Dubrovački dnevnik br. 262

Novi Airbus omogućuje sigurnije slijetanje u Čilipe stranica 5

Kod stadiona se gradi visoka zgrada stranica 4 Život nije nešto što se podrazumijeva nego dar koji iznova biramo stranica 16 MANJE PROBLEMA PO BURI?

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici

Goran Mratinović

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3 Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Stanje nacije

Piše Vjera Šuman

foto: David Jerkovic/PIXSELL, Patrik Macek/PIXSELL

Ministar Anušić jako se snervao kad je shvatio kako u Hrvatskoj živi manje Hrvata nego vanka. Čak 5 milijuna ih baulja po svijetu, dok je ovdje nekih 3 800 000, ali ta brojka je i manja. Nitko nema pojma i/ili ne želi znati, koliki je broj lažnih prijava boravišta, zbog različitih beneficija. Za egzodus Hrvata, krive su isključivo komunističke mrcine koje su ih iz političkih razloga istjerale. Malo i peronospora. Ovih milijun koji su iselili u posljednjih dvadesetak godina, nije posebno spominjao. Zašto i bi? Činjenica je da su Hrvati, a nisu u Domovini. Onda se sjetio Izraela koji je i nastao i postao snažnom državom upravo povratkom svojih ljudi raseljenih diljem svijeta. Što znači da bismo i mi mogli postati snažna i velika država, samo kad bi se ti naši hrvatski sinovi i kćeri vratili u Domovinu. Logičan sljedeći korak je podizanje minimalne plaće, smanjenje PDV-a, rasterećenje poduzetnika, smanjenje birokracije, zaštita radnika i njihovih prava, transparentnost i oslobođenje institucija od politike. Sve u skladu s Izraelom. Dobro, nećemo o trenutačnoj situaciji u Izraelu. Time se bavi Trump.

Naš se Anušić, iz nekog razloga, više bavio idejom ministra iz Penavine kvote, Šipića, koji smatra kako se trebaju vratiti potomci Hrvata iz Argentine i Čilea jer ‘tute je Domovina’! Onih milijun otišlih posljednjih godina nije spominjao. Zašto? Jer su otišli iz obije-

sti. Ali sad kad su sazreli, za očekivati je kako će se vratiti doma. Vratit će se iz Njemačke, Irske, Engleske, Danske, Švedske i tko zna iz koje europske zabiti, kako bi ovdje tražili vezu za liječnika, davali mito za građevinske dozvole i vezu za posao. S diplomama i školovanjem koje je platila Hrvatska, posve bezrazložno žive neke normalne živote u brojnim europskim zemljama. Uglavnom, i Anušić i DP ministar zaključili su kako nam je budućnost u vraćanju hrvatskih ljudi doma. Možda malo zbunjuje što se tom temom tako gorljivo bavi ministar od rata, odnosno od vojske. Ali, što je, tu je.

Umeđuvremenu su se svi raspisali o bivšem debelo korumpiranom ministru Berošu, koji se zaposlio u bolnici, kojoj je isto uvalio, pardon, ‘prodao’ one vražje mikroskope. Ali, prije svega, moramo poštovati presumpciju nevinosti! Nikakve veze s tim nema što su ga ‘pajde’ u kriminalu odale i priznale krivnju. Neurokirurg Beroš, nakon sedam godina nebavljenja strukom, sad će operirati one nesretnike kojima treba operacija na mozgu. Ali nema brige, to se ne zaboravlja. Kao ni vožnja automobilom. Pametan je dečko naš Vili, brzo će on savladati nove tehnologije koje su u međuvremenu postale standard takvih operacija. Što je, tu je, koga dopadne Vili, s Božjom pomoći! Korisno je pratiti kalendar suđenja, pa ako bude sreće, ubosti termin dok je Vili na sudu.

S druge strane, kad bi se svi ovi izvanka vratili, sigurno bi tu bio i pokoji neurokirurg i, ako bude imao sreće, možda ga i zaposle. Znakovito je kako od toliko privatnih klinika, baš nijedna nije htjela uzeti Beroša u svoje timove. Eto kako mu vraćaju, nezahvalnici. A nije da im Vili nije izlazio ususret. Itekako je!

Bio je jedan vrsni neurokirurg na Rebru, izuzetni doktor Paladino, kojeg su potjerali u mirovinu čim je navršio 65. Njegov problem je bio što nikad nije imao dlake na jeziku, a to nije osobina koja dobro kotira u nas. Kad je odlazio, točnije, morao otići, sve privatne klinike borile su se da ga dobiju za plaću kakvu god želi. Bog zna zašto Beroša nisu htjeli. No, nema veze, dobri Vili koji zna šutjeti, milosrdno je namiren u zagrebačkoj bolnici ‘Sestara milosrdnica’! Tek toliko da znate gdje je,ako morate obaviti takvu vrstu operacije. Zlu ne trebalo, da ne se ne zeznete. Izvještaj o ‘stanju nacije’ podnio je Plenki u Saboru. Iako neki sumnjaju, nema informacija je li Šprajc pomogao

u sastavljanju izvješća. Ovako ili onako, po svemu izrečenom čini se kako je stanje nacije fenomenalno, osim što bi se guverner Vujčić morao ozbiljnije pozabaviti inflacijom. Po tome se čini kako Vujčić ne radi svoj posao. Tko li ga je samo postavio na to mjesto? Jedini problem koji imamo, i to našeg Plenkija nervira, jest presporo obnavljanje željeznica. Ipak, nada kako će se to ubrzati. Sve u svemu, za ‘stanje nacije’, stranačka većina oduševljeno mu je dodijelila peticu, dok je zavidna oporba tvrdila kako nije ni za jedinicu. A lijepo im je poručio koliko je za dobrobit Hrvatske sloga i jedinstvo jedno od važnijih potreba. Pametnom dosta.

Za to vrijeme, ministrica ‘opće prakse’ Vučković posjetila je našeg župana Peza vezano za problem kamenoloma koji bi, s obzirom na lokaciju, mogli zagaditi nekoliko izvorišta pitke vode, jednako kao i Omblu. S obzirom na sve njene dosadašnje nesagledive uspjehe u poljoprivredi, dok je vodila taj resor, možemo mirno spavati. Riješit će

to naša svestrana Marija. Ipak, Pezo je i dalje zadržao zabrinut izraz lica, što nekako nije baš obećavajuće. Iskreno, ne bez razloga. Nekako se više uzdam u Pezovu upornost i odgovornost, nego u uvijek iste fraze, ma o čemu se radilo, koje ponavlja ministrica. Izvjesno je kako je borba koja mu predstoji neće biti laka. Uzdajmo se, jer radi se o životnom pitanju za Grad i okolicu.

Ovaj

tjedan održana je i sjednica Gradskog vijeća. Bila je dozlaboga dosadna, bez nekih ozbiljnih prijepora. Totalna nirvana. Ima li to kakve veze s time što Mato kaže kako se u Gradu šmrče ogromna količina kokaina, ne u gramima, nego na kamione, zasad ostaje nepoznato. Mato je primijetio kako su nekad ‘srđevci’ dolazili pripremljeni na sjednicu, ali to ih nije ni najmanje dirnulo. E, kakve su nekad zanimljive i napete sjednice bile dok su tamo sjedali Dube, Kisić, Pero, Andro i Vido. A sad? Možeš je mirno prespavati! Ne znaš tko je dosadniji, vlast ili oporba. Je li to dobro ili loše, drugo je pitanje. Eto vas.

INVESTICIJE

Aktiviralo se gradilište , gradi se visoka zgrada kod lapadskog stadiona

Sredinom travnja je izdana građevinska dozvola za gradnju samostojeće

visoke stambene građevine s trinaest stambenih jedinica

Nedavno su započeli radovi na gradilištu uz sam lapadski stadion. Na tom području, površine 1038 kvadratnih metara gradi se poslovno-stambena zgrada.

Kako su iz Grada Dubrovnika odgovorili za Dubrovački dnevnik, sredinom travnja je izdana građevinska dozvola za gradnju samostojeće visoke stambene građevine s trinaest stambenih jedinica. Početak gradnje, prema pravomoćnoj dozvoli, prijavljen je 4. rujna, odgovorili su iz Grada. Kolni pristup bi se, kako doznajemo, trebao ostvarivati s gornje strane Ulice od Batale.

Upisane osobe na katastarskoj čestici 1579/3 k.o. Dubrovnik su Mato Bračić, vlasnik tvrtke Tim projekt d.o.o., te Dejan Kurbelašvili. Ime Mata Bračića spominjalo se u kontekstu ideje gradnje poslovno-stambene zgrade na bivšem zemljištu zaklade Mihanović, prekoputa zgrade Fine, koji je u tom investicijskom projektu zajedno s poduzetnicima iz BiH, braćom Ninom i Marijom Slezak. Kurbelašvili je u svom vlasništvu imao kapelicu Majke Žalosne u Lapadu oko koje su se vodili prijepori zbog prenamjene u apartman, a prodao ju je bivšem predsjedniku Hajduka Lukši Jakobušića.

U posljednje vrijeme, dio građana upozorio je kako šleperi, koji dolaze na gradilište, ujutro blokiraju pločnik od lapadskog stadiona prema lapadskoj školi. Upozoravali su kako je to posebno proble-

matično i zbog djece koja idu u školu. S druge strane nema pločnika odnosno nema alternative kojom bi djeca, osim tim putem, mogla doći do škole. Međutim, taj problem je u međuvremenu riješen. Ipak, kako se s napretkom radova očekuje dolazak teže mehanizacije, očekuje se kako će se dotad osmisliti rješenje koje će omogućiti ovu investiciju, za koju su sukladno prostornim planovima i zakonima ishođene sve potrebne dozvole, ali i kako će se osigurati sigurnost pješaka na ovom području.

Upisane osobe na katastarskoj čestici 1579/3 k.o. Dubrovnik su Mato Bračić, vlasnik tvrtke Tim projekt d.o.o., te Dejan Kurbelašvili

Piše Ivona Butjer Mratinović

NOVI AVION

MANJE PROBLEMA PO BURI?

Novi Airbus omogućuje sigurnije slijetanje u Čilipe

Zrakoplov Airbus A220-100, koji je nedavno ušao u flotu Croatia Airlinesa pod imenom Dubrovnik, uz moderan dizajn, ističe se i tehničkim značajkama

koje su osobito važne za operacije u zahtjevnim vremenskim uvjetima, poput bure koja nerijetko utječe na promet u dubrovačkoj zračnoj luci

Najnoviji zrakoplov Airbus A220-100, koji je dobio ime Dubrovnik, sedmi je novi zrakoplov Croatia Airlinesa u sklopu projekta cjelokupne obnove flote.

„Navedeni projekt kompaniji omogućuje snaženje mreže letova i još kvalitetniju povezanost Hrvatske s Europom i svijetom, pa tako i grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije“, ističu iz Croatia Airlinesa.

RIM I FRANKFURT CIJELU GODINU

Obnova flote, uz suradnji sa Zračnom lukom Ruđer Bošković, Turističkom zajednicom grada Dubrovnika i TZ Dubrovačko- neretvanske županije, omogućila je Croatia Airlinesu da međunarodne letove Dubrovnik – Rim produlji u zimski red letenja 2025./2026., čime ova linija postaje cjelogodišnja.

„Tijekom predstojećeg zimskog razdoblja nastavljaju se i letovi na liniji Dubrovnik – Frankfurt, što znači da je Dubrovniku osigurana izravna zračna povezanost s dva važna europska odredišta“, dodaju. Kako navode iz nacionalnog avioprijevoznika, ovaj je model zrakoplova certificiran za veće vrijednosti bočnog vjetra u odnosu na druge zrakoplove u njihovoj

Piše Petra Srebrović foto: Hrvoje Šoljić

floti. To znači da A220-100 može sigurno sletjeti u uvjetima koji bi za druge modele predstavljali izazov ili zahtijevali preusmjeravanje leta.

„To je osobito važno za letačke operacije u dubrovačkoj zračnoj luci s obzirom na snažne udare bure“, poručuju iz kompanije.

MANJE TRAMAKANJA SPLITDUBROVNIK

AUTOBUSOM

Zrakoplov će, kao i svi ostali zrakoplovi u floti, biti planiran za domaće i međunarodne letove Croatia Airlinesa, a kompaniji pruža fleksibilnost u planiranju letova za Dubrovnik prigodom nepovoljnih vremenskih uvjeta (bure), što će pridonijeti smanjenju broja letova koji se, umjesto planiranog slijetanja u ZL Dubrovnik, pre-

usmjeravaju u alternativnu zračnu luku zbog sigurnosti letenja i putnika.

Iako se zrakoplov simbolično veže uz Dubrovnik, iz Croatia Airlinesa ističu kako će letjeti na domaćim i međunarodnim linijama prema potrebama mreže, no njegova napredna tehnička rješenja omogućit će veću fleksibilnost u raspoređivanju zrakoplova u danima kada se očekuju jaki vjetrovi u dubrovačkoj regiji.

„To će pridonijeti smanjenju broja letova koji se, umjesto planiranog slijetanja u ZL Dubrovnik, preusmjeravaju u alternativnu zračnu luku zbog sigurnosti letenja i putnika“, zaključili su iz Croatia Airlinesa, tako da bi Dubrovčani od ove zime, ipak rjeđe trebali nenadano završavati u Zračnoj luci Split, odakle onda nastavljaju put do Dubrovnika autobusom.

Komunalni redari preuzimaju dio nadzora

U Dubrovniku nema dovoljno

građevinskih inspektora

, jer je plaća mala, u odnosu na odgovornost i pritiske

Da bi netko postao građevinski inspektor, mora imati završen građevinski fakultet, te iskustvo rada u struci. Puno je odgovornosti u tom poslu, baš kao i zamjeranja svakakvim mutnim likovima. Kada sve to usporedimo s iznosom plaće, jasno nam je zašto to zanimanje nije baš primamljivo

Nedavno je građevinska inspekcija zatvorila gradilište na Batali investitora Atlantske plovidbe d.d., Abakona d.o.o. i Atlant Batala centra d.o.o., te je pokrenula upravni inspekcijski postupak. Gradilište je zatvoreno jer je investitor prilikom gradnje odstupio od građevinske dozvole. Naime, prema izdanoj građevinskoj dozvoli, investitor je bio dužan napraviti rekonstrukciju postojeće zgrade, no on je staro zdanje u potpunosti uklonio, te iz temelja počeo graditi novu zgradu. Ono što se u ovom slučaju odmah nameće kao glavno pitanje jest zašto je građevinskoj inspekciji trebalo toliko dugo da zatvori gradilište kada se golim okom već prije nekoliko godina vidjelo da je stara građevina uklonjena i da nema riječi o nikakvoj rekonstrukciji. Zašto se čekalo toliko dugo? Sada je nova zgrada skoro završena i sigurno u ovom trenutku nitko neće naložiti rušenje. Pitali smo Državni inspektorat Republike Hrvatske (DIRH) zašto im je trebalo puno vremena da izađu na teren te leži li glavni problem u manjku radne snage odnosno stručnih građevinskih inspektora na jugu Hrvatske.

- Devetnaest građevinskih inspektora Područnog ureda u Splitu obavlja nadzore na području Dubrovačko-neretvanske županije. Neovisno o navedenom broju stalno raspoređenih inspektora u PU Split, Državni inspektorat po potrebi organizira akcije pojačanog nadzora na određenim područjima Hrvatske. Tijekom takvih nadzora, nadzore na pojedinom području obavljaju i inspektori iz svih ostalih područnih ureda i ispostava Državnog inspektorata, vodeći pri tome računa da ispomoć ne utječe na funkcioniranje redovnih poslova i nadzora u svakoj pojedinoj ustrojstvenoj je-

dinici – kazali su nam iz DIRH-a.

