Dubrovački dnevnik br. 264

ŠOKANTNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA

IZ DUBROVAČKIH SREDNJIH ŠKOLA:

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA

TRGOVAČKOG SUDA

Država ulazi u kamp u Kuparima, korak bliže gradnji Kongresnog centra

stranica 4

ISPOVIJEST BIVŠEG

OVISNIKA:

‘Dubrovniku trebaju kamioni liječnika koji će se baviti ovim problemom!’

stranica 20

Dubrovački umirovljenici se zabavljaju bolje od mladih, i još to čine besplatno stranica 16 stranica 8

REPORTAŽA IZ

‘KLUBA 65+’

Crkvica je starija nego

što se mislilo, a mogla bi dati novu perspektivu umirućim selima

stranica 26

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici

Ilustracija: Boris Hamel / Pexels

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3 Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Dvaput je dvaput!

Piše Vjera Šuman foto: Igor Soban/PIXSELL

Svimi u Hrvatskoj znamo kako se ponašati kad autom pođemo u Deželu. Brzinski vezujemo pojas, sklanjamo mobitel, pazimo na ograničenje brzine i vozimo po pravilima, bez iznimke. Zašto? Jer su nas naučili. Uhvate li te u nekom od tih prekršaja, raspale ti kaznu zbog koje se možeš odmah vratiti doma. Ništa od bilo kakvog planiranog trošenja, shoppinga ili ručka. Ni slučajno ne pali čak ni 50 eura gurnuto u saobraćajku. S prezirom ti pišu kaznu. Moj znanac, opečen takvom kaznom, kaže – ‘’ne pada mi na pamet ići u tu ‘fašističku državu. Oni namjerno masakriraju nas Hrvate’’. Ma koliko to bolno bilo za ‘balkanski mentalitet’ po kojem pravila, sasvim logično, služe isključivo kako bi se kršila, bez greške su ih svi ‘naučili’ čim su prešli granicu. Ispada kako su jedino visoke kazne djelotvorne, što je poučak kojega smo naučili u Deželi. Jednako kao što su Slovenci naučili da kad pređu u Hrvatsku, mogu divljati po cesti koliko hoće. Pa mnogi od njih to i rade. Zato je ‘specijalna akcija’ u srijedu bila dan kad je naša policija pojačano nadzirala promet u cijeloj Hrvatskoj. I to ne samo tako. Dignuli su dronove, kao da je počeo rat, kako bi uhvatili možebitne prekršitelje. Sve to u periodu od 10:00 ura ujutro do 16:00 poslijepodne. Poslije toga je ‘akcija’ završila. Zato se i zove akcija.

Utom periodu samo potpuno neinformirani i/ili digitalno nepismeni moto-

risti pretjecali su aute s desne strane, pričali na mobitel, stiskali gas na relacijama gdje je ograničenje brzine i radili sve uobičajene prometne prekršaje koji su, ionako, samo za one neupućene. Za one koji ne koriste blagodati Viber grupa. Jer sve ostale kontrole, bilo one fizičke, bilo radarske, ionako provjeravamo na Viber zajednicama. To je zato što smo mi uvijek ‘spremni’. Doduše, povremeno se oduzme auto nekom recidivistu pa dođe na naslovnice. Ministar se zadovoljno smješka i ne želi komentirati jer, zna se. Policija samo radi svoj posao. O dugotrajnim suđenjima za teška ubojstva koja su izveli pripiti, nadrogirani ili bahati vozači svojim automobilima, nema smisla lamentirati. Samo obitelji onih kojih više nema, znaju koliko ih takva suđenja dodatno traumatiziraju. Ali tako funkcionira sustav.

već spominjemo Sloveniju, zbog nedavnog tragičnog ubojstva u Novom Mestu, koje je izvela grupica Roma, koja već dugo terorizira to pitomo mjesto, pale su ostavke. Njihov premijer je tražio i dobio ostavku ministra policije i ministrice pravosuđa, jer ih smatra posredno odgovornima za zločin, koji se boljim radom policije i ozbiljnijim kaznama dosadašnjim počiniteljima, možda mogao izbjeći. Kažem, možda, jer doista je nemoguće prevenirati sve zločine, ali ako se u nekoj zajednici stalno ponavlja nasilno ponašanje, onda se očekuje kvalitetna reakcija rečenih ministarstava. Sre-

ćom, mi takvih problema nemamo. Ni jedan ministar po zapovjednoj odgovornosti, u nas nema odgovornosti. Jer nije, brate mili, on izazvao sukob. Logično. Kod nas se ostavke daju, točnije, moraju dati, kad završe u istražnom jer je korupcija, koja je inače sasvim uobičajena, izašla u medijima ili ih istražuje europsko tužiteljstvo. Stvarno ti ‘Sloveneri’ pretjeruju. Zato ih je bolje izbjegavati i ni slučajno se, ne daj Bože, nekom greškom, ugledati u njih.

Kako

ovdje nemamo nikakvih ozbiljnih problema, jer je sve lijepo i dobro, svi sretni i zadovoljni, sasvim logično je baviti se opet ustašama i partizanima. Brojenjem jasenovačkih žrtava na skupu samoprozvanih stručnjaka za to povijesno područje. „Ali, ne kolega, nitko tamo nije ubijen, stradali su od virusa i bolesti.“ Drugi mu objašnjava - „možda je i bilo pokoje ubojstvo, zbog pretjerano nervozne reakcije čuvara na bezobrazne istupe ili divljanje pojedinaca. Ali, sve skupa je zanemarivo i ovi koji izlaze s velikim ciframa ubijenih, jednostavno su sve izmislili. I mi se, dragi kolega, moramo zapitati zašto oni to izmišljaju i za čiji interes?!“ I tako su ozbiljnu raspravu i istraživanje o Jasenovcu odradili u Saboru, veliki ‘stručnjaci’ za taj dio naše povijesti. Dio povijesti koji je, kako se čini, bez razloga proglašen strašnim stratištem Židova, Muslimana, Srba, Roma i nepoćudnih Hrvata. A dečki na skupu u Saboru znaju kako je to sve obična izmišljotina.

Sdruge strane veliki borac protiv ‘zabranitelja’ svih vrsta, Tomašević, zabranio je jedan koncert Thompsonu. Prvi može, ali sljedeći dan, drugi koncert ne može?! Zato što je dvaput, dvaput! Logično. Usput je priopćio, ako Thompson otpjeva Čavoglave, onako kako pjeva, onda više nikad neće nastupiti u Zagrebu?! U raspravu se uključio Plenki sa suvislim pitanjem zašto ne zabrani oba koncerta, nego jedan može, drugi ne može. Pa nam je objasnio kako Thompson to pjeva preko trideset godina i nikome to nije smetalo. Ako Tomaševiću smeta nek zabrani oba. Sasvim smisleno. Jedino što je Plenki, što je razumljivo, jer je više gladan nego sit, smetnuo s uma kako se ta pjesma ne izvodi u tom obliku od Domovinskog rata na ovamo, zato što je Tuđman bio zabranio dio ‘Za dom’ kao i pripadajući ‘Spremni’. Ponovno se pojavljuje integralna verzija u posljednjih 15 do 20 go-

dina. Kako god, baš je super što se opet vraćamo najvažnijim hrvatskim temama, Thompsonovanju i našim već uobičajenim ideološkim podjelama. To je zato što je sve drugo toliko dobro, da bolje ne može. Naš Mato je tu upetljao i Breninu ‘Jugoslovenku’, pa su brojni neznalice guglali tu pjesmu u kojoj se opisuje ljepota žene, koja je, što drugo, doli Jugoslavenka. Pjesma iz vremena tadašnje države. A svi mi pravi Hrvati znamo kako ‘Jugoslovenke’, da ga kruniš, nisu mogle biti ‘lepe’, a kamoli lijepe. Jednako kao što znamo da je to sigurno neka ‘njihova’ podvala.

UGradu

je sve kako i treba biti nakon završetka glavne sezone. U politici je sve mirno i nema nikakvih problema. Stranački izbori u HDZ-u prošli su očekivano, dok SDP zasad ni ne planira izbore. Čemu uopće izbori kad ionako nije sigurno ima li stranke uopće?! Bitno je da imaju najvažnije. V.d. predsjednicu. Ostali ljudi, van politike, koji su se dobro naradili u sezoni, odmaraju, neki još završavaju poslove, dok neki ne rade ništa nego kradu Bogu dane. Obično juniori onih koji su se naradili pa onda i zaradili. Ti neki, najvjerojatnije juniori, pucali su iz ne-

čeg što stanovnici Mokošice zovu ‘topovima’. Naravno, usred noći kako bi probudili i prestrašili što više ljudi, malih beba i tako redom. Zašto pucaju? Iz obijesti, ludila, bahatluka ili dosade sasvim je svejedno. Bunovni i uznemireni ljudi zovu policiju, ali kad patrola stigne, ništa ne pronađe i ne zna se đe se i što dogodilo. Dobro, to je razumljivo. Đe ćeš pronaći izvor ovog divljanja, kad je sve prošlo? Ipak, kako se cijela stvar ponovila nekoliko puta, u zadnjih desetak dana, onda baš nije jasno kako nikom u policiji nije palo na pamet pripremiti ‘zamku’ ili preventivno poslati patrolu. Svi su navikli na pucanja iz svih ‘oružja’ kad igra Hajduk ili repka, ali ovo je neki novi običaj. Je li došlo vrijeme da najveće dubrovačko naselje dobije stanicu policije? Nije Mokošica neki poseban problem, ali uvijek je bolje prevenirati nego gasiti požare. To s pucnjavom iz raznoraznih oružja, ne samo u Gradu, uzima sve više maha. U vrijeme Juge takvi običaji bili su manje, više tipični za Srbiju. Ljudi iz Hrvatske govorili su kako se tamo neki primitivci u Srbiji ne znaju zabaviti bez pucnjave. Vrag me odnio ako nije zarazno. Eto vas.

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA TRGOVAČKOG SUDA U DUBROVNIKU

Republika Hrvatska ulazi u posjed

bivšeg kampa Kupari , očekuje se gradnja kongresnog centra

Riječ je o parcelama u Kuparskom polju u Župi dubrovačkoj i k.o. Brašina nova ukupne površine 86.009 četvornih metara. O kako velikoj površini na atraktivnoj lokaciji je riječ najbolje ilustrira podatak da površina kampa, ovisno o standardima, odgovara površini 10 do 13 nogometnih igrališta!

Poduzeće Lovrijenac 1000 d.o.o. obvezno je Republici Hrvatskoj, odnosno Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine RH, predati u posjed nekretnine bivšeg kampa Kupari, odlučeno je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku.

Riječ je o parcelama u Kuparskom polju u Župi dubrovačkoj i k.o. Brašina nova ukupne površine 86.009 četvornih metara. O kako velikoj površini na atraktivnoj lokaciji je riječ najbolje ilustrira podatak da površina kampa, ovisno o standardima, odgovara površini 10 do 13 nogometnih igrališta! Ako presuda postane pravomoćna, poduzeće će morati u roku od 15 dana državi nadoknaditi i parnične troškove od čak 100 tisuća eura.

Očekuje se da će Visoki trgovački sud RH potvrdi-

ti presudu dubrovačkog Trgovačkog suda i da će se uskoro na parceli bivšeg vojnog kampa Kupari pristupiti izgradnji Kongresnog centra kao strateškog objekta dubrovačkog turizma kojim će se povećati izvanpansionska potrošnja.

RAZLIČITE VIZIJE MINISTARSTAVA

Ovoj presudi prethodila je odluka Vlade, odnosno državne tvrtke Club Adriatic d.o.o., koja je u ime države zaključila ugovore o zakupu kampa s poduzećem Lovrijenac u vlasništvu Nikše Alamata. Zadnji ugovor o zakupu istekao je 31. listopada 2017. te je, odlukom Vlade RH, upravljanje kampom već dan kasnije preuzelo Ministarstvo državne imovine RH. U rujnu 2018., “Lovrijencu“ je omogućen nastavak obavljanja trgovačko-ugostiteljske djelatnosti u kampu Kupari te je tvrtka podmirila na-

Piše Ahmet Kalajdžić FOTO AHMET KALAJDŽIĆ

Ovdje se nekad sjedilo u debeloj hladovini

Očekuje se

da će Visoki

trgovački sud RH potvrditi presudu

dubrovačkog

Trgovačkog

suda i da će se uskoro na parceli bivšeg vojnog kampa Kupari pristupiti izgradnji Kongresnog

centra kao

strateškog objekta

dubrovačkog

turizma kojim

će se povećati izvanpansionska potrošnja

knadu za korištenje za 2018. i stalni dio naknade za 2019. godinu. Kako su u razdoblju dužem od pet godina bili u neprekidnom posjedu nekretnina župskog kampa, “Lovrijenac“ se obratio Ministarstvu državne imovine RH sa zahtjevom za neposrednu prodaju svih nekretnina u obuhvatu kampa te navedeno Ministarstvo pokreće postupak pogodbom po utvrđenoj cijeni od nešto više od 39 milijuna kuna (odnosno 5,2 milijun eura). Iznos je procijenila tvrtka Brlić d.o.o. koja je specijalizirana za poslove vještačenja i procjenu nekretnina. Prema Poslovniku Vlade RH, o planiranoj su se prodaji očitovala središnja tijela državne uprave. Pritom se Ministarstvo turizma RH usprotivilo svemu, posebno zbog prostorno-planske namjene zone Srebreno II i aktualne Strategije razvoja turizma RH te je dalo negativno mišljenje. Naravno, razlog je taj što se na toj lokaciji predviđa izgradnja Kongresnog centra. Stoga je Ministarstvo državne imovine obustavilo prodaju, o čemu je u studenom 2018. obavijestilo “Lovrijenac“ i pozvalo tvrtku na zaključenje ugovora o zakupu. No, tvrtka je u siječnju 2019. to odbila, a nadležnom Ministarstvu nije predala nekretnine kampa u posjed. Stoga se DORH obratio tvrtki posjedniku kako bi se spor mirno riješio. Međutim, “Lovrijenac“ to odbija zbog čega je DORH podigao tužbu.

“LOVRIJENAC“: UGOVOR JE POSTOJAO!

Očitujući se o tužbi, tvrtka “Lovrijenac” je nave-

la kako je Ministarstvo nekretninama kampa raspolagalo na način kao da su kamp prodali njima te su, po njihovom mišljenju, nastupili svi učinci sklopljenog ugovora o kupoprodaji. Ustvrdili su da su im u rujnu 2018. na prodaju ponuđene nekretnine za navedenih 5,2 milijuna eura. Uvjet je bio da se prethodno plate naknade za korištenje nekretnina za 2018., što je tvrtka i napravila, i pismeno je prihvatila ponudu. Također su zamolili da se što prije utvrdi rok plaćanja cijene i prava na predbilježbu prava vlasništva. “Lovrijenac” se pozvao na Zakon o obveznim odnosima, tvrdeći da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane oko njega usuglasile, o čemu je Ministarstvo 26. rujna 2018. zaprimilo pisanu izjavu tvrtke da prihvaća spomenutu cijenu te stoga drže da je s tim danom i sklopljen kupoprodajni ugovor suvlasničkih dijelova nekretnina kampa Kupari. Pravni je zastupnik tvrtke Lovrijenac 1000 d.o.o., varaždinski odvjetnik Krunoslav Vukalović, tvrdio da Republika Hrvatska kao tužitelj kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo, nije mogla dalje davati nekretnine u zakup, kao i to da država nije dokazala kako su parcele kampa, odnosno nekretnine koje država traži za povrat u posjed, doista njezino vlasništvo.

