Dubrovački dnevnik br. 257

KAKO ĆE IZGLEDATI ZIMSKI FESTIVAL

INTERVJU S OLGOM MURATTI

‘Dom ispod bolnice je strašno važan, pomoći će brojnim obiteljima da nastave funkcionirati’

stranica 10

Hrvatske ceste

poduzele korak, Pezo: ‘Građani već dugo čekaju!’ stranica 4

stranica 14

Dubrovčanin po vjeri i naciji, odvjetnik pravde i jedriličar slobode

stranica 20

Prvašići, sretno vam i uspješno bilo! stranica 6

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici

Ilustracija/ Grgo Jelavic/PIXSELL

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Tko pjeva, zlo ne misli!

Piše Vjera Šuman

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Svojom prošlom kolumnom jako sam snervala čitatelja, koji mi je ljutito poručio kako je vidljivo da ‘baš ne ćutim Zokija, ali nije lijepo kad pišem neistine’. I stvarno, napisala sam kako se o recentnim događajima s Jergovićem, Benkovcem i Festivalom u Šibeniku, Zoki nije oglasio. A kad tamo, primio Jergovića, potapšao ga po ramenu i potom osobno pošao na Festival FALIŠ gdje je pogledao izložbu o Sutjesci. Mogu samo reći - žao mi je, ali časni sude, nisam kriva. Naime, na dan kad je Zoki došao u Šibenik, DD je već bio u tisku. A Zoki, takav kakav je, baš od svih dana izabrao je taj dan doći u Šibenik. Ipak, nema sumnje, to je doista bila državnička gesta bez riječi, na kakvu baš i nismo od njega navikli. Ljeto je doista bilo prepuno, blago rečeno, neobičnih događaja zbog kojih je sasvim opravdano bilo očekivati koju od predsjednika. Ipak, Vlada je upravo dobila vrlo jasno i nedvosmislenu poruku s Pantovčaka o primanju izraelskog ministra vanjskih poslova. Zoki je jasno poručio kako nije pitanje zašto ga on nije primio, već zašto Plenki jest. Jednako tako, pitanje je zašto Hrvatska ne priznaje Palestinu i prešućuje zločine koje tamo radi Izrael. Ovo je još jedna državnička poruka, i svaka mu čast!

Istina je, nikad mi se nije sviđao način komunikacije kojim su Zoki i Plenki najviše institucije ove države pretvorili u ‘balkansku krčmu’, bez obzira na to što je u mnogim Zokijevim istupima bilo i vrlo precizne istine. Ali način na koji su izrečeni, nisu dostojni visoke institucije kojoj je na čelu. Srećom, ljudi se ipak mogu mijenjati i u zrelim godinama, barem ako je suditi po novoj odmjerenosti s Pantovčaka. S drugog zagrebačkog brda nismo čuli jednostavne i smirujuće riječi o tome kako u demokratskom društvu za koje su toliki branitelji dali živote, upravo to što je demokratsko znači kako svatko smije misliti i reći svoj stav i onda kad je posve različit od većine. Bez straha kako će zbog toga biti napadan, udaren ili vrijeđan. Kultura dijaloga i argumenata nije stanovala ni u Uredu predsjednika, ni u Banskim dvorima, dok u Parlamentu i gore od toga. Odraz takve komunikacije zrcali se u našim školama među klincima, kao što se prelilo na stadione i ulicu u kojem oni ‘pravi’ napadaju i udaraju one ‘krive’, koji drugačije misle i govore. Jednako kao i ono ‘Ubij, ubij Srbina’, na Vučićevu radost. To, dečki moji dragi, nije popudbina braniteljske žrtve.

ivimo u vremenu posve suludo podjeljenog društva oko prošlo -

sti, umjesto oko budućnosti. Nema pobune zbog odurnih krađa iz Državnog proračuna, a ne treba duboko kopati, dovoljno je spomenuti Beroša i Žalac, koji su sam vrh i/ili tek početak koruptivnog brda. Zašto branitelji šute o tim i takvim karcinomima koji nam izjedaju državu? Državu za koju su se borili. Šute li zato što su uspješno i njih podijelili svi ovi slini šefovi udruga s bezbrojnim beneficijama, sve do samog vrha Udruge? Šute li dečki i zbog Registra branitelja koji je zatvoren kako bi ostala tajna tko se sve vodi pod ‘braniteljima’? Znamo samo kako brojka buja iz godine u godinu. I beneficije odabranima.Oni sami najbolje znaju tko je doista bio branitelj, jednako kao što sami znaju zašto su odabrali šutnju i o tome i svim stvarnim problemima našeg društva. Na njima je.

Zoki, koji uživa potporu od desnog preko centra do lijevog spektra, ma što to značilo, najavio je, nakon ovog mandata, odlazak u političku mirovinu.

Tim prije nema razloga šutjeti o devijacijama koje dijele naše društvo. Osim ako? Možda se ipak ne želi s razlogom zamjeriti onim ‘desnima i još malo desnije’? Ima logike. Nikad ne znaš koja ideja će ga ‘puknuti’ nakon kraja ovog mandata. A onda bi mu mogla dobro doći ‘podebljana’ potpora. Ako je u pitanju ta vrsta kalkulacije, onda dobro. Mi Hrvati imamo veliko razumijevanje za kalkulante. Ni prvi ni zadnji političar koji prije svega brine o sebi. Ili, kako naš narod kaže i smatra posve, prihvatljivim: ‘Ako ne znaš sebi, kako ćeš onda pomoći meni ?’. Možda ne tim riječima, ali to je smisao.

Komičan bez namjere bio je naš dobri Jandroković. I Monty Python bi mu pozavidio. Dao je jasne upute saborskim zastupnicima. Ne mogu, kad im padne na pamet uzvikivati ZDS jer je to fašistički pozdrav i moguće veličanje ustaškog režima. Ako ga pjevaju u sklopu Bojne Čavoglave, onda je to posve nešto drugo i to će tolerira-

ti. Jer tko pjeva, zlo ne misli! Obećao je kako će pomno pratiti svaki nastup naših zastupnika, kako bi mogao jasno razlikovati jedno od drugog. I zato, dragi naši parlamentarci, dajte malo prije početka zasjedanja vježbajte to vražje pjevanje. A ne da nam revete po Saboru i susjedi pomisle kako su magarci s one farme na Pelješcu došli na neki prosvjed. Uzmite koji sat pjevanja i sve će biti u redu. Znam da niste pjevači, ali brate mili, potrudite se malo! Imajte obzira prema onima s barem mrcu sluha. Lijepo i melodiozno, pjesmom nam to, je li, kažite.

