Dubrovački dnevnik br. 263

RENATO BULJAN, STRUČNJAK KOJI JE DOKTORIRAO NA ZAŠTITI PODZEMNIH VODA OMBLE: Kamenolom u Začuli nikada nije trebao postojati, rizik po našu vodu je realan! stranica 4

S

Danijela Crljen: Dubrovnik je zatvoren grad koji puno trača, to ima veze s mentalitetom Republike’ stranica 20

Na prvom nastupu krenuo sam krivom nogom - i samo nastavio dalje stranica 16 stranica 12

Svaku večer kažem – Bože, hvala ti na mom poslu jer ga volim! stranica 24

LUKO BRAILO UZ 60 GODINA LINĐA:

IVANA LOPIN, DUBROVAČKA GROOMERICA:

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici

Ilustracija: Grgo Jelavić/PIXSELL

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Na kantunu više ne stoji samo Milova mala kuća, ljudi moji...

Piše Vjera Šuman foto: Ilustracija (Grgo Jelavić/PIXSELL)

Prema prvom čitanju prijedloga zakona o vojnom roku, ispada kako će svi oni hrvatski mladići i djevojke, koji će poštovati Zakon kad bude izglasan, dobiti povlasticu za takvo poštivanje. Svi oni koji budu služili taj, zasad, dvomjesečni vojni rok, imat će prednost pri zapošljavanju. Baš mi se to sviđa i predlažem da svi oni koji poštuju ostale hrvatske zakone dobiju određene povlastice. Što ja znam, recimo 25 posto veću plaću i mirovinu ili već neku takvu povlasticu. Naravno, samo ako nikad nisi prekršio niti jedan hrvatski zakon. Imamo već regulirane prednosti pri zapošljavanju za branitelje i djecu poginulih branitelja,invalide i još neke ugrožene kategorije. Imamo i onu fakultativnu pod nazivom ‘članska iskaznica’, ali to zasad nije regulirano zakonom. Šteta je što se to neće odnositi na one koji su već završili fakultete, pa čak i dva, jer su prešli godine za vojni rok pa ništa od prednosti pri zapošljavanju. Oni mirno i dalje mogu razmišljati o europskim zabitima koje nisu ništa tako pametno regulirale. Nego ih posve neprimjereno prvo zanima jesi li sposoban radi-

ti određeni posao, pa tek na drugom mjestu potvrde o školovanju. Naravno, to se ne odnosi na liječnike, pravnike i slične struke gdje je diploma neophodan uvjet.

Po istom principu, naša nezamjenljiva Martina Dalić ne bi dobila tih 25 posto na svoju plaću, zato što je prekršila Zakon i kupila dionice Podravke unutar vremena zabrane kupovanja. Zabrane za sve one koji imaju ili mogu imati povlaštene informacije, mjesec dana prije objave godišnjeg financijskog izvješća. E sad, drugo je pitanje je li Martina toliko bahata pa je to napravila jer zna kako je zaštićena u svim oblicima kršenja zakona. Ako je to, onda je to u redu. Žena zna. Ali ako nije to, onda imamo problem u Podravci. Jer svi oni drugi ‘pametni’ šefovi raznoraznih uprava državnih poduzeća isto kupuju dionice u zabranjeno vrijeme, ali na ime dundovog brata ili tetkine nevjeste. I nitko ništa ne zna, HANFA nema pojma, lovica kapne i nema kršenja zakona. Ako Martina takvu, gotovo uobičajenu i dobro razrađenu ‘igricu’ nije bila u stanju odraditi, onda se logično postavlja pitanje nje-

ne sposobnosti za vođenje takvog velikog sustava.

Vidiš ti vraga, zar je to u Hrvatskoj moguće? Toliko nesposobna žena koja je bila ministrica financija, čini mi se, oko godinu dana i potom potpredsjednica Plenkijeve vlade koja se ‘povukla’ zbog aferice ‘Borg’. Afere koja je ostala nerazjašnjena. Logično, ne možeš sve razjasniti. Onda su je zbrinuli u Podravku . Slično kao i Beroša u bolnicu. Da je taj zakon o 25 posto za nekršitelje na snazi, ne bi se sad Turud mučio oko Beroševe korupcije. Po kratkom postupku, Beroš ne bi dobio onih 25 posto na plaću. I mir Božji. U svakom slučaju, kad bi Martini uskratili onih 25 posto na plaću, bilo bi to dobrih cca 3500 eura. Martina bi teško podnijela kaznu (ruku na srce, tko ne bi?), zbog čega bi bome dobro pazila što radi. Sve jednostavno. Ma se meni čini kako ona ipak nije blentava nego ono prvo. Dobro zaštićena. Ako nije Alzheimer. Bože mi ‘prosti. Ali, to su samo moja bezvezna nagađanja.

Šefa dubrovačke policije baš je jako snervala Matova izjava o kokainu koji se, navodno, u Gradu troši na kamione. Pa su po hitnom postupku napisali priopćenje u kojem demantiraju te njegove ‘neutemeljene’ navode. U tom podužem dociranju nabrojili su sve svoje kolosalne uspjehe u zapljeni svih mogućih vrsta droga u posljednjih pet godina. Pa posebna godišnja priznanja MUP-a i njihovog ministra, za velike zasluge i aktivnosti u brojnim operativnim akcijama koje su rezultirale zapljenom većih količina droga, uhićenjima i procesuiranjima tih zločina. Dodatno potkrepljuju kako nema govora o povećanom korištenju droge, činjenicu kako se u Zavod za javno zdravstvo nije javilo više od uobičajenog godišnjeg broja ovisnika. Eto, na znanje i ravnanje Matu i svim onima u Gradu koji vide i znaju da se sve više ‘šmrče’, doslovno, na svakom kantunu.

Možda treba podsjetiti dečke iz policije kako kokainski ovisnici ni -

su ti koji se javljaju na liječenje, štoviše vrlo intenzivno rade po cijele dane bez problema i ima ih u svim slojevima društva. Najviše u stresnim poslovima, biznisu, politici, policiji i tako redom. Ispitivanje otpadnih voda u Zagrebu pokazalo je enormno povećanje količina korištenja droga, posebno kokaina. Slično je i u drugim gradovima diljem Hrvatske. Teško je Grad iznimka, ali možda bi najbolji dokaz za ovu ili onu tezu, bilo isto takvo ispitivanje otpadnih voda u Gradu. Kokainski ovisnici rijetko rade prekršaje tipa tučnjave i/ili kršenje javnog reda i mira ako nisu Maminjo i još neki koje često gledamo na javnoj sceni. To što je Grad sigurnosno na visokoj razini je super vijest, ali ne znači kako se kokain ne šmrče u velikim količinama. Ako nije tako, opet ga je svuda sve više i problem je s kojim se institucije trebaju ozbiljno baviti. Među te institucije spada i policija, ali nije jedina. Kako god, reakcija je bila pretjerana i, rekla bih, malo uspaničena. Zašto? To je druga tema. Eto vas.

RENATO BULJAN, STRUČNJAK KOJI JE DOKTORIRAO NA

ZAŠTITI PODZEMNIH VODA OMBLE:

‘Kamenolom u Začuli nikada nije trebao tu postojati, rizik po našu vodu je realan! ’

Prema dostupnim podacima, voda iz zone Hum-Ombla, u kojoj se nalazi i kamenolom Srnjak, na izvoru izvire unutar 24 sata

Radovi na kamenolomu Srnjak u mjestu Začula u Općini Ravno krenuli su prije nekoliko tjedana. Na teren je izašla inspekcija koja je utvrdila kako kamenolom nema vodnu dozvolu, zbog čega su najavili i upravnu mjeru. Na osjetljivom, krškom terenu vršilo se miniranje, a nalazi se oko pet kilometara zračne linije od izvora Omble, u trećoj zoni sanitarne zaštite, što je izazvalo bojazan kod većeg dijela stanovnika.

Hoće li kamonolom ugroziti pitku vodu izvorišta i predstavlja li realnu opasnost je temeljno pitanje koje se pritom postavlja. Za komentar smo pitali diplomiranog inženjera geologije i doktora znanosti, Renata Buljana, znanstvenog savjetnika koji radi u Zavodu za hidrogeologiju i inženjersku geologiju Hrvatskog geološkog instituta.

Autor je ili koautor više od 100 elaborata i studija hidrogeološke, inženjerskogeološke i strukturno-tektonske problematike, a što je posebno zanimljivo za ovu temu, krajem 90-ih je obranio doktorsku disertaciju o zaštiti podzemnih voda Omble.

‘NADAM SE DA NISU PRIKUPLJENI SVI

DOKUMENTI’

„Kamenolom Srnjak u tom području, nedaleko od izvorišta Ombla, glavnog vodocrpilišta za Dubrovnik i okolicu, tu nikada nije trebao postojati. Prostorni planeri države BiH u svojim dokumentima uređenja prostora, posebice u kontekstu Programa prekogranične suradnje dviju država koji se provodi od 2021. godine, širu okolicu kamenoloma Srnjak, zbog Omble, nisu mogli namijeniti za izvođenje rudarskih radova tj. za eksploataciju vapnenca“, smatra Buljan.

Kako kaže, tu nikada nije trebalo planirati rudarsku gospodarsku djelatnost. Napominje kako je dug put od zahtjeva za odobrenje istraživanja, dobivanja potrebnih odobrenja, potom provedbe istraživanja o utjecaju, do dobivanja koncesije za eksploataciju. „Nadam se da svi potrebni dokumenti za eksploataciju vapnenca u kamenolomu Srnjak nisu priku-

pljeni“, kaže ovaj stručnjak.

U TREĆOJ ZONI SANITARNE ZAŠTITE NEMA EKSPOLATACIJE

Ono što posebno ‘bode oči’ je što se kamenolom nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite izvorišta, i to nekoliko stotina metara blizu granice s drugom zonom. U trećoj zoni, prema hrvatskim propisima, zabranjena je ekspolatacija vapnenca. Nešto ‘labavija’ pravila propisuju bh. pravilnici koji kažu kako je to moguće, ali isključivo uz strogu kontrolu i nadzor. No, nešto stroža pravila vrijede za vrlo propusni krški teren koji zapravo nema svoj prirodni filter. „Vodonosnici u krškim područjima su puno osjetljiviji na onečišćenja od vodonosnika s međuzrnskom poroznošću jer u njima nema samopročišćavanja vode tijekom toka do izvorišta. Tok vode je kanaliziran kroz krške kaverne i jame, a brzina toka kroz okršene vapnence i dolomite je neusporedivo veća, često pod pritiskom. Međuzrnski vodonosnici izgrađeni od pijeska, šljunka i praha predstavljaju prirodne filtere u kojima se podzemna voda u najvećem dijelu pročisti prije izviranja“, kaže nam Buljan.

Piše Ivona Butjer Mratinović

„Područje kamenoloma

Srnjak nalazi se na krškom ravnjaku; platou u neposrednom zaleđu izvorišta Ombla i vjerojatno s Omblom ima direktnu podzemnu vodnu vezu“

Nedavno miniranje na kamenolomu

„Kamenolom Srnjak u tom području, nedaleko od izvorišta Ombla, tu nikada nije trebao postojati. Prostorni planeri države

BiH u svojim dokumentima uređenja prostora, posebice u kontekstu Programa prekogranične suradnje dviju država koji se provodi od 2021. godine, širu okolicu kamenoloma Srnjak, zbog Omble, nisu mogli namijeniti za izvođenje rudarskih radova“

Kako objašnjava, u trećoj zoni koja se nalazi u kršu, voda do izvora može stići od jednog do 10 dana u uvjetima velikih voda, odnosno može teći brzinom od jednog do tri centimetra u sekundi. Za drugu zonu vrijedi kako je moguće tečenje do izvora u rokovima do 24 sata, a prividne brzine tečenja veće su od tri centimetra u sekundi. A lokacija kamenoloma Srnjak, podsjeća Buljan, nalazi se na granici druge i treće zone zaštite. Potom navodi koja ograničenja za to područje vrijede.

„U trećoj zoni zaštite u kršu, između ostalog, sve građevine bi se morale priključiti na sustav javne odvodnje, ne smiju se nalaziti odlagališta ili divlji deponiji otpada, cjevovodi derivata i benzinske postaje bez dodatne propisane zaštite, a nije dozvoljena ni podzemna i nadzemna eksploatacija mineralnih sirovina osim geotermalne i mineralne vode“, navodi Buljan.

SVE ŠTO SE DOGODI NA KAMENOLOMU, NA

IZVOR BI MOGLO STIĆI U ROKU OD 24 SATA! U cilju zaštite pitke vode najšireg dubrovačkog područja, u prošlosti su odrađena istraživanja koja su pokazala kako bi određeni zahvati u prostoru mogli utjecati na vode koje završavaju u izvorištu. Kako kaže Buljan, dosadašnja trasiranja tokova vode u podzemlju iz postojećih ponora, uglavnom u okolici toka rijeke Trebišnjice i s rubova obližnjih krških polja, pružila su ključne podatke kod definiranja slivnog područja izvorišta Ombla. Utvrđene su

vodne veze u podzemlju kao i njihove brzine tokova, što je rezultiralo podacima koji su bili neophodni za izradu zakonom propisanih zona zaštite vodocrpilišta.

„Temeljem tih hidrogeoloških spoznaja, uz definiranje vrste stijena i strukturno-tektonskih značajki prostora, određena je vodopropusnost stijenske mase koja gradi područje. Na temelju svega spomenutog, izrađene su zone sanitarne zaštite izvorišta Ombla. Slivno područje Omble izgrađeno je pretežito od vapnenaca i samo mjestimice od dolomita“, objašnjava Buljan.

Tijekom istražnih radova za glavni projekt hidroelektrane Ombla, utvrđeno je kako je upravo zona između Omble, mjesta Orah i mjesta Hum, južno od Trebinjske šume, posebno ranjiva. Upravo u toj zoni nalazi se i kamenolom Srnjak.

„Zbog brojnih rasjeda, ta zona predstavlja glavni drenažni prostor u koji se voda slijeva i dalje kanalskim provodnicima i često pod pritiskom teče do izvorišta. Zbog spomenutog kanaliziranog toka je i moguće na izvorištu istjecanje preko 113 m3/s vode. Prema dostupnim podacima, voda iz zone Hum-Ombla na izvoru izvire unutar 24 sata“, upozorio je Buljan dodavši da, ako se dogodi onečišćenje, onda je u kršu ono sastavni dio vode na izvorištu.

KAMENOLOM VJEROJATNO IMA DIREKTNU

VEZU S IZVOROM!

Kad se govori o opasnostima koje bi iz dubrovačkog

Kamenolom u Ravnome

zaleđa prijete izvorištu Omble, često se kao protuargument koristi činjenica da su zahvati u prostoru doveli do toga da se ne slijeva toliko vode u izvor, kao prije. Kako kažu, sad je tu puno više betona, kao i brane, zbog kojih manje vode s tog područja otječe u izvor. Međutim, to ne znači kako voda s tog područja uopće ne otječe u izvor. „U prirodnim uvjetima, prije izgradnje hidrosustava Trebišnjice, sliv Omble obuhvaćao je područje od razvodnice Jadranskog i Crnomorskog sliva do priobalnog pojasa, ukupne površine 2.200 kilometara kvadratnih. Izgradnjom brane Gorica uzvodno od Trebinja i betoniranjem korita rijeke Trebišnjice nizvodno od Trebinja, dakle dovršenjem hidrosustava Trebišnjice 1979. godine, sliv Omble sveden je na 600 kilometara kvadratnih. On danas obuhvaća krški ravnjak: plato u zaleđu Omble i dio Popovog polja, područje između Popovog polja i Ljubomira te sliv Ljubomirskog polja. Dakle, područje kamenoloma Srnjak nalazi se na krškom ravnjaku; platou u neposrednom zaleđu izvorišta Ombla i vjerojatno s Omblom ima direktnu podzemnu vodnu vezu“, objašnjava Buljan.

MIKROZONIRANJE JE PRAVA I LOGIČNA ODLUKA Zbog kamenoloma u Začuli su se nedavno u Općini Ravno sastali predstavnici ključnih institucija, kako hrvatske, tako i bh. strane. Zatraženo je mikrozoniranje kako bi se utvrdio utjecaj koji bi mogao imati na izvorište Omble. Buljan smatra kako je to ‘prava i logična odluka’, nakon čega je objasnio o čemu se točno radi, kako bi ono trebalo izgledati i koje spoznaje bi trebalo donijeti.

„Radi se o tome da je unutar npr. treće zone zaštite vodocrpilišta, dodatnim hidrogeološkim istraživačkim radovima i njihovim povoljnim rezultatom, neku konkretnu lokaciju moguće prevesti u npr. četvrtu zonu zaštite, zonu u kojoj je potrebna privredna djelatnost dozvoljena.

