeđivanju pedagoške teorije i prakse 1986. godine dobio je nagradu „Ivan Filipović“. Prošle godine proslavio je 85 godina života, 55 godina planinarenja i 35 godina vodičkog staža. Obnašao je mnogobrojne funkcije u planinarskoj organizaciji, od kojih su najznačajnije - predsjednik PK Split, osnivač i predsjednik Stanice planinarskih vodiča Split. Nositelj je i brojnih priznanja HPS-a. • Recite nam nešto o vašim počecima u planinarstvu. Planinarenjem sam se počeo organizirano baviti daleke 1956. god. upisivanjem u PK „Split“. Moji prvi planinarski koraci su bili na planini Mosor, slijede planine Hrvatske, Jugoslavije i Europe. Obišao sam 16 planinarskih transverzala. • Kako ste postali vodič? Sasvim slučajno, na prijedlog planinarskog odbora Dalmacije da se u Splitu

8

osnuje Stanica planinarskih vodiča 1976. god. osnovana je škola, osigurani predavači, instruktori i tehnička oprema. Za prvog pročelnika izabran sam ja, a za tajnika Neven Svetec. U prvu školu upisano je 22 polaznika, 13 ih je završilo školu. Od tada do današnjeg dana u Splitu je osposobljeno 210 planinara za vodiče društvenih izleta, vodiče pripravnike i planinarske vodiče. • Kojim ste se još aktivnostima bavili u planinarstvu? Veliki dio planinarskog staža posvetio sam školovanju novih planinara, vodiča, markacista kao i pisanju planinarske literature. Održao sam 13 planinarski škola u Splitu, Kaštelima, Šibeniku, Trogiru i Dubrovniku, a od objavljene literature izdvojio bih Priručnik iz orijentacije, Priručnik za planinarske vodiče i Podsjetnik za planinarske vodiče. Sudjelovao sam i u trasiranju i markiranju planinarskih puteva kao što su: 1968. god. Planinarski put „Dalmacija“ u dužini 120 km, od Labištice do Biokova; Omladinska planinarska transverzala „Tragom prvog splitskog partizanskog odreda“ 1977. god.; „Solinski planinarski put“ 2003. god., a 2002. godine u prigodi Međunarodne godine planina i 70-te obljetnice djelovanja PK „Split“ rekreacijska staza „Malačka“. • Aktivno ste sudjelovali u brojnim ekspedicijama? Izdvojio bih samo neke kao Mont Blanc 4800m, Grossglockner 3798m, Piz Boe 3151m, Punta Rocca 3309m, Punta GLASNIK KAMENARA

Penia 3342m, Triglav 2864m,…kod uspona na veće visine izuzetno bitno je upoznavanje sa ljudima njihovim sposobnostima, znanjem i vještinama te rukovanje tehničkim sredstvima. Dobar dio uspješnog pohoda ovisi o poznavanju skupine koju vodimo. • Nezgode u planini? U ovih pola stoljeća kretanja po planinama, nisam imao nikakvu nezgodu. Moram reći da sam tri dana prije uspona na Mont Blanc, doživio nesreću. U šatoru mi se zapalio plin i spržio sam koljeno. Liječnik mi je očistio ranu, dao mast i savjetovao mi da legnem desetak dana. Treći dan sam sa grupom planinara, vezanim koljenom, krenuo na uspon na Mont Blanc, sve do vrha.


RAZGOVOR

Nemir

Hvata me neki nemir.... Koncentracija na svakodnevne obaveze popusti nakon tri minute..... Sad sam tu a za tri minute želim biti na nekom drugom mjestu.... Odem na neko drugo mjesto, ali za tri minute želim biti negdje drugdje..... Vrtim se, vrpoljim se, nemir u duši..... Moram van, moram u planinu, moram na svjež planinski zrak..... Gdje ćemo? Ma bilo gdje, samo da se zove planina.....

J

Nakon povratka, posjetio sam liječnika koji mi je pregledao koljeno i rekao kako je sve u redu. Ostao je zbunjen kada sam mu rekao da sam se uspeo na Mont Blanc. • Nešto što nikada nećete zaboraviti. To je okupljanje 60-godišnjih planinara, na moj poziv, u planinarskom domu na Brezovici te uspon na vrh Dinare 1831m. Deset godina kasnije, okupljanje 70-godišnjih planinara i uspon na Sv. Juru - Biokovo, okupljanje 80-godišnjih planinara, posjet Medvedgradu i odlazak žičarom na Medvednicu. • Što su za Vas planine? To je za mene stil života. One su stalno prisutne, bilo u planiranju izleta i tura, funkcijama u planinarstvu, pisanjem planinarske literature ili svakodnevnom životu. Ne žalim ni trenutak što sam toliki dio svog života posvetio planinama, planinarenju i planinarima. U svakom trenutku mi je bilo lijepo! • Čime se ponosite? Mislim da je moj najveći uspjeh i bogatstvo to, što sam uspio veliki broj mladih ljudi uputiti i zaraziti boravkom u prirodi. • Poruka mladim/novim članovima. Guštajte u druženju i planinama, planirajte izlete, stručno se usavršavajte, tako će vaš boravak u prirodi biti ljepši i sigurniji. Razgovor vodila Dijana Tudorić

