Dubrovački dnevnik br. 260

ISPOVIJESTI ŽRTAVA OBITELJSKOG NASILJA

‘Nošnje čuvamo i u zamrzivaču, tako se najlakše riješiti nametnika’ stranica 14

“Djeca su na cesti, a vozi se kao po magistrali!” stranica 4

Rješenja koja bi za nula ili vrlo malo eura promet učinila protočnijim stranica 24 stranica 10

Zajednica tehničke kulture donosi zabavu, ali i vrijedna znanja za budućnost stranica 18

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici

Elements Envato

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Novi trendovi znaju udariti na orkansku buru

Glavni urednik ‘znanstvenog časopisa’ DOOR, Ivan Turudić, pohvalio se kako je Hrvatska s njegovim ‘časopisom’ ušla u krug respektabilnih zemalja poput Švicarske, Njemačke i SAD-a, čija državna odvjetništva imaju istu ovakvu znanstvenu publikaciju. Sasvim slučajno, jer kako drugačije, upravo su novoizabrani predsjednik Ustavnog suda i njegova zamjenica članovi Uređivačkog odbora ovog Turudovog mrežnog časopisa. Neovisni mediji, bezobrazni kakvi jesu, odmah su provjerili i ispalo je kako ni jedna od Turudićevih navedenih država, točnije njihovog državnog odvjetništva, ne izdaju takve kvazi znanstvene časopise. Kako Švicarci navode, to nije posao DORH-a nego samo izdavanje biltena o novim sudskim praksama i primjeni zakona. No dobro, nije ovo prvi, ni zadnji put kako Turudić istinu prilagođava prema potrebi. Ipak njegove zadnje izjave vraški podsjećaju na Trumpov virus koji je zarazio i našeg Turudića. Što se tu može? Tako je to s virusima, mali je i ne vidiš ga, ali zna biti razorno opasan.

Za to vrijeme, Predsjednik Ustavnog suda u odlasku, Šeparović, očitao

je bukvicu novinarima i svekolikoj javnosti o tome kako Ustavni sud nije, ne daj Bože, pod utjecajem vladajuće politike i političara brzinski izabrao novog predsjednika tog suda. Niti je sada pod utjecajem politike, a nije bio ni prije. Što vam pada na pamet?! Razlog je što su se zgodno stvorili uvjeti. Na znanje svima onima, koji ne znaju što je bilo. Jer Ustavni sud je uvijek bio i bit će neovisan. Barem, ako ne drugačije, neovisan od oporbe. O političkoj idili oglasio se i Penava jer se jako snervao na laprdanja kako je Plenki zbog vražje Svinjske kuge naribao njegovog ministra. Penava nas je izvijestio kako je u Vladi jedna dobra, normalna i relaksirana situacija. Nije više govorio o ‘specijalnom ratu protiv Domovine’, nego ‘kako ćemo iz krize s ASK-om izaći kao pobjednici s cijelim državnim aparatom’. Onda je, onako smantran, dodao i jednu rečenicu koja je u osnovi suprotna relaksiranoj situaciji u Vladi. Ili bi bar trebala biti. Kaže naš Penava kako je ta krizna situacija otkrila niz slabosti u sustavu, koje će sada otkloniti! No dobro, hoće li njega netko iz Vlade ‘naribati’, sasvim je svejedno. Penava nije ni riječi rekao o podi-

Piše Vjera Šuman

gnutoj optužnici protiv njegovog raspucanog stranačkog prijatelja Dabra. I bolje je mučat, ionako optužnica ne znači ništa ozbiljno ako je Dabrova ‘ručica’ pukim slučajem još potrebna.

Novinarima je sve teže jer je sve češće gotovo nemoguće doći do informacija koje traže i koje su, bez dileme, u interesu javnosti i u duhu demokracije na koju se volimo pozivati. Zbog toga neki zlobnici situaciju sve više uspoređuju s onom u Sjevernoj Koreji. Ma, dajte molim vas, to je ipak pretjerano! Istina, i naši političari vole odgovarati samo na ‘naručena’ pitanja, ali ipak im se tu i tamo ‘zalomi’. Teško je naći nekog tko iskreno odgovara, a kamoli tko će hrabro stati pred javnost i reći: ‘Moj grijeh, moj preveliki grijeh!’. Ali smo zato izjave o velikim uspjesima i tome kako sve bolje i bolje živimo, naučili napamet. Jer, kako bi stari latini rekli: ‘Repetitio est mater studiorum’,  ilitiga ‘Ponavljanje je majka mudrosti’. Doduše, u Gimnaziji je naš profesor Latinskog jezika, kad bi bio ljut na nas jer nismo po-

novili gradivo, vikao: ‘Repetitio est pas mater studiorum!’. Nakon toga smo, bome, zapamtili.

Nije ni u Gradu za novinare idilično. Dobiti odgovor na neka, po građane itekako važna pitanja, moguće je isključivo preko službe za medije koja, kao, ‘nema pojma’ od kakve su važnosti rokovi zbog tiskanja novina. Svi ostali drže usta zatvorena pa je dojam kako imaju uputu sve proslijediti ‘službi za medije’. E sad, dok oni usuglase i odgovore, tema je već lanjski snijeg. To je nekako sve jači trend diljem Hrvatske pa se i Grad, kako se čini, prilagodio tom novom trendu. Trendu ili nekim novim ‘smjernicama’. Vrag bi ga znao. Otprilike nešto u stilu, dobit ćete odgovor malo sutra, pa vi samo pilajte. Možete dobiti svaki dan jedino priopćenja o velikom uspjehu ovom ili onom i/ili o otvaranju nekog uspješnog projekta. S druge strane, možda je taj trend koristan jer otvara prostor pravom istraživačkom novinarstvu koje je, osim u nekim rijetkim primjerima, sve više gurnuto na margi-

ne. Ispada najvažnija borba za što više klikova, bez obzira na istinitost.

Ovo bi moglo dovesti do ozbiljne borbe za pravo i vjerodostojno novinarstvo. U inat ‘smjernicama’! Ili - baš zato. Zanimljivo je kako su, nakon prestanka Tiskove distribucije novina, novi distributeri dobili izdašne subvencije Ministarstva kulture, gotovo jednako izdašne koliko su podigli cijenu distribucije. Time su doveli u problem male izdavače. Kad i najdobrohotnije razmotriš tu situaciju, posve vjerojatnim izgleda dogovor dva ili tri ‘velika’ novinska izdavača s Ćićovom malom, kako bi se posve ugasile male novine i mali izdavači. Onda bi ovi preostali mediji bliski Vlad u miru jedini širili pravu ‘istinu’. Baš onakvu kakvu i treba.

Neka

gotovo idilična tišina koja vlada u Gradu, možda je samo lagano zatišje pred buru. Ni vremenska prognoza nije bajna, očekuje se bura, zahlađenje i slični meteorološki uvjeti pa ćemo vidjeti hoće li se, ne daj Bože, i u politici dogoditi sličan trend. Eto vas.

KOMUNALNI PROBLEMI

Mještani Bosanke žele ležeće policajce: “Djeca su na cesti, a vozi se kao po magistrali!”

Prometna povezanost Bosanke znatno se poboljšala zahvaljujući novoj cesti koja vodi do naselja. No, upravo je ta cesta, ironijom sudbine, postala razlog za novu brigu mještana. Jer kada se poboljša prometna povezanost, to neminovno vodi i do većeg broja automobila, a u ovom slučaju i brže vožnje kroz naselje

Bosanka, naselje smješteno na padinama Srđa, godinama je bila skrivena oaza mira. Tu ćete i danas vidjeti pastire sa svojim stadima, osjetit ćete miris farme i životinja, susresti susjede koji se znaju cijeli život. Svojim položajem, skromnom infrastrukturom i zajednicom koja se dobro poznaje, Bosanka je dugo bila jedno od onih mjesta gdje djeca bezbrižno trče ulicama od jutra do mraka. Međutim, posljednjih godina naselje se mijenja. Dolazak mladih obitelji, doseljavanje iz grada, pa čak i mali ‘baby boom’ koji se dogodio, unijeli su novi život u naselje. Prometna povezanost Bosanke također se znatno poboljšala zahvaljujući novoj cesti koja vodi do naselja. No, upravo je ta cesta, ironijom sudbine, postala razlog za novu brigu mještana. Jer kada se poboljša prometna poveza-

nost, to neminovno vodi i do većeg broja automobila, a u ovom slučaju i brže vožnje kroz naselje.

„JURE KAO PO MAGISTRALI“

Tu danas živi puno djece, više nego ikad prije. Iako postoji jedan park, većina svakodnevne igre ipak se odvija po ulicama, kako je to oduvijek i bilo. Ceste su uske, vijugave, često nepregledne, a kuće su blizu ceste. Sve donedavno to nije bio problem jer prometa je bilo malo, a vozači su bili uglavnom mještani, svjesni situacije. S dolaskom nove prometnice, međutim, Bosanka je postala dostupnija, a time i prometnija.

“Sad tu znaju projuriti auti kao da su na magistrali. Nema kočenja, nema obzira. A nama su tu djeca doslovno na cesti”, rekao je jedan otac.

“Sad tu znaju projuriti auti kao da su na magistrali. Nema kočenja, nema obzira. A nama su tu djeca doslovno na cesti”, rekao je jedan otac.

Piše Petra Srebrović foto Petra Srebrović

Ceste su na puno mjesta jako uske i nepregledne, kao što je to slučaj u bogenu neposredno prije dječjeg parka

Broj vozila na Bosanki se značajno povećao u posljednjih nekoliko godina

Mještani Bosanke

već neko vrijeme razgovaraju o mogućim rješenjima, a većina s kojima razgovaramo jasna je kako je postavljanje ležećih policajaca kroz kritične dijelove naselja, prvi i najvažniji korak.

Problem, naglašavaju mještani, nije u samom prometu. Ljudi imaju pravo voziti, dolaziti, koristiti ceste. No, ono što je postalo neprihvatljivo jest brzina kretanja kroz naselje koje doslovno vrvi djecom. “Nemamo ništa protiv prometa, ali vozite polako. Ovo nije magistrala nego selo. Djeca su posvuda, igraju se, voze se na biciklama... Ne želimo da im netko to oduzme, ili još gore, da se dogodi nesreća”, kaže jedna zabrinuta majka.

MJEŠTANI APELIRAJU: „TREBAJU NAM

LEŽEĆI POLICAJCI“

Mještani Bosanke već neko vrijeme razgovaraju o mogućim rješenjima, a većina s kojima razgovaramo jasna je kako je postavljanje ležećih policajaca kroz kritične dijelove naselja, prvi i najvažniji korak. “Ne tražimo prometne revolucije, nego jednostavne, razumne mjere. Ležeći policajci na nekoliko mjesta riješili bi većinu problema. Tko god vozi normalno, nema razloga za ljutnju”, rekao je jedan mještanin.

Stanovnici su spremni na suradnju, otvoreni su za prometnu analizu i ne osporavaju potrebu za službenim rješenjima. Međutim, traže i brzu reakciju jer sigurnost njihove djece, kažu, ne može čekati procedure koje traju godinama.

“Shvaćamo da sve mora ići svojim tijekom, da možda treba nekakva prometna studija i razna odobrenja, ali neka se sve to pokrene“, govori mještanka. Mještani Bosanke apeliraju na uvažavanje njiho-

vog zahtjeva i hitno pokretanje procedure postavljanja fizičkih mjera usporavanja prometa.

“Ne želimo čekati da se dogodi tragedija. Niti jedno dijete ne smije stradati zato što je netko projurio kroz Bosanku. Ako treba studija, neka se napravi. Ako treba dozvola, neka se izda. Ali najprije, neka netko dođe i vidi kako izgleda ovdje promet”, rekla nam je mještanka.

RAZVOJ DONOSI BENEFITE, ALI... Bosanka je, kako mještani kažu, ‘selo’ u gradu. Mjesto je to koje raste i živi, ali veselo, razigrano i slobodno djetinjstvo sve je više ugroženo zbog nesavjesne vožnje pojedinaca. Naši sugovornici s Bosanke ne traže luksuzne projekte niti skupe investicije, samo jednostavno rješenje za sigurnost. Jer ono što se događa na Bosanki nije ništa novo ni nepoznato, dogodilo se to u brojnim malim naseljima. Nove ceste donose veći komfor, ali i gubitak one svakodnevne sigurnosti koju su stanovnici godinama uzimali zdravo za gotovo. Nije to nužno loše, razvoj donosi brojne benefite, ali svaki razvoj mora ići ruku pod ruku s odgovornošću. Na Bosanki odgovornost nije apstraktan pojam, ona ima ime, prezime i biciklu na kojoj se vozi kroz ‘selo’. To su djeca koja tu odrastaju, na ulicama koje nisu samo prometnice, nego produžetak njihovih đardina. Upravo zato, svatko tko uđe u naselje, bio on gost, dostavljač ili susjed, mora biti svjestan da vozi kroz nečije djetinjstvo.

U naselju je jedan park, ali većina djece igra se po ulicama, pa mještani ističu potrebu za ležećim policajcima kako bi se promet usporio

PROJEKTI

Franković obišao gradilište:

U travnju 2026. Dubrovnik dobiva Centar za starije, neće biti poput klasičnog doma

Imat će plesnu dvoranu, frizerski salon, malu kapelu... Zamišljen je kao prostor aktivnog življenja i druženja

Dom će imati i malu kapelicu.jpg

Gradonačelnik Mato Franković sa suradnicima je obišao gradilište Centra za starije ispod Opće bolnice Dubrovnik. Kako je najavio prilikom obilaska, Centar bi trebao biti gotov u travnju 2026. godine.

„Uistinu je visoka faza gradnje. Započeli su radovi unutrašnjeg uređenja. U ovom trenutku se radi iskop za prilaznu cestu samom domu. U konačnici, prema onome što je vidljivo, radi se o jednoj monumentalnoj građevini, iznimno velikih gabarita, najvećem domu umirovljenika na području Dubrovačko-neretvanske županije i jednom od većih u Hrvatskoj. Investicija je vrijedna ukupno 30 milijuna eura, od čega se otprilike šest milijuna eura odnosi na europska sredstva. Sve ostalo su kreditna sredstva ili vlastita sredstva Grada Dubrovnika”, kazao je Franković dodavši kako sada slijedi sam završtak izgradnje i opre -

Ovdje će se nalaziti plesna dvorana

manje doma.

„Prije nekoliko dana smo pustili u postupak javnu nabavu za opremanje doma, dakle opremanje samih soba interijerom, opremanje cjelokupnog drugog sadržaja samog doma. Dom zapravo ima apsolutno sve, od frizerskog salona, preko prostora za trgovinu, do prostora plesne dvorane. Važno je naglasiti da ima i ulaz sa strane, dakle ne mora se direktno kroz dom ulaziti u plesnu dvoranu i ima prostor male kapele, koja je također planirana.

Na taj način smo napravili ne samo klasični dom umirovljenika, već centar za starije osobe. Ovo će biti buduće mjesto druženja osoba treće životne dobi, siguran sam da će se brojne aktivnosti, natjecanja i događanja odvijati upravo ovdje. Dosad su se naši umirovljenici snalazili po različitim drugim mjestima, hotelima i drugim dvoranima. U budućnosti će

Piše Ivona Butjer Mratinović, Ivana Smilović

„Uistinu je visoka faza gradnje. Započeli su radovi unutrašnjeg uređenja. U ovom trenutku se radi iskop za prilaznu cestu samom domu. U konačnici, prema onome što je vidljivo, radi se o jednoj monumentalnoj građevini, iznimno velikih gabarita, najvećem domu umirovljenika na području Dubrovačkoneretvanske županije i jednom od većih u Hrvatskoj“

im sve biti ovdje, na jednom mjestu. Parkinga će biti sasvim dovoljno”, objasnio je Franković koji je naglasio kako je ponosan na investiciju te kako je kvaliteta radova neupitna. Pročelnica Upravnog odjela za izgradnju i upravljanje projektima Paula Pikunić Vugdelija kazala je nešto dodatno o trenutnom stanju radova.