Za mikrozoniranje se mora provesti trasiranje tokova vode u podzemlju s neposredne lokacije od interesa. Na lokaciji se odredi mjesto gdje oborinske vode i inače poniru u podzemlje ili se izbuši potrebna bušotina. U nju se zatim najčešće vatrogasnim vozilom ulije puna cisterna vode kako bi se testiralo guta li vodu – ima li direktnu vodnu vezu s vodom u podzemlju. Ako zadovoljavajuće guta vodu, iz nje se izvrši trasiranje“, objašnjava Buljan. Kako kaže, obično se ubaci traser, dakle potrebna količina vodom razrijeđenog natrijevog fluoresceina. On ima intenzivu svijetlozelenu, fluorescentnu boju koji u nekoliko dana postane bezbojan te nije otrovan ni štetan po ljude, floru i faunu. „Prije ubacivanja trasera u podzemlje, uspostavi se opažačka mreža na izvorima na kojima se očekuje podzemna vodna veza. U ovom slučaju, uz Omblu, svakako će se motriti Slavjan u Brgatu i Palata u Zatonu. Voda se uzorkuje u bočice. Kako se ovdje očekuje vrlo brza podzemna vodna veza, vjerojatno će se prvih šest sati voda uzorkovati svakih 15

Omble je prioritet!

do 30 minuta, a kasnije svaki sat pa onda svaka 2 sata do pojave trasera. Nadolazak glavnine trasera se često vidi i golim okom, voda je zelena. Ipak, prikupljeni uzorci vode analiziraju se u hidrokemijskom laboratoriju kako bi se odredio prvi nadolazak trasera koji je mjerodavan“, objašnjava Buljan kako bi trebalo izgledati trasiranje na Ombli.

OMBLA NAM JE PREVAŽNA DA BI SE ODLUKE

DONOSILE BEZ POTREBNIH PODATAKA

Rezultati će potom pokazati ili ne direktnu podzemnu vezu između kamenoloma i izvorišta rijeke

Omble, kao i vrijeme koliko je traseru potrebno da doteče do izvora.

„Iz dobivenog se izračuna prividna brzina toka vode u podzemlju. Kažem prividna jer voda u podzemlju teče krivudavo, a kod obrade se udaljenost odredi linearno, ravnom crtom. Iz rezultata mikrozoniranja je vidljivo kojoj zoni zaštite lokacija pripada, a u pravilniku o zaštiti pitke vode je pobrojano što se u toj zoni smije, a što ne. Ako zone sanitarno tehničke zaštite izvorišta Ombla postoje, treba pronaći način da se i provode. Svakako me razgovori ili druga komunikacija među predstavnicima ključnih institucija u susjedstvu raduje. Razgovori uvijek pomognu. To je dobar put za boljitak bilo koje vrste na obje strane“, komentira Buljan.

Naposljetku ga pitamo za procjenu, kao stručnjaka koji je stekao zvanje doktora znanosti upravo na ovoj temi. Koliki je zapravo rizik imati aktivni kamenolom na pet kilometara zračne linije udaljen od izvorišta Omble.

„Rizik od direktne ugroze vodocrpilišta Ombla je realan. U ovom slučaju procjena nije dovoljna, potrebni su egzaktni podaci – rezultati mikrozoniranja s lokacije kamenoloma Srnjak. Ako se traser ne pojavi na motrenim izvorima, treba konstatirati zašto se to dogodilo i trasiranje je potrebno ponoviti. Vodocrpilište Ombla je prevažno da bi se odluke donosile bez svih potrebnih podataka“, poručuje Buljan.

„Rizik od direktne ugroze vodocrpilišta Ombla je realan. Ako se traser ne pojavi na motrenim izvorima, treba konstatirati zašto se to dogodilo i trasiranje je potrebno ponoviti“

Zaštita

SVEČANA SJEDNICA

Obilježen Dan Općine Konavle:

‘Vi

ste temelj države, vi koji svoju zemlju niste prodali strancu!‘

Svečana sjednica Općinskog vijeća Općine Konavle održana je u utorak povodom Dana Općine i obljetnice oslobođenja Konavala u samostanu u Pridvorju. Načelnik Božo Lasić, uime domaćina, pozdravio je prisutne i istaknuo projekte. „Nastavljaju se radovi na nogostupu, kanalizaciji, vodovodu, završen je parking, priprema se nastavak ceste Potok-Debeli Brijeg... Uređena su dječja igrališta, parkovi, javni prostori, ulaže se u kulturu i baštinu“, izjavio je zahvalivši potpori Vlade, posebno u gradnji OŠ Cavtat, dodavši kako se nikada nije napravilo više nego u posljednjih 30 godina. Kako kaže, nije to samo rezultat ulaganja, nego i ljubavi prema kraju.

URUČENI VRIJEDNI UGOVORI

Državna tajnica Zrinka Raguž uručila je načelniku Općine dva ugovora za izgradnju i opremanje polivalentne (boćarske) dvorane u mjestu Dubravka. Ukupna vrijednost ugovora iznosi 3,3 milijuna eura od čega je jedan dio financiran bespovratnim europskim sredstvima, a drugi nacionalnim.

POZITIVNA LJUBOMORA

Ispred Grada Dubrovnika, prisutnima se obratio predsjednik Gradskog vijeća grada Dubrovnika Marko Potrebica. „Ako postoji ijedna hrvatska općina koja je opravdala svoje povjerenje, to su naše Konavle. Pogotovo kad to kaže netko sa zapadnog dijela, kojemu su korijeni u Dubrovačkom primorju. Ako je postojala neka ‘pozitivna ljubomora’, to je bilo onda kad smo vidjeli Konavljane kako su branili svoj dom i kako ga nisu prodali“, izjavio je Potrebica. „Vi ste temelj hrvatske države – vi koji niste prodali svoje strancu, koji znate čuvati svoj kraj, koji ste zadržali tradicionalni identitet koji je prednost, a ne mana. Mi

od vas možemo učiti“, kazao je Potrebica.

MOST I MJESTO U KOJEM SE

SUSREĆU PRAVCI

Župan Blaž Pezo podsjetio je kako se u Konavlima vodila jedna od najtežih, ali i najslavnijih bitaka u Domovinskom ratu. Uz povijesnu važnost, istaknuo je kako Konavle imaju i važnu geostratešku ulogu.

„One predstavljaju prirodni most između Jadranskog mora i zaleđa, između Hrvatske i svijeta. Na ovom području susreću se prometni, gospodarski, kulturni pravci od iznimnog značaja. Tu su Zračna luka, prometni koridori, granični prijelazi koji Konavlima daju poziciju koju malo koja sredina u Hrvatskoj ima“, kazao je Pezo.

BOGATA PROŠLOST I SNAŽNA

SUVERENOST

Gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan, kao izaslanik predsjednika Sabora, ka-

zao je kako su ‘Konavle jedno od mjesta u RH koja na najljepši način spajaju bogatu prošlost i snažnu suvremenost’.

„Ova općina danas je primjer kako se može uspješno razvijati lokalna zajednica, a istodobno očuvati identitet i prirodne ljepote“, izjavio je Milan.

Potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić prisjetio se svog djetinjstva u kojem je često boravio u Konavlima, a za Lasića je kazao kako ga poznaje dugo i kako je pratio njegov rad i prije no što je postao načelnik.

LAUREATI

Naposljetku je uslijedio najsvečaniji dio sjednice: dodjela nagrada i zahvalnica Općine Konavle ovogodišnjim laureatima. Nagrada za životno djelo dodijeljena je povjesničaru umjetnosti Igoru Zidiću, dok su Zahvalnice Općine Konavle dodijeljene Slavici Radman, Antoniju Langu, Asmiru Šahinoviću i Luku Radoviću. (nk, ibm)

PROJEKTI

Potpisan ugovor za izgradnju

obilaznice Orebića: Imat će šest

podvožnjaka i dva pothodnika

Ugovor o izgradnji obilaznice Orebića svečano je potpisan u prostoru Pomorskog muzeja u Orebiću, od strane predsjednika uprave Hrvatskih cesta kao investitora, Ivice Budimira, te člana Uprave izabranog izvođača Texo Moliora, Marsela Friedla. Radi se o projektu od vitalne važnosti za stanovništvo Pelješca i razvoj poluotoka.

Trasa duga 6,7 kilometara započinje na zapadnom ulazu u Orebić, u zoni Stankovića, i završava na priključku sa županijskom cestom ŽC6215 kod Kućišta, iznad buduće trajektne luke Perna.  „Čast nam je što nam je na javnom natječaju pripalo izvođenje ovako važnog projekta.

Znamo koliko je ova investicija važna za stanovnike Pelješca, za bolju povezanost, gospodarski i turistički razvoj i opstanak života na ovom području. Vjerujem da ćemo se, kao i na brojnim dosadašnjim javnim infrastrukturnim projektima, pokazati kao pouzdan partner te da će i investitor i krajnji korisnici biti zadovoljni. Poštivanje rokova, profesionalnost i kvaliteta izvedbe su imperativ na svakom projektu koji radimo, pa tako i na ovom. Veselimo se što skorijem početku radova“, istaknuo je Marsel Friedl u ime tvrtke Texo Molior.

Događaju u Orebiću još su prisustvovali i projekt pozdravili potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, župan Dubrovačko – neretvanske županije Blaž Pezo te načelnik općine Orebić Tomislav Aničić. Texo Molior izvodit će sve građevinske i infrastrukturne zahvate na trasi orebićke zaobilaznice. Prometnica je jednokolnička s dva vozna traka, uz izvedbu jednostranog nogostupa kroz građevinsko područje Stankovići te dodatnog traka za spora vozila na dionicama s uzdužnim nagibom i povećanim prometnim opterećenjem, gdje trasa prelazi u tri

prometna traka. Prometnica je projektirana za brzi od 80 km/h (lokalno 60 km/h).

U sklopu projekta izvodi se ukupno osam cestovnih objekata: šest podvožnjaka – Stankovići, Trstenice, Glabalovo, Ruskovići, Givovići i Lampalovo, dva pothodnika – Žukovac i Kućište, te vijadukt Bilopolje, u duljini od približno 200 metara. Radovi obuhvaćaju izgradnju kolničke konstrukcije, sustava odvodnje, rekonstrukciju i izmještanje elektroenergetskih vodova 35 kV, 10/20 kV i NN mreže, DTK i telekomunikacijskih instalacija, kao i ugradnju vertikalne i horizontalne signalizacije, zaštitnih ograda i mjera zaštite od buke. Projekt je vrijedan 49,37 milijuna eura s PDV-om.

Predsjednik uprave Hrvatskih cesta Ivica Budimir također je iskazao zadovoljstvo skorim početkom realizacije projekta.

„U ovom trenutku u postupku je ishođenje građevinske dozvole. Za tri-četiri mjeseca očekujemo da će sve biti spremno što se tiče i dozvola i izvlaštenja te da će radovi krenuti“, kazao je.

URUČEN UGOVOR

Kreću radovi na energetskoj obnovi OŠ Mokošica

“Drago mi je što smo se prijavili na natječaj te nam je dodijeljen

1,6 milijun eura od Ministarstva graditeljstva”, kazao je Franković

Ugovor o izvođenju radova energetske obnove OŠ Mokošica gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uručio je u srijedu predstavniku izvođača radova - tvrtke Alfaplan. Franković je istaknuo kako je projekt energetske obnove iznimno bitan za grad. Dodao je kako je OŠ Mokošica jedna od posljednjih škola u gradu koja nije energetski obnovljena.

“Drago mi je što smo se prijavili na natječaj te nam je dodijeljen 1,6 milijun eura od Ministarstva graditeljstva. Nakon toga smo raspisali nabavu i dobili smo ponudu od najpovoljnijeg izvođača u iznosu od 1,9 milijuna eura pa smo tako osigurali iz proračuna iznos koji nedostaje i započinjemo s ovom iznimno važnom energetskom obnovom”, naveo je Franković te dodao kako je rok za dovršetak radova četiri mjeseca od uvođenja u posao.

Naveo je kako energetska obnova predviđa ugradnju novih ili zamjenu postojećih strojarskih tehničkih sustava, toplinsku izolaciju krova i ugradnju novog krovnog pokrova školske zgrade, toplinsku izolaciju krova dvorane, vanjsku toplinsku izolaciju fasade školske zgrade, zamjenu stolarije, ugradnju solarnih kolektora i spremnika za proizvodnju električne energije, ugradnju dizalice topline, spajanje postojećih klima komora na dizalicu topline i zamjenu rasvjete u dvorani s onom energetski učinkovitijom.

“Dio zgrade OŠ Mokošica je ranije energetski obnovljen, a jedan dio je preostao za obnoviti i kad ovo završimo imat ćemo više-manje novu školu. Ona će tako biti u potpunosti u onim standardima u kojim treba biti. Drago mi je što ćemo uložiti značajna sredstva za sportsku

dvoranu pa će biti klimatizacija dvorane puno adekvatnija nego danas”, kazao je. Poručio je kako su svi radovi zahtjevni. “Mi uz ovu, gradimo dodatnu školu, a sada uz sve to uzimamo jedan dio i radimo energetsku obnovu. Ništa od toga nije lako, ali ovo radimo da bi sutra bilo bolje. Hvala svima iz škole koji trpe izvođače i surađuju s njima jer puno je izazova, a održava se istovremeno nastava. Prošli smo tako i kod ostalih škola. Budućnost je svijetla za ovu školu jer ovo će sve biti daleka prošlost kad otvorimo ovu novu školu i kad učenici i djelatnici budu u jednoj smjeni. Onda ćemo reći kako je naš posao završen. Mislim da je ovo dobra priča za sve nas. Istina je da će biti malo nezgodno idućih četiri mjeseca i do kraja svih radova, do no-

ve školske 2026. godine. To nam je sveta misija i siguran sam da ćemo u tome uspjeti”, poručio je gradonačelnik Mato Franković.

OKVIR 1

U tijeku su radovi na dogradnji i rekonstrukciji OŠ Mokošica, a investicija je u cijelosti financirana bespovratnim sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske u iznosu 10.093.680,21 eura. Kontinuitet ulaganja u obrazovnu infrastrukturu nastavlja se i energetskom obnovom postojeće zgrade Osnovne škole Mokošica. I za ovaj projekt Grad Dubrovnik osigurao je sufinanciranje bespovratnim sredstvima Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u iznosu 1.638.432,98 eura.

Grad Dubrovnik raspisao natječaj za

zapošljavanje

četiri prometna i tri komunalno-pomorska redara

Grad Dubrovnik raspisao je javni natječaj za zapošljavanje ukupno 7 referenta – četiri prometna i tri komunalno-pomorska redara na neodređeno vrijeme u Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, uz obvezni probni rad u trajanju od tri mjeseca.

S obzirom na ključnu ulogu održavanja komunalnog reda i uspješnu provedbu projekta Poštujmo Grad, kao i nadzora prometa i sprečavanja prometnih gužvi, svakodnevni rad i učinkovitost komunalnih i prometnih redara značajno doprinose povećanju zadovoljstva građana, unapređenju kvalitete života te stvaranju pozitivnog dojma grada kod posjetitelja.

Upravo iz tih razloga, gradska uprava od 2017. godine kontinuirano osnažuje ova dva odsjeka, povećanjem broja službenik i unapređenjem njihovih radnih uvjeta, osiguravajući tako učinkovitiju i sveobuhvatniju kontrolu prostora, prometa i javnog reda.

Opis poslova radnog mjesta komunal-

no pomorskih redara obuhvaća nadziranje provedbe odredaba Odluke o komunalnom redu i Odluke o redu na pomorskom dobru grada Dubrovnika, kao i obavljanje poslova sukladno Zakonu o građevinskoj inspekciji. Uključuje izricanje mandatnih kazni, donošenje prekršajnih naloga, uklanjanje protupravno postavljenih predmeta s javnih površina, poduzimanje mjera za otklanjanje uočenih nepravilnosti na javnim površinama, vođenje službene evidencije obavljenih očevida, donošenje rješenja itd.

Za radno mjesto prometnog redara opis poslova obuhvaća nadzor nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila i poslove upravljanja prometom, poput izdavanja naredbi za premještanje nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila skladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, naplata novčanih kazni, odnosno izdavanje obveznih prekršajnih nalog sukladno zakonu, izrada izviješća i zapisnika.

Prijave se dostavljaju u rok od 15 dana od objave natječaja, a svi detalji dostupni su na mrežnim stranicama Grada.

Počeli radovi

CESTE

Radovi na asfaltiranju gotovo tri kilometra duge nerazvrstane ceste od tvrđave Imperijal na Srđu do naselja Bosanka počeli su u ponedjeljak, a isti uključuju uređenje postojeće makadamske ceste, iskop, tamponiranje i asfaltiranje. Početak ceste je na približno 175 metara zapadno od tvrđave Imperijal, a završetak u blizini naselja Bosanka. Ukupna dužina dionice iznosi 2760 metara.

