Dubrovački dnevnik br. 259

i svetkom

stranica 12

INSPEKCIJE ‘ČEŠLJALE’ PO ŽUPANIJI:

Brojni prekršaji i preko sto tisuća eura kazni! stranica 6

PODUČAVA

Odlično im leži dubrovački govor, ne znaju za krumpir, ali znaju što je patata!

stranica 20

Podigli su glas, po cijenu života, ali nisu mogli gledati zločine svojih sunarodnjaka

stranica 26

Unutar 10 sati pokušat će pretrčati 60 kilometara i svladati preko 100 prepreka! stranica 17

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici

Grgo Jelavić / PIXSELL DD

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, nego onaj koji misli da je sve što je pročitao istina

Piše Vjera Šuman

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Prošli put sam trkeljala o poljoprivredi, ni ne sluteći kako će priča sa svinjogojstvom otići dovraga. Početak je bio smirujući, kao sve je pod kontrolom, krivi su blentavi mali uzgajivači, onda neki šverceri koji su dovlačili svinje iz rizičnih zemalja. Penavi su Srbi najsumljiviji pa čak tvrdi kako je riječ o specijalnom ratu protiv interesa Domovine. Zato je odmah jasno kako hrvatske inspekcije s tim nemaju nikakve veze. Ipak, sad će se i njih pokušati natjerati da ozbiljnije rade posao, dok policija i carina moraju ‘čvršće’ čuvati granicu. Ispada kako su se dosad samo zezali s migrantima pa nisu obadali svinje. Ministar od poljoprivrede, isto DP-ovac je nekako saznao kako su za sve krive divlje svinje, što se Penavi baš nije svidjelo. Ipak je ministar objavio lovcima slobodan odstrel divljih svinja, iako za mir u ‘kući’ ne isključuje mogućnost specijalnog rata. Od naloga do nekog ozbiljnijeg razmišljanja na temu divljih svinja prošla su dva mjeseca, ali vrag je odnio šalu pa će dizati i dronove kako bi locirali, identificirali i odstrijelili. Divlje svinje, dakako. Doduše, sad su u igri i muhe i ptice kao potencijalni krivci. Ipak, i

dalje se gura priča o najvećim krivcima, tim vražjim malim uzgajivačima. Sasvim logično, mali neozbiljno shvaćaju bio sigurnosne mjere za razliku od velikih koji su, je li, ozbiljni. Onda paf! Početkom ovog tjedna krenula je masovna eutanazija 12 000 svinja na farmi Sokolovac iz Belja, koja je u sastavu Podravke. Martina, koja možda nije kao naša Ćićova mala suho zlato, ali je barem živo srebro, Belje je kupila od Vujnovca, vlasnika Fortenove. Sad se svi čude, kako je moguće da na tako velikoj farmi nisu poštovane bio sigurnosne mjere. I tko je odgovoran? Samo da se zna, Martina s tim blage veze nema. Nije njezin posao provoditi bio mjere. Kad bi se radilo o nekom tričavom malom uzgajivaču, život bi bio puno jednostavniji. Svima. Porokaš gude, njemu pukneš kaznenu i završen posao. S druge strane, farma kokica nesilica Lukač stalno je pod nadzorom i svako malo mu kao pronađu salmonelu, ne u jajima, ne u kokama, nego u dreku rečenih kokica. Analize Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ne nalaze salmonelu u jajima, niti u kokicama. I nakon već nekoliko totalnih eutanazija, ni krivih

ni dužnih i zdravih nesilica, Lukač odustaje od uzgoja i kaže kako će se baviti uvozom jaja, jer je, kako stvari stoje, to isplativije. Čini se da je i on došao pameti kako se u nas ne isplati tramakati radom. Osim toga, Veterinarski institut neće imati pojma kakav je drek kokica čija se jaja uvoze. Onda će biti dovoljno da salmonela nije u jajima.

Već nekoliko manjih uzgajivača kokošjih jaja diže bijelu zastavu jer im tako nema smisla raditi. I onda cvijeta uvoz pa tako više nismo samodostatni ni u jajima. Ili se teren priprema za nekog velikog ‘igrača’, što je, naravno, nemoguće jer bi se u tom slučaju radilo, o Bože mi prosti, mafiji. A to nije?! Nismo mi Sicilija ili Rusija nego ozbiljna i uređena država. Malo olakšanje zbog tih silnih eutanazija svinja i kokoši je što će firma ća firma, a ne neka tko zna otkud, uvo

Ene, imaju puno kolesterola i štetni su za zdravlje žila i srca. Onda svi imaju visok tlak i razne koronarne bolesti pa se žale na neučinkovito zdravstvo. Kako bi se sad mogao pojaviti višak kukuruza, krajnje je vrijeme da tu zdravu namirnicu ubacimo u što većim količinama u prehranu. Zdravo je ipak najbolje. Povrće je isto preskupo, pa se koncentrirajmo na kukuruz, ječam, juhe od koprive i slične zdrave namirnice. Pokoja srđela s velikim udjelom Omega 3 i jednom tjedno, najbolje nedjeljom, meso na trpezi. Zdravi i veseli, ne pilamo doktore i ne trebamo bezvezne i skupe pretrage. Dosad ste krkali prevelike količine mesine i eto vam sad. Zdravstvo nam je pred kolapsom. Saberite se.

Zato vrijeme po Gradu neki govore o famoznom popisu imena. Svatko

kakva tajna. Oni koji su izašli iz ‘ormara’ donijeli su takvu odluku svojom voljom. Daleko smo mi od tolerantne sredine koja prihvaća druge i drugačije. U ovo vrijeme ludila kakvo se počinje događati u cijelom svijetu, od zagrebačkih premlaćivanja homoseksualaca do stravičnog ubojstva izrazitog konzervativca i protivnika gej zajednica u Americi, nije dalek put. U vremenima koja su teška sama po sebi, dok sa svih strana tutnje ratni bubnjevi, samo mali povod, bio lažan ili istinit (što to uopće znači?), dovoljan je za katastrofu, za prebijanje ili čak ubojstvo nekog koga smatramo drugačijim. Moraliziranje i lažna briga za obitelji onih koje žive s nekim tko nije izašao iz ‘ormara’, lako se može pretvoriti u nepopravljivu katastrofu upravo za te obitelji. Je li vrijeme da se taj i takav popis i progon zaustavi i da netko odgovorandati ljudi i obitelji za koje se, kao, jako brinu ovi ‘moralni’ dušobrižnici? Takve

ralna i ‘prava’! I na kraju, citat jednog u -

drića: „Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, nego onaj koji misli da je sve

TURIZAM

Nova era posezone i zime: Fokus na kongresni turizam, ali i lokalne ljude

Dok druge destinacije bilježe pad u turističkim brojkama, nakon iznimno uspješne špice sezone, Dubrovnik se sada fokusira na kongresni turizam, lokalne goste i inovacije u zimskom sadržaju kako bi osigurao cjelogodišnji rast

Dubrovnik u 2025. godini zadržava kontinuitet u turističkim brojkama, ali i sve jaču orijentaciju prema turizmu izvan glavne sezone. Prema podacima iz sustava eVisitor, od početka godine do 15. rujna ostvaren je 1.075.721 dolazak (indeks 99) i 3.491.853 noćenja (indeks 100), što znači da je broj noćenja u odnosu na isto razdoblje lani čak i nešto porastao, unatoč neznatno manjem broju dolazaka.

Najbrojniji gosti i dalje dolaze iz Ujedinjene Kraljevine, SAD -a, Francuske, Njemačke, Hrvatske, Španjolske, Poljske, Irske, Australije i Italije, a struktura gostiju pokazuje stabilnost glavnih emitivnih tržišta. Posebno važan segment u mjesecima izvan sezone postaje kongresni i poslovni turizam, u kojem Dubrovnik nastavlja jačati svoju poziciju. Tako je prošli tjedan održana dvodnevna međunarodna Neurobusiness konferencija na Kampusu Sveučilišta, a ovaj tjedan u hotelu Valamar Lacroma stiglo je oko 800 sudionika kongresa estetske medicine TAMC . U listopadu se očekuje i WorldSkills konferencija s približno 400 sudionika, dok će 27. Kongres Hrvatskog reumatološkog društva u studenom također okupiti oko 400 sudionika. Direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika, Miroslav Drašković, ističe kako Grad uspješno gradi imidž cjelogodišnje destinacije.

„Za zimsku sezonu očekujemo da bude na razini lanjske godine. U studenome nas očekuje Jazz outbreak i Lumiart, a nakon toga krajem mjeseca počinje i Dubrovački zimski festival,

kada u suradnji s Gradom počinjemo intenzivno raditi na promociji programa i koncerata, za koje vjerujemo da će privući veliki broj gostiju u Dubrovnik“, poručio je Drašković.

ZIMSKI FESTIVAL U NOVOM RUHU Jedna od značajnih novosti ove zime bit će novi koncept Dubrovačkog zimskog festivala, koji će zamijeniti dosadašnje kućice na Stradunu. Umjesto unificiranih kućica, fokus će biti na uključivanju lokalnih ugostitelja koji rade cijelu godinu. Oni će, uz prijavu na natječaj, dobiti mogućnost postavljanja dodatnih stolova na Stradunu, čime se stvara autentičniji doživljaj, ali i potiče rad lokalne ga-

Posebno važan segment u mjesecima izvan sezone postaje kongresni i poslovni turizam, u kojem Dubrovnik nastavlja jačati svoju poziciju.

Piše Petra Srebrović foto grgo Jelavić/PIXSELL

Dok neke hrvatske i svjetske destinacije bilježe značajan pad broja turista, u Dubrovniku se primjećuje i općeniti pad potrošnje u turizmu. Upravo zato je važno okrenuti se domaćem stanovništvu, prilagoditi ponudu njihovim potrebama i time osigurati stabilnost i održivost turističke sezone.

stro scene.

Ponuda će biti usmjerena domaćima, s cijenama prilagođenim lokalnom stanovništvu. Iako neće biti standardizirana, svaki će ugostitelj imati slobodu ponuditi nešto posebno za vrijeme trajanja festivala. Primjerice, restoran specijaliziran za burgere, moći će kreirati zimski burger po promotivnoj cijeni. Novi koncept predviđa i objekte s ugostiteljskim standardom, uključujući sanitarne čvorove, čime se podiže kvaliteta ponude i izbjegava model koji nije u skladu s ambijentom Straduna. Uz to, besplatan gradski prijevoz i ove zime ostaje kao podrška boljoj dostupnosti Festivala.

Iako se u novi koncept krenulo nešto kasnije, riječ je o pilot projektu koji Dubrovniku donosi originalan model kakav ne postoji nigdje drugdje na Jadranu. Cilj je stvoriti zimski šušur prirodan Gradu, ali i dati poticaj onima koji rade cijelu godinu, uključujući i one koji će zadržati otvorena vrata u siječnju i veljači.

STABILNA SEZONA

Unatoč izazovima koje nosi kraj sezone i konkurencija drugih destinacija, brojke iz rujna pokazuju da Dubrovnik zadržava poziciju među vodećim hrvatskim destinacijama.

U sredini mjeseca, 15. rujna 2025. ostvareno je 5.456 dolazaka (indeks 83) i 19.190 noćenja (indeks 96), a najvažnija tržišta ostaju Ujedinjena Kraljevina, SAD, Njemačka, Francuska, Poljska, Australija, Kanada, Španjolska, Irska i Švedska.

Kombinacija kongresnog turizma, kulturnih događanja i novog pristupa u zimskoj ponudi pokazuje da Dubrovnik više nije isključivo ljetna destinacija. S novim zimskim festivalom, prilagođenim sadržajem i snažnom podrškom lokalnim ugostiteljima, Grad jasno komunicira viziju turizma koji traje cijelu godinu, i to ne samo za turiste, nego i za njegove stanovnike.

Ovakav pristup i ulaganje u posezonu i zimsku ponudu posebno je značajan u kontekstu ovogodišnjih izazova u turizmu. Dok neke hrvatske i svjetske destinacije bilježe značajan pad broja turista, u Dubrovniku se primjećuje i općeniti pad potrošnje u turizmu. Upravo zato je važno okrenuti se domaćem stanovništvu, prilagoditi ponudu njihovim potrebama i time osigurati stabilnost i održivost turističke sezone. Fokus na lokalne goste i razvoj cjelogodišnje turističke ponude ključni su koraci za održivi rast Dubrovnika kao turističke destinacije u godinama koje dolaze.

25. rujna 2025.

DRŽAVNI INSPEKTORAT U AKCIJI

Turistička sezona pod povećalom: Brojni prekršaji i preko sto tisuća eura kazni u Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Sezona donosi više posla, osobito u turističkim destinacijama kao što je Dubrovnik. Međutim, donosi i niz inspekcija, koje su proteklih par mjeseci ‘harale’ cijelom Hrvatskom, pa tako i Dubrovačko-neretvanskom županijom. I dok se ovo ljeto puno pričalo o cijenama, malo se govorilo o poštivanju propisa i kvaliteti usluga. Zbog toga smo poslali upit Državnom inspektoratu i dobili detaljan izvještaj o tome što su proteklih par mjeseci zatekli na krajnjem jugu Hrvatske

Inspektori su obišli niz objekata kako u županiji, tako i u cijeloj Hrvatskoj

Hoteli, kampovi, marine, ugostiteljski objekti, trgovine i mnogi drugi gospodarski objekti našli su se ovo ljeto pod povećalom Državnog inspektorata. Dubrovačko-neretvanska županija nije iznimka jer je u okviru pripreme za turističku sezonu, a s ciljem osiguravanja zakonitog i sigurnog poslovanja u djelatnostima povezanim s turizmom, niz inspekcija u razdoblju od 12. svibnja do 15. rujna provodio koordinirane nadzore. Vrsta inspekcije ovisila je o nadležnosti i vrstama djelatnosti koje su kontrolirane, a kako navode iz Državnog inspektorata - ovim sveobuhvatnim pristupom omogućena je detaljna i učinkovita kontrola rada velikog broja gospodarskih subjekata.

Gledajući generalno, najčešće utvrđene nepravilnosti u koordiniranim inspekcijskim nadzorima odnosile su se na neudovoljavanje propisanim minimal-

nim uvjetima u ugostiteljskim objektima u pogledu opreme, uređenja i kategorizacije objekata, neregistrirano pružanje ugostiteljskih usluga smještaja, nepridržavanje higijenskih standarda posebice u provedbi HACCP sustava (sustav analize opasnosti i kontrole kritičnih točaka u proizvodnji, pripremi i distribuciji hrane) i higijene objekata, neregistrirano pružanje ostalih usluga, nepravilno označavanje hrane, nepoštivanje oznaka zemljopisnog podrijetla. Među nepravilnostima česte su i one vezane uz radno-pravne statuse radnika, zakašnjele prijave na mirovinsko osiguranje, neosposobljenosti radnika za rad na siguran način, neizradu procjene rizika, neisticanje obavijesti o načinu podnošenja pisanih prigovora, nepropisno odvajanje i zbrinjavanje otpada, ispuštanje otpadnih voda bez vodopravne dozvole, neishođenje potvrde o vodonepro-

U periodu od četiri mjeseca na području Dubrovačko neretvanske županije turistička inspekcija ukupno je obavila 270 koordiniranih inspekcijskih nadzora.