Odlučujući u ovom postupku i provjeravajući vlasništvo parcela, dubrovački je Trgovački sud utvrdio tko su sve bili prethodni privatni vlasnici dijela parcela s kojima je država imala ugovore. Su-

Ostaci gospodarskih objekata

Obilazak kampa otkriva više nakupina građevinskog šuta i nameće zaključak kako je tvrtka “Lovrijenac 1000 d.o.o.“ kampom Kupari mogla i bolje upravljati te uz pristojnu “B2“ zaslužiti i bolju ocjenu boniteta poslovanja

vlasnik parcele je bio i dubrovački Centar za socijalnu skrb kojem je inače osnivač država te je slijedom toga Republika Hrvatska stvarni vlasnik te parcele. Uz to je zamjenik dubrovačkog općinskog državnog odvjetnika Tihan Hilje kao punomoćnik, odnosno zastupnik tužitelja, na pripremnom ročištu dopunio tužbeni zahtjev i dodajući oznake zemljišno - knjižnog uloška specificirao sve nekretnine i time, vjerojatno, sudu olakšao odlučivanje.

ODBIJENA VJEŠTAČENJA

No, tužena tvrtka je tijekom postupka isticala kako se radi o paušalnim pravnim konstrukcijama države kao tužitelja i da iz toga ne proizlazi stvarno niti pretpostavljeno vlasništvo države na suvlasničkim dijelovima koji nisu uknjiženi na tužitelja. Lovrijenac 1000 d.o.o. je tvrdio da je pošteni posjednik (i vlasnik) nekretnina koje su predmet sudskog spora. Istaknuli su kako su tijekom tog posjeda konstantno i svakodnevno značajno ulagali u održavanje, očuvanje i povećanja vrijednosti nekretnina jer su ih smatrali svojim vlasništvom.

Pozivajući se na Zakon o vlasništvu, ustrajali su u zahtjevu za naknadu nužnih i korisnih troškova na nekretninama i naveli da imaju pravo zadržati ih dok im se ti troškovi ne naknade. Sudu su dostavili parcijalni troškovnik te predložili da se izradi kombinirano građevinsko i financijsko vještačenje. Ipak, sud je prioritetno morao utvrditi je li uopće sklopljen kupoprodajni ugovor, zbog čega je postupak o zahtjevu za predaju u posjed prekinut. Stav suda je da tužena tvrtka nije postavila zahtjev nego je samo činjenično navela da je imala nužne i korisne troškove.

PRAVO RETENCIJE JE NEOSNOVANO

Trgovački sud u Dubrovniku je prvo 28. travnja 2022. nepravomoćnom presudom utvrdio kako 26. rujna 2018. godine nije sklopljen kupoprodajni ugovor te je Republici Hrvatskoj naložio da tvrtki Lovrijenac, kao tuženiku, naknadi parnične troškove. Zaključak suda je da su sporne nekretnine vlasništvo Republike Hrvatske i da je tužena tvrtka dopisom Ministarstvu državne imovine RH

Negdašnji mokri, tj. sanitetski čvorovi

Sjećate li se kako su izgledale telefonske govornice?

Nažalost, previše je građevinskog šuta

Ostaci kampa Kupari

O kako velikoj površini na atraktivnoj lokaciji je riječ najbolje ilustrira podatak da površina kampa, ovisno o standardima, odgovara površini 10 do 13 nogometnih igrališta

iskazala interes za kupnju parcela kojima je duže od deset godina bila u neprekidnom zakonitom posjedu. Visoki trgovački sud RH je 13. veljače 2024. potvrdio tu prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku koja je tako postala pravomoćna, a prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja je odbačen.

Nakon tako provedenog postupka na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, kao i temeljem rezultata cjelokupnog sudskog postupka, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev Republike Hrvatske osnovan. Temeljem pročitanih i pregledanih spisa te nakon njihove analize, sud je zaključio da nije dokazano kako tvrtka Lovrijenac 1000 d.o.o. ima pravo na posjed koje bi bilo jače od prava tužitelja koji je vlasnik i suvlasnik nekretnina. Naime, tvrt-

ka je svoje pravo crpila iz činjenice da je nakon završenog zakupa bila u posjedu prema sklopljenom kupoprodajnom ugovoru za kojeg je u drugom sudskom postupku utvrđeno da - nije tako. Treba na kraju navesti i to da je u svezi zahtjeva za naknadu troškova tuženoj tvrtki sud naglasio kako pošteni posjednik može tražiti naknadu nužnih i korisnih troškova koje je imao u poslovanju te da dužnikovu stvar može zadržati dok mu se ne isplati potraživanje. No, glede tog “prava zadržanja“, odnosno prava retencije, sud je zaključio kako takav zahtjev za naknadu od strane nepoštenog posjednika (koji je, istekom Ugovora o zakupu postao nepošteni posjednik te se ne može pozivati na pravo zadržanja) nije osnovan te je dužan bez odgode vlasniku predati nekretnine.

Bivša recepcija kampa Kupari

Tužno svjedočanstvo nekadašnjeg sjaja

Ovdje je nekad bio poštanski ured

SMIJU SE NA TIKTOKU, PLAČU OFFLINE

Roditelji na pilatesu, djeca na kokainu: Istraživanje u dubrovačkim srednjim školama otkrilo da nam se Generacija Z

raspada pred očima

Zanimljivo je kako je generalno trend konzumiranja droga zapravo u padu, ali tu postoji jedna iznimka, a to je kokain. Njegova konzumacija nije u padu nego u odnosu na ostale droge - raste. Uz to, rastu ovisnosti o mobitelima, internetu, društvenim mrežama…

Piše Petra Srebrović

FOTO: PEXELS

Mladi u Dubrovniku danas, sve više, uzimaju stimulanse. Pokazalo je to istraživanje o životu mladih, hrvatskog znanstvenika Petra Bezinovića, provedeno u srednjim školama Dubrovačko-neretvanske županije. Istraživanje je provedeno među 1188 učenika u 15 srednjih škola i prikupljeni su podaci o različitim aspektima mladih – njihovoj dobrobiti, mentalnom zdravlju, slobodnom vremenu, odnosima s vršnjacima, školskim iskustvima, korištenju interneta, kao i o navikama vezanim uz sredstva ovisnosti i igre na sreću. Podaci su prikupljeni izravno od učenika putem anonimnog upitnika. Profesor Bezinović podatke je prikupio u opsežan dokument na 60 stranica, kojeg je za Dubrovački dnevnik zatim interpretirala specijalistica školske medicine, doktorica Matija Čale Mratović. Zanimljivo je kako je generalno trend konzumiranja droga zapravo u padu, ali tu postoji jedna iznimka, a to je kokain. Njegova konzumacija nije u padu nego u odnosu na ostale drogeraste. Uz to, rastu ovisnosti o mobitelima, internetu, društvenim mrežama… Posljedično, navo-

di doktorica Čale Mratović, mijenja se i način na koji mladi provode svoje slobodno vrijeme, što onda vodi u začarani krug mijenjanja njihovih ponašanja vezanih uz rizike za razvoj ovisnosti. U prijevodu, mladi sve više ‘vise’ na mobitelima i skrolaju društvene mreže, tamo gledaju idealizirane živote ‘na steroidima’ kakvi ne postoje u stvarnosti. Uspoređujući se s tim nerealnim prikazima, postaju nezadovoljniji sobom i sve se više otuđuju jedni od drugih. Kako im se stvarni kontakti i odnosi smanjuju, raste osjećaj praznine i dosade, što ih onda gura prema rizičnim oblicima ponašanja, krenu šmrkati kokain jer je to ‘in’, statusni simbol i ‘svi to rade’. Nakon toga ponovno bježe u virtualni svijet, tražeći potvrdu, pa opet skrolaju i tako se začarani krug otuđenja, uspoređivanja i ovisnosti nastavlja. „Sviđalo nam se to ili ne, eksperimentiranje je dio odrastanja mladih. Veliki dio onih koji će probati neko sredstvo neće nastaviti s korištenjem istog“, ističe Čale Mratović i dodaje kako podatke o korištenju sredstava ovisnosti uvijek treba gledati u odnosu na trendove, odnosno

Mladi u Dubrovniku danas, više nego ikad prije, uzimaju stimulanse. Pokazalo je to istraživanje o životu mladih, hrvatskog znanstvenika Petra Bezinovića, provedeno u srednjim školama Dubrovačko-neretvanske županije.

Udio srednjoškolaca koji kokain konzumiraju povremeno i redovito s 1,4 posto 2011. godine pada na 0,7 posto u 2016 godini, zatim raste na 2 posto u 2022. godini, da bi se onda opet ‘stabilizirao na 1,4 posto ove godine. Istovremeno udio onih koji su ikad probali kokain kontinuirano raste - od 2,5 posto 2011., preko 3,1 posto 2016., 3,7 posto 2022. i konačno 4,2 posto 2025. godine.

na ono što se događa u populaciji mladih kroz vrijeme, koju drogu uzimaju i kakvi su obrasci konzumiranja.

MLADI MANJE PIJU, ALI TO NIJE NUŽNO

DOBRA VIJEST

Zanimljivo, podaci pokazuju kako je situacija što se tiče konzumiranja alkohola, ‘na oko’ puno bolja u odnosu na istraživanje provedeno 2011. godine. Naime, tada je oko 80 posto mladih barem jednom probalo žestoko alkoholno piće, dok je danas taj broj 75 posto među djevojkama i 67 posto među mladićima. Pao je i broj onih koji alkohol konzumiraju povremeno – s 55 posto na oko 36 posto.

Iako ovi podaci na prvu mogu zvučati pozitivno, zapravo bi trebali biti alarm za uzbunu. U današnjim izlascima sve češće se može vidjeti mlade s bocom vode ili čašom soka u ruci. Ne treba se zavaravati pa to shvatiti kao trend zdravog života generacije Z, jer podaci ukazuju na to da se konzumacija cigareta nije smanjila nego je samo prešla iz forme kutije cigara u formu e-cigareta, vapeova i slično (a djevojke puše više nego mladići), dakle mlade nije značajno više briga za zdravlje nego ranije. Za-

pravo, dio mladih ne pije alkohol jer se umjesto alkohola radije odlučuju za droge, od kokaina (za one boljeg financijskog statusa) do ‘speeda’ (za one koji su spremni izdvojiti manje novca), pa im onda alkohol ne treba, jer treba i to reći – danas je skuplje u kafiću ili klubu se napiti, nego nadrogirati.

SKORO SE UDUPLAO BROJ MLADIH KOJI

PROBAJU KOKAIN

Udio srednjoškolaca koji kokain konzumiraju povremeno i redovito s 1,4 posto 2011. godine pada na 0,7 posto u 2016 godini, zatim raste na 2 posto u 2022. godini, da bi se onda opet ‘stabilizirao na 1,4 posto ove godine. Istovremeno udio onih koji su ikad probali kokain kontinuirano raste - od 2,5 posto 2011., preko 3,1 posto 2016., 3,7 posto 2022. i konačno 4,2 posto 2025. godine.

„Poznato je kako je kokain droga koju više konzumira mlađa odrasla populacija. Ovaj porast eksperimentiranja među srednjoškolcima, unatoč stabilnom udjelu onih koji ga redovitije konzumiraju, treba shvatiti vrlo ozbiljno, jer ukazuje na porast konzumiranja kokaina i u mlađoj populaciji, odnosno spuštanja dobi počet-

Umjesto da se druže, skrolaju na mobitelima, dosadno im je i depresiv ni su, a onda se čudimo zašto se drogiraju

Noćni izlasci, kao način provođenja slobodnog vremena mladih i druženje s vršnjacima na skrivenim mjestima, u istraživanjima pokazuju statistički značajnu povezanost s korištenjem različitih sredstava ovisnosti, ali i ostalim rizičnim ponašanjima.

ka konzumiranja kokaina“, upozorava Čale Mratović i dodaje kako je trend porasta odraz epidemije COVID-a 19 i njenog utjecaja na mentalno zdravlje mladih.

„Potrebni su veliki napori da se okrene trend konzumiranja kokaina i podrži trend stabilizacije konzumiranja ostalih droga vidljiv 2025. godine, kako bi se spriječilo daljnje širenje kokaina u populaciji srednjoškolaca. Zbog toga je neophodno intenzivirati preventivne mjere, osobito u populaciji viših razreda osnovne škole i srednjoškolaca te i dalje pratiti pojavnost konzumiranja droga u populaciji mladih“, ističe ona. Istraživanja pokazuju kako se s eksperimentiranjem započinje već u osnovnoj školi. Prvo veće povećanje konzumiranja se događa na prelasku iz osnovne u srednju školu, a onda se novi veći skok događa od prvog do drugog razreda srednje škole. Izuzetak je korištenje e-cigareta za koje se nagli skok udjela konzumenata u istraživanju iz 2025. godine dogodio nakon trećeg razreda srednje škole.

CURE ČEŠĆE IDU U KLUBOVE, A MLADIĆI

SE SAKRIVAJU

Noćni izlasci, kao način provođenja slobodnog vremena mladih i druženje s vršnjacima na skrivenim mjestima, u istraživanjima pokazuju statistički značajnu povezanost s korištenjem različitih sredstava ovisnosti, ali i ostalim rizičnim ponašanjima.

„Što je vrijeme provedeno u tim aktivnostima veće, to je i konzumacija sredstava ovisnosti veća, pri čemu u našem istraživanju, djevojke značajno češće izlaze navečer (često i vrlo če-

sto 73 posto) u odnosu na mladiće (56 posto), dok mladići češće s društvom odlaze na skrivena mjesta (34,4 posto) u odnosu na djevojke (28,1 posto)“, navodi doktorica.

Dobro je znati i kako se tome može doskočiti jer brojna istraživanja pokazuju da sudjelovanje u specifičnim oblicima provođenja slobodnog vremena može imati značajne razvojne posljedice. Strukturirane i konstruktivne aktivnosti kojima mladi mogu dodatno razvijati svoje talente i zadovoljavati svoje specifične osobne i socijalne interese, poput sporta, umjetnosti i slično, mogu značajno doprinositi zdravom razvoju. Zato, potičite djecu i upisujte ih na aktivnosti; neka igraju nogomet, košarku, crtaju, plivaju, pjevaju, sviraju, igraju šah, sudjeluju u volonterskim akcijama, uče strani jezik… Sve to može prevenirati gore navedene brojke.

Tek svaki treći mladić i djevojka bave se nekom aktivnosti u domeni kulture, poput sviranja, pjevanja, učenja novih jezika i slično. Još gori je podatak da se tek 43 posto mladića i 21 posto djevojaka bavi organiziranim sportskim aktivnostima. Pa ako nam veliki broj djece nije u muzičkoj školi, na Linđu ili u Goška, gdje su? Na mobitelima.

MLADIMA JE U ŽIVOTU DOSADNO

„Zadnja dva desetljeća slobodno vrijeme srednjoškolaca sve više okupiraju ekrani. Vrijeme provedeno na internetu i digitalnim platformama doseglo je zabrinjavajuće razmjere. Dok je 2016. godine više od četiri sata dnevno uz ekrane provodilo 22 posto djevojaka i 18 posto mladića, 2025. godine je to 68 posto djevojaka i 48

Droge više nisu stvar “nekih tamo đankija”, nego statusni simbol. Kokain se danas ne skriva, on se snima. To je stvar imidža, trend koji dolazi s TikToka, s ekrana, iz života na steroidima koje mladi pokušavaju dostići

Cure idu u izlaske, kafiće i noćne klubove, a mladići se više okupljaju na skrivenim mjestima

Rezultati istraživanja ukazuju i na snažnu povezanost između dugotrajnog korištenja mobitela i simptoma depresivnosti kod mladih, i to značajno izraženije kod djevojaka nego kod mladića.

posto mladića“, iznosi Čale Mratović i podcrtava kako je riječ o postotcima za one koji provode više od četiri sata na ekranima, dok je postotak onih koji često provode vrijeme pred ekranima – 97 posto za djevojke i 95 posto za mladiće. Dakle, najpopularnija aktivnost u slobodnom, izvanškolskom vremenu je skrolanje.