edna nedjelja u veljači, 6:30 sati, oblačno, kiša će, kaže prognoza vremena. Zar nije bilo dovoljno snijega za ovu godinu!? A sad još i kiša!!!! Ne mogu više! Idemo! Baš me briga za kišu, neka pada, a ja ću hodati! Neka ljudi misle šta god hoće, ali ja idem hodati, mi idemo hodati! Baš me briga šta ću možda pokisnuti, biti mokra do kože – ja idem u planinu!! Gornje Sitno, 8:25, presretne penjemo se prema domu jer plan je, ako kiša i počne padati, imamo se gdje skloniti. Ako ne u domu onda u Kontejneru na putu za Veliki Kabal, ili možda prvo na Veliki Kabal pa ako, slučajno, počne padati kiša, na povratku nazad je Kontejner pa ćemo se tamo skloniti. E, ali kako to obično biva sa planovima tako se i ovaj izjalovio. Nakon 10 min od dolaska u dom počela je padati mala kišica, pa malo veća, pa onda još veća, pa onda je bura zapuhala, pa je počeo padati snijeg.... Ne, ne i ne... želim hodati, želim zraka, želim..... Ah, a šta sad, šta je tu je. Pričekati ćemo malo pa ćemo vidjeti. Marendale smo, popile čaj i kavu, često pogledavale kroz prozor, odlazile van da vidimo „iz prve ruke“ vremensko stanje, vraćale se unutra, i sve to ponovile nebrojeno puta (ipak smo samo jedan put marendale). Uskoro se začula gitara i eto pjesme u tren oka. A u meni i dalje nemir, pogled mi neprestano bježi na prozore, kroz stakla gledam kišu i snijeg kako pada, toliko je ljudi a ja opet sjedim sama. Pričam s drugima, ponekad i zapjevam stih ili dva, ali moja je duša vani na planinskoj kiši i mosorskom zraku. Moja je duša vani, na oštroj buri..... Moja je duša vani, na slobodi...... Gradimira Bumbak GLASNIK KAMENARA

9


IN MEDIAS RES

Pregled društvenih aktivnosti u 2012.

Julijske Alpe • Dan Društva • Dani planinara Šibensko - kninske županije • Dani planinara Hrvatske • Dani planinara Dalmacije • Dani planinara Herceg Bosne • Poučni planinarsko ekološki put Ante Frua • Markacisti u akciji • Izleti na otoke • Društveni izleti i zabave ... i još puno toga

SIJEČANJ 06.01. Mosor - Debelo brdo Voditeljica Dijana Tudorić 15.01. Malačka Voditeljica Tonka Šupe 29.01. Markiranje staza Voditelj Branko Branko

Kijevski bat Voditeljica Neda Pervan 18.03. Plitvice, Ćorkova uvala Voditeljica Mirna Morić 25.03. DAN DRŠTVA, sjećanje na Antu Jurasa i proslava 90.rođendana Petra Škugora Peše

TRAVANJ 01.04. Velika Paklenica Voditeljica Mirna Morić 22.04. Poučni planinarsko ekološki put Ante Frua Voditelj Branko Borak 27. - 29.04. Dani hrvatskih planinara, Mljet Voditeljica Gradimira Bumbak Na vrhu Debelog brda

Veliki grad, Mljet

VELJAČA Neuobičajeni snijeg omeo nas je u izletima, ali aktivnosti u čišćenju snijega bilo je puno

SVIBANJ Čišćenje snijega

OŽUJAK 04.03. Kijevski bat Voditeljica Sonja Cukrov Sunko 11.03. Promina 10

06.05. Mosor, središnji dio Voditelj Paško Ninić 13.05. Dinara, od Brezovca do Glavaša Voditeljica Biserka Dejanović Stošić 19.05. Dani dalmatinskih planinara - Vrlika, Lišanjski vrh Voditeljica Rada Živković 25. - 27.05. Ćićarija, Istra Voditeljica Biserka Dejanović Stošić GLASNIK KAMENARA


IN MEDIAS RES Dinara

RUJAN 09.09. Čikola, Ključica Voditelj Vlatko Šupe 16.09. Kamešnica, Glavaš Voditeljica Dijana Tudorić 23.09. Bojin kuk Voditeljica Tonka Šupe 28. - 30. Sis (Cres) i Osorščica (Mali Lošinj) Voditelj Branko Borak

LISTOPAD 06.10. Svilaja Voditeljica Biserka Dejanović Stošić 14.10. Zlarin Voditeljica Janja Parač 20.10. Dani planinara šibensko - kninske županije, Promina