NA PAPIRU JEDAN BROJ, U STVARNOSTI DRUGI

Možda na papiru postoji 19 građevinskih inspektora koji ponekad djeluju u najjužnijoj županiji, ali u praksi je taj broj često znatno niži. Gradonačelnik Mato Franković upravo zbog situacije na Batali ustvrdio je kako je nužno da u Dubrovniku postoje barem tri građevinska inspektora koji su stalno tu. Eto, sada su nam stvari jasnije. Iako DIRH spominje čak 19 građevinskih inspektora koji povremeno djeluju u Dubrovniku i okolici, problem je što je jako mali broj njih cijelo vrijeme u Dubrovniku. I prije pet godina Franković i glavni državni inspektor Andrija Mikulić dogovarali su ispomoć građevinskih inspektora. Tada je odlučeno da dva inspektora iz Zagreba dolaze na ispomoć u Dubrovnik, svaki po šest mjeseci. Iz svega ovoga jasno je kako stalnih građevinskih inspektora u Dubrovniku itekako nedostaje. Stoga građevinska inspekcija na teren u pravilu izlazi po nečijoj prijavi, a zbog obima posla zna se dogoditi da to bude s debelim zakašnjenjem.

Jedna od najboljih mogućih sugovornica na ovu temu je Orlanda Tokić, koja je arhitektica, a također je svojevremeno obnašala dužnost zamjenice gradonačelnika.

-Građevinska inspekcija sigurno ne ide gradom i pregledava što se radi, niti oni to mogu zbog manjka ljudi. Oni uglavnom djeluju po pisanoj prijavi. Što se tiče same Batale, očito nitko dugo vremena nije poslao prijavu, zato im je trebalo ovoliko dugo da izađu na teren. Moje je mišljenje da je do kontrole na Batali došlo zbog pisanja medija o uskom trotoaru, pa je netko prijavio inspekciji – govori nam To-

Piše Maro Marušić FOTO: Facebook stranica Dubrovnik nekad

„Inspektori su užasno loše plaćeni obzirom kakvu odgovornost imaju. Moraju završiti građevinski fakultet i imati iskustva rada u struci. Zašto bi bili građevinski inspektori i zamjerali se svima kada mogu raditi u privatnom sektoru i biti bolje plaćeni? Nije lako ni komunalnim redarima, ali oni to barem mogu biti sa srednjom školom. I za jedan i za drugi posao moraš imati i psihičke snage i dobar želudac“, kaže arhitektica Orlanda Tokić

kić te se osvrće na broj samih inspektora.

-Koliko ja znam, do prije šest mjeseci u Dubrovniku nije bio niti jedan stalan inspektor, nego su dolazili iz drugih krajeva Hrvatske, ponajviše Splita. To u praksi znači da čovjek tu dođe na tjedan dana, odradi što stigne i opet ga nema. A odradi ono što je prijavljeno, neće on sam svojevoljno istraživati možebitne nezakonitosti – govori bivša zamjenica gradonačelnika. Napominje da sada važnu ulogu mogu imati i komunalni redari.

-Oni također mogu kontrolirati radi li se legalno. Komunalni redar nije toliko stručan kao građevinski inspektor, ali može izaći na teren i ako sumnja u neke nepravilnosti prijaviti ih inspekciji. Baš zato što nema dovoljno građevinskih inspektora dio odgovornosti se prebacio na komunalne redare. E sad, oni s obzirom na stručnost neke nepravilnosti mogu prepoznati, neke ne mogu. Smatram da bi u Dubrovniku dva komunalna redara trebalo dodatno educirati u pogledu građevinskih radova. Tako i za pomorsko dobro ili javne površine. Ne može svaki komunalni redar sve znati. Iz svoje prak-

se mogu potvrditi da komunalni redari često izlaze na gradilišta i kontroliraju što se radi, a ako im je nešto sumnjivo, prijavljuju građevinskoj inspekciji. Manje kazne sami pišu – ističe Tokić. No, pustimo sad komunalne redare, pravo pitanje jest zbog čega nema dovoljno građevinskih inspektora. Je li problem u maloj plaći, a ogromnoj odgovornosti? Svakako, tu je i moment zamjeranja, ponekad i prema vrlo mutnim ljudima, da ne kažemo klasičnim mafijašima.

-Inspektori su užasno loše plaćeni s obzirom na to kakvu odgovornost imaju. Moraju završiti građevinski fakultet i imati iskustva rada u struci. Zašto bi bili građevinski inspektori i zamjerali se svima kada mogu raditi u privatnom sektoru i biti bolje plaćeni? Nije lako ni komunalnim redarima, ali oni to barem mogu biti sa srednjom školom. I za jedan i za drugi posao moraš imati i psihičke snage i dobar želudac. Ukratko, građevinski inspektori bi trebali imati puno bolje plaće. Doduše u zadnje vrijeme su im se nešto povećale, ali prije su bile zaista smiješno male. Eto, zato je uvijek nedostajalo inspektora - naglašava arhitektica.

Trotoarom zgrade na Batali jedva se može proći

MONTOVJERNA SE GRADILA SLIČNO KAO

ZGRADA NA BATALI

Pitamo i što će biti sa zgradom na Batali, kakve će posljedice investitor snositi.

-Po mom iskustvu, investitor će uzeti nekog vještaka koji će onda dokazati da se ta rekonstrukcija nije mogla učiniti, i onda će netko dati neku izjavu, i to će se sve pokriti papirima uz plaćanje neke kazne. Nije ovo prva zgrada koja se radila na taj način. Uostalom, i Osnovna škola Montovjerna se gradila slično, isto preko rekonstrukcije. Bilo je predviđeno da se ostavi jedan zid, a onda je i taj zid na kraju pao i sagrađena je skroz nova škola. Razlika između Montovjerne i Batale jest što škola nije išla skroz uz cestu, odnosno nije se gradila do točke pucanja kako je na Batali slučaj gdje se ni u vezi zelenila nije vodilo računa – zaključuje Orlanda Tokić. I Zdenko Medović, nedavno umirovljeni pročelnik Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, ističe kako je uvijek bila borba da se u Dubrovniku pridobiju građevinski inspektori.

-Nedostatak građevinskih inspektora veliki je problem Dubrovnika dugi niz godina. Eto, to se sad najbolje vidi na Batali. To je pat pozicija. Što sad napraviti? Neće se srušiti cijeli objekt. Grad Dubrovnik tu ništa ne može osim ne izdati uporabnu dozvolu. To u praksi znači da se sutra vlasnici neće moći upisati u zemljišne knjige, niti će im banka moći dati kredit. Naravno, moći će u javnog bilježnika sklapati kupoprodajne ugovore, ali neće moći provesti kroz knjige da su stvarni vlasnici. Da se razumijemo, bez uporabne dozvole ‘vlasnici’ stanova uopće ne bi smjeli useliti, ali znamo svi da se to često ne poštuje – objašnjava Medović. Bivši pročelnik veliki akcelerator kaosa vidi u zakonu, odnosno tumačenju rekonstrukcije prema kojoj se izdaje građevinska dozvola.

-Zakon bi se trebao mijenjati po pitanju rekonstrukcije. Ostaviš neki mali zidić, dobiješ dozvolu za rekonstrukciju, a kada sve napraviš i izda ti se uporabna dozvola, srušiš taj zidić. U biti je napravljeno potpuno novo zdanje, a ti si dobio građevinsku dozvolu za rekonstrukciju. To nema veze s pameću – ističe Medović.

KOMUNALNI REDARI MOGU DJELOVATI ISTO

KAO POLICAJCI

Pitamo ga za komunalne redare. Mogu li oni biti rješenje za manjak građevinskih inspektora?

-Mogli bi komunalni redari puno učiniti. Jest da nisu educirani i stručni kao građevinski inspektori, ali ja bih to usporedio s policijom i sudstvom. Policajac ili komunalni redar upozoravaju na nepravilnosti, prijavljuju dalje, a onda sudac ili građevinska inspekcija donose odluku. Razumijete, ni policajac ne treba imati pravni fakultet kako bi uočio kršenje zakona. Tako ja gledam i na komunalne redare. Sve što trebaju jest utvrditi činjenično stanje na terenu, pa će se onda dalje donositi odluke. Oni bi itekako mogli pomoći u sprječavanju građevinskog kaosa pravovremenom izlaskom na teren. Koliko ja znam oni i izlaze na teren. E sad, što se točno dogodilo s Batalom, nisam upoznat – govori Medović.

Stara zgrada Atlantske plovidbe koja je u potpunosti srušena

Unatoč konstantnom manjku kadra, statistika DIRH-a ne čini se toliko loša. Tako je građevinska inspekcija od 1. travnja 2019. godine, od kada je ustrojena u Državnom inspektoratu, do 1. listopada 2025. godine na području cijele države obavila ukupno 42.523 inspekcijska nadzora zakonitosti građenja, te donijela 6.654 rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađenih građevina, zatvorila više od 3.000 aktivnih gradilišta i podnijela 334 kaznene prijave zbog nezakonitog građenja u zaštićenim područjima ili zbog povrede zatvorenog gradilišta.

-Iz prostora je nakon postupanja građevinske inspekcije ukupno uklonjeno 2.305 nezakonitih građevina, od kojeg broja je 151 građevinu prisilno uklonio DIRH putem ugovornih izvođača. Naime, većina bespravnih graditelja započnu sami uklanjati nezakonite građevine tek nakon što se građevinska inspekcija pojavi na licu mjesta radi uklanjanja – kazali su nam iz DIRH-a.

- Od ukupnih podataka, u istom razdoblju građevinski inspektori Područnog ureda u Splitu, koji su mjesno nadležni obavljati inspekcijske poslove na području  Splitsko-dalmatinske, Dubrovačko-neretvanske, Šibensko-kninske i Zadarske županije, obavili su 6.780 inspekcijskih nadzora, donijeli 1.028 rješenja o uklanjanju, zatvorili 423 gradilišta te podnijeli 148 kaznenih prijava, posebno na zaštićenom obalnom području. Iz prostora je uklonjeno ukupno 378 nezakonitih građevina, od kojeg broja je DIRH putem ugovornih izvođača uklonio 47 građevina i to u Splitu i Omišu, u uvali Vruja te na otocima Čiovo, Hvar i Vis. U lipnju 2025. godine DIRH je na otoku Veli Budikovac uklonio 14 nezakonitih građevina izgrađenih unutar geoparka Viški arhipelag, a u tijeku su pripreme za uklanjanje više nezakonitih građevina na otoku Braču i Hvaru. Samo tijekom 2024. i 2025. godine obavljeno je 1.805 inspekcijskih nadzora i zatvorena 182 aktivna gradilišta – zaključili su iz Državnog inspektorata Republike Hrvatske. Brojke bi sigurno bile i znatno veće da ima dovoljan broj građevinskih inspektora. Ovako, svako malo, država legalizira lijepi broj bespravno izgrađenih objekata nagrađujući tako kršenje zakona.+

„Što sad napraviti? Neće se srušiti cijeli objekt. Grad Dubrovnik tu ništa ne može osim ne izdati uporabnu dozvolu. To u praksi znači da se sutra vlasnici neće moći upisati u zemljišne knjige, niti će im banka moći dati kredit. Naravno, moći će u javnog bilježnika sklapati kupoprodajne ugovore, ali neće moći provesti kroz knjige da su stvarni vlasnici“, kaže bivši pročelnik Zdenko Medović

NAKON SABORA

Viktorija Knežević se vratila odvjetništvu: “To je moj nemir, moj stres, ali i moja ljubav”

Poznata dubrovačka odvjetnica, gradska vijećnica, bivša saborska zastupnica i kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika na prošlim lokalnim izborima, vratila se svojim profesionalnim korijenima – odvjetništvu

Nakon političkog angažmana u Saboru kao zastupnica stranke Centar i intenzivnog javnog djelovanja kao kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika na prošlim lokalnim izborima, Viktorija Knežević se vratila odvjetničkoj praksi.

Kako kaže, povratak je bio i emotivan i uzbudljiv, telefoni joj ne prestaju zvoniti, tempo je brz, a dani ispunjeni izazovima.

„Stresno je i dinamično, ali to je ono na što sam naviknuta i gdje se najbolje snalazim. To je nemir, ali moj nemir, moj stres i moja ljubav“, poručila je Knežević prvog dana povratka u odvjetničke vode.

Ističe da joj je pomaganje ljudima uvijek bilo u središtu svega što radi, bilo kroz politiku, bilo kroz pravnu struku. „Svoje stranke istinski volim, volim svoj posao jer me ispunjava pomagati ljudima. Ako me nešto veseli, onda je to pomagati. Ovaj je posao težak, ali s druge strane i prelijep jer pratiš ljude u tmurnim, ali i lijepim trenucima. To je velika privilegija, biti tu za ljude koji računaju na tebe“, kaže.

Naglašava kako i u njenom poslu, kao i u životu, nije uvijek moguće sve riješiti, ali je ključno biti uz ljude i dati im podršku kada im je najpotrebnije.

„Radim za njih sve što mogu i veliko mi je zadovoljstvo, kao i svim ljudima koji savjesno rade svoj posao. Od liječnika, preko odvjetnika do novinara, svima nam je to puno više od posla“, zaključuje Knežević. Knežević je u pravosuđu provela gotovo 25 godina, tijekom kojih je stekla značajno iskustvo u borbi za prava građana. Njezin povratak odvjetniš -

tvu dočekan je s velikim zanimanjem, a sudeći prema energiji i predanosti koju unosi u posao, jasno je kako se vratila tamo gdje pripada.

OKVIR

„Ovaj je posao težak, ali s druge strane i prelijep jer pratiš ljude u tmurnim, ali i lijepim trenucima. To je velika privilegija, biti tu za ljude koji računaju na tebe“

Piše Petra Srebrović

Održan sastanak o problematici kamenoloma na području

Općine Ravno, naloženo mikrozoniranje

Sastanak predstavnika svih zainteresiranih strana i nadležnih institucija Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o problematici kamenoloma na području Začula na teritoriju Bosne i Hercegovine, gdje su, prema sve učestalijim prijavama i evidencijama Hrvatskih voda, otvarani ilegalni pogoni unutar II. i III. zone sanitarne zaštite izvorišta Ombla, održan je u ponedjeljak u prostorijama Općine Ravno.

Takve aktivnosti u krškom području od posebnog su interesa za Grad Dubrovnik jer mogu trajno ugroziti kvalitetu pitke vode te stvoriti druge, jednako nepoželjne, rizike po vodne resurse i okoliš u cjelini.

Na sastanku na kojem su sudjelovali gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, župan Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo, predsjednik Uprave Vodovoda Dubrovnik Luk-

ša Matušić, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda Valentin Dujmović sa suradnicima, načelnik Općine Ravno Andrija Šimunović sa suradnicima te predstavnici Ministarstva gospodarstva Hercegovačko-neretvanske županije i Agencije za vodno područje Jadranskog mora-Mostar, doneseni su sljedeći zaključci:

• Istražno-eksploatacijska polja Začula i Repinac nemaju dozvole za rad, a sukladno provedenim nadzorima inspekcijskih tijela, trenutno nisu aktivna

• Za istražno-eksploatacijsko polje Srnjak provode se pripremni radovi, a provest će se postupak mikrozoniranja kako bi se nedvojbeno ispitali mogući utjecaji  na okoliš, odnosno na izvorište Omble. Nakon provedbe mikrozoniranja bit će odlučeno o svim daljnjim postupcima, posebno u slučaju bilo kakvog utjecaja na okoliš.

MJERA

U okviru Mjere 30 x 30, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uručio je prošlog tjedna novi ugovor o financijskoj potpori za rješavanje stambenog pitanja.

Ugovor o dodjeli 30 tisuća eura bespovratnih sredstava za kupnju stambenog objekta preuzeo je Denis Pavela. Od početka provedbe ove mjere u 2024. godini ukupno je dodijeljeno 28 ugovora, devet tijekom prošle te 19 u 2025. godini.