Namjera ovog zahvata je osigurati da sva vozila, koja postojećom dionicom ceste Bosanka-Srđ dođu do tvrđave Imperijal mogu nesmetano nastaviti kretanje predmetnom jednosmjernom rekonstruiranom dionicom ceste do Bosanke te dalje prema gradu. Uređenjem predmetne dionice cesta omogućiti će se sigurnija i udobnija vožnja istom te će se rasteretiti dosadašnja jednotračna dvosmjerna cesta Bosanka-Srđ. Cesta će se s prosječno 2,90 metra širine, proširiti na 3,20 metara te će se strukturno pojačati.

Izvođač radova je tvrtka ATIS DUBROVNIK d.o.o., a stručni nadzor provodi tvrtka Adria Tehno j.d.o.o.. Ugovorena vrijednost radova iznosi 331.109,38 eura (s PDVom), a predviđeno trajanje radova je 40 kalendarskih dana.

Bačić uručio ugovore za projekte

Grada Dubrovnika , uključujući

vrtić Komolac, ex-Ambulantu i depo kulturnih ustanova u Sustjepanu

Potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić uručio je prošli tjedan gradonačelniku Matu Frankoviću dodatak ugovora o darovanju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske Gradu Dubrovniku u svrhu izgradnje dječjeg vrtića Komolac i pripadajuće pristupne ceste kao i ugovore o uporabi nekretnina u državnom vlasništvu u Mokošici (ex-Ambulanta) i Sustjepanu (ATD Shell).

Uz navedene ugovore, gradonačelniku je ministar Bačić uručio i suglasnosti na konačne prijedloge izmjena i dopuna Urbanističkog plana uređenja Radeljević–Libertas, Prostornog plana Grada Dubrovnika te Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika, čime je potvrđena uspješna suradnja između Ministarstva i Grada Dubrovnika na nizu projekata usmjerenih prema unaprjeđenju urbanog razvoja, jačanju kulturne i društvene infrastrukture te poboljšanju kvalitete života građana Dubrovnika.

Naime, po potpisivanju dodatka ugovora o darovanju nekretnina za dječji vrtić Komolac i rješavanju imovinskopravnih odnosa za preostali suvlasnički dio čestice, Grad Dubrovnik ostvaruje preduvjete za početak realizacije projekta. Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 26. rujna 2025. donijela je odluku o izmjenama i dopunama darovanja zemljišta u k.o. Komolac površine 2.576 metara kvadratnih, čime se Gradu Dubrovniku omogućuje izgradnja dječjeg vrtića i rekonstrukcija pristupne ceste.

Vrtić Komolac predviđen je za smještaj 180 djece u 4 jasličke, 6 vrtićkih grupa te

1 grupu za senzornu integraciju djece s poteškoćama u razvoju. Projekt je prijavljen na poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.–2026., a Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan je 3. travnja 2023. godine.

Ministar Bačić je gradonačelniku Frankoviću također uručio i Ugovor o uporabi nekretnine u vlasništvu RH za potrebe uređenja i adaptacije prostora za kulturne, društvene i sportske manifestacije, sastanke i radionice Gradskog kotara Mokošica, u naravi objekt ex-Ambulante površine 109 metara kvadratnih, kao i Ugovor o uporabi nekretnine u vlasništvu RH u Sustjepanu za potrebe depoa kulturnih ustanova u vlasništvu Grada.

Grad Dubrovnik uputio je Ministarstvu zamolbu za dodjelu na uporabu dvije slobodne zgrade na nekretninama u k.o. Sustjepan (Sustjepanska obala 31–32), koje će Grad koristiti kao skladišni prostor za kulturne ustanove u svom vlasništvu. Na predmetnim nekretninama

nalazi se sedam zgrada, od kojih su dva prostora trenutno slobodna. Preostale zgrade bit će dodijeljene na uporabu nakon završetka postupaka ovrhe i iseljenja bespravnih korisnika, u suradnji s društvom Državne nekretnine d.o.o..

Gradonačelnik Mato Franković uputio je zahvalu potpredsjedniku vlade i ministru Bačiću na iznimno važnim ugovorima za Grad Dubrovnik, ali i na suglasnostima na novu prostorno-plansku dokumentaciju. –„Posebno nas veseli da smo ispunili sve preduvjete za ishođenje građevinske dozvole, a potom i za izgradnju dječjeg vrtića u Komolcu, investicije koju želimo završiti u ovom mandatu. Ustupanjem objekta ex-Ambulante Mokošici ćemo osigurati prostor društvene namjene koji joj sad nedostaje, dok ćemo uređenjem nekretnina u Sustjepanu uvelike ispuniti potrebe naših kulturnih ustanova za smještaj njihove građe“, rekao je gradonačelnik dok je ministar Bačić pohvalio brzu i kvalitetnu izvedbu Grada i njegovih službi u izradi nove prostorno planske dokumentacije.

FRANKOVIĆ ZAKOTRLJAO PRIČU

ŠMRČE LI SE U DUBROVNIKU

KOKAIN ‘NA KAMIONE’? Stručnjaci:

Ovisnika je sve više, tempo je brz, živi se ‘želim sve i želim odmah’

Gradonačelnik Mato Franković na sjednici Gradskog vijeća je kazao kako se ‘kokain šmrče na svakom kantunu’, a s njim se složila i većina građana. Međutim, brojke ne pokazuju značajan rast. Odnosno, uopće ga ne pokazuju. Istražili smo zašto

Piše Ivona Butjer Mratinović

FOTO: ROBERT ANIĆ/PIXSELL, GRAD DUBROVNIK, GORAN MRATINOVIĆ

Potrošnja kokaina u Dubrovniku se mjeri u kamionima, a ne gramima, šmrče se na svakom kantunu, riječi su koje je gradonačelnik Mato Franković izrekao za govornicom na sjednici Gradskog vijeća te upozorio na veliki društveni problem današnjice. Sve više se u gradskim kuloarima spominje ova, čini se, trenutačno popularna, ali razarajuća droga. Veže se ona uz krugove uglavnom dobrostojećih građana, kako u kontekstu razonode, tako i kao sredstvo kako bi mogli izdržati sve poslovne i druge obveze koje pred sebe postavljaju. Kokain se spominje i među studentima koji žele učiti cijelu noć, postao je svojevrstan statusni simbol... A zapravo je opasan i razarajuć, na svim razinama.

PODACI POLICIJE NISU ALARMANTNI

Nedugo nakon Frankovićeve izjave o širokoj potrošnji kokaina, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska je iznijela brojke. Kako su objavili u svom priopćenju, u posljednjih pet godina podnijeli su 477 kaznenih prijava zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. U istom razdoblju prekršajno je prijavljeno gotovo četiri tisuće osoba. Ako se u obzir uzme kako Dubrovačko-neretvanska županija broji nešto manje od 216 tisuća stanovnika, a u ljetnoj polovici godine se, zbog turizma, značajno povećava broj ljudi koji borave na ovom području (kako gosti, tako i radnici u turizmu), brojke zaista nisu alarmantne.

„Držimo važnim istaknuti kako je Policijska uprava dubrovačko-neretvanska u navedenom razdoblju

dobila dva prestižna godišnja priznanja Ministarstva unutarnjih poslova na temelju aktivnosti u sklopu brojnih operativnih akcija koje su rezultirale zapljenom većih količina droga, uhićenjem i kazneno-pravnim procesiranjem osoba koje su se bavile krijumčarenjem i preprodajom droga“, odgovorili su iz policije, naglasivši kako su proveli i brojne represivne mjere, ali i edukacije o štetnosti droge.

„Želimo naglasiti da je  prema najnovijem istraživanju turističke agencije Riviera Travel, Dubrovnik zauzeo prvo mjesto na ljestvici najsigurnijih

Policija - Podaci ne pokazuju porast

Kokain se veže uz krugove uglavnom dobrostojećih građana, kako u kontekstu razonode, tako i kao sredstvo kako bi mogli izdržati sve poslovne i druge obveze koje pred sebe postavljaju.

Kokain se spominje i među studentima koji žele učiti cijelu noć, postao je svojevrstan statusni simbol... A zapravo je opasan i razarajuć, na svim razinama

gradova Europe. Grad je ocjenjivan na temelju niske razine kriminala i minimalnog porasta njegove učestalosti u posljednjih pet godina, a dobio je impresivnu sigurnosnu ocjenu od 44,1 — najnižu među svim promatranim destinacijama.

Sve navedeno je potkrijepljeno službenim podacima ne samo policije već i drugih relevantnih institucija i držimo da je kao takvo dokaz uspješnosti policije u suzbijanju ove vrste kriminaliteta, i kontroli koju policija ima nad kriminalitetom droga“, objavili su, među ostalim, iz policije.

FRANKOVIĆ: DUBROVNIK NIJE ‘GRAD

SLUČAJ’, ALI PROBLEM POSTOJI

A potom se ponovno oglasio Franković koje je još jednom istaknuo kako problem postoji te kako ga ne treba ignorirati.

„Problem postoji, i to ne smijemo ignorirati. Istovremeno, želim jasno reći: Dubrovnik nije ‘grad slučaj’. Ovaj izazov nije specifičan samo za nas s njim se suočavaju brojni gradovi, u Hrvatskoj i šire“, objavio je na društvenim mrežama dodavši kako je nakon izjave na sjednici Gradskog vijeća zaprimio na stotine poruka, svjedočanstava i zabrinutih glasova sugrađana koje pokazuju kako postoji stvarnost koju statistika ne vidi.

„I zato smatram da o ovome trebamo govoriti gla-

sno, otvoreno i odgovorno, a ne gurati problem pod tepih. Naš je zadatak štititi mlade, pomoći onima koji su posrnuli i izgraditi društvo koje neće okretati glavu“, objavio je Franković. Nedugo nakon njegove objave na društvenim mrežama, za Slobodnu Dalmaciju je izjavio kako smo ‘samo lani imali najmanje 10 infarkta povezanih s kokainom’.

FERRI CERTIĆ: KARDIOVASKULARNIH

BOLESTI JE SVE VIŠE, MLADI UZIMAJU

STIMULANSE DA BI MOGLI PRATITI TEMPO

Dubrovački dnevnik stoga je kontaktirao voditelja odjela za kardiologiju Opće bolnice Dubrovnik, dr. Jerka Ferrija Certića koji kaže kako kokain nije samo droga, nego i javnozdravstveni problem. Kako kaže, ‘70-ih se počeo koristiti kao rekreacijska droga, a danas sve više zbog brzog načina života, uz moto ‘želim sve i odmah“.

„I onda naravno kako je konzumacija droga u porastu. Generalno, svijet ide u pogrešnom smjeru zato što se takav stil života propagira u javnosti, i nezaustavljivo ide u katastrofu. O tome vam, naravno, mogu govoriti stručnjaci iz tih oblasti, a ja ću objasniti kako kokain djeluje na krvožilni sustav“, kaže ovaj sugovornik.

Kako objašnjava, kokain stimulira adrenergični sustav što rezultira skokom arterijskog tlaka te ubrzanim radom srca – tahikardijom. Ubrzava proces

„Prije je kokain bio preskup, no danas ga konzumira i određen broj mladih osoba koje imaju dobre džeparce, u izlascima, a često i u kombinaciji s alkoholom; da bi se mogli rastrijezniti i nastaviti piti“, govori dr. Primorac Bošnjak

Irena Primorac Bošnjak - Brojke ne pokazuju realnost

„To što su brojke s kojima raspolažemo iz godine u godinu otprilike na jednakoj razini, ne znači kako konzumacija nije u porastu“, kaže dr. Primorac Bošnjak

ateroskleroze (kronična bolest krvnih žila u kojoj se na unutarnjim stijenkama arterija nakuplja plak), smanjuje dotok krvi u mozak i srčani mišić s bolovima u prsima, može izazvati stvaranje tromba... Stoga konzumacija može dovesti do moždanog i srčanog udara te tromboze.

„Sve mi to vidimo u našoj svakodnevnoj kliničkoj praksi. Ne mogu reći da je sve to povezano s kokainom kao glavnim razlogom. Porast kardiovaskularnih bolesti kod sve mlađih osoba je svakako u porastu, ali je rezultat niza čimbenika: pretilost, brzi život, loša hrana, konzumacija stimulansa, droga, alkohola, pušenje... Mi smo ovo ljeto imali, uz sve ostale bolesnike, i 10-12 stranaca mlade dobi s akutnim infarktom, s komplikacijama od kojih su neki doživjeli kardiorespiratorni arest na terenu te su reanimirani. Ali su oni isto bili rezultat više čimbenika. Brzina i propagirani stil života idu u neželjenom smjeru, i da bi mladi ljudi to pratili, uzimaju stimulanse Mislim da ćemo se teško izboriti s tim problemom, unatoč naporima svih koji se tim problemom bave“, smatra Ferri Certić.

BROJKE NE POKAZUJU NUŽNO REALITET

koje su ovisne o drugim psihoaktivnim sredstvima (ostale droge).

Zanimljivo je kako su brojke bile slične i u 2022. te 2023. godini, manje – više se on kreće oko 170 ovisnika. No, dr. Primorac Bošnjak kaže kako brojke nisu nužno i vjeran prikaz stvarnosti.

OVISNICI O HEROINU IMAJU VEĆU MOTIVACIJU OD OVISNIKA O KOKAINU

Mato FrankovićDubrovnik nije ‘grad slučaj’, ali problem postoji

O tome troši li se u Dubrovniku zaista kokain ‘na kamione’, upitali smo Irenu Primorac Bošnjak, psihijatricu i voditeljicu Odjela za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Prema brojkama s kojima raspolaže Odjel, zbog zlouporabe droge je u 2024. godini liječeno 177 osoba, od čega 163 ovisnika o opijatima, u što primjerice spadaju heroin i metadon, te 14 osoba koje su liječene zbog neopijatskih ovisnosti, a to ostale vrste droga, pod koje spada i kokain. Od ukupnog broja, 114 osoba koje su liječene su s područja Dubrovnika, 39 Korčule, a 24 Metkovića. Također, lani se Odjelu javilo pet novih osoba koje su ovisne o opijatima (heroin, metadon) te tri

„To što su brojke s kojima raspolažemo iz godine u godinu otprilike na jednakoj razini, ne znači kako konzumacija nije u porastu. Konzumenti opijata, primjerice heroina, se češće prijavljuju jer imaju veliki motiv za to – naime, oni dobiju supstitucijsku terapiju (medicinski tretman koji koristi lijekove poput metadona, buprenorfina i naltreksona kako bi se smanjila žudnja za drogom), dok za ovisnosti o drugim psihoaktivnim tvarima supstitucija ne postoji“, kaže dr. Primorac Bošnjak. Objašnjava kako su ovisnici o drogama prilično skloni traženju pomoći u terapijskim zajednicama, a one vode svoje evidencije, pa je tako ukupni broj ovisnika, barem onih koji su zatražili pomoć, veći od brojki s kojima raspolaže Odjel za mentalno zdravlje. Uostalom, brojni ovisnici o drogama pomoć nikada ni ne zatraže.

„Prema podacima, najviše ovisnika o psihostimulativnim drogama (amfetamini, ecstasy, kokain…) potraži pomoć tek nakon što dožive psihotičnu dekompenzaciju –čini im se da ih netko uhodi, prisluškuje ili imaju slušne obmane. No, to doživi samo određeni broj konzumenata droge, ne svi, pa većina nema dovoljno snažnu motivaciju za javiti se i potražiti pomoć“, kaže dr. Primorac Bošnjak. Kako objašnjava, heroin je droga koja uglavnom dovodi do naglih promjena i problema zbog kojih osobe brže i češće traže stručnu pomoć. Kod kokaina je taj put nešto dulji – naime obično je dulje vrijeme od početka konzumacije do potpunog sloma, pogotovo ako se radi o vikend konzumentima. Naposljetku, brojka ovisi i o tome kako se konzumenti droge vode u registrima tj. koja im je zapravo ‘glavna’ ovisnost. Kako objašnjava Primorac Bošnjak, ovisnost o drogama često ide ‘pod ruku’ s patološkim kockanjem. Pa će tako netko tko je u dugovima zbog kocke i zbog toga se primarno javio za pomoć, biti tako i zaveden, premda još i konzumira kokain. Ili će se Odjelu javiti zbog ovisnosti o heroinu, dakle opijatu, a povremeno će se ‘počastiti’ i kokainom. Kao takva, osoba će ući u registar ovisnika o opijatima, u što kokain ne spada.