Umeđuvremenu, svoj dio saborskog mandata završila je naša Viki, pa su oni koji trebaju odvjetničke usluge na dobitku. Za nas je to jedan manje koji ‘igra’ za Grad. Šteta, tim prije što su joj nastupi bili uvijek vrlo dobro pripremljeni i među rijetkim, suvislo i jasno strukturirani. To je nešto što nije česta pojava u našem Saboru. I na kraju, samo ću reći 4:0! Tooooo! Eto vas.

PROJEKT KOJI (PRE)DUGO ČEKAMO

Napravljen novi korak u izgradnji brze ceste, župan Pezo: „Naši sugrađani nemaju vremena za čekanje i ja ih razumijem”

Brza cesta od Dubrovnika do Zračne luke Ruđer Bošković česta je tema među građanima, ali i političarima, već dugi niz godina. Provjerili smo postoji li neki pomak u projektu i može li se uopće nagađati kad bi radovi mogli početi

Izgradnja brze ceste od Dubrovnika do dubrovačke Zračne luke nije ništa novo. Spominje se već dugi niz godina, a glasnije tijekom sezone. Razlog je vrlo očit: poveća se gustoća prometa, što dovodi do češćih gužvi, a nažalost i nesreća, koje zbog ograničenog prometovanja imaju utjecaj na lokalno stanovništvo, ali i turiste, pogotovo one na odlasku iz Dubrovnika. Povremeno ih se može vidjeti i kako s kuferima idu uz magistralu, u strahu da će zakasniti na avion.

Stanovnici Dubrovačko-neretvanske županije nerijetko imaju različite stavove o raznolikim temama, ali što se tiče brze ceste, nema puno onih koji bi rekli da nam brza cesta nije potrebna. Međutim, problem nastaje kad se ‘’zagrebe ispod površine’’ i počne razmišljati o detaljima, posebice o trasi. Bilo je to jasno i prije dvije godine otprilike baš u ovo vrijeme, kad je organiziran zbor građana, ali i javno izlaganje Studije utjecaja na okoliš brze ceste Dubrovnik – Zračna luka. Studija se referirala na jednu varijantu trase, koja i nije bila po volji građana.

Rasprava je bila višesatna i vrlo detaljna. Javljali su se građani iz Rijeke dubrovačke, Župe, Konavala, Grada, s nizom primjedbi. Nisu rekli da ne žele brzu cestu, ali nisu je željeli na planirani način, u strahu zbog ugroza – od onih ekoloških do privatnih, ukoliko bi trasa prolazila kroz njihovo zemljište.

‘’Ne’’ je rekao čak i dubrovački gradonačelnik. Jasno je svoje mišljenje izrazio u više navrata, a na samom javnom izlaganju stav Grada Dubrovnika prezentirao je pročelnik Božo Benić. „Grad Dubrovnik želi jasno istaknuti da se protivi iz-

Piše Ivana Smilović

gradnji ovako predložene trase kroz značajni krajobraz Rijeke dubrovačke. Još od kraja 2016. to je jasno artikulirano kroz različite postupke Grada Dubrovnika”, kazao je tada Benić i naglasio da je Studija utjecaja na okoliš imala bitan propust – nije ispitala drugu varijantu trase koja je bila predložena.

NOVI KORAK, NOVI UGOVOR

Jasno je da su ove situacije dovele do naglog odlaska u rikverc, nakon laganog pritiskanja gasa. Dvije godine su prošle, brza cesta se nekoliko puta spomenula u predizbornoj kampanji, ali dojam je bio da se ništa ne događa. Poslali smo zato Hrvatskim cestama upit, kako bismo provjerili u kojem je stadiju projekt, koji je pomak napravljen, koji su planovi i budući koraci, koja bi trasa trebala biti, postoje li druge varijante, kao i projekcije kada bi trebali započeti radovi. Puno je bilo pitanja, a odgovora skoro nimalo, ali uz objašnjenje iz Hrvatskih cesta.

Kako su napisali, 27. kolovoza 2025. sklopljen je ugovor za izradu dodatnih analiza ceste Dubrovnik – Zračna luka, u okviru kojih će se dodatno analizirati mogućnosti izgradnje ove važne prometnice, s krajnjim ciljem odabira varijante trase i realizacije izgradnje.

„O svim novim okolnostima javnost ćemo pravovremeno obavještavati, s obzirom na to da izvršenje ugovora tek započinje. Naime, dok se ne napravi kompletna analiza koja je predmet ugovora, nismo u mogućnosti prejudicirati i komentirati rješenja koja će iz istog eventualno proizaći. Slijedom navedenog nismo u mogućnosti dati konkretne od-

„Dok se ne napravi kompletna analiza, nismo u mogućnosti prejudicirati i komentirati rješenja koja će iz istog eventualno proizaći”, objasnili su iz Hrvatskih cesta

„Od početka svog mandata, župan Blaž Pezo kao prioritetan postavio je cilj prometne povezanosti naše županije čiji je jedan od temelja svakako brza cesta do Zračne luke”, piše u odgovoru Dubrovačko-neretvanske županije

govore na vaša pitanja”, napisali su u odgovoru. Dakle, korak je napravljen, ili možda bolje rečeno koračić. No, ‘ipak se kreće’, rekao bi Galileo. Za više detalja obratili smo se Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Bivši župan Nikola Dobroslavić itekako je isticao važnost brze ceste, a čini se da taj stav zadržava i Blaž Pezo.