„Iz svega navedenog je vidljivo da vrijeme i način na koji mladi koriste suvremenu tehnologiju, u značajnoj mjeri ometa izvršavanje dnevnih zadataka i opće funkcioniranje, ugrožavajući vrijeme koje bi trebali provesti u učenju, odmaranju, spavanju, neposrednom druženju s vršnjacima i drugim aktivnostima, te također ugrožavaju zdravlje mladih“, ističe doktorica školske medicine Matija Čale Mratović.

„Unatoč svim navedenim slobodnim aktivnostima i vremenu provedenom pred ekranima, sve veći broj mladih navodi kako im je dosadno“, iznosi ona.

Sami učenici u istraživanju navode kako mobitel koriste više nego su namjeravali i da su o njemu ovisni. Mladi nam dakle otvoreno priznaju problem, a opće je poznato kako je priznanje problema prvi korak u vapaju za pomoć. Rezultati istraživanja ukazuju i na snažnu povezanost između dugotrajnog korištenja mobitela i simptoma depresivnosti kod mladih, i to značajno izraženije kod djevojaka nego kod mladića.

A što se dogodi kad je mladima danas dosadno, a uz to su i depresivni? Možemo se vratiti na prvu rečenicu teksta – Mladi u Dubrovniku danas, sve više, uzimaju stimulanse.

DJECA SE NE ODGAJAJU NA WHATSAPPU, VIBERU I FACETIMEU Kao društvo smo kompletno podbacili. U eri roditelja milenijalaca i generacije X koji su toliko zaokupljeni liječenjem vlastitih generacijskih trauma, traženjem ravnoteže između posla i preživljavanja, pilatesima i psihoterapijama, negdje usput smo zaboravili djecu. Zaboravili smo da im ne trebaju savršeni roditelji, nego prisutni. Zaboravili smo da je vrijeme koje im poklonimo važnije od svakog skupog poklona i da ih ne možemo odgajati kroz ekrane, filtere, WhatsApp ili Viber poruke i FaceTime pozive. Djeca nam danas jasno poručuju kako im je previše, previše ekrana, previše pritisaka, previše lažnih slika života. Kažu nam da su ovisni, da im je dosadno, da su tužni – čuje li ih itko? Umjesto da ih slušamo, tješimo se nekakvim statistikama ili aplikacijama za roditeljsku kontrolu. A oni? Polako tonu u svijet u kojem im je dopamin važniji od dodira, a scroll jedini bijeg koji poznaju.

Vrijeme je da svi skupa, kao društvo, prestanemo govoriti da su nam „mladi izgubljeni“, jer nisu oni ti koji su zalutali. Mi smo ih tamo odveli.

Državna tajnica Zrinka Raguž

uručila 1.4 milijuna eura

vrijedne ugovore za Park & Ride i obnovu parka Mayneri

Državna tajnica u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Zrinka Raguž uručila je prošlog tjedna pročelnici Upravnog odjela za europske fondove i gospodarstvo Martini Skopljaković dva ugovora o sufinanciranju vlastitog udjela financiranja Grada Dubrovnika za projekt Park ‘n’ Ride sustava na Pobrežju i projekt obnove povijesnog parka Đorđić-Mayneri na Lopudu.

Bespovratna sredstva ukupne vrijednosti 1.427.507,82 eura osigurana su u sklopu Javnog poziva za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini u 2025. godini.

Dobiveni iznos sufinanciranja za projekt Park ‘n’ Ride sustava, a koji se pro-

vodi u sklopu ITU mehanizma, iznosi maksimalnih 1.300.000,00 eura, odnosno 40 posto vlastitoga učešća Grada u financiranju projekta, dok dobiveni iznos sufinanciranja projekta “Revitalizacija parka Mayneri na otoku Lopudu” iznosi, također maksimalnih, 127.507,82 eura, što predstavlja 50 posto iznosa vlastitog učešća u financiranju navedenog projekta koji Grad Dubrovnik provodi u sklopu programa ITP za otoke.

Podsjetimo, prethodno je potpisan i Ugovor o sufinanciranju vlastitog učešća Grada Dubrovnika u provedbi EU projekta „Mreža zelene infrastrukture: parkovi Gradac, Pile i Platana“, u vrijednosti od 527.391,125 eura, što je polovica iznosa kojeg je Grad dužan osigurati iz vlastitih izvora.

Nakon izgradnje novog dječjeg igrališta u Suđurđu na otoku Šipanu namijenjenog djeci do 12 godina, završena je izgradnja i druge faze projekta – novog sportskog igrališta s košarkaškim i nogometnim terenom kao dio šireg koncepta kojim su mještani svih generacija dobili novo mjesto za rekreaciju, sport i druženje.

Sportsko igralište opremljeno je s dva samostojeća koša i gola te tribinama iznad kojih je zasađen drvored. U dogovoru s mještanima, na zapadnoj strani izgrađen je i teren za boćalište s jednom stazom, potrebnom rasvjetom te skalinima za lakši pristup. Parter igrališta obložen je lijevanom gumom, a uz sve podzidove zasađene su penjačice koje će pružati prirodnu zaštitu od sunca. Ostatak parcele hortikulturno je uređen uz sustav navodnjavanja, dok su sve staze završene stabiliziranim slojem. Igralište je ograđeno i osvijetljeno LED reflektorima, a tribine su opremljene drvenim naslonima na čeličnoj potkonstrukciji.

Ukupna vrijednost radova iznosi 359.325,88 eura s PDV-om od čega je 105.000 eura bespovratnih sredstava Gradu Dubrovniku odobreno Odlukom Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU kroz Program razvoja otoka 2024. godine. Podsjetimo, za prvu fazu projekta, izgradnju dječjeg igrališta, Gradu su kroz isti program 2023. godine odobrena bespovratna sredstva u iznosu od 76.000 eura.Nekretnina površine 1.705 metara kvadratnih u svrhu uređenja sportskog i dječjeg igrališta Gradu je prethodno ustupljena Odlukom Vlade Republike Hrvatske o darovanju.

Franković glavni govornik na OECD konferenciji o pametnim gradovima i umjetnoj inteligenciji

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, na ponovni poziv Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), sudjelovao je u ponedjeljak kao glavni govornik na međunarodnoj konferenciji na okruglom stolu “5th OECD Roundtable on Smart Cities and Inclusive Growth”, održanom u sjedištu OECD-a u Parizu.

Događaj je okupio predstavnike državnih tijela, civilnog društva, poslovnog sektora i akademske zajednice, s ciljem razmjene iskustava i promišljanja o inovativnim primjerima primjene tehnologije, modelima upravljanja i etičkim okvirima za održivi urbani razvoj. Konferenciju su organizirali OECD, Ministarstvo zemljišta, infrastrukture i prometa Republike Koreje (MOLIT), u suradnji s UN-Habitatom i GIZ-om.

Ovom prilikom, na okruglom stolu OECD-a na sesiji pod nazivom “Unlocking the Potential of AI for Sustainable Urban Development”, posvećenoj ulozi umjetne inteligencije u stvaranju održivih, uključivih i tehnološki naprednih gradova, gradonačelnik Franković je predstavio način na koji Grad Dubrovnik koristi suvremene digitalne alate i pametne tehnologije kao temelj održivog upravljanja gradom i turističkom

destinacijom.

U svom izlaganju gradonačelnik je predstavio ključne digitalne alate, razvijene u okviru strategije Respect the City, među kojima su Dubrovnik Visitor Counter, Dubrovnik Pass, Smart Parking, Bus Web Shop, Zona posebne prometne regulacije, Vox Populi i Dubrovačko oko, istaknuvši kako upravo njihova integracija omogućuje učinkovito, pametno i održivo upravljanje gradom i turističkom destinacijom.

„Dubrovnik pokazuje da umjetna inteligencija može služiti čovjeku, a ne obratno. Kroz promišljenu upotrebu digitalnih alata čuvamo baštinu i svakodnevni život naših sugrađana. Naša je obveza da kao grad koristimo tehnologiju s mjerom i odgovornošću“, istaknuo je gradonačelnik.

Sudjelovanjem na ovom prestižnom skupu Grad Dubrovnik dodatno je potvrdio status međunarodno prepoznatog primjera održivog i pametnog grada te ojačao suradnju s OECD-om i njegovim partnerima.

Podsjetimo, gradonačelnik Franković sudjelovao je na 116. sjednici Odbora za turizam OECD-a, gdje je predstavio dubrovačku strategiju Respect the City te prikazao put kojim je Dubrovnik, od gra-

da suočenog s izazovima prekomjernog turizma, izrastao u međunarodno prepoznat primjer održivog razvoja. Upravo je to izlaganje potaknulo novi poziv OECD-a da Dubrovnik predstavi i kao primjer pametnog, odgovornog i tehnološki naprednog grada.

Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) okuplja 38 zemalja članica i bavi se razvojem javnih politika koje potiču gospodarski rast, održivost i društvenu uključenost. Konferencija o pametnim gradovima i inkluzivnom razvoju jedan je od ključnih godišnjih događaja OECD-a koji promiče dijalog o odgovornoj primjeni tehnologije u službi ljudi i zajednica.

Magdalena Prkut nova glasnogovornica

Grada Dubrovnika

Dugogodišnja voditeljica marketinga i odnosa s javnošću Umjetničke galerije Dubrovnik Magdalena Prkut, nakon deset godina obavljanja poslova glasnogovornice i marketinških aktivnosti Umjetničke galerije Dubrovnik, 4. studenoga preuzima dužnost glasnogovornice Grada Dubrovnika. U okviru Odsjeka za odnose s javnostima, bit će zadužena za izvještavanje javnosti o radu i aktivnostima gradske uprave te suradnju s predstavnicima medija i građanstvom.

SJAJNO ZA DUBROVČANE, ALI I GOSTE

Zimski red letenja stupio na snagu, Dubrovnik povezan s nikad više destinacija

GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

S promjenom sata na zimsko računanje vremena, 26. listopada je u zrakoplovstvu službeno stupio na snagu zimski red letenja, koji će trajati do kraja ožujka iduće godine.

Kao i svake godine, promjena sezonskog reda letenja donosi osjetan pad broja tjednih operacija i dostupnih linija, osobito u Zračnoj luci Dubrovnik, gdje promet uvelike ovisi o ljetnoj turističkoj sezoni. Ipak, ove godine na dubrovačkom aerodromu broj zračnih linija u zimsko doba je nikad veći. Operacije će u Čilipima vršiti avio kompanije: Vueling Airlines, Ryanair, Jet2. com, Eurowings, TUI Airways, EasyJet, Aer Lingus, Discover Airlines, Croatia Airlines, Finnair, BA Euroflyer, Iberia, Lufthansa, Transavia France, Trade Air, Au-

strian Airlines, LOT Polish Airlines i SWISS.  Iz Dubrovnika će se tako moći letjeti u Barcelonu, Bari, Belfast, Berlin, Birmingham, Bristol, Bruxelles, Cardiff, Keln, Dublin, Düsseldorf, Edinburgh, Frankfurt, Ženevu, Glasgow, Helsinki, Katowice, Krakov, Leeds, London, Madrid, Manchester, Milano, München, Nottingham, Newcastle, Pariz, Poznanj, Rim, Beč, Varšavu i Zürich.

Neće sve ove destinacije biti dostupne cijelu  zimu jer će veći dio aviokompanija zadnje operacije imati u listopadu i studenom, a dio će ih imati nešto letova u vrijeme božićnih blagdana.  Zapravo, desinacije koje će biti dostupne Dubrovčanima kroz cijelu zimu suRim, London, Frankfurt, Beč i Bruxelles.

Iz Dubrovnika će se tako moći letjeti u Barcelonu, Bari, Belfast, Berlin, Birmingham, Bristol, Bruxelles, Cardiff, Keln, Dublin, Düsseldorf, Edinburgh, Frankfurt, Ženevu, Glasgow, Helsinki, Katowice, Krakov, Leeds, London, Madrid, Manchester, Milano, München, Nottingham, Newcastle, Pariz, Poznanj, Rim, Beč, Varšavu i Zürich

PONEDJELJAK, 03.11. doručak dana

Francuski tost s kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

UTORAK, 04.11. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

Menu dana

Crni fettuccini s morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

SRIJEDA, 05.11. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

ČETVRTAK, 06.11. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

30%

POPUST ZA DOMAĆE

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK, 07.11. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina i češnjaka, posluženo s pečenom palentom

SUBOTA, 08.11. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Sarma

Mljeveno meso i riža, zarolani u kiseli kupus i kuhani sa dimljenom slaninom, posluženi uz pire krumpir

NEDJELJA, 09.11. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

Pregršt radionica i događanja za osobe treće životne dobi

Dubrovački penzioneri se bolje zabavljaju od mladih

i to još rade besplatno

Klub 65+ koji okuplja dubrovačke umirovljenike predivna je priča. Volonteri drže radionice na kojima se osobe treće životne dobi druže s puno pozitivne energije. Bude za svakoga ponešto, od vježbanja preko umjetnosti do kviza

U Dubrovniku se u današnje doba može zaraditi. Može se i dobro zaraditi. Može se zaraditi za tenk, pardon SUV. Ostane i za šmrkanje. Za poneko putovanje. Ali sve to nosi žrtvu. Da bi se mogle pokriti sve te puste želje, žrtvovana je svakodnevica. Ljudi se više ne druže, nema sitnih gušta. Odlazak u kvartovski kafić i(li) na plažu, pa prđenje ludih, karte, šah, mali nogomet, nogotenis... Žrtvovali smo sve one male besplatne sitnice koje život čine kvalitetnim. Sve je okrenuto turizmu. Sada i da hoćemo upražnjavati popodneva i večeri s prijateljima, nemamo gdje, jer su svi prostori okrenuti zaradi. Jedini koji to mogu su – penzioneri, bolje rečeno penzionerke. Naime, u sklopu Crvenog križa, u njihovom prostoru u Hladnici djeluje Klub 65+ koji okuplja dubrovačke umirovljenike. Doduše, većinom na druženja dolaze žene. Posjetili smo ih u jedno kasno popodne kada su se skupile odigrati kviz. Čim sam ušao u prostoriju, zapljusnuo me ogroman val pozitivne energije. Petnaestak umirovljenica punih samopouzdanja i nasmiješenih kao da su na maturalnom putovanju. Čak mi se na trenutak učinilo da me bare.

-Nema šanse da vi imate toliko godina – rekle su mi dok su treperile trepavicama.

No, oduševljenje mi je brzo splasnulo. One su toliko opuštene da valjda zavode bilo kojeg muškarca što im naleti u Klub. Odmah su mi počele govoriti o Zrinku Majčici, fitness treneru koji ih je u sklopu radionica došao podučavati vježbama. Jadna mi majčica pored Majčice, pa on je od mene mlađi bar dva desetljeća.

-Trbušnjake, sklekove, čučnjeve, plenkove, sve smo to radile – ponosne su.

Vježbanje je samo dio programa koji se nudi u Klubu 65+. Voditeljica Iva Radić pobliže nas upoznava s aktivnostima.