Piše Ivana Smilović Nel Pavletic, Goran Kovačić/ PIXSELL, DIRH

Niz inspekcija obilazio je naše područje

Jedan je poslodavac

dobio i privremenu

zabranu obavljanja

djelatnosti zbog nezakonitog rada

državljanina treće zemlje, ali nije izvršena

pusnosti sabirnih jama, oglašavanje vrste ugostiteljskog objekta koja nije utvrđena rješenjem, higijenski minimum, sanitarne iskaznice, proizvode bez deklaracije, neisticanja oznaka o zabrani usluživanja odnosno dopuštanja konzumiranja alkoholnih pića osobama mlađima od 18 godina, nepostojanje interne sljedivosti hrane te na neizradu plana evakuacije kao i na izostanak osobne zaštitne opreme.

TURISTIČKA INSPEKCIJA NAPLATILA 63 KAZNE

No, fokusirajmo se ipak na naše područje. U periodu od četiri mjeseca na području Dubrovačko-neretvanske županije turistička inspekcija ukupno je obavila 270 nadzora. U njima je utvrđeno 267 povreda propisa. Za dio utvrđenih nepravilnosti, točnije njih 60, primijenjeno je načelo oportuniteta odnosno upozorenja što znači da inspektori Državnog inspektorata nakon utvrđenih nepravilnosti nisu pokrenuli prekršajne postupke nego su prekršitelji zapisnički upozoreni o mogućnosti otklanjanja utvrđenih nepravilnosti u određenom roku, a bez izricanja daljnjih sankcija.

Inspektorat je protiv počinitelja nadležnom sudu podnio i 19 optužnih prijedloga za pokretanje prekršajnog postupka, dok je u ostalim prekršajnim postupcima donesen 45 prekršajni nalog na ukupan iznos od 86.696,04  eura. U prekršajnim se postupcima odlučivalo i o utvrđenoj protupravno stečenoj imovinskoj koristi ostvarenoj počinjenjem prekršaja. Naplaćene su i 63 kazne na mjestu počinjenja prekršaja u ukupnom iznosu od 17.665,83 eura.

NEISPRAVNO OZNAČAVANJE, NEISTICANJE

CIJENA...

Poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata sudjelovala je u 64 kontrole. U njima su utvrđe-

ne 32 povrede propisa, za što je izdano devet prekršajnih naloga, a za dvije nepravilnosti je primijenjeno načelo oportuniteta. Kako su nas izvijestili iz

Državnog inpektorata, poduzimanje mjera i pokretanje postupaka je u tijeku.

Najčešće utvrđene nepravilnosti su se odnosile na neispravno označavanje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao i za nepretpakiranu hranu se nije mogla utvrditi sljedivost. To zapravo znači da inspektori nisu mogli utvrditi odakle dolazi hrana koja nije pakirana u zatvorene ambalaže s deklaracijom, a sljedivost se odnosi na praćenje hrane kroz sve faze – od proizvodnje do prodaje, što nije moguće bez oznake.Također je utvrđena zlouporaba oznaka zemljopisnog podrijetla. Na naše područje stigla je i tržišna inspekcija, a obavljeno je ukupno 86 kontrola. Utvrđeno je ukupno 57 povreda, među kojima su primjerice neisticanje maloprodajnih cijena, neisticanje uvjeta prodaje, neisticanje obavijesti o načinu podnošenja pisanog prigovora, povrede vezano uz Odluku o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo i Odluku o objavi cjenika i isticanju dodatne cijene (kao mjera izravne kontrole cijena u trgovini na malo), kao i povrede odredbi Zakona o trgovini. I u ovom slučaju, inspektori su izrekli opomene za utvrđene nepravilnosti koje su otklonjene tijekom nadzora te za koje trgovac nije u povratu počinio prekršaj. No, za povrede za koje nije primjenjivo načelo oportuniteta, inspektori su poduzeli zakonom propisane mjere – kažu iz Državnog inspektorata.

POSEBAN NAGLASAK NA ZAŠTITU PRAVA RADNIKA

Ove godine inspekcijski su nadzori tijekom turistič-

Pečaćenje je ovaj put izbjegnuto

Inspektori rada za područje zaštite na radu su na mjestu počinjenja prekršaja izrekli 42 novčane kazne, a iznos od od 17.863,07 eura uplaćen je u korist Državnog proračuna.

ke sezone bili posebno usmjereni na zaštitu radničkih prava, uključujući ispravnu prijavu zaposlenih i zakonito zapošljavanje stranih državljana. U kontrolama u razdoblju 12. svibnja do 31. kolovoza 2025. godine na području Dubrovačko - neretvanske županije, inspekcija rada nadležna za nadzor u području radnih odnosa obavila je ukupno 173 kontrole kod poslodavaca koji obavljaju ugostiteljsku djelatnost, i to u hotelima, kampovima i ugostiteljskim objektima.

Najčešće nepravilnosti su one u vođenju evidencije o radnicima, posebice o radnom vremenu radnika, neprijavljivanje radnika na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje, uključujući i prijavljivanje nakon proteka propisanog roka, neizdavanje radnicima pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme protivno odredbama propisa i slično.

Zbog osnovane sumnje u počinjenje ukupno 52 prekršaja, protiv poslodavaca je nadležnim sudovima podneseno 13 optužnih prijedloga te je izdano 28 prekršajnih naloga i obaveznih prekršajnih naloga. Osim toga, doneseno je i osam upravnih mjera, od toga pet rješenja u skladu s odredbama zakona kojima je poslodavcima naloženo podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje za radnike za koje je utvrđeno da su obavljali neprijavljeni rad, kao i uplata novčanog iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske (za 9 radnika, ukupno uplaćen iznos od 23.850,00 eura), dva rješenja na temelju odredbi Zakona o radu te jedno rješenje privremene zabrane obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu u trajanju od 30 dana zbog nezakonitog rada državljanina treće zemlje (bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada).

Četvrtak, 25. rujna 2025.

davac u roku od tri dana inspektoru rada dostavio dokaz o uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 3.981,68 eura.

BEZ DOKAZA O OSPOSOBLJENOSTI –NEMA RADA

U istom vremenskom razdoblju inspektori rada nadležni za nadzor u području zaštite na radu na području Dubrovačko-neretvanske županije obavili su 86 inspekcijskih nadzora. U nadzorima je kontrolirana primjena odredbi Zakona o zaštiti na radu  u djelatnosti ugostiteljstva.Od sveukupno 86 akcija, devet inspekcijskih nadzora je obavljeno u hotelima, četiri u kampovima, jedan u marinama te 72 u ostalim ugostiteljskim objektima (restorani, barovi, catering, objekti jednostavnih usluga).

Tijekom akcije ‘Turizam 2025.’ inspektori rada za područje zaštite na radu su donijeli ukupno 194 upravne mjere, na osnovu utvrđenih prekršaja. Od toga su usmenim rješenjima izrekli 59 upravnih mjera zabrane na mjestu rada. Najveći broj mjera odnosio se na privremeno udaljavanje s mjesta rada radnika za kojeg poslodavac ne može predočiti dokaze o osposobljenosti za rad na siguran način i ispunjavanju propisanih uvjeta te na zabranu korištenja neispravnih sredstava rada i osobne zaštitne opreme. Doneseno je i 135 upravnih mjera, kojima je poslodavcima naređeno otklanjanje raznih nezakonitosti.

Pod povećalom je bila zaštita prava radnika

Navedena mjera zabrane obavljanja djelatnosti nije izvršena, a usmeno rješenje je ukinuto jer je poslo-

Najveći broj naredbi se odnosio na ispitivanje sredstava rada, ispitivanje parametara radnog okoliša, na obvezu osiguranja dostupnosti propisane dokumentacije radnicima, na izradu procjene rizika te na organiziranje prve pomoći radnicima na mjestu rada. Inspektori su na mjestu počinjenja prekršaja izrekli 42 novčane kazne, a iznos od 17.863,07 eura uplaćen je u korist Državnog proračuna. Većina prekršaja poslodavaca odnosila se na obveze poslodavaca vezane uz izradu procjene rizika i dostupnost procjene na mjestu rada te na neprovođenje praktičnih vježbi evakuacije i spašavanja.

VELIK BROJ POSLUJE U SKLADU SA ZAKONOM, ALI...

Kad se rezimira izvještaj Državnog inspektora i uvrste se sve navedene inspekcije, može se vidjeti da je broj ukupno utvrđenih nepravilnosti prešao 400. Optužnih prijedloga izdano je 32, a prekršajnih naloga 82. Upravnih mjera doneseno je 202, a prema ustupljenim podacima, naplaćeno je skoro 150 tisuća eura kazni u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. „Provedeni nadzori ususret i tijekom turističke sezone 2025. ukazali su kako velik broj gospodarskih subjekata posluje u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, ali i kako kod određenog broja gospodarskih subjekata postoji potreba za poboljšanjem.

I ove godine, koordinirani inspekcijski nadzori inspekcija Državnog inspektorata pokazali su se kao učinkovit mehanizam koji izravno doprinosi jačanju pravne sigurnosti, zaštiti potrošača i poštivanju prava radnika, a zahvaljujući ovakvom, koordiniranom i sveobuhvatnom pristupu, značajno je podignuta razina sigurnosti, kvalitete usluge i zakonitosti poslovanja u turističkom sektoru Republike Hrvatske”, zaključili su iz Državnog inspektorata.

PONEDJELJAK, 29.9. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

UTORAK, 30.9. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

SRIJEDA, 1.10. doručak dana

Poširana jaja s dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

ČETVRTAK, 2.10. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

PETAK, 3.10. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 4.10. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

NEDJELJA, 5.10. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

Dubrovnik uvodi izmjene prometnog režima

– S Lapadske prema Solitudu i obratno

Grad Dubrovnik nastavlja s aktivnostima usmjerenima na poboljšanje prometne protočnosti i kvalitete života građana. Kako bi se rasteretilo raskrižje na Pošti Lapad, Grad Dubrovnik planira izmjene prometnog režima u Ulici Ivana pl. Zajca i Riječkoj ulici, čime će se omogućiti izravni izlaz iz naselja Solitudo na Lapadsku obalu i obratno, odnosno omogućit će se prometno povezivanje Solituda s Lapadskom obalom.

Izmjene prometnog režima u ulicama Ivana pl. Zajca, Riječka i Bokeljska, sukladno prometnom elaboratu, su sljedeće:

- Ulica Ivana pl. Zajca: od spoja s Lapadskom obalom do spoja s Ulicom Vatroslava Lisinskog uvodi se dvosmjerni promet, uz zabranu prolaza za autobuse i kamione u smjeru La-

padska obala – Riječka.

- Riječka ulica: od spoja s Ulicom Ivana pl. Zajca do spoja s Bokeljskom ulicom uvodi se jednosmjerni promet.

- Križanje Riječka – Bokeljska: uređuje se prednost prolaska, određuju se glavni i sporedni pravci prometovanja.

-

Podsjetimo, osnovni preduvjet za no vu prometnu regulaciju je novoizgra đeno parkiralište na Orsanu, kojemu se pristupa iz Ulice Ivana pl. Zajca. No vo parkiralište raspolaže s ukupno 34 označena parkirališna mjesta, od ko jih je 29 namijenjeno osobnim vozili ma, pet motociklima, dok su dva par kirališna mjesta rezervirana za oso be s invaliditetom. Parkiralište zna čajno pridonosi poboljšanju promet nog i životnog standarda stanovnika koji gravitiraju tom području.

Predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica susreo se s članovima Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Krapinsko-zagorske županije na Srđu, gdje je prigodno obilježen završetak ovogodišnje 4. tradicionalne hodnje hrvatskih branitelja „Jedno srce – jedna duša od Vukovara do Dubrovnika“.

Šest hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata pješačilo je 22 dana od vukovarskog Vodotornja do Srđa u Dubrovniku, prelazeći 30 kilometara dnevno i simbolično povezujući dva grada heroja. Na tom putu već četvrtu godinu daju počast poginulim braniteljima, druže se s građanima i suborcima te povezuju sve hrvatske županije. Projekt širi poruke zajedništva, prijateljstva i solidarnosti, a istovremeno pridonosi prevenciji društveno neprihvatljivih ponašanja, zlouporabe alkohola i droga te prevenciji suicida.

Pokrovitelj projekta je Vlada Republike Hrvatske, a logističku potporu pružaju Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova  i Ministarstvo hrvatskih branitelja.

MJERA 30 X 30

Uručena četiri nova ugovora za rješavanje stambenog pitanja mladih obitelji

U okviru Mjere 30 x 30, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uručio je četiri nova ugovora mladim Dubrovčanima, dodijelivši im financijsku potporu za rješavanje stambenog pitanja.

Ugovore su preuzeli Saša Škrabić, Marija Mišeta, Cecilija Šojka i Marina Njire Bratičević, kojima je dodijeljeno po 30 tisuća eura bespovratnih sredstava za kupnju stambenog objekta. Od početka provedbe Mjere ukupno je dodijeljeno 27 ugovora, devet tijekom prošle godine te ukupno 18 u 2025. godini.

Mjera 30 x 30 dio je stambene politike Grada Dubrovnika usmjerene na priu -

štivo stanovanje, a za njezinu provedbu u proračunu za ovu godinu osigurano je 900 tisuća eura, čime se planira pružiti potpora za ukupno 30 mladih obitelji. Mjera je namijenjena mladima i mladim obiteljima te omogućuje financijsku pomoć u iznosu od 30 tisuća eura za kupnju ili za gradnju, dogradnju ili nadogradnju stambenog objekta.

Rok za podnošenje zahtjeva za Mjeru 30 x 30 ostaje otvoren do 1. studenoga 2025. godine, odnosno do iskorištenja raspoloživih sredstava – ovisno što nastupi ranije. Svi uvjeti i potrebna dokumentacija dostupni su na mrežnim stranicama Grada Dubrovnika.

Primopredajom specijalnog vozila završen još jedan dio Aglomeracije

Dubrovnik

Primopredajom specijalnog vozila za strojno čišćenje sustava odvodnje Vodovod Dubrovnik uspješno je završio tender 8 Aglomeracije Dubrovnik. Ukupno 19 komada različite opreme – od crpki i agregata do specijaliziranih vozila, isporučeni su Vodovodu Dubrovnik.

„Riječ je o opremi za koju je procijenjeno da je neophodna za modernizaciju našeg poslovanja, od opreme za ispitivanje prisutnosti plinova do pokretnih crpki i specijalnih vozila poput ove cisterne za čišćenje kanalizacijskog sustava. Ukupna vrijednost ove opreme je 2,16 milijuna eura s PDV-om, što bi Vodovod teško sam financirao. Zahvaljujući Aglomeraciji Dubrovnik Vodovod će platiti samo 10 posto njene ukupne vrijednosti, dok će se ostatak sufinancirati iz EU fondova te nacionalnim sredstvima“ – rekao je ovom prigodom predsjednik Uprave Vodovoda Dubrovnik, Lukša Matušić.