Mjera 30 x 30 dio je stambene politike Grada Dubrovnika usmjerene na priuštivo stanovanje, a za njezinu provedbu u proračunu za ovu godinu osigurano je 900 tisuća eura, čime se planira pružiti potpora za ukupno 30 mladih obitelji. Mjera je namijenjena mladima i mladim obiteljima te omogućuje financijsku pomoć u iznosu od 30 tisuća eura za kupnju ili za gradnju, dogradnju ili nadogradnju stambenog objekta.

Rok za podnošenje zahtjeva za Mjeru 30 x 30 ostaje otvoren do 1. studenoga 2025. godine, odnosno do iskorištenja raspoloživih sredstava – ovisno što nastupi ranije. Svi uvjeti i potrebna dokumentacija dostupni su na mrežnim stranicama Grada Dubrovnika.

MREŽA ZELENE INFRASTRUKTURE U Park

Pile dopremljeno tematsko dječje igralište, otvaranje parka u prosincu

Radovi na sveobuhvatnoj rekonstrukciji i uređenju Parka Pile, investicije koja se realizira uz bespovratna sredstva u sklopu EU projekta „Mreža zelene infrastrukture“, privode se kraju, a park je prošlog tjedna obišao gradonačelnik Mato Franković sa suradnicima i u pratnji predstavnika izvođača radova i projektantica.

„Radovi su u visokoj fazi izvođenja i bit će završeni krajem studenog“, rekao je gradonačelnik Mato Franković. Dodao je da će se uređenjem parka osim njegove funkcionalnosti za građane svih dobih skupina dobiti i reprezentativan ulaz u grad te da će park u Pilama doprinijeti i disperziji gostiju u ljetnim mjesecima.

U park, čije je otvorenje planirano u prosincu, ranije ovog tjedna dopremljeni su elementi tematskog dječjeg igrališta te su montirani na unaprijed pripremljenu podlogu. Edukacijsko, interaktivno i skulpturalno dječje igralište zamišljeno je kao minijaturna verzija Grada s prepoznatljivim obilježjima elemenata njegovog fortifikacijskog sustava. Igralište će biti edukativnog karaktera, poticati interakciju i igru te djeci pružiti jedinstveno iskustvo upoznavanja grada kroz igru. Elementi renomirane francuske tvrtke Proludic, koja ima bogatu listu referenci i iskustvom u realizaciji sličnih projekata diljem svijeta, izrađeni od drveta bagrema te će se u sklopu projekta „Grad boja“ izvoditi i bojanje igrališta, a sve u suradnji s učenicima Umjetničke škole

Luke Sorkočevića.

Do sada su u parku izvedeni brojni radovi, uključujući izradu obalnog zida s kamenom oblogom, izgradnju novog oborinskog kanala te postavljanje nove instalacije električne energije za rasvjetu parka. Također je izvedeno polaganje nove vodovodne instalacije, izrada rampe za osobe s invaliditetom, zamjena zemlje te formiranje staza i vrtnih polja. Postavljena je ograda oko kolektora, pripremljena je padina za izgradnju temelja tribina te je uspostavljen sustav navodnjavanja za vrtna polja. Slijedi betoniranje temelja za tribine i montaža tribina amfiteatralnog oblika. Paralelno s tim, idući tjedan, počet će dopremanje zelenila i sadnja. Uskoro će biti postavljena i

nova rasvjeta parka, a završetak staza od stabilizirane sipine predviđen je nakon toga. Restauraciju fontane u parku izvest će Društvo prijatelja dubrovačke starine nakon montaža tribina.

Podsjetimo, rekonstrukcija parka u Pilama dio je projekta „Mreža zelene infrastrukture“ koji se provodi kroz ITU mehanizam u okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021. – 2027., a uz ovaj park uključuje i cjelovitu obnovu parkova Gradac i Platana. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije u iznosu od 5.558.382,00 eura, čime će se dodatno unaprijediti javni prostori i podići kvaliteta života građana kroz razvoj zelene infrastrukture.

SJEDNICA GRADSKOG VIJEĆA

Od kokaina do vrtuljka:

Franković ukazao na veliku konzumaciju droge, najavio drugačiji Zimski festival s besplatnim sadržajima

U fokusu rasprava vijećnika našle su se šarolike teme, od komunalnih pitanja i brige za starije do programa Dubrovačkog zimskog festivala

Održana je treća sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika u ovom sazivu. Proračun je povećan za otprilike osam milijuna eura, pa je konačni usvojen iznos proračuna 150.891.862 eura. Povećani su iznosi vezani za, među ostalim, energetsku obnovu OŠ Mokošica i OŠ Marina Držića i Park Pile. Osigurana su i sredstva za projekt Zelenog grada.

„Pri kraju smo izrade projekta ozelenjavanja Ulice Iva Vojnovića gdje ćemo posaditi stabla. Uz to ćemo vratiti stare vizure Uz Posat jer mislimo da ovo sad što imamo nije adekvatno, pa osiguravamo dodatnih 50 tisuća eura. Tu su i sredstva za oborinsku odvodnju Batale, za Centar za starije osobe, povećana su sredstva i za plaće u dječjim vrtićima, za pučku kuhinju i dodatna sredstva su osigurana vezana uz inkluzivni dodatak, učenički pokaz, potrebe škola, stipendija...“, naveo je Franković. „Povećavaju se sredstva i za projekt 30x30 na koji sam iznimno ponosna. S obzirom da interes raste, odlučili smo povećati iznos kako bi 30 tisuća eura moglo dobiti još više obitelji. Do sad je ova mjera omogućila da 38 mladih obitelji ostane u gradu“, rekao je Franković.

FRANKOVIĆ: KOKAIN JE OGROMAN PROBLEM

Anita Bonačić Obradović (SDP) na današnjoj sjednici Gradskog vijeća, u sklopu točke o proračunu, spomenula je vijeće za kriminalitet i podsjetila na problem mještana Trstenog koji žive uz magistralu gdje vozači često prekoračuju brzinu.

Gradonačelnik Mato Franković, u sklopu rasprave o Vijeću za prevenciju kriminaliteta upozorio je na alarmantnu razinu konzumacije droge u gradu, posebno kokaina.

„Slobodno možemo reći, a ja se ne bojim to izreći, da se količina kokaina koji se potroši na području

grada Dubrovnika mjeri mjesečno u kamionima, a ne u gramima“, rekao je Franković i dodao kako je to ozbiljan društveni problem. Rekao je kako je količina amfetamina, extasyja i drugih tableta dostupnih mladima, porazna. „Nadam se da će Vijeće za prevenciju kriminaliteta na dvije razine krenuti s aktivnostima. Treba upozoravati mlade ljude koje opasnosti vrebaju od samo jedne tablete u kojoj može nešto biti pomiješano, i kakva djelovanja na psihičko stanje uma mogu biti. Druga aktivnost je vezana uz kokain, drogu bogatih, onih koji imaju novaca i ne znaju više što bi od ludila pa šmrću do besvijesti. O tome treba progovarati, u gradu toga ima puno i previše. Na svakom kantunu se šmrče i to je društveni problem“, rekao je Franković.

DIŽE SE KREDIT ZA OPREMANJE DOMA

UMIROVLJENIKA

Grad podiže kredit za potrebe gradnje i opremanja Doma za starije ispod Opće bolnice Dubrovnik. Riječ je o iznosu od 18 milijuna eura, a kredit se diže u Zagrebačkoj banci. Rok otplate je 10 godina, uz fiksnu kamatnu stopu od 2,25 posto godišnje.  „Ovaj dom radimo isključivo i jedino za građane Dubrovnika. Dragi su mi svi, Pelješčani, Konavljani..., ali ovo se financira javnim sredstvima građana Dubrovnika i zato moramo biti restriktivni jer ne smije se dogoditi da Dubrovčanin nema mjesto jer je to mjesto uzeo netko tko nije iz grada”, izjavio je gradonačelnik i dodao kako bi gradnja trebala biti gotova u travnju, ali da će najveći izazov biti radna snaga. “Raspisat ćemo studij sa Sveučilištem za njegovatelje, jer ne možemo očekivati da će nam nositelji biti strana radna snaga”, izjavio je.  Olga Muratti ( HSU ) izjavila je kako je izgradnja Centra za starije usluga koju druš -

Piše Petra Srebrović, Aida Čakić

FOTO: Grad Dubrovnik

Pri kraju smo izrade projekta ozelenjavanja Ulice Iva Vojnovića gdje ćemo posaditi stabla. Uz to ćemo vratiti stare vizure Uz Posat – najavio je gradonačelnik

Dubrovački dnevniK Petak, 17. listopada 2025. Grad 13

tvo duguje građanima starije životne dobi. “Obveza je ovog Grada da se ta usluga osigura. Pohvalila bih sve što se radi, zahvalila i rekla da ljudi ovoga grada konačno vide svjetlo na kraju tunela jer je jako teško svakodnevno slušati tužne priče o starijima koji se nemaju gdje zbrinuti. Ovo je najmanje što tim ljudima dugujemo. Treba voditi računa da cijene budu pristojne”, izjavila je Muratti, a Franković je poručio kako će cijene biti jednake kao u Domus Christi.

CIJENA ZA VEZ KRUZERA OSTAJE ISTA

Vijećnici su usvojili i odluku o visini turističke pristojbe za kruzere koji su na vezu Dubrovniku za 2027. godinu. Cijena ostaje jednaka kao i do sada, a vijećnici su se složili kako će se ona trebati povećati.

Franković je objasnio kako sada nije moguće dizati cijene s obzirom na to da se kružna putovanja ‘bookiraju’ sada za 2027. godinu, pa bi promjena cijene u ovom trenutku bila neozbiljna. Poručio je kako se o tome može i hoće razgovarati za 2028. godinu.

VIJEĆNIČKA PITANJA

Na pitanje vijećnika Derakovića zašto nije bolje stanje kolodvora u Gružu, gradonačelnik je odgovorio kako je on uredan i čist, no dodao je kako se nije previše ulagalo u njega jer će isti biti izmješten.

„On uskoro neće biti tamo. Sad smo u procesu izmjene PPU-a. Novi kolodvor će biti tamo gdje je ispostava Pomorske policije, kod stope mosta jer

tu će biti trajektno stajalište. Napravljeno je idejno rješenje i do travnja iduće godine krenut ćemo s izmjenama i nakon toga ide izrada glavnog projekta i izgradnja. Zbog toga se sada ne ulažu značajna sredstva“, kazao je Franković. Najavio je i otvaranje hospicija na mjestu gdje je sad Thermotherapia u Mokošici. Ta podružnica Doma za starije i nemoćne bit će prema riječima Gradonačelnika prenamijenjena, a štićenici će biti prebačeni u novi dom kod bolnice. Franković je na pitanje vijećnika Đanija Banovca precizirao novosti na Dubrovačkom zimskom festivalu.

„On će ove godine biti nešto drugačiji. Imat ćemo kućice, ali će biti na različitim pozicijama i bit će različiti modeli. Na Trgu oružja će biti kućice i program. Svi se mogu javiti s programom. Druga pozicija je Gundulićeva poljana i bit će to kao i ranije. Treća pozicija je Stradun. Tu su ranije bile kućice, a ove godine ćemo u sinergiji s dubrovačkim ugostiteljima osigurati veći broj stolova i stolica, ali bez postavljanja kućica. Oni će služiti hranu i piće što će biti prilagođeno građanima. Ovo je probno i mislim da moramo nešto pokušati promijeniti. Mnogi građani nisu bili zadovoljni s kućicama pa ćemo vidjeti. Sljedeća pozicija su Brsalje. To je nešto novo... tu će biti karusel i oko njega će biti kućice. On će biti besplatan za svu djecu. Brod Tirena će biti vezan u Portu i tamo će nuditi hranu i riblji meni. Mislim da je to sjajna priča. Autobusi će biti besplatni. Očekujemo još potvrdu za još jednu stranu zvijezdu koja će nastupiti 13. prosinca“, najavio je Franković.

Grad podiže kredit za potrebe gradnje i opremanja Doma za starije ispod Opće bolnice Dubrovnik. Riječ je o iznosu od 18 milijuna eura, a kredit se diže u Zagrebačkoj banci. Rok otplate je 10 godina, uz fiksnu kamatnu stopu od 2,25 posto godišnje.

U sklopu Zimskog festivala, na Brsaljama će biti karusel i oko njega će biti kućice. On će biti besplatan za svu djecu. Gradonačelnik je najavio kako će brod Tirena biti vezan u Portu i tamo će se nuditi hrana i riblji meni. Autobusi će biti besplatni. Očekuje se i potvrda za još jednu stranu zvijezdu koja će nastupiti 13. prosinca.

‘HRVATSKI SAN’

Asfaltiraju se ceste za Tri sestrice: „Nametnut ćemo nove standarde zelenila, luksuza i ljepote!“

Ovaj je tjedan krenulo asfaltiranje ceste koja će voditi do budućeg luksuznog resorta Tri sestrice u Dubrovačkom primorju

Piše Petra Srebrović

Krenulo je asfaltiranje prvih kilometar i po’ ceste projekta ‘Hrvatski san’, a kako otkriva investitor Vicenco Blagaić, do kraja godine je u planu završiti sve ceste.

„Infrastruktura je važna za projekt jer onda on dobiva drugu dimenziju ozbiljnosti. Zapravo, ova cesta će više služiti za marketing dok se ne izgrade prvi objekti“, izjavio je za Dubrovački dnevnik Blagaić.

Cijela cesta s infrastrukturom i opremom, u

što spada 5000 velikih stabala, pješačke i biciklističke staze te najmodernija LED rasvjeta koštat će oko 15 milijuna eura.

BIT ĆE PUNO ZELENILA

„Radovi su započeli početkom prošle godine,

a sve to dosta brzo ide s obzirom na to o kolikom je projektu riječ. Skoro pola širine prokopanog puta koji se danas vidi, ‘otići’ će na zelene površine te pješačke i biciklističke staze“, otkrio je.

Cesta je širine otprilike kao magistrala, ali sve ovo popratno daje joj luksuz.

„Svi usjeci i nasipi će biti sakriveni zelenilom, stablima i biljkama, tako da se neće vidjeti išta iskopano niti iz zraka, niti s mora. Sve će biti uklopljeno prirodno i zazelenjeno. Nametnut ćemo nove standarde koje nitko do sada u Hrvatskoj nije vidio, u smislu zelenila, luksuza i ljepote“, izjavio je Blagaić i dodao kako je pogled s cesta već sada fenomenalan, dok će po završetku projekta biti atraktivni kao nigdje.

NIŠTA OD ZABRANE ETAŽIRANJA

Inače, Tri sestrice su projekt strateške važnosti za hrvatski turizam, a Blagaić je jedan od inicijatora u Udruzi investitora u elitni turizam na Jadranu, koji su oštro kritizirali najave Zakona po kojem bi se trebalo zabraniti etažiranje u turističkim kompleksima. Iako je riječ o zakonu koji predlaže Ministarstvo graditeljstva Branka Bačića, u javnosti su se pojavile informacije kako je prijedlog na-

stao ‘u kuhinji’ ministra turizma, Tončija Glavine. Bio bi to ogroman udarac za brojne luksuzne investicije, poput ove Tri sestrice, koje zapravo počivaju na mogućnosti etažiranja i ulaganja različitih vlasnika u elitne objekte. Blagaić je otkrio kako su u Udruzi dobili informaciju da novi zakon ipak neće proći, odnosno kako su u Vladi ipak shvatili da bi takav potez bio sulud u smislu budućih investicija.

PRIČA HRABRE ŽENE

Lejla Dilberović pobijedila je rak: ‘Život nije nešto što se podrazumijeva, već dar koji svakog dana iznova biramo’

Sa samo 32 godine dobila šokantnu dijagnozu – treći stadij, karcinom dojke što znači da je ova zloćudna i agresivna bolest znatno napredovala u tijelu. Iako je redovito odlazila na preglede i pazila na svoje zdravlje, bolest je pogodila baš nju. Svoju priču o borbi s karcinomom dojke podijelila je za Dubrovački dnevnik

Lejla Dilberović je došla na pregled trenutak prije tog posljednjeg trenutka, nakon što je osjećala bolove u desnoj dojci. Bio je to za nju najteži period za borbu sa zloćudnom bolešću jer je nekoliko mjeseci prije postala majka.