SVE JE VIŠE OVISNIKA

Dr. Primorac Bošnjak tako je vrlo detaljno objasnila kako službene brojke nisu nužno pokazatelj realnog stanja. Stoga je pitamo kakav je njen opći dojam, iz dugogodišnjeg iskustva rada na ovom područ-

Jerko Ferri Certić - Propagira se brzi način života, zato mladi sve češće uzimaju stimulanse

Kako objašnjava dr. Ferri Certić, kokain ubrzava proces ateroskleroze (kronična bolest krvnih žila u kojoj se na unutarnjim stijenkama arterija nakuplja plak), smanjuje dotok krvi u mozak i srčani mišić s bolovima u prsima, može izazvati stvaranje tromba... Stoga konzumacija može dovesti do moždanog i srčanog udara te tromboze

ju. Kako nam kaže – broj ovisnika je evidentno veći.

„Dokaz je i to što u Odjel dolazi sve više supružnika, roditelja ili drugih osoba koje su bliske konzumentu droge i koje nas pitaju za savjet – kako toj osobi pomoći, kako ju motivirati da potraži stručnu pomoć ...“, govori dr. Primorac Bošnjak.

Što se tiče konkretno kokaina koji je spomenut za govornicom, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje se slaže kako je on široko prihvaćen i kako je zapravo veliki društveni problem.

„Kokain je prihvaćen kao način zabave, pa kad se idu zabaviti vani, ljudi ga koriste kako bi im podigao raspoloženje. No, tu su, primjerice, i studenti koji koriste psihostimulativna sredstva kako bi mogli učiti cijelu noć ili poslovni ljudi kako bi mogli raditi cijelu noć ...“, kaže dr. Primorac Bošnjak.

MLADI PIJU ALKOHOL, PA ŠMRČU

KOKAIN DA SE ‘POPRAVE’

Prema njenoj procjeni, promijenili su se i trendovi pa su tako, prije 15-ak godina, kokain konzumirali isključivo odrasle osobe koje (dobro) zarađuju, no danas je sve veći broj mladih koji konzumiraju ovu drogu.

„Prije je kokain bio preskup za takvo što, no danas ga konzumira i određen broj mladih osoba koje imaju dobre džeparce, u izlascima, a često i u kombinaciji s alkoholom; da bi se mogli rastrijezniti i nastaviti piti“, govori dr. Primorac Bošnjak.

NE SVODI SE ŽIVOT SAMO NA HEDONIZAM

Kao veliki problem navodi i činjenicu kako je sve niža dobna granica kad se počinju konzumirati droge.

„Prije smo preventivne programe radili s učenicima prvih razreda srednje škole, a onda smo ih počeli prebacivati ranije, dakle u više razrede osnovne škole. Danas imamo konzumente alkohola od 13 ili 14 godina koji uz to znaju uzeti i različite droge“, izjavila je dr. Primorac Bošnjak.

Situacija se i po pitanju mladih pogoršala, smatra ova psihijatrica, a kao jedan od uzroka vidi i odgoj odnosno općenito društvenu svijest koja snažno ističe hedonizam kao smisao života.

„Danas je uopće snažno izražen taj hedonistički pristup životu, kao ‘Jednom se živi’, ‘Živi i uživaj’... Roditelji se često znaju time voditi i pri odgoju djece, te uzrečice čujem i na roditeljskim sastancima. Često tako stječu dojam kako im je primarna uloga, kao roditelja, osigurati svom djetetu život pun različitih zadovoljstava i užitaka, ne razmišljajući pritom kako takav pristup može dovesti do toga da to dijete sutra ima velikih problema s mentalnim zdravljem. Pa je tako sve veći broj poremećaja ličnosti, broj ovisnika je u porastu, ne samo o drogama, nego i o kockanju, o ekranima, a sve češće se otvoreno progovara i o ovisnosti o pornografiji i šopingu“, zaključuje dr. Bošnjak Primorac. Danas živimo u vremenu društvenih mreža, prezenci, filtera i ideala o savršenom životu. No, život su i užitci, i obveze, i prelijepi trenutci, i oni teški. Život sa sobom ne nosi ‘filter’, on je stvarnost. I u toj stvarnosti, droga je razorna za pojedinca, na svim mogućim nivoima. Kokain razara osobu tjelesno, mentalno, duhovno i financijski, razara zdravlje, razara ličnost, razara obitelji... Droga nije uživanje. Ona je razaratelj.

PREDSJEDNIK UPRAVNOG VIJEĆA

Luko Brailo o Linđu, životnim

lekcijama i 60 godina ansambla:

„Na prvom nastupu krenuo sam krivom nogom - i samo nastavio dalje”

Linđo je osnovan prije 60 godina, a kad je bio vaš početak u Linđu i kako je izgledao?

To je bilo 1968., u jesen. Održana je audicija, kao što se radi i sad. Tad je već prva generacija počela pomalo odlaziti, tako da smo kao novopridošli u vrlo dobrom trenutku ‘upali’ u Linđove razvojne godine. Vježbali smo ‘krvavo’ tu zimu i prvi nam je nastup bio u proljeće 1969. godine. Sjećam se, u kolu koje sam plesao, trebalo je početi desnom nogom, a ja sam krenuo lijevom i to pamtim cijeli život. Ali onda mi je jedan od starijih plesača rekao: ‘Ništa se nemoj sekirati, samo se nasmij i idi naprijed’. I to je moj početak, krivom nogom. Već 1969. u ljeto smo išli na turneju u Italiju. Ostalo je, kao što se kaže, povijest. Stjecajem okolnosti, ostao sam jako dugo. Na pozornici sam bio 22 godine, balao sam sve do rata, kad sam radio svoj novinarski posao. U svim tim godinama sam jako puno proputovao s Linđom i to mi je, kako sam u to vrijeme počeo raditi kao novinar, uz pozornicu i publiku, bilo jako zanimljivo. Mogao sam vidjeti svijeta, upoznati toliko toga što se događalo izvan ondašnje Jugoslavije. U mladim, formativnim godinama sam uz pomoć Linđa puno toga saznao i vidio, što mi je kasnije jako dobro došlo u novinarskom poslu, posebno što se tiče turizma i stvari koje su Dubrovniku itekako bliske. Vidio sam kako rade talijanski ugostitelji, kao i francuski, njemački, nizozemski… Moraš uvijek u životu imati mogućnost usporediti nešto da bi mogao izvući nekakav zaključak, napraviti komparaciju.

Jasno je po svemu što ste nabrojali da je vri-

Godine idu, ali Linđo ostaje. Već 60 godina neizostavan je dio tradicije Grada, a veliki dio puta s njim je prošao umirovljeni novinar Luko Brailo, aktualni predsjednik Upravnog vijeća folklornog ansambla za koji se zna u Dubrovniku, Hrvatskoj, ali i diljem svijeta. Velika obljetnica predstavlja idealan trenutak da se prisjetimo njegovih početaka, ali i pogledamo kakav je Linđo danas i koju vrijednost u sebi nosi Piše Ivana Smilović foto Ivana Smilović/ Privatna arhiva

jednost Linđa itekako velika. Kako se vama uvukao pod kožu, da ste ostali toliko dugo njegov dio?

Nemam baš racionalni odgovor na to. Ali kako sam radio novinarski posao, u Dubrovačkom vjesniku sam počeo i imao sam stvarno dobre urednike koji su razumijevali izvan novinarske aktivnosti. I onda su me puštali da idem. Ali je uvijek bio dogovor – kad već ideš, onda napravi nešto i za nas. Godinama su me puštali, uz kombinaciju s godišnjim odmorom, a takav sistem se nastavio i kad sam bio u Slobodnoj Dalmaciji. Naravno da mi je to odgovaralo. Također, moja supruga Eja ne spada u one ‘njorgave’ i shvatila je da to volim i nije mi pravila probleme. Kasnije, kad su došla djeca, sin Vlaho i kćer Marina su isto tako u svojim generacijama došli i plesali, a sada i oni spadaju u veterane. Zapravo su najveća Linđova vrijednost ljudi. Upoznao sam jako veliki broj generacija od moje, koja je sad 70+, do onih najmlađih koji su sada na pozornici i koji su sjajni – u plesnom, glazbenom i pjevačkom pogledu. To je stvarno jedno veliko zadovoljstvo, svaku godinu upoznavati toliki broj mladih, dragih ljudi, riječ je o neizmjernom bogatstvu. Kad dođem u banku –netko iz Linđa sigurno radi. U Porezni ured – isto tako. U bolnici naših medicinskih sestara i doktora koji su svojedobno balali ima ‘kao u priči’. A mi smo mali grad i naravno da to puno znači. Kad god prođeš preko Straduna, imaš se kome javiti. Možeš samo poželjeti da u životu imaš toliko poznanika i da iz toga kruga stekneš neka prijateljstva koja su za cijeli život, to je zaista prekrasno.

“Prvi mi je nastup bio u proljeće 1969. godine. Sjećam se, u kolu koje sam plesao, trebalo je početi desnom nogom, a ja sam krenuo lijevom i to pamtim cijeli život. Ali onda mi je jedan od starijih plesača rekao: ‘Ništa se nemoj sekirati, samo se nasmij i idi naprijed’. I to je moj početak, krivom nogom.”

“Disciplina na probama ti kasnije puno pomogne i u tvom poslu, jer si se naučio da moraš doći navrijeme, biti pripremljen, raditi, da imaš obavezu. Linđo te na nenametljiv način gradi da postaneš bolje čeljade, da postaneš bolji radnik u agenciji, banci, školi… Bilo gdje.”

Obišli ste veliki dio svijeta i to vam je sigurno puno značilo.

Danas možemo uz dva klika ići na Bali, Dubai, Sejšele... Što god te volja! Ali tad, u to vrijeme, su rijetki mladi ljudi mogli putovati. Nama su turneje i gostovanja bili jedan od najjačih motiva zašto smo se uključili u Linđo. Jer možeš ti balati, vježbati i dovesti to do savršenstva, ali ako nemaš kome pokazati, zaludu si radio. Vrlo je zanimljivo vidjeti kako reagiraju Englezi, Francuzi, Nijemci, Šveđani, Finci… Bio sam na hrpu turneja, potrošio tri ondašnje putovnice u 22 godine. Kad se sjetim gdje sam sve bio, shvaćam da sam obogaćen. Probao sam bezbroj jela po zemljama u kojima smo bili, upoznali smo veliki broj ljudi, pili vina i pića koja su se kod nas samo spominjala u reklamama. Moja prva strana piva je bila talijanska Birra Perroni. Osamdesetih godina smo po Francuskoj nailazili na izbore, tad su me kao novinara zanimali plakati, posteri, emisije koje imaju na televiziji. U Parizu smo naišli na početke Homeinijeve revolucije... Išli smo na World Travel Market u Londonu četiri godine zaredom, cijeli turistički svijet je na jednom mjestu, i tu su već prvi pokazatelji što se u sezoni može događati, tako da mi je to bilo jako korisno za posao. Plesali smo i za 100. obljetnicu Kipa slobode 1986. u New Yorku, bilo je nevjerojatno. Godine 1973. bio sam u francuskom Dijonu gdje je, na tada najpriznatijem svjetskom folklornom festivalu, Linđo osvojio Zlatnu kolajnu za ples i Zlatnu ploču za izvođenje narodne glazbe... Uspomena koliko voliš.

Vrijeme se promijenilo, a i sam Linđo se mijenjao kroz godine. Možete li usporediti Linđo na početku i Linđo danas?

Svaka generacija donese neku svoju dinamiku, volju i snagu. Svaka nova generacija isto tako misli da je bolja od prethodne, to je normalno u tim godinama. Nije se nešto posebno promijenilo, u Linđu je uvijek u centru bio rad. Probe su nešto što je konstanta. Naravno da tu ima uspona i padova, sve ovisi o generaciji. Danas je Linđo vrlo ustrojena organizacija, ustanova u kulturi Grada. Tu se zna – postoji izvođački i pripremni sastavi, ravnatelj Vlaho Kljunak, Upravno vijeće, Umjetničko vijeće... Glazbeni i pjevački dio vode Enes Omerčahić i Vedran Ivanković, a Tehnički odjel Tomi Maleš. Fundus od oko 1500 narodnih nošnja čuvaju, paze i restauriraju Marica Vlahinić, Tajana Kera i Ena Mutapčić. Sada imamo umjetničkog direktora Andriju Ivančana koji je, uz ostalo, bio umjetnički direktor Lada. Došao je prije četiri godine nakon korone. Tad je ansambl ‘pao’ jer se nije moglo vježbati, nastavilo se kad su popustile mjere i to s maskama, a dotad su im voditelji slali videozapise s uputama. Sve je to divno i krasno, ali u folkloru se moraš uhvatiti za ruke, iza leđa, ostvariti kontakt s ekipom u kolu… Andrija je postupno radio s ljudima koje je zatekao, a sad se rezultati tog dobrog rada vide. Vidjeli ste ovo ljeto, četiri nastupa koja je ova generacija imala na Dubrovačkim ljetnim igrama. Posljednji, pred Katedralom, je bio ‘wow’. Nema velikih tajni, moraš vježbati da bi mogao dobro odraditi nastup

pred publikom. Nagrada dođe u vidu pljeska i pohvalnih komentara. Imao sam sreću što sam bio s ovom generacijom u Poljskoj, bili smo gosti njihovog državnog ansambla Mazowsze. Ni profesionalci nisu mogli vjerovati da naša dubrovačka djeca od 16 do 20 godina, uz nekoliko starijih, mogu biti ‘al pari’ s njima. Poljacima je to bilo iznenađenje, a mlada Linđova ekipa je to prihvatila kao izazov, obostrano je to bilo sjajno iskustvo. Oni će sigurno za 20-30 godina, kao ja sad, pričati nekim drugim novinarima kako su profesionalce ‘stavili u mali špag’.

Treba ih pohvaliti jer za mlade danas kažu da su nezainteresirani, nemaju koncentracije, volje ni želje.

To je samo zato što je od početka gospar Sule Muratović, kao osnivač sa svojim suradnicima i pomoćnicima, postavio stvari na svoje mjesto. Znalo se – proba je nešto što je temelj. Mora se vježbati, a ako ne vježbaš, možeš biti nevjerojatno talentiran, ali ništa nećeš učiniti. Otpočetka se znalo ako proba počinje u 19:30 sati, do 19:25 moraš biti pripremljen, početi se zagrijavati... Ako treba, neke stvari moraš ponoviti bezbroj puta da bi izgledale kako treba, druge formule nema. Ta disciplina na probama ti kasnije puno pomogne i u tvom poslu, jer si se naučio da moraš doći navrijeme, biti pripremljen, raditi, da imaš obavezu. Linđo te na nenametljiv način gradi da postaneš bolje čeljade, da postaneš bolji radnik u agenciji, banci, školi… Bilo gdje. To ti pomaže da savladaš mnoge stvari i u životu i u poslu. Shvaćaš kako, kad imaš više ljudi na okupu, moraš

raditi na drugačiji način nego kada si sam. O tim stvarima se ne razmišlja odviše kad imaš 16, 17 godina, to je ljudski i razumljivo. Kasnije vidiš da to ima uspjeha jer si odabran da budeš jedan od 40 koji će ići na turneju. Kad dođeš u neke ozbiljne godine, kad postaneš mama, tata, none, nono, onda shvatiš da si i svojom društvenom aktivnošću pridonio da se naša tradicijska kultura sačuva. U tom pogledu, ratna generacija Linđa je zaslužna što je Ansambl opstao i u najtežim dubrovačkim trenucima, u vrijeme agresije, vježbali su unatoč bombardiranju, to se mora reći i ljudski im zahvaliti.

Sad ćete se i vi vratiti na pozornicu. Kako teku pripreme za veliki koncert 18. studenog u Gospinom polju?

Pripreme dobro idu. Mario Kristić, koji je kao dječak došao u Linđo s 12 godina i 52 je godine u Ansamblu, vježba s nama veteranima. Tetoši nas i pazi. Mi dajemo koliko možemo u našim godinama. Mlađi veterani koji imaju po 30, 40 godina mogu s nekoliko proba izaći na pozornicu. Mi u klasama 60, 70+ ćemo učiniti koliko možemo, a sasvim sigurno će slavljenički koncert biti dobar, to je uvijek tako bilo. Veterani mogu koliko mogu, srce bi htjelo više, glava isto tako, ali tijelo u nekim godinama više ne može ni izbliza koliko je moglo. Zato imamo mladu ekipu, koja nosi program. Mi ćemo se pokazati u nekoliko plesova, da se pokaže kontinuitet. A taj kontinuitet nije mali, 60 godina jedne organizacije, ustanove, danas priznatog Ansambla je vrlo veliki jubilej.