LIPANJ 03.06. Biokovo, Veliki i Mali Šibenik Voditeljica Dijana Tudorić 8. - 10.06. Kopački rit, Vukovar Voditeljica Mirna Morić 17.06. Budakovo brdo Voditeljica Sonja Cukrov Sunko

SRPANJ 23. - 27.07. Julijske Alpe (Jalovec, Prisojnik, M.Mojstrovka) Glavni vodič Dijana Tudorić

KOLOVOZ 17. - 19.08. Srednji Velebit, markiranje Voditelj Branko Borak 18.08. Dani planinara Herceg Bosne,Roško Polje Voditeljica Rada Živković

Sis, Cres

Svilaja Mali Šibenik Visibaba

STUDENI 0.11. Škraping na otoku Murteru Voditeljica Neda Pervan 17.11. Dabar - Orlice Voditeljica Gradimira Bumbak

PROSINAC 15. - 16.12. Društvena zabava, Krasno Osim navedenih društvenih aktivnosti, naši su članovi u manjim skupinama organizirali brojne izlete na mnoge naše planine kao i planine susjednih država. Zabilježila - Sonja Cukrov Sunko GLASNIK KAMENARA

11


VIJESTI-IZVJEŠĆA

“Novi” pogled na Stazu Ante Frua

P

onukani iskazanom bojazni dijela članova Izvršnog odbora Staze da bi se staza mogla ukinuti, člano­ vi uprave HPD „Kamenar“ kategorički su odbacili takvo razmišljanje, a istovreme­ no otvorili neka aktualna pitanja o Stazi. Sagledavajući dosadašnje funkcioniranje, zaključeno je, da je uz iznimno zalaganje Ante Jurasa, Staza funkcionirala prote­ klih deset godina. Uglavnom je korištena od strane učenika i nastavnika osnovne škole Petra Krešimira (jedan dan u godi­ ni), povremeno od strane naših članova, i eventualno od naših sugrađana. Varijanta da ostane sve kako je i bilo do sada, značila bi „manje“ brige za naše Društvo i za izvršni odbor Staze. To bi također značilo da staza i dalje ostaje bez kvalitetnih oznaka i da za nju zna i ko­ risti je manji broj zainteresiranih. Sagledavajući dugoročnije moguć­ no­sti Staze, zaključili smo da bi bilo poželjno (nakon deset godina) napraviti novi iskorak u organizacijskom, edu­ kacijskom i promotivnom smislu. To po­ drazumijeva kvalitetnije uređenje Staze, uključivanje svih osnovnih škola Grada Šibenika i dugoročne promotivne ak­ tivnosti koje obuhvaćaju izradu više vrsta novih tiskanih i elektroničkih informa­ cija. Osnovni cilj i razlog zbog kojeg bi se trebalo još više potruditi u očuvanju i razvoju Staze, jest uključivanje djece i mladih u njenom korištenju. Upravo tom uzrastu treba stalno ponavljati i ukazi­ vati na nužnost suživota s prirodom, što izravno mogu spoznati i praktično primi­ jeniti koristeći Stazu. Za ostvarenje ovog „projekta“ treba znatno više (nego do sad) volje, energije, novaca i ustrajnosti. Bez uključivanja većeg broja naših članova ne trebamo niti započinjati ovaj projekt. Očekujemo, zbog općeg interesa, zbog našeg Društva, pa i zbog obećanja pokojnom Anti Jurasu, da isključivo na volonterskoj osnovi (svatko prema svojim mogućnostima) dademo svoj doprinos. Božidar Baus 12

Obnovljene marke do Velikog Bata S

tazu od Uništa do Velikog Bata markirali smo pri­ je više od dvije godine. Kako smo to morali napraviti za jedan dan, a posao zahtijeva desetak sati rada, učinili smo to nedovoljno pažljivo, dijelom i zbog toga što je dan bio izuzetno vruć. Igrom slučaja dobili smo crvenu boju koja je prerano izblijedila na suncu. Kada smo kasnije obišli stazu, vidjeli smo da marke mogu služiti samo kao predmarke i da valja markira­ ti ponovo. To smo obavili 15. i 16. rujna 2012. U dva dana smo, usprkos jakoj buri, uredno obnovili marke. Noćili smo u Uniš­ kim docima. To su nam omogućili ljudi porijeklom iz Uništa koji imaju kućicu u Docima. Sada je vrh pristupačniji. Od Uništa (680m) ima otprilike četiri sata hoda. Uspon je zaobilazan, ucrtan na karti kao obrnuto slovo U, dakle u obliku pot­ kove, ali je položit, raznovrstan, dobrim dijelom po građenom putu ili po travi, bez

poteškoća i s lijepim vidicima, jer šume za­ pravo i nema. Posebno je zanimljivo kreta­ nje po hrptu prema vrhu (nešto više od pola sata). Teoretski je moguć i direktan uspon, mnogo je kraći, ali je strm, kamenit, težak, a pedpostavlja se i da je miniran. Teren je korišten u posljednjem ratu, ima ostataka zemunica i na brzinu trasira­ nih putova. Na vrhu smo našli ostatke za­ stave koju je bura potrgala, a netko je donio i neprikladnu upisnu knjigu. Među upisa­ nima jedan je Šibenčanin (Neven Kursar). U ime tročlane grupe Ivo Antunac