„Od grubih građevinskih radova ostao je još pristupni put i potporni zidovi na južnoj stra-

ni. U blizini vidimo gradilište investitora HEP, radi se o kabelskoj galeriji koja je važna. Radi se paralelno. Malo je teško i zahtjevno organizirati se na malom prostoru s više aktivnih gradilišta. Okoliš je zatrpan materijalom koji dolazi, ali gotovo sve vrste konstruktorskih radova su završene, a obrtnički radovi su u tijeku, gradilište je u punom pogonu. Zasad ne očekujemo neka kašnjenja”, zaključila je Pikunić Vugdelija.

‘Grubi’ radovi na domu su dovršeni

Radi se iskop za cestu

Krenulo je unutrašnje uređenje prostora

Gradu Dubrovniku odobrena bespovratna sredstva od 102 tisuće eura za rekonstrukciju

dječjeg igrališta Bosanka

U okviru natječaja LAG-a Dubrovačka traversa Gradu Dubrovniku odobrena su bespovratna sredstva od 102.007,19 eura za rekonstrukciju dječjeg igrališta u naselju Bosanka.

Dječje igralište Bosanka obuhvaćeno je programom održavanja dječjih igrališta, sportskih terena i vanjskih prostora za rekreaciju te su na istome nedavno provedeni radovi tekućeg održavanja uključi popravke postojećih sprava.

No, budući da igralište zahtijeva te -

meljitu obnovu isto je prijavljeno na natječaj LAG-a Dubrovačka traversa„Natječaj za provedbu intervencije 2.1. Potpore ulaganjima u infrastrukturu ruralnih područja“ unutar intervencije „77.06. Potpora LEADER (CLLD) pristupu“ iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027. godine.

Odlukom o dodjeli sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju potpora se Gradu Dubrovniku dodjeljuje u stopostotnom traženom iznosu od 102.007,19 eura.

BBC Travel o Dubrovniku: Dok drugi jure rast, Dubrovnik bira kvalitetu

U eri kada većina destinacija teži rastu pod svaku cijenu, Dubrovnik radi na suprotan način, siguran da će kvaliteta, a ne kvantiteta, definirati njegovu budućnost. Tako jedan od najpoznatijih svjetskih medija donosi priču od Dubrovniku.

BBC Travel je prepoznao Grad Dubrovnik i njegovo upravljanje turizmom te objavio intervju s gradonačelnikom Matom Frankovićem. Dubrovnik je tako predstavljen globalnoj publici kao primjer destinacije koja hrabro provodi mjere održivog razvoja turizma i vraća život u povijesnu jezgru. Autorica članka, nagrađivana spisateljica Laura Hall, stručnjakinja za održivost i prekomjerni turizam, istaknula je kako Dubrovnik prednjači upravo u onome što je danas najveći izazov turističkih destinacija – ravnoteži između života lokalne zajednice i kvalitetnog doživljaja posjetitelja.

Mjere koje Grad Dubrovnik provodi, od ograničenja broja kruzera, regulacije posjetitelja unutar zidina, do novih pravila za kratkoročni najam i ulaganja u život unutar stare gradske jezgre prepoznate su na globalnoj razini kao primjer dobre prakse i odgovornog upravljanja.

PARTICIPATIVNO BUDŽETIRANJE

Građani odabrali projekte koje

žele da se ostvare u njihovom susjedstvu sljedeće godine

Završen je proces glasovanja u sklopu projekta Participativno budžetiranje 2025. u organizaciji Grada Dubrovnika te Dubrovačke razvojne agencije DURA, a građani Dubrovnika treću godinu zaredom odabrali su najbolje od prijavljenih projekata koji će se realizirati u sklopu gradskog proračuna za 2026. godinu.

Građani su tijekom lipnja ukupno predali 130 projektna prijedloga u sklopu 25 radionica unutar 8 gradskih kotara i 17 mjesnih odbora, a glasovali su za 74 projektna prijedloga koji su zadovoljili kriterije modela participativnog budžetiranja. Pojedinačne vrijednosti projekata koji će se realizirati iznose do 60 tisuća eura po mjesnom odboru i do 120 tisuća eura po gradskom kotaru.

Glasovanje je započelo je 22. rujna i trajalo je sedam dana, do 28. rujna 2025. godine, a provedeno je online putem platforme VoxPopuli na službenim stranicama Grada Dubrovnika. Glasovati za projektni prijedlog unutar svoje jedinice mjesne samouprave su mogli svi punoljetni građani s prebivalištem u Gradu Dubrovniku. Pristup platformi za glasovanje omogućen je prijavom kroz NIAS sustav (e-Građani), po čemu je Grad Dubrovnik jedinstven u Republici Hrvatskoj. Među projektima odabranim od strane građana za realizaciju proračunskim sredstvima u 2026. godini ističu se: uređenje i opremanje igrališta na Gorici Svetog Vlaha, završetak nogostupa u Komolcu od benzinske crpke INA do mosta preko Omble, uređenje starog pješačkog puta Mokošica –Petrovo Selo, rekonstrukcija postojećih skalina u Viškoj ulici, obnova žala po ulicama unutar Grada (Peline, Karmen, Sveta Marija), rekonstrukcija postojećeg izvora vode Šipun u Suđurđu, nastavak rekonstrukcije mjesniog groblja u Šipanskoj Luci, postavljanje kamere za brzinu, uređenje pješačkog prijelaza i postavljanje semafora u Trstenome, obnova šetališta Zaton Mali –Zaton Veliki, asfaltiranje neasfaltirane ce-

Foto: MARIO BABAROVIĆ/DD

ste u naselju Bosanka, nastavak izgradnje dječjeg igrališta u Ulici Bruna Bušića, organiziranje nogometnog turnira humanitarnog karaktera na Konalu i brojni drugi.

PROJEKTI KOJI ĆE SE REALIZIRATI PO GRADSKIM KOTAREVIMA I MJESNIM ODBORIMA:

Ploče iza Grada: Igralište za djecu Bruna Bušića

Pile – Kono: Noć Konala s humanitarnom lutrijom i nogometnim turnirom

Montovjerna: Uređenje i opremanje igrališta na Gorici Svetog Vlaha

Mokošica: Uređenje starog pješačkog puta Mokošica – Petrovo Selo

Lapad: Uređenje dijela Ulice kralja Tomislava k.č. 685

Komolac: Završetak nogostupa u Komolcu od benzinske crpke INA do mosta preko Omble

Gruž: Viška ulica dio između Ulice od gaja i Gornji kono

Grad: Obnova žala po ulicama unutar grada (Peline, Karmen, Sveta Marija)

Šipanska luka: Nastavak popravka groblja

Zaton: Obnova šetališta Zaton Mali – Zaton Veliki

Trsteno: Kamera za brzinu i prometna signalizacija

Suđurađ: Izvor Šipun - rekonstrukcija

Riđica: Plato lokva Riđica

Osojnik: Uređenje igrališta

Orašac: Sanacija puta i asfaltiranje lokalnih cesta

Mrčevo: Spajanje mjesnog doma na vodoopskrbnu mrežu

Mravinjac: Uređenje puta

Lopud: Dječje igralište

Ljubač: Izgradnja potpornog zida i bočališta

Koločep: Sanacija pješačke staze između dvije plaže

Kliševo: Obnova vodospreme Kalac

Gromača: Sanacija odvodnje (Kočine)

Dubravica: Popravak potpornog zida od mjesne ceste

Brsečine: Podzida

Bosanka: Asfaltiranje neasfaltirane ceste u naselju Bosanka

ISPOVIJESTI ŽRTAVA OBITELJSKOG NASILJA

‘Cipelario me pred djecom , vrijeđao na najgore moguće načine... Imam

ožiljke, ali ovo je moja pobjeda’

Njihovi zlostavljači su zlostavljači. A one su bile žrtve. A danas su heroine! Od zasluženog mira, sigurnosti i ljubavi dijelio ih je samo jedan korak. Onaj težak, ali životno neophodan – izlazak iz začaranog kruga zlostavljanja i poziv upomoć. Ovo su njihove priče

Ako biste neku ženu, prije nego što bi postala žrtva nasilja, pitali može li joj se to dogoditi u životu, vjerojatno bi svaka rekla da je takvo što nemoguće. Vjerojatno bi rekla kako bi na prvi šamar, nasrtanje ili grubo ponižavanje napustila svog zlostavljača. Pa ipak, događa se često, događa se kontinuirano i žene vrlo često ostaju. Bez obzira na to što su prije svega toga govorile kako nikada ne bi ostale i kako to nikada ne bi tolerirale. To je tako zato što je napustiti svog zlostavljača teže nego što se čini. Zlostavljači često nisu jednostrane osobe. Često će svoju žrtvu grubo povrijediti, a onda se praviti kao da se ništa nije dogodilo. Često će negirati da se išta dogodilo ili jednostavno omalovažavati ono što su učinili. Često će jednostavno svaliti odgovornost na žrtvu. Bio je umoran, nije mu dan, ona ga je izazvala svojim ponašanjem, nerazumijevanjem, glupim pitanjem. Često će svoju agresiju predstaviti izoliranim ispadom koji se ‘neće ponoviti’, nakon čega će je obasipati pažnjom, izjavama ljubavi i poklonima, da bi se sve vratilo na staro kada osjeti kako je oprostila. Uz konstantne, ali perfidne uvrede, često će svoju žrtvu uvjeriti kako ne vrijedi baš ništa, kako je sve to ona zaslužila i kako bi trebala biti bolja, dovoljno vrijedna, dovoljno dobra da zasluži svoj mir, svoju sigurnost i njegovu ljubav. No, to je ljestvica koju ona nikada neće dosegnuti. Jer na početku, povod njegovoj agresiji će možda biti neko njeno ponašanje koje mu se neće svidjeti. Kasnije za agresiju neće ni biti povoda. Istina je kako zlostavljača, ali i žrtava, ima kod oba spola. No, u ulozi zlostavljača u obitelji daleko najčešće će se naći muškarac, a u ulozi žrtve daleko najčešće – žena. Ovo je priča o njima.

NASRTAO BI NA MENE ZBOG NAJOBIČNIJEG

PITANJA

„Sve je počelo s psihičkim zlostavljanjem. Dakle, omalovažavanjem, grubim riječima, uvredama, psovkama... Govorio je da sam kurva, proklinjao me na najgore moguće načine, uvjeravao me da

ne vrijedim baš ništa. No, to je bio tek početak“, govori nam jedna hrabra žena s juga Hrvatske koja je bila žrtva nasilja vlastitog supruga. Govori kako ga nikada nije bilo doma, volio se zabavljati, a njeni prigovori, pa i obična pitanja o tome gdje je bio, završavali su udarcima, cipelarenjem, premlaćivanjima... „Često je dolazio doma pijan, a svako moje pitanje završilo bi njegovim nasrtanjem na mene. Nekad bi to bio šamar, nekad gađanje predmetima, nekad i cipelarenje pred djecom... Da ne spominjem guranje, pljuvanje, čupanje za kosu i slično, što se događalo još i češće. Dosta puta se ne bi ni sjećao što je napravio, negirao je da se išta od toga dogodilo“, govori nam ova hrabra majka koja zbog svega ima ožiljke koji je podsjećaju na sve ono što je doživjela, ali i preživjela.

No, udarci nisu boljeli ništa manje nego ružne riječi i uvrede, na koje joj nije dao priliku ni da se obrani, jer bi uslijedilo fizičko nasilje. Kako kaže, kad te netko konstantno uvjerava kako ne vrijediš, kako si glup, nesposoban i manjkav, u to naposljetku i povjeruješ.

Zlostavljanje se događalo svakodnevno. Naučila je u jednom trenutku radije prešutjeti i povući se.

No, i takva, nešto ‘nevidljivija’, bila je zlostavljana. Naposljetku je skupila hrabrosti i učinila tešku, ali jedinu ispravnu stvar – prijavila ga je policiji, razvela se i zaštitila sebe i svoju djecu.

ZBOG DJECE SE NE OSTAJE, NEGO ODLAZI

OD ZLOSTAVLJAČA

„Znam i druge žene koje su proživljavale jednake situacije. Muževi dolaze pijani doma iz provoda, a kad one zatraže objašnjenje o tome gdje su bili, oni na njih nasrću. I tako hodaju putem, u modricama, neke zbog djece, neke zbog životnih troškova, neke jer se jednostavno boje biti same,“ govori nam dodavši kako ni ona nije uvijek nailazila na razumijevanje kad je odlučila prekinuti taj zlostavljački krug. Pitali su je zašto je pošla, kako će sama, slušajući opaske kako je trebala osta-

„Često je dolazio doma pijan, a svako moje pitanje završilo bi njegovim nasrtanjem na mene. Nekad bi to bio šamar, nekad gađanje predmetima, nekad i cipelarenje pred djecom... Da ne spominjem guranje, pljuvanje, čupanje za kosu i slično, što se događalo još i češće“

Piše Ivona Butjer Mratinović

FOTO: Engin Akyurt, Alexas Fotos/PIXABAY

„Ne znam što bi sa mnom bilo da sam ostala s njim. Vjerojatno bih bila živa, ali ne znam u kakvom bih stanju bila, kako bih mogla funkcionirati, kako bih se mogla pobrinuti o djeci i o sebi“

ti. Zbog djece. No, ona je znala kako upravo zbog djece treba otići.

„Ne želim da moja djeca to gledaju, da vuku traume i da iz toga uče kako je normalno tako se ponašati prema partneru, odnosno to trpjeti od partnera. Nitko to nije zaslužio. A same smo ionako. Bila sam sama i dok sam bila u braku, sve sam morala sama“, govori nam ova hrabra majka koja je skupila dovoljno snage i doslovno spasila sebe i djecu. Bez toga, ne zna kakva bi bila njena budućnost i budućnost njene djece.

„Ne znam što bi sa mnom bilo da sam ostala s njim. Vjerojatno bih bila živa, ali ne znam u kakvom bih stanju bila, kako bih mogla funkcionirati, kako bih se mogla pobrinuti o djeci i o sebi. Mislim kako se takvi likovi ne mijenjaju nikada, ti manipulatori, narcisi... Mogu imati sto žena, ali mislim kako će sa svakom sljedećom postupati jednako jer oni ni ne razumiju da imaju problem“, govori nam ova sugovornica dodavši kako je prekid tog začaranog kruga bio težak, ali ispravan potez nakon kojeg se preporodila. Danas snažno apelira na sve žene koje trpe slično ili jednako što i ona – skupite snage, prijavite zlostavljača i učinite ono što je jedino ispravno za sebe, ali i djecu, ukoliko su i ona uključena.

POSTAO BI NASILAN ZBOG RUČKA ILI BI NAPROSTO IZMISLIO RAZLOG

Druga žena s kojom smo razgovarali bila je žrtva nasilja vlastitog oca, ali i njena majka. Čini se ka-

ko se sličan patern često ponavlja. I ovdje je zlostavljač, kao i u prethodnom slučaju, osoba koja pijana dolazi doma, a nakon pitanja o tome gdje je bio, bijesni i iskaljuje se na fizički slabijim članovima svoje obitelji.

„U našoj sredini se često obiteljsko zlostavljanje romantizira. Zna se tko je glava obitelji i onda ta glava razmišlja i odlučuje uime svih - određuje što će se i kako raditi, što će se i kako razmišljati, živjeti, govoriti... Tu je onda majka koja se boji, on razmišlja umjesto nje, uvjerava je kako je bolji od nje, kako je normalno da ga nema po cijeli dan, da dolazi pijan, da to majka prihvaća, jer će u protivnom dobiti batine ili biti izvrijeđana. Ako se tome suprotstavite, onda ne poštujete svog oca“, govori nam naša hrabra sugovornica.