Primopredaji je, uz članove Uprave Vodovoda, nazočila i pročelnica Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu Matilda Krile Prkoča, koja je ispred Grada Dubrovnika istaknula značaj EU projekta Aglomeracinu infrastrukturu šireg područja Grada

NIKOLINA TROJIĆ, PREDSJEDNICA ŽUPANIJSKE KOMORE DUBROVNIK:

Za ove cijene treba dodatno

raditi na kvaliteti , a bez stranih radnika nećemo imati mirovine

Predsjednica Županijske komore Dubrovnik o cijenama i kvaliteti usluge, turizmu, sadašnjim trendovima, stranoj radnoj snagi, plaćama i gospodarskoj perspektivi

‘Srce sezone’ je iza nas. Dogodilo se nešto drugačije ove godine. Podaci kažu da je gostiju jednako kao i lani, ali dogodio se pad potrošnje u kafićima i restoranima, u butigama, pale su brojke i u industriji vjenčanja...

-Promijenile su se navike gostiju, ali i struktura gostiju koja nam dolazi. Znamo kako je to rezultat spleta okolnosti, prije svega geostrateških prilika. Potom, u Hrvatsku je uvezena inflacija, tu je i recesija na emitivnim tržištima, određena skupina ljudi iz sigurnosnih razloga sasvim sigurno razmišlja o tome putovati ili ne. Imamo i pad vrijednosti funte što je valuta našeg dominantnog tržišta... Splet tih okolnosti je doveo do toga da su se promijenile odluke turista. Sve više nam dolazi mlađa populacija koja ima drukčije navike. Već nekoliko sezona se to mijenja, a smatram kako će iduće godine te promjene još više doći do izražaja. Naša ponuda i pristup poslovanju će se morati prilagoditi njihovim potrebama.

Potrošnja, čini se, ‘šteka’, a poduzetnicima su rasli i troškovi. Nema baš ni brze, ni lake zarade.

-Dogodilo nam se da su ulazni troškovi porasli, rasle su cijene nabave, cijene najmova, energenata, a tu je i rast cijene rada. Javni sektor je povećao plaće što je stvorilo pritisak na privatni sektor, koji je također morao podizati. To je problematično jer nije došlo kao rezultat rasta produktivnosti. U poduzetništvu to ne ide tako. Plaća se diže temeljem rasta produktivnosti – zbog otvaranja novog tržišta, uvođenja novog proizvoda, usluge... Kad je porasla produktivnost, raste i plaća, jer je do toga došlo zbog povećanih prihoda. Ovdje to nije bio slučaj. Naše turističko tržište se tako našlo u jednom mlinu u kojem se treba brzo snaći. Sigurna sam da i hoće. Jer poslovni subjekt ima samo dvije opcije; može uspjeti ili propasti. Većina će sigurno naći model kako opstati. Samo je pitanje kako će slika naše destinacije izgledati u budućnosti.

Spomenuli ste inflaciju, recesiju, zategnute geopolitičke odnose, ratove... To su neki vanjski čimbenici na koje ne možemo baš utjecati. Na što možemo? Kako privoliti goste na bolju potrošnju?

-I tu treba spomenuti vrlo važan čimbenik na koji također ne možemo puno utjecati, a to je oporavak tržišta juga Europe, sjevera Afrike i istočnog Mediterana. To su sve tržišta koja su bila sigurnosno problematična pa smo bili kolateralni dobitnici – imali smo povećanje broja turista ne zbog toga što smo imali dobar proizvod i ponudu nego zato što gosti nisu imali mnogo opcija. Sad nam se događa otrježnjenje. I tu možemo nešto napraviti – sagledati što se događa u konkurentskim destinacijama i što to turisti traže. Temeljem toga složiti ponudu i definirati cijenu koja će biti konkurentna ostalim destinacijama. Ako smo skuplji od konkurencije, onda ćemo imati problem s turističkom strukturom na koju ciljamo. Tada imamo dvije varijante – zadržati ove cijene, poboljšati kvalitetu koliko je god to moguće i ciljati na goste visoke platežne moći ili nadmetati se s konkurentskim destinacijama nižom cijenom.

HAMBURGER MOŽE BITI 20 EURA, ALI NE BILO

GDJE I NE BILO KAKAV

Volite kazati kako smo pomalo ‘bipolarna destinacija’.

-Istina. To znači kako bismo htjeli imati masovni turizam s visokim cijenama. No, kako to nikad nikome nije uspjelo na ovom svijetu, teško da će uspjeti i nama. Moramo se odrediti. Masovni turizam traži niske cijene. Ako želimo zadržati naše cijene onda se moramo odreći masovnog turizma. Moramo graditi ponudu prema onoj kategoriji gostiju koja ne traži suvenire od 2 eura, koja ne želi ponudu hrane namijenjenu za ‘čerečenje’ na skalinima od svetog Vlaha i sl. Mi moramo znati što želimo kako bismo svoje aktivnosti usmjerili ka tom cilju. Zato je važna suradnja javnog i privatnog sektora. Privatni sektor će uvijek preži-

„Ono što je visokokvalitetno, treba zadržati visoku cijenu, a ono što nije, treba biti niže cijene. Zato i kažem kako smo pomalo ‘bipolarni’ jer bismo htjeli gostima niže platežne moći utrpavati proizvode visoke cijene, što oni ni u ludilu neće platiti“

Piše Ivona Butjer Mratinović FOTO: DUBROVAČKI DNEVNIK

„U ovim uvjetima, bude li netko tvrdoglavo držao nerazmjer cijene i kvalitete, razvidno je kako taj neće imati posla, kako neće moći isplatiti sve svoje obveze i morat će izaći iz tog biznisa. Ova sezona je bila alarm, za sljedeću se moramo dobro pripremiti“

vjeti, na koncu neće imati osoblje nego pokretnu traku s koje će gosti uzimati hranu i plaćat će je karticama. Ili će na Pilama prodavati gulaš. Karikiram. Privatni sektor će naći način. No, mi kao institucije moramo znati kako jedan dio ogledala destinacije ovisi i o nama. Štoviše, trebali bismo zadati jasne ciljeve kako želimo da nam destinacija u budućnosti izgleda pa onda temeljem toga formirati ponašanje privatnog sektora po principu ‘mrkva ili batina’. Više preferiram prvi princip – poticajno. Ako poslovnom sektoru date neku subvenciju, poticaj ili potporu, dobit ćete vojsku ljudi koja će sve svoje snage usmjeriti ka tom cilju. Ako idete represijom, onda imate vojsku ljudi koji će tražiti rupu u zakonu. Također, kod nas ne postoji diferencijacija ponude, tj. mnogi objekti imaju cijenu na istoj razini, bez obzira zadovoljavaju li je kvalitetom. To je pogrešno jer imamo i goste niže platežne moći, i one visoke platežne moći. Cijena često nema uporište u kvaliteti, a to je osnova povjerenja u destinaciju.

To je ono pitanje može li koktel biti 20 eura. -Ili hamburger. Može, samo ne svugdje i ne svakakav. Moramo napraviti diferencijaciju proizvoda jer u našoj destinaciji ima mjesta za sve turiste, naravno, u različitim razdobljima godine. Moraju postojati pogodnosti i popusti u pred i posezoni, ne mogu cijene tad biti iste kao u ‘srcu’ sezone kad nam je nužno smanjiti broj gostiju i kad ‘pucamo’. Cilj je povećati broj u pred i posezoni, i

imamo cjenovni alat kako to postići. Ono što je visokokvalitetno, treba zadržati visoku cijenu, a ono što nije, treba biti niže cijene. Zato i kažem kako smo pomalo ‘bipolarni’ jer bismo htjeli gostima niže platežne moći utrpavati proizvode visoke cijene, što oni ni u ludilu neće platiti. Naravno, nije rješenje ni visokokvalitetne proizvode cjenovno spuštati na razinu bagatele jer tako spuštamo i vrijednost destinacije. Kod nas ima jako puno kvalitetnih sadržaja, ali još i više onih koji se šlepaju. Tržište će samo to regulirati vrlo brzo.

Često vidimo medijske napise kako određeni objekti imaju nerazmjer cijene i kvalitete. Ako nastavimo u tom smjeru, kakva nam je budućnost? Nedavno je predsjednik Ceha ugostitelja Dubrovnik Đani Banovac u intervjuu za Dubrovački dnevnik kazao kako je neminovno da će se u tom slučaju dio objekata morati zatvoriti ako nešto ne promijenimo.

-Tržišni mehanizam je neizbježan, nema tu neke velike filozofije. U ovim uvjetima, bude li netko tvrdoglavo držao nerazmjer cijene i kvalitete, razvidno je kako taj neće imati posla, kako neće moći isplatiti sve svoje obveze i morat će izaći iz tog biznisa. Ova sezona je bila alarm, za sljedeću se moramo dobro pripremiti. Zato kažem – trebamo definirati što je to što mi nudimo, koliko to košta i moramo osluškivati koliko su gosti spremni dati za neki proizvod ili uslugu. Ali moramo biti svijesni i troškova. Pitanje je koliko se cijene

Nikolina Trojić

„Svakome tko razmišlja dugoročno i dobronamjeran je prema destinaciji je posve jasno kako ono što nas je hranilo, sada nas može i ugristi. Mi smo cijelo vrijeme pokušavali zaštititi lokalne privatne iznajmljivače s pričom kako su to naši ‘mali ljudi’ koji pokušavaju zaraditi, kako je to socijalna mjera za popunjenje kućnog budžeta. No, moramo biti svjesni kako, uz naše male iznajmljivače, imamo i ogromnu plejadu stranih investitora koji ulažu u velike zgrade koje završavaju kao apartmani“

imaju prostora više korigirati. Neke troškove će trebati rezati, moramo vidjeti što. Predsjednik Ceha ugostitelja, Đani Banovac, je izjavio kako smo došli do cjenovnih limita. I to je tako, za ovu kategoriju gostiju! Ako se želimo ‘upgreadati’ za neku drugu kategoriju gostiju koja je cjenovno izdašnija, treba jako puno raditi. Treba nam bolja infrastruktura, i cestovna, i električna mreža, i dodatne usluge i sadržaji... Cjelokupna destinacija bi trebala postići višu kvalitetu što nisam sigurna da možemo ostvariti u kratkom roku. Kratkoročno je razvidno kako ćemo ostati s istom skupinom gostiju, i zato treba realno pratiti okolnosti oko nas.

Imamo zaista puno toga za ponuditi, no koliko zapravo to i nudimo, koliko predstavljamo, a onda i naplaćujemo, najbolje što imamo? -Kao destinacija se moramo usredotočiti na lokalne specifičnosti koje imamo, što je naš najjači adut, a mislim kako to premalo činimo. Dakle, lokalna gastronomija, enologija, zdravstveni turizam koji će u budućnosti biti broj jedan među svim industrijama. Imamo Bogom dano područje s toliko sunčanih sati, blagom klimom tijekom zime... Premalo koristimo svoj wellness program. Nadalje, medicinska preventiva je danas sve. Tu bi spadala šetnja, posebna ishrana, a znamo kako je ona mediteranska najzdravija... Sve to možemo ponuditi, a čini mi se kako premalo koristimo ono što imamo pred nosom, što bi netko drugi masno platio i jedva dočekao da mu to netko ponudi. Zadovoljili smo se nekim zastarjelim programima. Zadnjih 20 godina nudimo isto. Naravno, ne svatko. Svijetlih točaka uvijek ima.

GOSPODARSTVO NE MOŽE NAPREDOVATI

BEZ STRANIH RADNIKA

Imamo i tu situaciju da nam broj apartmana stalno ‘buja’, a znamo da, što je više nečega na tržištu, to onda manje košta.

-Godinama se već govori o tome, ali nitko se posebno ne usuđuje to riješiti. Rješenje leži u poreznim škarama; znam da je to nepopularan potez i da će me mnogi radi ovoga osuditi, ali to je nužno. Svakome tko razmišlja dugoročno i dobronamjeran je prema destinaciji je posve jasno kako ono što nas je hranilo, sada nas može i ugristi. Mi smo cijelo vrijeme pokušavali zaštititi lokalne privatne iznajmljivače s pričom kako su to naši ‘mali ljudi’ koji pokušavaju zaraditi, kako je to socijalna mjera za popunjenje kućnog budžeta. No, moramo biti svjesni kako, uz naše male iznajmljivače, imamo i ogromnu plejadu stranih investitora koji ulažu u velike zgrade koje završavaju kao apartmani. Privatni iznajmljivači bi trebali biti svjesni onoga što ste spomenuli u svom pitanju – što se više apartmana bude otvaralo, to će oni imati veći problem. Ova godina je pokazala kako su smještajni kapaciteti u gradu imali nižu cijenu od onih u Župi i Primorju. Dakle, previše ih je na jednom mjestu – prevelika je ponuda, a potražnja nije na toj razini. A smještajna struktura diktira strukturu gostiju. Destinacije koje imaju veći udio hotela s 5 zvjezdica, imaju i goste više platežne moći. Hoteli s pet zvjezdica dižu destinaciju u viši rang i čine sezonu puno duljom.

25. rujna 2025.

Strane radnike ste dosta spominjali u svojim istupima, pa i za Dubrovački dnevnik. Govorili ste kako je potrebno osmisliti načine na koje bi ih se integriralo u lokalnu zajednicu. -Čini mi se kako sad imamo jedan novi problem. Priličan broj ljudi govori protiv stranih radnika, održavaju se nekakvi prosvjedi protiv strane radne snage... Mislim kako ti ljudi nisu baš realno sagledali situaciju. Hrvatsko gospodarstvo ne može ostati na ovoj razini, a kamoli napredovati, bez strane radne snage.

Možete li plastično objasniti što bi se dogodilo da nema stranih radnika?

-Sigurno bi jedan veliki broj poslovnih subjekata morao zatvoriti svoja vrata. Sigurno bi jedan veliki dio našeg komoda nestao. Svi smo se navikli relativno brzo naručiti u frizera, u pedikera, da nam netko dođe očistiti apartman, navikli smo se da u butizi imamo nekoga tko će nas uslužiti... Kad ne bi bilo stranih radnika, ne bismo mogli lako doći do tih usluga. Eventualno bi se sve digitaliziralo pa se stariji ne bi mogli snaći. Naš životni standard traži ljude koji će raditi za nas, a naš prirodni prirast je apsolutno negativan, netko ga mora nadomjestiti ‘izvanka’. Sigurno će nam dolaziti ljudi različitih rasa, nacija, vjera i sl.

Koliko se radi na njihovom uklapanju u lokalnu zajednicu?

-Sve je to ostalo na nekakvoj individualnoj razini. Ako je poslodavac svjestan, on će im pokušati platiti tečaj hrvatskog jezika, približiti im našu kulturu i običaje, bit će dobar prema njima. Ako nije takav, sve će to biti prepušteno sudbini.

Treba li nam neka strategija na nacionalnoj razini?