“Bol u dojci isprva nisam shvaćala ozbiljno. Tijelo se mijenja nakon poroda i mislila sam da je to prirodno. No instinkt i upornost moje mame natjerali su me da ipak odem na pregled. Tijekom pregleda osjetila sam da nešto nije u redu – po načinu na koji me doktorica promatrala i kada je rekla da ćemo odmah napraviti punkciju. Taj trenutak bio je tih, ali težak, negdje u sebi znala sam da će uslijediti razdoblje koje će me zauvijek promijeniti“, prisjeća se Lejla trenutaka koji su se odvijali prije dijagnoze. Na sebe i svoje tijelo uvijek je pazila pa govori kako je živjela zdravo, redovito vježbala, brinula o prehrani i svake godine odlazila na sistematske preglede. Dvije godine prije dijagnoze, ističe ona, sve je bilo uredno samo je imala jednu cistu koja nije bila maligna. No, nakon tog zadnjeg pregleda ostala je trudna i te godine nije išla na pregled. „Nikako nisam spadala u rizičnu skupinu za

karcinom, i možda baš zato vijest koja je stigla dva dana kasnije bila je teško prihvatljiva. Potvrđen mi je karcinom dojke“, opisuje ona dramatičan trenutak nakon što što su laboratorijski nalazi potvrdili ono najgore.

Prisjeća se kako je nakon poroda dojila jako kratko jer je sin počeo odbijati mlijeko.

IGNORIRANJE BOLI

„To mi je teško palo jer sam znala koliko je majčino mlijeko važno i zdravo za bebu. Danas, s odmakom, vjerujem da mi je upravo to, iako sam tada mislila da je loše, zapravo spasilo život.

Da sam nastavila dojiti, vjerojatno bih još neko vrijeme ignorirala bol koju sam osjećala i odgađala pregled. A u tom slučaju, bolest bi se mogla još brže proširiti“, govori ona.

Kako bi se dijagnoza potvrdila, odrađene su joj tri punkcije, biopsija, CT i magnetska rezonanca. Prisjeća se kako su navedeni pregledi bili vrlo stresni i iscrpljujući, ne samo fizički, nego i emocionalno. Ipak, dodaje kako kroz sve to nije bila sama – prijateljice su bile tu tijekom pregleda i liječenja. Kemoterapije, operacije, zračenja, hormonska terapija sve su to teški procesi, ali za nju

„Tijekom pregleda osjetila sam da nešto nije u redu – po načinu na koji me doktorica promatrala i kada je rekla da ćemo odmah napraviti punkciju. Taj trenutak bio je tih, ali težak, negdje u sebi znala sam da će uslijediti razdoblje koje će me zauvijek promijeniti“.

Piše Aida Čakić foto Vito Begović

„Ne želim zvučati previše dramatično, ali bilo je i momenata kada sam mislila da mi je došao kraj pa sam prihvatila i to kao dio svoje sudbine.

Tada je moja majka, prkosna lavica, ostavila svoj posao i stavila svoj život na čekanje i nije mi dala da se predam. Hvala ti mama na svemu“.

je najteže bilo zadržati vjeru. Najveća motivacija joj je bila beba koja je trebala. POMIJEŠANI OSJEĆAJI

Doktori su joj rekli da se karcinom kod mladih ljudi dosta brže širi, jer je metabolizam brži i upravo zbog toga savjetuju kako je potrebno ići na redovite preglede. Prisjetila se osjećaja koji su je prožimali u trenutku kada više nije bilo dvojbe da boluje od teške bolesti.

„Kada sam dobila potvrdu da je riječ o karcinomu, osjećaji su bili pomiješani. To je ona tišina kad nešto čuješ, ali um to još ne uspijeva potpuno prihvatiti. Sve to bilo je jako potresno, ali čovjek nema puno vremena za razmišljanje jer sve odmah krene – liječnici brzo reagiraju i hvala im na tome“, kaže Lejla koja je nakon dva tjedna krenula na kemoterapije što je bilo jako izazovno s malom bebom.

„Nitko te ne može pripremiti za takvu vrstu

tranzicije. Početkom mjeseca bila sam zdrava, majka od 32 godine, a krajem tog istog mjeseca imala sam dijagnozu jedne od najsmrtonosnijih bolesti na svijetu“, govori. Od terapija joj je ubrzo počela otpadati kosa.

MISLI

O KRAJU ŽIVOTA

„Bilo je trenutaka kada se nisam mogla dići iz kreveta, čula bih bebu kako me doziva, a nisam mogla otvoriti oči od iscrpljenosti. Stalno sam se pitala - zašto je baš moje dijete dobilo tako bolesnu mamu? Ne želim zvučati previše dramatično, ali bilo je i momenata kada sam mislila da mi je došao kraj pa sam prihvatila i to kao dio svoje sudbine. Tada je moja majka, prkosna lavica, ostavila svoj posao i stavila svoj život na čekanje i nije mi dala da se predam. Hvala ti mama na svemu“, emotivno govori.

Za nju je bilo jako teško biti pozitivan u tim bolnim trenucima.

„Inače je to nešto najgore što možete reći onkološkom bolesniku. Borba sa smrtonosnom bolešću je teška i čovjek mora prihvatiti taj dio da je bolestan i da se mogu dogoditi loše stvari. Normalno je da boli, da je čovjek tužan i depresivan u takvim trenutcima. To je sve dio ciklusa. Tijekom kemoterapija stalno sam si govorila da nikad ništa nije započelo, a da se nije završilo i da je to nešto što će jednog dana proći i da će doći kraj, što znači da ću dobiti priliku za novi početak“, opisuje svoje borbe.

NEVJEROJATNA SNAGA, ALI POTPUNO RASULO

Unatoč šoku i strahu, prisjeća se kako se unutar nje probudila nevjerojatna snaga –ona koju ima svaka majka kada osjeti da se mora boriti za život, ne samo svoj, nego i svog djeteta.

Bilo je trenutaka tijekom kemoterapije kada se nije mogla prepoznati.

„Jednog jutra kad sam već odradila veći broj terapija, probudila sam se, pogledala se u ogledalo i više me nije bilo. Fizički se nisam prepoznala: bez kose, trepavica i obrva, deset kilograma lakša, s tijelom iscrpljenim od lijekova. Oči su mi bile prazne, kao da nitko ne gleda natrag iz tog odraza. Psihički sam bila u rasulu, emocionalno još dublje. Ali upravo taj trenutak, to dno, bio je i moja prekretnica. Shvatila sam da povratka nema i da ću kad sve ovo jednom prođe, izaći kao netko novi. Tada sam počela na cijelu situaciju gledati kao na ponovno rođenje. Kao da sam sa svojim djetetom, i ja rođena iznova s novom sviješću, novom zahvalnošću i potpuno novim pogledom na život“, prepričava Lejla. Rak nije bolest koja pogađa samo pojedinca, on zahvaća cijelu obitelj i krug najbližih prijatelja.

„Moja mama, muž, brat, prijateljice, rodbina, svi su disali sa mnom i pomagali mi kad ja nisam mogla. Zahvalna sam svakome od njih na neizmjernoj podršci i ljubavi. U trenucima kad nisam imala snage ni ustati iz kreveta, njihova prisutnost držala me na površini. Bolest te podsjeti koliko je zajedništvo dragocjeno. Nisam se borila sama – borili smo se svi zajedno“, govori ova 34-godišnja Dubrovkinja.

NOVA PRILIKA NAKON OPERACIJE

Nakon terapije karcinom se na svu sreću počeo povlačiti, no bitka tu nije stala. Trebalo je još odraditi operaciju, zračenje i uzimanje takozvanih pametnih lijekova.

„Nakon što su procijenili da je potrebno eliminirati sve potencijalne prijetnje, naručili su me na operaciju. Mastektomiju je obavio nedavno preminuli doktor Margaritoni, koji je bio izuzetno stručan i pažljiv. Tek nakon operacije, analiza tkiva potvrdila je da nije ostalo ni traga od stanica karcinoma. Operacija je bila svega nekoliko dana prije prvog rođendana mog sina. Taj trenutak je bio ispunjen velikim emocijama, ali i zahvalnošću što sam dobila novu priliku“, govori Lejla koja je nakon oporavka krenula na zračenje u Split. Ono je bilo nešto lakše za podnijeti i nije bilo toliko fizički naporno. „Spoznaja da svi onkološki pacijenti iz Dubrovačko-neretvanske županije ne mogu si priuštiti da borave u Splitu 20-ak dana, bila mi je jako teška. Bilo bi dobro da bolnica ima neki stan za ljude koji idu na zračenje jer se ne može svaki dan putovati. Ja sam boravila u Splitu tijekom lipnja što je bilo teško jer u tom periodu naći stan nije jednostavno, a ni jeftino“, kazuje Lejla. Povratkom u Dubrovnik nastavila je uzimati terapiju. Cijelo vrijeme uzimala je hormonsku terapiju budući da je karcinom bio hormonski ovisan pa su ti lijekovi potiskivali proizvodnju estrogena i progesterona. „U mojim godinama biti u medicinski izazvanoj menopauzi nije jednostavno. Nuspojave nisu bile toliko fizički teško podnošljive koliko psihički. U glavi mi je nastao apsolutni kaos – od depresije do bipolarnosti. Svaka čast mom mužu što je izdržao sve te promjene raspoloženja“, govori Lejla.

POVRATAK ŽIVOTU

Kad prođu svi navedeni tretmani, osoba može kazati kako je zdrava. U Lejlinom slučaju, borba je trajala oko godinu i po’ dana. Zadnja operacija koju je imala je rekonstrukcija dojke i ponovna ugradnja implantata. „Shvatila sam da život nije nešto što se podrazumijeva, nego dar koji se svakog dana iznova bira. Počela sam odlučivati srcem, provoditi vrijeme s onima koje volim i ne pristajati više na ništa što ne želim. Kada sam prije pola godine imala rekonstrukciju, to nije bilo samo vraćanje fizičkog izgleda, za mene je to simbol povratka životu, ženstvenosti i sebi“, opisuje Lejla trenutak kada se ponovno počela osjećati cjelovito. Danas vodi život koji je ‘detox’ od svih potencijalno štetnih stvari.

“Živim mirnije, svjesnije i s dubokom zahvalnošću. Pazim što jedem, biram prirodne proizvode, čistu kozmetiku i provjeravam čime

„Želim pozvati žene da obavezno jednom godišnje odlaze na ultrazvuk dojki jer rana dijagnoza može doslovno spasiti život. Što se ranije otkrije, veće su šanse za potpuno izlječenje. Također bih preporučila da redovito rade hormonsku analizu jer dugoročni disbalans hormona, osobito estrogena može povećati rizik od hormonski ovisnih bolesti”

„Shvatila sam da povratka nema i da ću kad sve ovo jednom prođe, izaći kao netko novi. Tada sam počela na cijelu situaciju gledati kao na ponovno rođenje. Kao da sam sa svojim djetetom, i ja rođena iznova s novom sviješću, novom zahvalnošću i potpuno novim pogledom na život“.

čistim dom. Ali najviše pazim na ono što nosim u sebi – mir, povjerenje i ljubav. Nekako vjerujem da se bolest ne pojavljuje slučajno. Moj rak bio je poruka, poziv da otpustim tugu nakon očeve smrti, da naučim voljeti sebe bez straha i da se rodim ponovno. Danas, kad pogledam unatrag, ne osjećam tugu nego zahvalnost. Sve se nekako posložilo, korak po korak, i na kraju je stvarno sve krenulo ispočetka. Samo mirnije, dublje i s više ljubavi prema životu“, govori Lejla.

TREBALO JE SNAGE ZA ISPRIČATI PRIČU

Još jednom je naglasila koliko je važno imati oko sebe ljude koji vjeruju u tebe i kad ti sam sumnjaš.

„Trebalo mi je snage i da podijelim svoju priču, bila sam i u to nesigurna. Ali imam najboljeg brata koji me dan prije intervjua ohrabrio i rekao da samo budem svoja i da će tako sigurno sve biti kako treba. U cijelom tom razdoblju on je bio moj čvrsti oslonac, uvijek tu kada je trebalo. Nikada nije pokazao strah, nikada nije posumnjao da ću se izliječiti. Kad sam ja imala trenutke sumnje ili slabosti, on bi mi govorio: ‘Ti to možeš. Znam da ćeš pobijediti’“, prisjeća se.

Danas vjeruje kako su stres i potisnute emocije često korijen bolesti.

„Idem na redovite kontrole i osjećam se jako dobro. U borbi s karcinomom često se zanemaruje onaj psihički dio, a on je jednako važan kao i svaki medicinski tretman. Meni je u tom razdoblju najviše pomoglo pisanje dnevnika i snimanje kratkih video zapisa. Kroz njih sam mogla iskreno izraziti što osjećam jer mi je bilo teško govoriti o svemu“, opisuje Lejla svoju borbu.

Na kraju je uputila važnu poruku svim ženama, a osobito mlađim.

„Želim ih sve pozvati da obavezno jednom godišnje odlaze na ultrazvuk dojki jer rana dijagnoza može doslovno spasiti život. Što se ranije otkrije, veće su šanse za potpuno izlječenje. Također bih preporučila da redovito rade hormonsku analizu jer dugoročni disbalans hormona, osobito estrogena može povećati rizik od hormonski ovisnih bolesti poput karcinoma dojke i maternice, a kod muškaraca čak i raka prostate. Osluškujte svoje tijelo, vjerujte svojoj intuiciji i idite na preglede“, zaključila je hrabra Lejla Dilberović.

„Moj rak bio je poruka, poziv da otpustim tugu nakon očeve smrti, da naučim voljeti sebe bez straha i da se rodim ponovno. Danas, kad pogledam unatrag, ne osjećam tugu nego zahvalnost. Sve se nekako posložilo, korak po korak, i na kraju je stvarno sve krenulo ispočetka. Samo mirnije, dublje i s više ljubavi prema životu“.

PONEDJELJAK, 20.10. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

UTORAK, 21.10. doručak dana Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Dalmatinska pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima

SRIJEDA, 22.10. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Pečena teletina S pečenim krumpirom, povrćem i umakom od pečenja

ČETVRTAK, 23.10. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

30% popust za domaće

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK, 24.10. doručak dana

Zobena kaša s kokosovim mlijekom, orašastim i suhim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčice, bijelog vina i češnjaka, posluženo s pečenom palentom

SUBOTA, 25.10. doručak dana

Francuski tost s kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA, 26.10. doručak dana

Poširana jaja

s dimljenim lososom i zelenim šparogama

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

Doručak dana 15 € / Jelo dana 17 €

PEZO PREDAO KLJUČEVE

Uručeno osam novih

vozila za hitnu medicinu:

“Ulaganje u zdravstvo nam

je prioritet i obaveza”

Od osam vozila, tri vozila se odnose na vozila hitne pomoći i koristit će se u Dubrovniku, a preostalih pet vozila su  za sanitetski prijevoz i to po jedan u Pločama, Metkoviću, Korčuli, Blatu i Dubrovniku

Župan Blaž Pezo uručio je u srijedu ključeve osam novih vozila Zavodu za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije. Od osam vozila, tri vozila se odnose na vozila hitne pomoći i koristit će se u Dubrovniku, a preostalih pet vozila su  za sanitetski prijevoz i to po jedan u Pločama, Metkoviću, Korčuli, Blatu i Dubrovniku.

“Naravno da su ovakve prigode lijepe i poželjne jer obnavljanje voznog parka hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza je svakako nešto što moramo kontinuirano raditi. Znamo da su ogromni kilometri koji se godišnje pređu, specifična smo županija, stvarno su velike dionice. Pokušavamo držati priču u korak, prošle godine smo imali šest novih vozila, ove godine imamo osam. Županija će svakako i u budućim proračunima osiguravati sredstva za nabavu i obnavljanje voznog parka”, kazao je župan Pezo.