Svaka godišnjica je bitna, ali kad je okrugla i ovako velika, isto jako puno znači. Naravno, a tim više što prije pet godina nismo mogli raditi 55. godišnjicu jer je bila korona. U međuvremenu su došle generacije novih mladih veterana. Konkurencija je u Lazaretima tolika da je to nevjerojatno. Kad mlađi dođu i vide koliko je ljudi kroz 60 godina prošlo kroz Linđo, to su slapovi emocija i zadovoljstva. I kad se pogleda unatrag: Linđovih ljudi nema u crnim kronikama, u rubrikama Politika i Kriminal. Linđovi ljudi su normalna čeljad, čeljad dubrovačka. Dobri su ugostitelji, vodiči, liječnici, inženjeri, bankari, novinari...

Znači li to da nas čeka spektakl u Gospinom polju?

Kad se spoje energije, od djece od desetak godina do nas ‘najmlađih’ od 70 i kusur, to je eksplozija radosti i veselja. Netko tko to nije doživio, taj ne može to racionalno pojmiti. Imam sreću pa sam od naše prve obljetnice 1975. godine bio na svakoj i na svakoj sam plesao. Nevjerojatna je to količina emocija, volje i želje da se po-

“Kad mlađi dođu i vide koliko je ljudi kroz 60 godina prošlo kroz Linđo, to su slapovi emocija i zadovoljstva. I kad se pogleda unatrag: Linđovih ljudi nema u crnim kronikama, u rubrikama Politika i Kriminal. Linđovi ljudi su normalna čeljad, čeljad dubrovačka. Dobri su ugostitelji, vodiči, liječnici, inženjeri, bankari, novinari... “

Luko Brailo i dugogodišnja partnerica Nataša Vujević Beus na proslavi 45. godišnjice Linđa

kažeš u najboljemu svjetlu, tako da se oko toga uopće ne sekiram.

Povremeno se jave priče kako je Linđo u problemima, da će propasti… Ti koji pričaju tako, neka pročitaju vijesti od ovih dana. I ove jeseni je 50 i nešto mladih ljudi došlo na audiciju. A 20 ih iz najmlađeg sastava prelazi u novu pripremnu grupu. Brojevi jasno govore. Od njih 70, prema mom iskustvu, mora ostati njih 20-ak: 10 cura, 10 momaka, koji će kroz iduće godine biti na pozornici kao plesačice, plesači, glazbenici, pjevači… To je zapravo jedan fenomen, u drugim gradovima u Hrvatskoj toga nema, da se svake godine 50-ak mladih ljudi odluči doći i da je to čvrsti temelj na kojem možeš graditi i odlučiti što ćeš i kako raditi dalje. I naravno, ‘krvavi’ rad, što sam već spomenuo, bez toga ne ide.

Na temelju prvih 60 godina, moglo bi se reći da je Linđova budućnost svijetla.

Ne bojim se za Linđovu budućnost. Nitko ne zna što se danas-sutra može dogoditi, živimo u suludim vremenima. Ali u taj scenarij uopće ne želim

ulaziti. Ako ostane koliko-toliko normalno u Dubrovniku kao što je sad, poveznica s turizmom, taracom na Revelinu, pozornicom u Lazaretima, tu apsolutno nema straha za nadolazeće godine.

Luko Brailo u skoku na nastupu 1973. godine

Danijela Crljen, književnica i direktorica ACI marine u Slanome

‘Dubrovnik je zatvoreni grad koji puno trača , a to ima veze s mentalitetom Republike’

Direktorica ACI marine u Slanome rođena je Splićanka, ali dugi niz godina živi i radi na jugu Hrvatske. Velika joj je ljubav književnost, autorica je dviju uspješnih knjiga

Bilo je pomalo neobično kada je roman ‘Strah od kupine’ osvojio publiku i kritiku, jer njena autorica

Danijela Crljen dolazi iz nautičkog turizma, s mjesta direktorice ACI marine u Slanome. Nije se slegla prašina ni oko prvog naslova, a svjetlo dana već je ugledala njena druga knjiga ‘10000 koraka’, pisana u dnevničkoj formi, a nastala u vrijeme koronavirusa i izolacije o čemu književnost do sada nije puno progovarala.

Obično se ljudi sele iz manjih mjesta ili gradova u veće, ali vi ste išli obratnim smjerom. Došli ste iz Splita u Dubrovnik. Što na prvu možete izdvojiti kao veliku razliku?

Stalno se susrećem s pitanjem koje nikada nećete čuti u većem gradu: „A vi niste odavde?“ Živim u Dubrovniku 25 godina i nikad neću biti odavde (smijeh). A s druge strane bila sam u Americi godinu dana i kada bih srela Dubrovčane, uvijek bi mi rekli: „Ajme, pa ti si naša“. E, sad ne znam jesam li ‘naša’ ili ne (smijeh).

Tako isto Hrvati, Srbi, Bosanci. Ovdje su neprijatelji, a u inozemstvu su svi kao jedno. Nego, koje su prednosti i mane Splita, a koje Dubrovnika? Jesu li ta dva grada sličnija negoli mislimo?

Pa nisu baš. Split je takav grad da te pljuje u facu, ali iza leđa te češće brani. U Dubrovniku imam dojam da je obratno. Nikad ne znaš tko što misli. Vjerujem da to ima veze s vašom trgovačkom poviješću i specifičnostima Dubrovačke Republike koja je morala biti jako diplomatična kako bi opstala često ne govoreći istinu.

Vi ste prva koja mi je potvrdila moju davnu teoriju. Da je teški dubrovački mentalitet naslijeđe Republike koja je neprekidno morala talasati između svjetskih sila i ravnala se po onoj legendarnoj „Sa svakim lijepo, s nikim iskreno“. Nedavno se u jednom društvu razvila ideja kako treba izmisliti aplikaciju pod nazivom „Što je ona mislila?“ Ti ideš po gradu s upaljenom aplikacijom,

sretneš neku poznanicu, a ona te srdačno pozdravi i nasmije se „Ej bog, lijepo te vidjeti“, a aplikacija registrira glas, brzo ga analizira i napiše što joj je, ustvari, u glavi. Gospođa, naime, unatoč lijepom pozdravu u biti misli da je „čula da vam se muž smuca okolo“ (smijeh). Uglavnom, u Dubrovniku je jako puno tračeva koji ne moraju imati veze s tobom, ali ti ih govore, iako ih ne želiš slušati. Strašno kako se ti tračevi brzo šire. To je zaista loša karakteristika manjih mjesta.

Imali smo nedavno veliki trač s popisom navodnih gej osoba.

Imam osjećaj da se taj popis koji je išao od mobitela do mobitela proširivao s nova dva imena kako je kome padalo na pamet. Premalo mislimo na ljude koji su uključeni u sve to, njihove obitelji. Na kraju krajeva, nečije privatne stvari ne bi se trebale ticati ikoga. Istovremeno, ne radimo ništa po pitanju prozivanja na odgovornost onih koji s radnih mjesta unutar institucija koje bi nas trebale štititi u javnost puštaju povjerljive informacije. Ne vjerujem više nijednoj instituciji jer se svaka dokazala poroznom. A to je, pak, odgovornost onih koji njima upravljaju.

Događaju li se slični tračevi u gradovima po Dalmaciji veličine Dubrovnika, primjerice Šibeniku?

Naravno da se trača i u Splitu, Šibeniku, Zagrebu, ali kako grad raste tako se smanjuju i mogućnosti da ćeš biti uključen u trač ili neko došaptavanje. Iz mog iskustva, Dubrovčani su puno zatvoreniji od Dalmatinaca. Puno duže im treba da se otvore, ako to uopće uspiju, pa je onda i taj šapat prisutniji i dugotrajniji.

Ide li Split dubrovačkim putem što se tiče turizma?

Ide pomalo. Tijekom moga odrastanja, u gradu si uvijek mogao nekoga sresti. Nema toga više. Stari dio Splita je muzej, ljeti bez domaćih ljudi, zimi bez ikoga. Gdje god dođe turizam, donese puno do-

Piše Maro Marušić foto privatni arhiv

„Split je takav grad da te pljuje u facu, ali iza leđa te češće brani. U Dubrovniku imam dojam da je obratno. Nikad ne znaš tko što misli. Vjerujem da to ima veze s vašom trgovačkom poviješću i specifičnostima Dubrovačke Republike koja je morala biti jako diplomatična kako bi opstala često ne govoreći istinu“

„Nedavno se u jednom društvu razvila ideja kako treba izmisliti aplikaciju pod nazivom „Što je ona mislila?“ Ti ideš po gradu s upaljenom aplikacijom, sretneš neku poznanicu, a ona te srdačno pozdravi i nasmije se „Ej bog, lijepo te vidjeti“, a aplikacija registrira glas, brzo ga analizira i napiše što joj je, ustvari, u glavi. Gospođa, naime, unatoč lijepom pozdravu u biti misli da je čula da vam se muž smuca okolo“

broga u financijskom smislu, ali i uništi dušu grada.

Pala su nedavno i Tri volta. Je li ostala još koja domaća utvrda unutar Dioklecijanove palače? Mislim da nema. Ista je stvar kao i u Dubrovniku. Sve je drugačije. Drugačija djetinjstva, drugačija odrastanja. Totalno drugo doba od onoga kakvog ga vi i ja pamtimo, što možda nije nužno ni skroz loša stvar, ali kad čovjek svjedoči izumiranju nekih lijepih navika, obrazaca i običaja, uvijek to promatra sa sjetom.

Na kraju nas turizam, htjeli, ne htjeli svih pojede. Premda vam je umjetnost prva ljubav i vi sami živite od turizma. Kako ste uopće došli u Dubrovnik i postali direktorica marine u Slanome? Krajem devedesetih godina život u Splitu bio je užasno depresivan. Post ratno vrijeme, tranzicija, privatizacija. Sve puno droge, bez ikakve vizije. Dileri su nam nudili drogu dok smo u školi bili na tjelesnom. Silno sam željela ići negdje vani, maknuti se od svega toga. Doba bez interneta i niskotarifnih letova, za razliku od danas, bilo je znatno kompliciranije za ići u inozemstvo. Naravno, nismo bili ni dio EU. No u Dubrovniku se tad otvorio RIT. Došla sam ovdje studirati, iako me uopće nije interesirao ni turizam, ni menadžment, samo sam željela otići iz Hrvatske. Na drugoj godini sam dobila priliku za intervju kod Disneyja, prošla sam i otišla na godinu dana u Ameriku. To mi je jedna od najbo-

ljih odluka u životu. Vidiš i naučiš toliko toga, ogromna životna škola.

Jeste li htjeli ostati u Americi?

Jesam. Prvo sam se htjela vratiti i završiti treću i četvrtu godinu fakulteta. No, 11. rujna sve je promijenio. Pooštrili su režim viza, birokracija je postala znatno teža za doći živjeti i raditi u Ameriku. I eto tako sam završila u Dubrovniku gdje sam se u jednom trenutku zaposlila u hotelu Croatia u Cavtatu. Mijenjala sam curu koja je bila na porodiljnom, a kada se ona vratila, tražila sam novi posao. Čula sam da u Hotelima Maestral traže nekoga u prodaji, pa sam mejlom poslala prijavu za posao. Nisam dobila taj posao u Maestralima, ali jesam u ACI marini u Komolcu gdje su također tražili nekoga za zaposliti. I tako sam završila u ovoj firmi. Kada se gradila marina u Slanome, shvatili su da unutar sustava imaju osobu sa školom i iskustvom, ponudili su mi mjesto direktorice, i eto me tu.

Zanimljivo da je kod vas u marini jako mali broj čartera.

Eto tako se nekako dogodilo. Nikad nije bio dvocifreni broj brodova za turistički najam, nego je riječ o privatnim plovilima. Dobar dio njih ostaje s nama dugi niz godina i jako su zadovoljni.

U vama je oduvijek tinjala umjetnost, iako vas je život odveo u drugom smjeru?

‘Trebala bi se raditi velika znanstvena istraživanja o vremenu korone, jer se traume prenose generacijama’

Dolazim iz umjetničke obitelji. Svi pjevaju, pišu, sviraju... Uvijek sam nešto pisala, ali nikad ništa ozbiljno. Nešto bi me zaustavilo, kao da nije bio pravi moment. Zanimljivo kako nikad nisam htjela pisati kratke priče. Većina krene s pjesmama, kratkim pričama, a tek kasnije se uhvate romana, a ja odmah najteže (smijeh). Često čujem da je kratku priču teže napisati od romana, ali iz mog iskustva to apsolutno nije istina (smijeh).

Kako uopće stignete pisati uz posao i sve svakodnevne obaveze?

Dobro je da nemam rok. Prvu knjigu sam počela pisati 2017., a izdana je 2021., a drugu sam počela 2020., a tiskana je četiri godine kasnije. Tako da cijeli proces pisanja poprilično traje. Netko navečer gleda Netflix, a ja ću dobar dio večeri ‘potrošiti’ na pisanje ili čitanje. Naravno, voljela bih da imam više slobodnog vremena, da uhvatim neki ritam. Nekad se dogodi da prođe 20 dana, a da ništa ne taknem, jer nisam stigla. Ali kad krenem pisati, vrlo brzo se ubacujem u taj film, i bude mi teško ostaviti, poći spavati.

Ima li dana kada ne možete napisati nijednu riječ?

Naravno. Tad treba pustiti, sve ostaviti. Opet će doći moment. Nije lako pisati ni kad su djeca mala. Teško mi bude pisati i ako ima ikoga budnog doma. Jako puno dijelova prve knjige sam pisala po dubrovačkim hotelima i Gradskoj kavani dok sam djecu vodila na aktivnosti.

Kako ste s prvom knjigom došli do nakladnika?

Cijeli sam roman završila prije nego što sam uopće našla urednika i izdavača. Jedna moja poznanica, Jelena Tamindžija Donnart, je bivša studentica Julijane Matanović, pa kad je pročitala rukopis, rekla mi je da joj se čini kvalitetno i da bi ga poslala profesorici. Julijani se svidio, i tako mi je postala urednica, prije nego što smo se upoznale. Nakon određenih kozmetičkih ispravaka, rukopis je tiskan i tako se sve zarotiralo.

Nije lako naći izdavača u Hrvatskoj?

Nije, ako nemate neki kontakt. Oni često ni ne otvore mail u kojem ste poslali rukopis. Ne krivim ih. Izdavači, osobito mali, nemaju ni kapacitete, ljude koji bi čitali sve te silne rukopise, od kojih se za većinu ispostavi da nisu neke kvalitete. Zanimljivo je kako na Zapadu autor uopće ne može prići izdavaču, nego mora imati literarnog agenta. U Hrvatskoj oni ne postoje, valjda zbog premalog tržišta. Ti agenti na Zapadu često traže autora, odnosno neku određenu temu. Tako da je proces skroz obratan nego kod nas. Neće nitko pasti na dobar rukopis nego ti kao spisatelj moraš pogoditi nišu koja se trenutno prodaje. Primjerice, moju prijateljicu, Cauvery Madhaven „otkrio“ je agent koji je za izdavača tražio ženu, spisateljicu stranog porijekla koja živi u Irskoj i

piše o životu u Irskoj. Slučajno su se našli na nekoj književnoj radionici na kojoj je bila i Cauvery i, eto.

Zbog čega je vama bilo važno naći izdavača, a ne sami izdati knjigu?

Nemam vremena za bakćanje s marketingom, distribucijom po knjižarama, dogovaranjem promocija, pa je bolje izdavaču prepustiti. Nisam htjela u samoizdavaštvo jer kao čitatelj uvijek provjerim tko je izdavač i tko je urednik, to daje neku ozbiljnost romanu (premda ne mora uvijek garantirati kvalitetu). Doduše, kada sami izdate knjigu, može se više zaraditi, jer marže u knjižarama znaju biti velike. Najbolje je kupovati direktno od izdavača preko interneta ili od malih knjižara. Veliki lanci često uzmu čak 50 posto od cijene. Ako ćeš da ti neko vrijeme knjiga stoji u izlogu, onda je to dodatnih 10 posto. Malo čitatelja ovo zna. Ja također volim poći u knjižaru, zbog osjećaja, mirisa, prelistati knjigu, ali tako stoje stvari. Ako želite podržati autora ili malog izdavača, onda je bolje kupovati direktno na stranicama izdavačke kuće i zaobilaziti velike lance.

Budu li vam promocije naporne?

Ako se pitanja ponavljaju, onda jesu. Ali ako moderator ima imalo kreativnosti, budu zanimljive. Volim da se priča o tabu temama, ono što svih žulja, a ne usude se govoriti. Inače, ja sam po prirodi introvert, iako se na meni ne bi reklo, tako da me marketinške aktivnosti poprilično iscrpe. Što se tiče istupa u medijima, mene novinari zovu, ja nikoga ništa ne pitam. Imam i odgovornost izlaska u medije zbog nakladnika, zato pristanem na intervjue, pa tako i na vaš.