-Radi se na tome. Ne treba zanemariti napore Ministarstva rada, Vlada je detektirala probleme i nužnost integracije. U izradu kreće novi Zakon o strancima, a kao Županijska komora itekako vodimo računa o tome kako će izgledati. Imamo primjere iz ove sezone kad su naglo nastupile promjene novim izmjenama i dopunama pa su velikom broju poslovnih subjekata ograničavale mogućnost zapošljavanja stranih radnika. Hrvatska gospodarska komora je uspjela, uz razumijevanje Vlade i resornih ministarstava, postići kompromis i iznaći rješenje da ipak zaposle te radnike. Sigurno ćemo pratiti i nove izmjene i dopune te ćemo kroz naša udruženja iskomunicirati eventualne promjene, prije nego što se Zakon izglasa, da ne dolazi u koliziju sa stvarnim poslovnim svijetom. Obično sve to ide iz dobre namjere, a onda zakomplicira život svima u procesu provođenja. Cijela EU je svjesna kako bez stranih radnika ne može funkcionirati. Pitanje je i koje radnike želimo tj. žele li oni koje mi želimo doći ovdje. Filipinci su atraktivni svima – katolici su, znaju engleski, kvalitetni su radnici, imaju i iskustva, imaju ministarstvo koje vodi računa o njima. No, oni obično više žele ići u SAD, Veliku Britaniju ili Njemačku. Nismo im broj jedan. Pa se moramo zadovoljiti onima koji kod nas žele doći. I onda s onima koji žele doći pronaći načine da im pokažemo da

„Treba zadržati

humanost, strani radnici rade i za naše mirovine, bez njih ih nećemo imati, i – sutra će nam postati sugrađani, htjeli mi to ili ne. To je neminovno! U tom smjeru treba usmjeriti naše strategije kako bismo ih uklopili u društvo“

smo dobri domaćini. Da budemo ljudi – ljudima. Jer ne zaboravimo kako su naši stari početkom 20. stoljeća odlazili trbuhom za kruhom. Treba zadržati humanost, ti ljudi rade za naše mirovine, bez njih ih nećemo imati, i – sutra će nam postati sugrađani, htjeli mi to ili ne. To je neminovno! U tom smjeru treba usmjeriti naše strategije kako bismo ih uklopili u društvo.

Koji bi to bili primjeri?

-Definitivno ih treba uključiti u kulturna, vjerska, društvena, sportska i sva ostala događanja kako bismo mi upoznali njih, oni nas, i kako bismo se međusobno opustili i oslobodili. Nemojmo zaboraviti kako su ti ljudi došli u strahu i boje se da će im netko napraviti nešto nažao. Nisam nerealna, sigurno među njima postoji dio problematičnih, dio sklonih kriminalu...

Kao i kod nas i kao u svakoj društvenoj skupini. -Tako je, to je postotak koji je neminovan u svemu. Mi bismo se trebali otvoriti njima jer nam je u interesu da nauče naše običaje i da nam postanu vidljivi. Oni su tu, ali su ‘sa strane’, zatvoreni u svojim malim grupama. Ne zaboravite da puno međusobno komuniciraju, njima su dobro poznata njihova prava premda žive ‘u sjeni’. Pa zašto ih ne privući na svjetlo dana? Znam kako naši ljudi žive u strahu kako će nam ‘promiješati’ krv, rasu, vjeru... No, to se ne može zaustaviti. Zašto ne napraviti neka sportska natjecanja? Zašto ih ne uključiti u neke radionice, recimo izrade mantale, arancina i sl.? Kad ih jednom dovedete

‘na svjetlo dana’, oni se osjećaju dijelom društva i žele mu doprinositi.

I imaju što zavoljeti.

-Upravo to. Na koncu, oni će sutra svojoj djeci ostavljati kulturu i tradiciju koju smo im pokazali i koju su zavoljeli, a imaju što zavoljeti. Nemojmo se zavaravati, oni su tu. Kad nas brojčano prevladaju, oni će izaći ‘na svjetlo dana’, a onda će njihovi običaji preplaviti naše. Zato moramo mi krenuti prije prema njima.

Često se može kazati kako ‘strani radnici dolaze raditi jer poslodavci nisu htjeli našem čovjeku dati tada bolje plaće za te manje atraktivne pozicije’.

-Većina tih plaća je definirana kolektivnim ugovorima, koji postoje u hotelima i većini gospodarskih subjekata. Ono zbog čega su naši ljudi najviše negodovali je to što su stranci dobivali plaću, ali i plaćeni smještaj i hranu, što domaći nisu imali. Nisam baš sigurna da građani znaju kako je Zakon o strancima propisao poslodavcima koju kvadraturu moraju osigurati stranim radnicima te kako postoje kontrole. Ne možete više u nekakav hangar na 50 metalnih ležajeva ubaciti 50 ljudi. Upravo to definiranje nužne kvadrature za smještaj stranih radnika je dodatni trošak za naše poslodavce. Zato poslodavci ako biraju između domaćeg čovjeka, kojemu ne treba plaćati smještaj i govori naš jezik, i s druge strane stranog radnika, kojemu moraju platiti smještaj i ne zna jezik, radije uzimaju domaćega. No, mi ima-

„Cijene će prestati rasti onda kad nam padne standard. A to se neće lako dogoditi jer smo turistička destinacija“

mo sve manje domaćih radnika koji žele raditi na određenim pozicijama koje nisu osobito atraktivne.

CIJENE NEĆE LAKO PADATI

Interesantan je i novi trend. Imamo navalu na upisima u Obrtničku i pad mladih koji žele studirati.

-Taj me trend čak i raduje jer smo u naletu visokog obrazovanja u nekom trenutku zapostavili obrtnički segment, što nam je došlo na naplatu. Pa jednog kvalitetnog keramičara, vodoinstalatera ili električara više ne pitamo koliko ćemo ga platiti, nego je važno samo da dođe! Ogroman je nedostatak te radne snage, a ogromna je potreba za njima. Super je što su mladi shvatili kako i s alatom u rukama mogu jako dobro živjeti.

Živimo u vrlo zanimljivom vremenu. Imali smo gospodarsku krizu uslijed Covida, pa rat u Ukrajini, pa uvođenje eura, inflaciju i recesiju... Cijene stalno rastu, svaki građanin bi vas sigurno upitao – kad će cijene prestati rasti?

-Cijene će prestati rasti kad nam padne standard.

A to se neće baš lako dogoditi.

-Neće jer smo turistička destinacija.

-Mi zapravo uspijevamo u tome, samo što volimo kukati kako to nije tako. Kad se uspoređujemo, uspoređujemo se s najboljima, a nije cijela EU Njemačka i Irska. Postotak razvoja Hrvatske je 77 posto EU. Nije to tako loše. Standard nam je od ulaska u Uniju do danas porastao za 15 posto. Međutim, možda ne ide sve brzo kako bismo htjeli, jer nismo ekonomija koja stvara dodanu vrijednost.

Znači imali bismo veće plaće da imamo svoje tvornice.

-Činjenica je da Hrvatska ne može ići u industrijalizaciju jer nema preduvjete za to. Naša zemljište je preskupo, radna snaga nam je skupa, logistički troškovi su nam veliki, a industrija ide tamo gdje je sve to jeftino. No, postoje industrije u kojima bismo se mogli natjecati, a to su inovacije. Ako nemamo resurse jeftinijih zemalja, onda idemo koristiti resurse pameti. Činili smo to kroz prošlost.

Stariji ljudi koji su živjeli u bivšoj državi dosta žale za, kako kažu, fabrikama. Za tvornicama. Kako bi to izgledalo da one sad postoje? Bi li to pomoglo?

Dio smo Europske unije i od osamostaljenja težimo njenom standardu, na svim razinama. Zašto ne hvatamo njihov prosjek, primjerice

-U tom obliku ne bi. Jer morate imati visoke tehnologije, a za to trebate pratiti tržišne trendove. Pa bi onda trebala i velika ulaganja. Izgradnja bi bila preskupa. Ne možemo pratiti tehnološko-tržišno-logističke trendove u svijetu. Kina ima ekstremno veliku proizvodnju niskih cijena. Suludo se natjecati s njima u onome u čemu su oni odlični. To cijela Europa više ne može. Zato kažem – kreativne industrije. Zamislite koliki je potencijal gaming industrije? Imamo programerstvo i na Sveučilištu i na RIT-u. Zašto ne bismo bili baza mladih programera? Zatim, filmska industrija. Tu nam trebaju kapaciteti, ali i naša dobra volja, a imamo Bogom dane kulise.

Zašto kroz proizvodnju hrane i njenu preradu ne bismo učinili zone zdrave hrane gdje također nešto možemo prodati kao turistički proizvod? U naletu je i vojna industrija. Uvjerena sam kako bi se jedan dio naših brodograđevnih kapaciteta mogao ukomponirati u neke, barem osnovne konstrukcijske proizvode. Pa onda inovacije, digitalizacija... Ima tu puno prostora, no čini mi se kako nemamo puno volje. Jer nam je još uvijek ovako dovoljno dobro da bismo se okrenuli boljem.

Dakle, ljudi se puno žale, a situacija nije tako loša.

-To je sve individualno. Naravno kako postoje ljudi koji jedva sklapaju kraj s krajem i rade po dva, tri posla da bi uopće mogli pokriti troškove života, jer je cijena života u Dubrovniku visoka, no ima i puno onih koji žive na visokoj nozi. A u sredini imate krcato onih koji žive sasvim solidno. U globalu, kao dubrovačka regija, živimo puno bolje nego prije rata, ma što tko govorio. Nitko ne oskudijeva, svi imaju dobre televizore, mobitele, automobile po glavi člana kućanstva, uspije se poći na put ili izlet, pa taman to bilo i do Splita. Mislim kako živimo puno bolje od naših predaka. Generalno, ne bismo se trebali žaliti, nama nije loše, a sezona će na kraju financijski biti nešto lošija nego prošla, ali opet je ok jer smo u plusu.

Spartan race sve je popularniji sport u Europi

Tri dubrovačka ‘luđaka’

će unutar 10 sati pokušati pretrčati 60 kilometara i pri tom svladati 135 prepreka

Davorin Krešić, Franko Đugum i Denis Dilberović bave se Spartan utrkama što bi se najkraće moglo prevesti kao trčanje s raznim preprekama. Ovoga vikenda nastupaju na utrci u Amsterdamu gdje će trčati 60 kilometara s 135 prepreka. Prosječno vrijeme za završetak natjecanja je nevjerojatnih devet i pol sati

Tjedno odradim 3 do 4 treninga snage po uru vremena i pokušam odigrati 1 do 2 teniska meča. Ako uspijem u tom naumu, a često mi izmakne, pogotovo ako je kiša, budem na sebe ponosan kao da sam završio Iron Mana. A za naše sugrađane Davorina Krešića, Franka Đuguma i Denisa Dilberovića moj je tjedni domet, ustvari, lagano zagrijavanje. Njih se trojica, naime, bave Spartan utrkama, što bi se najkraće moglo prevesti kao trčanje s raznim preprekama. Ali to nisu obične Moses Kiptanui prepone nego su te prepreke sastavljene od raznoraznih ispita snage i izdržljivosti.

-Ako ste gledali američke filmove u kojima se prikazuje obuka vojnika na poligonima, to vam je otprilike to – ukratko objašnjava Dilberović kojeg smo zajedno s njegovim kolegama posjetili u jeku priprema za

predstojeću utrku u Amsterdamu koja je na repertoaru ovog vikenda (27. rujna).

Pazite sad ovo, Strong Ultra Viking na koji naši junaci odlaze u Nizozemsku, duga je 60 kilometara i treba se svladati ni manje, ni više, nego 135 prepreka. -Ultra Viking, najekstremniji oblik trčanja s preprekama, pojavio se 2018. godine. Od onda, pa do danas, samo je 42 posto hrabrih natjecatelja uspijevalo završiti kompletnu utrku. Od ledenih jama do ogromnih zidova, od iscrpljujućih uspona do opasnih blatnih bazena; svaki metar zahtijeva snagu, izdržljivost i hrabrost. I sve to u samo 10 sati - riječi su kojima organizatori najavljuju spektakl.

GAĐANJE KOPLJEM, PENJANJE PO KONOPU… Franko Đugum objašnjava još pokoji detalj ove su-

‘Ne bih se složio da danas ljudi treniraju kao nikad prije i da manje piju. Mislim da je droge i alkohola kao nikad prije. Nažalost, sveprisutno je. Zbog toga se družim s ljudima koji su daleko od svega toga i koji su mi dragi. Najvažnije se okružiti osobama koje su slične tebi’, kaže Denis Dilberović

Piše Maro Marušić Foto: Privatni arhiv, Spartan race Hvar

Spartan utrke sve su popularnije u Europi i Hrvatskoj. Detalj s prošlogodišnje manifestacije na Hvaru

‘Na startu će biti svega 600 natjecatelja, a mi smo među njima. Obično ih svega polovica završi kompletnu utrku, a neko prosječno vrijeme bude 9 i pol sati. Ako se trka nije završila unutar 10 sati, natjecatelj mora prekinuti nastup. Nikad se unaprijed ne zna koje će točno biti prepreke, bude obično puno penjanja, puno skakanja, razne varijacije ispita snage’, kaže Franko Đugum

Denis Dilberović: ‘Mi smo sami sebi jedini protivnici, cilj je isključivo pomicati osobne granice’

lude utrke.

-Na startu će biti svega 600 natjecatelja, a mi smo među njima. Obično ih svega polovica završi kompletnu utrku, a neko prosječno vrijeme bude 9 i po’ sati. Ako se trka nije završila unutar 10 sati, natjecatelj mora prekinuti nastup. Nikad se unaprijed ne zna koje će točno biti prepreke, bude obično puno penjanja, puno skakanja, razne varijacije ispita snage - kaže.

-Bude i gađanja kopljem, nošenja teških predmeta, penjanja po konopima, gađanja neke mete – dodaje Dilberović još objašnjenja – U Spartan utrkama ako primjerice promašiš metu, dobiješ kaznene sekunde. Ne znamo još hoće li i kakvi će biti penali na ovoj našoj trci, ali mi ćemo se svakako truditi svladati sve prepreke. Uglavnom, teže su prepreke na Ultra Vikingu nego klasičnim Spartan utrkama, jer je riječ o najekstremnijem obliku.

Triatlon je posljednjih godina sve popularniji i sve se više ljudi bavi trčanjem, plivanjem i vožnjom bicikla. Interesira nas raste li i popularnost Spartan utrka obzirom da je sama infrastruktura, odnosno prepreke, kompliciranija nego kod triatlona.

-Pomalo raste, vani brže nego kod nas. U Hrvatskoj je prva Spartan utrka održana prije dvije godine, u Svetoj Nedelji. Neke države poput Italije, Slovenije, Austrije već imaju reprezentacije, a i počela su se održavati svjetska prvenstva, lani je, među ostalim disciplinama, bilo kod nas na Hvaru. Tamo sam osvojio drugo mjesto u konkurenciji natjecatelja između 35 i 40 godina – govori Dilberović.

Isto kao što u triatlonu postoje različite utrke po kilometraži, tako je i kod utrka s preprekama. Na Hvaru se prošle godine održavala trka na 5 kilometara s 20 prepreka (prosječnog trajanja sat i po’), a isto nas ove godine očekuje u listopadu. Može se svatko prijaviti, a bit će i dječja utrka.

Njih trojica cijeli se život bave sportom, ponajviše vježbama snage i nogometom, Denis je uostalom osobni trener, pa pitamo zašto baš utrke s preprekama, a ne nešto drugo. Kako su se uopće u tome našli?

-Triatlon spada u aerobnu disciplinu, a pošto mi odu-

vijek radimo puno vježbi snage, željeli smo nešto izazovno u tom smjeru. Negdje tamo 2020. godine vidio sam jednu trku u Austriji i rekao ženi - hajdemo mi tamo malo na godišnji, a ja ću usput sudjelovati. Tu sam već ostao treći i popeo se na postolje, pa sam vidio da mogu napredovati. I njima dvojici se svidjelo, pa otada odlazimo na natjecanja diljem Europe i Hrvatske – ističe Dilberović.

Priča postaje sve ozbiljnija, pa će se uskoro osnovati i klub kroz sportsku udrugu.