Pristupačan Zoranićev Vrh

P

rigodom 500. godišnjice pjesni­ kova rođenja, 2008. godine, pi­ sao sam o tome kako smo se probijali do Zoranićeva vrha iznad Babinog jezera na južnom Velebitu. Ove godine, 12. studenoga, ponovo smo krenuli na vrh i bili ugodno iznenađe­ ni - probijanje i provlačenje nije više bilo potrebno. Krenuli smo sa Struga (iza Buljme, iznad Paklenice) da vidimo do koje je mjere uređena staza od Babinog jezera do Zoranićeva vrha (1712 m) jer smo o tome dobijali različite informacije. Jedni su nam rekli da je staza markirana, drugi da je prosječena, a treći da ne počinje od jezera. Uvjerili smo se da su drugi u pravu. Treba poći uzbrdo od sredine jezera, od kamena na kojem je natpis jedva pre­ poznatljiv, skrenuti malo udesno i naći, što GLASNIK KAMENARA

je vrlo lako, prvu hrpicu krupnog kamenja (mi to zovemo ćulak) i po nekoliko takvih oznaka doći do prve prosike u klekovini crnog bora (bor krivulj, Pinus mugo) i nat­ pis kretanje kroz prosječenu klekovinu. Ne može se ni skrenuti niti zalutati jer se jedi­ no tuda i može proći, bez poteškoća, pogo­ tovo zato što, iako je jasno kuda je prolaz, ima ćulaka od početka do kraja staze. Stazu su prosjekli zadarski planinari. Posao im nije bio lak jer klekovine ima mnogo. Nismo doznali zašto nisu i marki­ rali. Možda su smatrali da nije potrebno, a možda je tako dogovoreno s Nacionalnim parkom „Paklenica“. Uspon od jezera do vrha traje pola sata. Na putu s Vaganskog vrha do Struga ili Borisovog doma lijepo je svratiti i na ovaj vidikovac ukoliko je dan dovoljno dug. Ivo Antunac


DRUŠTVENI izleti

Moj prvi susret s Biokovom

O

d Veterinarske stanice u 6 sati, (za mene cik zore i mozak još spava), kombi nas je skupljao po gradu. Uputili se mi prema izlazu iz grada, kada otkrijemo da nismo nekog pokupili.Vraćamo se do prve trafike, ukrcavamo našu zaboravljenu planinarku i ugodno smješteni krećemo na put. Kod Vinarije izmjena vozača i još jedna potvrda naše ranojutarnje uspavanosti. Biserka se sjetila da su joj štapovi ostali na autobusnoj stanici na Baldekinu. Čekamo da je smijenjeni vozač autom prebaci do mjesta zaborava. Srećom, štapovi su je vjerno čekali. Za početak dinamično. Slijedi vožnja autoputom do izlaza Šestanovac i spuštanje prema Makarskoj. Ne znam što su drugi radili, ja sam skoro sve mirno prespavala. Morala sam napunit baterije za uspon koji me čeka. Probudila me kavica u blizini autobusnog kolodvora u Makarskoj gdje nas je dočekala voditeljica puta, Dijana Tudorić. Prijevoz smo imali do Velikog Brda i onda kreće naš uspon prema Velikom Šibeniku. Vrijeme kao iz bajke, sunčano i toplo. Kako smo se penjali mi, tako je rasla i temperatura, prava ljetna. Gdje god smo zastali pogled predivan uz opojne mirise bilja i čistoga zraka. Slijedio je skoro petosatni, ne baš blagi uspon. A staza vijugava i toliko različita kao sastojci u međimurskoj gibanici. Borova šuma, onda čistina, pa stijene, sipina, ponikve, škrape i čuvene

Za Biokovo znam da je Park prirode, masivan, kažu najkrševitija planina u Hrvatskoj i da je s njega predivan pogled. Znači Biokovo me zove. Zašto ne vidjeti prekrasan pogled s vrha Mali Šibenik.