SVE JE NA VOLONTERSKOJ BAZI

-U prošloj godini imali smo 256 redovnih aktivnosti, među njima, literarno-recitatorske i slikarske radionice, bridž, engleski za početnike, provjera šećera

I

i tlaka, nordijsko hodanje, mahjong (japanska igra), wellness za dušu, kreativne radionice pletenja i kukičanja, terapijske vježbe, kviz, terapija uz ples, društvene igre. Ovo se sve odvija na tjednoj i mjesečnoj bazi. Bilo je i dvadesetak dodatnih aktivnosti, posjet izložbama, organizirana predavanja. Ostvareno je 397 volonterskih sati – objašnjava Iva. Radionice drže stručnjaci iz tog područja. Interesira nas plaća ili im se išta ili rade na dobrovoljnoj bazi. -Sve je na volonterskoj osnovi. Crveni križ je utemeljen na dobroj volji. Naravno, pokušavamo progurati neke projekte, dobiti određena sredstva, pa ponekad uspijemo za simbolične naknade volonterima. Riječ je o malenim iznosima, ali želimo da barem nisu u minusu što dolaze kod nas, jer moraju trošiti gorivo ili popiti kafu. Bilo bi sjajno kada bi se i neki

Piše Maro Marušić foto Klub 65+

žene se vole opuštati kartanjem

„Mislim da je sve ovo jedna predivna priča s puno duše. Živimo u surovom vremenu gdje se sve mjeri koliko košta. Ali smisao je u ovakvim malim stvarima. Radila sam 15 godina u turizmu, a onda mi je dosadilo, sve sam ostavila i došla u Crveni križ. Zarađujem sada puno manje, ali sam istovremeno sretnija, jer ovo što radim ima smisla“, kaže Iva Radić, voditeljica Kluba 65+

mlađi ljudi uključili. Zapravo tražimo nekoga tko bi vodio zbor, odnosno podučavao pjevanju. Dva puta mjesečno – kaže nam voditeljica Kluba 65+. Red je da spomenemo ljude koji volontiraju našim umirovljenicama. Antonija Vlašić vodi literarno-recitatorsku radionicu, Ivana Jovanović Trostmann slikarsku, za bridž je zadužen Srđan Golubović, May Harvey vodi engleski za početnike i mahjong, provjeru šećera i tlaka vrši Luce Šalja, nordijsko hodanje Franica Pušić, wellness za dušu Jadranka Zlošilo, kreativne radionice Zdravka Kulaš, rekreaciju uz ples Leni Fabian, fizioterapijske vježbe udruga Anli, a Iva Radić smišlja kviz pitanja.

-Mislim da je sve ovo jedna predivna priča s puno duše. Živimo u surovom vremenu gdje se sve mjeri koliko košta. Ali smisao je u ovakvim malim stvarima. Radila sam 15 godina u turizmu, a onda mi je dosadilo, sve sam ostavila i došla u Crveni križ. Zarađujem sada puno manje, ali sam istovremeno sretnija, jer ovo što radim ima smisla. Daš sebe, i sve ti se vrati. Puni te – zaključuje sretno Iva Radić. A umirovljenice su i više nego sretne s ovim druženjima. Ponosno mi pričaju kako su glumile u predstavi ‘Koji je ovo kazin?’. -Predstava koju smo odigrali pod vodstvom Jadranke Zlošilo jest o nasilju nad osobama treće životne dobi, a o čemu se jako rijetko govori u javnosti. Osim što smo mi glumili, pomogla su nam i dva školarca. Izvodili smo je više puta, među ostalim lokacijama, i na Lokrumu – pričaju nam ponosno.

KAUČ UBIJA!

Sve su složne da je jako važno ostati aktivan cijeli život. Ne zavaliti se na kauč kada se čovjek umirovi. Dobar dio njih još uvijek radi skraćeno radno vrijeme. Neke pomažu domaćinstvima i skrbe se za sta-

rije osobe, druge čiste apartmane. Važno im je da su aktivne i korisne društvu, a ni zarada nije naodmet.

-Uvijek je dobro zaraditi nešto sa strane, da ne moraš razmišljati kada si u butizi i gledati sve u euro. Mirovine nikome nisu sjajne, pogotovo danas, u doba inflacije – govore nam.

Dodaju da je važno šetati, biti na svježem zraku. A šetanje pomaže i za bolna leđa. A kada se umore, tu je besplatni pokaz Libertasa. Jako im se sviđa ta mjera Grada Dubrovnika.

-Nije loše ni što se sa žičarom za samo dva eura uz predočenje pokaza možemo voziti na Srđ. Besplatan nam je i prijevoz na Lokrum, a imamo popust za kino i kazalište. U kazalištu nam je cijena 6 eura za naše predstave, a na gostujuće nema popusta – govore mi.

Kakve bi još beneficije voljele?

-U drugim gradovima Hrvatske postoje umirovljeničke kartice. Oni s njima mogu kupovati u supermarketima i ostvarivati popust od 10 posto. Također, vrijede i u kinu, kazalištu. Dobro je što je tako sve na jednom mjestu, na istoj kartici. U Dubrovniku umirovljenici imaju popust u Tommyju i Konzumu jednog dana u mjesecu. Tada kupimo veliku spenzu, potrepštine koje mogu trajati, pa nam popust od 10 posto jako dobro dođe. Šteta što s besplatnim pokazom ne možemo u Župu. Tamo su Lidl, Kaufland i još neke butige, ali nam pokaz ne vrijedi – ističu umirovljenice.

Dogodine bi se trebao otvoriti novi dom za umirovljenike na Medarevu. Dosta pripadnika starije generacije ne voli domove, ali ove umirovljenice otvorene su za odlazak.

-Dobar dio nas već je prijavljen za dom. Ovaj novi bi trebao biti jako lijep s dodatnim pogodnostima poput frizera, ljekarne, kapelice. Naravno da ćemo ići

Jako

u dom ako dođe vrijeme da ne možemo skrbiti o nama samima. Druga su vremena. Prije nije svatko radio, bilo je dosta domaćica i puno ljudi u kući koji su se brinuli jedni o drugima. Ne mogu se danas djeca brinuti za svoje ostarjele roditelje jer imaju dosta svojih obaveza i problema. Ovaj dom je super stvar. Bar ljudi neće morati više ići u dom u Hercegovinu, daleko od svojih obitelji – ističu umirovljenice.

MUŠKE INTERESIRA KARTANJE, A NE RADIONICE

Pitamo ih kako to da nema muških u Klubu 65+. -Oni većinom odlaze u prostore umirovljenika unutar kotara. Tamo kartaju, ne interesiraju ih toliko radionice. Pokušavali smo nagovoriti naše muževe da dođu, ali se ne daju, kao da će ih ovdje netko vezati i ne dati im da odu. Također, ima i umirovljenica koje ne žele doći. Ne da im se, prepuste se nekako. Treba se pokrenuti, baš je dobro imati neku oba-

vezu, nešto za što se moramo lijepo obući. Makar to bio samo kviz – vesele se sitnicama. Nažalost, zadnjih godina broj korisnika Kluba 65+ pada. Svemu je kriva korona. -Zbog cijele te priče oko korone i svih mjera, prepolovio nam se broj ljudi koji je onda dolazio. Korona je prošla, ali ostao je taj strah od druženja. Korona je promijenila ljudima sklop u glavi – govore nam. A baš šteta, ne samo da je u Klubu zabavno, nego i korisno. Ljudi treće životne dobi nisu baš bili okruženi engleskim, pa ga neki nikako ne govore. Sad imaju radionicu ‘Engleski za početnike’ što je vrlo korisno, jer danas u mnogim butigama rade stranci koji znaju isključivo engleski. No, ipak je socijalizacija najvažnija. Čovjek je društveno biće, lakše je i muke podnijeti kada se podijele s okolinom. Veseli što u Dubrovniku osobe treće životne dobi imaju ono što smo mi mlađi izgubili. Besplatne, drage sitnice koje život čine kvalitetnim.

„Zanimljivo da na Zapadu autor uopće ne može prići izdavaču, nego mora imati literarnog agenta. U Hrvatskoj oni ne postoje, valjda zbog premalog tržišta. Ti agenti na Zapadu često traže autora, odnosno neku određenu temu. Tako da je proces skroz obratan nego kod nas. Neće nitko pasti na dobar rukopis nego ti kao spisatelj moraš pogoditi a Antonija Vlašić vodi literarnorecitatorsku radionicu, Ivana Jovanović Trostmann slikarsku, za bridž je zadužen Srđan Golubović, May Harvey vodi engleski za početnike i mahjong, provjeru šećera i tlaka vrši Luce Šalja, nordijsko hodanje Franica Pušić, wellness za dušu Jadranka Zlošilo, kreativne radionice Zdravka Kulaš, rekreaciju uz ples Leni Fabian, fizioterapijske vježbe udruga Anli, a Iva Radić smišlja kviz pitanja nišu koja se trenutno prodaje“

Likovna radionica sjajno je posjećena

Prostor u Hladnici gdje se umirovljenici druže

RECENZIJA

Nova knjiga Stijepa Mijovića Kočana kao prepoznatljiv znak trajne vrijednosti

Stijepo Mijović Kočan (1940.) jedan je od rijetkih pisaca koji je podjednako uspješan i u pjesništvu i u proznom stvaralaštvu. Tako, na primjer, o romanu „Jane Perkanova“, objavljenom pod pseudonimom Ana Bako, u časopisu Republika (1/2011.) dr. sc. A. Pavešković zaključuje da je to „velik roman, značajan za hrvatsku književnost bez obzira tko ga je napisao“. Tada taj kritičar nije znao tko je Ana Bako. A u pjesništvu iz samo jedne petine svojega pjesničkog opusa u Zlatnoj knjizi hrvatskoga pjesništva od početaka do danas ima šest naslova. Zastupljen je Kočan u brojnim antologijama, ali ni u jednoj od njih ne nalazi se pjesma iz neke druge antologije, što je bjelodan dokaz da antologijskih uradaka ima na izbor. Svojevremeno, dok je izlazio tjednik Start, uz vrlo čedno uslikane gole mlade djevojke, bila je uvijek objavljena i jedna pjesma iz svjetskog ljubavnog pjesništva. Kočan je tu svojom pjesmom Njeno lice njene traperice bio jedini izabrani domaći autor. „Ne znam zašto je prestao raditi na zamišljenih pet knjiga po dvadeset basana satira (Pentameron), odnosno sto basana satira (Centameron), ali znam i siguran sam, sudeći prema onome što je do sada u tim svojim basnama satirama pokazao, da bi bila velika šteta i veliki gubitak za hrvatsku književnost ako Stijepo Mijović Kočan ne dogotovi svoju zamisao hrvatske inačice čuvenoga Decamerona.“ Tako akademik Josip Muselimović preporuča Ministarstvu kulture Kočanovo stvaralaštvo, no nije pomoglo. U trideset godina „poticaja književnog stvaralaštva“ Kočan je samo jednom dobio najniži poticaj od 20 tisuća kuna (ne eura!) za autobiografski omladinski roman o prvoj ljubavi katoličkog dječaka i pravoslavne djevojčice te dirljivom prijateljstvu njihovih obitelji. Kočanovu jedinu knjiga pjesama za djecu E da mi je, među pedeset knjižnih naslova, objavila je Školska knjiga 1991. Dvadeset i sedam godina nitko nigdje ni jednim retkom nije se na nju osvrnuo, a onda je Kočan slučajno zapazio da se ta knjiga nalazi u lektiri za osnovne škole. Kada je nešto neosporno vrijedno, zapazi se, prije ili kasnije. Hoće li se uskoro tamo naći i Kučak s Prevlake, pripovijest iz Domovinskog rata, ili napomenuti roman Lorko Roko i Mila? Bilo bi i potrebno i pošteno da tako bude. Najnovije Kočan je objavio samo sto biblio-

filskih primjeraka svoje u svijetu jedinstvene knjige Konteso vidi 1001 zvonin. „Zvonin“ je Kočanov prijevod riječi „sonet“ kojega se izraza nije odrekao; obadva ih podjednako koristi. Provodeći pola godine, od proljeća do jeseni, na jugu Hrvatske gdje njegovu zdravlju načetu brojnim smrtonosnim dijagnozama ni klimatski ni radni uvjeti ne odgovaraju mogao se pribirati stvaralački samo u ranim jutrima. Zapostavio je ranije započete književne projekte i posvetio se samo zvoninima/sonetima.

Matica hrvatska objavila 2024. izbor iz do tada napisanih, oko četiristo soneta naslovljeno 101 zvonin. Kada ih je bilo deset puta toliko, svi veliki izdavači imali su gotove planove za 2025. pa je i u Matici mogao objaviti tu knji gu tek 2026. Kočanu se Druž ba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, premda nije profesionalni iz davač, sama ponudila tiskati tu knjigu kao jednu od svojih zamisli obilježavanja 1100 go dina Hrvatskoga Kraljevstva (925. − 2025.).

Inače, Kočan je odlučio ne pri padati ni jednoj stranci, ni jed noj ideologiji, obznanivši sam sebe „inokosni hrvatski inte lektualac“, dodavši tomu i „ne pripadam i nisam“. Budući da doista jest takav i da ne pripa da nikomu, osim sebi i svom književnom djelu te bivaju ći jedan od obnovitelja Mati ce hrvatske (1989., sa Šegedi nom i još nekima) i član Druš tva hrvatskih književnika već blizu šezdeset godina, Kočan je svjestan zašto ga u svim dnevnim novinama i na portalima, gdje niti ne sudjeluje, prešućuju. On sam kaže „živa me zakapaju u zaborav“ znajući razlog zašto je tako: ako nisi nečiji, nitko o tebi i tvojemu djelu ne brine.

mnogo soneta. Naime, u na početku napomenutim uvjetima nije mogao njegovati dulje forme, pa tako umjesto romana ili pripovijetke, ili eseja ili putopisa ili basne/satire sve sažima u četrnaest sonetnih redaka. On piše sonete talijanskog tipa gdje su kvatrine međusobno umrežene (abba/abba,cdc/ dcd), i tercine su nešto slobodnije rimovane. Na taj način redovito ostvaruje cjelovita umjetnička djela.

To mu je, kaže, i krajnji cilj. Knjigu su u rukopisu ocjenjivala tri recenzenta: Damir Pešorda, inače doktor ukrajinske književnosti, Kočana uvršćuje u vrh hrvatskoga pjesništva s Dragojevićem i još nekima. Marito Mihovil Letica, iznimno ugledan znanstvenik (knjiga o R. Boškoviću!), esejist i pjesnik tvrdi da su svi soneti dobri, neki vrlo dobri, a da je „velik broj i onih maestralnih“. Akademik Dukljanske akademije, Crnogorac Miraš Martinović, u recenziji piše: „Samo se jednom desi jednom piscu i jednoj literaturi, da dobije ovako uzvišen dar, prepoznatljiv znak trajne vrijednosti. U ovom slučaju, to se desilo piscu - Mijoviću Kočanu i hrvatskoj literaturi. I ne samo hrvatskoj. Veliko djelo!“.

Premda je sebe označio maksimom „ne pripadam i nisam“, je li hrvatska književna i druga javnost ipak zaslužila makar šturo biti upoznata s ovim u svijetu jedinstvenim i neosporno vrhunskim književnim ostvarenjem, jedinstvenom knjigom s 1001 zvoninom?