-Ima nas već osam, nadam se da će ta brojka rasti. Na razini Hrvatske službeni savez još ne postoji. Kroz našu udrugu organizirat ćemo neke događaje humanitarnog karaktera na kojima će moći sudjelovati svi građani, evo već sad mogu najaviti jedan takav u prosincu ove godine, iako ne bih još otkrivao detalje. Mogu samo kazati da bi prihod išao za djecu s posebnim potrebama - govori Krešić.

Kako se spremaju za utrke što se tiče samih prepreka? Kako taj segment trenirati kada znamo da u Dubrovniku nema mogućnosti za ništa slično?

MN Nose vreće cementa i guraju auta -Teška improvizacija – smije se Đugum – uzmemo vreću cimenta, pa je nosimo dok trčimo. Ili trčimo u Gospinom polju, pa onda guramo auto 50 metara. U zadnje vrijeme bude i plivanja po natjecanjima, pa i to ubacimo u trening. Recimo, bila je prepreka nosiš deblo, pa s njime moraš plivati. Nakon što završiš plivanje, opet nosiš deblo, ali sada je još teže, jer je natopljeno. Zeznuto je kada su ubačeni segmenti plivanja, jer onda kada si mokar i moraš svladati neku prepreku, veća je mogućnost da će ti kliznuti ruka ili nešto slično.

Dok mi pričaju i objašnjavaju u Denisovoj kućnoj teretani na Gornjem Konalu, kroz glavu mi opet prođe suluda činjenica da će ovi momci uskoro odraditi maraton i po’, te pritom svladavati razne izazove. Pa onaj grčki vojnik Filipid po kojemu je nastao maraton je grčki jogurt bez masnoće za ove naše junake! Kad smo već kod hrane, neizbježno ih je pitati što i koliko jedu. Đugum je njihov nutricionist, najduže proučava učinke prehrane.

-Prije utrke poput ove imamo od 10 do 15 treninga tjedno, pa moramo unositi jako puno ugljikohidrata koji su glavno gorivo, čak i šećere, jer nam je velika potrošnja. Sada smo u fazi punjenja glikogena ugljikohidratima što znači da uzimamo paste, rizi, pa čak i pizzu i palačinke. Mi znamo dnevno kroz treninge izgubiti od dvije i pol do tri tisuće kalorija. To je otprilike ukupan broj kalorija za čitav dan koliko unese osoba od 95 kilograma. Postoje naravno neka općenita pravila, ali svatko od nas je individua, i paše mu što možda nekome drugome ne bi. Tako da svatko za sebe treba pronaći ono što mu najbolje leži. To se stječe kroz iskustvo – ističe Đugum. Ali nakon utrke uvijek daju oduška. Truse hamburgere, palačinke, razne druge inzulinske delicije. Vole papati, pa im se nije teško počastiti iza natjecanja. No što je s alkoholom? Nažalost, balkanska kultura je takva da je alkohol sveprisutan u bilo kakvom obliku druženja. Kako se oni s tim suočavaju?

-Evo u nekoliko zadnjih tjedana imao sam par svadbi i nisam popio ni kapi alkohola, jer bi se inače cijeli trenažni proces unazadio – govori Krešić – Iskreno nije mi to bilo lako, najradije bih popio par pića da se opustim i da svadba brže prođe, ali svjestan sam da

‘U našoj sportskoj udruzi ima nas već osam, nadam se da će ta brojka rasti. Na razini

Hrvatske službeni savez još ne postoji. Kroz našu udrugu organizirat ćemo neke događaje humanitarnog karaktera na kojima će moći sudjelovati svi građani, evo već sad mogu najaviti jedan takav u prosincu ove godine, iako ne bih još otkrivao detalje. Mogu samo kazati da bi prihod išao za djecu s posebnim potrebama’, kaže Davorin Krešić

ne smijem. Prije, dok sam bio mlađi, znao bih viken dom izaći i popiti koju, ali više to ne radim jer em ho ću odraditi dobar trening, em hoću provesti kvalitet no vrijeme s obitelji.

-Meni izgleda da se zdravi način života sve više vra ća, da je opet in, posebno kod mlađih generacija, pa se tako i lakše družiti bez alkohola. Sve više ljudi tre nira, pazi na svoje tijelo – kaže Đugum.

DROGE I ALKOHOLA KAO NIKAD PRIJE

-Ja se ne bih s tobom složio - prekida ga Dilberović ko ji u životu nije popio kap etanola – Mislim da je dro ge i alkohola kao nikad prije. Nažalost, sveprisutno je. Zbog toga se družim s ljudima koji su daleko od svega toga i koji su mi dragi. Najvažnije se okružiti s osobama koje su slične tebi. No sada možda i najvažnije pitanje. Obzirom da su treninzi dugotrajni i iscrpljujući, kako nađete vreme na za primarni život? Ono posao, žena, djeca?

-Mi smo sportaši cijeli život, ovo je naš način kako živi mo. I uvijek se za to nađe vremena uz sve glavne ob veze i dužnosti, isto kao što netko drugi nađe za neki njegov hobi. Ako ima volje i želje, bit će i prostora. Uo stalom, ovo je svima nama i oblik socijalizacije. Mi se kroz trening družimo, zafrkavamo, s jedne strane na porno vježbamo, s druge se opuštamo – kaže Krešić.

-Naravno bude i dana kada se pitam čemu sve ovo i koji je smisao svega, primjerice ovo ljeto kada smo u Konavlima po zvizdanu trčali od 9 ujutro do 3 po podne, ali onda su tu ovi drugi, prijatelji koji te gura ju naprijed. Teško bi sve ovo bilo raditi sam, ali ovako te uvijek netko motivira. Meni se danas ne da, njima se da, i obratno. Pa na kraju dana uvijek bude smijeh nakon obavljenog treninga – dodaje Đugum. -Onaj tko nije prošao trenažni proces i neko natjeca nje ne zna koja je navala hormona kada sve završi. Čovjek se osjeća zadovoljno i ispunjeno. Postavio si je izazove i ostvario ih. Mi smo sami sebi jedini pro tivnici, cilj je isključivo pomicati osobne granice. I uži

Davorin Krešić: ‘U nekoliko zadnjih tjedana bio sam na par svadbi i nisam popio ni kapi alkohola’

Franko Đugum: ‘Prije utrke imamo 10 do 15 treninga tjedno, a dnevno potrošimo oko 3 tisuće kalorija’

MAJA MILOŠEVIĆ:

Stranim radnicima odlično leži dubrovački govor, ne znaju što je krumpir, ali znaju što je patata!

S profesoricom hrvatskog jezika o podučavanju stranih radnika, edukacijama, ali i kako se u svemu tome snalaze

Profesorica hrvatskoga jezika Maja Milošević je sad u mirovini i više ne radi u Turističkoj i ugostiteljskoj školi. No, profesionalni rad je još uvijek veže uz tu školu. Na Radio Dubrovniku ima svoju emisiju o hrvatskome jeziku ‘Svakidašnja jezikoslovka’ i još piše vrlo čitane kolumne. Radila je TV-emisije o zavičajnom govoru te poznatim ljudima u kućnom okruženju, a s Davorom Mladošićem je objavila “Naški rječnik“ dubrovačkih riječi. Još uvijek radi pripreme za državnu maturu iz hrvatskog jezika Sveučilištu Algebra pa joj je matični predmet još uvijek u fokusu rada i strane radnike na privremenom radu u Dubrovniku podučava našem jeziku, što im omogućava premostiti ogromni jaz na koji nailaze po dolasku u novu sredinu. Upravo su angažman i iskustva s edukacijom stranih radnika bili povod ovom razgovoru.

Kako se strani radnici snalaze s našim jezikom? -Praksa je pokazala nužnost da ti ljudi uče hrvatski jezik i poznaju naš jezik barem u dijelu njihova posla. Sve nas nervira da u butizi govorimo engleski. Nešto se mora učiniti i dio je poslodavaca svoje djelatnike već uputio na učenje. Lani sam pri svojoj bivšoj školi podučavala hrvatskom jeziku uglavnom Nepalce, a bila je i jedna Tajlanđaka. Njima je naš jezik iznimno težak, ali im engleski dobro ide, čak bolje nego meni, jer je moj engleski jezik školski, a oni ga koriste pa im ide bolje. Učenje hrvatskog im ide teže, tim više što, kako mi reče Tajlanđanka, oni nemaju množinu! Zamislite takav jezik! Oni ne mogu shvatiti da se nečije ime mijenja u padežima, teško shvaćaju neke zamjenice i njihov položaj u rečenici. Zapamtili su neke riječi, ali teško sklapaju rečenice. Radili smo i govor, ali je ključ u tome da moraju komunicirati na hrvatskom. A to ne rade, nego na radnom mjestu govore engleski. Suština problema je da većinom rade u kuhinji gdje i ne moraju govoriti hrvatski. Isto je kod pospremanja soba. Rekli su mi da ih malo ponižavaju neki radnici koji nisu iz Hrvatske nego su iz susjednih država, jer su “bolji“ zato što kako-tako razumiju hrvatski te mi ih je u tom kon-

tekstu bilo žao, kao da su sami na svijetu.

EDUKACIJA KAO IZLAZ IZ ‘GETA’ Sigurno je bilo teško napustiti sve i doći tako daleko. Kako se osjećaju?

-Većina ih je ostavila obitelj: neki supruge i djecu, ostali barem roditelje. Govore da se tamo jako teško živi, čak i na Báliju (naučili su me: ne Bâli). Rekla sam: i vi imate more, u čemu je razlika? Odgovorili su da je za isti posao plaća tamo samo 100 eura!

Ovdje su osobne potrebe sveli na minimum da bi što više slali obitelji da tamo nekako prežive, u protivnom ne bi mogli. Puni su tuge zbog odvojenosti od obitelji koje neki planiraju dovesti ovamo. Pokušavaju štedjeti, ali im to teško ide. Rekli su mi da je put previše dug i skup te će neki najvjerojatnije poći oko Nove godine, a ponovno tek za dvije godine. Kakav im je program edukacije?

-S obzirom na zaposlenje, učenje sam podijelila na ugostiteljstvo i sobe. Jasno da u kratko vrijeme ne mogu naučiti sve hrvatske riječi pa su učili riječi iz jednog ili drugog posla. Izmišljala sam jednostavne rečenice koje bi im mogle pomoći. Veći dio mog predavanja išao je preko engleskog i uz pomoć fotografija. Željela sam im pokazati naše ljepote i vodila ih na Lokrum. Besplatno, zahvaljujući Rezervatu Lokrum i mojim skoro obiteljskim odnosom s njima. Pokazala sam im slike o povijesti grada, upoznala s kulturom i poviješću jer cilj edukacije nije samo jezik. Jer, oni uopće ne izlaze vanka i ne znaju gdje su došli.

Kao da su u getu?

-Da, tako žive! Otužno je da čak ni ne izlaze popodne, nemaju TV i cijeli su dan samo uz mobitel. Čula sam da je negdje u Lapadu jedan od stranih radnika tražio od cura da mu šalju neke erotske snimke, na što ga je ekipa prijavila. To treba spriječiti, a tko počini neku takvu prilično veliku grešku, treba ga deportirati odakle je došao, jer ako već primamo te radnike, daj da su to oni koji će nadograditi to što imamo, a ne činiti štetu te vrijeđati i omalovažiti našu mladost.

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić, Maja Milošević, Regionalni centar kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu Dubrovnik

Kad pitam “Je li ovo zastor?“, kažu: “Da, ali ste rekli da je to koltrina“

Legao im je dubrovački jer je oslonjen na romanske

jezike: talijanski i španjolski potječu od latinskog.

Ombrela je

slična engleskoj i talijanskoj riječi i stoga bi se radije služili dubrovačkim.

Pokazala sam

krtolu i pitala što je, nisu znali hrvatski izraz, da bi jedan zagalamio: patata!

Jer, poslodavci

Dubrovčani ne kažu krumpir nego patate i zato poznaju tu riječ

Što im je, uz padeže, najteže?

-Želim ih naučiti govoru, a do pravopisa još nismo došli. Problem su im glagolska vremena te sam edukaciju svela na sada, jučer i sutra. Radimo samo najbitnije, a druga glagolska vremena nisam ni spominjala. Uče ono što rade niži razredi osnovnih škola: nazive mjeseci i dana u tjednu, boje, broje

LEŽI IM DUBROVAČKI GOVOR

Postoje li naši izrazi slični njihovim, ali s drugim značenjem?

-Hrvatski je slavenski jezik i ništa njihovo nije mu slično. No, legao im je dubrovački jer je oslonjen na romanske jezike: talijanski i španjolski potječu od latinskog. Ombrela je slična engleskoj i talijanskoj riječi i stoga bi se radije služili dubrovačkim. Pokazala sam krtolu i pitala što je, nisu znali hrvatski izraz, da bi jedan zagalamio: patata! Jer, poslodavci Dubrovčani ne kažu krumpir nego patate i zato poznaju tu riječ. Dubrovački im apsolutno više leži nego hrvatski, ali sam im rekla da im mogu spomenuti samo dubrovačke riječi vezane uz kuhinju ili sobe, ali da moram učiti hrvatski, a ne dubrovački. Kao Dubrovkinja im “progledam“ kroz prste ako kažu patata, ali ih upozorim da moraju znati i književni izraz- krumpir. Kad pitam “Je li ovo zastor?“, kažu: “Da, ali ste rekli da je to koltrina“. Koliko traje obuka?

-Nemoguće ih je previše opteretiti i poslodavci ih neće pustiti cijeli dan pa jedan tjedan imaju tri, a idući četiri sata, uglavnom popodne. Takav je raspored svima pogodovao. Mislila sam da se nakon rada malo odmore i onda dođu na nastavu, ali im poslodavci daju slobodan dan i prilično im je naporno i sneruke doći do Turističke škole. I nisu najbolje shvatili koje autobuse i kako ih mijenjati nego su išli pješke s Pila, pa i kad je padala kiša! Mnogo

Maja s Njemicom i Belgijcem u IUC-u

Iako u mirovini, profesorica Maja Milošević je još uvijek aktivna

Tko im je plaćao edukaciju?

-Naravno, firme. Sve je trajalo ovisno o tome koliko su sposobni i koliko mogu slušati. Nije se lako koncentrirati i slušati četiri sata nešto na tuđem jeziku. No, volim osvježiti sat i promijeniti način tumačenja te sam im otvarala igrice s World Walla da svi lakše uče i povezuju pojmove. I to im je išlo, a činjenica je da su naučili pojedine riječi. Ne znam koliko ih se danas sjećaju, ali je bilo problematično uvrstiti riječ u rečenicu. Radila sam baš štreberski: svaku je rečenicu izgovarao svaki od trinaest polaznika i čuli su je trinaest puta. Tako im je ušla u uho, zajedno s njima problematičnim izgovorom, kao što je meni, da me se krivo ne shvati, bio problem da im zapamtim neobična imena. Oni su morali naučiti sve od početka, od dobar dan do doviđenja. Još sam im uvrstila “adio“ jer je to dio pristojnosti i kulture, ali su im najveći problem bile riječi s č, ć, š, ž- što oni baš i ne razlikuju.

(NI)MALO PREDZNANJA O DUBROVNIKU

Što su prije dolaska znali o Dubrovniku?