U svojoj knjizi 10000 koraka pisali ste o vremenu koronavirusa i lockdowna. Bili ste jako kri-

„Zanimljivo da na Zapadu autor uopće ne može prići izdavaču, nego mora imati literarnog agenta. U Hrvatskoj oni ne postoje, valjda zbog premalog tržišta. Ti agenti na Zapadu često traže autora, odnosno neku određenu temu. Tako da je proces skroz obratan nego kod nas. Neće nitko pasti na dobar rukopis nego ti kao spisatelj moraš pogoditi nišu koja se trenutno prodaje“

‘Veliki lanci uzmu 50 posto od prodaje knjige, i još dodatnih 10 posto ako je ona u izlogu’

tični prema cijelom tom razdoblju.

Pisala sam o tome, jer sam htjela da ostane zapamćeno. Uloga književnosti je, među ostalim, i da pamti, bude opomena, korektiv. Ako nije zapisano, zaboravit će se. To je bilo toliko ludo vrijeme da sam morala zapisivati, ako zbog ičega, onda vlastitih misli koje su se neprekidno rojile, a kojima ništa nije bilo jasno. Strah me da ćemo prave posljedice mjera od korone vidjeti za 20 godina kada naša djeca odrastu, točnije završe na psihijatrijskom kauču. Ovo će na školarcima ostaviti ogromnog traga. Među djecom je ogroman porast depresije i anksioznosti i nije to samo zbog ekrana. Zamisli, imaš 13 godina, počinješ se družiti, prve simpatije, a onda zbog lockdowna propustiš te najvažnije godine kada je socijalizacija najbitnija. Njima u to vrijeme godine puno sporije teku nego nama starijima. Riječ je o ključnim godinama.

Kako ste se vi borili za očuvanje mentalnog zdravlja?

Svaki dan sam bježala na otvoreno, na svježi zrak. I vodila djecu. Mnogi su se slijepo držali uputa o nošenju maski, a ja sam imala poriv da je izbjegnem kad god je to moguće, odnosno da izbjegavam situacije u kojima sam prisiljena biti s njom. Interesira me rade li se znanstvena istraživanja što se sve točno dogodilo u koroni i koje su posljedice. Morali bismo sve raščistiti, jer se traume prenose generacijama.

Jeste li prekinuli neke odnose s bliskim ljudima koji su imali drugačije stavove?

Zapravo, imam jako uzak krug pravih prijatelja. Oni su slično razmišljali pa nismo ništa prekidali (smijeh). Društvene mreže su nam pomogle da brojne poznanike filtriramo. Da nam ne kradu vrijeme

i energiju. Dugo mi je trebalo da naučim koliko je važno reći „Ne“ bez dodatnih objašnjenja.

Je li vam netko tko je slijepo vjerovao mjerama na kraju rekao da ste bili u pravu?

Nisam uopće puno komentirala s ljudima izvan mog kruga vrijeme korone. Kasnije se sve nekako guralo pod tepih. Ali izolacija nikako ne može biti dobra i mora ostaviti posljedice. Jedan dan dijete mi se vraća iz škole i govori kako je bilo dosadno na velikom odmoru jer su morali stajati udaljeni metar jedan od drugog, a nakon škole su se svi natiskali u autobus jedan do drugoga. Pa tko je tu lud?

Trebaju li odgovorni odgovarati za lockdown i sva druga ludila kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu? Da se ništa slično ne ponovi u budućnosti. Ne znam hoćemo li ikada doznati što se točno dogodilo. Nadam se da će se provesti neka istraživanja koja će dati odgovore. Možda s odmakom vremena, samo nažalost ljudi imaju tendenciju sve zaboraviti.

Za kraj nam preporučite deset knjiga koje vas nisu ostavile ravnodušnom.

Uh, ima li težeg zadatka?! Ajmo ovako, neka kriterij bude lista knjiga koje su mi „iskočile“ među zadnje pročitanima (smijeh).

„Veće od kuće“, Dorta Jagić

„Ekspozicija tame“, Marko Gregur

„Kuću treba srušiti“, Tena Lončarević

„Listanje kupusa“, Igor Beleš

„Heart, be at peace“, Donal Ryan

„Jutro i večer“, Jon Fosse

„Small things like these“, Claire Keegan

„Nada“, Ante Tomić

„Eva“, Cat Bohannon

„Crvena voda“, Jurica Pavičić

„Strah me da ćemo prave posljedice mjera od korone vidjeti za 20 godina kada naša djeca odrastu, točnije završe na psihijatrijskom kauču. Ovo će na školarcima ostaviti ogromnog traga. Među djecom je ogroman porast depresije i anksioznosti i nije to samo zbog ekrana. Zamisli, imaš 13 godina, počinješ se družiti, prve simpatije, a onda zbog lockdowna propustiš te najvažnije godine kada je socijalizacija najbitnija“

‘U marini u Slanome nikad nije bilo puno plovila za čarter najam’

IVANA LOPIN

Dubrovačka groomerica:

‘Svaku večer kažem – Bože hvala

ti na mom poslu jer ga volim’

Psi su članovi obitelji, vjerni suputnici i izvor radosti. Ivana Lopin već više od deset godina s ljubavlju i strpljenjem brine o njihovom izgledu i dobrobiti

U svijetu u kojem se sve češće juri za karijerom i uspjehom, rijetki su oni koji mogu iskreno reći da rade posao iz ljubavi. Jedna od tih sretnica je Ivana Lopin, prva groomerica u Dubrovniku, koja već više od desetljeća s osmijehom i strpljenjem brine o četveronožnim ljubimcima sugrađana. Za nju je svaki dan prilika da spoji svoje strasti, a to su ljubav prema životinjama i potreba da ih uredi i učini lijepima.

„Svako jutro zahvalim Bogu što radim posao koji volim“, kaže kroz osmijeh Ivona Lopin dok nježno češlja Zarinu njušku, prekrasni primjerak bijele pripadnice pasmine Coton de Tulear, koja je inače jedna od njezinih stalnih klijentica. Psi, čini se, to itekako osjete pa su u Ivaninim rukama mirni, opušteni i puni povjerenja, jer znaju da ih ona doista voli.

Goomerica je postala, kaže nam Ivana, igrom slučaja.

CILJ JE BIO POSAO KOJI VOLI

„Imala sam posao koji nisam voljela, radila sam u turizmu i nekako se čovjek tog posla zasiti pa sam željela promjenu. Rodila sam drugu kćerku, bila na porodiljnom i razmišljala da je možda sad vrijem za taj korak, a imala sam jedan cilj - raditi posao koji volim“, govori nam Ivana.

Njezina prijateljica je prije 11 godina kupila kovrčavog bichona kojeg nitko nije mogao ošišati jer u Dubrovniku to nitko nije radio.

„Samo je jedna žena dolazila povremeno iz Mostara i onda smo ga mi odvele kod nje i ona ga je obrijala. To je tad bilo normalno, ona nam je sve objasnila i bilo je to korektno odrađeno. Ali kad smo ga mi preuzele, to je bio mali štakor. E, tako sam ja došla na ideju da bih mogla šišati pse, jer to nitko nije radio. Otišla sam u Zagreb, završila tečaj, kupila opremu i vratila se u Dubrovnik“, prisjeća se svojih poduzetničkih početaka Ivana Lopin koja je tad šišala, kako bi se reklo, danonoćno. Koliko je imala posla govori podatak koji nam ot-

kriva – samo u pola godina isplatila je cijelu opremu i tečajeve. Radila je i subotom i nedjeljom, a šišala je pse s otoka, iz Konavala, grada pa sve do Primorja, išla je na terene, na izložbe pasa, šišala male i velike pasmine. Danas više ne radi toliko, organizirala je vrijeme i namjestila sve kako joj odgovara – u svom prostoru, sa ‘svojim’ psićima. I sve ide polako...

PSI UŽIVAJU U WELLNESSU

Opisala nam je kako izgleda jedan pseći tretman. „Prvo uzmem tog psa i ako je zapetljan, onda ga temeljito raščešljam. Trudim se da psa to ne boli, jer nije ugodno. Nakon češljanja kupam ga, a to je pravi wellness - šamponiram ga, masiram, očistim šapice, okice, uši male, a onda ide regenerator pa ispiranje. Nakon toga ga feniram na stolu i gledam kako to što više ublažiti jer psi se boje buke pa im, ako je to potrebno, začepim uši. Sve to ide polako. Ne želim da je ijednom psu tretman šišanja stresan jer oni kod mene ponovno dolaze za nekoliko mjeseci i onda zapamte da je

Piše Aida Čakić foto Aida Čakić

“Šišanje pasa je igra. Oni su kao mala djeca, mi se zabavljamo tijekom procesa šišanja. Moj posao nije stresan, ako i pogriješim frizuru nema veze, narast će za nekoliko mjeseci i idući put bit će bolje“

Ivana i Zara

„I

psi se uređuju

za blagdane pa budu na slikama za Božić i Uskrs. Inače mi je najdraži dio posla vidjeti kad su psi sretni jer i oni se vole uređivati. Itekako su svjesni da su nakon frizure lijepi i dotjerani pa se mnogi kao paunovi prešetavaju po dva-tri dana kada dođu doma”

bilo bolno i stresno. Nakon sušenja opet ide češljanje, a sve uz jako puno maženja, poljubaca i dodira. Oni su kao mala djeca – vole kad je netko blag i nježan prema njima. Inače pas ne razumije niti jedan jezik, ali osjeti energiju pa kad im priđete s puno ljubavi, onda se opuste i dopuste da ih uredite bez problema. Na kraju im odrežem nokte i onda ide šišanje. Kad sve završim, stavim im malo parfema i onda oni čekaju nagradu, a to je keksić. Njima je to najvažnije i točno znaju što slijedi na kraju. To je znak da su bili dobri i da su zaslužili nagradu“, živopisno opisuje Ivana tretman koji prođe jedan psić kojeg vlasnici dovedu na uređivanje u Mokošicu. Najviše posla ima, kao i svaki frizer – za blagdane. „I psi se uređuju za blagdane pa budu na slikama za Božić i Uskrs. Inače mi je najdraži dio posla vidjeti kad su psi sretni jer i oni se vole uređivati. Itekako su svjesni da su nakon frizure lijepi i dotjerani pa se mnogi kao paunovi prešetavaju po dva-tri dana kada dođu doma. To su mi ispričali vlasnici koji su oduševljeni kako se njihovi ljubimci prave važni“, govori nam s osmijehom dubrovačka groomerica.

SVAKI PAS JE POSEBAN

Kada je sezona šišanja, onda dnevno ošiša šest do sedam pasa. Oni se kao i ljudi, govori Ivana, nakon ljeta pripremaju za zimsku sezonu pa je potrebno da im se poddlaka regenerira. Svaka pa-

smina se drugačije šiša i njeguje, postoje različiti šamponi i frizure. Detalje svakog psića Ivana zapiše i onda kada se vrate zna što treba raditi ili možda uvesti neku promjenu.

„Ponekad vlasnici dođu sa slikom i pokažu kako bi voljeli da ošišam njihovog psa. Ali to teško ide jer svaka pasmina zahtijeva šišanje koje je njoj prilagođeno. Male pse je najteže šišati, a veliki zapravo i ne trebaju šišanje jer se oni samo linjaju. Inače ne šišam više velike pse, od njih bole leđa. U mom poslu ima i ozbiljnih situacija. Naime, nedavno je došla jedna žena u nedjelju jer su joj psa slučajno zalili vrelim uljem pa je hitno morao kod veterinara, a tu dlaku je trebalo prethodno dignuti. Odmah sam ga primila jer uvijek izađem u susret svojim psićima“, brižno govori Ivana. Ima i onih agresivnih, ali Ivana je za to prošla posebnu edukaciju.

„Budući da prije mene nitko u gradu nije bio groomer, psi nisu navikli na uljepšavanje. Imali su traume jer su taj posao raditi veterinari koje su oni percipirali kao bol. Pa zamislite da mi ljudi idemo u Opću bolnicu Dubrovnik na frizuru. Imali bismo traume i ne bismo išli, jer tamo ideš kad te nešto boli i kad imaš problem. Tako je i s psima. To im je bilo stresno i u početku mog rada 90 posto pasa je bilo agresivno, ljuto i režali bi. Nisu me grizli, ali bi dali do znanja da se boje. Onda sam ja shvatila da imam problem koji moram riješiti pa sam upisala dodatne edukacije koje će mi pomoći ka-

ko postupati s takvima. Zaključak je bio – naučiti biti strpljiva. I tako sam im prilazila s ciljem stjecanja njihovog povjerenja, a vlasnici mi moraju dati dodatno vremena. Ponekad bismo se gledali po pet sati oči u oči, i tko prvi skrene pogled, taj je izgubio. Ja na pse ne vičem jer to nema smisla, oni ne razumiju naš jezik. To su mali tvrdoglavci koje morate srediti na nekom drugom nivou i trebam ih naučiti da me poštuju“, objašnjava Ivana tehniku pomoću koje prilazi psićima nešto osebujnije naravi.

UGRIZ JE OPOMENA, A ŠIŠANJE IGRA

No, ipak otkriva kako su je tri puta ugrizli.

„Dva puta me ugrizao jedan te isti pas. Bio je to mali Shih Tzu koji je imao svoje traume iz djetinjstva. Tako je u svakom poslu – kad se čovjek previše uljuljka, onda napravi početničku grešku. To je sve normalno pa se onda ja vratim na početničke postavke. Nije ništa strašno kada te ugrize pas, a isto je ugrizao mali ili veliki jer svi imaju opasne bakterije pa kada čovjeku otvore ranu onda je potrebno dobiti injekciju“, pojasnila je. Ivana sa sigurnošću može reći kako obožava svoj posao.

„Imam najbolji posao na svijetu! Svaku večer kažem – Bože, hvala ti na mom poslu jer ga volim i volim svoje pse. Šišanje pasa je igra. Oni su kao mala djeca, mi se zabavljamo tijekom procesa šišanja. Moj posao nije stresan, ako i pogriješim frizuru nema veze, narast će za nekoliko mjeseci i idući put bit će bolje“, opušteno govori Ivana. I s vlasnicima pasa ima jako dobar odnos.

„Oni svoje pse tretiraju kao djecu pa ponekad imam osjećaj da će zaplakati kad ih ostave na dva sata kod mene. Ali im objasnim da ih ne ostavljaju ako nemaju povjerenja, jer pas osjeti svog vlasnika. Oni koji često dolaze, navikli su se i kad se vrate po svoje ljubimce uvijek pitaju – je li bio dobar? Meni je super što se brinu za njih i ja im govorim da budu brižni i pažljivi kad već imaju psa i da mu daju sve što mogu. Jako je lijepo imati psa“, govori Ivana koja ipak nema svog kućnog ljubimca iako je njezina obitelj to uvijek priželjkivala.

„Nekako kroz ovaj posao nadomjestim tu ljubav.

Pse je lijepo uređivati, mi se igramo i zabavimo i onda oni odu. Ali kad dođe bolest ili starost, onda je rastanak bolan i tu se očituje prava ljubav. Meni je to teško jer vidim kako je onim psima koji dođu na posljednju frizuricu i tada mi bude bolno. Vidim i njihove tužne vlasnike, a neki od njih sebi ne mogu doći po pet, šest mjeseci. Psi su tu da nam uljepšaju život“, kroz suze govori Ivana.

KEKSIĆ SVE KUPUJE

Mace ne šiša, iako je imala upita.

„Jednostavno ne znam kako se to radi, a sa psima je malo lakše jer oni prvo reže pa vas tako na neki način upozore, a mace odmah ogrebu. Psi-

će ‘kupite’ keksom, a mačke ne možete“, kaže. Keksići i razne poslastice za pse su joj glavni alat u poslu, uz škare i grickalice za nokte.

„To mi je glavno sredstvo za rad i kupujem ih na kante! Kad nemam keks, onda oni budu tužni, a zbunjeni su ako im dam keksić i onda još nešto odradim jer je primjerice ostala neka dlaka koja strši. Psi vole rutinu i keks za njih znači kraj tog procesa. Na kraju svake frizurice svoje psiće poljubim, kažem im: Hvala što ste bili dobri, vidimo se ubrzo i dam im poslasticu. Njima je to ostvarenje svih snova i želja“, zaključila je za Dubrovački dnevnik Ivana Lopin, vesela i pozitivna dubrovačka groomerica pasa.

“Na kraju svake frizurice svoje psiće poljubim, kažem im: Hvala što ste bili dobri, vidimo se ubrzo i dam im poslasticu. Njima je to ostvarenje svih snova i želja“

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Mario Klečak

DOSTOJANSTVO JEDNE KRAVE

Nakon što je desetljećima hrabro ignorirala sitnice poput siromaštva, rata i klimatskih katastrofa, Europska unija se konačno hvata u koštac s uzrokom brojnih naših nevolja - filtera na cigareti. Taj zloglasni komadić plastike, kako tvrde stručnjaci iz Bruxellesa, nije ništa drugo nego perfidna zavjera duhanske industrije još iz 1940-ih, osmišljena da zavara lakovjerne pušače i usput ubije dupine. Jer filteri uopće ne štite pluća od nikotina, nego samo dodatno zagađuju okoliš. I nije ih uopće briga za spas planeta, važno je omogućit kupcima da mirno puše, bez imalo grižnje savjesti.