Naglasio je da Županija ulaže u cjelokupni zdravstveni sustav.

“Svjedoci smo obnove Kalosa, ide nam i obnova fasade i energetska obnova Opće bolnice Dubrovnik, također smo prošle godine uložili u obnovu zgrade Zavoda za hitnu medicinu DNŽ, gdje smo obnovili uredske prostore i ovaj prijemni dio. Ulaganje u zdravstvo je nešto što nam je prioritet i obaveza, i nadam se da ćemo svake godine ulagati sve više novca u zdravstvenu skrb naših građana”, rekao je Pezo.

O važnosti nabave govorio je i ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luka Lulić.

“Vozila su koštala 800 tisuća eura s PDV-om,

dakle sto tisuća eura po vozilu. Raspodijelit ćemo ih po cijeloj županiji. Mi ćemo tu kombinirati, jedan dio će biti za hitnu medicinsku službu, jedan za sanitet. U istom smo Zavodu, radimo vrlo sličan posao, sanitet obavlja i hitne prijevoze između bolnica, tako da nije ni bitno kome će točno u određenom momentu vozila biti podijeljena”, kazao je Lulić.

Dodao je da vozila ne dolaze s medicinskom opremom nego da se ona premješta iz vozila koje rashoduju.

“Vozila za sanitetski prijevoz ne zahtijevaju opremu kao vozila hitne medicinske službe. Važno je da unutra imamo primjerene ležaje, bocu kisika, automatski vanjski de-

fiblirator, uz lijekove i sanitetski materijal. Vozila također imaju i zračni ovjes, tako da su primjerena za prijevoz pacijenata na duljim relacijama”, dodao je Lulić.

Na novinarsko pitanje ima li dovoljno medicinskih timova koji će koristiti ova vozila, Lulić kaže da, nasreću, trenutno ima dovoljno timova bez obzira na deprimirajuće informacije iz cijele Hrvatske koji se odnose na medicinsko osoblje.

“Ne bih se želio ponavljati, zadnjih deset godina govorim isto, sad su počeli i oni iznad nas. Problem se počeo pojavljivati u Zagrebu i Splitu, većim centrima, pa su osjetili i drugi kako je to. A mi smo se već naučili snalaziti”, zaključio je Lulić.

ZBOGOM DUBROVAČKOJ PAMETI

ANALIZA POSLOVANJA ATLANTSKE

PLOVIDBE Tko je prodao obiteljsko zlato i obraz?

Kronologija izdaje firme koja je na svojim plećima nekoć nosila pola Grada

Mi se stariji lako možemo prisjetit svih firmi, poduzeća (nazovite ih kako hoćete) koja su postojala u ondašnjoj Jugoslaviji, centrala im je bila u Dubrovniku, a kasnije su bila predmet tzv. pretvorbe i privatizacije, ili – pljačke. Za početak, što to znači imati sjedište firme ođe? Znači da firmom rukovode lokalni ljudi, oblikuju je, donose odluke... Svi upravni, tadašnji radnički ili nadzorni odbori bili su sastavljeni od, isključivo, domaćih ljudi.

Sve su te naše lokalne firme bile jedini suvlasnici Dubrovačke banke. Na bazi onoga što su nam stari ostavili, gradilo se dalje. A onda su došle devedesete u kojima se sve to pohapalo. Pošlo ‘pa-pa’. Spomenimo samo podatak da je Hotel Excelsior, lociran na vjerojatno najboljoj svjetskoj lokaciji, prodan za samo jedan milijun njemačkih maraka (ne eura!). I to ne u gotovini nego iz ostvarene dobiti. Tako su novi ‘gospodari’ krčmili ono što je naš puk i njegov rad priskrbio.

SVA TA DUBROVAČKA PODUZEĆA... Što je s Hotelskim poduzećem Dubrovnik (prevedeno: skoro svim dubrovačkim hotelima), Atlasom, TUP-om, Dubrovkinjom, Maestralima, Babinim kukom? Hajde, nastavite dalje sa popisom, sigurno sam nekoga zaboravio! Sve su to bili giganti u financijskom smislu koji su oblikovali financijsko i gospodarsko tržište čak i u ondašnjoj državi, a vodili su ih isključivo lokalni ljudi. Dobro, bio je izvitoperen politički sustav, ali sve su se ključne odluke donosile ođe, u Gradu, od lokalnih ljudi. Ljudi, iako su bili u Partiji, koji su imali osjećaj za moral, tradiciju. Koji su imali osjećaj i imali odgovornost za lokalno. I onda je došla privatizacija, 200 obitelji i slične pizdarije, i sve su te naše firme ili nestale ili pokupovane za ‘siću’, pa onda nestale. Raspale su se, rasuli su se kadrovi stvarani godinama. Izgubio se ‘know how’. Taj ra-

Piše Dubrovačko njorgalo

sap kadrova i znanja se ostvario u osnivanju privatnih firmi onih koji su znali kako treba radit. A jadni puk se okrenuo najsitnijem mogućem biznisu – nekretninskom. Kupi apartman, afitaj ga, čisti za turistima, ali nemoj dozvolit da te neki stranac, direktor ili šef, zajebava u tebe doma. Dubrovčani su se pretvorili u grad sluga i privatnih gospodara koji pristaju na taj status kako im ne bi budućnost crtali razni ‘gaiseri’. Danas, Dubrovčani koji su sve te firme stvorili, za najbanalnije odluke moraju zatražit suglasnost iz Zagreba, Poreča, Čilea, a evo odnedavno i iz Zadra. Nemamo više ništa svoje, s ničim ne zapovjedamo, o ničemu ne odlučujemo. A, sve smo mi stvorili. Mi i naši stari. Tko je kriv tome raspadu skoro stoljetnog sustava? Varate se ako mislite da su za to krivi Beč, Budimpešta ili Beograd. Ovaj sustav su skrojili naši. Oni su osmislili pretvorbu i privatizaciju, oni su je proveli. Naši su nas u sve ovo uvalili, oni su nam ‘skrojili kapu’. Trgovanje firmama za jednu kunu, stečaji, pa kupnje nakon stečaja, pa promašeno, usporeno i zlonamjerno (namjerno ili ne) pravosuđe. I, eto đe smo sad. Netko jednom treba prozvat one koji su to skrojili i kaznit ih, ali koja korist? Mlijeko je proliveno i sve je papala maca.

ATLANTSKA PLOVIDBA SE IPAK (BILA) ODUPRLA, A ONDA SU SMISLILI PLAN...  Ipak, jedna firma se tome oduprla. I to ona najvažnija, najglasovitija. Bila je to Atlantska plovidba. Na svojim plećima je vazda nosila pola Grada. Imala je grupu dioničara koji su, zajedno, predstavljali 20-30 posto temeljnog kapitala i to je bilo dovoljno da odrede pravac, smjer. Da održe tradiciju.

Mnogi će se pitati: „što je 20-30 posto? Treba imati većinu!“. Razgovarao sam s iskusnim ljudima u korporativnom poslovanju. Oni mi govore da je 20-30 posto ogromna

većina kad postoji jako veliki broj dioničara koji, u pravilu, ne sudjeluju u upravljanju. Neki insajderi mi kažu da je sve bilo tako dok ti dioničari nisu shvatili kako tadašnje rukovodstvo Atlantske plovidbe planira dokapitalizaciju čime bi se njihov utjecaj skoro prepolovio (pa samim time i nestao), i vjerojatno ih više nitko za ništa ne bi pitao niti bi mogli utjecati na smjer razvoja firme. To je po mišljenju nekih bio okidač da se oni odluče na prodaju dionica, a osobito zato jer se potencijalni ulagač jasno i javno opredijelio da nema namjeru – ako bude imao većinu – dijeliti dividendu. Za sve vlasnike (bilo čijih) dionica dividenda je ključno pitanje. Ne mora se ona isplatit svaku godinu, ali dionica za koju možeš jednom-nekad očekivat dividendu vrijedi duplo. Jamči ti da ćeš, barem nekad, ostvarit neki prihod. Ona dionica za koju se jasno i javno kaže da se za nju neće isplatit dividenda, realno, tržišno ne vrijedi ništa. Takva dionica vrijedi koliko i kikarice koje ti je ostavila pokojna mati ili none.

Kako je osmišljen i proveden plan otuđenja Atlantske plovidbe? Održana je skupština dioničara u ljeto 2023. godine na kojoj je donesena odluka o isplati dividende svim tadašnjim dioničarima, i to u iznosu od pet eura po dionici. Nakon pustih godina u kojima nije isplaćeno ništa na ime dividende, tzv. mali dioničari su konačno omastili brk i nešto naplatili. Ali, kvaka je bila u tome da je na istoj Skupštini donesena odluka da se ide u dokapitalizaciju Atlantske plovidbe gdje su pozvani svi ti isti mali dioničari na uplatu novu seriju dionica. Jasno je bilo i slijepcu da nitko od malih dioničara neće izvršit uplatu. Jer, kad su konačno, nakon više od 10 godina čekanja, dobili nešto solada od dividende, pozvalo ih se da ih vrate pare firmi za dokapitalizaciju. Odlukom Skupštine je bilo predviđeno da, ako postojeći dioni-

čari Atlantske ne budu htjeli ili mogli uplatit sredstva za dokapitalizaciju, nove dionice u drugom krugu može uplatit bilo tko zainteresiran. Taj drugi krug čekala je Tankerska plovidba i izvršila je dokapitalizaciju. Kasnije je otkupljivala dionice od preostalih dioničara jer je to bila dužna po Zakonu i tako su stekli ogroman većinski paket. Osobno, imam dionice. Neke sam nasljedio od svojih predaka, neke sam i kupovao, ali sve na inozemnom tržištu. Oduvijek sam se rukovodio davnim pravilom, a to je da se u dionice ulaže novac koji ti ne treba i kojega možeš riskirat da izgubiš. Ukratko, kupnja dionica je kocka. Na domaćem tržištu nisam nikad kupovao dionice, osim HT-a kojega su valjda svi kupili i to u ograničenom broju, koliko je država odredila po građaninu. Neke inozemne dionice sam kupovao iz razloga jer sam osobno očekivao sklapanje poslova s tim firmama pa da dobijem prednost kao njihov dioničar. Ali, uvijek sam se rukovodio financijskim prognozama i interesima. Postojala je samo jedna dionica koju nisam kupio radi ekonomskih razloga. Kupio sam je emotivno. Bila je to dionica Atlantske plovidbe. Smatrao sam da svaki pravi Dubrovčanin treba imat barem nekoliko (ako ne može puno) dionica Atlantske plovidbe. Da na zidu u tinelu treba imat kalendar Atlantske. Jednako kao što sam smatrao da svaki pravi Dubrovčanin treba poć na Kandeloru na puštanje golubica ili na misu na Goricu prije zatvaranja feste sv. Vlaha. Kao i za sve osta-

le dionice koje imam, pratio sam sve javne objave i za dionice Atlantske plovidbe. Firma je bila na burzi i redovno su izvještavali o svim bitnim poslovnim podacima.

ZANEMARENI POMORCI KOJI SU STVARALI ATLANTSKU

Naravno, nisam sve objavljene ekonomske podatke baš najbolje razumio pa sam pitao stručnjake, razgovarao sam s ljudima koji su iskusni na Burzi, pa onda s ekonomistima, da mi protumače objavljene poslovne rezultate, ali sam razgovarao i s ljudima koji su, uglavnom, cijeli svoj život proveli navegavajući. U njihovo vrijeme su navegavali po 9 ili 10 mjeseci godišnje i penziju su zaradili u Atlantskoj plovidbi.

Došao sam u kontakt i s nekim ljudima koji su nekad radili u Atlantskoj plovidbi. Neki su pošli u penziju, neki su dali otkaz i pošli u druge firme. Iako, zvuči nevjerojatno da bi donedavno bilo tko dao otkaz u Atlantskoj koja je uvijek bila pojam stabilnog poslodavca koji odlično plaća.

Ovih je dana Atlantska plovidba proslavila 70. godišnjicu postojanja. Čemu uopće festa? Kad na nju nisu pozvani pomorci niti itko od javnosti. Sam Bog zna tko je bio nazočan tim događanjima i zašto. Svakako, pomorci nisu bili pozvani. A oni su je stvarali.

OSNOVANA DA BI POMORSTVO OSTALO U DUBROVNIKU

Koliko je Dubrovniku značila Atlantska plovidba, najbolje govori i njeno osnivanje. Na-

kon Drugog svjetskog rata, tadašnja je jugoslavenska vlast preuzela sve brodove koji su, prije rata, imali jugoslavensko vlasništvo i koji su uspjeli preživjeti potapanja u konvojima, te ih je dala u vlasništvo firmi Jugolinija u Rijeci. Takva centralizacija je dovela do toga da je cjelokupno pomorstvo ondašnje Jugoslavije bilo centralizirano u Rijeci. S obzirom na tu centralizaciju, brojni pomorci, kapetani, kapi makine, časnici, brodski agenti su s obiteljima preseljavali u Rijeku i prijetilo je zamiranje pomorstva u Dubrovniku i svim drugim gradovima na našoj obali. Negdje 1955. godine, premda u vrijeme komunizma i partijske stege, okupili su se ugledni pomorci iz Grada u Klubu pomoraca Miho Pracat i predložili osnivanje Atlantske plovidbe, bez ijednoga broda. Za direktora je bio izabran kap. Špiro Savin (stariji), a tadašnja Općina je dala sredstva za rad. Zatražena je od tadašnje savezne vlade decentralizacija flote i osnivanje brodarskih poduzeća duž jadranske obale. Rezultat je prva flota Atlantske plovidbe koja je  dobila prvih šest, prastarih, parnih, brodova koji su tako toplo dočekani prilikom prvog prolaska ispod zidina. I danas mi dođe gučula kad čitam te novinarske tekstove o prolascima prvih brodova kraj Grada, o mahanju linculima građana sa zidina. Suze mi krenu. Pa se pitam, što je to nagnalo aktualno rukovodstvo da, jednostavno, preda i proda firmu Tankerskoj plovidbi i ponovno centralizira hrvatsko pomorstvo kao što je to bilo 1945. godine, ovaj put u Zadru, a ne u Rije-

Nekoć je bila slavna....

ci? Što su to sanjali naši preci i zašto to više ne vrijedi? Koji su to ljudi kojima silna stoljeća dubrovačke pomorske tradicije ne znače baš ništa? Kako nisu osjećali teret stoljeća – recimo kad je dubrovačka flota po tonaži bila treća svjetska flota u Srednjem vijeku?

KAD SE PRODAJU OBITELJSKO ZLATO I OBRAZ

U svjetskom korporativnom poslovanju postoji jasan pojam PREUZIMANJA. Radi se o burzovnoj akciji kad pojedinac ili neka firma kupnjom dionica, dokapitalizacijom ili na drugi način, preuzme većinski paket dionica druge firme.