-Još dok nisu naučili hrvatski, to sam na početku na engleskom pitala te dobre ljude. Prije nisu čuli za naš grad, ali su tražeći posao guglali i vidjeli da je Hrvatska predivna zemlja s morem. Ako dolaziš iz Balija, more ti je zakon, kao i nama. Prijavili su se, dobili dokumente i sada žele učiti hrvatski. Imala sam i drugu grupu koja nije išla na tečaj, nego su samo polagali: došli su na jedan dan i za četiri sata ispitivanja polagali hrvatski u obliku čitanja i razumijevanja teksta, podcrtavanja padeža i glagola te pisali mali sastav da vidim kako se izražavaju i odgovaraju na pitanja. To su grupe za dobivanje dozvola za rad, ali i stjecanje državljanstva. Pitanja su bila drugačija po grupama, a mene je oduševio dječak Ukrajinac koji je jako dobro napisao esej bez greške, za pet! Dijete je apsolutni fenomen!

Hrvatski podučavate i izvan Turističke škole?

-Da. To ima veze s Poslijediplomskim studijem (CAAS). To su bili intelektualci, ali smo i njih podijelili u grupe. Od tri profesorice hrvatskog, dvije mlade su preuze-

le početnu i srednju fazu edukacije, a ja sam odradila grupu koja dobro govori hrvatski i nisam morala objašnjavati na engleskom jer su me razumjeli.

Tko su oni?

-Prvi je bio genijalni Makedonac Joco, profesor s Pravnog fakulteta, kojem je djed živio u Zagrebu i hrvatski jezik donio u kuću. Potom sam dva tjedna radila s Njemicom i mladićem iz Amsterdama. Bez obzira na razlike, ubrzo su se ujednačili, a moram reći da me mladić spasio jer je kao simultani EU prevoditelj u Bruxellesu govorio šest jezika! Mnogo mi je pomogao jer je govorio i njemački pa bi Njemici objasnio što ja nisam mogla. Kasnije smo se i sprijateljili.

Znači, potpuni drugačiji pristup u školi na Pločama i u Centru?

-Naravno, ovi drugi su intelektualci i otvoreniji, a drugi radnici koji ne znaju jezik. Sve ovisi o pogledu na život. Filipinci i Nepalci drugačije razmišljaju o životu i ženama.

Mislite na patrijarhalno društvo?

-Kad migranti bježe, nigdje ne vidiš ženu s djetetom, a njoj je bijeg možda potrebniji? To su mladići u punoj snazi, iz straha bježe od rata, ali idu zaraditi za obitelj. Pitala sam ih je li im Hrvatska samo prijelazni stupanj i doznala da bi većina dalje: iako ne nužno u Njemačku, žele u neku napredniju državu. Iako im je bolje nego u zemlji koju su ostavili, mi im nismo baš obećana zemlja.

ODUŠEVIO IH LOKRUM

Kažete da ste ih vodili na Lokrum?

-Održali smo radionicu “Jednaki, a jezično različiti“. Gore na tvrđavi postoji mjesto gdje su u prošlosti neki skakali i svi su se htjeli tu fotografirati da svojima pošalju uz pojašnjenje. Bilo je situacija kojih se sad ne mogu sjetiti, a katkad bi nešto smiješno za mnom ponovili: meni je smiješno, njima nije, a ne smijem se previše smijati da ne pomisle kako im se rugam. A opet, takva sam pa odmah prasnem u smijeh.

Slijedi li novi ciklus edukacije?

-Turistička i ugostiteljska škola voljna je to i dalje raditi, ali dosta ovisi o objektima gdje rade stranci. Sad sam u mirovini, ali vjerujem da će me ponovno po-

Ovdje su osobne potrebe sveli na minimum da bi što više slali obitelji da tamo nekako prežive, u protivnom ne bi mogli. Puni su tuge zbog odvojenosti od obitelji koje neki planiraju dovesti ovamo. Pokušavaju štedjeti, ali im to teško ide

„Prije nisu čuli za naš grad, ali su tražeći posao guglali i vidjeli da je Hrvatska predivna zemlja s morem. Ako dolaziš iz Balija, more ti je zakon, kao i nama“

Posjet polaznika edukacije Lokrumu

Svi su se htjeli slikati na lokrumskoj tvrđavi

S nastave učenja hrvatskog jezika

Na satu učenja hrvatskog jezika

I ONI SU HEROJI

Podigli su glas, po cijenu života , jer nisu mogli gledati zločine svojih sunarodnjaka

Povodom 1. listopada prisjećamo se hrabrih Srba i Crnogoraca koji za vršenje svoje ljudske dužnosti nikad nisu dobili adekvatno priznanje, niti u Srbiji, niti u Crnoj Gori, ali ni u Hrvatskoj

O Domovinskom ratu glavne činjenice znamo – Srbija predvođena Slobodanom Miloševićem započela je agresiju, prvo na Hrvatsku, potom i na Bosnu i Hercegovinu. Znamo i kako je sve dalje teklo – Hrvatska se uspješno obranila, i pritom je iznjedrila mnoge heroje koji su nesebično bili spremni dati život kako bi zaustavili sulude Miloševićeve naume.

A da bi on te naume ostvario bila mu je potrebna propagandna mašinerija u obliku medija pod državnom kontrolom. U gadecama su prednjačili novinari i ured-

nici Radiotelevizije Srbije te novina Politika, Politika Express i Večernje novosti. Svi dobro znamo za paljenje guma u Dubrovniku i izjavu generala Pavla Strugara da je „u Dubrovniku 30 hiljada ustaša i 7 hiljada terorista uključujući kurdske plaćenike“, ali bilo je i mnogo luđih laži tadašnjih srpskih medija. Jedna od njih je i izjava reporterke Radiotelevizije Srbije koja se za središnji Dnevnik javila iz tadašnjeg opkoljenog Sarajeva. „Muslimanski ekstremisti dosetili su se valjda naj-

Piše Maro Marušić

Tomo Buzov

Srđan Aleksić

Možda je najluđa

priča Večernjih novosti koje su 19. studenog 1994. godine na četvrtoj stranici objavili sliku „Siroče na majčinom grobu“ čuvenog srpskog umjetnika

Uroša Predića. To ulje na platnu nastalo je u 19 stoljeću, ali Večernje novosti su je prezentirale kao aktualnu fotografiju dječaka iz Srebrenice „na grobu oca, majke i ostale rodbine koju su pri napadu pobili muslimani“.

stravičnijeg načina mučenja na planeti. Protekle noći, srpsku nejač žive su bacali u kaveze lavovima u zoološkom vrtu Pionirska dolina“, izjavila je. Također, srpski mediji su izmislili priču i o zaklanih 40 beba srpske nacionalnosti u Vukovaru.

SIROČE NA MAJČINOM GROBU

No možda je i najluđa priča Večernjih novosti koje su 19. studenog 1994. godine na četvrtoj stranici objavili sliku „Siroče na majčinom grobu“ čuvenog srpskog umjetnika Uroša Predića. To ulje na platnu nastalo je u 19 stoljeću, ali Večernje novosti su je prezentirale kao aktualnu fotografiju dječaka iz Srebrenice „na grobu oca, majke i ostale rodbine koju su pri napadu pobili muslimani“.

Ovo je samo mali dio boleština koje su početkom devedesetih godina sijali medijski ratni zločinci. Nije tada bilo interneta, pametnih telefona, društvenih mreža - nije bilo nikakvih alternativnih vijesti osim onih koje su servirali Miloševićevi plaćenici. Srpskim i crnogorskim građanima toga doba nimalo nije bilo lako doći do istinitih informacija o događanjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No, ako se istina želi znati, do istine će se doći. Na kraju krajeva, dovoljno je uključiti mozak. Srpski mediji pišu o brojnim ustašama, kurdskim teroristima, njihovim zločinima, a nijedan srpski i crnogorski grad nije napadnut. Pa kakva li je to bezvezna ustaška vojska? Od njih bi se obranila i ona srpska nejač što se baca lavovima. E pa neki Srbi i Crnogorci zaista jesu mućnuli glavom, iako bi im za psihofizičko zdravlje bilo bolje da nisu. To mućkanje glavom na početku rata moglo je znači-

ti samo jedno – bit će za mućkaše velikih problema. Naravno, oni su toga bili itekako svjesni. E bogami, ja za veću hrabrost ne znam. Srbin si ili Crnogorac na početku rata i svjestan si da Milošević i njegovi mediji seru automobilske gume. Sve što trebaš je šutjeti, nastaviti sa svojim životom i ne bakćati se s lavovima. Nek im drugi bacaju svoju nejač. Ali ti ne možeš šutjeti, jer znaš što je ispravno, pa čak i po najstrašniju cijenu. A najstrašnija cijena čak nije ni smrt, nego samoubojstvo. Da ne bi ubijao druge, ubit ćeš sebe. Miroslav Milenković (51), otac dvoje djece i građevinski radnik iz Gornjeg Milanovca, mobiliziran je 20. rujna 1991. s tisućama drugih u rezervni sastav JNA. Dan kasnije nalazi se u Šidu, gdje čeka naređenje o prelasku u Hrvatsku, prema Vukovaru. Čeka rat. Kojeg ne želi. Uzima pištolj i puca sebi u glavu. Kasnije će antiratni pokret u Beogradu, u znak sjećanja na ovaj događaj, izdati knjigu epitafa Grobnica za Miroslava Milenkovića.

Samo osam dana kasnije Milenkovićev vršnjak Vladimir Barović na Visu čini istu stvar. Umjesto da puca po dalmatinskim gradovima, radije bira pucati sebi u glavu. Crnogorac Barović bio je admiral JNA i zapovjednik ratne mornarice za područje Istre. U svom oproštajnom pismu govori o nerazumnoj agresiji JNA i crnogorskih rezervista na Hrvatsku u čemu ne želi sudjelovati.

JEDINI METAK NA KOJEG CRNA GORA TREBA BITI PONOSNA

-Jedini ispaljeni metak u ovom ratu na koji Crna Gora može biti ponosna jest onaj admirala Vladimira Baro-

Uroš Predić: Siroče na majčinom grobu (ulje na platnu)

vića, komandanta JRM-a. Njegovo crnogorsko shvaćanje časti nije mu dozvolilo da izda zapovijed floti da bombardira primorske gradove i naselja u Dalmaciji kad mu je to naređeno - napisao je još 1996. godine crnogorski književnik Momir M. Marković. Još jedan Crnogorac, Slavko Perović, svoj život stavlja na kocku, jer ne može gledati razaranje Dubrovnika od strane Crnogoraca. Na Cetinju početkom 1992. godine organizira antiratni prosvjed na kojemu tisuće Crnogoraca spontano pjevaju: „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče, to su bili sve četnici, Momirovi plaćenici“. Stihove je smislio pjesnik Marko Popović. Svim prosvjednicima ratnih razaranja na Cetinju život je kasnije u Crnoj Gori bio poprilično kompliciran, ali Perović je najviše nafrknuo. Psihički je obolio i obitelj mu se raspala. A mogao je šutjeti. Mogao je šutjeti i Rambo Amadeus, ali ni on nije. I to na koji način. Te ratne 1992. godine Rambo se popeo na pozornicu Beogradskog proljeća tijekom nastupa njegove kolegice Bebi Dol, kojoj se ispričao, a onda poslao poruku. -Imam dvije minute za obraćanje naciji. Da vam kažem, dok mi sviramo, tu padaju bombe na Dubrovnik i Tuzlu. Nećemo zabavljati biračko tijelo. Jebem vam mater – pokazao je Rambo ogromna muda i na kraju demonstrativno bacio mikrofon na pod. Sve je to bilo uživo, u prijenosu Radiotelevizije Beograd. Njegovi glazbene kolege iz EKV-a i Električnog orgazma početkom 1992. organizirali su antiratni projekt pod nazivom Rimtutituki čija je glavna zadaća bila borba protiv ratne mobilizacije. Njihov najpoznatiji singl bio je Slušaj ‘vamo!, s refrenom Mir, brate, mir, a promican je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda. Financijski ih je podržao Ivan Stambolić, istaknuti protivnik Miloševića. Valja ovdje kazati da su mnogi poznati srpski intelektualci na stup srama pribijali sudionike antiratnih prosvjeda, među ostalim, Dobrica Ćosić, Matija Bećković, Momo Kapor i Ljubomir Tadić, inače otac Borisa Tadića.

‘DA ŽIVIM TISUĆU GODINA, NE BIH DOBILA VEĆI

KOMPLIMENT’

Protiv mobilizacije bio je Centar za antiratnu akciju Ada (CAA Ada) koji je osnovala Vera Vebel Tatić 7. studenog 1991., i to dan nakon antiratnih prosvjeda protiv mobilizacije u tom vojvođanskom gradu. Među ostalim aktivnostima, pomagali su mladima koji nisu željeli mobilizaciju da napuste zemlju. Vojne vlasti su optuživale antiratne pokrete za neuspjehe na bojištu. General Života Panić bio je optužio antiratne aktiviste da JNA zbog njih nije uspjela osvojiti Osijek, jer su spriječili više od 30.000 ljudi da odu na bojište. -Ako je to zaista istina, ponosna sam na to. Da živim tisuću godina, ne bih dobila veći kompliment - kazala je tada Vera Vebel Tatić.

A što tek reći za Toma Buzova, umirovljenog časnika JNA, čovjeka koji nije mogao šutjeti, i prema čijoj se priči snimio istoimeni film koji je prošle godine umalo dobio Oscara. Podsjetimo, srpska paravojna jedinica Beli orlovi zaustavila je vlak na stanici Štrpci u Bo-

sni i Hercegovini te izvukla iz njega 18 Bošnjaka koje je pogubila. Tomo Buzov, iako je mogao šutjeti, nije. Suprotstavio se zločincima, pa su i njega strijeljali. Mogao je tijekom siječnja 1993. godine na glavnom trebinjskom trgu šutjeti i Srđan Aleksić, ali nije. Pripadnici vojske Republike Srpske toga su dana u centru Trebinja legitimirali građane, i pritom našli muslimana Alena Glavovića. Počeli su ga maltretirati i tući, a u pomoć mu je priskočio Srbin Aleksić. Na kraju su umjesto Glavovića pretukli Aleksića koji je od posljedica premlaćivanja istog dana preminuo. Otac Srđana Aleksića u osmrtnici je napisao: „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.“

Bilo ih je još prilično u Srbiji i Crnoj Gori, a koji su u ovom tekstu neopravdano izostavljeni poput primjerice Vladimira Živkovića koji je u jesen 1991. dovezao tenk ispred Savezne skupštine u Beogradu prosvjedujući na taj način protiv mobilizacije i ratnih zbivanja u Jugoslaviji. Proglasili su ga dezerterom i strpali u zatvor na godinu dana. Naravno, mirotvoraca je bilo i u Hrvatskoj (poput Josipa Reihla-Kira), te BiH, ali ovo nije tekst o njima.

Ovo je, rekoh, samo dio ljudi koji su mogli šutjeti i na taj način ne bi natovarili probleme u životu, a dio njih i smrt. Ali u biti nisu mogli šutjeti. Vršili su svoju ljudsku dužnost. Zato ih se trebamo sjećati, zato i pišem ovaj tekst. Bilo bi lijepo kada bi Dubrovnik svoje ulice nazvao po Vladimiru Baroviću i Slavku Peroviću, i to neku veću, da sutra djeca mogu pitati ‘tko je, tata, bio taj Barović po kojemu se zove naša ulica?’ -Sine, bio je to čovjek koji će radije sebi pucati u glavu, nego svojim bližnjima! Jer agresija i rat nemaju nikakvo opravdanje. Samo stvaraju bol i patnju. Pa će dijete sutra dvaput promisliti ima li ikakvog smisla ići u rat bilo u Vukovar, bilo u Srebrenicu, bilo u Ukrajinu, ili u Gazu.