Prisjeća se kako bi nekad tukao majku, no dominiralo je omalovažavanje, svakodnevno grubo vrijeđanje i psihičko zlostavljanje. Zbog najbanalnijih stvari, poput ručka koji nije dovoljno slan. A kad razloga ne bi bilo, onda bi ga izmislio.

Kako nam kaže, majka, koja i danas živi s njim, bi se na sve to skamenila. Na svakodnevno zlostavljanje se već navikla, a svog se supruga boji i danas. Njegovo se zlostavljanje često znalo opravdavati u očima njima bliskih ljudi – tobože jer je zapustila izgled i ne izvršava redovito svoje bračne obveze.

BATINE ZBOG KOJIH NE BIH MOGLA

IZAĆI IZ KUĆE

Naša sugovornica je, kao kći zlostavljača, znala do-

Žrtve obiteljskog nasilja su najčešće žene, a zlostavljači najčešće muškarci

„Redovito sam dobivala strašne batine, i kad bih nešto ‘napravila’, i kad nisam napravila ništa. U datim trenutcima svako dijete učini nešto što zahtjeva neku vrstu kazne, ali to ne bi smjele biti batine zbog kojih ne možete izaći vanka jer ste toliko ozlijeđeni. Nijedna obitelj se ne bi smjela osjećati da mora skočiti na noge ako sjedi, kad začuje kako se parkira auto oca, da ne bi dobili batine ili bili brutalno izvrijeđani. Stalno živite u strahu kakav će on doma doći“

biti brutalne batine, zbog kojih ne bi mogla izaći iz kuće. Majka bi joj tada držala obloge i pomagala joj, ali se nikada nije uspjela oduprijeti paklu u kojem se našla zajedno sa svojom kćeri. Zlostavljanje je, kaže, uvijek bilo tu, samo što je s vremenom postajalo ‘sofisticiranije’ ili ‘ljepše umotano’. „Redovito sam dobivala strašne batine, i kad bih nešto ‘napravila’, i kad nisam napravila ništa. U datim trenutcima svako dijete učini nešto što zahtjeva neku vrstu kazne, ali to ne bi smjele biti batine zbog kojih ne možete izaći vanka jer ste toliko ozlijeđeni. Nijedna obitelj se ne bi smjela osjećati da mora skočiti na noge ako sjedi, kad začuje kako se parkira auto oca, da ne bi dobili batine ili bili brutalno izvrijeđani. Stalno živite u strahu kakav će on doma doći. Pa onda slušate sat vremena plakanje, sat vremena vrijeđanje, sat vremena plakanje, sat vremena vrijeđanje... Pa o detaljima seksualnih odnosa koje ima s vašom majkom... Odrastala sam misleći kako je sve to normalno, jer se djeca u malim sredinama često tako odgajaju“, govori nam. Često je u cijeloj toj situaciji opravdavala svog oca. Kako je to ipak njen roditelj, kako ga ona voli, kako on ima svoje razloge, kako bi majka mogla biti bolja, kako on nije kriv što je ovisnik o alkoholu...

Međutim, s vremenom je ipak osvijestila kako to nije normalno. Kako nije normalno bojati se kad otac dolazi s posla ili izvanka. Kako nije normalno tražiti opravdanje za batine, uvrede i emocionalne ucjene. Kako će ‘glava kuće’ zaštititi svoju obitelj, a ne joj konstantno nanositi zlo. Kako bi dom trebao biti mjesto sigurnosti, topline i ljubavi, a ne straha, hladnoće i agresije.

Djeca se u situacijama u kojima se njihovi roditelji svađaju ili se događa neka vrsta zlostavljanja, često postavljaju kao ‘tampon zona’. Često žele

pomoći i majci, i ocu. To je prirodno, no pritom ne treba puštati iz vida kako su roditelji tu kako bi zaštitili svoju djecu i kako otpor zlostavljanju ne znači nepoštovanje prema vlastitim roditeljima. Kaže kako je to ipak njen otac i kako ga voli kao roditelja. No, ujedno je osvijestila kako ne treba trpjeti ničije zlostavljanje, pa ni od onih koje voli najviše. Stoga je sve odlučila prijaviti policiji. Danas za sebe kaže kako nije žrtva. Jer ona je borac!

POLA SLUČAJEVA NASILJA NAD ŽENAMA

DOGODI SE U OBITELJI

Policija uprava dubrovačko-neretvanska je, uz Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, objavila statistiku koja se odnosi na ovaj problem. Prema njihovim podacima, na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske od početka ove godine 115 osoba ženskog spola je oštećeno raznim kaznenim djelima, a najčešće se radi o tjelesnim ozljedama, teškim tjelesnim ozljedama, prijetnjama, prisilama, spolnim uznemiravanjima i nasilju u obitelji. Među navedenim kaznenim djelima nema evidentiranih najtežih kaznenih djela kao što su ubojstvo ili teško ubojstvo.

„Osim toga, u prvih osam mjeseci ove godine 52 žene bile su žrtve nasilja u obitelji koje se prema svojim obilježjima prekršajno sankcionira“, objavili su iz policije.

Iz navedenih podataka vidljivo je kako se polovica slučajeva nasilja nad ženama dogodi u njihovoj vlastitog obitelji. Tamo gdje bi se zapravo trebale osjećati sigurnima.

Ako se prepoznajete u ovim redovima, ne oklijevajte. Pozovite pomoć, obratite se policiji. Težak je to, ali neophodan korak. Jer još je puno teže živjeti u domu u kojem nemate ono što biste trebali imati – sigurnost, poštovanje i mir.

Jedini ispravan putprijaviti nasilje

PONEDJELJAK, 6.10. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

UTORAK, 7.10. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SRIJEDA, 8.10. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

ČETVRTAK, 9.10. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i

suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane

s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

PETAK, 10.10. doručak dana

Poširana jaja

sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane

ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 11.10. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA, 12.10. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

Za vrijeme Good Food festivala od 06.10. do 19.10. imati ćemo svakodnevno u ponudi:

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Shakshuka jaja Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Posebna sushi ponuda

OMAKASE MIKS – 35,90 €

Proljetna rolica s lososom – 2 kom

California tuna – 4 kom

California kozice – 4 kom

Raznolika kombinacija kuhanih i sirovih rolica s lososom, tunom i kozicama

VRTNI MIKS – 29,90 €

California vegan – 8 kom

Maki avokado – 6 kom

Aromaki vegan – 6 kom

Svježe i lagane veganske rolice s avokadom i raznolikim povrtnim punjenjem

HRSKAVI ZALOGAJI – 33,50 €

Shaké fry roll (losos) –8 kom

Hrskavi maki tuna – 4 kom

Tempura kozice – 2 kom

Toplo i hrskavo – prženi losos, tuna i tempura kozice u hrskavom omotaču

SVJEŽI ULOV – 35,90 €

Aromaki tuna – 6 kom

Unagi rola (jegulja) – 4 kom

Nigiri losos – 4 kom

Izbor svježih rolica i nigirija s tunom, lososom i jeguljom

UZ 60. OBLJETNICU FOLKLORNOG ANSAMBLA LINĐO

Dio nošnji čuva se i u zamrzivaču , tako se najbolje uništavaju nametnici!

FA Linđo ove godine slavi svoj 60. rođendan, a tom smo prilikom porazgovarali s etnologinjom Maricom Vlahinić i i garderobijerka restauratorica Tajanom Kerom koje su nam otkrile sve o narodnoj nošnji, pravom etnografskom blagu

Zamrzivač za nošnje od vune

Folklorni ansambl Linđo, zaštitni znak grada, slavi 60. rođendan. Nastupi Linđa uvijek su bili posjećeni do posljednjeg mjesta, a narodne nošnje koje su nosili plesači svjedočanstvo su hrvatskog etnografskog bogatstva. Fundus nošnji je godinama stvaran i neprocjenjivo je bogatstvo koje se mora stalno obnavljati kako bi nastupi bili što kvalitetniji i vjerodostojniji.  Do Domovinskog rata je nabavljeno više od  četiri tisuće dijelova nošnji, od čega su polovica bile nošnje iz Hrvatske, a ostale  su iz bivših republika. Najstariji plesači govore kako su novac za prve nošnje dali Atlas i Turistički savez, kako je mnoge osobno otkupio voditelj Linđa Sulejman Muratović, kako se sad čuvaju u Lazaretima, gdje se o njima skrbe voditeljica fundusa etnologinja Marica Vlahinić i garderobijerka restauratorica Tajana Kera. Velika obljetnica bila je povod za posjet Lazaretima gdje obilazeći Linđovu lađu Vlahinić govori kako su tu od svibnja do listopada redoviti nastupi u klimatiziranoj i dvorani opremljenoj teleskop tribinama, dok se ostatak godine probe odvijaju i u prostoru Umjet-

Garderobijerka - restauratorica Tajana Kera

ničke galerije, gdje su pohranjene i nošnje trenutačno izvan uporabe. Do Domovinskog rata, Linđo je balao plesove  iz cijele Jugoslavije i sve su nošnje bile u galeriji, da bi nakon obnove, u Lazarete bile prebačene  nošnje iz Hrvatske i Hrvata izvan domovine i koriste se za aktualni program Linđa. Kako nam govori Vlahinić, nošnje su to iz Srbije, Makedonije, Kosova, Bosanske Posavine i zovu ih mirujući fundus. Spremljene su po ormarima, preventivno konzervirane i zaštićene te se povremeno iznesu ako treba za izložbe, revije i slično. Također, tu je i Linđov virtualni muzej.

NAJVIŠE NOŠNJI SE POSUDI ZA FESTU

„Za izradu našeg virtualnog muzeja, sve smo nošnje povadili iz drvenih sanduka, poslikali, premjerili i zapisali sva oštećenja, oprali sve što se moglo, a ostalo posložili i tako sad imamo otprilike više od dvije tisuće pojedinačnih komada, ali ne i kompletnih nošnji susjednih zemalja. Mnogi ne znaju da smo dio reprezentativnih i bolje očuvanih poslikali u 3D tehnici iz svih kutova za virtualni muzej u kojem se može

Piše Ahmet Kalajdžić FOTO: AHMET KALAJDŽIĆ

„Naš fundus nije samo lijepo složen u ormarima i zaštićen, nego se nošnje vrlo često u metalnim kuferima nose avionima i autobusima na turneje i nastupe izvan Lazareta. Tako se nose i za nastupe na Gradcu i stave na tlo, a onda vidite kako smola kapa po robi koju morate zaštititi. Da ne pričam o brizi hoće li pasti kiša“

„U Linđu bala već i treća generacija dijela obitelji! To je poseban osjećaj! Kao i nama kad smo, npr. izvukle nošnje izvan uporabe za fotografiranje i popis, pa smo našli iznutra zapisano ime nekoga koga poznamo, a plesao je još 70-ih godina u toj nošnji. Što, opet, nije tako davno ni bilo!“

mnogo toga vidjeti. 3D fotografiranje je trajalo dugo, a u tom muzeju su i neke nošnje koje se više ne koriste. Nošnje posuđujemo pa smo dio makedonskih posudili Etnografskom muzeju za izložbu njihove zbirke makedonskih nošnji u Rupama. Za nošnje iz našeg podneblja često se javljaju iz Konavala i Primorja, posebno djeci za školske priredbe. Najviše nošnji posudimo za Festu sv.Vlaha: mnogi imaju samo dio nošnje i fali im nešto ili se žele obući u nošnje da sudjeluju u procesiji. Organizirali smo i više revija, naši članovi su vratili na pozornicu i pokazali nošnje koje

se više ne koriste“, govori Vlahinić. Nošnje posuđuju za neke predstave Kazališta i Igara. Tu su i redoviti nastupi su utorkom i petkom i nošnje treba pripremiti.

PLEŠE SE I U NOŠNJAMA STARIMA VIŠE OD 100 GODINA! „Hrvatske i nošnje Hrvata izvan domovine iz Lazareta se nose na nastupe kojih je godišnje katkad više od stotinu! Svaki put nošnje koje ‘izlaze vanka’ treba održavati te se bijele stvari redovno peru. Imate stvari koje ne smijete prati, ali ih morate održavati i nužno obavljati   stalne sitne popravke“, govori Vla-

Voditeljica fundusa

Marica Vlahinić

Marica Vlahinić i Tajana Kera

Na policama ormara nošnje uredno čekaju Linđovce

hinić. Kako kaže, nositi nošnje na turneje zna biti itekako izazovno.

„Naš fundus nije samo lijepo složen u ormarima i zaštićen, nego se nošnje vrlo često u metalnim kuferima nose avionima i autobusima na turneje i nastupe izvan Lazareta. Tako se nose i za nastupe na Gradcu i stave na tlo, a onda vidite kako smola kapa po robi koju morate zaštititi. Da ne pričam o brizi hoće li pasti kiša. Za Igre sve ovisi o vremenu, a na Gradcu i otvorenom dijelu Kneževa dvora često do zadnjeg trena čekamo hoćemo li vaditi ili sklanjali nošnje. To je ogroman izazov jer su nošnje vrlo vrijedne i mogu u trenutku propasti“, govori Vlahinić.

Turisti i gledatelji obično uživaju u nastupima, ni ne sluteći koliko je izazovno iznošenje tih nošnji. Stoga neke jako stare i rijetke stvari koje su više muzejski primjerci, pokušavaju više ne slati na pozornicu. Ali, još uvijek imaju nošnje stare više od sto godina i u njima se još pleše!

„Danas se, uz nove koreografije pokušava napraviti vjerna replika tih nošnji i da su puno lakše za održavaju. Problem su npr. jako stari ili vezovi koji puštaju boju ali se može napraviti strojni vez koji na sceni dobro djeluje i dovoljan je za potrebe brojnih nastupa. Zamislite znojenje i skakanje, a nošnje treba valjano održavati“, govori Vlahinić.

NA POZORNICI NIJE VAŽNO SAMO LIJEPO IZGLEDATI I BALATI

Njena kolegica Tajana Kera ističe kako joj je najveći izazov prenijeti ljubav i znanje, posebno mlađim članovima o nošnjama i hrvatskoj baštini. Kako kaže, na pozornici nije važno samo lijepo izgledati, pjevati i plesati. Jer ako nošnja ne stoji dobro - sve pada u vodu. „Izazov je naučiti ih kako pospremiti za sobom, kako se ispravno obući i skladno izgledati sa svim plesačima. Uz posao kojim se mi bavimo, kad se ugase svjetla pozornice, to su najveći izazovi. Marica i ja smo se tijekom obljetnice 2015. godine susrele s Linđovom garderobom, ne kao plesači nego u ulozi ispomoći. Trebale smo prvo upoznati sve dijelove i funkciju nošnje, kako je održavati. Dijelovi nošnje koji puštaju boju puni su izazova, a to je i kako se snaći te oprati da na pozornici izgleda svježe i novo. Jer, u konačnici to oblače naša djeca“, govori Kera. Održavanje samih

nošnji nije lagan posao, plesači su stalno u pokretu i znoje se. Pitamo ih kako uopće uspijevaju očuvati tako važne komade naše baštine.

„Tako što smo dobar tim! Organizirane smo uz još dvije kolegice i potpora tehnike za ključne nastupe. Kad je dan za danom veliki broj izvođača i na turnejama sve mokro, trudimo se natjerati ljude da nošnju ponesu sa sobom u sobu. Inače, perilica i ‘sušara’ ovdje rade konstantno“, kaže Kera.

‘KOTULU U KOJOJ SAM NEKOĆ BALALA SADA NOSE VRŠNJAKINJE MOJE KĆERI!’

Zanimalo nas je i oblače li isti plesači uvijek iste nošnje.