Katkad je to preuzimanje prijateljsko, a katkad neprijateljsko“. Radi li se o jednom ili drugom najbolje se vidi iz ponašanja rukovodstva firme koju se želi preuzeti. Kad se radi o neprijateljskom preuzimanju, onda se rukovodstvo te ciljane kompanije upinje svim sredstvima da do preuzimanja ne dođe, poduzima sve moguće akcije da se tome suprotstavi. Ako se neprijateljsko preuzimanje ipak dogodi, novi većinski vlasnik, ukratko razbuca ranije rukovodstvo firme, podijeli im otkaze, isplati im otpremnine i imenuje nove direktore i odgovorne osobe. Što se je dogodilo nakon što je Tankerska plovidba preuzela Atlantsku plovidbu? Baš

ništa! Prema objavljenim podacima na Burzi, Tankerska plovida je izvršila samo kozmetičke kadrovske promjene. Imenovali su nova dva (neizvršna, bolje rečeno nebitna) člana Upravnog odbora, ostavili su sve izvršne direktore Atlantske na njihovim funkcijama, a neke, koje nisu mogli uhljebiti u okviru sadašnje Atlantske plovidbe, zaposlili su na visokim plaćama u okviru Tankerske plovidbe. Iz toga se najbolje vidi kako su se čelni ljudi Atlantske plovidbe jako ‘borili’ protiv toga da firmu preuzme Tankerska. Kad se tome dodaju podaci kako je visoki dužnosnik Atlantske plovidbe bio imenovan članom Revizorskog odbora Tankerske plovidbe skoro godinu dana prije izvršenog preuzimanja, onda je jasno da je cijela akcija bila pažljivo i znatno ranije dogovarana i dogovorena. Kad se doda i kako su svi ti rukovoditelji Atlantske plovidbe javno objavili da će sve svoje dionice Atlantske plovidbe prodati Tankerskoj plovidbi i pozvali ostale male dioničare da učinu isto, a istovremeno su bili obilato nagrađeni ogromnim iznosima bonusa, za prosječne dioničare i građane nezamislivo velikim, onda je jasno što je ovdje po srijedi. Judine škude. Ti ljudi nisu, vjerojatno, prekršili niti jedan zakon. Vrlo vjerojatno su potpuno čisti i nitko ih ne može okriviti za bilo kakvo kr-

šenje zakona. Osim, što ih se može okriviti da su prodali obiteljsko zlato. Prodali su višestoljetnu tradiciju dubrovačkog pomorstva. Prodali su obraz. Namještajući Tankerskoj plovidbi dokapitalizaciju. Tankerska plovidba je, zasigurno, imala dovoljno gotovog novca za izvršiti dokapitalizaciju Atlantske plovidbe i platila je traženu cijenu. Njima se ne može ništa zamjeriti. I ja bi bio to učinio, naravno, da sam imao novaca. Da su čelnici Atlantske to učinili nakon silnih godina krize i pod prijetnjom bankrota, razumio bih, ali oni su to učinili u vrijeme najvećeg prosperiteta i dobiti.

ŠTO ĆE BITI S POMORSKOM ŠKOLOM?  Razgovarao s jednim pomorskim kapetanom koji je danas u penziji, a cijelu je zaradio ploveći na brodovima Atlantske plovidbe, i on je ogorčen. Kaže da je desetinama godina navegavao u Atlantskoj kao časnik palube pa onda kao kapetan. Da su na brodovima u to vrijeme navegavali brojni članovi posade koji su se dijelili na časnike (palube i stroja) i članove tzv. obične posade. Para mi se da je te obične članove posade nazvao bassa forza. To su bili timunjeri, mornari, mazači, čistači. Kaže da su dugi niz godina ti članovi obične posade masovno bili ljudi iz Zadra ili njegove okolice. On se danas pita kako su to’„timunjeri’ uspjeli kupit kompaniju od „časnika’’ Pita se đe je ta dubrovačka pamet?

Nije ođe samo pitanje tko je vlasnik većine dionica Atlantske plovidbe. Postavlja se pitanje i što će bit, posljedično, s dubrovačkim pomorskim školstvom. Dosad je, valjda svih zadnjih 70 godina, bilo jasno da je Dubrovnik bazen budućeg časničkog kadra. Bezbroj puta sam čuo od ćaće bilo kojega nautikaša da mu je sin u Nautici pa da će se, kad maturira, ukrcat na Atlantsku jer da ‘ima nekoga poznatoga tamo’. Pitam se koga će budući očevi imat poznatoga u Zadru za ukrcat sina na kadeturu ili asistenturu za koju godinu. A onda posljedično, što će bit s višim i visokim školstvom za pomorska zvanja u Dubrovniku? A nemojmo zaboravit da su ta dva usmjerenja (nautičko i strojarsko) bila nukleus osnivanja i razvoja Sveučilišta u Dubrovniku. Ukratko, kako naš narod kaže: ‘Što jedan ludi kupi, sto mudrih ne može prodat’.

ĐE SU SOLDI?

Kad se bilo gdje u svijetu vrši preuzimanje neke kompanije, to se čini iz jednoga od dva razloga. Prvi je da se uništi konkurent, a drugi je da se preuzeta kompanija financijski toliko pomogne da dobije novi zamah i revitalizaciju. Što se dogodilo nakon što je Tankerska preuzela Atlantsku? Eto, Atlantska, barem zasad, nije još uništena. Ali, ne vidi se nikakav zamah, investiranje. Atlantska plovidba je u 2021. i 2022. godini ostvarila dobit nakon oporezivanja od cca

Jedina ‘počast’ pomorcima

120 milijuna eura.  Još i više, rezultati nakon prvih šest mjeseci 2023. godine su govorili da je u tom razdoblju ostvarena dobit od dodatnih 6,8 milijuna eura. A to je upravo bilo vrijeme kad su se donosile te presudne odluke Skupštine o dokapitalizaciji. Ovi bi podaci trebali uvjerit svakoga da su se, nakon te dvije i po’ poslovne godine, kupali u soldima i da im nije bila potrebna bilo čija dokapitalizacija.

Kad bilo koji ozbiljan pojedinac ili kompanija postignu tako izvrsne rezultate, prirodno razmišlja o ulaganjima. Razmišlja kako kupiti još osnovnih sredstava, kako otkupiti neke firme ili dionice, ili brod, kako sagraditi neki novi pogon.

No, samo par mjeseci ranije rukovodeći ljudi Atlantske su, između sebe, podijelili ogromne bonuse za uspješno poslovanje u 2021. i 2022. godini.Ukupni trošak isplate bonusa (u dionicama) je bio oko 1.400.000 eura. Pojedincima! Petorici ljudi! Doduše, dobili su dionice firme, a ne gotovinu, ali su te dionice vrlo brzo pretvorili u gotov novac uskoro – kad su prodali svoje dionice Tankerskoj plovidbi.

U 2023. godini je donesena odluka o isplati dividende tadašnjim dioničarima. Na to je potrošeno oko sedam milijuna eura gotovog novca s računa firme. Koliki je to bio udar na tekuću likvidnost kompanije, najbolje se vidi po tome što je Atlantska mora-

la, svega nekoliko dana od isplate dividende, od svojega tadašnjeg najvećeg dioničara (pojedinca, a ne firme!) uzeti kredit od 1,2 milijuna eura za tekuće poslovanje, a vjerojatno da bi se isplatila izglasana dividenda dioničarima. Kredit je dogovoren uz vrlo visoku kamatu zajmodavcu koju se u to vrijeme nije moglo zaraditi na niti jednoj hrvatskoj banci (šestomjesečni EURIBOR + 0,25 posto). Jesu li takvi kreditni uvjeti bili pogodovanje većinskom dioničaru ili ne, ne znam. No, da bi se održala likvidnost kompanije, niti ostvarena dobit pa niti taj kredit nisu bili dovoljni. Svega par dana iza sklopljenog kredita (bilo je to 7.9.2023.), objavili su da je prodan brod Libertas za 12,35 milijuna dolara. Ali, niti to nije bilo sve – već početkom studenog 2023. su objavili kako su prodali novogradnju u Kini za cijenu od 37,62 milijuna dolara. Kad se uzme u obzir da je Tankerska plovidba, na ime dokapitalizacije u drugom krugu, uplatila 36,57 milijuna eura na račun Atlantske, realno se može postavit pitanje: Đe su soldi?

Kako vidimo, radilo se o, očito, prethodno dogovorenom i prijateljskom preuzimanju, svi su rukovoditelji ostali na svojim mjestima, predobro plaćeni (da bi im brodovima otpadale propele), podijelili su ogromne i besramne bonuse, kompanija nije iz dokapitaliziranih izvora učinila bilo kakav iskorak, nema novih investicija. Dapače, proda-

ju se postojeći brodovi i novogradnje koje bi, po prirodi stvari, generirale svakodnevni prihod. Novi većinski vlasnik je Atlantsku izbrisao sa Zagrebačke burze i više nemaju obvezu objave nikakvih podataka. Jedino što moraju je objaviti godišnji izvještaj kao i svaki, pa i najmanji, j.d.o.o..

POVIJEST SE PONAVLJA

Mislim da je zaključak dao još konte Ivo Vojnović kad je na kraju 19. stoljeća napisao djelo Na taraci, treći dio Dubrovačke trilogije. Tema je biološka propast jedne vlastelinske familje u Dubrovniku. Članovi te familje su već ostarjeli gospar Lukša, brat mu gospar Niko i sestra im, gospođa Mare. Nitko od njih nije oženjen i nemaju djece i nasljednika. Gospar Lukša odjednom sazna da mu je mulan Vuko iz Konavala vanbračni sin. Obraduje se tome i u razgovoru iskušava Vuka i pita ga: „Da ti se otvoru vrata ove kuće, da te služba pozdravi i primi, a neko ti pruži ruku i reče: Ovo je palac tvojijeh starijeh. Ti si vlastelin. Dunque! Što bi ti učinio, Vuko da ti ovu kuću dadu?“

A, Vuko će na to: „Eh! Da ti pravo kažem .......  Prodo bi je...... Ikako!“ Gospar Lukša na to zdvojno kaže: „Zaboravio si dušu .... Pigmalione“.

Eto, to se dogodilo, a konte Ivo je to detektirao prije više od stotinu godina. Povijest se, kao i uvijek, ponavlja.

Nastrane priče iz Biblije, glavnog udžbenika Vjeronauka

Je li normalno da djeca u školama uče iz knjige gdje kćeri napiju oca, pa

se seksaju s njim?

Zagrebačka nadbiskupija pozvala je sve roditelje da podignu svoj glas ako u školskom kurikulumu primijete ikakvu štetnost za svoje dijete. Ja sam poslušao Zagrebačku nadbiskupiju i upozoravam da je moje dijete izloženo velikim štetnostima iz jednog izvannastavnog predmeta. Taj predmet zove se Vjeronauk, a štetnosti se nalaze u knjizi koja se zove Biblija

Grad Zagreb od sljedeće jeseni planira uvesti zasebni, izvannastavni predmet Zdravstveni odgoj namijenjen učenicima od 5. do 8. razreda osnovne škole. U nižim razredima naglasak je na sigurnosti (u prometu, internetu, zaštiti od vršnjačkog nasilja…) i zdravim navikama (prehrana, vježbanje, osobna njega), a kasnije bi se sve više učile teme vezane uz pubertet - seksualno zdravlje (odgovorno spolno ponašanje, neželjena trudnoća, spolne bolesti), međusobni odnosi (važnost prijateljstva i socijalni odnosi), prevencija ovisnosti (ne samo droge, nego i kocke, pušenja, alkohola, mobitela), te briga za mentalno zdravlje (razvijanje samopouzdanja, izražavanje emocija, suočavanje sa stresom).

Nakon ove vijesti, Zagrebačka nadbiskupija je odmah skočila na tipkovnicu, pa je tako prije neki dan poslala priopćenje u kojem upozorava „roditelje da ne budu nezainteresirani za školske programe“. Poželjno je, smatra Zagrebačka nadbiskupija, „da se u tako važnim pitanjima čuje glas svih sastavnica društva“. “A na katolicima je da se ne ustručavaju upozoriti na štetnosti koje primijete i da se ne boje podići svoj glas, u kojem itekakvu vrijednost ima glas roditelja”, dodaje se.

Piše Maro Marušić foto Patrik Maček/PIXSELL

Nakon što sam pročitao priopćenje, kao savjesni roditelj i čovjek koji je čitavo djetinjstvo i mladost proveo na oltaru dun Pera na Boninovu, odlučio sam poslušati Zagrebačku nadbiskupiju. Neću i ne želim biti nezainteresiran za školske programe, pa čak i one izvannastavne koje moje dijete ne mora pohađati. Stoga se ne ustručavam upozoriti na štetnosti koje sam primijetio i ne bojim se podići svoj glas.

Pazite što sam sve pronašao u najvažnijom knjizi jednog kurikuluma koje pohađa moje dijete. Citirat ću vam ovdje nekoliko zasebnih priča, a zajedničko im je da su sve strašne, pune krvi, horora, seksualnih fetiša i antiobiteljskih užasa, pa stoga po naputku Nadbiskupije upozoravam na štetnosti koje sam primijetio. Poredao sam ih na način od najmanje do najviše bizarnih.

PRVA PRIMJEĆENA ŠTETNOST

„Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. On reče: „Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas“. Draga nadbiskupijo, evo prijavljujem prvu štetnost za moje dijete. Zašto moj potomak mora učiti da čovjek (lat. homo sapiens) može preživjeti tri

Draga Nadbiskupijo, o čemu se ovdje točno radi, moram iskreno priznati da ne znam, ali sam siguran da je riječ o seksu i to nastranom. Doduše, lijepo je kad kćeri ljudske pristanu, znam to i iz vlastitog iskustva (iako se to ne događa tako lako i često kako izgleda u ovom citatu), ali ovdje mi se nekako čini da ima malo i prisilnih radnji, jer kćer ljudska teško može odbiti sina Božjega, ipak je on viša kasta

Dubrovački dnevniK Petak, 17. listopada 2025.

Seks sinova Božjih s kćerima ljudskim meki je pornić za ove egzibicije što su izvele kćeri Lotove s vlastitim ocem.

Draga Zagrebačka nadbiskupijo, godinama već ne gledam porniće, baš zato jer je svaki drugi „stepfather“, „stepmother“, „stepdaugthter“ - baš mi se povraća od tih i sličnih obiteljskih seksualnih aktivnosti – ali svi ti ‘step pornići’ nisu ni prvi skalin nastrane gadece gdje opiješ oca, pa ga iskoristiš, i pri tom još zatrudniš

dana i tri noći u utrobi ribe? U utrobi ribe 72 sata ne može preživjeti ni koronavirus, ni Rus, a kamoli čovjek. Zašto se mome djetetu govori da je velika bijela psina superhost koja nudi trodnevni bed and breakfast?

DRUGA PRIMIJEĆENA ŠTETNOST

„I uzađe on odatle do Betela. Dok se uspinjao putem, izađoše iz grada mala djeca i rugahu mu se govoreći: ‘Uzađi, ćelavi; uzađi, ćelavi!’ On se obazre; pogleda ih, i prokle ih u Gospodinovo ime. I izađoše iz šume dvije medvjedice te rastrgoše četrdeset dvoje od te djece“ (2. Kraljevima 2,23-24).“

Mila Nadbiskupijo, pogledajte ovu štetnost koje se ne bi posramio ni Tarantino. Naime, prorok Elizej je popizdio, jer su ga djeca zajebavala da je ćelav pa su iz šume izletjele dvije medvjedice i u Gospodinovo ime izmasakrirale djecu. Pa čovječe božji, filmovi Tarantina su Bal na vodi za ovo prolijevanje krvi. Da je Quentin snimao ovakav film o masakru djece, vjerojatno bi ga nazvao: Nož, žica, medvjedica.

TREĆA PRIMIJEĆENA ŠTETNOST

„Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi. Tad reče Samson: ‘Magarećom čeljusti gomile prebih, magarećom čeljusti tisuću pobih’. Rekavši to, ba-

ci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: ‘Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?’.“

Poštovana Nadbiskupijo, pa ovo više nije ni Tarantino. Čuj, uzeo magareću čeljust i s njom pobio tisuću ljudi. Ovo je Tarantino feat. Robert Rodriguez. Od sumraka do zore plus još sutrašnje jutro i popodne, jer treba vremena da s magarećom čeljusti pobiješ tisuću ljudi. Pa i Putin feat. Netanyahu bi potrošili barem jedan tjedan da s magarećom čeljusti „gomile prebiju, tisuću pobiju“. Kako uopće izgledaju ubojstva s magarećom čeljusti? Zašto je baš magareća? Zašto nije konjska? Ili recimo, zašto nije čeljust Tončice Čeljuske? Dobro, nije to sad ni bitno. Ono što jest da se radi o masakru, ili ako baš hoćete genocidu Filistejaca, a sve se to nalazi u glavnom udžbeniku koje moje dijete proučava u školi.