„Soneti, pravi soneti (…) Ovi će soneti moguće biti čitani kada sve što se danas objavljuje i apriori hvali bude zaboravljeno“ – to mišljenje Ludwiga Bauera, jednoga od najuglednijih hrvatskih romanopisaca, nalazimo otisnuto na početku ove velike knjige. Sâm autor na toj stranici dodaje: „Mojemu zvoninu sve baš sve je tema“. To objašnjava zašto je Kočan mogao napisati tako

Naime, prošla je već uskoro puna godina od predstavljanja ove knjige, a Kočan, bivši profesor teorije i prakse novinarskih i književnih žanrova na studiju novinarstva u Zagrebu, zapaža da se prešućivanje njegova stvaralaštva nastavlja, i ne samo njegova! Ponekada se pita bi li Dostojevski, inače unuk ukrajinskog zemljoposjednika, kojeg je otac poslao studirati u Moskvu, ikada postao to što jest da njegovi romani nisu objavljivani u nastavcima u tadašnjim ruskim novinama. „Književnost u novinama“, važna je za novinarstvo. (msp)

Bivši ovisnik sasvim otvoreno:

‘Preživio

sam dubrovački pakao

droge

i

vjerujte

mi - gradu nedostaje kamion liječnika koji rade s ovisnicima’

Mladić iz Dubrovnika, koji je deset godina proveo u raljama ovisnosti, danas je godinu dana ‘čist’. U potresnoj ispovijesti govori o borbi s drogom, grižnji savjesti i sustavu koji ostavlja

ovisnike da se sami snalaze

Piše Aida Čakić

FOTO: DD/AI ilustracija; PU dubrovačko-neretvanska

Posljednjih tjedana Dubrovnik se često spominje u kontekstu droge. Naslovi govore o gradu prepunom kokaina, a sve je potaknuto izjavom gradonačelnika da se ovdje ‘ta droga troši na kamione’, što je rasplamsalo javnu raspravu. Dok jedni tvrde da je riječ o pretjerivanju, drugi upozoravaju da problem ipak postoji, možda ne u razmjerima o kojima se govori, ali dovoljno ozbiljan da ne može biti prešućen.

U moru glasina, statistika i izjava, lako se zaboravi da se iza svake priče o drogi krije čovjek. Nije to uvijek kriminalac ili propalica, nego često netko koga bismo mogli sresti svakog dana - naš kolega, susjed, prijatelj. Upravo takav je i sugovornik ove ispovijesti: mladić iz Dubrovnika, danas u svojim tridesetima, koji je kao student kroz zabavu dotaknuo svijet amfetamina i godinama poslije skliznuo u ovisnost.

U GRADU NEMA KAMIONA DROGE

Njegova priča nije senzacija ni statistika nego svjedočanstvo o borbi, o iskušenju, padu i, na kraju, izlasku iz pakla ovisnosti. Iskreno i anonimno, ispričao je kako je droga ušla u njegov život, koliko ga je promijenila i što znači ponovno pronaći sebe. Danas je ‘čist’ točno godinu dana.

„Droge u gradu ima dosta i to raznih vrsta. No iskreno, uvijek je bio problem za nabaviti, tako da nema nikakvih kamiona droge. Mislili smo kako će se s otvorenjem Pelješkog mosta to promijeniti, ali dok sam se ja time bavio, za sve što sam htio nabaviti, morao sam se dobro pomučiti i tražiti iz više ruka. Ali ovisnici se uvijek snađu... Kasnije, kada je izgrađen Pelješki most, počelo je više toga dolazi-

ti u grad, ali ne baš u nekim enormnim količinama kako su se neki nadali“, govori mladi ovisnik čiji su podaci poznati redakciji. Komentirao je cijene i tko i zašto konzumira drogu u gradu pa istaknuo – nadrogiranih ljudi ima posvuda oko nas.

„Kao što su cijene stanova i svega drugog u gradu porasle, tako su i cijene droge skočile. I ranije je to bilo skupo, dok su bile kune, ali danas se toga mnogi rado sjećaju. Sad je cijena ‘petice’ (op. a. pet grama) speeda 70-80 eura, a kokain je bio sto eura za gram. Ja nisam baš volio kokain, ali možda zato što nisam bio pretjerano bogat. Takve su bile cijene dok sam se ja time bavio. Što se tiče toga tko uzima drogu, mogu reći kako je konzumiraju sve skupine – od srednjoškolaca do uglednih liječnika, profesora... To znam jer s nekima sam i ja ‘mazao’ (op. a. konzumirao drogu). Evo primjerice u wc-u ovog kafića, u poslovnom dijelu grada, iznad vodokotlića, gdje je mali zidić, uvijek ćete vidjeti tragove ili mrvice. Ja to pogledam jer sam bio u tom svijetu pa znam što i kako se radi. Netko tko nikad nije konzumirao drogu i ne obraća pozornost. Neki ljudi drogu konzumiraju iz razonode, a neki koji dosta rade, primjerice konobari tijekom sezone, uzimaju drogu da bi izdržali smjene na poslu. To je postao stil života koji je prilično opušten i podrazumijeva se. Ponekad bismo otišli samo na kavu pa bih sreo nekog iz tog svijeta i onda bismo otišli to uzeti. Nadrogiranih ljudi ima posvuda oko nas. I ja sam na poslu više puta bio pod utjecajem droge. To se ne primijeti, jer čovjek može biti funkcionalan i pod utjecajem droge. Takvi ljudi nisu nužno klošari bez zuba koji se raspadaju po putu i bodu

“Kao što su cijene stanova i svega drugog u gradu porasle, tako su i cijene droge skočile. I ranije je to bilo skupo, dok su bile kune, ali danas se toga mnogi rado sjećaju. Sad je cijena ‘petice’ (op. a. pet grama) ‘speeda’ 70-80 eura, a kokain je bio sto eura za gram. Ja nisam baš volio kokain, ali možda zato što nisam bio pretjerano bogat. Takve su bile cijene dok sam se ja time bavio”

“Prvo mi je to bilo zabavno, jer kada si pod utjecajem toga, ti si lud, simpatičan, nosi te, provodiš se, upoznaješ raznorazne ljude... Ja sam krenuo s drogama kao student u Zagrebu. Bio je to dinamičan period kada sam na after zabavama upoznavao glumce, profesore, producente, a bilo je tu i puno žena što mi se svidjelo, kao i različitih ljudi. Na tim druženjima ponekad bi se razvila prijateljstva ili veze. Droga je svima bila zajednička spona”

u venu. To su često jako fini, ugledni ljudi koji sjede po finim restoranima i piju kavu, žive na visokoj nozi. Mnogi od konzumenata su i članovi vladajuće stranke, nećemo se zavaravati. Neki ljudi nose markirane torbice, a evo neki uvijek sa sobom imaju nešto ‘za namazat’“, kazao je.

KONZUMIRA SE POSVUDA

Govori kako su njegove veze najčešće dolazile iz grada u susjednoj državi.

„To je grad s kojim Dubrovnik nema nikakvu službenu komunikaciju i suradnju zbog ratnih okolnosti, ali evo put droge praktički savršeno funkcionira. Kada se političar tako brinu zbog droge u gradu, onda bi trebali surađivati s njima po pitanju borbe s preprodajom i prijenosom droge“, smatra on. Najviše se konzumira, ističe on, u klubovima i općenito na noćnim zabavama, bez obzira na tip izaska ili vrstu glazbe.

„Jednostavno toga ima u svim kafićima i u klubovima – nebitno sviraju li cajke ili techno, rock i slično. Najteže je nabaviti marihuanu, iako se to ne bi reklo. Mislim da je to preprodavačima neisplativo jer razmišljaju da kada se već bave tim poslom, onda i oni gledaju kako bolje zaraditi pa onda biraju kokain koji je izvor dobre zarade“, govori.

Detaljno je opisao trenutačno stanje u gradu – crno na bijelo.

No, to i nije toliko važna tema za priču, koliko je važno govoriti o borbi protiv ovisnosti i putu koji jedna prosječna, mlada osoba prođe. Ljudi moraju znati koliko je droga loša i kako ostavlja posljedice, uni

štava zdravlje, posao, obitelj.

Mladić s kojim smo razgovarali našao se u problemu jer je jednostavno pretjerao s konzumiranjem droga.

„Prvo mi je to bilo zabavno, jer kada si pod utjecajem toga, ti si lud, simpatičan, nosi te, provodiš se, upoznaješ raznorazne ljude... Ja sam krenuo s drogama kao student u Zagrebu. Bio je to dinamičan period kada sam na after zabavama upoznavao glumce, profesore, producente, a bilo je tu i puno žena što mi se svidjelo, kao i različitih ljudi. Na tim druženjima, ponekad bi se razvila prijateljstva ili veze. Droga je svima bila zajednička spona“, izjavio je. Prisjetio se možda prijelomnog trenutka - to je bio turistički boravak u Berlinu tijekom studija. Tamo je proveo deset dana. Droga je, govori on, jako dostupna, praktički uobičajeni ritual - kao što je kod nas sjesti na kavu, kod njih je ‘sjesti na crtu’! Na ulici ti nude sve što poželiš.

„Rekao bih da su tamo kamioni droge. U Berlinu sam probao party droge – speed, kokain, ecstasy i LSD Nisam nikad konzumirao heroin, to mi je bilo odbojno“, kazao je.

U GRADU NEMA SADRŽAJA, A S DROGOM

JE ZABAVNO

Nakon povratka u Zagreb, tijekom par mjeseci brzo je ušao u krugove gdje se droga brzo i lako nabavlja. „To je bila dobra zabava – uzmeš jedan ecstasy i cijelu noć piješ vodu, odeš u wc pa ti uvijek netko nešto ponudi... Tako je sve bilo vrlo opušteno. Samo sam jednom u tom svom lagodnom studentskom

“Uz izlaske, počeo sam i doma sam sa sobom konzumirati drogu. Bilo je prihvatljivo dok je to bila vikend zabava s ekipom, ali u jednom trenutku to je počelo izgledati otužno. Događalo mi se da bih povukao crtu i čistio stan. Bio sam u fazi da mi se ništa ne da raditi, ako nešto ne uzmem. Prijatelji koji su mi dolazili u stan znali su u kojem sam stanju – ako je čisto - drogiran sam, ako je nered – nisam ništa konzumirao”

Cijena ‘petice’ (op. a. pet grama) speeda u Dubrovniku je 70-80 eura, a kokain je stotinjak eura za gram

životu doživio raciju. U početku nisam puno toga konzumirao i nisam uzimao svaki dan. Uvijek sam nekako imao strah od toga da ne pretjeram, sve do jednom – kada sam prestao imati taj strah. Imao sam nekoliko nezgodnih situacija, primjerice jednom sam završio na infuziji. Ne bih rekao da sam bio puno pametniji nakon toga“, govori on. Nakon studija vratio se doma u Dubrovnik gdje je počeo raditi, imao je dobar posao, svaki dan je bio među ljudima i sve je pristojno funkcioniralo. No, ne zadugo.

„Malo sam se smirio jer takva je atmosfera u gradu, jednostavno moraš promijeniti stil života. Ali tijekom nekog vremena sam se ponovno okrenuo drogama. Glupo je reći i to nije glavni razlog, ali u gradu mi je bilo dosadno, nema sadržaja, posebice zimi. Kada je čovjek pod utjecajem droge, nekako se sam sa sobom može zabaviti. To je malo tužno, ali je tako. U jednom periodu nisam htio izlaziti ako nemam droge, bilo mi je sve dosadno. Bilo je dobro, dok je sve bilo dobro“, prisjeća se trenutaka kada su zapravo krenuli problemi. Uz izlaske, počeo je i doma sam sa sobom konzumirati drogu.

„Bilo je prihvatljivo dok je to bila vikend zabava s ekipom, ali u jednom trenutku to je počelo izgledati otužno. Događalo mi se da bih povukao crtu i čistio stan. Bio sam u fazi da mi se ništa ne da raditi, ako nešto ne uzmem. Prijatelji koji su mi dolazili u stan znali su u kojem sam stanju – ako je čisto - drogiran sam, ako je nered – nisam ništa konzumirao“, govori on.

NIJE BILO PROBLEMA SVE DO JEDNOM

Tada je shvatio da možda ima ozbiljan problem. „Nikad to nisam doživljavao kao ovisnost i sebe nisam htio nazvati ovisnikom jer sam na konzumaciju droge gledao kao na zabavu. Kad spomeneš riječ ovisnost onda zamisliš ljude s iglom u ruci, kako su najčešće prikazani u filmovima. Ljudi s kojima sam se ja družio i konzumirao drogu nisu tako izgledali - svi su imali dobre poslove, obitelji, pa čak i djecu.

Nisam imao doživljaj da je to nešto opasno. Sve dok te jedan dan ‘ne zakuca’. U mom slučaju, ono što me ‘zakucalo’ je bilo to što sam prestao raditi, jer sam postao jako neodgovoran i loš u svom poslu. Jednom me kolegica nazvala i pitala zašto nisam došao na posao, a ja sam bio uvjeren da je nedjelja, iako je bila sredina tjedna. Iskreno, kada sam prestao raditi nisam se okupao više od mjesec dana, samo sam ležao u gomili smeća“, govori. Sve to skrivao je od obitelji. Kako nam kaže, oni nisu imali dodira s drogom pa ništa nisu ni primjećivali.

„Ispred njih sam više puta bio pod utjecajem droge i jako sam dobro funkcionirao u tom vrtlogu. Kada sam shvatio da nemam kontrolu, onda mi je puno toga prošlo kroz glavu, ali u jedno sam bio siguran – želim se iščupati iz toga iz tog pakla. Prijatelji i prijateljice su me jednog dana dočekali s idejom što sa mnom, ali ja sam ih preduhitrio. Rekao sam kako znam da sam u problemu te da sam već donio odluku da nešto trebam napraviti. Prije nego što sam potražio pomoć, obavio sam razgovor sa svojim roditeljima i sve sam im priznao. Bili su očajni, razočarani i ljuti. Jedno vrijeme sam se izolirao od svega, bilo me je sram, a i nisam se htio izlagati opciji da me netko ponudi s nečim jer nisam znao kako ću se ponašati. Jednostavno sam rekao – ako se želim izliječiti, ne smijem ići tamo gdje mogu doći u doticaj s konzumacijom droge“, govori nam svoju hrabru odluku. Istraživao je na internetu o svom problemu i tražio rješenje. Naposljetku se odlučio prijaviti na odvikavanje.

„Htio sam se prijaviti u komunu, ali googlajući sam shvatio da je najbliži i relativno najbrži način da se obratim Odjelu za mentalno zdravlje pri Zavodu za javno zdravstvo DNŽ, jer se oni jedini u županiji i gradu bave problemom ovisnosti. Javio sam se na savjetovanje u Odjel za mentalno zdravlje tako što sam nazvao, dogovorio i čekao termin mjesec i pol dana. Imao sam sreće jer je netko odustao pa sam ja došao malo ranije na red. Koliko sam shvatio, samo jedna doktorica radi na problemu borbe protiv ovisnosti u gradu, doktorica Irena Primorac Bošnjak. Jedva sam čekao prvi susret s njom jer sam od srca išao s idejom da se ‘očistim’. Prije svakog susreta potrebno je obaviti testiranje da se provjeri ima li droge u tijelu i ja sam svaki put bio negativan. Susretao sam ljude koji su išli iz nekih drugih razloga pa su mi objasnili metode kako prevariti sustav, no ja to nisam htio. Potrebno je imati volju, svatko mora sam odlučiti, a ne imati za cilj zadovoljiti norme i pravila koja netko traži. Kod doktorice sam išao cijelu zimu, svako mjesec i pol. Bio sam otvoren jer sam znao da je to jedini put da dođemo do konkretnog rješenja. Zapravo nema rješenja, to je splet životnih okolnosti koji te dovedu do ovisnosti“, opisuje on.

PODRŠKA I GRIŽNJA SAVJESTI

Danas je ‘čist’, prošlo je točno godinu dana od početka njegove borbe, od kada je odbacio drogu. „Imao sam podršku obitelji koju ne znam kako sam zaslužio, a tu su bili i brojni prijatelji. Osim toga, imao sam veliku grižnju savjesti i to me je ‘jelo’.