Mali Šibenik - pogled „Skaline“, izrazito strme i doslovno uklesane u stijeni. Laganim tempom stigli smo na 1467 m visoki vrh Veliki Šibenik. Slijedilo je veoma kratko zadržavanje jer je pogled s Malog Šibenika predivan. Opet lagano nizbrdo, pa lagano uzbrdo i zastaje nam dah. Puca pogled uz ono: „ Aaaaaaaaa, šta je lipo! “ Na moru Brač, Hvar, a u sumaglici se nazire Pelješac i Korčula. Uz more Makarska na dlanu, prekrasna obala i predivne plaže. Slijedi ručak, odmor, zatim slikanje svim mogućim modelima fotoaparata i GLASNIK KAMENARA

povratak. Kada smo naišli na škrape slijedio je susret s mladim poskokom na sunčanju. Srećom sam bila po sredini kolone pa ga nisam vidjela, a nisam ni požurila da ga ugledam. Mislim si, samo vi slikajte ja ću ga pogledat kada budu objavljene slike u galeriji na internetskim stranicama. Nastavljamo dalje sa spuštanjem i onda tek shvatim da je uspon bio tako lagan u odnosu na silazak. Sada sam doživjela sipine u punom sjaju. Koliko ih samo ima. U meni strah, jer proklizavam i gubim čvrsto tlo pod nogama. Normalno, bila sam među zadnjima. Iza mene Dijana, šuti i valjda zajedno sa mnom moli Boga da se ne otkotrljam nizbrdo. Svaki put kada naiđem na dio sa sipinom promislim kako bi dala sve na svijetu da me do podnožja vode čuvene „ Skaline“. Što ima 13


DRUŠTVENI izleti veze što su opako strme, barem su čvrste i nigdje mi ne bježe. Odjednom ugledamo divokozu. Kako samo elegantno skakuće. Pogledom tražimo gdje je mužjak. Nastavljamo dalje i u daljini, u šumarku, ugledamo još nekoliko primjeraka tih spretnih životinja. Kreću zumiranja i škljocanja fotoaparatima. Cijelim putem smo željno čekali da vidimo čuveni Miletin bor, poznat po svojoj dugovječnosti. Pronašli smo ga nakon cjelodnevne potrage. Nažalost, to je bio spaljeni bor kojeg smo susreli još negdje pri početku uspona . Ulazak u kombi i odlazak u Makarsku. Opuštanje, osvježenje i analiza proživljenog. Svašta vidjeli, ugodno se družili, jednostavno nauživali. Isplatilo se. Iris Popić

Od Brezovca do Glavaša

Proljeće na Dinari T

opao, proljetni dan, sat i pol off road vožnje do Brezovca, prašina u očima, ustima, ušima, svakoj pori kože, a onda Brezovac- carstvo tišine bukove šume okupane jutarnjom rosom, zrake sunca prodiru kroz gusto granje, opojan miris vlažne zemlje. Za dvadesetak minuta pred nama izranja Duler s kojeg puca pogled na prekrasne cvjetne livade Samara. Eksplozija života, kaleidoskop boja, šarenilo cvijeća široko otvorenih latica prikuplja toplinu i snagu svake sunčeve zrake, pčele, bumbari neumorno lete, toliko posla imaju za obaviti. Odakle toliko života u bezvodnom kršu, toliko borbe za opstanak !? I mi smo dio tog života osluškujući zvukove minulih stoljeća koja su prohujala ovim prostorima. Slijedi stjenovit, strmiji dio, uglavnom prekriven sivom izgorjelom klekovinom, a onda izranja vršak sa geodetskim stupom okrenut ka Peručkom jezeru u dubini, metalni križ s kojeg se pruža nezaboravan vidik na gotovo sve planine Dalmacije i Bosne. KROV HRVATSKE! U tom trenutku htjela bih pohraniti sve svoje osjećaje, doživljaje, boje, mirise, zvukove, posložiti ih u najdublji kutak svoje arhive sjećanja da budu tu kad poželim, da mi pruže mir, utjehu i beskraj planinske tišine. Biseka Stošić 14

GLASNIK KAMENARA


DRUŠTVENI izleti

21. - 24. lipnja 2012. godine

Maglić Zelengora

P

isati o Magliću knjiški, zemljopisno, povijesno ili o Magliću onakav kakav jeste - najviši vrh BiH, pravi, snažni, brdoviti Balkan. Bukove, smrekove šume koje se izmjenjuju sa šarenim livadama posutim jaglacima, šafranima, encijanom i stapaju sa zelenom klekovinom prelazeći neprimjetno u stjenoviti, surovi dio okomitih litica što stoljećima prkose snažnim udarima vjetrova, gromova, munja, snjegova i lavina koje su Suhu Jezerinu pretvorili u gomilu mrtvih, osušenih, srušenih stabala između kojih se stidljivo budi i buja novi život. Maglić ponosno stremi k nebu u trodiobi vlasti s Biočem i Volujakom, odvojen kanjonom Sutjeske od pitome, šumovite Zelengore. U sredini srcoliko Trnovačko jezero, veličanstveno modro zeleno sa svijetlim nijansama kamenitog plićaka. Tu je i prašuma Perućica, jedan od najočuvanijih prašumskih rezervata u Europi, u srcu prašume vodopad Skakavac, visok preko 70 metara. Zelengora sa svojih osam jezera glečerskog porijekla nazvanih gorske oči predivna, šumovita, čije se blještavo zelenilo kupa i stapa sa smaragdnom rijekom Sutjeskom i kao da čini prirodnu protutežu oštrini Maglića. Za kraj, posjet Blagaju gdje se smjestio najjači kraški izvor u Europi- izvor rijeke Bune koja izvire ispod kamene litice visoke 200 metara iz pećine široke 15-tak metara, izmjerenog podzemnog toka dužeg od 200 metara. Beskrajno smo uživali u iskonskoj nenarušenoj divljini, savršenoj ljepoti koja čovjeku vraća onaj nužno potreban, često izgubljen osjećaj sjedinjenja s prirodom. Biserka Stošić