Kako su naveli, projekt brze ceste od Dubrovnika (Osojnika) do Zračne luke Ruđer Bošković prioritetni je projekt za šire dubrovačko područje i cijelu Dubrovačko-neretvansku županiju. Potvrdili su informaciju kako Hrvatske ceste provode dodatna ispitivanja varijantnih trasa navedene prometnice.

CESTA – DA, ALI NE NAUŠTRB SUGRAĐANA

„Od početka svog mandata, župan Blaž Pezo kao prioritetan postavio je cilj prometne povezanosti naše županije čiji je jedan od temelja svakako brza cesta do Zračne luke. Upravo zato, s resornim ministarstvima i državnim tvrtkama usuglašene su redovite koordinacije po pitanjima ključnih cestovnih infrastrukturnih projekata. Na prvoj takvoj koordinaciji, održanoj u srpnju, župan je istaknuo kako brza cesta mora biti realizirana, ali ne nauštrb naših sugrađana, ne na način da bi negativno utjecala na okoliš”, objasnili su iz Županije.

Sam župan istaknuo je da je povukao konkretne poteze.

“Na održanom sastanku s načelnikom Općine Župa dubrovačka Markom Miloslavićem jasno sam istaknuo kako se novo vodstvo Općine mora jasno postaviti prema ovom projektu, prema pred-

loženim trasama, a potom isto očekujem i od Grada Dubrovnika. Naši sugrađani u Konavlima, u Župi i u Gradu više nemaju vremena za čekanje, niti strpljenja, i ja ih razumijem”, poručio je župan. Inače, iz stranke ŽUPKA, iz koje je stigao novi načelnik Općine Župa dubrovačka, jasno su komunicirali nezadovoljstvo predloženom trasom prije dvije godine prilikom javne rasprave. ”Nekome je prostor Župe samo još jedna karta na prometnom planu Hrvatske, nama je Župa dom. Uvidom u dokumentaciju Studije utjecaja na okoliš, uočili smo niz situacija za koje vjerujemo da će  bitno utjecati na okoliš, zdravlje i kvalitetu života naših sugrađana”, napisali su tada u priopćenju. Treba se nadati kako će nova rješenja koja se trenutno osmišljavaju biti prihvatljivija.

A brza cesta utječe na sve, baš kao i njen nedostatak. Za mišljenje o njenoj važnosti same pitali smo i direktora Zračne luke Ruđer Bošković, Viktora Šobera.

„Brza cesta igra ključnu ulogu u širenju i daljnjem razvoju Zračne luke Ruđer Bošković. Sadašnje stanje ima značajne negativne posljedice na različite aspekte cijele destinacije. Unatoč svim našim naporima i povećanju broja prijevoznika i linija, jasno je da bez infrastrukture ne možemo ostvariti puni potencijal naše zračne luke. Stoga je od presudne važnosti što prije pronaći rješenje koje će omogućiti efikasno funkcioniranje cijele destinacije, poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva te omogućiti brži i, što je izrazito bitno, sigurniji prijevoz”, kazao je Šober.

KRENULA JE NOVA ŠKOLSKA GODINA

U klupe dubrovačkih škola sjeo 441 ‘prvašić’

Ove godine u klupe sedam gradskih osnovnih škola sjelo je 3507 učenika, od toga 441 prvašić. Angažirana su 92 pomoćnika u nastavi, osiguran je besplatan školski obrok za svu djecu te je u tri nove škole uveden i topli obrok koji će koristiti 500 učenika. Također, za sve dubrovačke školarce pokaz javnog gradskog prijevoza je besplatan.

‘Prvašiće’ su u osnovnim školama obišli i pozdravili ih gradonačelnik Mato Franković, zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo Dživo Brčić te gradska vijećnica Katarina Doršner. Sudjelovali su u programima koje su škole organizirale kako bi pozdravili svoje prvašiće i

poželjeli im sretan i uspješan početak školskog obrazovanja.

Gradonačelnik Mato Franković pozdravio je polaznike prvih razreda, njihove roditelje, kao i djelatnike u OŠ Mokošica te se osvrnuo na radove na dogradnji i rekonstrukciji škole koji su u tijeku.

‘’Ulazimo u još jednu novu školsku godinu koja će po svemu ovdje za nas u Mokošici biti izazovna, u blizini škole imamo gradilište i prometno će sve skupa biti izazovno posložiti, međutim najvažnije je da djeca budu sigurna. Ponekad naše odluke zato neće biti prihvaćene s veseljem, ali sve radimo u interesu djece. Treba izdržati ovu go-

dinu da bi nam u idućoj svima bilo lakše jer, kao što znate, nakon izgradnje nove zgrade sva djeca će ići u nastavu u jednoj smjeni“, rekao je gradonačelnik Franković. Najavio je i rekonstrukciju jednog dijela postojeće zgrade te pozvao roditelje na strpljenje i suradnju. Prisjetio se ovom prigodom i svog prvog dana škole i poželio djeci puno sreće i uspješan početak nove školske godine.

Zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović pozdravio je prvašiće u OŠ Marina Držića, OŠ Lapad i OŠ Marina Getaldića, pročelnik Dživo Brčić u OŠ Antuna Masle i OŠ Ivana Gundulića, a vijećnica Katarina Doršner u OŠ Luka Paljetka.

Franković na sastanku

Otočnog vijeća , glavna tema su nove prilike za razvoj otoka

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sudjelovao je u ulozi člana Otočnog vijeća na 3. sastanku ovog savjetodavnog tijela Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije održanom u Korčuli. Sastanku je nazočila i pročelnica Upravnog odjela za europske fondove i gospodarstvo Martina Skopljaković.  Uz predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića u radu Otočnog vijeća sudjelovali su potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs, ministar demografi-

je i useljeništva Ivan Šipić, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataša Mikuš Žigman i ministrica zdravstva Irena Hrstić.