„Naravno da ne! Profesionalci su samo naši glazbenici, oni imaju svoje nošnje rezervirane za njih i u njima su uvijek na pozornici. Nošnje koje vidite u garderobama koriste svi i koristit će drugi naraštaji. Prije svakog nastupa odredi se plesna točka za tu večer, a potom svatko traži nošnju u garderobi. Ako je slučajno ne nađe, potražit će ju kod prijateljice ili prijatelja i u njoj tu večer balati. Bjelina se pere, dečki će možda u istoj košulji otplesali još jednom-dva puta, stavit na vješalicu, osušiti i opet koristiti. Ali, neke nošnje ne možemo stalno prati, tako da cure moraju nositi donje majice da se ‘izoliraju’ i tako se zaštite“, govori Kera, dok Vlahinić podsjeća na to kako postoje nošnje u kojima su plesale neke mame i kćeri, pa i none! „U Linđu bala već i treća generacija dijela obitelji! To je poseban osjećaj! Kao i nama kad smo, npr. izvukle nošnje izvan uporabe za fotografiranje i popis, pa smo našli iznutra zapisano ime nekoga koga poznamo, a plesao je još 70-ih godina u toj nošnji. Što, opet, nije tako davno ni bilo!“, govori Vlahinić, dok Kera govori kako danas u istoj kotuli u kojoj je ona nekada balala, sada plešu djevojke koje su godište njene kćeri! Prisjetile su se i kako je Sulejman Muratović, kupujući nošnje prije 60 godina kad se osnivao Linđo, kupovao i neke već tad stare nošnje. Dio tih nošnji još i danas možemo vidjeti na pozornici na  mladićima od 16 godina! S  druge strane, ima dijelova nošnji, bjeline, koje se često peru i zovu ih potrošnom robom.

Poseban je osjećaj plesati u nošnji koja je doslovno etnografsko blago. Vlahinić govori kako nisu svi to-

Dok razgovaramo, posebnu pozornost krade – zamrzivač. Kako nam otkriva Vlahinić, pomaže im očuvati nošnje pa iznosi zanimljiv detalj. „I on ima ulogu u našoj garderobi: neke se nošnje ne smiju prati, posebno vunene. Stoga ih preventivno stavljamo u zamrzivač da se unište razni nametnici. To je naša mala tajna“, govori.

Dio instrumenata glazbenika Linđa

Dio zbirke Rekviziti i obuća

ga svjesni i kako joj je stoga najveći izazov unijeti ljubav prema nošnji kod mladih.

„Nekako je i nama dok smo plesale ta nošnja bila ‘sporedna’. Bilo je: brzo, brzo obuci nošnju da stigneš na pozornicu. Nismo gledale kako je svaka priča za sebe, da svaki dio ima svoju priču, a svaki vez svoj uzorak i smisao“, iskreno će Vlahinić.

MUŠKARCIMA

JE LAKŠE NOSITI NOŠNJU

Prosječna publika nije svjesna ni kako nošnja ima puno slojeva.

„Bizovačka nošnja iz okolice Valpova nosi se u samo tri sela, ima barem tri uštirkane potkotule i još jednu uštirkanu suknju. Ta verzija je svečana nošnja koju su žene prije izrađivale same za sebe prije udaje za dotu i sve se mjesecima šilo i vezlo, a oblačilo samo za misu i svečanu prigodu. Takve nošnje mi redovito nosimo svaki utorak i petak! Kad bi se žene prije oblačile u te svečane verzije nošnji, pomagale bi im majke ili bake. Za nastupe curama, pomažemo mi iz garderobe. No, stvari s puno slojeva se jednostavno nema vremena pripremiti te moraš biti spreman na kompromis a da sve na pozornici dobro izgleda, pa ćemo možda dignuti jednu potkotulu da bi curama bilo lakše. I dobro je kad imaš vremena prije nastupa, ali tijekom nastupa doslovno imate samo po par minuta da se presvučete iz jedne nošnje u drugu“, govori Vlahinić.

Muškarcima je puno lakše nositi nošnju jer se uglavnom radi o jednostavnijim verzijama. Međutim, nije svaka baš jednostavna. Tako vrlička nošnja od teške vune može težiti i šest, sedam kilograma. Prilično je izazovno u tome otplesati.

„To se na terenu više ne može naći! I onda se tako oznojen, nakon prilično zahtjevnog  dinarskog plesa morate u par minuta presvući u nešto skroz drugačije: treba stići obući se i uredan izaći na pozornicu!“, kaže nam Vlahinić.

ZAMRZIVAČ IMA POSEBNU ULOGU Dok razgovaramo, posebnu pozornost krade – zamrzivač. Kako nam otkriva Vlahinić, pomaže im očuvati nošnje pa iznosi zanimljiv detalj.

„I on ima ulogu u našoj garderobi: neke se nošnje ne smiju prati, posebno vunene. Stoga ih preventivno

stavljamo u zamrzivač da se unište razni nametnici. To je naša mala tajna“, govori. Linđov fundus obuhvaća bogat izbor nošnji; od onih dubrovačkog kraja, preko Slavonije, Podravine, Međimurja, Posavine, rijetko nošnje sa Suska. No, ne iz Boke.

„Prepoznatljive kotule sa Suska su replike, ne originali. Imamo šokačke i nošnje Bunjevaca, ali iz Boke nemamo i nažalost nikad nismo imali neku koreografiju Hrvata Boke. Inače se nošnje nabavljaju kad se postavi koreografija, u dogovoru s koreografom ili umjetničkim ravnateljem. Nažalost, još nismo balali plesove Boke kotorske. Inače, za većinu nošnje koje i danas imamo najzaslužniji je Sule koji je išao na sela otkupljivati nošnje. Rekao nam je da u početku, dok se još nije prepoznao značaj Linđa, dio nošnji plaćao svojim novcem. Uglavnom bi našao neki kontakt na terenu da okupi vlasnike nošnji ili one koji ih izrađuju te bi Muratović kompletirao što treba. Netko bi prodao bječve, netko prsluk. Od početka Linđa je i on morao učiti što s čime ide i što se s čime može nositi. Odlasci po nošnje bili su avanture po cijeloj Jugoslaviji. Ali, to se promijenilo: neki nam dođu u želji da prodaju nošnju ili dio koji im je ostao, drugi traže savjet kako je sačuvati i obnoviti. Još uvijek se mogu pronaći ljudi koji rade s originalnim materijalima, ali uglavnom sve ide preko Facebook grupa ili nas ljudi pronađu, ali i mi na internetu pratimo što se prodaje“, kaže Vlahinić. Nošnje su pravo etnografsko blago, a u prošlosti su često govorile o svakodnevnom životu, ali i onome tko je nosi. Kako objašnjava Vlahinić, nošnja puno otkriva o ženi: je li udata ili spremna za udaju, ili je udovica. Prema nekim nošnjama može se čak vidjeti je li žena već rodila i koliko djece ima! Mlađe žene uvijek nose jarke i puno crvene boje koja je uvijek znak mladosti i plodnosti. Kako žena stari, tako boje postaju zagasitije: dok djevojke nose pletenicu ili dvije, udane žene većinom prekriju kosu. Linđo za nastupe koristi jednoobrazne nošnje, a na pozornici uglavnom ne koriste radne verzije. Kako kaže Vlahinić, katkad im je to krivo te se trude, koliko im to fundus dopušta, pokazati raznovrsnost i bogatstvo tradicijskog ruha Hrvatske. Kako u proteklih više od 60 godina, tako i u budućnosti.

Kako objašnjava Vlahinić, nošnja puno otkriva o ženi: je li udata ili spremna za udaju, ili je udovica. Prema nekim nošnjama može se čak vidjeti je li žena već rodila i koliko djece ima! Mlađe žene uvijek nose jarke i puno crvene boje koja je uvijek znak mladosti i plodnosti. Kako žena stari, tako boje postaju zagasitije: dok djevojke nose pletenicu ili dvije, udane žene većinom prekriju kosu

Garderobijer-restaurator Tajana Kera

Marica Vlahinić

GODINE ENTUZIJAZMA TOMA SJEKAVICE

Kad radionice postanu putokaz:

Zajednica

tehničke kulture donosi zabavu, ali i vrijedna znanja za budućnost

Zajednice tehničke kulture Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije postoje već dugi niz godina, ali u posljednjih nekoliko

‘eksplodirale’ su što se popularnosti tiče. Iza svega toga stoji trud i kreativnost, ali i sve veći interes roditelja i djece za raznolike radionice

Samo ovog ljeta Zajednice tehničke kulture grada i županije održale su 40 radionica sa skoro 500 sudionika u sklopu STEM ljeta u ZTK. Kao i uvijek, bile su šarolike, a obrađeno je čak deset različitih tema: LEGO igraonice, WeDo 2.0 i mBot robotika, crtanje 3D olovkama, 3D modeliranje, programiranje bez ekrana, mali inženjeri, logički graditelji te lemljenje. S obzirom na sve veću popularnost radionica, porazgovarali smo s tajnikom ZTK-a Tomom Sjekavicom kako bismo otkrili što se događa ‘iza kulisa’. „U zadnjih nekoliko godina imamo dosta programa, oko 200-300 radionica godišnje. Uz ovih 40 radionica koje su održane u sklopu STEM ljeta, a uz to smo imali i četverodnevni robotički kamp za cure i dvije ljetne škole brodogradnje dva vikenda na Lokrumu“, rezimira Sjekavica zadnjih nekoliko mjeseci. Inače, Sjekavica je programer i tako je ‘upao’ u svijet Zajednice tehničke kulture.

„Krenuo sam 2012. držati radionice programiranja, 2013. smo ponovno osnovali Informatički klub Futura, koji jedno vrijeme nije bio aktivan, a onda smo kroz njega, koji je inače jedan od dijelova Zajednice tehničke kulture, držali raznovrsne radionice programiranja. Ideja je bila pripremiti osnovnoškolce i

srednjoškolce za fakultete računalnih smjerova. Nakon toga nam se priključila ekipa studenata pa smo krenuli s robotikom i dalje to širili. A 2018. sam se zaposlio kao tajnih Zajednice tehničke kulture i Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, krenuo sam još intenzivnije raditi radionice i proširili smo njihovu paletu. Uveli smo nove 3D tehnologije, 3D olovke, 3D printanje, modelarstvo, raznovrsnu robotiku“, kaže Sjekavica.

KAKO DOLAZI DO IDEJA

Kroz godine su sudjelovali u više nacionalnih i EU projekata, putem kojih su nabavili dosta opreme nužne za održavanje ovakvih radionica, a trenutno su zadovoljni opremljenošću i to im omogućava stvaranje novih radionica. No netko ih, naravno, treba i osmisliti. „Većinu radionica ja osmislim, ali sudjelujemo i na raznim sajmovima. Sljedeći vikend primjerice idemo na prvi Maker Faire u Mostaru, prošli petak smo bili na Maker Expou u Zagrebu. Razmjenjujemo ideje i s drugim udrugama iz Hrvatske i Europe, ali i s drugih kontinenata. Nekad oni ‘pokupe’ ideje od nas, neke mi od njih. Uvijek gledamo pratiti nove trendove, a i svima je dostupan internet, gdje ima mnoštvo mate-

„U zadnjih nekoliko godina imamo dosta programa, oko 200-300 radionica godišnje“, kaže Tomo Sjekavica

Piše Ivana Smilović foto ZTK

Tomo Sjekavica tajnik je ZTK-a koji uživa u osmišljavanju radionica

Robot pas uvijek oduševi polaznike.jpg

Za radionice inače nema prevelikih ograničenja, ni što se dobi ni spola tiče, a najviše je polaznika ipak iz osnovnih škola i vrtića, uz ponešto i starijih školaraca

rijala koji se mogu izmijeniti i prilagoditi našim potrebama“, kaže Sjekavica.

Radionice su zaista raznovrsne i obuhvaćaju niz tema. Sad je tako na redu obilježavanje Svjetskog tjedna svemira.

„Imamo kvalitetnu suradnju i s Hrvatskom zajednicom tehničke kulture i s nekoliko nacionalnih saveza koji nam svake godine dolaze. Tako već godinama imamo Dane astronomije, koji će se održati od 6. do 10. listopada. Glavni tajnik Hrvatskog astronomskog saveza Dorian Božičević održat će javna promatranja za sve građane, i za djecu i za odrasle. Održat će se i Mala škola astronomije koja traje dva dana, kao i radionica o suncu za učenike od prvog do četvrtog razreda osnovne škole“, kaže Sjekavica.

Interesa za ovakve sadržaje, čini se, ne manjka. „Ovisi – od radionice do radionice. Većina radionica ima vrlo dobar odaziv, pa nekad i u roku od nekoliko sati moramo zatvoriti prijave ili otvoriti nove termine. Jer, naravno, ne možemo raditi s 50 djece odjednom. Naše radionice obično uključuju od deset do dvadesetak polaznika. No, zato se trudimo održati više termina, tako da svi zainteresirani mogu doći. Za neke radionice nekad očekujemo možda manji odaziv, pa nas ‘prevare’ i bude previše prijavljenih. Teško je predvidjeti“, objašnjava Sjekavica. Nisu ograničeni samo na Dubrovnik, već se radionice ‘šetaju’ po cijeloj županiji.

„Iskustva su super, želimo uključiti i manje sredine. Prije nekoliko tjedana smo bili na Lastovu, ove godine smo bili i na Mljetu, i u Blatu na Korčuli, po Neretvi, Pelješcu… I po vrtićima i po školama. Tamo djeca nažalost nemaju puno mogućnosti i puno sadržaja, tako da im je uvijek zanimljivo kad im nešto novo donesemo i uvijek pitaju kad ćemo opet doći. Sigurno ćemo s time nastaviti“, kaže Sjekavica.

BEZ PREVELIKIH OGRANIČENJA

Neki bi možda rekli da je ovakav tip radionica više za dječake, međutim veliki je interes i među djevojčicama.

„Obično to ovisi o tome koja je vrsta radionica. Na primjer, kad bismo radili neke robotičke radionice, bilo bi više dječaka. No, zato gledamo napraviti Ljetni robotički kamp za cure gdje isključivo primamo samo cure. Tako se jednom brat jedne polaznice naljutio jer nije mogao doći na kamp“, uz smijeh govori Sjekavica. Za radionice inače nema prevelikih ograničenja, ni što se dobi, ni spola tiče, a najviše je polaznika ipak iz osnovnih škola i vrtića, uz ponešto i starijih školaraca, kojih je manje zato što imaju dosta drugih obaveza. U ZTK-u se trude osmisliti različite aktivnosti kako bi obuhvatili što više dobnih skupina, pa i onih baš, baš malenih.

„Radimo dosta s vrtićima, osim u Centru za djecu, mlade i obitelj, radimo i dosta gostujućih radionica i po vrtićima, osnovnim školama i drugim ustanovama. Obično gledamo raditi s predškolcima, nekad nam budu miješanje grupe do četiri godine, ali ispod četiri godine je problem jer nemaju toliko koncentracije“, kaže Sjekavica.

Često su djeca upravo na metama kritike zbog sve lošije koncentracije i mogućnosti aktivnog sudjelovanja u ovakvim tipovima aktivnosti, no u ZTK-u se nisu susreli s takvim problemima.

„Naše su radionice interaktivne, dosta se radi s rukama. Kod nekih radionica kao što su na primjer 3D olovke, lemljenje i modelarstvo, ono što naprave nose sa sobom doma, tako da im je to uvijek dodatni poticaj da što bolje naprave, kako bi imali što ljepšu uspomenu“, priča Sjekavica.

VIŠESTRUKA KORIST

Inače, ovakvi tipovi radionica su vrlo korisni za djecu,

Maleni Lastovci ovo su ljeto upoznali svijet robotike i programiranja

u svakom smislu, uz to što se zabave, druže, steknu vrijedna znanja koja im mogu pomoći u budućnosti. „Želimo djecu privući na STEM i tehničke znanosti, tako da kasnije upišu tehničke srednje škole i fakultete. Ako će ići na te smjerove, to im dosta znači. Na Sveučilištu, kad bi došli bivši polaznici radionica programiranja, vidjela bi se razlika između njih i početnika jer bi već znali osnovne koncepte programiranja i puno bi bolje mogli pratiti nastavu. Ali i kad neće upisati te smjerove, svakako im je korisno, sve što se radi s rukama je tako. Mogu nešto doma popraviti, vještine im stvarno mogu koristiti u svakodnevnom životu“, objašnjava Sjekavica. Ali svakako je i bilo primjera onih koji su se odlučili za taj put.