“Obratio sam se Odjelu za mentalno zdravlje pri Zavodu za javno zdravstvo DNŽ, jer se oni jedini u županiji i gradu bave problemom ovisnosti. Javio sam se na savjetovanje u Odjel za mentalno zdravlje tako što sam nazvao, dogovorio i čekao termin mjesec i pol dana. Imao sam sreće jer je netko odustao pa sam ja došao malo ranije na red. Koliko sam shvatio, samo jedna doktorica radi na problemu borbe protiv ovisnosti u gradu, doktorica Irena Primorac Bošnjak. Jedva sam čekao prvi susret s njom jer sam od srca išao s idejom da se ‘očistim’”

Bilo mi je žao zbog svega što su mi roditelji pružili, uložili u mene, a ja im ovako vraćam i sve sam ‘prokockao’ iz glupe zabave i nezrelosti. To je bio glavni razlog zbog kojeg sam ostao na zemlji, s velikom željom da izađem iz tog svijeta. Mislim da je najveći problem bio u tome što nikad nisam imao straha, i to me odvelo tamo gdje sam bio. Moj drugi problem je bio taj što nisam znao reći ‘ne’, kada bi me ponudili drogu. Najbliže mome ‘ne’ bilo je –‘može malo kasnije’“, analizira on. Ni danas nije došao do zaključka zašto je postao ovisnik.

„Moja mama bi rekla da je iz obijesti, doktorica iz nezrelosti… Ja ne znam koji je razlog i još ga nisam pronašao. Problem je što nekako čovjek uđe u balon koji je realno super. Pa zamislite da dođete na neko mjesto gdje ljudi plešu, vole se, smiju se, zabavljaju… To je divno. Ali nitko tada ne misli o efektima koji dođu poslije toga. Imao sam u Zagrebu nekoliko poznanika koji su umrli od droge. Sve to čovjeka potrese, ali nisam primijetio da je netko, pa uključujući i mene, prestao konzumirati drogu zbog tih tragedija. Čovjek mora sam odlučiti i osjetiti neki klik“, smatra on.

Prošao je kroz težak period, a tijekom borbe s ovisnošću imao je brojne izazove.

„Kad je prestao s konzumacijom amfetamina, mjesecima sam pronalazio po ruksacima, džepovima, kaputima, jaknama, raznorazne komadiće za koje nisam ni znao da ih imam. To je dokaz kako sam bio u potpunom rasulu. Ponašao sam spas u tome da mi život nije u tolikoj mjeri propao i da se stvari mogu popraviti. Na tom putu nije bilo lako… Ne volim o tome pričati otvoreno jer nije lako reći – evo ja sam se drogirao deset godina, izgubio posao, bio sam nesposoban za život i sve ostalo. Teško je to izgovoriti, ali je potrebno. Ne možeš

popraviti nešto, ako nisi iskren prema sebi. Moram se pohvaliti kako sam ovog ljeta bio u prigodama gdje su ljudi konzumirali drogu i nisam imao želju za tim. Samo sam sebi rekao da ne želim ništa uzimati“, bio je odlučan.

JEDINA OPCIJA JE HZJZ

Savjetovao je svima koji konzumiraju droge da pomoć potraže na Odjelu za mentalno zdravlje i budu hrabri.

„Psihijatrica Primorac Bošnjak je ugodna i ulijeva povjerenje. No, bojim se ako netko ima teži problem, tu mu se neće moći pomoći. Oni koji su zagriženi ovisnici i nestabilni, teško da se mogu nositi s takvim tempom jer se dugo čeka na red. Doktorica jednom mjesečno napravi test na droge i razgovara s ovisnikom, ali to nije dovoljno. Oni koji imaju teške ovisnosti ne mogu se sami izboriti. Komuna je jedini izbor za njih, ne vidim lakši put. Dok netko, koji je u ozbiljnim problemima, dođe na red u Zavod za javno zdravstvo, može umrijeti. Većina ljudi koja konzumira droge, njih 80 posto, misli da nema problem s time, a ovih 20 posto koji su osvijestili da imaju problem, moraju se sami boriti“, kazao je. On smatra kako na tom području borbe Dubrovniku trebaju ‘kamioni’ doktora.

„Jedini način da se smanji problem ovisnosti i konzumacije droga je veći broj liječnika psihijatara koji se bave tim problemom u gradu i županiji. Vidim neku dobru namjeru gradonačelnika Mata Frankovića koji je otvorio ovu temu, ali je to krivi put. Nije se ništa napravilo nego svi o tome pričaju, a ja i dalje vidim samo jednu doktoricu koja ne može raditi 24 sata dnevno. Problem se rješava u tom smjeru, a ne dizanjem prašine s govornice“, zaključio je za Dubrovački dnevnik mladić iz Dubrovnika koji se iščupao iz pakla droge.

Jako je teško u gradu nabaviti marihuanu, jer je prodaja amfetamina isplativija

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

PODRAVKA JUHA

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ( HANFA ) još nije presudila je li šefica Uprave Podravke Martina Dalić prekršila zakon kad je nekoliko dana prije objave financijskog izvještaja kupovala dionice Podravke. Bit će im teško utvrdit je li gospođi pomoglo to što je imala informacije koje drugi nisu imali, pa je tako nezakonito kupovala po nižoj cijeni, ili je prati sreća. Priznala je doduše pogrešku, ali - nenamjernu . Eto, tako je bilo. Ali mediji, nepovjerljivi kakvi jesu pišu da je na čelu HANFA-e njezin osobni prijatelj, a supruga mu aktualna ministrica u vladi i bivša zaposlenica Podravke. Neki od njih se pitaju hoće li se šef HANFA-e i njegova žena, a naša ministrica, izuzet od sudjelovanja u procjeni prijateljičine pogreške. Jer za manipulaciju tržištem predviđene su kazne zatvora. Usput su podsjetili čitatelje na aferu od prije dvadesetak godina, kad je bez znanja svoje tetke, umirovljene krojačice iz Omiša, a preko njena računa u Austriji, neput joj kupio dionice američke firme u kojoj je radio. Optužen je za kupnju dionica firme uz pomoć povlaštenih informacija. Odma’ joj je uletila interventna policija za uhićenje! Neput je u Americi dobio zatvorsku kaznu, a njoj je, ni krivoj, ali dužnoj, federalna sutkinja u New Yorku presudila da mora platiti 5,7 milijuna dolara. Sve radi zaigranog neputa! Odoše joj i božićnica i penzija!

Našoj gospođi Dalić nije neput ništa kriv. Ni ona nije kriva, kako se često špekulira, zbog afere Borg i gubitka 850 milijuna kuna. Jer da jes’, ne bi bila nagrađena čelnom pozicijom u Podravci, čije dionice je sad pošteno platila, samo zato što vjeruje u kvalitetu hrvatske robe. Ne govore zaludu - u Podravci se kuha, najbolja juha!

Vladajuća većina u Hrvatskom saboru se dosjetila, kako ponovno oživjeti duh zajedništva; uvodi se dvomjesečno vojno ospo -

sobljavanje mladih ratnika, uz nagradu od 1100 eura mjesečno i obećanje da će se tih osam tjedana znojenja upisivati u radni staž. Prava prilika za sve koji su sanjali mirovinu nakon što savladaju bacanje bombe, namještanja kreveta i peglanje uniforme. Onima pak koji se usude prizivat savjest, država je velikodušno pripremila dvostruko dulju obuku, četiri mjeseca civilne zaštite – uz skromnu nagradu od 250 eura mjesečno. Jer, ako nećeš nosit uniformu i pušku, nosit ćeš lopatu i metlu. Jer s takvim alatom se ni’ko nije obogatio. Svećenici i sportaši, ko tradicionalni stupovi hrvatskog društva, od obveze su izuzeti. Bog i lopta, čini se, ipak su iznad zakona.Žene pak nisu obvezne služit vojsku, ali mogu dragovoljno sudjelovat, samo bez ikakve prednosti pri zapošljavanju. Od njih se očekuje (prema, istina, ‘ neprovjerenim ’ izvorima), sasvim drugi oblik nacionalnog doprinosa; crkveno vjenčanje do devetnaeste godine i barem petero djece do tridesete. Jer što će ti puška, kad možeš domovinu branit - natalite -

Piše Mario Klečak

tom?

Oporba je naravno, odmah reagirala. Optužuje vladajuće za diskriminaciju civilnih ročnika i stvaranje privilegirane društvene kaste, one s oružjem, na štetu onih s lopatom. Vojni analitičari, pak, dvomjesečni program nazivaju ‘kursom za izviđače’ , pitajući se hoće li budući branitelji koristiti domaće paintball kuglice.Kritičari podsjećaju da je ova vlast, umjesto ulaganja u obrazovanje, znanost ili tehnološke centre, ponovno pronašla spas u zastavi, križu i vojnoj disciplini. Crkva i tjelovježba, to im je maksimum inovacije, komentiraju sarkastično. Hrvatska, očito, ponovno kreće putem velikih ideala; domoljublje se iznova mjeri duljinom rovova, a budućnost, visinom dnevnice za vojni rok. Jer ako već ne možemo izvoziti čipove, uvijek možemo – ročnike.

Tomislav Domazet - Lošo, vrhunski genetičar i znanstvenik na Institutu Ruđer Bošković, optužio je Znanstveno vijeće da su prekršili njegova vjerska prava i slobode, jer su od njega tražili da objasni svoje znanstvene stavove o Covidu-19 iznijete u svibnju za portal Dijalog.hr. Prema njegovu mišljenju, radilo se o ratnoj operaciji sotoni -

nog kraljevstva, koja ima za cilj stvoriti preduvjete za počinjenje potpunog antropocida, odnosno uništenja čitavog čovječanstva. Nakon što je prije 10 godina potvrdio da teorija evolucije za njega postoji, čak ima i dokaze za nju, sad otkriva kako je od Duha Svetoga osobno dobio poticaj da napiše molitvu za oslobođenje od svih zala povezanih s ‘operacijom Covid-19’. A jednom mu je Duh Sveti, tvrdi on, pokazao da Isus Krist može upisati svoje Sveto Ime, važnije od svakog imena, u sve molekule DNA i RNA koje su ušle u nas preko okultnih Covid cjepiva Javili su se i neki sumnjičavi mu kolege iz drugih ustanova koji tvrde da oni i bez pomoći Duha Svetoga mogu ustvrdit da znanost i religija nisu baš osobito komplementarni i da istraživačima njegova kalibra baš i nije mjesto u znanstvenoj zajednici. Jer, kad se ne’ko obraća Duhu Svetomu, on jer tek zdravo religiozan, ali kad se Duh Sveti obrati njemu, on je - bolestan. Zato ne treba ismijavati takve. Nego mu obećat puno veću podršku od publike, ako svoje propovijedi upućuje s crkvenog oltara, umjesto sa znanstvenoga.

DRAGULJ GORNJIH SELA

PRIPREMA SE PROJEKT OBNOVE ROTONDE

U OŠLJEM Crkvica je starija nego što se mislilo, za nju malo tko zna, a mogla bi dati novu perspektivu umirućim selima

Prvotna istraživanja svrstavala su je u rani srednji vijek, no novija otkrića pokazuju kako najvjerojatnije datira iz 5. ili 6. stoljeća. Zasad je potpuno neiskorištena, no to bi se moglo promijeniti

Gornja sela Dubrovačkog primorja ubrzano odumiru i sasvim je izvjesno kako bi kroz nekoliko desetaka godina pojedina od njih mogla gotovo ili potpuno ostati bez stanovnika. Pelješki most donio je brojne ogromne benefite, povezao je hrvatski teritorij, pomogao je razvoju Pelješca, smanjio gužve na granici s Neumom i uopće izbrisao potrebu da se prelazi preko druge države da bi se nastavilo svojom. Međutim, područje gornjih sela Primorja još je više odsječeno jer njime više nitko ni u tranzitu ne prolazi. Naći perspektivu tog područja sada je prilično izazovno i postavlja se pitanje je li moguće. Do najudaljenijih sela potrebno je i po sat i po’ vremena vožnje od grada gdje većina stanovništva radi. Naposljetku, gradsko i prigradsko područje nude sadržaje kojih u gornjim selima nema. Ili barem ne na prvi pogled.

‘MORALA BI BITI RANIJEG DATUMA’ Naime, iznad sela Ošlje, u blizini granice s Bosnom u Hercegovinom, nalaze se ostaci vrijedne crkve za koju mnogi, čak i žitelji dubrovačkog područja, uopće ne znaju ni da postoji. Riječ je o Rotondi kod koje je postavljena tabla kako je riječ o građevini iz ranog srednjeg vijeka, točnije kako je nastala između 9. i 11. stoljeća. Prva ozbiljnija istraživanja na Rotondi je proveo znanstvenik Tomislav Marasović 60-ih godina. On gradnju crkve pripisuje zahumskom knezu Mihajlu Viševiću, što su podržali i znanstvenici nakon njega, no važno je naglasiti kako se radi o pretpostavci za koju ne postoje konkretni dokazi. Međutim, nova istraživanja sugeriraju kako bi Rotonda zapravo trebala biti kasnoantička crkva, iz Rimskog carstva, nastala u 5. ili 6. stoljeću! To istraživanje djelo je Josipe Barake Perice, izvanredne profesorice na Odjelu arheologije Sveučilišta u Zadru, te Nikše Grbića, dubrovačkog arheologa i profesora povijesti.

Ovo istraživanje bavilo se obližnjom utvrdom Gradac kojom se znanstvenici prije nisu sustavnije bavili, a povezana je s Rotondom. Naime, obližnja kula datira iz kasne antike, za što postoje i znanstveni dokazi.

JAKO RIJETKA, ALI I JAKO VRIJEDNA „Rotonda u Ošljem je osmeroapsidna crkva i kao takva predstavlja rijetkost, kako na našem području, tako i u Europi. To su prilično rijetki primjeri. U istraživanju sam se više bavila utvrdom Gradac, no one su sastavni dio i činjenica je kako ta crkva mora biti ranijeg datuma, možda 5. ili 6. stoljeća, što pokazuje i tehnika građenja. Slično je i s crkvom u Bribiru (blizu Skradina) za koju se prvotno tvrdilo kako je šesterolisna, no nova istraživanja su potvrdila kako je sedmerolist, i kako je starija nego što se pretpostavljalo. Rotonda pripada formi crkvica iz antičkog vremena, koje imaju apsidice, tako da puno više ulazi u kontekst kasne antike nego ranog srednjeg vijeka“, kaže nam Baraka Perica. Premda su crkva i kula dva različita spomenika smještena u neposrednoj blizini, Baraka Perica tvrdi kako takve kule primarno imaju funkciju stražarnice te se nalaze na strateški važnim pozicijama, a rijetko se javljaju samostalno unutar nekog prostora. Zapravo, najčešće se nalaze na uzvisinama, iznad sakralnog objekta ili nečega što se smatra svetim, a što je situacija koja se može vidjeti i u Ošljemu – kula se nalazi na brdu iznad crkve Rotonde.

Prije nekoliko godina govorilo se i o ideji obnove, a 2022. godine na stranici Ošlje.com objavljena je vizualizacija tj. kompjutorska rekonstrukcija crkve. Po konstrukciji zida i prostora, dakle po jačini i debljini zidova, zaključuje se da su oni nosili jednu višu građevinu, po svemu sudeći zvonik. Prema legendi, u blizini ove crkve zakopana su zlatna zvona.

Ravnateljica ustanove u kulturi Baština Dubrovačkog primorja, Rebeka Milković, kazala nam je kako postoji inicijativa Mjesnog odbora Ošlje za obnovu Rotonde te kako, u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Dubrovniku, pripremaju projekt za obnovu objekta.

„To je zaista hvalevrijedna inicijativa Mjesnog odbora i zapravo je pokazatelj kako se suradnjom ustanova i mjesne zajednice mogu pokrenuti vrijedne i velike stvari“, kazala nam je Milković.

Piše Ivona Butjer Mratinović

Pretpostavlja se kako je crkva nekoć ovako izgledala (vizualizacija je objavljena na stranici Ošlje.com)

Nova istraživanja sugeriraju kako bi Rotonda zapravo trebala biti kasnoantička crkva, iz Rimskog carstva, nastala u 5. ili 6. stoljeću! To istraživanje djelo je Josipe Barake Perice, izvanredne profesorice na Odjelu arheologije Sveučilišta u Zadru, te Nikše Grbića, dubrovačkog arheologa i profesora povijesti. Ono se bavilo obližnjom utvrdom Gradac kojom se znanstvenici prije nisu sustavnije bavili, a povezana je s Rotondom. Naime, obližnja kula datira iz kasne antike, za što postoje i znanstveni dokazi.