Zato je cilj Brisela jasan: spasit planet, makar pušačima pocrnila pluća umjesto filterima, a sve da se djeca Europe po plažama ne igraju opasnim čikovima filtera, nego da uživaju u čistom, ekološki prihvatljivom i biološki razgradivom duhanskom opušku!

Problem je jedino što, kad zakon nešto zabranjuje, kreativnost procvjeta. A da bi se spriječilo cvjetanje podzemnih filter-radionica, najavljen je prijedlog o osnivanju Europske agencije za praćenje pušača (ili elitne postrojbe filter-inspektora EU), koje bi trebale patrolirat ulicama i plažama, spremni u svakom trenutku prepoznat smotanu škiju sa sumnjivim filterom i intervenirat s punom snagom zakona. Zdravlje na prvom mjestu.

A premda je EU zakonodavstvu iznimno važno zdravlje stanovništva, EU parlament, izgleda, ne misli puno na zdravlje vegana i njihove light verzije - vegetarijanaca. Veganski burger, odrezak, kobasica i ostale delicije od biljnog mesa, više se neće smjeti tako zvat. Briselski birokrati, uvijek spremni branit dostojanstvo pravog odreska, odlučili su stat u zaštitu zbunjenih mesojeda Navodno prosječan građanin, koji još može priuštiti kilo mesa, sada će mirno spavat, jer više ga ni’ko neće prevarit lažnim polpetama od biža. ‘Vege meso’ je, kako kažu roštilj stručnjaci, ništa drugo nego miks povrća i emulgatora. Pa ako mrziš meso, zašto tvoje tikvice žele bit svinjetina? S druge strane, proizvođači hrane

za vegane su u panici. Njihove ‘kobasice od boba’ i ‘sirevi od kokosa’ mogli bi ostati bez identiteta. ‘Ko zna, možda će uskoro jesti ‘cilindričnu nadjev od mahunarki’ umjesto – kobasica? Romantika njihova pjata nepovratno nestaje. Ali u pomoć im stižu i ‘ prijatelji životinja’, čiji zagrebački predsjednik, vegan s tridesetogodišnjim stažem, gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, neumorno se bori za pravo na život i dostojanstvo svih životinja, uz tvrdnju da su i krave i prasci (treba li spomenut i janjad?), u biti kućni ljubimci, baš ko i kučki ili mačke, koji eto, tek malo više - smrde. Krava, tvrdi on, ima pravo na svoje mlijeko, jer ‘ko je čovjek da joj ga uzima? Krava nije mljekomat, nego prijatelj! A uz to je zobeno mlijeko puno zdravije. Istina, nije objasnio što će krava s viškom mlijeka. Jer, kad tele poraste u bika, pa umjesto trčanja za njom radi sise, trči za njom ‘ko zna zašto, njoj se svi bikovi - omrznu. Treba li možda EU počet pripremat direktivu o kravljoj menopauzi?

Na društvenim mrežama, prvog ljubitelja životinja iz Zagreba su neki pitali čime on hrani svoje kućne ljubimce i što sve sadržava ta hrana.

Drugi neki ljubitelji mesa tješe se da su ‘polu-vegani’, jer njihovo janje je iz prirodnog uzgoja i jede samo prirodnu travu. Dakle, posredno su i oni na - biljnoj prehrani.

Europa se ponovno pokazala ko bastion razuma: meso mora ostat meso, a povrće - povrće.

Pa ti, što bi rekla naša Mare iz Lovornoga, imaš - dvije volje.

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković upozorio je na Gradskom vijeću da je konzumacija droga postala ozbiljan društveni problem s tvrdnjom da se u Dubrovniku “kokain šmrče na svakom kantunu”, a količina mjesečne potrošnje može mjeriti u kamionima, a ne gramima. Izgleda da svi rade na crno, a troše na bijelo. Pozvao je Vijeće za prevenciju kriminaliteta na gradskoj i županijskoj razini na hitnu reakciju. Što je drugo i mogo? Nije on niti šef policije, ni carine, ni tužilaštva.

Istina, deset godina je na vlasti on i njegova stranka pa su mogli razgovarat s odgovornima iz policije da, osim pretresa na granici, pretresu i pokojega sumnjivca na kantunima grada. Ali je dobro što on o tome govori. Problem je jedino što on to govori – nama. Hrvatska više nije zemlja siromaštva nego moralnog bankrota, u kojoj se mnogi drogiraju; samo jedni bijelim prahom, a drugi javnim soldima.

Veliko slavlje u općini Ravno! Otvorena je nova prometnica koja spaja Zavalu s granicom Republike Hrvatske. Projekt je to vrijedan 7,3 milijuna eura kojim su hrvatski porezni obveznici napokon omogućili da stanovnici Popova polja za petnaest minuta stignu na kupanje u Slano. Hercegovina je tako, uz našu financijsku pomoć, napokon dobila izravan put prema Jadranu, a mi smo dobili još jedan dokaz da hrvatski novac zna prepoznati pravi smjer. Na svečanosti je, dakako, blistao naš uvijek nadahnuti bivši župan Jure Burić, koji je otkrio epohalnu istinu: iz Ravnog se do Dubrovnika stiže prije nego iz Konavala. Konavljani su čestitali bivšem županu i poručili: nema veze doktore, mi ćemo opet mazgama u Grad. Kad stignemo, stignemo. Ni Dubrovčanima nije preša stić u Konavle. Ako im pobjegne jedan avion, imaju drugi. I mi ćemo kad-tad imat brzu cestu Dubrovnik- Zračna luka, naravno, zahvaljujući dugogodišnjem zalaganju i obećanjima doktorovog nasljednika Dobroslavića. Zasad imamo još jedan semafor na Trgovištu, ali i to je nešto za početak.

Piše

PONEDJELJAK, 27.10. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

UTORAK, 28.10. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SRIJEDA, 29.10. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

ČETVRTAK, 30.10. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

PETAK, 31.10. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 01.11. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA, 02.11. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Dalmatinska pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima

PROSTITUCIJA U DUBROVNIKU

Dvije Brazilke pružale usluge u više apartmana, poznata je i cijena

Policija je u ponedjeljak objavila informaciju kako je raspisana potraga za dvoje državljana Brazila, muškarcem u dobi od 44 i ženskom osobom u dobi od 35 godina, jer su dvije žene, također iz Brazila, vrbovali za bavljenje prostitucijom, oglašavali njihove usluge preko interneta te im dogovarali pružanje seksualnih usluga. Kako su izvijestili iz policije, dvije žene iz Brazila su službenici Službe kriminalističke policije u srpnju prošle godine zatekli u odavanju prostituciji u jednom apartmanu na području Dubrovnika. Nakon toga je proveden postupak njihovog protjerivanja i dvogodišnje zabrane ulaska i boravka u Hrvatskoj te su prekršajno sankcionirane.

Dubrovački dnevnik doznaje kako je riječ o dvjema državljankama Brazila, od kojih je jedna u 30-im, a druga u 40-im godinama. Klijentima su se, naravno, predstavljale pod lažnim imenima, a svoje usluge nisu nudile samo u Dubrovniku, gdje su se s klijentima nalazile u više apartmana, nego u više različitih gradova. Doznajemo i kako je potražnje itekako bilo pa su u prosjeku imale po pet seksualnih usluga dnevno, a cijene su se kretale od 150 eura za pola sata do 200 eura za sat vremena. Novac od prostitucije su dijelile su s dvojcem za kojim je raspisana potraga s mjerom ‘uhititi’, a kako doznajemo, novac se uplaćivao u kriptovaluti Bitcoin.

KRIM ISTRAŽIVANJE U TIJEKU

PUCNJAVA NA PETKI: ‘Čuli smo na desetke rafala i vidjeli svjetla’

Nekoliko Lapađana obratilo se redakciji Dubrovačkog dnevnika te su nam kazali kako su u ponedjeljak, oko 4:00 sati, čuli prodorne zvukove nalik na pucnjavu na području Lapada.

“Čuo sam nekoliko desetina rafala u Petki”, govori nam jedan od njih, dok drugi navode kako su na brdu Petka također čuli kako se puca, a vidjeli su i svjetla.

Iz policije su prvotno zaprimili dojavu kako je riječ o pucnjavi koja se dogodila iznad hotela Kompas. No, kako kažu, operativnim radom je utvrđeno kako nije bila riječ o toj lokaciji, nego području Petke te je kriminalističko istraživanje u tijeku.

Treba se kritizirati i prosvjedovati, ali se sve mora pogledati iz više kutova

Jadni Grade , što ti rade!

Kakva god bila konstrukcija za djecu u parku u Pilama, bolja je od samog parka u Pilama. Ako već govorimo da narušava sklad, onda

treba cijeli park otamo maknuti. Nikad mu tu ni nije bilo mjesto

U parku u Pilama Grad Dubrovnik postavio je drvenu konstrukciju namijenjenu dječjim igrama. Ona predstavlja zidine i tvrđave, ali čim je postavljena odrasli su je zasuli uvredama da joj tamo nije mjesto. Da je ideja ružna i da je lokacija postavljanja tužna. Naravno, zaključak dobrog dijela građana jest: Jadni Grade, što ti rade! Ovo je, što bi rekao stari nadrkani Roger Waters, ‘another brick in the wall’ - još samo jedan novi dodatak u dugoj povijesti maltretiranja kamena u zidinama. Sve je, naime, počelo tamo u 7. stoljeću. Na području otoka Laus, odnosno današnjeg Dubrovnika, živjela su ilirska plemena, a onda su stali pristizati Slaveni i Avari koji opkoliše drevni Epidaurum, pa se izbjeglice iz nekadašnjeg rimskog grada uputiše ka prostoru ispod Srđa. Dalje znamo što je bilo – malo pomalo rimski potomci iz Epidaura izmijenili su otočko naličje Lausa – između kopna i otoka zatrpali su kanal (gdje će kasnije niknuti Stradun) zauvijek promijenivši Google Maps. Zadnje generacije Ilira s kopljem u rukama i tugom u očima promatrali su kako nestaje kanal gdje su njihovi djedovi hvatali ukljate. Neki su zaplakali, ničice pali na koljena i zavapili nebesima: -Jadni Grade, što ti rade!

Onda dolazi 1317. godina. U samostanu Male braće otvara se ljekarna. Dubrovčani su ljuti, baš kao danas kada se razmatra da se ljekarni Pod zvonikom ukine titula ‘dežurna’. Frustrirani su jer čemu vodi ovo hipstersko otvaranje apoteke? Kakvi su to moderni trendovi? Znači li to, možda, da se bolesti više ne mogu liječiti molitvom? Ili da kugu više neće liječiti puštanjem krvi odnosno pijavicama? Uglavnom, zbog otvaranja ljekarne u Samostanu Male braće, žitelji Gradskog kotara Grad organiziraju prosvjed pred još neizgrađenom Onofrijevom fontanom na kojem nose transparente:

-Jadni Grade, što ti grade!

No, dubrovački knez Franko Matović ne obazire se na njihovo njorganje. Nalaže Đivu Kotruljeviću, pročelniku Upravnog odjela za izdavanje dozvola i provedbu projekata Dubrovačke Republike, da zakotrlja izdavanje građevinske dozvole za gradnju Lazareta. Malo je kvadrata u karanteni na

Dančama, a oboljelih od kuge sve je više unatoč otvaranju ljekarne u Maloj braći i pijavicama po vikend akcijama. Kreće gradnja Lazareta na Pločama po nalogu Kotruljevića, a evo ti kotarljevića opet u prosvjedu.

JADNI GRADE, SRAMOTA DA SE LAZARETI GRADE

-Sramota da se Lazareti grade tik do zidina. Tako se narušava vizura grada i ubija njegov višestoljetni sklad.

-Kneže Matoviću, jeste li pitali UNESCO smije li se graditi unutar buffer zone na Pločama?

Tek što je malo jenjala kuga, stiže s istoka nova epidemija. Ovoga puta u obliku Turaka. Ponovno pročelnik kotrlja građevinsku dozvolu, ovoga puta temeljenu na rekonstrukciji nekadašnje ruševine da gradnja Revelina što brže ide, jer je turska konjica nedaleko, a Ivan Rabljanin još nije proizveo dovoljno topova. Žitelji Gradskog kotara Grad ponovno su na ulicama.

-Zar i ti sine, Reveline!

-Jadni Grade! Kneže smrade!

A i godina 1416. ostala je upisana sivim slovima u slavnu historiju Dubrovačke Republike. Tada su vlasti zabranile trgovinu i prijevoz robova. Mogli su se robovi još uvijek držati za kućnu uporabu, ali dobro su Dubrovčani znali kuda sve to vodi. Sutra će besplatna radna snaga skroz nestati, a građani će sami morati nositi teške pomadore skalinima na Svetu Mariju.

-Jadni Grade, sad će i plemići da rade!

Za razliku od danas, unutar gradskih mira, bilo je pregršt stanovnika. A samim tim i djece. No nisu bili svi oduševljeni što je život kolao gradskim ulicama. Neki bi onda bili sretniji da je grad bio pun apartmana, a da djece nije bilo. Među njima je bio i ondašnji dubrovački svećenik koji je na zid crkve sv. Roka isklesao natpis jer ga je nervirala buka: -Sjetite se smrti vi koji se igrate loptom!

Nije li ovo genijalno? Tadašnjim kotarljevićima kotara Grad smetala je buka djece, pa su im htjeli uništiti djetinjstvo prijetnjama smrću, a slično je bilo i u moje doba. I ja sam tad živio kraj sv. Ro-

A i godina 1416. ostala je upisana sivim slovima u slavnu historiju Dubrovačke Republike. Tada su vlasti zabranile trgovinu i prijevoz robova. Mogli su se robovi još uvijek držati za kućnu uporabu, ali dobro su Dubrovčani znali kuda sve to vodi. Sutra će besplatna radna snaga skroz nestati, a građani će sami morati nositi teške pomadore skalinima na Svetu Mariju

Piše Maro Marušić

Uglavnom shvatili

ste, uvijek će biti nezadovoljnika koji će govoriti da je bolje bez ikakve novotarije. Čak i ako mu uvedeš struju, žalit će se da je život bio puno bolji dok su se palile šterike. Naravno, treba kritizirati i prosvjedovati, to je osnova demokracije, ali pizditi protiv doslovno svake stvari je osnova lošeg starenja

ka, igrali smo nogomet, a susjedi su nas zalijevali hladnom i vrućom vodom, što bi im se u datom trenutku pojavilo na rubinetu.

-Jadni Grade, što ti ova djeca rade! – govorila je onda baba Dorina, sve samo ne fina.

Danas su svuda apartmani, djece nema, ali stanovnici opet negoduju posebno tijekom zimskih mjeseci. Sad im smeta tišina, grad je pust.

-Jadni Grade, djeca se ne rade!

Dajte se odlučite što hoćete. Buku ili tišinu? U kojem omjeru? Koliko točno djece se smije derati? I kada?

U to vrijeme, kada je grad bio pun domaćeg stanovništva, gradi se i igralište na Pelinama. U međuvremenu je dostigao titulu najljepšeg na svijetu, ali onda su mnogi negodovali, jer „đe ćeš narušivati višestoljetni sklad nekom tamo novom sportskom igrom bacanja lopte kroz koš?“.

-Jadni Grade, kakve su ovo monade?

Uglavnom shvatili ste, uvijek će biti nezadovoljnika koji će govoriti da je bolje bez ikakve novotarije. Čak i ako mu uvedeš struju, žalit će se da je život bio puno bolji dok su se palile šterike. Naravno, treba kritizirati i prosvjedovati, to je osnova demokracije, ali pizditi protiv doslovno svake stvari je osnova lošeg starenja.

TREBA SE BUNITI, ALI I ZNATI ZA ŠTO

SE TOČNO BORIŠ

Što se tiče parka u Pilama, otkako sam se ja rodio (A Tito je još uvijek bio živ!), nikad za ništa nije služio. Pardon jest. Za pišanje ljudi i sranje kučaka. Nikad se nitko tamo nije zadržavao, sjedio, taj

je park oduvijek bio ružan da ružniji ne može biti. Krivac za to jest Austro-Ugarska koja je napravila put ispod Minčete i zatrpala jarak gdje je kasnije niknuo park. Tu mu prirodno nikada nije bilo stanište. Najviše kulturocida po Dubrovniku napravila je upravo Austro-Ugarska. Obožavam tenis, ovisnik sam o njemu, ali, brate, oni tereni na Buži tik do zidina su smrtni grijeh. Ako ćemo iskreno, i Buža je veliki grijeh prema stoljetnoj starini, pa opet danas stanovnicima kotara Grad jako znači, pogotovo starijim osobama na Prijekom i Pelinama, da ne moraju činiti puno skalina. Kakva god bila konstrukcija za djecu u parku u Pilama, bolja je od samog parka u Pilama. Ako već govorimo da narušava sklad, onda treba cijeli park otamo maknuti. Nikad mu tu ni nije bilo mjesto.