Pogled sa Zelengore

Spomenik na Sutjesci

Pješčane piramide u Foči

Izvor Bune

Zelengora GLASNIK KAMENARA

15


EDUKACIJA

Ja vodič, je li moguće?

Sredina svibnja. Dosta je toplo za taj dio godine. Subota, planinarski dom Bijele stijene u Tuku. Ljudi polako dolaze iz svih dijelova Hrvatske a sve zbog Ljetnog tečaja za vodiče.

P

rvo upoznavanje, predavači su nam izložili plan i program, imamo puno toga za naučiti ovaj tjedan koliko ćemo biti zajedno. Rekli su nam, tu smo radi vas a na vama je šta ćete odavde ponijeti sa sobom. Dobro, tu i jesam da naučim! Počeli smo odmah sa predavanjima. Sutra, a i sve sljedeće dane ćemo imati jedan dio dana predavanja u domu a drugi vježbe na terenu. Dobro je tako. Međutim, osvanulo je snježno jutro, temperatura malo poviše nule. A šta sad, odraditi ćemo predavanja u domu i valjda će u međuvremenu prestati padati snijeg i kiša, jer teorija bez prakse je samo mrtvo slovo na papiru. Prvi dan teorija, drugi dan teorija, malo vježbanja čvorova, treći dan smo uspjeli izaći van, napokon. Čelimbaša prvi put, Maj vrh prvi put.... Test broj 1, izgubili ste vodiča, šta ćete sad?!! Opet ne možemo van, kiša i snijeg se izmjenjuju, teorije je ponestalo. Sreća, predavači su vrlo snalažljivi ljudi pa smo po gredama u domu slagali svetog Bernarda. Dobro je, sve grede su izdržale! Sljedi orijentacija u prostoru, kompas, azimut.... a blago meni ako se ja izgubin negdje u planini i to još sa 10, 15 ili ne daj bože više ljudi... Eh, a tek izrada bivka..... kiša pada, snijeg se topi pa kad ti sa grane padne na glavu ne pomaže ni vunena kapa i kapuljača jakne zajedno , a mi u šumi, u popodnevnim satima..... pet ekipa, pet nezadovoljavajućih bivaka.... a radili smo, dali sve od sebe da se možemo skolniti od tog nevremena. U svakom slučaju, u dom smo došli mokri do gole kože, promrzli i gdje god smo prošli ostajala je lokva vode za nama. Vrijeme se napokon smirilo, sunce se pojavilo, krećemo na planinarsku turu, glavni vodič imenuje pomoćne vodiče, sudionicima ture opisuje težinu staze, upozorava na moguće poteškoće.... pomoćni vodiči provjeravaju da li svi sudionici imaju potrebnu opermu..... Test broj 2, neki sudionici su zaboravili ruksak?!!!!!!! Zar ima i takvih?!!!!

Ljetni tečaj za vodiče Što sve vodič nosi u ruksaku

Izrada nosila

Ferata 16

Izrada nosila, potraga za izgubljenim planinarima, penjanje na stijenu sa osiguranjem, spuštanje niz stijenu viseći na užetu ili tzv. absajlanje, prva pomoć, izrada gelendera, prsnog naveza..... Čelimbaša drugi put, Maj vrh drugi put..... Test broj 3, 4, 5.... Završna vježba.... Vratila sam se kući obogaćena novim znanjima, iskustvima, prijateljstvima..... Da li ću ikada biti više od vodiča pripravnika? Ne znam. Ali znam da neću prestati učiti, neću prestati podučavati, neću prestati planinariti i neću prestati pričati, a i pisati o planinama..... jer, „ko me je natira da je provan, da je vako zavolin....“ Gradimira Bumbak GLASNIK KAMENARA


EDUKACIJA

Mali veliki ljudi “Hmmm..... a ko će se popeti tamo? A možda bi mogli staviti tu marku malo niže? Ma kakvi, ko zna jel smimo, ovo je ipak zaštićeno....”