„U Informatičkom klubu Futura imamo ekipe koje smo vodili na natjecanja robotike, pa smo ih nakon par godina uveli da budu asistenti, a danas su već samostalni i mentori. Dio njih je već završio fakultete, upisali su doktorate, neki su se zaposlili i na sveučilištima“, kaže Sjekavica.

Trenutačno su u ZTK-u vrlo zadovoljni s tim kako stvari funkcioniraju – aktivnosti je dosta, a interesa još i više.

„Gledali bismo se ove godine malo više okrenuti ovim natjecateljskim radionicama, da uključimo malo više djece u natjecanja mladih tehničara u nekim područjima u kojima se naša županija ne natječe, poput automatike gdje nemamo niti jednog predstavnika, ili robotike, gdje bismo voljeli povećati broj natjecatelja“, kaže Sjekavica o mogućnosti napretka.

Planova, svakako, već itekako ima.

PODIZANJE NA VIŠU RAZINU

„U studenom je Europski tjedan robotike koji tradicionalno obilježavamo s Robo DU Daysima, ove godine nam je deseto, jubilarno izdanje. Pa ćemo imati od 17. do 21. studenog sigurno 20-ak radionica, što od naših udruga, što od gostujućih iz Hrvatskog robotičkog saveza i Hrvatske zajednice tehničke kulture. U subotu, za kraj, ćemo organizirati treći DU STEM Festival, gdje će se predstaviti naše udruge koje se bave robotikom i tehničkom kulturom, ali i udruge iz Hrvatske“, najavljuje Sjekavica. Interes za ovakav tip učenja raste iz godine u godinu, a naše Zajednice tehničke kulture sve su vidljivije, s čime su poprilično zadovoljni.

„Zadnjih nekoliko godina smo dobro podigli vidljivost, prepoznati smo i od roditelja i od medija, imali smo i više državnih nagrada koje smo osvojili kao Zajednica ili ja osobno. Naravno, uvijek ima prostora za napredak, ali gledat ćemo to još malo podići na višu razinu“, kaže Sjekavica.

Zanimljivo je i da se Zajednice tehničke kulture spremaju za selidbu i to u prostore TUP-a.

„Trenutno djelujemo u sklopu Centra za djecu, mlade i obitelj u Luci Dubrovnik, ali krenuli smo s renovacijom novih prostora u TUP-u, u bivšoj pakirnici. Nadamo se da ćemo sredinom sljedeće godine preseliti u nove prostore, a sigurno nas dogodine očekuje velik i bogat program, s obzirom na to da slavimo 80. godina tehničke kulture u Hrvatskoj“, zaključuje Sjekavica.

Trenutno su u ZTK-u vrlo zadovoljni s tim kako stvari funkcioniraju –aktivnosti je dosta, a interesa još i više

Završeno glasovanje u sklopu participativnog budžetiranja

Građani odabrali - objavljeni pobjednički projekti koji će se realizirati u 2026. godini

Grad Dubrovnik i Dubrovačka razvojna agencija DURA uspješno su završili ovogodišnji ciklus glasovanja u sklopu projekta Participativno budžetiranje 2025. Dubrovkinje i Dubrovčani su od 22. do 28. rujna 2025. godine imali priliku glasovati za projekte svojih gradskih kotara i mjesnih odbora te tako izravno odlučiti o razvoju svojih zajednica i namjeni dijela gradskog proračuna. Podsjetimo, u lipnju je održano 25 radionica unutar 8 gradskih kotara i 17 mjesnih odbora Grada Dubrovnika, na kojima su građani predali ukupno 130 projektnih prijedloga. Nakon tehničke analize prijavljenih projekata, na glasovanje je upućeno 74 prihvatljiva projektna prijedloga koji su zadovoljili kriterije modela Participativnog budžetiranja.

Grad Dubrovnik je za realizaciju pobjedničkih projekata u 2026. godini osigurao do 60.000 eura po svakom mjesnom odboru te do 120.000 eura po svakom gradskom kotaru.

„Odaziv građana pokazuje da je projekt Participativno budžetiranje važan alat za stvaranje bolje i funkcionalnije zajednice. Drago nam je što sve veći broj sugrađana koristi ovu priliku kako bi aktivno sudjelovali u oblikovanju budućnosti svog gradskog kotara i mjesnog odbora“ poručili su iz Grada Dubrovnika i DURA-e.

Grad Dubrovnik i Dubrovačka razvojna agencija DURA zahvaljuju svim građanima koji su sudjelovali u radionicama, pripremili prijedloge te u konačnici onim građanima koji su dali svoj glas i tako doprinijeli većoj kvaliteti života i komunalne infrastrukture u svome gradskom kotaru i mjesnom odboru.

Cjelokupne rezultate glasovanja moguće je pogledati na platformi VOXPOPULI, dostupnoj preko službenih stranica Grada Dubrovnika.

GK Grad: 0237 Obnova žala po ulicama unutar grada (Peline, Karmen, Sveta Marija)

GK Gruž: 0121 Viška ulica dio između Ulice od gaja i Gornji kono

GK Komolac: 0082 Završetak nogostupa u Komolcu od benzinske crpke INA do mosta preko Omble

GK Lapad: 0112 Uređenje dijela Ulice kralja Tomislava k.č. 685

GK Mokošica: 0142 Uređenje starog pješačkog puta Mokošica – Petrovo Selo

GK Montovjerna: 0027 Uređenje i opremanje igrališta na Gorici Svetog Vlaha

GK Pile – Kono: 0070 Noć Konala sa humanitarnom lutrijom i nogometnim turnirom

GK Ploče iza Grada: 0042 Igralište za djecu Bruna Bušića

MO Bosanka: 0212 Asfaltiranje neasfaltirane ceste u naselju Bosanka

MO Brsečine: 0004 Podzid

MO Dubravica: 0009 Popravak potpornog zida od mjesne ceste

MO Gromača: 0013 Riješiti vodu usred sela

MO Kliševo: 0045 Obnova vodospreme Kalac

MO Koločep: 0244 Sanacija pješačke staze između dvije plaže

MO Lopud: 0227 Dječje igralište

MO Ljubač: 0052 Izgradnja potpornog zida i bočališta

MO Mravinjac: 0036 Uređenje puta

MO Mrčevo: 0041 Spajanje mjesnog doma na vodoopskrbnu mrežu

MO Orašac: 0035 Sanacija puta i asfaltiranje lokalnih cesta

MO Osojnik: 0139 Uređenje igrališta

MO Riđica: 0037 Plato lokva Riđica

MO Suđurađ: 0182 Izvor Šipun – rekonstrukcija

MO Šipanska Luka: 0185 Nastavak popravka groblja

MO Trsteno: 0257 Kamera za brzinu i prometna signalizacija

MO Zaton: 0153 Obnova šetališta Zaton Mali – Zaton Veliki

‘KRALJ

STOPALA’

Doktor Perković operira ono što se nekad smatralo nemogućim

U Hrvatskoj je tek nekolicina liječnika usko posvećena kirurgiji stopala i gležnja, a Perković je među onima koji pomiču granice struke. Uz operacije, vodi i edukacije te neumorno radi na podizanju svijesti, offline i online

U Općoj bolnici Dubrovnik nedavno je održana edukacija iz operacijskog liječenja deformiteta prednjeg dijela stopala, na inicijativu ravnatelja bolnice Marija Bekića i liječnika s Odjela za ortopediju i traumatologiju. Edukaciju je vodio dr. Domagoj Perković, specijalist ortopedije s užom specijalizacijom iz kirurgije stopala i gležnja, ujedno i dugogodišnji instruktor američke kompanije Arthrex, vodećeg proizvođača inovativnih kirurških implantata koji se koriste u kirurgiji stopala i gležnja.

„U dubrovačkoj bolnici smo odradili nekoliko operacija prilikom kojih su korištene nove tehnike uz primjenu modernih implantata“, izjavio je dr. Perković. Dojmovi iz operacijske sale su izuzetno pozitivni. Kako kaže dr. Perković, dubrovačka bolnica raspolaže vrhunski opremljenim salama i iskusnim timovima, od anesteziologa do instrumentara, što su ključni preduvjeti za uspjeh svakog zahvata.

„Dobar tim je neophodan za uspjeh same operacije. S kolegama sam analizirao niz svojih i njihovih slučajeva i odgovorio na brojna pitanja. Osjeti se entuzijazam i energija koji su neophodni za napredak u ovoj zahtjevnoj anatomskoj regiji. Ovakve suradnje su izvrsna prilika za razmjenu iskustava i jako me veseli trud koji kolege ulažu. Osobno uvijek stojim na raspolaganju za savjet i podršku“, rekao je. Kirurgija stopala i gležnja, prema njegovim riječima, još je uvijek relativno mlada grana ortopedije.

„Ozbiljniji napredak i nove spoznaje o biomehanici i patologiji stopala prisutne su tek zadnjih dvadesetak godina“, iznosi. Isto vrijedi i za implantate koji omogućuju

rješavanje ovakvih deformacija i dijagnoza.

„Mišljenje o stopalu kao dijelu tijela koji se ne operira stoga je na neki način razumljivo i nažalost još uvijek prisutno; kako kod pacijenata, tako i kod kolega liječnika koji se ne bave ovim područjem u užem smislu. Stoga svakodnevno nastojim podignuti svijest o mogućnostima F&A kirurgije, kako u ambulanti, tako i na društvenim mrežama“, poručio je. „U odnosu na Europu i svijet, u Hrvatskoj situacija nije bajna. U našoj zemlji se kolege ortopede koji se ozbiljnije bave stopalom, može izbrojati na prste jedne ruke“, upozorava

„U odnosu na Europu i svijet, u Hrvatskoj situacija nije bajna. U našoj zemlji se kolege ortopede koji se ozbiljnije bave stopalom, može izbrojati na prste jedne ruke“, upozorava dr. Perković.

„Veseli me kad osjetim da neko logično objašnjenje i sugestija budu prihvaćeni i primijenjeni, bilo da se radi o ozljedi ili primjerice kretanju djece. Još uvijek robujemo brojnim predrasudama koje je potrebno prevladati“

dr. Perković.

Zanimljiv je podatak da je tek prošle godine osnovana hrvatska sekcija za stopalo i gležanj koja je ujedno i članica EFAS -a, europskog udruženja za F&A kirurgiju.

„Interes je sve veći i definitivno se osjeti pomak, ali i dalje se ne izvodi dovoljno operacija stopala koje su već dugo vremena standardne i izrazito poboljšavaju kvalitetu života“, govori.

NAJČEŠĆI PROBLEM SU ČUKLJEVI

U svakodnevnom radu susreće pacijente svih dobnih skupina i nivoa aktivnosti.

„Roditelji koji su zabrinuti zbog ravnih stopala svoje djece, gotovo uvijek odlaze s uputom da se dijete što više kreće boso i kloni uložaka, zatim mlađi aktivni pacijenti kod kojih zbog sporta ili preopterećenosti dolazi do ozljede te pacijenti u starijoj dobi s degenerativnim promjenama. Tu su, naravno, i pacijentice s dijagnozom hallux valgusa,dakle, čuklja, koji je najčešća deformacija prednjeg dijela stopala“, iznosi.

Suprotno popularnom mišljenju, čukljevi nisu rezultat nošenja štikli, otkriva dr. Perković.

„Kriva je genetika što potvrđuju i same pacijentice kada ih pitam za prisustvo deformiteta kod majke, bake ili sestre. Gotovo uvijek

je prisutan u više generacija i dokazano nasljedni problem. Visoke pete mogu ubrzati razvoj deformiteta kod pacijentica koje već imaju genetsku sklonost ukoliko se nose jako redovito, ali nisu direktni uzrok“, objašnjava.

DOKTOR I NA INSTAGRAMU

Osim u operacijskoj sali i ambulanti, dr. Perković je aktivan i na društvenim mrežama, gdje vodi edukativnu Instagram stranicu posvećenu zdravlju stopala.

„Iskreno, na društvenim mrežama se snalazim slabije nego u operacijskoj sali, ali godinama u ambulanti od pacijenata dobivam slična pitanja i imao sam potrebu razjasniti pacijentima brojne nedoumice jednostavnim jezikom“, otkriva motiv pokretanja stranice dr. Perković.

Prema povratnim informacijama i brojnim komentarima koje dobiva, u tome uspijeva i pratitelji su izrazito pozitivni.

„Veseli me kad osjetim da neko logično objašnjenje i sugestija budu prihvaćeni i primijenjeni, bilo da se radi o ozljedi ili primjerice kretanju djece. Još uvijek robujemo brojnim predrasudama koje je potrebno prevladati. Znanstveno utemeljene činjenice su poznate, samo ih treba približiti ljudima“, zaključio je doktor Domagoj Perković.

Park Gradac, semafori kraj bazena, Batala…

Za nula (ili vrlo malo) eura

Dubrovnik može dobiti puno protočniji promet!

Grad Dubrovnik nedavno je za nula eura predstavio prometno rješenje kraj Orsana. E pa i na drugim dijelovima grada postoje mogućnosti za nula eura koje bi itekako mogle poboljšati promet, a također ima i raskršća gdje bi se s nevelikim investicijama moglo doći do odličnih rješenja

Grad Dubrovnik nedavno je proveo novo prometno rješenje kraj Orsana. Ta je cesta postala dvosmjerna. Intencija je bila da stanovnici Solituda ne moraju više ići preko Pošte Lapad nego Lapadskom obalom. Ne treba biti veliki prometni znalac da bi se shvatilo kako će ova mjera dati rezultate i olakšati prometovanje. I to sve za nula eura.

E, pa i na drugim dijelovima grada postoje mogućnosti za nula eura koje bi itekako mogle poboljšati promet, a također ima i raskršća gdje bi se s nevelikim investicijama moglo doći do odličnih rješenja. Ja sam, naravno, u ovom području laik, jedina moja kompetencija jest da se jednako prezivam poput najpoznatijeg prometnog stručnjaka Željka (koji usput rečeno često trkelja gluposti), no

Dajte uskladite semafore kraj Mercantea i bazena Juga, a ne da nam se događa crveni val

svakodnevno vozim i još uvijek imam koliko-toliko zdrave oči, a nije loše ni što imam mogućnost pisanja, pa zašto ne bih s vama podijelio svoja razmišljanja? Ne kažem da je ovo što govorim ultra pametno, ali svi smo u istim prometnim problemima, pa dijalog u smjeru pokušaja njihova rješavanja nikad nije naodmet. Oprostit ćete mi što ovoga puta nisam kontaktirao sugovornike.

PARK GRADAC

Na Gradcu je parkiralište na koje može stati lijepi broj auta. Gotovo uvijek je puno, rijetko se tamo nađe prazno mjesto osim navečer zimi. Svi ti auti na Gradac dolaze preko Kapelice što mi je zaista nejasno, a o čemu sam više puta pisao. Zašto se ne dopusti prometo -

Piše Maro Marušić

Nejasno je zašto vozila na Gradac ne bi mogla doći preko Boninova

Dubrovački dnevniK Petak, 3. listopada 2025.