E, bogami, ja za veću hrabrost ne znam. Srbin si ili Crnogorac na početku rata i svjestan da si da Milošević i njegovi mediji seru automobilske gume. Sve što trebaš je šutjet, nastaviti sa svojim životom i ne bakćati se s lavovima. Nek im drugi bacaju svoju nejač. Ali ti ne možeš šutjeti, jer znaš što je ispravno, pa čak i po najstrašniju cijenu. A najstrašnija cijena čak nije ni smrt, nego samoubojstvo. Da ne bi ubijao druge, ubit ćeš sebe

Vladimir Barović (lijevo) prima plaketu

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

TRUMANOVA JAJA

Američki predsjednik Trump opet je bio u centru pažnje jer on je čovjek koji svakim svojim pojavljivanjem unese dozu reality showa i političkog kabarea. To je potvrdio i svojim govorom tijekom kraljevske večere, prilikom državnog posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu. Domaćini su ga dočekali ko da dolazi Cezar, a ne čovjek koji već godinama pola svijeta zabavlja besmislenim twitovima. Premijer i kraljevski par smješkali su se ko da slušaju mudrog državnika, a ne nekoga koji svojim gafovima zabavlja svijet. A on se na kraljevskoj državnoj večeri pohvalio kako je prvi predsjednik koji je tako dočekan, ali u nadi da je - posljednji. Dodao je i kako je posjet jedna od najvećih počasti u njegovu životu, izrazivši poštovanje prema Kralju i zemlji. Povijesne knjige će ovo zabilježiti, ali ne kao ‘veliku čast’ nego kao odličan skeč za Monty Pythona. Britanski mediji su objavili brojne izjave građana Engleske kako je ovo nacionalna sramota! Ko da sami već desetljećima ne marširaju s kolonijalnim kosturima u ormaru.

Kad god se u Slavoniji i Baranji pojavi nova runda afričke svinjske kuge, Ministarstvo poljoprivrede odmah šalje eutanazijske ekspedicije, ko da je riječ o invaziji zombija, a ne o domaćoj prasadi. Slavonci se pitaju kako to da bolest nikad ne napadne uvozne svinje iz Danske, Poljske ili Ukrajine, nego uvijek baš naše. Teoretičari zavjere naravno sumnjaju kako svinjogojci namjerno infetaju prasce, kako bi im država pomlatila stoku, isplatila odštetu, a oni s tim soldima kupuju svinjske polovice i opet na zimu imaju suhoga mesa. S proljeća opet dobiju solde za prašćiće male i onda sve ispočetka. Za Slavonce, priča o kugi samo potvrđuje njihovu sumornu stvarnost; oni hrane Hrvatsku, a država ih tretira ko višak koji se svako malo može počistit.

U konačnici, afrička svinjska kuga postaje sinonim za domaću poljoprivredu: sve je bolesno osim uvoza, sve je uništeno osim profita, i sve smrdi osim eura. Pa onda, ako

je istina da je čovjek ono što jede, onda smo mi svi već odavno suhomesnati proizvod s okusom - prijevare.

I tek što su vijesti iz svinjaca postale jučerašnje, začuo se vapaj iz najvećeg kokošinjca: Kukurikuu – inspekcija dolazi! Najveći proizvođač jaja u zemlji, gospar Lukač, našao se na meti Hrvatskog veterinarskog instituta, jer mu je u kokošjem izmetu pronađena - salmonela. Ne u jajima, ne u kokošima, nego baš u – izmetu. Jer jasno, kad kupujemo jaja u dućanu, prvo ih zavrtimo i pomirišemo ljusku, a zatim zatražimo certificiranu analizu pileće stolice. Bilo kako bilo, ojađeni gazda Lukač dobio je nalog da likvidira 163 tisuće kokoši.

I dok jadne koke nesvjesno kljucaju zadnje zrno, on najavljuje pametniji biznis. Odustaje od uzgoja, uvozit će jaja i prodavat ih ko i svi drugi. Ako ih ne možeš pobijedit, pridruži im se.

Peradari širom zemlje dižu obrve: je li itko ikad provjerio kakav je izmet ukrajinskih kokoši čija jaja svakodnevno jedemo? Ili poljskih, ili turskih? Možda su tamošnje koke na dijeti od probiotika, dok naše domaće, prkosne i ponosne, proizvode previše sumnjivog gnoja.

Još pamte sličan scenarij s mljekarima, kojima su farme zatvarane, dok se na policama širio uvozni tetrapak. Svinjogojci su dobili kugom po glavi, taman kad je trebalo popuniti skladišta poljskim kobasicama. Ribari su potopljeni prije nego što su stigli isploviti, jer su tu već čekale smrznute lignje iz Vijetnama i škrpine bez glave. A sad su red dočekali peradari. Na kraju, i pčelari i povrtlari gledaju ovu sapunicu i šapću: mi smo sljedeći. Hrvatska poljoprivreda tako postaje svojevrsni kokošinjac sam po sebi: domaće koke nesilice trpe femicid, dok uvozni pijetlovi pobjednički kukuriču. I dok Švicarci i Austrijanci uživaju u svježim domaćim jajima, mi ćemo, uz parolu ‘’Kupujmo hrvatsko’’, omlet prigat od uvoznih jaja u prahu, zvanih Trumanova jaja.

U bajci o lijepom Gradu od kamena i turista, gdje trubaduri noću pjevaju, a kruzeri danju hrču, u Kraljevstvu kurioznih građana, jednog se dana pročulo da postoji misteriozni - spisak. Tek što bi mediji u naslovu najavili neki spisak, svi bi se prihvatili čitanja, vjerujući da je to - taj spisak.

A kad spisak ispadne tek najava teksta o dobrovoljnim davateljima krvi, ili volonterima, koji se bave nekim humanitarnim poslom, prestali bi čitat. Ali ipak, opsesija je rasla. Jer u ljudskoj prirodi, a posebno u gradu iz bajke, uvijek je čovjeku slađe zaviriti u tuđu postelju nego u vlastitu. Osobito ako je postelja bila namijenjena za (kako bi pjesnik reko), druženja - izvan kurikuluma.

A sve to radi kundurarije o elitnom klubu uglednih muških sugrađana, provjerenih kršćana, vjernih muževa i predanih roditelja, koji su pod teretom ugleda, radnog stresa i obaveza, poželjeli, hm, malo razonode. Navodno u muškom društvu.

Građanstvo se odma podijelilo. Jedni su onako, paušalno zaključili kako je taj spisak dokaz da su im junaci grada dvolični moralizatori. Drugi su tvrdili da je sve to urota, a sam vrag zavodi narod da se bavi tuđim guzicama umjesto vlastitim problemima. A vrag, koji se upravo doselio iz Bruxellesa, nije imao ništa protiv. Dapače, sjedeći na gradskim mirima prerušen u turista, trljao je ruke i govorio: još malo i cijeli Grad je moj! Eto, a mogli su lijepo živjet, sretni do kraja života, ko što i priliči pravoj bajci.

25. rujna 2025.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

U Pivnici su se okupili da bi 60. obljetnicu mature Gimnazije Dubrovnik, nekadašnji učenici A i B razreda proslavili: Rešo Ćerimagić, Matko Sršen, Jovica Popović, Lijana Milošević, Cvijeta Jakšić, Albert Papo, Nike Basor, Nela Kastelani, Lenka Kulišić, Pere Dragojević i Dragica Pipinić (Foto: privatni album)

Christian i Marijana - bilo bi lijepo kad bi se moglo ovako opušteno biti svakog dana

Neska i Zadi - majka je iz Londona kćer u posjet Gradu dovela, tu se u Muzičkoj za pijanisticu školovala, objema su srca bila puna i vesela

Petra i Ljubica - ugođaju dodatan čar daju omiljeno piće i kavica

Draženka, Karla i Boženka - našlo se rješenje za večernje druženje uz osvježenje

Dubrovnik

by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Na proslavi 60 godina od mature u Gimnaziji Dubrovnik bili su i bivši maturanti C i D razreda: Mihajlo Brailo, Sonja Krstić, Jure Burić, Lucijana Kordić, Dobroslav Zanini, Jurica Carić, Jadranka Rossetti, Borjana Bronzić, Iris Karminski, Ivo Šimunović, Marina Carić, Paulina Viđen, Jadranka Vujević i Milica Dedić (Foto: privatni album)

Meri i Anamarija - dok im muž i brat ribaju bilo kakav ulov znatiželjno čekaju

Mijo, Pero, Niko i Đuro - kažu, za potpis možeš i samo “Četiri mušketira” staviti, nitko se od nas neće naljutiti

Luka i Marija - uz vedru glazbu i odlično raspoloženje svaki

Ljubo i Femica - imaju što jedno drugome kazati vrsni fotograf i isto takva vodičica

Stijepo,

zalogaj još više prija

NI RAT JOJ NIJE MOGAO NIŠTA

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

”DUNERA” Sudjelovala je u invaziji

na Normandiju, a kasnije nam

je dovela studente koji su u uniformama uveseljavali Grad

I sami sudionici edukativnog putovanja ga se i danas sjećaju i opisuju kao “the best holiday ever” (najbolji odmor ikada)

Britanski brodar British India Steam Navigation Company Ltd. je u šezdesetim godinama prošlog stoljeća imao u svojoj brojnoj floti i nekoliko brodova namijenjenih edukativnim učeničkim i studentskim kružnim putovanjima u kojima je od 1962. do1982. ugostila preko milijun mladih Britanaca. Jedan od njih je bio i DUNERA izgrađena daleke 1937. kao novogradnja broj 663 u brodogradilištu Barclay Curle & Co. u škotskom Glasgowu.

Bio je to brod od 11161 bruto registarskih tona, dug 157 i širok 19 metara namijenjen ratnim transportima za oko 1150 vojnika i njihove opreme. Dva pet-cilindarska Doxford dizel motora ukupne snage 11880 KS su mu preko dvije propele davale brzinu od 16 čvorova.

RATNI PUT

Kako je Drugi svjetski rat bio na pomolu, DUNERA je svoja prva putovanja započela 1937. iz Southamptona za Hong Kong. U zimu 1939. poduzima nekoliko putovanja sa školskim ekskurzijama da bi u siječnju 1940. zaplovila u prvom ratnom transportu iz Novog Zelanda za Egipat. U srpnju iste godine poduzima povijesno putovanje iz Liverpoola za Australiju prekrcan s 2542 putnika koji su početkom rata bili progla-

šeni opasnim po sigurnost Britanije kao potencijalni nacistički agenti. Među njima je bilo 2036 židovskih izbjeglica iz Austrije, 451 njemački i talijanski zarobljenik te 55 preživjelih putnika s potonulog britanskog lajnera ARANDORA STAR, nama dobro poznatog broda koji je posjećivao Dubrovnik. Nakon toga DUNERA plovi ratištima Tihog oceana, a 1943. i 1944. sudjeluje u savezničkim invazijama na Siciliju i Normandiju. Godine 1945. se pridružuje završnim borbama u dalekom Japanu i u prijevozu američkih snaga u poraženu Zemlju izlazećeg Sunca.

Učenici su šetali Gradom u skupinama te su bili obučeni u tradicionalne engleske školske uniforme s kojima su unijeli živost, smijeh, radost i veselje, a Grad je takoreći spavao mirnim zimskim snom bez turista. I sami sudionici ovoga putovanja ga se i danas sjećaju i opisuju kao “the best holiday ever” (najbolji odmor ikada)

U srpnju 1940. godine poduzima povijesno putovanje iz

Liverpoola za Australiju prekrcan s 2542 putnika koji su početkom rata bili proglašeni opasnim po sigurnost Britanije kao potencijalni nacistički agenti. Među njima je bilo 2036 židovskih izbjeglica iz

Austrije, 451 njemački i talijanski zarobljenik te 55 preživjelih putnika s potonulog britanskog lajnera

ARANDORA STAR, nama dobro poznatog broda koji je posjećivao Dubrovnik

NAJBOLJI ODMOR IKADA

Iz svih ovih ratnih operacija DUNERA je ostala neoštećena te se po završetku aktivne vojne službe ponovo našla u Glasgowu na potpunom preuređenju u komforniji transportni brod. Od tada ima 12 615 bruto registarskih tona te može prihvatiti 123 putnika u prvom, 95 u drugom i 100 putnika u trećem putničkom razredu te još i 831 vojnika s kompletnom opremom. Za potrebe Ministarstva obrane plovi u najmu sve do 1960. kad je ugovor otkazan, a brod je stavljen u raspremu.

Vlasnik broda British India je početkom 1961. u

brodogradilištu Palmers u mjestu Hebburn-onTyne preuredila DUNERU u brod za edukativna kružna putovanja. U nekadašnjim vojničkim nastambama od tada plovi 187 profesora i 834 učenika odnosno studenata koji posjećuju brojne luke diljem svijeta, a među njima i Dubrovnik. Ostale su zabilježene tri posjete gruškoj luci i to prvo putovanje u veljači 1963. s itinererom: Genova, Palermo, Atena, Dubrovnik, Venecija. Drugo putovanje je bilo u kasno proljeće iste godine s polaskom iz Venecije za: Dubrovnik, Iteu, Pirej, Maltu, Gibraltar, Lisabon, La Corunu. Treći put nam dolazi u veljači 1964. s polaskom iz Genove s ticanjem luka: Chivittavechia, Palermo, Malta, Pirej, Dubrovnik, Venecija. Učenici su šetali Gradom u skupinama te su bili obučeni u tradicionalne engleske školske uniforme s kojima su unijeli živost, smijeh, radost i veselje, a Grad je takoreći spavao mirnim zimskim snom bez turista. I sami sudionici ovoga putovanja ga se i danas sjećaju i opisuju kao “the best holiday ever” (najbolji odmor ikada).

Nažalost DUNERA je već u studenom 1967. konačno raspremljena, prodana španjolskim rezalištima Revalorizacion de Materiales da bi u luci Bilbao do sredine sljedeće godine potpuno izrezan u staro željezo. Tako je u bezličnoj masi sekundarnih sirovina završio jedan britanski putnički edukativni brod koji su poput brodova iste kompanije: UGANDA, DEVONIA i NEVASA u šezdesetim i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u zimskim mjesecima često navraćali u naš Grad.

RAZGOVOR S ANOM PEROVIĆ-ALAMAT

Kraljica sportova na Lapadu uskoro u pravim uvjetima, velika prezentacija sprema se 18. listopada!

„To vam je prije išlo ovako. Bogen nije ispravan, pun je kamenja. Djeca se moraju pripremiti u šprintericama po kamenjima. Dakle, priprema – nula

bodova. Koji smo ostali? Onoliko koliko smo zaslužili da ostanemo...”