I

tako, popela sam se na dio stijene dovoljno uzak da mogu stajati i jednom rukom se držti za tu stijenu. Sreća šta nije previsoko... U drugoj ruci držim kist, kantica sa bojom mi je do nogu. Svaki put za uzeti malo boje moram mijenati težište, držati se onom prvom rukom za stijenu.... „Samo nemoj proliti pituru“ čuje se Branko. Ajme, sreća moja što nije vidio da se ipak malo piture prolilo dok sam namještala „najpovoljniji“ položaj! Prva kontrolna točka, rješeno! Druga kontrolna točka, rješeno! Treća, četvrta..... joj majko mila, smrzli su mi se prsti, nisu

više uračunjlivi, zaljepila se pitura za rukavice, rukavice se ljepe za kist.... ma, cila san se smrzla.... ----Proljeće. Sunčano je. Prva kontrolna točka, tvrđava sv. Ivana. Koliko je djece? Koliko nas ima? Koliko ima nastavnika? Predavanje o povijesti Šibenika se slušalo sa velikim zanimanjem svih nas, i „velikih“ i „malih“. Prigodni program za obilježavanje 10 godina poučnog planinarsko-ekološkog puta Ante Frua, u ogranizaciji učenika i nastavnika O.Š. Petar Krešimir IV je bio prekrasan, djeca znaju svoj posao... i nastavnici, naravno. Druga kontrolna točka, još malo predavanja, a djeca su već ogladnila. Treća kontrolna točka, opet malo novih saznanja, opet se jede.... I tako sve do Rupića. A u našoj planinarskoj kućici.... e pa ljudi toliko kolača još niste vidjeli na tako malo mjesta.... Bravo roditelji! Malo ćemo se odmoriti, pojesti (opet) pa onda idemo na Orlovaču. „A jel moramo svi ići na tu Orlovaču?“, „A šta ima tamo?“, „Koliko ima hodati do tamo?“ „A di idemo poslin Orlovače?“, „A jel vi idete svaki dan na neku planinu?“,

GLASNIK KAMENARA

„Na koju najvišu planinu ste se popeli?“, „A jel se vi penjete i onako, sa konopima, pa visite na stijeni?“; „Zašto su ode napravljene vjetrenjače?“, „Kako su ih samo donili dovde?“...... Ufffffff, majko mila, em ima stotinjak djece a nas odraslih samo 8 ili 9, em stalno nešto zapitkuju, em moraš paziti da se nekome nešto ne desi.... Ali, kad pogledaš ta mala, nevina lišca, očice iz kojih pršti nevjerojatna znatiželja, zapravo uživaš u njihovom društvu i onda se i ti pretvoriš u dijete koje si nekada bio i daješ sebe njima baš onako kako si ti tada želio da se netko daje tebi. U nekim trenucima dok im pričaš svoje dogodovštine iz planine, čini ti se da uopće ne dišu, završiš priču a oni traže još, još i još.... I u jednom trenutku se iznenadiš, ta „mala“ stvorenja su zapravo veliki ljudi, ljudi neiskvareni, iskreni, pametni.... i nadasve spremni „uskočiti“ onima kojima je potrebna pomoć. Gradimira Bumbak 17


AVANTURA

Mrkopaljski planinarski put

‘’Jedna od najljepših, ali i najtežih obilaznica’’ tako su nam govorili o Mrkopaljskom planinarskom putu. Mi ne bi bile mi da to ne provjerimo. Provjerile smo - zbilja je najljepša.

T

o nije obilaznica, to je iskonska ljepota kamena i šume koja puni dušu i iz koje najradije nikad ne bi otišao. Ništa ne može biti teško ako je istovremeno toliko lijepo da ti zastaje dah. Vrlo se brzo navikneš na stalno penjanje i spuštanje da ni ne osjećaš umor. Obilaznica se nalazi u području strogog rezervata prirode Samarskih stijena i podijeljena je u dvije skupine: zapadnu i južnu i tako se obilazi. Ima osam kontrolnih točaka i oblik osmice. Potrebna su dva dana, osim za one koji je obilaze zbog pečata, a ne zbog ljepote. Prvi dio zapadne skupine počinje usponom na najviši vrh Samarskih stijena, 1302m. Uspon nije zahtjevan, već smo bili na njemu i ničim vas ne priprema na ono što nas čeka kad dođemo na Stepenicu. Takve kamene oblike nismo još vidjele. Na vrhu je Kapa na koju smo se morale popeti iako nije bilo lako i zahtijevalo je alpinističko iskustvo. Nema klinova i sajli, sve je u rukama i nogama, i naravno glavi. Pogled prekrasan, zadovoljstvo ogromno. Kroz dolinu Faraona dolazimo do Piramide na koju smo se lako popele i uživale u pogledu na Stepenicu koju smo nedavno napustile. U labirint visokih, okomitih stije-