KORAK NAPRIJED

No, legendama nije za vjerovati, ali jest činjenicama. A činjenica je da zapravo sve više stručnjaka smatra kako ovaj fascinantni objekt ipak jest stariji no što se to pretpostavljalo. A ono što je starije, u kontekstu spomenika i crkvica, ujedno je i vrjednije.

Temeljni problem Rotonde u Ošljem jest taj što se ona nikada nije sustavnije istraživala i sve što je o njoj do danas uzeto kao činjenica, temelji se na pretpostavkama i stoji na klimavim nogama. No, to bi se uskoro moglo promijeniti. Ravnateljica ustanove u kulturi Baština Dubrovačkog primorja, Rebeka Milković, kazala nam je kako postoji inicijativa Mjesnog odbora Ošlje za obnovu Rotonde te kako, u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Dubrovniku, pripremaju projekt za obnovu objekta.

„To je zaista hvalevrijedna inicijativa Mjesnog odbora i zapravo je pokazatelj kako se suradnjom ustanova i mjesne zajednice mogu pokrenuti vrijedne i velike stvari“, kazala nam je Milković.

PRILIKA ZA NOVU PERSPEKTIVU

Tako bi se područje moglo i detaljnije istražiti te doći do točnijih i vrjednijih informacija. A onda bi se mogla stvoriti i nova perspektiva za vrijedan i lijep krajolik koji pomalo izumire.

„Naravno kako bi se tamo mogli organizirati izleti, kako turista, tako i ljudi iz Dubrovnika. Samo je potrebno dobro iskomunicirati prema javnosti. Naravno kako je u tome prvi korak upravo na lokalnom stanovništvu, ono je najbitnije i ono treba imati tu volju. Važno je cijelu priču propagirati, govoriti o tome“, smatra Baraka Perica. Rotonde, lijepe, vrijedne i misteriozne, diljem Europe privlače posjetitelje. Ova u Ošljemu zasad stoji kao simbol jednog vremena i kulturnog identiteta, ali ipak nedovoljno iskorištena. Poznato je tek kako se tamo snimalo nekoliko kadrova planetarno popularne serije ‘Vikinzi:Valhala’.

Mogla bi se ‘sutra’ obnoviti ili barem urediti, popularizirati, ispromovirati... Mogla bi biti kulisa i za neke druge filmove i serije. Mogla bi biti mjesto u kojem će domaća čeljad koja je gore ostajala prodavati zdravu hranu, bilje, rakije, med, suvenire... Mogla bi biti razlog zbog koje će netko posjetiti ta sela i vidjeti kako tu ljudi žive. Mirno. Polako. Zdravo. Tiho. Onako kako bi i trebalo. Mogli bi bile upoznati Gornja sela Dubrovačkog primorja. A ona su oaza mira, zdrave hrane i zdravog života. Ona su sve ono u što moderan čovjek rado bježi od stresa, od grada, od brze hrane, samo da bi opet došao sebi.

Rotonda u Ošljem

Na snimanju 2010. godine: Nikša Miljas, Ivan Matić i Ivan Lonac iznad bunkera s pogledom prema Žarkovici s koje su se 9. 11. 1991. godine u selo Bosanka spustili tenkovi JNA.

PAKLENI STUDENI

U petak 8. 11. JNA je krenula u konačni obračun s hrvatskim braniteljima u namjeri stvaranja preduvjeta za predaju Dubrovnika. Glavni cilj ovih operacija bio je zauzimanje cijelog platoa Srđa s dominantnom tvrđavom “Imperial” i razdvajanje hrvatskih snaga u Gradu i Rijeci dubrovačkoj. Nakon cjelodnevne bitke JNA je odmah zapela u osvajanju Bosanke koju je, uz malobrojne dubrovačke branitelje, branio i vod dragovoljaca iz Omiša. U noći s 8. na 9. studenog Omišani su se spustili u grad na odmor, a na Bosanku je upućena skupina branitelja iz različitih dubrovačkih postrojbi. U svitanje 9. 11. JNA je krenula u nove napade uz upotrebu zračnih i pomorskih snaga i neprestano topničko djelovanje po preostalom slobodnom teritoriju, pa tako i užem gradskom području. Užas bučnih detonacija i krikova koji su odjekivali s platoa i pogođenih stambenih četvrti ilustrirali su zatvoreni krug pakla u kojem se našao Dubrovnik. Na Bosanci su se odvijale borbe s tenkovima i pješaštvom koji su prodrli u selo, 4 ratna broda kružila su ispred Grada i topovima tukli padine Srđa i objekte u samom Gradu, a avioni su na tvrđavu “Imperial” istresli teške avionske bombe, tzv. “krmače” od kojih se zatreslo cijelo gradsko područje. Meta napada topništva bila je i Luka Gruž, a granate s brodova zapalile su i hotel “Palace”. Otpor koji su pružali branitelji plaćao se novim žrtvama, međutim, ni agresoru nije bilo jednostavno i nije mogao brzo napredovati, a svaki komad osvojenog terena plaćao je stradanjem u svojim redovima. Do večeri je JNA uspjela osvojiti Bosanku u kojoj su hrvatske snage izgubile četvoricu branitelja, te su se povukle većim dijelom prema Gradu, a manjim prema Srđu. Intenzivne borbe i stradanja dovodila su do iscrpljenosti među braniteljima, a gubitak terena i suboraca psihički je lomio mnoge jer su misli osim prema neprijatelju bile okrenute i prema obiteljima i prijateljima skrivenima po gradskim skloništima, izloženima strahu i pogibelji. Ne bez razloga jer je u granatiranjima Dubrovnika 9. studenog poginulo četvero civila.

FELJTON

“ZAGONETKA

POBJEDE”

Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U dvadesetom nastavku donosimo kratki isječak iz dramatične, dvodnevne bitke za Bosanku. Borbe za plato Srđa i velika stradanja branitelja i civila u studenom smatraju se najtežim danima obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu.

Pad Bosanke 9. studenog

Ante Vulić

MUP Dubrovnik

U jutarnjim satima, nakon što smo zamijenili Omišane, čitavu noć sam raspoređivao ljude po kućama objašnjavajući im kako će se ponašati, mnogima je to bilo prvo vatreno krštenje... Odmarao sam možda nepuni sat - dva vremena... Probudili su me uspaničeno, u strahu da smo upali u okruženje. Kad sam izašao van iz kuće, vidio sam zbilja, na nekih 150 metara, dva Pinzgauera i jedna kampanjola, vojna, znači u neposrednoj našoj blizini, međutim tu nije bilo za primijetiti ljudi. S druge strane, u pravcu Žarkovice, nalazio se jedan kamion koji je bio parkiran pored ceste, u neposrednoj blizini naše Specijalne jedinice. Odmah nasuprot tog kamiona prethodnu večer je poginuo Hamdija Kovač, dotada proslavljeni borac, i Mario Pezzi... Tako da, bilo mi je neugodno, nisam se dobro osjećao...

Ivan Varenina

zapovjednik 116. br. ZNG-a Dubrovnik

Još ujutro počele su borbe, ali oni nas nisu mogli probiti pa su u popodnevnim satima krenuli i s dva tenka. Naše snage branile su sve manje područje, gubeći streljivo gubili smo i prostor, tako da smo se našli u situaciji da branimo još samo jugozapadni dio sela. Bilo je negdje oko 11 sati kad je poginuo Genocid. Bio je to izrazito srčan momak...

Ante Vulić

MUP Dubrovnik

Bio sam svjedok pogibije Genocida. To je nadimak za pokojnog Vedrana Ivoše-

Pogibija Hamdije Kovača

U napadu na Bosanku 8. studenog na hrvatskoj strani nije bilo poginulih, a jedan branitelj je zarobljen nakon ranjavanja. Međutim, tijekom večeri u pokušaju izviđanja situacije kod zadnje kuće na istoku sela poginula su dva branitelja. Bili su to Hamdija Kovač i Mario Pezzi. Posebno je smrt Hamdije Kovača bila težak udarac za dubrovačke branitelje jer je Hamdija od samog početka agresije sudjelovao u brojnim akcijama u kojima se pokazao kao sposoban ratnik i odmah među suborcima zaradio status legende.

Krvave borbe za plato Srđa i stradanje civila

JNA u prodoru na plato Srđa

Nakon gubitaka 8. studenog, dio poginulih i ranjenih vojnika JNA ostao je na padinama sjeveroistočno od Bosanke te je sljedeće jutro pokrenut novi napad na selo uz istovremeno izvlačenje tih stradalih. Na lijevom boku napada, cestom od Žarkovice prema Bosanci spustila su se i dva tenka T-55 koja su prodrla u centar sela. Prvi je pogođen više puta (oznaka “X”). Nakon cjelodnevne borbe branitelji su ostali bez streljiva, a slijedom toga krenulo je i povlačenje hrvatskih snaga koje nisu uspjele izvući tijela četvorice branitelja. Bosanka je pala...

vića. Bili smo udaljeni jedan od drugoga na metar, dva, tako da smo se mogli dodirnuti rukama. Vedran je najprije bio ranjen, krenuo je tromblonom gađati tenk. Na pušci je imao tromblon kad je pao, kad je bio ranjen. Ležao je za jednim panjem na ledini, na samom ulazu u Bosanku. Dovikujem mu i dajem znak rukom da ću pucati, da se on skloni... Shvaćam ga po pokretima ruke da ostanem na mjestu, da će on to riješit. I u momentu kad je provirio snajper ga pogodi i ostane tako ležeći nepokretan pored mene. U paničnom strahu, tu sam ležao, za mene je prošla godina dana u tom momentu... U mom ratovanju sigurno težeg dana nije bilo od tog dana na Bosanci...

Ivan Varenina

zapovjednik 116. br. ZNG-a Dubrovnik

Uskoro su stigli tenkovi do poljane u središtu sela, bili su jedan iza drugoga jer je put bio uzak, od nas udaljeni niti 100 metara, možda sedamdesetak... Prvi tenk pogođen je sedam puta, i to četiri puta ručnim bacačem, a 3 puta zoljama. Kako su ovi bacači zapravo slabo oružje ovaj tenk možda i nije uništen, ali je svakako dobio 7 pogodaka i on je tu ostao nepokretan. Tako da, uspjeli smo te tenkove zaustavit u daljnjem prodoru. Pješaci su se već nalazili u selu i tukli smo se s njima do predvečer, s tim da smo se cijelo vrijeme postupno povlačili prema zapadnom izlazu iz sela.

Ivan Matić

SJP Dubrovnik

Počeli smo se povlačiti oko 2 sata, tenk je već bio u selu, u samom centru. I mi smo se razbili u par manjih grupa, tu

gubimo kontakt s pokojnim Željkom

Ragužom Lujkom i s Antonijom Vatovićem, a ja, Ivan Lonac i Pero Jemo se izvlačimo kroz šumu uz dugački kameni zid. Znači, došli su avioni, topovnjača je tukla s mora, tenkovi iz sela, sa Žarkovice PA topovi... tako da se nije moglo oka otvoriti, eto. U biti su nas pritisli sa svih strana i znači, izvlačili smo se tada, tih 100 metara, sigurno jedno 2 sata, tako otprilike...

Ivan Lonac

SJP Dubrovnik

Na samom izlazu iz Bosanke, dalje kako smo se povlačili, došli smo do tog izlaza i počeli smo pretrčavati prema stijenama, prema dole. Ovi koji su bili sa mnom, njih 7 - 8, su prvi bili prelazili, a odozgo nas je stalno, sa Žarkovice, tuk’o taj flak. I mene je u pretrčavanju, znači kad sam krenuo da pretrčim, uhvatio me vatrom i puk’o me u nogu, samo me okrenuo za 180 i pao sam dole. Kad sam se okrenuo noga je bila cijela razvaljena i još je par puta okolo mene puk’o rafalom i odjednom, mislio je vjerojatno da me ubio i onda je prestao pucat. U tom trenu se vratio Ivo Matić, kad sam se ja počeo derat da sam pogođen, vratio se do mene i pomogao mi... ovom, trenerkom što smo imali, maskirnom, zavio mi je nogu i tim gumiranim špagom vezao, podvezao da ne ide krv. I onda mi je pomogao da se prevučemo uz stijenu, jedno 20, 30 metara ispod, i ostao sam u stijeni, na glavu okrenut da mi se krv vraćala, da ne iskrvarim. Ostao sam pri svijesti... i bio je Pero Jemo s nama. Pero je ostao sa mnom, a Matić je pošao po, znači ove moje ostale kolege da me izvuku, iznesu. I tu sam ostao do

pred samu noć skoro, dok oni nisu, dok ih Matić i Mrša nisu kasnije doveli... i onaj, i onda su došli po mene. U bolnici me primio doktor Brailo kojem se iznimno zahvaljujem što mi je ostavio, nije amputirao nogu, jer je bila ogromna ozljeda. I kad su mi to skrpali, sutradan ove kolege koji su me nosili su mi došli i tad sam saznao da su naša dva kolege, Željko Raguž i Antonijo Vatović, nažalost poginuli i ostali na Bosanci.

Ivan Varenina

zapovjednik 116. br. ZNG-a Dubrovnik Završetkom ove bitke i cijelog tog dana bili smo svjesni da će se napadi nastaviti, da neće biti predaha. Napustili smo Bosanku u sumrak, dio ljudi spustio se do Grada, a nekoliko nas je otišlo na Srđ. Dolaskom u tvrđavu “Imperial” ostao sam voditi daljnju obranu Srđa. Slijedili su presudni dani za obranu Dubrovnika.

Umjetnicima su puno važniji vinova loza i maslina

Košćela je ultimativni simbol Mediterana, ali nitko o njoj ne piše pjesme

Svega su se košćele nagledale u povijesti, jedino se nitko nije nagledao njih. U svim tim stoljećima, a prošlo ih je dvadeset i kusur, nitko ama baš nitko, košćeli nije pridavao neku pozornost. Tragedija je da sam ja u ovom kratkom tekstiću napisao više pjesama o košćeli nego zajedno svi ljudi Mediterana u povijesti

Piše Maro Marušić Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

Ispod Pošte Lapad, na križanju Dalmatinske ulice i one Kneza Domagoja, nalazila se ona. Košćela. Ogromna. Mesnata. Lisnata. Tvorila je prirodan kružni tok za automobile. Tvorila je prirodan kružni hlad za ljude. A onda ju je Vrtlar uklonio. Rekli su da je postala opasna. Srušit će je neverin. Past će grana nekome na glavu. Da utješe građane, rekli su da će posaditi novu. Košćeli treba dugo da izraste, nećemo mi doživjeti bogati hlad nove biljke. Neke košćele u Dubrovniku stare su više stotina godina. Sjećaju se Austro-Ugarske, države koja je radila brojne pizdarije po Dubrovniku, a danas je nitko ne proziva za kulturocide. Sjećaju se košćele jarka ispod zidina koje Austrijanci zatrpaše, pa pokraj Revelina i Minčete napraviše cestu koja i dan danas unakažava te vizure. Ali naviknuli smo se na cestu, nismo mi košćele pa da se sjećamo kako je prije bilo lijepo, bez intervencija Beča. Što tek reći za Vojno kupalište na Banjama, kakav atak na plažu!