Treba stalno propitkivati, uostalom cijeli moj novinarski posao sastoji se od kritike, ali sve se mora pogledati iz više kutova. U zadnjih 30 dubrovačkih godina zbog mase ozbiljnih stvari je trebalo svašta nešto kritizirati i organizirati prosvjedeprimjerice privatizaciju čitavog kvarta Babin kuk – ali nikad nitko u cijelom Dubrovniku nije podigao glas na tipkovnici, a kamoli organizirao išta u stvarnosti. I onda je problem neka sprava za djecu. Problem, sprava za djecu.

Sprava za djecu.

Djecu.

Treba malo mućnuti glavom da uopće skontaš protiv čega ćeš se buniti. Najlakše je pišati i srati po parku u Pilama, jer on oduvijek jedino za to i služi.

Jadni Grade, što ti rade!

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

je budućnost dubrovačkog ugostiteljstva u sigurnim i stručnim rukama su dokazali

Dora i Antonia - sretnih li rodica, za ulovljenih 6 olignjica dobitnice su medaljica

Martin i Alen - srđele su “zakon”, “hraniteljica Jadrana” je i na trpezi zaslužila duboki naklon

Mateo, Marina Mara, Anđela, Antonia, Dalia, Antonio, Antonio, Jan, Petra, Gabrijela, Lucija, Lucija, Marija, Gregoria i Ivanučenici TUŠ su se i ovaj put iskazali - da

Orsat i Miho - vješti su dečki bili, najvećeg olignja od 560 grama su na natjecanju ARŠK Orhan ulovili

Nikola i Ines - primamljivi zalogaj naprije je bio okom odabran, a potom se dokazalo i da je bio jako ukusan

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Mate, Merima i Maroje - s punim pravom pored svojih slastica

i Nancy - za svakoga se našlo odgovarajuće ukusno iće i piće, nije sva čeljad isto poželjela

Maja, Frano, Ivica i Anita - vrijedilo se potruditi, i Župska baština je imala puno toga za ponuditi

Anđela,

na Dubrovačkoj trpezi ponosno stoje

Anastazija i č.s. Ružica - jako godi i kad večernji đir u Grad vodi

Ela

Nika, Kiara i Mirna - vrijedne djevojke su volontirale, bonove za hranu i piće Dubrovačke trpeze prodavale

Zrinka i Božan - zdravoj mladosti ne škodi ni šećer u kavu dodan

ENDEVAOUR I ORION

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

I ekspedicijski brodovi National

Geographica su dolazili u Dubrovnik,

jednoga je udario val od 30 metara

‘NATIONAL GEOGRAPHIC ENDEVAOUR’ je završio u rezalištu, a ‘NATIONAL GEOGRAPHIC ORION’ i dalje plovi

National Geographic (ranije The National Geographic Magazine) američki je mjesečnik koji izdaje National Geographic Partners. Časopis je nastao 1888. godine kao znanstveni časopis, devet mjeseci nakon osnutka društva, ali je danas popularno znanstveni časopis. Godine 1905. počeo je uključivati slike, stil po kojem je postao poznat.

O ČASOPISU

Njegove prve fotografije u boji pojavile su se 1910-ih. Tijekom Hladnog rata, časopis se posvetio predstavljanju uravnoteženog pogleda na fizičku i ljudsku geografiju zemalja iza Željezne zavjese. Kasnije je postao otvoren po pitanjima zaštite okoliša. Do 2015. časopis je bio u potpunom vlasništvu i pod upravom društva National Geographic. Od 2015., kontrolni udio drži National Geographic Partners. Godine 2023.. National Geographic otpustio je sve stalno zaposlene novinare i zaustavio prodaju na kioscima u SAD-u 2024. godine. Nastavlja s nekoliko zaposlenih novinara i uz pomoć freelance novinara.

O BRODARSKOJ KOMPANIJI

Od 2004. godine, brodarska kompanija Lindblad Expeditions surađuje s National Geographicom i sada je u Americi i Oceaniji zajednički poznata kao Lindblad Expeditions-National Geographic. Ovaj savez spaja voditelje Lindblad ekspedicija, prirodoslovce i povjesničare sa znanstvenicima, oceanografima, piscima, instruktorima fotografije i filmašima National Geographica.

Planove putovanja koje vodi Lindblad također prodaju National Geographic Expeditions, a plovila u vla-

sništvu Lindblada u floti imaju “National Geographic” u svojim nazivima. U studenom 2023. stranke su najavile produljenje partnerstva Lindblad-National Geographic do 2040.

O LINDBLADOVOM FONDU

Godine 1998. Sven Lindblad osnovao je Fond za očuvanje Galapagosa, koji je podržavao lokalne napore u očuvanju i znanosti kroz doprinose putnika na brodovima Lindblad na Galapagosu. Godine 2005., Lindblad je započeo program pod nazivom OPUS (Operacija za sprječavanje neželjenih vrsta) koji je uveo nove prakse osmišljene za sprječavanje unošenja invazivnih vrsta putem hrane uvezene na brodove. Fond Lindblad Expeditions-National Geographic za očuvanje i istraživanje prikuplja više od dva milijuna dolara godišnje, prvenstveno putem donacija gostiju, za podršku projektima poput stipendija za studente na Galapagosu i oznaka za znanstvenike koji proučavaju

U ožujku

2014. preimenovan je u NATIONAL GEOGRAPHIC ORION te se pridružio brodovima u vlasništvu flote Lindblad Expeditions - National Geographica. Trup broda mu je dodatno pojačan za plovidbu ledenim područjima Arktika i Antarktika. I dalje je u plovidbi

National Geographic Endevaour

Dana 2. ožujka 2001. brod je nevremenu udario u 30 metara visok val dok je prelazio Drakeov prolaz. Val je razbio prozore mosta i uništio navigacijsku i komunikacijsku opremu, ali brod je ostao u plutajućem stanju. U spašavanju mu je pomogao oceanski tegljač ARA Alférez Sobral (A-9) u vlasništvu argentinske mornarice, te je tri dana kasnije stigao u Ushuaiu koja je najjužnija luka u Argentini

kitove ubojice u vodama oko antarktičkog poluotoka.

Tijekom godina, gosti su doprinijeli s više od 15 milijuna dolara kako bi podržali Lindbladove napore u globalnom upravljanju. Godine 2019., Lindblad Expeditions je najavio planove da do kraja godine postane potpuno ugljično neutralan. Iste godine, u sklopu kampanje National Geographica “Planet ili plastika”, tvrtka je zabranila svu plastiku za jednokratnu upotrebu na svojim brodovima.

Lindblad Expeditions-National Geographic trenutno upravlja flotom od deset vlastitih plovila i pet plovila u najmu. Brodovi u vlasništvu Lindblad Expeditions nose imena koja počinju s “National Geographic”. Njihovi najnoviji brodovi uključuju National Geographic Endurance i National Geographic Resolution, koji su zaplovili 2021. godine i prvenstveno plove na Arktiku i Antarktiku. Više brodova koji su u vlasništvu ili su u najmu ili koji su bili u najmu Lindblad Expeditions-National Geographic su bili u Dubrovniku, no ovaj tekst posvećen je brodovima koji u svojim imenima imaju riječi National Geographic. To su NATIONAL GEOGRAPHIC ENDEVAOUR i NATIONAL GEOGRAPHIC ORION

NATIONAL GEOGRAPHIC ENDEVAOUR NATIONAL GEOGRAPHIC ENDEVAOUR je izvorno izgrađen 1966. kao ribarski brod- koćar imena MARBURG.

Imao je 3095 bruto registarskih tona, bio je dug 89 i širok 14 metara. Dva 8- cilindarska MaK dizel motora preko jedne pitch propele su mu davali brzinu od 11,5 čvorova. Preuređen je za prijevoz putnika 1983., te se prvo zvao NORTH STAR, zatim CALEDONIAN STAR i otada je mogao ukrcati 169 putnika. Od lipnja 2001. je nosio ime ENDEVAOUR, a od 2005. NATIONAL GEOGRAPHIC ENDEVAOUR

Dana 2. ožujka 2001. brod je nevremenu udario u 30 metara visok val dok je prelazio Drakeov prolaz. Val je razbio prozore mosta i uništio navigacijsku i komunikacijsku opremu, ali brod je ostao u plutajućem stanju. U spašavanju mu je pomogao oceanski tegljač ARA Alférez Sobral (A-9) u vlasništvu argentinske mornarice, te je tri dana kasnije stigao u Ushuaiu koja je najjužnija luka u Argentini. Nakon 51 godinu plovidbi ipak 2017. godine NATIONAL GEOGRAPHIC ENDEVAOUR završava u rezalištu. Njegov inventar i danas krasi neke prostore te je klavir doniran školi Tomas de Berlanga u Santa Cruzu na Galapagosu. Strop mosta, ukrašen viđenjima polarnih medvjeda iz vremena provedenog na Svalbardu, nalazi se kod Svena Lindblada. Model, vrijedne umjetnine i drugi suveniri su također spašeni, a neki predmeti su preneseni na brod NATIONAL GEOGRAPHIC ENDEVAOUR II

NATIONAL GEOGRAPHIC ORION

NATIONAL GEOGRAPHIC ORION je izgrađen 2003. pod imenom ORION u brodogradilištu Cassens-Werft, Emden u Njemačkoj za tvrtku Explorer Maritime registriranu na Maršalovim Otocima, uz tehničko upravljanje grčke tvrtke Helios Shipping. Ima 3984 bruto tona, dug je 103 i širok 14,3 metara te može ukrcati 106 putnika i 75 članova posade. Jedan dizel MaK motor snage 2400 KW preko jedne propele ga pokreće brzinom od 15,5 čvorova. ORIONA je kratko vrijeme, koristio američki operater krstarenja Travel Dynamics International, a od 2008. do 2014. je u vlasništvu Orion Expedition Cruisesa. U ožujku 2014. preimenovan je u NATIONAL GEOGRAPHIC ORION te se pridružio brodovima u vlasništvu flote Lindblad Expeditions - National Geographica. Trup broda mu je dodatno pojačan za plovidbu ledenim područjima Arktika i Antarktika. I dalje je u plovidbi te se za vrijeme pisanja ovog teksta nalazi u luci Las Palmas na Kanarskim otocima.

National Geographic Endevaour

National Geographic Orion National Geographic Orion

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333

Fax: +385 20 418 551

MB: 1317857 PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

OD 24.10.2025. DO 30.10.2025.

Datum Vrijeme boravka Lokacija Očekivani broj putnika

Ime broda Dolazak Odlazak

24.10.2025

humanitarni prilozi

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

CENTAR MASLINA

RSLUKA8838E

Branka Majstorović s obitelji, u spomen na Marka Margaritonija, prilaže 400,00 EUR. Stanari zgrada Alberta Hallera br. 19, 21 i 23, u sjećanje na pok. susjeda Đura Tatalovića, prilažu 130,00 EUR. Mirjana i Nikola Vojvoda, u spomen na dobrog Marina Sesjaka, umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR. Katarina Kusalo, u spomen na dragog gospara Luku Agostinija, umjesto cvijeća prilaže 50,00 EUR. Ana Rajić s obitelji, u

spomen na pok. Luku Agostinija, umjesto cvijeća prilaže 50,00 EUR.

Vesna i Pavle Dabo, u spomen na pok. Anu Radin, umjesto cvijeća prilažu 50,00 EUR.

Stranica 1. od 1

Udruga za Down sindrom DNŽ

U spomen na dragog

rođaka Iva Obradovića umjesto vijenca obitelj Paškov prilaže 50,00 EUR-a

U spomen na pok. rođaka Iva Obradovića, Mato, Pero i Miho Bupić prilažu 60,00 EUR-a

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Ono si - što u samoći osjećaš.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

DOGODI SE TAKO

Dogodi se tako posve praznih dana Kad nisam ni za što kad i ne znam ništa Sinu uspomene s negdašnjeg ognjišta Iz djetinjstva znači svime začarana

Sjedim sam sa sobom sred praznoga stana

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

Maštom pletem štošta da ostvarim išta Nemam volje niti van iz boravišta

Prihvatit se nečeg sebi pouzdana

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026. VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026. VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Ne mogu prihvatit što mi se događa Davno napuštena nasukana lađa To sudim o sebi ali i to čemu

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Prepušten sam sebi ili možda nisam Zašto sve je čudno eto ne znam ni sam Konteso Ti tu si uvijek i u svemu 2/9/25

AUTO / MOTO

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939

Prodajem Opel Astru karavan 1.6 CDTI, 2017. godište, prešla oko 97 000 km, dobro očuvana, senzori za parkiranje, navigacija, centralno zaključavanje, pet vrata, registrirana do 05/2026, cijena po dogovoru, mob. 098 428 660.

Prodajem kombi Mercedes diesel, zatvoren, automatski mjenjač, registriran do 09.03.2026., 219 000 km, na krovu ima nosač, tel. 098 285 502.

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuje se poslovni prostor u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića, mob. 091 785 4829.

Iznajmljujem stan u privatnoj kući u Gružu na dulje vrijeme samcima, isključivo nepušačima, tel. 099 504 4672.

PLOVILA

Prodajem novu opremu s motorom za barku Istranku. Cijena po dogovoru. Mob: 098 747 113

Prodaje se jedrilica Jeanneau Aquille dužine 8,65 m+spirun i krmena platforma 1,10 m te dodatna oprema. Vrlo povoljno. Mob: 098 427 600

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030

Mijenjam jednosoban renovi-

ran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodajem obiteljsku grobnicu na Dubcu. Mob: 098 160 8479

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do

se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice

moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u

Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodaje se montažna kućica 24 m².Namještene dvije sobe, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0994430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Povoljno prodajem stol fi 110 cm na razvlačenje sa 6 stolica, kao novo, mob. 099 377 2297.

Prodajem vrlo povoljno vanjska ulazna vrata od PVC-a, bijele boje, dim. 205x100 cm, mini retro pećnicu Klaristen, kapaciteta za šest osoba, ugradbeno kuhalo s dvije ploče od rostfraja i televizor LG, ekran 140 cm. Prigodno za apartmane ili kuće za odmor. Za detalje nazovite: 098 285 355.

USLUGE RAZNO

Muškarac traži ženu za intimne susrete od 35 do 48 godina. Viber: 00387 63 633 635

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 20.10. do 26. 10.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 27. 10. do 2.11.

preminuli

Veselka Stojkov (1960)

Marija Moretić (1930)

Rajko Previšić (1970)

Nike Glavurtić (1937)

Marija Magdalena Čumbelić (1946)

Antun Hladilo (1943)

Dragica Crnčević (1942)

Šimun Šimunović (1985)

Pavo Lučić (1941)

Branko Jovanoski (1956)

Luce Škvorić (1958)

Rade Glanz (1944)

Ljiljana Asanović (1945)

Tomislav Tolušić (1954)

Nediljka Dundić (1940)

Katarina Anđelić (1934)

Refija Hrustan (1955)

DUBROVNIK KAO KULISA

Netflixova mega popularna serija se snimala ispred Sponze, stigle glavne zvijezde

foto PETRA SREBROVIĆ, Grgo Jelavic/PIXSELL

Dubrovnik je ponovno u središtu svjetske filmske scene! Ekipe megapopularne Netflixove serije Outer Banks stigle su u grad, a snimanje je započelo u ponedjeljak na Stradunu. Na setu ispred Sponze uočeni su neki od glavnih glumaca, Chase Stokes

(John B.), Madelyn Cline (Sarah), Madis Baily (Kiara), Johnatan Davies (Pope), Carlacia Grant (Cleo), i Drew Starky (Rafe). Brojni obožavatelji iskoristili su priliku da ih fotografiraju i izbliza pogledaju kako izgleda snimanje hit serije koja je osvojila publiku di -

ljem svijeta. Stradun, koji je već dobro poznat kao kulisa za velike produkcije, ponovno je oživio u holivudskom duhu. U jednoj od scena pojavljuje se u dubrovački Folklorni ansambl Linđo, a kao statisti i brojni Dubrovčani.

Ne zaboravite: u noći sa subote na nedjelju vraćamo sat unatrag!

U noći sa subote na nedjelju, 25. na 26. listopada 2025., prelazimo na zimsko računanje vremena. To znači da se kazaljke u 3 sata ujutro vraćaju na 2 sata. Ne zaboravite pomaknuti sat unatrag i uživajte u dodatnom satu sna!