Na sastanku je bilo riječi o novim prilikama za razvoj otoka, održivim stanovanjem kao budućnosti otoka, zdravstvenoj zaštiti na otocima, izgradnji i rekonstrukciji sustava javne vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda, kao i o otočnoj marikulturi i razvoju održivog plavog gospodarstva. Raspravljalo se i o programu Vlade Republike Hrvatske iz EU fondova - Integriranom teritorijalnom programu (ITP) za otoke koji snažno podupire teritorijalni pristup te je jedinicama lokalne samouprave omogućila određi -

vanje prioriteta.   Iz ovog programa Grad Dubrovnik će financirati projekt „Revitalizacija parka Mayneri na otoku Lopudu“ vrijedan je 1.684.203,15 eura, i to bespovratnim sredstvima u iznosu od 85% od vrijednosti projekta, što iznosi 1.429.187,50 eura. U tijeku je javna nabava za izvođenje radova, nakon čega će uslijediti radovi ovoj važnoj investiciji koja predstavlja kontinuitet ulaganja u Elafitske otoke. Projektni partner je društvo Vrtlar Dubrovnik, a Dubrovačko-neretvanska županijska razvojna agencija DUNEA koordinator je provedbe programa.

ITP programom Hrvatska se na razini Europe predstavlja kao primjer dobre prakse, a program osigurava nastavak ulaganja u razvoj otoka.

PARTICIPATIVNO BUDŽETIRANJE Završeni

radovi na uređenju parkinga u Zatonu

Kroz prošlogodišnji ciklus participativnog budžetiranja, s realizacijom u ovoj godini, građani Zatona izglasali su uređenje parkinga u ulici Vrh Sela. Projekt je uspješno realiziran, a ukupno je uređeno 21 parkirno mjesto, uz dodatna 2 mjesta namijenjena osobama s invaliditetom te 2 mjesta za motore. U sklopu radova izrađena je i pješačka staza koja će voditi do buduće autobusne stanice uz državnu cestu D8.

Radove je izvela tvrtka Texo gradnja d.o.o., a ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 52.873,38 eura s PDV-om.

Projekt Participativno budžetiranje građanima omogućava aktivno uključivanje u odlučivanje o raspodjeli dijela sred-

stava iz gradskog proračuna te izravno oblikovanje razvoja svojih lokalnih zajednica. Građani svake godine kroz radionice predlažu te potom biraju najbolje projekte za realizaciju u idućoj godini (po jedan projekt za svaki gradski kotar i mjesni odbor) uz osigurana sredstva u proračunu Grada Dubrovnika.

U lipnju ove godine proveden je i novi, treći ciklus radionica u gradskim kotarima i mjesnim odborima. Nakon stručne analize svih zaprimljenih prijedloga, građani Dubrovnika će po treći put zaredom birati projekte koji će se realizirati u idućoj godini. Pojedinačne vrijednosti projekata iznose do 60 tisuća eura po mjesnom odboru i do 120 tisuća eura po gradskom kotaru.

Franković razriješio Slobodana Begića dužnosti

ravnatelja Dubrovačkog

simfonijskog orkestra, Stijepo Medo imenovan za v.d.

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković donio je prošlog tjedna odluku o razrješenju Slobodana Begića s dužnosti ravnatelja Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

Razrješenje je doneseno na osobni zahtjev dosadašnjeg ravnatelja, a stupilo je na snagu 7. rujna 2025.

Do izbora novog ravnatelja nove ustanove, od ponedjeljka, 8. rujna orkestrom upravlja Stijepo Medo, drugi klarinet i nadzornik orkestra.

Grad Dubrovnik zahvaljuje gospodinu Slobodanu Begiću na dosadašnjem angažmanu i doprinosu razvoju Dubrovačkog simfonijskog orkestra, osobito tijekom obilježavanja 100. obljetnice Orkestra te realizaciji važnih projekata poput obnove ljetnikovca Crijević-Pucić.

Olga Muratti, gradska vijećnica HSU-a

‘ Dom na Medarevu užasno je važan, pomoći će brojnim obiteljima da nastave funkcionirati’

Olgu Muratti ne treba posebno predstavljati, jer je svojim političkim djelovanjem obilježila posljednja desetljeća. Trenutno članica HSU-a progovara o nesuglasicama unutar stranke, ali i izazovima za osobe treće životne dobi

Olga Muratti jedno je od najpoznatijih lica dubrovačke politike. Dugi niz godina u SDP-u, a u posljednje vrijeme ispred HSU-a, gdje su upravo aktualne stranačke nesuglasice bile povod za naš razgovor.

Što se točno dogodilo između vas i predsjednika županijske organizacije HSU-a Cvijeta Cvjetkovića?

Nekad neki ljudi, čini mi se, jednostavno zalutaju u politiku ne shvaćajući da i tamo postoje statuti, pravilnici.... i sve ono što određuje naš rad i djelovanje. Iskreno, ni ja sama ne znam što se točno dogodilo i nije dobro što se o nama raspravlja u medijima a ne unutar naša „četiri zida“. Mi smo dobili povjerenje svog članstva da brinemo o njima i očekujem da toga postanemo svi svjesni. Stranka ne pripada nama nego članstvu, a njima smo i odgovorni. Na toj sjednici sam najprije ostala začuđena, pa se smijala, pogledala kolege... No kad sam prespavala, ostao je gorak okus što nam sve to treba. Nakon mog odlaska iz SDP-a rekla sam da se više neću baviti politikom, jer mi je dosta raznih unutarstranačkih igrica i nadmudrivanja. HSU je za mene više pripadanje nego politika, odnosno potreba, jer o osobama treće životne dobi treba skrbiti i voditi računa o poboljšanju njihovog svakodnevnog življenja koliko god je to moguće. To mora biti prioritetni zadatak umirovljeničkih stranaka i svih ostalih umirovljeničkih asocijacija. Život je jako čudan i tek kad čovjek kroči u tu zadnju fazu života shvati koje sve životne probleme njegovi vršnjaci imaju. I valjda zato, kad su me pitali da se priključim HSU-u, iako tad o tome nisam ni razmišljala, pristala sam, jer sam, bez pretjerivanja, smatrala kako moje znanje i iskustvo mogu pomoći u poboljšanju života starijih. Ne znam koliko sam pomogla, ali sigurno nisam odnemogla. Uglavnom, sve ovo će imati svoj kraj, a meni nije

ni važno hoću li kao član stranke ili kao čovjek nastaviti pomagati osobama starije životne dobi i njihovim obiteljima koliko god budem znala i mogla.