Veliki kanjon 18

Amfiteatar izvana

8. kontrolna točka na Velikog kanjona smo ušle prolazeći Dolinom suza. Teško je opisati osjećaj dok stojiš u procjepu između visokih stijena, iznad glave samo uski pojas neba. Dolaskom do Glave šećera, zatvorile smo prvu kružnicu osmice, ali nama je malo, želimo još novih kamenih oblika, pentranja, uzbuđenja, modrica pa odlučujemo produžiti do Dvorca. Na putu je Branin bezdan, duboka jama sa vječnim snijegom. Dvorac je dobio ime po mnogobrojnim šiljatim, okomitim vrhovima koji podsjećaju na kule. U njemu smo se odmorile i zaključile da je dosta za taj dan. Na povratku smo svratile u Ratkovo sklonište, drvenu kućicu uguranu u pećinu. Uspon na Južni vrh prošao je s lakoćom, ali nam vjetar nije dozvoljavao duže zadržavanje. Ipak smo uspjele slikati ono najljepše što nas na ovom putu čeka -Amfiteatar, biser Samarskih stijena. Nije nam bilo lako ući i izaći iz njega, ali najteže nam GLASNIK KAMENARA

Na Kapi ga je bilo napustiti. Stojiš u tišini, a oko tebe uokolo stjenoviti kameni bedemi različitih oblika i visine, prava arena, a u njoj samo nas četiri planinarke. Koja čast! Dolazak na 8. kontrolnu točku i Razbijeni vrh ispunio nas je zadovoljstvom, tim više što je za dolazak trebalo veliko umijeće i iskustvo. Morali smo se provlačiti, skidati ruksake, kliziti po stijenama i moliti Boga da se zaustavimo na vrijeme. Ovo je bio pravi ispit hrabrosti, znanja i izdržljivosti tijela. Sve smo položile. I bile sretne. I opet bi tamo otišle… Za kraj jedna zanimljiva priča! U 19. stoljeću dva su lovca lovila medvjede a jedan im je uspio proći kroz uski kameni prolaz i tako otkrio put u unutrašnjost stijena i neviđenu ljepote Bijelih i Samarskih stijena. Hvala Biserki, Jadranki i Gradimiri na druženju u toj ljepoti. Sonja Cukrov Sunko


LJEPOTA

Ljepota planine - Velebit L

egenda kaže:: Nekada davno dok je zemlja bila još sasvim ravna, Isus je stvarao planine. S njim je išao sveti Petar, noseći na leđima vreću punu kamenja. Svako malo bi zastali, sveti bi Petar zagrabio rukom i bacio nekoliko kamenova na zemlju. Isus bi onda rekao čarobnu formulu „Tisuću se puta potisućilo!“ i iz kamenja bi izrasla planina. Vreća je bila teška i puna kamenja, pa se u jednom trenutku poderala i svo se kamenje prosulo iz nje. Isus pomisli da je Petar ponovo bacio nekoliko kamenova iz vreće, pa reče čarobnu formulu. Tako je greškom nastao Velebit. Isus mu je dao i ime. Druga legenda priča da je, iznenađen njegovom veličinom, a kome drugom nego opet svetom Petru,

‘’Velebite vilovito st’jenje, Ljubim tvoje to golo kamenje Ljubim tvoga u gorici vuka I onoga ličkoga hajduka. Ti Vilo Velebita…’’ Isus uskliknuo: „Jako velebna planina!“ „Neka se onda i zove Velebit“, zaključio je sveti Petar. Kako god bilo, mi smo sretni što imamo Velebit, našu najdužu i najdražu planinu, našeg kralja planina, tako raznolikog i tako lijepog da ti zastaje dah. Ne znam da li je ljepši njegov kamen, špilje, livade pune cvijeća ili njegove šume. Dok se verem njegovim kukovima i gledam more, mislim čime sam zaslužila ovu sreću da sam rođena u njegovoj blizini.

Dabarski kukovi

Stapina

Lubenovac

Mala Paklenica Zavižan

Zavižan

GLASNIK KAMENARA

19


Dovoljno je malena da se provuče!

Hoću vaaani ....

K E J I L E J H E J I M S

Ergonomski kreveti nove generacije! Specijalne špigete.

Hoće li proći?

MENAR • Š KA

K ENI IB

HPD •

Strpljivo čekamo da se otopi ...

OSNIVAČ I IZDAVAČ: HPD Kamenar, Kralja Zvonimira 42, 22000 Šibenik • UREĐIVAČKI ODBOR: Sonja Cukrov Sunko, Biserka Stošić, Zorana Zorić, Divna Petković • ODGOVORNA UREDNICA: Sonja Cukrov Sunko • GRAFIČKA PRIPREMA: Merla d.o.o. Šibenik • Tisak: Printera Zagreb • Naklada 250 • List izlazi povremeno i dijeli se besplatno • Mišljenjem Ministarstva kulture br. 532-03-5/2-93-01/417 list je oslobođen plaćanja poreza na promet • LOGO DRUŠTVA: Branko Lovrić Caparin


Glasnik Kamenara br. 19