ČETVRTA PRIMIJEĆENA ŠTETNOST (18+)

„Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli“ (Postanak 6,1-2).“

Uzvišena Nadbiskupijo, o čemu se ovdje točno radi, moram iskreno priznati da ne znam, ali sam siguran da je riječ o seksu i to nastranom. Doduše, lijepo je kad kćeri ljudske pristanu - znam to i iz vlastitog iskustva (iako se to ne događa tako lako i tako često kako izgleda

Priče iz Biblije znaju biti strašnije od Hrvatskog sabora

u ovom citatu) - ali ovdje mi se nekako čini da ima malo i neslobodnih radnji, jer kćer ljudska teško može odbiti sina Božjega, ipak je on viša kasta. Tko li je točno taj Sin Božji - zločesti anđeo iz spotova black metal bendova ili nešto drugo? - teško je shvatiti, ali prisilne seksualne radnje zasigurno su prisutne, jer ti Božji sinovi „uzimahu sebi za žene koje su god htjeli“.

PETA PRIMIJEĆENA ŠTETNOST (OVO NIJE NI

ZA CHARLIEJA SHEENA, A KAMOLI NORMALNE 18+)

Dragi čitatelji, evo dolazimo do vrhunca, doslovno i figurativno. Pa da vidimo tko je kako ejakulirao:

„Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. Starija reče mlađoj: ‘Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo’. One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Sutradan starija reče mlađoj: ‘Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo’. Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca (Postanak 19)“

Seks sinova Božjih s kćerima ljudskim meki je

pornić za ove egzibicije što su izvele kćeri Lotove s vlastitim ocem. Dragocjena Zagrebačka nadbiskupijo, godinama ne gledam porniće, baš zato jer je svaki drugi „stepfather“, „stepmother“, „stepdaugthter“ - baš mi se povraća od takvih i sličnih obiteljskih seksualnih aktivnosti – ali svi ti ‘step pornići’ nisu ni prvi skalin nastrane gadece gdje opiješ oca, pa ga iskoristiš, i pritom još zatrudniš. Ne znam kakav bolesniji fetiš može postojati poviše ovoga. Možda da kćeri Lotove opiju tisuću muških, pa u gang bangu spavaju sa svima njima, a nakon što svrše, pobiju ih s magarećom čeljusti, pa ih zakopaju na tri dana i tri noći u utrobu ribe, a onda da iz šume stignu one dvije medvjedice pa na bis odigraju partiju nekrofilije.

ZAKLJUČAK

Evo ga, poštovana Zagrebačka nadbiskupijo, moram vam reći kako sam bio nezainteresiran za školski program, ali vi ste me ponukali da se ne „ustručavam upozoriti na štetnosti koje primijetim i da se ne bojim podići svoj glas“. E pa evo sam podigao svoj glas, jer smatram da moja djeca ne bi trebala učiti o nastranim kćerima Lotovim. Što ako čitajući ove perverzije mojim kćerima sutra padne na pamet da me napoje vinom, pa legnu sa mnom, a ja da ne znam ni kad su legle, ni kad su ustale?

Eto toliko od mene, draga Nadbiskupijo. Eh da, i zaboravio sam vam reći da se sve ove seks i masakr priče nalaze u Bibliji, glavnom udžbeniku Vjeronauka, predmeta kojeg pohađaju moja i tuđa djeca ne samo u zagrebačkim, nego u svim hrvatskim školama.

Evo ga, poštovana Zagrebačka nadbiskupijo, moram vam reći kako sam bio nezainteresiran za školski program, ali vi ste me ponukali da se ne „ustručavam upozoriti na štetnosti koje primijetim i da se ne bojim podići svoj glas“. E pa evo sam podigao svoj glas, jer smatram da moja djeca ne bi trebala učiti o nastranim kćerima Lotovim.

Kćeri Lotove napijaju oca da ga iskoriste

U zemlji gdje se budućnost mjeri po tome koliko se duboko može iskopati iz prošlosti, Domovinski pokret, koalicijski partner vodećeg HDZ-a, preuzeo je najčasniju misiju u povijesti; raskrinkat komunističke zločine od prije ravno osam desetljeća. Na čelu tog svetog inkvizicijskog odjela, angažirana je profesorica povijesti i moralne čistoće gospođa Vukelić. I baš kad je vrijedna gospođa krenula kopat po grobovima prošlosti, komunisti iz groba uzvratiše udarac; objavili su njezinu davnu fotografiju iz Playboya, na kojoj je pokazala više povijesti nego što je planirala. Ona ih tužila, a sud potvrdio da je slika autentična. Dakle, znanstveni dokaz: i povijest može biti gola, samo treba imati hrabrosti da je se pokaže.

U međuvremenu, iz Domovinskog pokreta hvale njezin rad. Cilj im je jasan: pronaći i posljednjeg Titoistu, pa makar i u obliku duha u šufitu seoske zadruge. Ali cilj im nije osveta, nego - istina. Istina. po mogućnosti objavljena u nastavcima, s ilustracijama i glamuroznim fotografijama, ekskluzivno u – Playboyu ili remetinačkim Novostima.

I dok s ljevice gunđaju kako istražitelji zločina više poziraju nego kopaju, drugi vjeruju da će se na kraju povijest ipak ogoliti - doslovno. Pa i onaj drugi detalj, kad se profesorica slikala ispod ustaške zastave. A kad završe s komunizmom, možda se pozabave i drugim zlima koji muče naciju: korupcijom, uhljebništvom i praznim frižiderima svojih građana. Ali treba strpljenja jer istraživanje traje. Razvoj povijesti je sličan razvoju povijesne fotografije; najbolje se razvijaju u - mračnoj komori.

Ispod zidina na Pilama, sklapa se drvena maketa Grada, nova igračka, odnosno novi prostor za igranje djece i odraslih. Neki već govore da para - Disneyland. A gradonačelnik tvrdi da se radi o simbolici povezanoj sa spomeničkom baštinom i dodaje kako je projektantica završila baš taj fakultet i odradila izvrstan po-

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

GOLUB MIRA

so, za razliku od vječnih njorgala, koji niti su projektanti, niti su završili tu vrstu fakulteta, ali zato rado svima dijele pecete. Nije jasno na koga su mislili kad su rekli kako za projektirat i napravit maketu Grada od drva treba završit fakultet, a da za vodit pravi Grad od kamena - takav ne treba! Tu su valjda mislili na vodiče što vode turiste kroz grad, a ne na vodiče koji vode nas - domaće. Nobelovu zlatnu medalju za mir i milijun dolara, dobila je María Machado iz Venezuele, javili su Norvežani. Hrabra Venecuelanka već godinama diže glas protiv diktature u svojoj zemlji, čiji diktator/predsjednik je traži kako bi je zamolio da šuti. A toga diktatora bi rado uklonio američki predsjednik Trump, ne zato što mu je kolega diktator, nego jer mu ne da naftu.

Ali Nobel je Nobe pa se Trumpovi pristaše pitaju nije li njegova hrabrost ipak veća od one gospođe Marie. I on se hrabro bori protiv cijeloga prijateljskog svijeta, osim protiv Rusa, Bjelorusa, Sjevernokorejaca, Kineza...

Ne zanima njih što će María Machado novčanu nagradu uložit u borbu za građanske slobode i demokraciju, za razliku od Trumpa koji bi je uložio u novu izbornu kampanju.

I dok gospođa María prima zlatnu medalju, digitalna golub mira Trump twita: ja sam je trebo dobit, ako ništa onda zbog mira u Gazi.

A negdje na Karibima diktator Maduro izlijeva svojoj zemljakinji betonsku medalju koja se nosi oko vrata, bez mogućnosti skidanja, unaprijed uživajući u dodjeli joj nagrade za mir - onaj vječni. Teško je dokučit zašto, ali eto, ponos Hrvatske u EU, parlamentarac Bartulica, apostol konzervativne Europe i neumorni čuvar obiteljskih vrijednosti, odabrao je baš naš grad za konferenciju krajnje svjetske desnice. Tema: nekrolog pokojnom američkom aktivistu Charlieju Kirku. Jer, ‘ko ne bi želio posvetiti dan političkom mučeniku s druge strane bare?

Govornici su, u duhu ekumenske ljubavi, ne samo podržali rehabilitaciju četničkih vođa, nego usput i hrvatsku državu uspjeli proglasit pravnim nasljednikom NDH

S druge strane, ljevica se tresla ko da je stigla nova sezona ‘Igre prijestolja’. U njihovoj verziji budućnosti, ovi bi Dalmaciju vratili Italiji, neistomišljenike protjerali, a imovinu naravno nacionalizirali, ali u privatne ruke. Mladež bi, po starom receptu, veselo ginula za ideale Kaptola, Opusa Dei, Orda Iurisa, Vigilarea i drugih svetih institucija koje bdiju nad našim moralom (i tuđim posteljama). I ‘ko bi drugi mogao sve to organizirati bolje nego Bartulica? Dok ga majka hrani i pegla mu košulje, on s pravom može tvrditi da zna kako izgleda tradicionalna hrvatska obitelj. U opasnosti od atentata nije, osim ako se i dalje bude vozio Ferrarijem prijatelja iz podzemlja. A to mu više ne treba, nakon bogate gaže u darežljivom Europskom parlamentu.

Piše Mario Klečak

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Diyana i Katica - nema potrebe žuriti, stigne se i popričati i kavu popiti

Marijana, Ilijana i Dubravka - godi vanka poći i u ne jako hladnoj noći

Goran i Pasko - za krenuti u olignje najbolje je kad pomalo završava dan

Edi, Antonio i Nenad - valja se nadati da će se u istom sastavu opet naći ponekad

Mirso, Neno i Renato - kad se dobro ugosti, vrijeme “proleti”, to je bar poznato

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Antun, Marija i Nikolina - dobri prijatelji rado Stradunom prođiraju i popričaju

Dino, Miloš, Vinko, Branka i Mi - ljepote Grada oduševljavaju uvijek i sada jedinstvenošću sklada

Rodrigo i Inna - iskreno prijateljstvo radost je i milina

Vedrana i Dita - lijepo je u predahu gustati, ne treba nikamo hitati

Vesna i Joan Ivana - ‘ajde pogodi kako se odjenuti ovih dana

SRUŠIO REKORD

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

“NORWEGIAN ESCAPE” je najveći od najvećih koji je

ikada uplovio u Dubrovnik, krstio ga je slavni reper

Službeno ga je krstio Armando Christian Pérez, poznatiji kao

Pitbull, a najveći je kruzer koji nam je ikada doplovio

NORWEGIAN ESCAPE je najveći brod koji je ikada uplovio u luku Gruž i na sidrište otoka Dakse ili Lokruma. On je najveći po bruto tonaži (volumen svih zatvorenih prostora broda) te je veći i od svih ostalih teretnih brodova, nosača aviona itd. Postoje četiri kruzera koji su uplovili u grušku luku, a duži su od njega, a to su MSC DIVINA, MSC PREZIOSA, MSC FANTASIA i MSC SPLENDIDA sa svojih 333,33 metra dužine. Međutim, veličina broda se iskazuje bruto tonažom (gross tonnage), a NORWEGIAN ESCAPE ima impozantnih 165157 BT-a. Danas se NORWEGIAN ESCAPE nalazi na 36-tom mjestu najvećih kruzera na svijetu.

U VLASNIŠTVU JEDNE OD NAJVEĆIH

KOMPANIJA

NORWEGIAN ESCAPE je kruzer klase Breakaway Plus u vlasništvu Norwegian Cruise Line (NCL), američke brodarske kompanije koja je osnovana u Norveškoj 1966. godine sa sjedištem u Miamiju na Floridi i registrirana na Bahamima. To je četvrta najveća kruzerska kompanija na svijetu po prevezenim putnicima koja kontrolira oko 8,6 posto ukupnog

svjetskog udjela na tržištu kruzera od 2021. godine. Bila je u potpunom vlasništvu tvrtke Norwegian Cruise Line Holdings koju su osnovali Norvežanin Knut Kloster i Izraelac Ted Arison. Ubrzo je Arison napustio kompaniju kako bi osnovao Carnival Cruise Lines, dok je Kloster kupio nove brodove za plovidbu po Karibima s novim imenom kompanije Norwegian Caribbean Lines. NLC gradi sve veće i veće brodove te na red dolazi i Brea-

Brod ima 165157 BT-a, dug je 325,9 i širok 46,5 metara, a na svojih 20 paluba može ukrcati 4266 putnika i 1733 putnika

NCL ga je planirao rasporediti na plovidbe prema Europi, i to iz Kopenhagena prema baltičkim zemljama 2020., ali pandemija COVID-19 je obustavila te planove

kaway klasa, a onda i nešto veća klasa brodova klase Breakaway Plus. Ona je isporučena floti i dizajnirana je s većim dimenzijama i bruto tonažom od svojih starijih sestrinskih brodova Norwegian Breakaway i Norwegian Getaway koji imaju po145655 GT-a.

POVIJEST NAJVEĆEG BRODA

Nakon što je NCL naručio NORWEGIAN ESCAPE od njemačkog brodogradilišta Meyer Werft u listopadu 2012. po cijeni od 700 milijuna eura, kobilica mu je položena u rujnu 2014., a iz građevinskog doka je porinut u kolovozu 2015. godine. Nakon toga je isporučen u listopadu 2015. godine. Službeno ga je krstio Armando Christian Pérez, poznatiji kao Pitbull, slavni američki reper, pjevač, tekstopisac i glumac.

Brod ima 165157 BT-a, dug je 325,9 i širok 46,5 me-

tara, a na svojih 20 paluba može ukrcati 4266 putnika i 1733 putnika. Dizel-električni pogon mu daje brzinu do 23 čvora. Kad je bio izgrađen, imao je najveći vodeni park u cijeloj floti NCL-a. Nakon isporuke, NORWEGIAN ESCAPE je isplovio iz Bremerhavena za Hamburg na početak svojih inauguracijskih svečanosti, gdje će započeti svoje dvodnevno prvo putovanje za Southampton. Nakon svog prvog putovanja 29. listopada 2015., krenuo je na transatlantsko putovanje za Miami. NCL je u ožujku 2014. objavio da će brod biti raspoređen u Miami kako bi tijekom cijele godine plovio istočnim Karibima do Tortole, St. Thomasa i Nassaua za svoju prvu sezonu. Nastavio je ploviti iz svoje matične luke Miami do proljeća 2018., da bi u travnju 2018. bio premješten u luku New Yorka iz koje je isplovljavao na tjedna krstarenja do Bermuda i do otoka istočne obale Kanade. Vratio se u Miami u studenom 2019. kako bi plovio tjednim itinerarima do zapadnih Kariba.

NCL ga je planirao rasporediti na plovidbe prema Europi, i to iz Kopenhagena prema baltičkim zemljama 2020., ali pandemija COVID-19 je obustavila te planove. Nakon više od godinu dana, plovidbenih pauza ponovno je krenuo iz luke Port Canaveral u blizini Orlanda u studenom 2021. prema Karibima. Brod je isplovio iz Civitavecchie kako bi krstario po Mediteranu tijekom svog prvog ljeta u Europi u svibnju 2022. godine. U proljeće 2023. plovio je ili iz luke Port Canaveral ili iz Miamija prema Karibima. Od 17. listopada 2023. NORWEGIAN ESCAPE plovi iz luke New York za Novu Englesku (SAD) i Kanadu, a rute s isplovljavanjem iz Mediterana ponovo su planirane za ljeto 2024. godine. Brod je i dalje u plovidbi.

25. NAGRADA DUBROVNIKA

AK Dubrovnik Racing ostao kralj brda: „Mi smo fanatici ovog sporta”

Rekordan broj natjecatelja ove je godine nastupio na međunarodnoj brdskoj automobilističkoj utrci „Nagrada Dubrovnika”. Čak 150 vozača iz cijele Europe. Ponajviše iz Hrvatske, jer se na ovoj utrci boduje domaće Prvenstvo, ali i iz Crne Gore, za čije se Prvenstvo također boduje ova utrka. No, bilo je tu i vozača iz Slovenije, Italije, Mađarske...