Meni je odavno jasno ovo što govorite, no smatrate li da sve ovo niste najbolje iskomunicirali u javnosti? Ima onih koji smatraju da vam je politika još uvijek važna i da ste se zato priklonili HDZ-u u sklopu koalicije. Jednom kada uđete u politiku, što god radite, uvijek je tu negdje prizvuk da ste političar. Često se tako sve trpa u isti koš govoreći da su svi isti. To nije tako, jer nikad nismo svi isti i to mi je uvijek smetalo, a posebno je to smetalo mojoj obitelji, mojoj djeci.... Ja sam radila 46 godina i uvijek daleko od direktorskih i drugih prestižnih pozicija. Onaj tko me pozna, pozna me! Važno mi je da mirno spavam i da me se ne tiče tko što misli, posebno tko me ne zna. Savjest mi je čista. Naravno, u politici kao i u svakom drugom poslu, naprave se greške, ali nikad ništa nisam uzela što mi ne pripada, niti sam zapošljavala ikoga od mojih i priuštila im ikakve druge povlastice. Možda zaista prema javnosti nisam dobro iskomunicirala moju sadašnju ulogu, zato jer nisam imala ni potrebe. Dogodilo mi se valjda isto kao nevinima na sudu. Slabo se brane, jer znaju da nisu krivi.

Kako vam se uopće razvio taj žar za bavljenje politikom? Pogotovo što i sami kažete da vam obitelji nije bilo drago.

To je nešto što čovjek ne može objasniti, ne može kontrolirati. Postoji to nešto negdje u vama što u nekom momentu proključa i više se ne može zaustaviti. Meni se taj moment dogodio kada su mi djeca odrasla. Tada sam očito imala viška vremena, i odlučila da je došlo vrijeme da pokušam nešto dati zajednici, pomoći ako mogu. Na početku

“Važno mi je da mirno spavam i da me se ne tiče tko što misli, posebno tko me ne zna. Savjest mi je čista. Naravno, u politici kao i u svakom drugom poslu, naprave se greške, ali nikad ništa nisam uzela što mi ne pripada, niti sam zapošljavala ikoga od mojih i priuštila im ikakve druge povlastice“

Piše Maro Marušić foto Dubrovački dnevnik

„Izgradnja ovog

doma je prevažan projekt za Dubrovnik, i to kako za starije osobe tako i za mlađe. Kada se dogodi nevolja u obitelji, poput demencije, nepokretnosti, skoro pa uvijek veći problem imaju mlađi članovi obitelji nego osoba koja boluje. Ako mlađi ne mogu adekvatno zbrinuti starije, onda posljedično pati odgoj njihove djece, pati posao, a često obitelj preko noći, zbog neimanja adekvatne skrbi o svojim starijima, postanu socijalni slučaj“

sam mislila - ma samo ću malo i krenula sam s aktivnostima u tadašnjoj mjesnoj zajednici Pile-Kono s ljudima od kojih sam jako puno naučila o suživotu s građanima i njihovim potrebama. I onda, ne znam ni sama u kojem trenutku, shvatiš da je to sve ipak samo politika i ne može se kontrolirati, ona vas odnese. Uvijek me guralo to da nekome pomognem ako ikako mogu. Tako je ostalo sve do danas. Ne bih ništa mijenjala, jer me sve to negdje ipak i ispunjava. Naravno, sada sam zrela, iskustveno napredovala, pa sam rekla ‘ne’ klasičnoj politici, nego me jedino i isključivo interesira boljitak društva, u ovom mom slučaju za osobe treće životne dobi.

Na kraju krajeva, lokalna politika bi trebala biti puno više životna, a znatno manje ideološka. Možete primijetiti da na Gradskom vijeću, i u javnosti općenito, uopće ne sudjelujem u ideološkim prepucavanjima, nego isključivo u konstruktivnim raspravama. Voljela bih kad me sutra netko zamijeni u Gradskom vijeću da i taj vodi brigu o osobama starije životne dobi, ali i o svim kategorijama društva kojem su potrebne brige, zajednice u kojoj žive. Mislim da je jako važno da se o tome govori, a probleme najbolje razumije onaj tko određenoj grupaciji i pripada. Ne mogu mladi znati koji

su problemi starih, ali ih treba osvješćivati, jer samo zajedničkim djelovanjem mladih i starih možemo pomoći jedni drugima.

Najavljujete konačno političko umirovljenje? Kako god završe ova trenutna događanja unutar stranke, ja imam vijećničko mjesto koje ću odraditi do kraja. Cilj mi je doprinijeti realizaciji projekta i ovog doma za starije na Medarevu i onda mogu kazati da je to točka na ‘i’ moga političkog djelovanja. Izgradnja ovog doma je prevažan projekt za Dubrovnik i to kako za starije osobe tako i za mlađe. Kada se dogodi nevolja u obitelji, poput demencije, nepokretnosti, skoro pa uvijek veći problem imaju mlađi članovi obitelji nego osoba koja boluje. Ako mlađi ne mogu adekvatno zbrinuti starije onda posljedično pati odgoj njihove djece, pati posao, a često obitelj preko noći, zbog neimanja adekvatne skrbi o svojim starijim, postane socijalni slučaj. Tako da je pitanje starijih pitanje cijelog društva.

Kakva je skica prosječnog dubrovačkog umirovljenika?

Standard dubrovačkih umirovljenika u odnosu na ostatak Hrvatske je puno bolji pogotovo kada ga uspoređujemo primjerice sa Slavonijom ili nekim

‘S Matom Frankovićem se uvijek može voditi dijalog’

„Mirovina ovisi o uplatama doprinosa, to je svima jasno. Tako da se zna dogoditi da neka zanimanja primjerice pomorci koji su radili na stranim brodovima imaju male mirovine, a ponekad je to slično i s onima koji se bave vlastitim obrtima, jer momentalno dobro žive, ali ako ne uplaćuju adekvatne doprinose to se odlaskom u mirovinu pokaže pogubnim i rezultira tim malim mirovinama“

drugim ruralnim dijelovima. Naravno, svaka regija i svaki grad imaju neke specifične izazove. U Dubrovniku je sreća što umirovljenik, mimo penzije, može iznajmiti sobu ili nešto slično, te imati dodatan prihod, ili ako to nema, može pridonijeti obitelji na neki drugi način. Naravno, kada o svemu ovome pričamo osnovni uvjet je da je njegovo zdravstveno stanje bar donekle dobro. U drugim dijelovima Hrvatske veći su financijski izazovi za umirovljenike. Mirovine su takve kakve su, niske i nedostatne za sve što starije osobe trebaju. Moramo postati svjesni da je kasno o tome razmišljati kada se dođe u mirovinu.