Svaki put kad stanem na crveno svjetlo semafora između Mercantea i dm-a razlijem osmijeh ispod kacige. Sad će nam se upaliti zeleno, ali ako ne krenemo kao Nigel Mansell onomad u Silverstoneu, dole će nam se na sljedećem semaforu kod bazena odmah upaliti crveno. I opet ćemo morati stati. Koji li je majstor postavio ovaj crveni val?

vanje iz smjera Doma zdravlja prema Gradcu kuda sada voze jedino autobusi Libertasa? Dopuštanjem prometa vozila Boninovom prema Gradcu ne ugrožava se nikakva sigurnost, dapače, dodatno se rasterećuje prometovanje oko grada što je posebno važno tijekom turističke sezone. Sada je tamo na snazi Zona posebnog prometnog režima, i istina je da je promet protočniji, ali dovoljan je samo jedan smotani vozač autobusa ispod Minčete da stvori kolonu. Ovo rješenje na snagu može stupiti odmah i to za nula eura.

SEMAFORI KRAJ BAZENA

Svaki put kad stanem na crveno svjetlo semafora između Mercantea i dm-a razlijem osmijeh ispod kacige. Sad će nam se upaliti zeleno, ali ako ne krenemo kao Nigel Mansell onomad u Silverstoneu, dole će nam se na sljedećem semaforu kod bazena odmah upaliti crveno. I opet ćemo morati stati. Koji li je majstor postavio ovaj crveni val? Ovo bismo čak mogli brendirati kao jedan od rijetkih gradova na svijetu koji u najfrekventnijem dijelu grada ima crveni val. Ne znam tko je u našem gradu zadužen za regulaciju semafora, ali svaki put nakon što krenem na zeleno, pa odmah na sljedećem semaforu stanem na crveno, spomenem mu majku

nesposobnu.

No pravo je pitanje - kako to našeg semaforskom stručnjaka ne nervira? Kako on to podnosi kada vozi kraj bazena? Ili čovjek uopće ne vozi? Ni to me ne bi čudilo, da je stručnjak za semafore u našem gradu čovjek koji nema vozačku dozvolu, neki naš semaforski Marko Livaja. Uglavnom, ti ‘stručnjače’ za semafore, prepravi taj crveni val u zeleni, jer ovo dole je stvarno teška šprdancija. Na kraju će se dogoditi velika nesreća, jer sam već na svoje oči vidio kako se prometala odozgo zalijeću da im se ne upali crveno. I ova promjena koja ubrzava promet dođe nula eura.

ROBNA KUĆA MINČETA

Sreća što taj semafor kraj bazena uopće postoji, jer se u suprotnom vozila kraj zgrade Atlantske plovidbe nikad ne bi ubacila na glavnu cestu. Taj je suludi ‘kružni tok’ oko robne kuće zakuhao bivši gradonačelnik Andro Vlahušić koji je htio zgrabiti novi mandat isključivo prometnim ‘rješenjima’, pa kakvi god oni bili. Totalno je nejasno zašto se klasični kružni tok nije napravio s morske strane robne kuće, a ne da se cijeli promet zavije okolo. Netko je svojevremeno govorio da nema mjesta. Isto se još uvijek govori za postavljanje kružnog toka kraj skretanja za

Usko grlo kraj stadiona Lapad. Lijevu traku za skretanje na Vojnović treba proširiti i promet će se automatski ubrzati

Srebreno u Župi. Čuj, na tim raskršćima nema mjesta, a na Pošti Lapad kao ima? Ne zaboravimo da preko Pošte Lapad svakodnevno prometuju autobusi, te kamioni i bez problema ga svladavaju. Rekoh, potpuno je nejasno zašto se između Robne kuće Minčeta i Radeljevića nije napravio kružni tok baš poput onog na Solskoj bazi koji se pokazao kao fenomenalno rješenje. Bila bi to nevelika investicija.

RASKRŠĆE ILIJINA GLAVICA

Andro Vlahušić je bio uvjeren da će mu prometne ideje osigurati novi mandat. I bješe tako, nije Andro glup. Svojski se potrudio napraviti novo rješenje raskršća na Ilijinoj glavici da je čak posegnuo za izvlaštenjem obiteljskih kuća. Projekt je štekao jer su se dugo tražila adekvatna zamjenska stambena rješenja. Netko bi pomislio da iza takvih izvlaštenja mora stajati zaista ozbiljan projekt koji će dugoročno gradu donijeti ogromnu korist kad li se u stvarnosti ništa posebno nije dogodilo. Svakome tko nosi prezime Marušić ili zna nekoga tko se preziva Marušić odmah u startu je bilo jasno da sva ta izvlaštenja po Ilijinoj glavici kako bi se napravila nova traka za vozila iz smjera Župe prema Sedam smrtnih grijeha neće donijeti apsolutno ništa. Tko, molim vas, ikada ide iz smjera Župe prema SSG -u osim mene koji nakon teniskog meča s Mišićem u Kuparima, svratim u Lidl, pa materi nosim sir i mlijeko? Hvala ti Andro što si mi omogućio praznu traku, ali priznat ćete, nema nekog prevelikog ekonomskog smisla izvlastiti vlasnike obiteljskih kuća da bih jedino ja imao korist. Pardon, ja i taksisti koji sada koriste tu traku da se drsko ubacuju u pravac dole prema INA-i. Nitko ni pothodnik ne koristi, a i koji je njegov

smisao kada opet postoji semafor za pješake? Nažalost, na ovakvom rješenju na Ilijinoj glavici kakvo je sad, ne vidim neke mogućnosti poboljšanja osim izvlastiti na donjem semaforu još jednu obitelj (na bivšim Klupama prekoputa Mazde Perak gdje je sada mali privatni parking), pa napraviti kratku dodatnu traku za skretanje iz smjera SSG -a prema INA-i. Doduše, time bi se tek neznatno olakšao protok vozila na tom mjestu pa je upitno koliko izvlaštenje ima smisla.

SEMAFORI KRAJ STADIONA LAPAD

Zbog svih ovih intervencija u promet posljednjih deset godina semafori kraj stadiona Lapad postali su usko grlo, posebno što se tiče pravca iz smjera Batale na Ulicu Iva Vojnovića. Tu je problem što nedostaje širine, pa zbog velikog broja vozila u lijevoj traci, moraju čekati i oni koji idu prema Hotelu Dubrovnik Palace ili prema Pošti Lapad. Rješenje je poprilično jednostavno - ukloniti parkinge na toj lijevoj strani i proširiti traku kako bi moglo stati još više vozila koji idu prema ‘Vojnoviću’. Ima dovoljno mjesta, jer je i s gornje strane puta (ispred butige Studenac) poprilično široko. Koliko god da se lijeva traka proširi, promet će se ubrzati, a vrijednost investicije zaista nije velika.

ZAKLJUČAK

Sigurno postoji još pokoje mjesto gdje bi se lako i za malo eura mogla poboljšati protočnost prometa. Naravno, tek bi se s velikim i radikalnim rješenjima poput gradnji tunela i pothodnika promet dugoročno poboljšao. Daleko najbitniji projekt po tom pitanju, ne samo za promet, već i podizanje kvalitete života, jest gradnja tunela u Gružu kako bi se dobila pješačka riva po uzoru na splitsku.

Svakome tko nosi prezime Marušić ili zna nekoga tko se preziva Marušić odmah u startu je bilo jasno da sva ta izvlaštenja po Ilijinoj glavici kako bi se napravila nova traka za vozila iz smjera Župe prema Sedam smrtnih grijeha, neće donijeti apsolutno ništa. Tko, molim vas, ikada ide iz smjera Župe prema SSG-u osim mene koji nakon teniskog meča s Mišićem u Kuparima, svratim u Lidl, pa materi nosim sir i mlijeko? Hvala ti Andro što si mi omogućio praznu traku, ali priznat ćete, nema nekog prevelikog ekonomskog smisla izvlastiti vlasnike obiteljskih kuća da bih jedino ja imao korist

Nejasno je zašto se ispred robne kuće Minčeta nije napravio klasični kružni tok

Traka iz smjera Župe prema SSG-u na Ilijinoj glavici je uvijek prazna, a izvlastili su se vlasnici kuća da bi se napravila

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

NEPRIHVATLJIVA IDEOLOGIJA

Drama u Virovitici! USKOK i policija uhitili su dvojicu kolega i jednog odvjetnika jer su navodno previše i nelegalno pomagali ljudima. Dok većina policajaca onako hladno piše kaznu za parkiranje ispred pekare ili vozače sili da im u balone upuhuju vinske maligane, ova dva policajca su poznaniku odvjetniku davali podatke o rezultatima istrage prometnih nesreća, kako bi ovaj oštećenima nudio svoje odvjetničke usluge. I zato su sad u zatvoru. No, u cijeloj priči ostaje pitanje: jesu li ovi ljudi zapravo kriminalci ili lokalni dobrotvori? Pa oni su, tvrde njihovi simpatizeri, samo pomagali unesrećenima dobiti odštetu, ako im pripada. Navodno se radilo o čak 180 slučajeva u samo šest mjeseci. Što znači da u maloj Virovitici ima toliko prometnih nesreća da bi grad mogo organizirati vlastiti “Crash Festival”, uz tombolu u kojoj je glavna nagradu besplatan odvjetnik i gratis šlepanje.

Na glavnu zagrebačku tržnicu Dolac stigli su prvi ovogodišnji čvarci. Cijene su prilično visoke i kreću se od 18 do 28 eura po kilogramu, ovisno o načinu pripreme. Čvarci su tradicionalni specijalitet dobiven prženjem sitno narezanih komadića svinjskog sala, koji tijekom pripreme postaju hrskavi i zlatnosmeđi. A domaći, tako-rekuć, kremirani čips od čvaraka, procijenjen je i do 40 eura po kilu. Nekad se za te pare kupovalo pola svinje, a danas tek šaka kolesterola u ekološkoj vrećici, kažu oni koji pamte čvarke iz ‘dobrih starih vremena’. Jer, na selu su čvarke tretirali ko nusproizvod topljenja masti. Davat ih rodbini u gradu, smatralo se uvredom, a u najboljem slučaju završavali bi kao hrana pracima, ako ih ne bi pojeli težaci iz polja, koji riječ kolesterol nisu znali ni izgovorit, a kamoli patili od njega. Pa su sretno, ko od šale, doživjeli preko 90 godina, unatoč tome što im je krv bila gušća od svinjske masti.

Eto tako, a danas, ako nekome daš čvarke, to je znak da ga ili jako voliš, ili mu želiš suptilno začepit krvne žile. Unatoč vjerojatnom novom poskupljenju, čvarkoljupci se nadaju da će i dalje moć kupit svoju dozu nostalgije, dok im inflacija i afrička svinjska kuga ne objasne da su ‘dobra stara vremena’ - zauvijek prošla.

Francuski predsjednik i njegova supruga odlučili su stat na kraj teorijama zavjere koje tvrde da Prva dama zapravo nije - žensko. Jedino što ne demantiraju je to da je Prvoj dami starost došla nešto prije nego Prvom gosparu. A to nije nelegalno niti sramotno. Tužba je podnesena u američkoj saveznoj državi Delaware, a protiv američke zvijezde YouTuba koja je tu priču pokrenula. I to nekadašnje vatrene Trumpove pristaše koja ga se sad javno -srami. Logično, ko se razočara u jednog predsjednika, najbolje je da odma’ ruši brak drugog. A ona tvrdi da se ne boji tužbe, tim prije što ima čvrste ‘dokaze’; stari godišnjak Brigitteine škole, gdje se ona navodno potpisivala muškim imenom Jean-Paul. Uz svima vidljiv parapet na njezinim gaćama, kakvi nam dokazi još trebaju da se zapitamo je li Brigitte zapravo - muško?

Jedan francuski tabloid se odmah zapito: A da nije njezin muž zapravo - hologram? Drugi, da dodatno zapapri teoriju, govori o francuskoj novinarki, koja je prije nekoliko godina tvrdila isto što i ova Amerikanka, ali gle čuda, utopila se u vlastitom bazenu. Zato se nadaju da će ova medijska zvijezda bit bolja - plivačica. A običan francuski građanin- gurman, zapitat će se jedino, zna li prva dama mužu pripremit – Coq au vin (kokot u vinu)?

Zagrebačka nadbiskupija je zabrinuta za duše, a osobito za tijela malenih katolika. Grad Zagreb planira u škole uvesti, za hrvatske građane neprihvatljive pristupe i sadržaje, kroz predmet zdravstvenog odgoja i obrazovanja. Postoji bojazan da bi nastavnici djecu mogli znanstveno informirat o njihovim tijelima i ovozemaljskom životu, a to je očito daleko opasnije od vjeronauka, na kojemu se i dalje pouzdano uči da djecu donosi roda. Nadbiskupija sumnjičavo gleda riječi poput: dobrobit djece, znanstvene spoznaje, zdravlje i demokratski standardi, tvrdeći da se iza njih skrivaneprihvatljiva ideologija. I točno, jer u zemlji gdje je crkveni vjeronauk već desetljećima dio državnih škola, hereza je djecu učit – činjenicama.

Na društvenim mrežama ljudi se pitaju: zar u sekularnoj državi Crkva ima pravo odre-

đivat školski program? Treba li možda zabranit Internet, jer se tamo djeca sama educiraju brže, slikovitije i na žalost po Crkvu, realnije nego na satu vjeronauka? Ako se sve zabrani, možda se vrati zlatno doba kad su jedini prozori u svijet bile propovijedi iz crkvene knjižice.

A u povijest su o školstvu zapisane i reakcije nekih svima poznatih imena: recimo, bana Ivana Mažuranića, koji je još 1874. Crkvi oduzeo nadzor nad školstvom. Ili oca domovine Ante Starčevića, koji je otvoreno tvrdio da Crkva unazađuje narod i da se u školama treba učiti gospodarstvo i moral, a ne klečanje i mantre. Ili Stjepana Radića, koji je jednostavno poručio: Vjeruj u Boga, ali ne i u popa. A to je bilo stoljeće prije nego što je Internet ušo u svaku dječju sobu ili školsku torbu, omogućivši malim mudrijašima da za pet sekundi doznaju kako ih nije donijela roda. Zato Crkvi preostaje jedino grupna molitva po trgovima; Bože, molimo te, ugasi im Wi-Fi.

Piše Mario Klečak

Šporki, jeftini kokain vs. čisto, skupo vino

Pošto svih zaboli za borbu protiv droge nejasno je zašto se ona ne legalizira

Da je kokain legalan, možda bi i ljudi bili zdraviji, bar ne bi konzumirali fenacetine, tatrakaine i razne druge materine, niti bi južnoamerički ‘escobari’ godišnje poubijali tisuće ljudi. Ja osobno nikako nisam za legalizaciju, ali ovaj status quo je smiješan

Moje odrastanje odvijalo se nesretnih devedesetih, u poslijeratnom dobu privatizacije, tranzicije i Carle del Ponte. Bilo je to depresivno vrijeme, roditelji izgubljeni kao Hajdukova europska sezona, posao rijedak poput koncertnih nastupa Iggyja Popa u majici, perspektiva boje dresa Hrvatskog dragovoljca. Idealno tlo za raspačavanje droge. Na tržištu su se nudile sve ilegalne supstance osim jedne. Kokain je naprosto bio preskup.

Onda su došli internet, pametni telefoni, Airbnb, niskotarifni letovi, a zajedno s njima i kokain. Kako je rastao životni standard, raslo je i korištenje nosa. Sve više ljudi, umjesto vitamina C, omega masnih kiselina i magnezija, kao glavni suplement u borbi s umorom i svakodnevnim obavezama konzumiralo je ‘bijelo’. Shvatili su Hrvati da je koka, za razliku od speeda, idealan dodatak zdravoj i uravnoteženoj prehrani. Naime, za razliku od amfetamina, kokain konzumentu omogućuje papanje, ali i spavanje. Pa kud ćeš bolje?

Onda su došli Ivica Đikić, Igor Rudan, korona, lockdown, inflacija, a zajedno s njima divljanje cijena. Kako je padao životni standard, raslo je i korištenje nosa. Naime, svemu, ama baš svemu rasle su cijene osim drogama. Sve više ljudi, umjesto cvjetače, tune i vina kupovalo je kokaina. Shvatili su Hrvati da je ‘bijelo’, za razliku od bijelog vina, idealan dodatak nezdravim i neuravnoteženim noćnim druženjima, jer je cjenovno puno prihvatljivije.