Piše Rafael Barkiđija

Foto: Rafael Barkiđija

Uoči posljednje utrke brdskog Prvenstva Hrvatske ove sezone, Nagrade Dubrovnika, domaćin te utrke i branitelj naslova Dubrovnik Racing, imao je samo osam bodova prednosti nad AK Župa Dubrovačka. Time je pitanje momčadskog prvaka Hrvatske bilo otvoreno do ove posljednje stanice, koja se već četvrti put vozila na stazi od mosta dr. Franja Tuđmana do Osojnika. Treninzi su bili na rasporedu u subotu, 11. listopada, a utrka dan iza. Tijekom druge vožnje u nedjeljnom programu bilo je već jasno kako je Dubrovnik Racing postao novi/stari prvak Hrvatske. To im je bio ukupno 16. naslov na brdu i ukupno 32. trofej u 32 godine postojanja. Čista dominacija u hrvatskom au-

tomobilizmu.

Ukupni pobjednik „25. Nagrade Dubrovnika – Memorijal Željko Đuratović – Trofej Dubravko Čikor” bio je vozač AK Župa Dubrovačka, Matija Jurišić. Drugo mjesto osvojio je Nikola Radnjić, a treće Žarko Knego.

„Mi smo fanatici ovog sporta. Idemo isključivo na prva mjesta. Da nismo toliko homogeni, moćni i da nemamo toliko širok dijapazon ljudi, teško bi došli do naslova. Osim Dubrovnik Racinga, Župe, ima tu još puno klubova na jugu Hrvatske. Brdsko prvenstvo je došlo do jedne ozbiljne razine i velike konkurencije” – istaknuo je Nikša Stahor iz Dubrovnik Racinga.

„Ovo je neka realnost. Mi smo to spremno

prihvatili, to drugo mjesto. Bili smo u deficitu i znali smo da su neke stvari možda lošije posložene uoči utrke. Znali smo da u zadnju utrku ne možemo doći s bodovnim zaostatkom. Imali smo nekoliko pehova. Od kvarova do udaraca i problema s vozilima. To sve utječe na izvedbu, ali na kraju, čestitam Dubrovnik Racingu” – riječi su Mara Barovića, čovjeka koji je nekada vozio za Du Racing, a sada je jedna od ključnih osoba AK Župa Dubrovačka.

ORGANIZACIJA ZA PET, STAZA ZA PET, DAN ZA PET

Za Dubrovnik Racingom su tjedni organizacije ove utrke. Tehnička priprema na cesti od mosta do Osojnika trajala je danima

prije utrke, no, administrativna i ostala organizacija s „papirima” i dozvolama, trajala je mjesecima prije. Veliki trud uložen je u svako izdanje Nagrade Dubrovnika, pogotovo jer se odvija na cesti koju koriste stanovnici Pobrežja.

„Nemam riječi koliko se moramo zahvaliti tim ljudima, jer im blokiramo i oduzimamo dio vikenda. Imali smo prekide kako bi povremeno propustili ljude da prođu, što remeti ritam utrke, ali ljudi žive gore. Hvala svima koji žive na tom potezu od Knezova do Osojnika, što imaju razumijevanja za ovo. Nakon utrke smo sve očistili i pustili cestu u promet” – pojašnjava Stahor, koji je već godinama direktor ove utrke. „Staza je jako zanimljiva, brza. Asfalt je dobar. Malo fali još dorade i pokoja ograda, da se može održati i kategorija 2 (op.a. bolidi formule). Relativno je kratka, lako se zapamti, svi voze na limitima. I za vozače i za gledatelje je vrhunska” – nadodaje Barović. S obzirom da su u navedenom vikendu bili gotovo pravi ljetni dani, ne čudi što je veliki broj Dubrovkinja i Dubrovčana pohrlio na start na Knezove, ali i na put od mosta do Knezova, gdje su bili boxovi momčadi. Ove godine je Nagradu Dubrovnika pratio veliki broj mladih, kako momaka tako i djevojaka, ali za to postoji jedan egzaktan razlog.

SPEKTAKL UVELIČALA INTERNET ZVIJEZDA

Adrian Petričević je poznata osoba među mladim Hrvatima. Riječ je o drifteru, automobilistu, ali i influenceru. Na njegovim društvenim mrežama i YouTube kanalu prati ga više stotina tisuća ljudi. Dubrov-

nik Racing ga je pozvao kao gosta ove utrke. Prvo se u petak uoči utrke u Uvali Lapad družio s mladim Dubrovčanima. Čekao se red za selfije i autogram. U subotu i nedjelju je sam nastupio, van konkurencije, na ovoj utrci. Dionicu dugu malo više od dva kilometra odradio je u svom drifterskom stilu. Zbog toga je ove godine na utrci bio veliki broj mladih, definitivno najveći do sada.

„Internet je čudo. Mladi su čudo. Ja i nisam toliko u tom điru, ali došlo je vrijeme da se bez takvih ljudi ne može. Njime smo dobili šušur, mlade, show.... Većina mladih je bila oko Adrijana. Ali, i mi imamo feedback od toga i nekakve koristi. Saznaju za našu utrku, naš klub, naše aute. Definitivno je to bio pun pogodak. Vozio je i našeg župana Peza, što će pamtit do kraja života, da ga vozi drifter. Onoga koga nije zanimao automobilizam nego samo Petričević, svejedno je bio na startu utrke i malo pratio” – kazao nam je Maro Franić iz Dubrovnik Racinga.

NA KNEZOVIMA JE BIO I KRALJ

EUROPSKOG BRDA

Mladi su tu bili za Adrijana, a oni nešto stariji i iskusniji automobilisti, na stazi su uživali zbog jedne druge zvijezde. Talijan Christian Merli je aktualni i šesterostruki prvak Europe na brdskim stazama u kategoriji formule. I on je došao u Dubrovnik na ovu utrku. Nastupio je van konkurencije, jer kategorija formula još nije licencirana na ovoj stazi, ali imati ovakvog vozača u na dubrovačkoj utrci je stvarno ogromna stvar.

„Jako sam sretan što sam ovdje jer me do-

čekala sjajna organizacija. Natjecanje je jako lijepo, a grad još ljepši. Dobio sam poziv i prije par godina i veliko mi je zadovoljstvo biti ovdje. Staza je zahtjevna s tehničkog aspekta, ali asfalt je dobar. Moram istražiti nove stvari na automobilu i za mene je ovo vrlo korisno jer mogu napraviti test. Nadam se da će se ovdje u budućnosti biti i više mjesta za formule, jer je dobra staza. Ima jedan brzi dio, jedan dugi dio. Rekli su mi da je stavljen novi asfalt, baš je lijep, sad je baš perfektan. Nadam se da će staza nekada biti licencirana i za formule” – kazao je Merli u razgovoru za Dubrovački Dnevnik.

SEZONA JOŠ NIJE GOTOVA, DU RACING LOVI 33. TITULU!

Nagradom Dubrovnika završila je sezona brdskog Prvenstva Hrvatske. Uskoro će, utrkom na Grobniku, finuti i sezona kružnih utrka. Nije teško za pretpostaviti kako se i u toj konkurenciji za naslov boriti Dubrovnik Racing.

„Imamo dvije utrke na Grobniku, dvije završne utrke sezone u studenom. Kaskamo par bodova za AKK Fly With Kolman. Uprijet ćemo sve naše snage, kao što smo sad na brdu. Cilj nam je uzeti i obraniti to kružno prvenstvo. Stvari nam ne idu u korist jer konkurencija ima više bodova, dva boda, ali jurišamo na Grobnik. Dubrovnik Racing će imati 12, 13 vozača. Ali, autosport je specifičan, jer te jedno pucanje gume može koštati naslova. Mi smo već godinama prvi i svi autoklubovi voze protiv nas. Ne da imaju protiv nas osobno, nego u sportskom smislu nas žele skinuti. Dok toga ima, konkurencija je jača” – zaključuje Franić.

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333

Fax: +385 20 418 551

MB: 1317857

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA

OD 17.10.2025. DO 23.10.2025.

Datum Vrijeme boravka Lokacija Očekivani broj putnika

Ime broda Dolazak Odlazak

17.10.2025 petak

5 (MARELLA EXPLORER)

TBC 4 (MARELLA EXPLORER 2) 04:00 20:00

VELA 08:00 23:00

humanitarni prilozi

CENTAR MASLINA

RSLUKA8838E

Branka Majstorović s obitelji, u spomen na Marka Margaritonija, prilaže 400,00 EUR. Stanari zgrada Alberta Hallera br. 19, 21 i 23, u sjećanje na pok. susjeda Đura Tatalovića, prilažu 130,00 EUR. Mirjana i Nikola Vojvoda, u spomen na dobrog Marina Sesjaka, umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR. Katarina Kusalo, u spomen na dragog gospara Luku Agostinija, umjesto cvijeća prilaže 50,00 EUR. Ana Rajić s obitelji, u

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Razlika izmedu života i WC-a je što u WC-u znamo gdje se pušta voda.

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

DOK ZAGROBNI ŽIVOT

Dok zagrobni život fantazija mota

Ovaj moj dogrobni već se odmotava

Sve više sve češće smrtno mi se spava

Ima ga još malo a gdje je još stota

Bdim dokle se stvaranost čitava odmota

spomen na pok. Luku Agostinija, umjesto cvijeća prilaže 50,00 EUR.

Vesna i Pavle Dabo, u spomen na pok. Anu Radin, umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR.

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

Promatram je pribran to je čista java

Grožđe smokve vino mlijeko juha kava

To je zbir ukupnih svagdanjih vrednota

Udruga za Down sindrom DNŽ

U spomen na dragog rođaka Iva Obradovića umjesto vijenca obitelj Paškov prilaže 50,00 EUR-a

U spomen na pok.

rođaka Iva Obradovića, Mato, Pero i Miho

Bupić prilažu 60,00 EUR-a

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr 14.10.2025. Stranica 1. od 1

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026. VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Koje sve oplovih nevere i luke

Sve sam ih svladao vješto lake ruke

Ništa sad ne valja pa ni postojbina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nema više čari uzvišena čina

Ni pjevana misa ništa mi ne vrijedi

Konteso molim Te priđi bliže sjedi

12/7/25

AUTO / MOTO

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodajem FIAT 500 hybrid. Kupljen 4/2024, prešao cca 7500 km. Garaža, kao novi, svjetlo plavi -Tel. 099/206-76 60

IZNAJMLJIVANJE

Tražim garsonjeru za dugoročni najam na području grada. Zaposlena, ozbiljna žena. Mob: 091 521 2844

Zaposleni bračni par s djecom traži u dugoročni najam dvosobni stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

PLOVILA

Prodajem novu opremu s motorom za barku Istranku. Cijena po dogovoru. Mob: 098 747 113

Prodaje se jedrilica Jeanneau Aquille dužine 8,65 m+spirun i krmena platforma 1,10 m te dodatna oprema. Vrlo povoljno. Mob: 098 427 600

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem obiteljsku grobnicu na Dubcu. Mob: 098 160 8479

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika.

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2

1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne infor-

macije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruk-

tura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem vrlo povoljno vanjska ulazna vrata od PVC-a, bijele boje, dim. 205x100 cm, mini retro pećnicu Klaristen, kapaciteta za šest osoba, ugradbe-

no kuhalo s dvije ploče od rostfraja i televizor LG, ekran 140 cm. Prigodno za apartmane ili kuće za odmor. Za detaljne informacije nazovite: 098 285 355.

USLUGE RAZNO

Muškarac traži ženu za intimne susrete od 35 do 48 godina. Viber: 00387 63 633 635

Muškarac traži žensku osobu za upoznavanje i druženje na wocap. Mob: 097 638 2802

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Čistila bih i održavala apartmane, poslovne prostore, stubišta, ulaze i sl. na području Dubrovnika. Mob: 00387 65464573

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, košnja trave – mob: 091 614 3946.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 13. 10. do 19.10.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 20.10. do 26. 10.

preminuli

MILENA MAŠKOVIĆ 1978

NEDA ŽUVELA 1965

NINA VODOPIĆ 1932

ANE RADIN 1953

MILICA AVEJIĆ 1937

PAVO KIPRE 1935

NIKŠA VERAMENTA 1967

PERICA MARKIĆ 1936

MARIN SESJAK 1957

LUKO AGOSTINI 1949

RAMO MANDŽIĆ 1952

DAMIR KUCULO 1935

MERI KIRLIĆ 1940

STANA HEBIB 1932

JADRANKA MILIČIĆ 1939

PERO STJEPOVIĆ 1945

IVAN SABLJIĆ 1940

DRAGICA BJELICA 1935

JELE RADIŠ 1932

PARK KOJI DO DANAS NIJE BIO ZNAČAJNO OBNOVLJEN

Franković u obilasku

parka Gradac: ‘Moj treći mandat obilježit će predanost javnom i zelenom’

Do kraja svibnja iduće godine bit će gotovi radovi obnove parka Gradac koji je izgrađen 1898. godine i od tada do danas on nije značajno obnovljen. Riječ je o najvećem i najznačajnijem parku u gradu. Gradonačelnik Mato Franković sa suradnicima je u utorak obišao park te naglasio kako su sredstva od 4 milijuna eura osigurana putem ITU-a, a od toga je odrađen veliki posao poput uključivanja ljudi koji su izradili programsko rješenje. Nakon toga, dodao je Franković, proveden je urbanističko-arhitektonski natječaj na kojem je odabrano najbolje rješenje i na kraju je raspisala javna nabava. Projekt je vrijedan više od 4 milijuna eura u što je uključeno sve: nadzor, izrada projektne dokumentacije i ostalo.

„Radovi dobro napreduju i kada sve bude gotovo park će biti stavljen u punu funkciju. Drago mi je što značajna sredstva ulažemo u zelene površine i ovaj park ui-

stinu predstavlja predanost grada javnom i zelenom. Vjerujem da će to obilježiti ovaj moj treći mandat. Osim parka koji sad radimo, u tijeku su radovi u parku u Pilama, nakon toga ide park Brsalje, a u pripremi je projektna dokumentacija za obnovu parka Bogišić. Gruž smo ozelenili, kao i područje Bulevara kojeg ćemo ozeleniti i s druge strane. Očekujemo projektnu dokumentaciju za sadnju stabala u Ulici Iva Vojnovića i to je nešto što ćemo raditi u budućnosti. Svakako, posadit ćemo maksimalan broj stabala na području grada u nadolazećem periodu. Cilj nam je obnoviti sve javne parkove, jer oni godinama vape za obnovom koje nije bilo. Osigurali smo sredstva i idemo korak po korak, park po park“, kazao je Franković. Pročelnica Odjela za izgradnju i upravljanje projektima Paula Pikunić Vugdelija precizirala je kako napreduju radovi. “Zasad su pri kraju krupni građevinski i

armirano betonski te kopanje rovova za instalacije. Na osam lokacija, od ukupno deset koji su armirano betonski, radovi su završeni. Preostale su još ambijentalne sobe i auditorij, napravljen je sanitarni čvor, instalacije poput javne rasvjete, naponskih kabela i vodovodne mreže su gotovi. Na nekoliko lokacija imamo vodospreme i u njih se prikuplja voda koja se onda koristi za navodnjavanje parka. Minimalno se koristi vodovodna voda, imamo vrtne hidrante uz pomoć kojih se navodnjava na nedostupnim područjima. Veći dio stabala koja su bila oštećena i oboljela su uklonjena, a u planu je obilna sadnja raznovrsnog zelenila, i zimzelenih i listopadnih vrsta. Radi se na povećanju bioraznolikosti, a poštuje se kulturno naslijeđe koje je park imao dosad. Kada se završe instalacije i kada se odradi hortikulturni dio, idu staze i na kraju oprema”, zaključila je pročelnica Pikunić Vugdelija.

Piše Aida Čakić

foto Aida Čakić