Vaša generacija je još imala mirovine, a moja će teško, jer mnogi rade honorarne poslove ili imaju obrte. Neće biti baš mirovina ni za one koji se bave apartmanima. Mirovina ovisi o uplatama doprinosa, to je svima jasno. Tako da se zna dogoditi da neka zanimanja primjerice pomorci koji su radili na stranim brodovima imaju male mirovine, a ponekad je to slično i s onima koji se bave vlastitim obrtima, jer momentalno dobro žive, ali ako ne uplaćuju adekvatne doprinose to se odlaskom u mirovinu pokaže pogubnim i rezultira tim malim mirovinama. Jasno je da se u datom trenutku netko bavi onim što mu najviše odgovara, i na način kako mu najviše odgovara, ali dugoročno može nastati problem. Neuređena država poput naše samo pogoduje ovom neredu.

Treba li država dati mogućnost nekome umirovljeniku tko želi da radi puno radno vrijeme?

Ako je čovjek pristojnog zdravstvenog stanja može biti koristan društvu i nakon što napuni 65 godina. Stoga se zalažem da svatko ima mogućnost izbora. Ili da ne radi, ako neće, ili da može birati između pola i punog radnog vremena. Bilo bi dobro da je mogućnost rada nakon mirovine izbor, a ne nužda zbog malih mirovina. Sada je na snazi zakon koji omogućuje rad i nakon mirovine. Mogućnost izbora je ono što je važno kako bi umirovljenik ostao aktivan član zajednice i kako bi se smanjila osamljenost. Sve je bolje nego sjedati na kauču s upaljenim vijestima na televiziji. To je propast. Ne mora se umirovljenik baviti s nečim što donosi primanja (ako mu to nije nužno), ali recimo kao hobi bi bilo sjajno da ima vrt, neku udrugu, jednom riječju mjesto gdje se osjeća ugodno i ispunjeno.

Nije loše ni druženje u prostorima Udruge 65+. Koliko sveukupno imaju prostora na području Dubrovnika?

Ne znam točno, nisam sigurna koliko ima takvih prostora, ali ovaj klub radi sjajne stvari. Slikarstvo, učenje stranih jezika, pisanje poezije, hodanje, vježbanje... Sve su to aktivnosti koje nude starijima. Mnogi mogu tamo ostvariti svoje afinitete za

koje prije nisu imali vremena. Znaju se tamo organizirati i plesnjaci, svašta nešto. Inače, oni su udruga pri Crvenom križu čiji rad treba isticati i preporučavati starijim osobama.

Doduše, neki kvartovi su, da tako kažem, blagoslovljeni prostorom za umirovljenike, dok ih drugi uopće nemaju poput našeg kotara Pile-Kono.

Da, to je istina. Gruž ima čak tri prostora, što je za svaku pohvalu, imaju ga Montovjerna, Lapad, Mokošica, Grad ..... Čak mislim da svatko i ne treba imati zaseban prostor, jer jedan prostor može koristiti i više umirovljeničkih organizacija, napraviti raspored aktivnosti i to bi moglo biti rješenje za ona područja koji prostor nemaju, a jedan od tih je i moj kotar Pile-Kono. Točno je da u prostorijama DURA-e postoji prostor za Pile-Kono, ali teritorijalni ustroj našeg kotara je čudan i ogroman, pa je nekome s Gornjeg Konala prilično teško doći do Pila, posebno jer je ovaj dio našeg grada prometno nepovezan. Ako umirovljenik s Gornjeg konala nema auto, nema mogućnosti doći do drugih dijelova grada i to se mora mijenjati.

Umirovljenici imaju besplatan autobus Libertasa, no njihove linije su čudne i skoro da se nisu mijenjale pola stoljeća. Većina autobusa i dalje vozi na Pile, iako Dubrovčani tijekom sezone ne idu u grad, a bogme rijetko i zimi. Bi li autobusne linije trebalo prilagoditi drugačijim potrebama modernog doba? Naravno da bi. Primjerice ljudi s Ilijine glavice ne mogu doći do Gruža ako nemaju automobil. Ili kako će netko iz Sedam smrtnih grijeha, tko nema auto, ići u Lapad, Gruž, Mokošicu, Babin kuk? Ali zato sve linije idu preko Pila gdje su najveće gužve?! Zašto iz Mokošice ne bi bila linija za Lapad? Ili za bolnicu na Medarevu, koja bi trebala biti kvalitetno povezana sa svim gradskim kvartovima.

Kako poboljšati zdravstvenu skrb?

To je više pitanje za državnu razinu. Inače, stanje u dubrovačkoj bolnici nije idealno, ali nije ni katastrofa. Liste čekanja ne smiju biti preduge, jer u starijoj dobi čekanje može značiti smrt. Osobe treće životne dobi trebale bi imati prioritet u pregledima posebno onima koje se dugo čekaju. Ako se pregled ne može u razumnom roku obaviti u Dubrovniku, onda bi umirovljeniku trebalo osigurati liječenje u nekom drugom gradu. Ne samo pregled, nego i liječenja. Znam puno ljudi koji idu u Split na zračenja. Liječenje i njihovi problemi su višestruki i često teško rješivi, počevši od prijevoza, smještaja pa je vrlo često veći problem naći smještaj nego dobiti termin. Tu se mora nešto napraviti.