NE MOŽEŠ BITI ĐUBRE, PA DIZAT CIJENU KOKAINA

Nemojte se na mene ljutiti na ovo što ću vam sada reći, ali moram vam priznati da sam prema dilerima droge u post covid vremenu gajio određene simpatije. Iako meni osobno ni u džep, ni iz džepa, jer godinama ne uzimam nikakve ilegalne supstance, bilo mi je toplo oko srca kada sam shvatio da u ovom našem okrutnom društvu postoje ljudi kojima profit nije na prvom mjestu. Znaju raspačivači da je đankijima teško u koroni, mnogi su ostali bez posla, ne

znaju što im nosi sutra, pa zašto bi oni sada bili toliki šupci pa im dizali cijene kokaina? Ne možeš biti đubre pa pritisnuti svoju mušteriju na dodatne troškove u ovako teškom trenutku. No, moje oduševljenje empatičnim dilerima splasnulo je prije neki dan kada je Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio službene statističke podatke o konzumaciji kokaina, ali i njegovoj čistoći. Naravno, Excel tablice o povećanju broja konzumenata u zadnjih deset godinama poklapaju se sa zdravim očima bilo kojeg građanina. Kokain-đane, logično, neprekidno rastu. Tako se u općoj populaciji, govore iz Zavoda za javno zdravstvo, onoj između 15 i 64 godina starosti, konzumacije koke povećala s 0,5 u 2011. na 2,6 posto u 2023. godini. U mlađih, čija se dob kreće između 15 i 34 godine, porast je još uočljiviji. S 0,9 u 2011. skočio je na 4,2 posto u 2023. godini. Točne brojke vjerojatno su puno više, to je svima jasno, ali ono što je mene u ovoj priči posebno pogodilo jest čistoća kokaina, odnosno bolje rečeno, sumnjive supstance s kojima ga dileri miješaju. Tako je prosječna čistoća jednog grama na ulici 51,3 posto što hoće reći da vam dileri kokaina u prosjeku prodaju svega pola proizvoda, a u drugu polovicu vam uvale što im je god pri vagi. Najčešće smjese za miksanje su analgoantipiretik fenacetin, lokalni anestetici prokain i lidokain, psihostimulans kofein, kreatin, te antihelmintik levamisol, a rjeđe analgoantipiretik paracetamol, alkoholni šećeri inozitol, lokalni anestetici diltiazem, benzokain, tetrakain i prokain te šećer manitol.

Dio tih supstanci može biti opasan po zdravlje, pogotovo kada se konzumira zajedno s kokainom. Fenacetin, pokazuju istraživanja, je kancerogen i može biti štetan za bubrege i jetru. Lokalni anestetici kao što su prokain i lidokain mogu prouzročiti srčane aritmije i pad krvnog tlaka. Lijek levamisol posebno je zeznut. Inače se koristi za liječenje svinja i ovaca od srčanih i plućnih glista, no u čovjeka može dovesti do pada imuniteta. O kofeinu ne treba

Lakše je nabrojati građane EU koji ne uzimaju, nego one koji ga uzimaju. Doslovno je na svakom kantunu, ima ga više nego heroina devedesetih godina u splitskom Đardinu. Šmrču i policajci, suci, sportaši. Očigledno nikome nije stalo da se konzumacija kokaina smanji. U skladu s raširenošću, takve su i kazne. Dobije diler koju godinicu, izađe iz zatvora za nekoliko mjeseci, jer tamo nikoga nije ubio i silovao, i opet normalno dila osim ako ne naleti na Zavadlava

Piše Maro Marušić FOTO Tomislav Miletić/ PIXSELL

Nemojte se na mene ljutiti na ovo što ću vam sada reći, ali moram vam priznati da sam prema dilerima droge u post covid vremenu gajio određene simpatije. Iako meni osobno ni u džep, ni iz džepa, jer godinama ne uzimam nikakve ilegalne supstance, bilo mi je toplo oko srca kada sam shvatio da u ovom našem okrutnom društvu postoje ljudi kojima profit nije na prvom mjestu. Znaju raspačivači da je đankijima teško u koroni, mnogi su ostali bez posla, ne znaju što im nosi sutra, pa zašto bi oni sada bili toliki šupci pa im dizali cijene kokaina?

posebno govoriti. U kombinaciji s kokainom povećava mogućnost za anksioznost i napade panike. Kako možemo zaključiti iz ovih službenih podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dobivenih iz analize oko tisuću uzoraka, dileri droge ipak nisu altruisti, kako mi se znalo učiniti za vrijeme korone. Naravno da cijena nije rasla kada se miksa sa sranjima. A opet razna sranja nam uvaljuju i na tržnici, tamo preprodaju voće i povrće, tko zna čime ih sve prskaju, a cijena pomadora na placi košta kao far Lamborghinija. Nutella svoje namaze za tržište Istočne Europe također miksa s tko zna kakvim analgoanitpireticima, pa naša EU zastupnica Biljana Borzan stalno ukazuje da bi tvrtka Ferrero trebala građanima podizati kilograme jednakom nekvalitetom proizvoda i u Francuskoj i u Rumunjskoj. Možda da se Biljana malo bori i za čišći kokain.

SVI ŠMRČU, DROGE NIKAD NIJE BILO VIŠE

Na kraju krajeva, političari ga masovno konzumiraju. Lakše je nabrojati građane EU koji ne uzimaju, nego one koji ga uzimaju. Doslovno je na svakom kantunu, ima ga više nego heroina devedesetih godina u splitskom Đardinu. Šmrču i policajci, suci, sportaši. Očigledno nikome nije stalo da se konzumacija kokaina smanji. U skladu s raširenošću takve su i kazne. Dobije diler koju godinicu, izađe iz zatvora za nekoliko mjeseci, jer tamo nikoga nije ubio i silovao, i opet normalno dila osim ako ne naleti na Zavadlava. Dileri bi brutalno trebali biti kažnjavani za (pre)prodaju droge, oni veliki 20 i više godina, mali 10 plus. Ali pošto svih zaboli za borbu protiv droge, nejasno je zašto se ona ne legalizira. Baš poput cigara, klađenja i alkohola. Lijepo dođeš na trafiku Tiska i kupiš gram ‘bijelog’, ‘žutog’, ‘zelenog’, platiš na to PDV, i bar država ima korist. Jer ovako kako je danas, bio on legalan ili ne, može se srediti vrlo brzo. Evo ja koji ga ne konzumiram, mogu ga riješiti u ro-

ku od po’ ure. Što bi tek bilo da sam u điru?

Da je legalan, možda bi i ljudi bili zdraviji, bar ne bi konzumirali fenacetine, tatrakaine i razne druge pičke materine, niti bi južnoamerički ‘escobari’ godišnje poubijali tisuće ljudi (marihuana se isto tako šprica raznim halucinogenima, pa psihički labilni lako obole od psihoza. Da je legalna, bar bi se kontrolirala). O tome je nedavno govorio ljevičarski kolumbijski predsjednik Gustavo Petro.

-Znanstvenici su to analizirali: kokain nije gori od viskija - rekao je Petro sugerirajući da bi se globalna industrija kokaina mogla lako uništiti ako bi se droga legalizirala u cijelom svijetu - Ako netko želi mir, posao švercanja droge mora biti demontiran. Mogao bi se lako razmontirati kada bi se legalizirao kokain u svijetu. Prodavao bi se kao vino!

Švicarska je prije dvije godine također razmatrala pilot projekt o legalizaciji kokaina.

-Rat protiv droga je propao. Moramo tražiti nove ideje. Kontrola i legalizacija bi mogle biti efikasnije od puke represije - rekla je Eva Chen, članica vijeća Berna iz stranke Alternativna ljevica.

Bogata Švicarska ima jednu od najviših razina upotrebe kokaina u Europi.

-Trenutno u Švicarskoj imamo puno kokaina po najjeftinijim cijenama. Danas možete nabaviti dozu kokaina za nekih 10 franaka, što nije puno više od cijene piva - rekao je svojevremeno Frank Zobel, zamjenik direktora u organizaciji Addiction Switzerland.

Jebiga, da je kokain legalan, danas bi ga se možda manje konzumiralo. Cijena bi mu u inflaciji, kojeg li apsurda, sigurno višestruko narasla kao i svim proizvodima i suplementima (ne)zdrave i (ne)uravnotežene prehrane, pa bi bio nedostupniji. A ovako je zbog miksanja sa raznim sranjima jeftiniji od piva i vina. Kao što bi rekla dobra, stara Marija Antoaneta. -Sine, ako nemaš za praline, onda šmrči kokaine!

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Danica i Tonći - u Uvalu vole uvijek rado poći i do omiljenog odmorišta doći

Fani i Nada - na klupi pored lapadske pošte zanimljivi su doživljaji ispričani

Hamo i Muha - sin i otac uvijek puni vedrine i duha

Marija, Leona, Katarina i Andrea - kreativne i nadarene djevoke uživaju dok rade i pri tom se i slade

Sabina, Marina i Antonio - uz majku i tetku, njenu blizanku, mališan se nije ni kamere uplašio

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Nerves, Azra i Hana - za zdrav život i dobro rapoloženje su važni i dobro društvo, a ne samo piće i hrana

Marijana i Lukrecija - muž i tata se diskretno sa slike povukao da slučajno ne bi pozornost sa svojih nadražih odvukao

Mia, Ana i Ana - bez obzira na dugu i napornu sezonu vedre i raspoložene su svakog radnog dana

Danijela, Denis, Adi i Sami - kad se obitelj poveća, iskrena ljubav ostaje jednaka, a veća je sreća

Mateo, Ivana, Fani, Željko i Narey - nije važno s kojega je tko kraja Svijeta, s dragim se ljudima uvijek rado prošeta

IMPOZANTNA SERIJA

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

SOVJETSKI BRODOVI U

DUBROVNIKU

‘Armeniji’ smo

bili home port, njeni blizanci se spominju u izvještajima CIA-e

U njima stoji da su četiri broda klase MIKHAIL KALININ zajedno s brodom ADMIRAL NAKHIMOV, 60-ih krenuli prema Kubi, tadašnjem velikom svjetskom kriznom žarištu

Stariji Dubrovčani se sjećaju broda ARMENIA koji je u Dubrovniku u drugoj polovici sedamdesetih godina imao luku iskrcaja i ukrcaja putnika (home port). U dugoročnom najmu turoperatorske grupacije Yugotours, ovaj je brod tri sezone iz Dubrovnika polazio na kružna putovanja po istočnom Sredozemlju, ploveći kroz Korintski kanal tičući luke: Krf, Pirej, Istanbul, Mykonos, Katakolon i natrag u početnu luku Dubrovnik. Koncem ljetne sezone ova bi se krstarenja organizirala i za domaće pučanstvo pa su tako brojni Dubrovčani iskoristili povoljnu priliku da za mali novac dožive luksuz jednog dobrog i bogato osmišljenog kružnog putovanja. ARMENIA je jedan od 19 sovjetskih brodova blizanaca serije MIKHAIL KALININ, najveće ikada u svijetu izgrađene serije istovjetnih putničkih brodova. U vremenu od 1958. do 1964. svi su bili izgrađeni u tadašnjem istočnonjemačkom brodogradilištu Mathias Thesen Werft u Wismaru. Prvih sedam brodova je imalo 4870 bruto registarskih tona, a ostalih 12 po 5035 BRT-a. Bili su dugi 122, široki 15,8 metara, a dva 6-cilindarska MAN dizel motora su mu preko dvije propele omogućavala brzinu od 18 čvorova. Kako svi brodovi iz ove serije nisu bili namijenjeni istom poslu, a ni istim plovidbama istim morima, ka-

pacitet putnika im je znatno varirao. Prvih 15 brodova je imalo smještajni kapacitet putnika u tri razreda, a posljednja četiri u samo jednom jedinstvenom razredu.

IMPOZANTNA SERIJA BRODOVA

Prvi iz serije po kojoj je ona i dobila ime je brod NIKHAIL KALININ iz 1958. godine. Slijede ga iste godine FELIX DZERZHINSKIY, a sljedeće godine

GRIGORIJ ORDZHONIKIDZE, M. URITZKIJ, VATSLAV VOROVSKY i MARIA ULJANOVA. U 1960. godini izgrađeni su ESONIA, LATVIA, VLADIVOSTOK (kasnije PRIAMURYE), LITVA i PETROPAVLOVSK te 1961.

Koncem ljetne sezone ova bi se krstarenja organizirala i za domaće pučanstvo pa su tako brojni Dubrovčani iskoristili povoljnu priliku da za mali novac dožive luksuz jednog dobrog i bogato osmišljenog kružnog putovanja.

Zanimljivo je kako u izvještajima američke obavještajne agencije CIA koja u zaglavlju nosi datum 24. srpnja 1962. pod naslovom “Neuobičajeni broj sovjetskih putničkih brodova na putu prema Kubi”, stoji da su četiri broda klase MIKHAIL

KALININ zajedno s brodom ADMIRAL NAKHIMOV krenula s 3335 putnika prema tadašnjem velikom svjetskom kriznom žarištu.

Nasreću, velika kriza je riješena diplomatskim putem

samo TURKMENIA. Već 1962. pridružili su im se KHABAROVSK, NIKOLAEVSK i BAIKAL, a 1963. NADEZHDA KRUPSKAJA i ARMENIA. Posljednja dva BASKHIRIA i ADZHARIA su zaplovila 1964. godine. Plove Sredozemljem, Baltikom, i Dalekim istokom tj. po svim morima koja su tada okruživala tadašnji Sovjetski savez. Ostalo je zabilježeno da su od ove serije brodova, grušku luku na doista brojnim kružnim putovanjima posjećivali: MIKAHAIL KALININ, LITVA, LAVIA, ESTONIA, ARMENIA, BASKHIRIA i ADZHARIA. Posljednja je 7 travnja 1989. bila baš ARMENIA, nakon čijeg se tadašnjeg isplovljavanja niti jedan iz ove impozantne serije brodova nije vratio u Dubrovnik.

NA KORAK DO RATA?

U programu kružnih putovanja koju je 1969. objavio brodar Black Sea Steamanship Co. (Chernomorskoye Parochodstvo) je pisalo da se njihov dvotjedni program odvijao rutom: Odesa,

Varna, Pirej, Brindisi, Split, Venecija, Dubrovnik, Jalta, Soči, Sukhumi, Batumi, Odesa. U programu iz 1974. je pisalo da ADZAHARIA održava desetodnevna kružna putovanja iz Odese prema lukama: Dubrovnik, Brindisi, Pirej, Istanbul i Soči. Brodovi iz ove serije uglavnom više ne plove, a ARMENIA je 1992. bila usidrena pored Pireja u Grčkoj kad im je definitivno propao plan preuređenja u luksuzni kruzer pod novim imenom ODESSA SPRING. Nakon tri godine mrtvog veza, ARMENIA je pod skraćenim imenom ARM završila u rezalištu gdje je konačno i izrezana. Izgradnjom ove poslijeratne velike serije brodova, nekadašnji Sovjetski Savez krenuo je u bespoštednu utrku na svjetskom tržištu putničkih brodskih kružnih putovanja, Uskoro su započele izgradnje manje serije većih brodova tipa KHIRDISTAN, IVAN FRANKO, BJELORUSIA i DIMITRIY SHOSTAKOVICH s kojima je Moskva suvereno vladala organizacijom putničkih krstarenja Sredozemljem, a koji su također posjećivali luku Gruž.