Pomalo se sve priprema za novo izdanje Otvorenog prvenstva Dubrovnika u atletici. Iz AK Dubrovnik, koji je organizator i domaćin, prije koji tjedan su objavili: datum je 18. listopada. Riječ je o jedinstvenom događaju koji jednom godišnje na lapadskom stadionu pruži nastupe više stotina natjecatelja iz cijele Hrvatske u raznim disciplinama. Trči se, baca vortex, skače u vis, dalj... Sve to izgleda lijepo, šareno, veselo, no ono što je bilo ispod svega toga, i nije baš izgledalo lijepo. Stotinjak metara staze bio je tartan, a ostatak čista šljaka. To i jest bio povod za početi ovaj projekt prije nekoliko godina, kako nam pojašnjava predsjednica kluba Ana Perović Alamat. „Otvoreno prvenstvo Dubrovnika je i počelo kao svojevrsni apel za izgradnju atletske staze na stadionu u Lapadu. Zapravo, prva utrka je bila ‘Dubrovčani za stazu’, a nakon toga smo organizirali ovo Otvoreno prvenstvo Dubrovnika, evo sada sedmu godinu zaredom. Time smo pokazali da je atletika potreba u Dubrovniku, skupljajući više stotina sportaša na tom događaju. Naši snovi se ostvaruju, obećanja se, evo, izvršavaju. Presretni smo i zahvalni i jedva čekamo to prvenstvo na Lapadu u listopadu” – pojašnjava nam Alamat. „Izvođač je završio asfaltiranje, slijedi postavljanje tartan staze. Cilj je i nama i gradu i svima da bude završeno do početka tog prvenstva. Grad je Dubrovnik je napravio i odvodnju, što je bila važna stavka u cijeloj ovoj priči” – dodaje.

„DO SADA JE BILO KAO DA IMATE GLUMCE, A NEMATE KAZALIŠTE”

Ne treba govoriti kakve je probleme stvarala postojeća staza. I ne samo kada bi pala kiša i natopila tu šljaku, već i u suhim uvjetima. Osjećaj trčanja na lapadskoj stazi bio je kao da se trči na zemljanoj podlozi teniskog terena. A u pitanju nije tenis, nego sport u kojem je svaka stotinka presudna. Sport u kojem su takvi uvjeti zapravo bili opasni. Da ne govorimo i o utjecaju takvih uvjeta na rezultate.

„ Djeca će se moći kvalitetnije pripremati u svim disciplinama koje rade. To je kao da imate Vaterpolski klub Jug, imate momčad, a nemate bazen. Ili kao da

imate glumačku ekipu, a nemate kazalište. Eto, možete misliti u kakvim smo uvjetima onda do sada morali raditi. Iako, iznjedrili smo puno i reprezentativaca i državnih prvaka i na primjer Nikoletu Ribar, kojoj je falila sekunda do olimpijskih igara” – kazala je prva žena dubrovačke atletike pa nam ispričala i primjer iz prakse.

„Nedavno sam radila pripremu štafete za državno prvenstvo s djecom. To vam ide ovako. Bogen nije ispravan, pun je kamenja. Djeca se moraju pripremiti u šprintericama po kamenjima. Dakle, priprema –nula bodova. Koji smo ostali? Onoliko koliko smo zaslužili da ostanemo” – prisjetila se Alamat.

MLADE ATLETSKE ZVIJEZDE BILE NA PROŠLOM

IZDANJU, A ISTO SE SPREMA I OVAJ PUT

Prošle godine na Otvorenom prvenstvu bili su neki od najboljih atletičara iz Hrvatske i okolice. Mia Wild, prvakinja Hrvatske na 100 i 100 s preponama, ali i svjetska juniorska viceprvakinja na 100 prepone. Tu je bila i svjetska prvakinja (do 20 godina) u višeboju, Jana Koščak. Potom Marko Čeko, prvak Hrvatske na 100 i 200 metara, ali i skoku udalj. Došao je i svjetski juniorski prvak u skoku udalj, Roko Farkaš...

„ Djeca će se moći kvalitetnije pripremati u svim disciplinama koje rade. To je kao da imate Vaterpolski klub Jug, imate momčad, a nemate bazen. Ili kao da imate glumačku ekipu, a nemate kazalište. Eto, možete misliti u kakvim smo uvjetima onda do sada morali raditi”

Piše Rafael Barkiđija

Foto: Rafael Barkiđija; AK Dubrovnik; Grad Dubrovnik

Najbolji način za zahvaliti toj djeci na lijepim rezultatima jest pružiti im adekvatne uvjete za treninge i nastupe. No, neće samo djeca moći iskusiti novu stazu, već i rekreativci i svi Dubrovčani. Prva prava prilika će biti Božićna utrka na tri kilometra

„Što se tiče prvenstva, bit će 46 disciplina. Prvi put da ćemo imati utrke na 800 i 200 metara. I evo jedna ‘ekskluzivica’, baš nam je potvrđeno kako nam ove godine dolazi Marino Bloudek (op. a. hrvatski srednjoprugaš i atletski reprezentativac). Pozvali smo ga da nam otrči 800 metara na stadionu Lapad i prihvatio je. Djeci kluba je jako važno da znaju tko su ti ljudi, da ih upoznaju, da imaju neki cilj i viziju ako već treniraju. Da vide kako i oni mogu postati to što su Bloudek, Jana Koščak, Mia Wild, Roko Farkaš...” - pojašnjava Ana Perović Alamat.

Osim natjecateljskog dijela, ovo natjecanje nudi i revijalni dio. Često su se na Lapadu nadmetali novinari, treneri, sportaši, građani. Neizostavnu međusobnu utrku imali bi i Dubrovnik Sharksi, naši igrači američkog nogometa. No, ima tu i još jedan dodatak, koji je itekako vrijedan isticanja.

„Već dvije godine radimo i s djecom s teškoćama u razvoju. Imamo nekoliko njihovih asistenata. I oni će se natjecati na ovom prvenstvu. Imat ćemo i tu utrku, bila je i prošle godine. Eto, to je jedna lijepa priča”

NOVA STAZA JE VELIKA INVESTICIJA ZA BUDUĆNOST

Osim što će Otvoreno prvenstvo Dubrovnika sada biti organizirano u nešto adekvatnijim uvjetima, bez srama zbog uvjeta koje gledaju djeca i roditelji iz cijele Hrvatske, sama staza je velik ulog za budućnost. Bolji uvjeti za pripreme u ovakvom sportu definitivno znače i bolje rezultate. Rezultata je bilo i do sada, a ova rekonstrukcija atletske staze ih samo još može dodatno popraviti. Baš nedavno AK Dubrovnik osvojio je veliki broj medalja na natjecanju u Čitluku. Čak njih 17. „Sada sam i trenerica AK Dubrovnik. Dosta često putujem s djecom. Nije lako putovati s 50 djece. Ti vodiš od onih najmlađih, pet godina, do 18 godina... Ja bih svima njima čestitala jer ipak sedam sati biti na suncu... Čekaju svoju disciplinu, čekaju svoje vrijeme. Ovim putem bih im čestitala, i tim divnim roditeljima što su ih lijepo odgojili. Niti jedan problem nismo imali” – ističe predsjednica AK Dubrovnik, koja je i sama bivša atletičarka.

Najbolji način za zahvaliti toj djeci na lijepim rezultatima jest pružiti im adekvatne uvjete za treninge i nastupe. No, neće samo djeca moći iskusiti novu stazu, već i rekreativci i svi Dubrovčani. Prva prava prilika će biti Božićna utrka na tri kilometra, koja ide od stadiona, niz Batalu, preko Lapadske obale, nazad na stadion. Naravno, svi u božićnim kapicama. To će biti prva velika prezentacija staze Dubrovčanima.

„To je bila neka moja vizija, kada sam bila na polumaratonu u Amsterdamu. Započela sam u gradu, završila sam ga na atletskoj stazi. Stvarno sam se osjećala kao pobjednica, iako to nisam bila...” - iskreno će Alamat.

Dugogodišnja težnja i želja AK Dubrovnik, napokon je postala stvarnost. Svih šest prethodnih izdanja Otvorenog prvenstva najavljivalo se kao pokazatelj potrebe za novom stazom. Ovo, sedmo izdanje, kako sada stvari stoje, napokon se najavljuje kao Otvoreno prvenstvo, bez slanja poruke o potrebi za atletskom

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333

Fax: +385 20 418 551 MB: 1317857

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA

OD 19.9.2025. DO 25.9.2025.

Datum Vrijeme boravka Lokacija Očekivani broj putnika

Ime broda Dolazak Odlazak

19.09.2025 petak

19:00

21.09.2025 nedjelja

18:00

23:00

23.09.2025 utorak

5 (MARELLA EXPLORER)

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

CARITAS

RSLUKA8838E

U spomen na pok. Milu Maričić umjesto cvijeća prilaže 40 € obitelj Gojan

CENTAR MASLINA

• Zrinka Carević, donacija za korisnike Centra 1.000,00 EUR;

• Obitelj Lale, u spomen na Petra Kozlicu prilaže

100,00 EUR.

Stranica 1. od 1

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE, u ime

svakog člana od srca se zahvaljuje dobrim ljudima na donacijama:

U spomen na Vlaha Puticu, umjesto cvijeća 20 EUR

UNUCI U IGRI

Unuci u igri protrče kraj groba

Ne nedostaje im to što nema mene

Oni već imaju svoje uspomene

U Bibliji piše sve u svoje doba

Grobnica je ovdje moja vječna soba

Nad njom je čitati kratke napomene

U nirvani da sam nitko ne spomene

Nego svjetlost vječnu što je prispodoba

I namjerni pričin živima utjeha

Zabava i pjesma i što više smijeha

I komedijanja koje sve njih liječi

prilaže Dube Primorac za potrebe udruge.

Udruga za Down sindrom DNŽ Dragom rođaku Nikoli, umjesto cvijeća prilaže 50 eura Rina

U spomen na prijatelja i kolegu Pero Kozlica 100 EURa prilaže ŠLJAKA IGOR

Konteso odlazak svaki naum spriječi

Ne spominji čednost jer nema ni grijeha

A ni iluzije o vlastitoj riječi

8/9/25

AUTO / MOTO

Prodajem FIAT 500 Hybrid. Kupljen 4/2024, jamstvo vrijedi do 4/2026. Kao nov, prešao cca 7000 km. Cijena: 14.500 €. Mob: 099 206 7660

Prodajem Opel Crossland s malo prijeđenih kilometara, dizel, motor 1.6, prva ruka. Cijena po dogovoru. Mob: 098 747 113

Prodajem Opel Merivu, 2013. g., 1.4, 83 kw, prešao 132000 km. Cijena: 6000 €. Mob: 098 757 883

Prodajem Toyotu Auris 1.4 dizel, 2014. g., sva oprema, očuvan, prvi vlasnik. Mob: 099 461 8889

Prodajem Ford Fiestu, 1.4, prešao 127000 km. Registriran do veljače, 2026. Mob: 098 178 9787

Prodajem Opel Astru karavan 1.6 CDTI, 2017. godište, prešao 91 000 km, dobro očuvan. Kamere za parkiranje, navigacija, centralno zaključavanje, pet vrata, registriran do 05/2026. Cijena 10 000 EUR. Mob: 098 428 660.

Prodajem Citroen Jumper 2000 godina u dobrom stanju. Mob: 0914451244

Kupujem Fiat Punta, uredno održavanog. Ponude na: 092 323 9595

Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473

Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077

Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077

IZNAJMLJIVANJE

Zaposleni bračni par s djecom traži u dugoročni najam dvosobni stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim manju garsonijeru ili sobu s banjom. Mob: 098 913 2010

Odgovoran mladić iz Dubrovnika potražuje stan u Zagrebu, od listopada. Nudimo plaćanje unaprijed i polog. Zvati na broj: 099/4357444

PLOVILA

Prodajem novu opremu s motorom za barku Istranku.

Cijena po dogovoru. Mob: 098 747 113

Prodaje se jedrilica Jeanneau Aquille dužine 8,65 m+spirun i krmena platforma 1,10 m te dodatna oprema. Vrlo povoljno. Mob: 098 427 600

Istranka 4,99 m, motor 9.8 Tohatsu 2T, 150 ura, povoljno prodajem. Cijena na upit. Također prodajem ručni rad pasaru, 3 m sa stabilizatorom i papučom 3.60 m za tri osobe. Trajno registrirana. Mob: 098 599 191

Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i nekorištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem obiteljsku grobnicu na Dubcu.Mob: 098 160 8479

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²).

Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331-045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu.

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom

groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865 Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više

parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spoje-

ne parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem vrlo povoljno vanjska ulazna vrata od PVC-a, bijele boje, dimenzija 205 x 100 cm, mini retro pećnicu Klarstein (kapaciteta za šest osoba), ugradbeno kuhalo s dvije ploče od rostfraja te televizor LG s ekranom 140 cm. Prikladno za apartmane ili kuće za odmor. Za detaljne informacije nazovite: 098 285 355

Prodajem badanj 400 l za 30% cijene novoga. Mob: 091 485 3140

Povoljno prodajem očuvani namještaj: kuhinja s hladnjakom i špaherom, soba s ormarima i dupli krevet s jogijima, dnevni kauč na razvlačenje i stol (fi 90) sa 6 stolica. Mob: 099 377 2297

USLUGE RAZNO

Čistila bih i održavala apartmane, poslovne prostore, stubišta, ulaze i sl. na području Dubrovnika. Mob: 00387 65464573

Čistila bih 2-3 apartmana, po dogovoru, na području Lapada, Gruža ili Grada. Mob: 091 528 0437.

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, košnja trave – mob: 091 614 3946.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 22.9. do 28. 9.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 29. 9. do 5.10.

preminuli

BRANKO DANIČIĆ, 1947

MARA GLAVINIĆ, 1932

RUŽA DADIĆ, 1951

ANTUN MARTINOVIĆ, 1936

KSENIJA GLAVURTIĆ, 1963

DANICA VODOPIĆ, 1936

VLAHO SEPER, 1939

25. rujna 2025.

Glazbena diva u fokusu svijeta

Talent koji ne poznaje granice: YouTuberi Max & Sujy oduševljeni Terezom Kesovijom

Usporedili su je s Edit Piaf, ali i podijelili par činjenica iz njene karijere.

Poznati YouTube par Max & Sujy, koji tzv. reaction videima oduševljavaju publiku diljem svijeta, u jednoj od svojih najnovijih epizoda odlučili su poslušati Terezu Kesoviju. Reakcija nije izostala, oduševljenje vokalom, emocijom i interpretacijom jedne od najvećih glazbenih diva s ovih prostora obilježava cijeli video.

Par je prvo poslušao Terezine izvedbe na Eurosongu, ali posebnu pozornost dali su pjesmi Moja posljednja i prva ljubavi, a izvedba koju su slušali bila je s koncerta u Lisinskom 2010. godine.

Usporedili su je s Edit Piaf, ali i podijelili par činjenica iz njene karijere. Reakcija na Terezu Kesoviju naišla je na posebno pozitivne komentare, uključujući i brojne pohvale iz Hrvatske i regije, gdje je publika bila oduševljena što netko izvan ovih krajeva otkriva istinsku vrijednost njezinog glazbenog talenta. Inače, Max, koji dolazi iz Kanade, i Sujy iz Tajlanda, poznati su po tome što istražuju glazbene bisere iz različitih zemalja, s naglaskom na ono što nije mainstream. Njihov YouTube kanal broji desetke tisuća pratitelja.

Reakcija na Terezu Kesoviju naišla je na posebno pozitivne komentare, uključujući i brojne pohvale iz Hrvatske i regije.