A bit će još veći ako zaživi zakon o apartmanima u zgradama i potpisima, pa mnogi više ne

‘Sve je bolje nego sjedati na kauču s upaljenim vijestima na televiziji’

„Libertas bi trebao mijenjati svoje autobusne linije. Primjerice, ljudi s Ilijine glavice ne mogu doći do Gruža ako nemaju automobil. Ili kako će netko iz Sedam smrtnih grijeha, tko nema auto, ići u Lapad, Gruž, Mokošicu, Babin kuk? Ali zato sve linije idu preko Pila gdje su najveće gužve?! Zašto iz Mokošice ne bi bila linija za Lapad?

Ili za bolnicu na Medarevu, koja bi trebala biti kvalitetno povezana sa svim gradskim kvartovima“

budu kratkoročno iznajmljivali. U Zagreb se najviše ide na preglede, a većinom su zgrade. Što se tiče apartmana u zgradama nisam protiv ako ne narušavaju kućni red. Ali kako to kontrolirati?

Davati bučnim turistima loše ocjene na Airbnb-iju pa ih nitko više neće primiti. Ali da se vratimo na naše teme. Treba li Grad Dubrovnik (g) raditi stanove za liječnike te medicinske sestre i tako poboljšati zdravstvenu skrb?

Treba, ali pod strogo kontroliranim uvjetima. Nisam ja najpametnija, ali možda po modelu da liječnik ili medicinska sestra dobiju vlasništvo nad stanom tek kada odrade svoj radni vijek u dubrovačkoj bolnici i odu u mirovinu. Najgore je rješenje dati im stan, pa da oni odu iz Dubrovnika, a taj stan iznajmljuju turistima. Primjerice, znamo svi da dubrovačka bolnica daje specijalizacije liječnicima, ali se oni nakon toga nisu obvezni vratiti u našu bolnicu. A najluđe je da se onda ne može dobiti ista specijalizacija, jer je već dobivena, a liječnik je otišao i ne radi u dubrovačkoj bolnici. To nema nikakvog smisla.

Hoće li Dom za umirovljenike na Medarevu uspjeti naći adekvatnu radnu snagu? I tu će trebati raznih specijalista.

Neka ga prvo završimo. Ne smijemo gledati negativno, jer onda je lako odustati. Korak po korak. Sadašnji trenutak je bitan. Sutra ćemo rješavati ono od sutra.

Nisu još krenuli upisi za dom? Kada će se završiti i otvoriti vrata?

Ma ne. I to spada u drugu fazu. Dom će biti gotov, nadamo se, iduće godine. Kada se dom jednom završi potrebe ovoga grada za takvom vrstom skrbi bit će poprilično zadovoljene. Dvjesto novih ležaja nije mala brojka. Posebno raduje što će biti zadovoljeni uvjeti za osobe koje boluju od demencije. Kako trajni boravak, tako i (polu)dnevne mogućnosti. To će jako pomoći obiteljima da nastave funkcionirati. Mislim da neki ljudi još uvijek nisu svjesni koliko je ovo važno.

Slažem se. Ovo je najbolji projekt Grada Dubrovnika u ‘ohoho’ godina. Promijenila su se vremena. Ljudi su prije zazirali od domova, ali ako su oni dobro uređeni, mogu itekako povećati kvalitetu života kako osobi starije dobi, tako i njihovim obiteljima. Mato Franković, iako još uvijek mlađahan, prepoznao je ovo o čemu govorimo. Ja i on nismo politički isti, jer nikad nisam bila HDZ, niti ću ikad biti, ali podržavam politiku Mata Frankovića koja će poboljšati kvalitetu života naših građana. Nadrasla sam ideološke igrice, a Mato ima razumijevanja za osobe starije životne dobi i zato će, dok god je takav, imati moju svekoliku podršku. S njim se uvijek može voditi dijalog, predlagati, sugerirati, a Dom umirovljenika na Medarevu je plod takvih razgovora. Nakon otvaranja Doma mogu mirne duše u političku mirovinu. I posvetiti se svemu onomu što želim, a za što do sada nisam imala vremena ili ga nisam znala naći. U svakom slučaju, reklo bi se - svako vrijeme ima svoju ljepotu, samo je treba znati i htjeti pronaći. Preduvjet za to je dobro zdravlje i o tome trebamo i moramo voditi računa.

ĐANI BANOVAC - GOSPODARSTVENIK, DIJETE GRADA, GRADSKI VIJEĆNIK:

‘Stolovi na Stradunu prvenstveno će biti za građane ,

želimo ih vratiti u Grad!’

Gospodarstvenik, predsjednik Ceha ugostitelja Dubrovnik i Gradskog kotara Ploče iza Grada te novi gradski vijećnik za Dubrovački dnevnik sasvim otvoreno govori o novom konceptu Zimskog festivala, sezoni, turističkim cijenama, ponudi i uopće budućnosti turizma i ugostiteljstva u Dubrovniku

Ove godine na Zimskom festivalu imamo stolove umjesto kućica. To je zapravo ideja ugostitelja.

-Godinu i po’ unazad, postojala je određena Udruga ugostitelja Dubrovnik, kao samostalna jedinica. Nije imala zakonski okvir. Potrudio sam se da se objedini rad naše udruge kroz dvije zakonske; Ceha ugostitelja pri Obrtničkoj komori i one koja je formirana pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Tako obuhvaćamo obje interesne sfere; i obrtnike, i tvrtke. Cilj je uključiti što više kolega u rad cehovnih udruga pri ugostiteljima jer je to jedini način za zaštititi svoje interese i boriti se za prava, ali i obveze. Sad kad govorimo prema Gradu, govorimo s temeljem. Dosad se način komunikacije održavao jedan na jedan: jedan ugostitelj bi išao prema Gradu. Ovako idemo kao partneri i na tragu toga prvi put se ove godine prihvatila naša ideja da dubrovački ugostitelji na Dubrovačkom zimskom festivalu imaju opciju izaći na Stradun s dodatnim stolovima i stolicama umjesto kućica.

Možete li kazati više o konceptu stolova umjesto kućica na Stradunu?