Zanimljivo je kako u izvještajima američke obavještajne agencije CIA koja u zaglavlju nosi datum 24. srpnja 1962. pod naslovom “Neuobičajeni broj sovjetskih putničkih brodova na putu prema Kubi”, stoji da su četiri broda klase MIKHAIL KALININ zajedno s brodom ADMIRAL NAKHIMOV krenula s 3335 putnika prema tadašnjem velikom svjetskom kriznom žarištu. To je moglo izazvati svjetski rat s upotrebom nuklearnog oružja u potencijalnom sukobu dviju svjetskih sila. Nasreću, velika kriza je riješena diplomatskim putem te su se svi ratni i putnički brodovi vratili u svoje matične luke, a putnički brodovi su se vratili svojim ranije planiranim kružnim putovanjima.

TRUD SE ITEKAKO ISPLATIO

Neobična priča iz neobičnog sporta: Hrvatska flag football reprezentacija ispisala povijest!

Dubrovčani Marko Miletić i Luka Stanišić predstavljali su Hrvatsku na Europskom prvenstvu u flag footballu, koje se od 24. do 28. rujna održavalo u francuskoj prijestolnici.

Ne samo da je pao prvi nastup na velikim natjecanjima nego su došli i do prve pobjede

Jedna lijepa sportska avantura počela je i završila u Dubrovniku. Riječ je o Europskom prvenstvu u flag footballu, kojem je domaćin ove godine bio Pariz. Ostat će to upamćeno kao prvo natjecanje na kojem je nastupila hrvatska reprezentacija u ovom sportu. Flag football je beskontaktna verzija američkog nogometa. Igra se s pet igrača u momčadi. Naziv flag (eng. zastava) dolazi od upravo zastavice, koju igrači imaju u džepu. Na hrvatskom jeziku bi bolji izraz bio traka. U svakom slučaju, kada obrambeni igrač iščupa tu traku iz džepa igrača koji ima loptu, tu igra staje i kreće novi napad. Dakle, čupanje zastavice je ekvivalent rušenju. Najbolja usporedba bila bi nogomet i njegova manja verzija – futsal. Tako je i u ovom slučaju, američki nogomet i njegova manja verzija –flag football.

Iako zvuči konfuzno, riječ je o vrlo brzom, dinamičnom i taktički zahtjevnom sportu. Zbog svega toga uvršten je u program Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine. Upravo to je bila pretpostavka za razvoj ovog sporta u Hrvatskoj. Naime, nakon što je flag postao olimpijski sport, Hrvatski savez američkog nogometa – HSAN, primljen je u Hrvatski olimpijski odbor. Time su se stvorili preduvjeti da naša reprezentacija može nastupiti na velikim natjecanjima, poput Europskog prvenstva koje je upravo završilo. „Reprezentacija je počela 2016. godine. Tada smo se prvi put okupili, a povod je bio Balkan Bowl, kojeg je organizirala srpska asocijacija. Bilo je to svojevrsno Prvenstvo Balkana. Nastupali smo više puta na tom natjecanju, a želja je bila Svjetsko i Europsko prvenstvo. Međutim, oba natjecanja su bila financijski vrlo zahtjevna za sport koji je u niskom stupnju razvoja. Ne samo financije, nego i broj ljudi i logistika i sve drugo. Prethodilo je ovome svemu puno priprema. Stvarala se selekcija, održavali se kampovi reprezentacije, stvarao se stručni stožer...” - istaknuo je Marko Miletić. Prvi čovjek Dubrovnik Sharksa i kapetan hrvatske reprezentacije.

PREMIJERA JE PROŠLA – ODLIČNO!

Hrvatska je u Parizu bila smještena u grupu A. Prvi susret na Euru igrali su protiv favorizirane Španjolske, vrlo niske ali vrlo brze reprezentacije. Španjolci uzimaju pobjedu 45:13 (polaganje iznosi šest poena,

dodatna konverzija jedan ili dva). Nakon toga, u drugom susretu, ispisana je povijest. Pala je prva pobjeda na europskim prvenstvima. Hrvatski igrači svladali su Gruziju s uvjerljivih 34:0. U trećem i četvrtom susretu za protivnike su imali dvije vrlo moćne reprezentacije, Veliku Britaniju i Austriju. Britanci su slavili s 39:6, dok su Austrijanci pobijedili s 36:0. Zadnji susret skupine na papiru je bio al pari, no Nizozemci uzimaju pobjedu 25:14. Nakon toga, uslijedile su utakmice za plasman. Hrvatska je prvo pobijedila Belgiju (44:13), a nakon toga i Portugal (32:21). U zadnjem susretu na Euru izgubili su od Švedske (12:46). To je na kraju bilo dovoljno za 18. mjesto od ukupno 24 reprezentacije. Iako se omjer tri pobjede i pet poraza ne čini kao veliki uspjeh, valja opet ponoviti kako je ovo Hrvatskoj bio prvi nastup na velikom natjecanju. Tu su se susreli s dosta iskusnijim momčadima, koje imaju više i financija i logistike. „Mi smo gore išli kao debitanti. Bili smo rangirani kao 24. reprezentacija, a vraćamo se kao 18. To znači da smo preskočili šest momčadi. Momčadi od kojih smo izgubili su došle do samog kraja natjecanja, Austrija je izgubila u finalu od Italije. U tim utakmicama je bilo za očekivati da ćemo izgubiti. Ne jer smo dosta slabiji, nego jer nemamo iskustva na ovakvim natjecanjima. Protiv Portugala, primjerice, nismo bili favoriti, ali smo došli do pobjede. Jedan čvrsti kamen te-

Piše Rafael Barkiđija Foto: cafa.hr; Toni Miletić

reprezentacije u

meljac od kojeg možemo graditi puno bolji rezultat, sistem, sustav sporta i razvoj reprezentacije” – kazao je Miletić.

Zadovoljan je itekako bio i izbornik naše reprezentacije, Splićanin Ante Ajduk. „Prebacili smo svoja očekivanja s obzirom na protivnike, s obzirom na države iz kojih dolaze, njihove logistike, skaute, trenere... Mi smo tu jedan novi član i radimo na tome da se već u narednom periodu ekipiramo i krenemo dalje, s obzirom na to da je 2027. godine novo Europsko. Htjeli bismo konkurirati svim reprezentacijama. Ovo 18. mjesto nam daje obvezu za radom sa seniorima, ali i mlađim uzrastima” – ističe.

DUBROVNIK KAO VAŽNA STANICA OVOG EURA

Pariška avantura počela je i završila u Dubrovniku. Naši su reprezentativci za Francusku poletjeli iz Dubrovnika, a tu su i sletjeli. Na Ruđeru Boškoviću su dočekani pjesmom i zastavama, što je bila prava čestitka za povijesni iskorak ovog sporta. No, nije poveznica Dubrovnika s ovim sportom nastala preko noći. Dubrovnik Sharksi su već nekoliko godina na pobjedničkom postolju domaćeg Prvenstva. Trenutno su aktualni osvajači bronce, više puta

su bili i srebrni. Dubrovnik je više puta ugostio i turnir i završnicu domaće lige, kao i kamp reprezentacije. Zato i ne čudi da su ih obitelj i prijatelji dočekali prilikom povratka iz Pariza.

„Nitko se nije nadao. Još se uvijek smatramo dosta malima s obzirom na druge sportove. No, mi u Dubrovniku, kako Sharksi tako i reprezentacija, imamo veliku potporu. To je bio jedan predivan trenutak. Na jedan lijepi način je zaokružio ovih nekoliko dana u Parizu. Daje nam do znanja da ima ljudi koji nas prate. Možda nisu mnogobrojni kao u drugim sportovima, ali nakon ovog Europskog prvenstva, ti ljudi su još više uz nas. Zahvalni smo zbog toga i zbog toga idemo dalje” – ističe Miletić.

SVE TO – ZA NULA EURA!

Dubrovnik Sharksi osnovani su prije više od deset godina. Tijekom prvenstvenog ciklusa treniraju svakodnevno. Na putovanja idu o svom trošku, a osim materijalnog, ulažu i jako puno svog vremena iz čistog sportskog entuzijazma. Dakle, jako puno truda, a bez ikakvog zarađenog eura u džepu. Ne samo Sharksi, već i svi ostali klubovi u Hrvatskoj.

„Treba nam mala pauza. Ovo je bio jedan intenzivan period tijekom ljeta, pogotovo za nas južnjake koji uz to sve i radimo sezonu. Mi smo i dalje amaterski sport, na to treba podsjetiti. Trebali bismo uskoro krenuti s treninzima juniora, želja nam je da ih odvedemo na neki pripremni turnir. Organizirat ćemo i jedan božićni turnir kod nas. Što se tiče reprezentacije, ako želimo na bilo kojem sljedećem natjecanju sudjelovati, ako želimo ojačati ranking među reprezentacijama, moramo već sutra krenuti s radom” – zaključuje Marko Miletić.

Osim Marka Miletića i Luke Stanišića, veliki iskorak reprezentacije potpisuje i Vedad Đugum, Sarajlija koji već godinama radi u Dubrovniku. Glavni je trener Atletskog kluba Dubrovnik i kondicijski trener Sharksa. U reprezentaciji je imao istu ulogu kao u Sharksima. Valja spomenuti i Marijana Marinovića, Bračanina koji već godinama radi u Dubrovniku. On je voditelj komunikacija našeg saveza.

Marko Miletić (br. 7), Luka Stanišić (br. 4). Prvi s lijeva u gornjem redu: Vedad Đugum, zadnji u redu: izbornik Ante Ajduk)

Doček

ZL Ruđer Bošković

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333 Fax: +385 20 418 551

MB: 1317857 PREGLED TICANJA

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

Datum Vrijeme boravka Lokacija Očekivani broj putnika Ime broda Dolazak Odlazak

03.10.2025

4 (MARELLA EXPLORER 2)

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

Vedran Batuš u spomen na susjeda Pera Lizunova prilaže 100 €

Stranica 1. od 1 RSLUKA8838E CENTAR MASLINA

Obitelj Pikunić u spomen na gospođu Maru Glavinić prilaže 100 €

Sele i Božo Baletin u spomen na Jelu Mikuličku prilažu 50 €

Udruga za Down sindrom DNŽ

Dragom rođaku Nikoli, umjesto cvijeća prilaže 50 eura Rina

U spomen na prijatelja i kolegu Pero Kozlica 100 EURa prilaže ŠLJAKA IGOR

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026. VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

JEDAN

MIJOVIĆ KOČAN

Od propuštenih prilika nastaju – neprilike.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

SINE MI ODJEDNOM

Sine mi odjednom nova svijest o svemu

Slično vođi svega poredka i vjere

Nov i nepoznat mi svijest ga odabere

Još mi nije jasno ni kako ni čemu

Razvidno je sve to sliči najboljemu

Stoga nejasnoće mozak smjesta spere

Novom poredku još ne znaju se mjere

Ali očito je da brigam o svemu

Jesam li izniman kad bljesne odjednom

Sve to o tom svemu tako očiglednom

To im i kazujem i svi me slušaju

Ili sve to san je tu u zavičaju Zapisujem svjetlost svojeg izobilja

Konteso Ti tu si Ti si moja zbilja

24/8/25

MIRJANA

AUTO / MOTO

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodajem FIAT 500 hybrid. Kupljen 4/2024, prešao cca 7500 km. Garaža, kao novi, svjetlo plavi -Tel. 099/206-76 60

Prodajem motor Gilera Runner, registriran do 07/26, bez ulaganja. Cijena 600 €. Mob: 091 636 2163

IZNAJMLJIVANJE

Tražim garsonjeru za dugoročni najam na području grada. Zaposlena, ozbiljna žena. Mob: 091 521 2844

Zaposleni bračni par s djecom traži u dugoročni najam dvosobni stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

PLOVILA

Prodajem novu opremu s motorom za barku Istranku. Cijena po dogovoru. Mob: 098 747 113

Prodaje se jedrilica Jeanneau Aquille dužine 8,65 m+spirun i krmena platforma 1,10 m te dodatna oprema. Vrlo povoljno. Mob: 098 427 600

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem obiteljsku grobnicu na Dubcu. Mob: 098 160 8479

Prodajem zemljište (dvije par-

cele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice

ne 110m2

Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veliči-

kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331-045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145. Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice,

idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h. Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem dvije dječje bicikle. Mob: 095 850 8906

Prodajem peć na pelete, 10kw. Mob: 095 850 8906

Prodajem dobro očuvanu kožnu kutnu garnituru. Cijena po dogovoru. Mob: 091 586 3932

Prodajem maslinovo ulje, vrhunske kvalitete. Cijena 15 €/l. Mob: 091 586 3932

Poklanjam veliki kutni kauč na razvlačenje u ležaj za dvije osobe, očuvan. Mob: 098 1332 561

USLUGE RAZNO

Muškarac traži žensku osobu za upoznavanje i druženje na wocap. Mob: 097 638 2802

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Čistila bih i održavala apartmane, poslovne prostore, stubišta, ulaze i sl. na području Dubrovnika. Mob: 00387 65464573

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, košnja trave – mob: 091 614 3946.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 29. 9. do 5.10.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 6.10. do 12. 10.

preminuli

ANE VILAĆ 1930

IVO RADIĆ 1952

ANTUN MEDO 1944

STANISLAV STANKO PUZOVIĆ RUŽA ŠUTO 1941

MARE BATINIĆ 1947

IVO RUŠIĆ 1940

VIDA CURIĆ 1938

IRENA RAVLIĆ 1967

VIŠNJA GULIN-KATIČIĆ 1946

MIHO MIJOČ 1948

ESAD BRKOVIĆ 1940

KATICA ČUČAK 1954

ODRŽAN SASTANAK GRADONAČELNIKA I BRANITELJA

Za novi spomenik braniteljima definirane dvije lokacije, razmišlja se i o parku sa simbolima obrane Grada

„Na sastanku su se iskristalizirala dva stava. Prioritetni je da budući spomenik ostane na Pilama, a drugo promišljanje je da bude na Srđu“, izjavio je Franković

Prvi sastanak između gradonačelnika Mata Frankovića i predstavnika svih dubrovačkih braniteljskih udruga održan je u utorak, na kojem se razgovaralo i o budućoj lokaciji spomenika braniteljima. „Na sastanku su se iskristalizirala dva stava. Prioritetni je da budući spomenik ostane na Pilama, a drugo promišljanje je da bude na Srđu“, izjavio je Franković dodavši kako su dogovorili kako će se izraditi skica obje pozicije, a kako će se konačni sud donijeti u idući 15 dana.

Nakon toga slijedi raspisivanje urbanističko-arhitektonskog natječaja. Zanimljivo je kako je iznesena ideja uređenja parka braniteljima na Srđu.

„Uskoro će se graditi cesta prema Srđu što će biti kružni tok preko Strinčjere, a na Srđ nam do kraja godine dolazi i MiG. Ideja je da postavimo i Majsana,

kao i brod Sveti Vlaho te da napravimo park branitelja Dubrovnika. Sami artefakti koji su bili iznimno važni u obrani grada bi bili na jednom mjestu“, kazao je Franković.

Ako se dogovor postigne, ići će se u izradu krajobraznog rješenja cijelog platoa ispred tvrđave Imperijal gdje će biti postavljeni svi spomenuti elementi.

„Mislim kako je ideja sjajna, ali pričekajmo do kraja. Dijalogom se sve treba i može riješiti“, kazao je Franković.

Što se tiče spomenika djeci stradaloj u Domovinskom ratu, kazao je kako je akademski kipar koji radi na njemu zatražio dodatno vrijeme, no kako je najvažnije da to bude kvalitetno rješenje koje će izazivati pijetet.

„Uskoro će se graditi cesta prema Srđu što će biti kružni tok preko Strinčjere, a na Srđ nam do kraja godine dolazi i MIG. Ideja je da postavimo i Majsana, kao i brod Sveti Vlaho te da napravimo park branitelja Dubrovnika. Sami artefakti koji su bili iznimno važni u obrani grada bi bili na jednom mjestu“, kazao je Franković

Piše Ivona Butjer Mratinović

Foto: GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

Stari spomenik na Pilama je uklonjen, mnogi nisu bili zadovoljni rješenjem