AUSTRIJANCI SRUŠILI RIMSKI AKVADUKT

NA ULAZU U CAVTAT

Sjećaju se cavtatske košćele da je na ulazu u njihov gradić bio ostatak rimskog akvadukta. I tu je prolazila austrijska cesta – baš su Austrijanci voljeli graditi ceste blizu spomenika – ali

nije bila nešto široka, pa kad je car Franjo Josip dolazio u posjet Cavtatu, Austrijanci odlučiše srušiti rimski akvadukt kako bi proširili cestu. Svega su se, rekoh, košćele nagledale u povijesti, jedino se nitko nije nagledao njih. Stigla je celtis australis puno prije australopitekusa na Mediteran. Bila je tu još za vrijeme Ilira i prvih grčkih kolonija. Ispratila je Rimljane, dočekala Slavene, svjedočila naprednoj Dubrovačkoj Republici, potom dolasku Marmonta, pa onda caru Franju Josipu, Karađorđevićima, ustašama, nacistima, fašistima, četnicima, partizanima, pa onda caru Titu Josipu i naposljetku HDZ-u. U svim tim stoljećima, a prošlo ih je dvadeset i kusur, nitko, ama baš nitko, košćeli nije pridavao neku pozornost. Pisci i pjesnici Mediterana divili su se vinovoj lozi, jedanaesterce su posvećivali maslini, u sonete ubacivali lovor i smokvu, a u roštilj ruzmarin, ali veliki majstori riječi, ni stiha nisu posvetili debeloj, lisnatoj košćeli. Ako su već birali debelo deblo s velikim hladom, uvijek je ispred košćele bio platan. Tako veliki Platon piše kako je još veći Sokrat vodio rasprave pod platanom. Eto, čak ni tu košćela nije našla mjesto, iako s hladom nimalo ne zaostaje za poznatijim rođakom, a za razliku od njega čak daje jestivi plod.

Pisci i pjesnici Mediterana divili su se vinovoj lozi, jedanaesterce su posvećivali maslini, u sonete ubacivali lovor i smokvu, a u roštilj ruzmarin, ali veliki majstori riječi, ni stiha nisu posvetili debeloj, lisnatoj košćeli. Ako su već birali debelo deblo s velikih hladom uvijek je ispred košćele bio platan

Košćeli ništa ne smeta. A oko loze (ili ne daj Bože pomadore) sto muka. Pa podrezivanje, pa vezivanje, pa dohrana… Totalno je nejasno kako su pomadora i vinova loza uopće preživjele evoluciju bez pomoći ljudske ruke

Što je pak nova diskriminacija naše jadne košćele. Na placi ćete pronaći svakakvih proizvoda, primjerice suho lišće drače za čaj – i lijepo ćete ga platiti bez obzira na to što ga nitko ne uzgaja, nego samo pobere – ali nikad u svom cijelom životu nisam vidio da netko nudi košćelu. Jasno je i zašto – nije lako nabrati plodove košćele, pa samim tim kako će se formirati cijena, ali isto tako nije lako ni nabrati tartufe, pa ih se beru i prodavaju po ogromnim ciframa. Ako mene pitate, košćela nimalo ne zaostaje za precijenjenim gljivama.

BRIGA KLAPE ZA KOŠĆELE

Uglavnom, za mene je košćela ultimativni simbol Mediterana. Za nju se, za razliku od vinove loze, nitko ne mora brinuti. Ne smeta joj suša, ne smeta joj vjetar, čak ni ispušni plinovi vozila, ništa njoj ne smeta, sama će se ona vinuti u visine. A oko loze (ili ne daj Bože pomadore) sto muka. Pa podrezivanje, pa vezivanje, pa dohrana… Totalno je nejasno kako su pomadora i vinova loza uopće preživjele evoluciju bez pomoći ljudske ruke. Isto kao što je totalno nejasno kako ama baš nijednoj klapi nije palo na pamet da opjeva košćelu.

Košćela je neobrana

Nima koga da radi puhe

Dica su isprid ekrana

A na stablu komarci i muhe

Jedini koji su desetljećima cijenili košćelu bila su djeca. Guštali su u njenim plodovima, a pice koristili kao metke za puhalicu. Naravno, ta su vremena prošla, a da itko cijeni košćelu, napisao bi neku ovakvu, nostalgičnu pjesmu: košćele su neobrane jer mame brane brane djeci da se hrane past će s grane bolje da dane provode uz ekrane neg’ da vidaju rane s košćele neobrane

Shvatili ste, tragedija je da sam ja u ovom kratkom tekstiću napisao više pjesama o košćeli nego zajedno svi ljudi Mediterana u povijesti. Da ona košćela ispod Pošte Lapad nije bila baš na posebnom mjestu, nitko se njom ne bi zamarao. Pa nije ona maslina ili vinova loza. Čak je i čempres od nje bitniji. Nema košćele ni u slikarstvu, glazbi, filmu. Nema je čak ni u Bibliji. Nigdje je nema, a opet, tu je oduvijek. Stoljećima nijemo svjedoči, a kad naposljetku premine, nitko ne primijeti. Živi baš kao i najbolji ljudi među nama. Tiho, skromno i bez pompe, a opet moćno i veliko.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ivan i Anđelo - prijatelji stari, ponosni Pilari

Ana, Marita i Gukenajmanja i najmlađa članica obitelji je mami i noni sreća ponajveća

Marla, Kristina i Rosemarie - najviše gustaju trenuci koji sve tri generacije opuštaju

Mare, Zoran, Dube i Anita - nema potrebe i nedjeljom žuriti, lijepo je uz kavu i zanimljivi razgovor bez preše sjediti

Andrea, Ivana, Rafael i Duje - sretno u braku najdražim mladencima bilo, pred oltarom se svjedočilo, a i uz svadbenu tortu kum sa kumom poručuje

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Alma i Leon - šesno su se uredili, na vjenčanju dragih ljudi bili

Biserka i Dube - iskreno prijateljuju od “pamtivijeka”

Tia i Stella - drage nepuče su se originalno pripremile, zorno “dokazuju” da su sretne što su tetku udale, a dunda oženile

Ana, Maja i Jadranka - veliki valovi su “krivci” što je na Lokrumu otkazana zanimljiva priča o usporedbi Gundulića i Držića

Antonia, Tanja i Marija - premda su na večeru s društvom žurile, minutu su “našle”, molbu starog fotoreportera za sliku uslišile

ROYAL VIKING SKY, ROYAL VIKING SEA & ROYAL VIKING STAR

Piše Ivo Batričević

BRODOVI ‘ROYAL VIKING LINEA’

Prvo su im putnici bili bogati

umirovljenici, a kasnije im je

Covid-19 zapečatio sudbinu

Brodovi su redovito uplovljavali u Dubrovnik

Brodarska kompanija Royal Viking Line je poslovala od 1972. do 1998. godine. Tvrtku je osnovao Warren S. Titus, a sjedište joj je bilo u San Franciscu u Kaliforniji. Prvi brod od tri iz ove serije sličnih brodova je bio VIKING STAR te je bio u vlasništvu jednog od njezinih početnih investicijskih partnera tj. bergenske Dampskibsselskab (Bergen Line), a isporučen je vlasniku 1972. godine.

Drugi brod  ROYAL VIKING SKY je bio u vlasništvu nordenfjeldske Dampskibsselskab iz Trondheima, isporučen je vlasniku u srpnju 1973., a tre-

ći brod ROYAL VIKING SEA isporučen je vlasniku AF Klaveness & Co iz Osla u prosincu iste godine.

ZABAVA ZA BOGATAŠE

Ovi brodovi bili su namijenjeni duljim putovanjima prema egzotičnim odredištima, a značajan postotak putnika su bili bogati umirovljenici. Kao takvi imali su brojne jednokrevetne kabine i apartmane, pa je njihov kapacitet bio samo oko 550 u usporedbi sa 750-850 na brodovima sličnih veličina. Sve brodove izgradilo je brodogradilište War-

foto PRIVATNI ARHIV

Royal Viking Sea

Royal Viking Sea

Ovi brodovi bili su namijenjeni duljim putovanjima prema egzotičnim odredištima, a značajan postotak putnika su bili bogati umirovljenici. Kao takvi imali su brojne jednokrevetne kabine i apartmane, pa je njihov kapacitet bio samo oko 550 u usporedbi sa 750-850 na brodovima sličnih veličina

tsila Helsinki New Shipyard u Finskoj, a svaki je imao približno 21500 bruto registarskih tona i gotovo identičan izgled, s visokim nadgrađem. Bili su dugi 178 metra, a četiri dizel motora Wärtsilä - Sulzer ukupne snage 13240 kW su ih preko dvije pitch propele pokretali brzinom od 21 čvora. Počevši od 1980. pod vodstvom tadašnjeg izvršnog direktora Torsteina Hagena, svaki od tri broda je otkinut popola te su im dodali već izrađene sekcije duge 28 metara u sredini broda. Ta produljenja su obavili u brodogradilištu AG Weser u Bremerhavenu te otada imaju po 28000 bruto registarskih tona. To je povećalo kapacitet svakog broda za 200 putnika. Produljenje brodova poboljšalo je i njihov vanj-

ski izgled i njihovu ekonomičnost.

PRODAJE I SUDBINE BRODOVA

Godine 1984. direktor Torstein Hagen je dogovorio otkup tvrtke od strane menadžmenta za 240 milijuna dolara, uz pomoć tvrtke rizičnog kapitala JH Whitney. Nakon što je otkup bio najavljen, ali prije nego što je zaključen, dvije tvrtke koje su posjedovale Royal Viking odlučile su ga prodati tvrtki Norwegian Caribbean Line, tadašnjem dijelu Kloster grupe, a središte tvrtke je preseljeno na Floridu.

Nakon još nekoliko promjena imena i vlasništva, bivši ROYAL VIKING STAR i ROYAL VIKING SKY plovili su za brodarsku tvrtku ‘Fred. Olsen Cruise Lines’ i to ROYAL VIKING STAR kao BLACK WATCH i ROYAL VIKING SKY kao BOUDICCA. U kolovozu 2020. ‘Fred. Olsen’ zbog pandemije COVID-19 je prodao BLACK WATCH i BOUDICCU za smještaj radnika u Tuzli u Istanbulu. U svibnju 2021.  BOUDICCA je nasukana u turskom rezalištu brodova Aliaga, a BLACK WATCH također je u lipnju 2022. završio u istom turskom rezalištu. Bivši ROYAL VIKING SEA plovio je od 2004. za njemačku tvrtku Phoenix Reisen kao ALBATROS U listopadu 2020. zbog svjetske pandemije COVID 19, ALBATROS je prodan kao hotelski brod za Pick Albatros Group na Bliskom istoku, koja upravlja s oko 15 hotela i odmarališta u Hurghadi. Međutim, projekt nikada nije započeo, a brod je ostao u Hurghadi sve do prodaje u indijskom rezalištu brodova Alang gdje je nasukan 27. srpnja 2021. godine.

Royal Viking Sea

Royal Viking Sky

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333

Fax: +385 20 418 551

MB: 1317857

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA

OD 31.10.2025. DO 6.11.2025.

Datum Vrijeme boravka Lokacija Očekivani broj putnika Ime broda Dolazak Odlazak 31.10.2025 petak

JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Pametna žena zna što ne smije znati.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

VIVA

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

caritas Donacija umjesto vijenca za p. Antu Hladila Zvekovica Uplatio Mijo Pendo 60,00

CENTAR MASLINA

RSLUKA8838E

Branka Majstorović s obitelji, u spomen na Marka Margaritonija, prilaže 400,00 EUR. Stanari zgrada Alberta Hallera br. 19, 21 i 23, u sjećanje na pok. susjeda Đura Tatalovića, prilažu 130,00 EUR.

Mirjana i Nikola Vojvoda, u spomen na dobrog Marina Sesjaka, umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR.

Katarina Kusalo, u spomen na dragog gospara Luku Agostinija, umjesto cvijeća prilaže 50,00 EUR. Ana Rajić s obitelji, u spomen na pok. Luku Agostinija, umjesto cvijeća prilaže 50,00 EUR.

1. od 1

Vesna i Pavle Dabo, u spomen na pok. Anu Radin, umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR.

Udruga za Down sindrom DNŽ

U spomen na dragog rođaka Iva Obradovića umjesto vijenca obitelj Paškov prilaže 50,00 EUR-a

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

SATI BOLI TIJELA

Sati boli tijela a još više duše Nepodnošljivi su i sati i dani

Svi moji aduti već su odigrani Oni iz rukava od sebe se sruše

Jasno vidim stvarnost od kud vjetar puše

Zamisli su moje snjegovi od lani

Svako moje sutra put je zacrtani

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

Još dok sam ko dječak brao oskoruše

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026. VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026. VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Podnosim ja sve to znači sama sebe

Obterećujući svime tim i Tebe

Konteso moj put je sveden već na zna se

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Jer predstava moja već odigrala se Zapljeskali smo joj i otišli doma

Neće kapnut suza nikad nema sloma

11/8/25

Stranica

AUTO / MOTO

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodajem Opel Astru karavan 1.6 CDTI, 2017. godište, prešla oko 97 000 km, dobro očuvana, senzori za parkiranje, navigacija, centralno zaključavanje, pet vrata, registrirana do 05/2026, cijena po dogovoru, mob. 098 428 660.

Prodajem kombi Mercedes diesel, zatvoren, automatski mjenjač, registriran do 09.03.2026., 219 000 km, na krovu ima nosač, tel. 098 285 502.

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuje se poslovni prostor u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića, mob. 091 785 4829.

Iznajmljujem stan u privatnoj kući u Gružu na dulje vrijeme samcima, isključivo nepušačima, tel. 099 504 4672.

PLOVILA

Prodajem novu opremu s motorom za barku Istranku. Cijena po dogovoru. Mob: 098 747 113

Prodaje se jedrilica Jeanneau Aquille dužine 8,65 m+spirun i krmena platforma 1,10 m te dodatna oprema. Vrlo povoljno. Mob: 098 427 600

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030

Mijenjam jednosoban renovi-

ran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem obiteljsku grobnicu na Dubcu. Mob: 098 160 8479

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do

se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice

moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građe-

vinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilij-

noj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodaje se montažna kućica 24 m².Namještene dvije sobe, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0994430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Povoljno prodajem stol fi 110 cm na razvlačenje sa 6 stolica, kao novo, mob. 099 377 2297.

Prodajem vrlo povoljno vanjska ulazna vrata od PVC-a, bijele boje, dim. 205x100 cm, mini retro pećnicu Klaristen, kapaciteta za šest osoba, ugradbeno kuhalo s dvije ploče od rostfraja i televizor LG, ekran 140 cm. Prigodno za apartmane ili kuće za odmor. Za detalje nazovite: 098 285 355.

USLUGE RAZNO

Muškarac traži ženu za intimne susrete od 35 do 48 godina. Viber: 00387 63 633 635

Uređujem okućnice, vrtove i đardine, orezujem masline, ukrasno bilje i žive ograde, kosim travu i slično. Mob: 091 614 3946.

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE

LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 27. 10. do 2.11. - LJEKARNA ”GRUŽ “ od 3.11. do 9. 11.

preminuli

Katarina Anđelić (1934.) Pavo Lučić (1941.)

Branko Jovanoski (1956.)

Zagorka Karić (1934.)

Kate Vrtiprah (1939.)

Marin Zelen (1943.)

Ane Gjurišić (1937.)

Željko Dominis (1949.)

Vicko Vilić (1948.)

Dušanka Ljubišić (1935.)

SRETNO MLADENCIMA

Vjenčali se naši Ivana i Rafael

Novinarka Dubrovačkog dnevnika Ivana Smilović i naš sportski novinar Rafael Barkiđija izrekli su sudbonosno ‘da’ u subotu u Katedrali. Time su brakom okrunili svoju dugogodišnju vezu. Kolege su postali životni suputnici, a mi im na tom putu želimo puno sreće i uspjeha u emotivnom i poslovnom smislu. Nek’ im je sretno!