-Lani se počelo govoriti kako fali objekata u Gradu koji bi bili otvoreni tijekom zimskog perioda godine. Da bi se svi zadovoljili u tom lancu – gost, Grad i ugostitelj – našli smo modus. Oni ugostiteljski objekti koji će se javiti na natječaj Grada Dubrovnika za postavljanje dodatnih stolova i stolica na Stradun, dobit će ih besplatno, ali je preduvjet da rade u siječnju i veljači. Grad ne smije biti oblijepljen plakatima. Dovoljan broj objekata će biti otvoren cijelu godinu, a da bi ostali otvoreni i u mjesecima kad ne ostvaruju dobit, Grad im je pružio taj benefit.

Kako će to konkretno izgledati?

-Ako gledamo od zvonika prema vratima od Pila,

onaj desni dio, od bivšeg ‘Snacka’ do ‘Festivala’, ima devet blokova. Ispred će biti postavljeno po šest do osam stolova, ovisno o tome koliko bude moglo stati da bude dovoljno za neometan prolaz, ali i da pristojno izgleda. Grad je angažirao arhitekticu koja je to nacrtala. Kad ima ljudi, ima šušura, ljudi zovu ljude. Cilj je da bude 250 do 290 sjedećih mjesta na Stradunu kad je fatižni dan, ali dio stolica bi se maknuo kad su koncerti, ostali bi stolovi i pokretni šank, gdje bi se što više ljudi moglo adekvatno uslužiti. Na natječaj će se moći javiti oni koji zadovoljavaju minimalne tehničke uvjete, dakle sanitarni čvor, higijena i sl. Kućice koje su prethodnih godina bile postavljene nisu to imale, plus su blokirale ulaze u butige, objekte, ulice... U kućici od četiri ‘kvadrata’, ti ne možeš učiniti nešto kvalitetno.

Možeš donijeti pršut i rezati ga, možeš imati teglu sira iz ulja i poslužiti ga, i to je to. Ove godine krećemo s jednom kvalitetnijom pričom. Održali smo sastanak s Gradom i ideja je podržana, većina ugostitelja koja se odazvala je kazala kako je ideja dobra i bolja od onoga što je dosad bilo.

Što će biti s cijenama? Ljudi su voljeli doći na kućice na Stradun, no odbijala ih je praksa ‘pet prikala za pet eura’.

-Slažem se. Svi mi volimo jesti palačinke u ‘Dolce Vite’. Ako sad prođemo tamo, vidjet ćemo da su puni, često i našim domaćim ljudima. Sendvič s domaćim pršutom u ‘Škole’ je i dalje po cijeni prihvatljivoj domaćima. I to je lijepo, i cilj je s ovim izdanjem Dubrovačkog zimskog festivala i ovim novim konceptom razvijati tu priču. Ako jedna piva bude četiri eura, a ne 10, ljudi će doći i družiti se. Nije tu bitna piva, nego pristupačnost. Ne idemo s ponudom apriori prema gostima nego prema našim ljudima. A što našim ljudima bude dobro, bit će dobro i gostima.

Piše Ivona Butjer Mratinović

foto Ivona Butjer Mratinović

„Za vrijeme ovog Zimskog festivala, očekujemo i jednu stranu zvijezdu za doček, da nam ponuda, što bi se reklo, ‘piza’ – ima na težini, na važnosti. Mi moramo biti predvodnici ideja, s kućicama smo kopirali, nismo ništa novo ni drugačije napravili. Uglavnom, mislim kako je najbolji smjer imati i svjetsku, i regijsku zvijezdu“

„Ako gledamo od zvonika prema vratima od Pila, onaj desni dio, od bivšeg ‘Snacka’ do ‘Festivala’, ima devet blokova. Ispred će biti postavljeno po šest do osam stolova, ovisno o tome koliko bude moglo stati da bude dovoljno za neometan prolaz, ali i da pristojno izgleda. Cilj je da bude 250 do 290 sjedećih mjesta na Stradunu kad je fatižni dan, ali dio stolica bi se maknuo kad su koncerti, ostali bi stolovi i

Da, gost traži doživljaj. Kazali ste kako je cilj bio osmisliti neku priču koja bi bila prihvatljiva gostima da bi radili i tijekom siječnja i veljače, i to je skroz legitimno. No, kad razmislimo o godinama prije, ugostitelji u Gradu, čija ponuda jest u prvom redu okrenuta ka gostima, uspješno su poslovali prvenstveno jer Grad ima zidine, ljepotu i baštinu, zato gosti dolaze ovdje. Zašto se tada nije razmišljalo da se tijekom siječnja i veljače te objekte otvori i osmisli nekakva pristupačnija ponuda za domaće, bez obzira na to što neće puno zaraditi kao u sezoni? Čisto da se, zbog mjeseci kad se od Grada uvjetno rečeno ‘uzima’ i zarađuje, u ta dva mjeseca nešto Gradu tj. njegovim građanima i vrati, bez obzira na to što se ne bi uprihodio neki veliki novac.

-Moram kazati i kako su naši građani donekle inertni. Nakon mise u nedjelju u Gradu više nema nikoga jer se ide jesti doma. Mi smo jako komotni, a uz to imamo problem parkinga, imamo problem dolaska u Grad i odlaska iz Grada i imamo vremenske prilike koje su u siječnju i veljači takve kakve jesu. Moramo znati kako Grad živi onako kako treba živjeti od 1. ožujka pa do kraja Zimskog festivala. Baš zbog toga uvodimo ovu priču sa stolovima i ponudom za domaće, želimo da Grad živi tijekom cijele godine. Ovo je naše prvo izdanje, ono je uvod u sljedeće, za koje ćemo se puno bolje pripremiti jer ćemo već za Svetog Vlaha znati kako će nam

iduća zima izgledati, osmisliti dodatne programe na dodatnim lokacijama, uz Stradun.

Što će biti s ostalim lokacijama?

-Uz Stradun, sigurno će biti i Brsalje, i Gundulićeva poljana, ako bude interesa za Lapad i Mokošicu, Grad će ustupiti i te lokacije. Klizalište će svakako biti u Lapadu, bilo bi adekvatno kad bi i tamo postojala ugostiteljska ponuda ovog tipa. Mokošica je naš najmnogoljudniji kvart, ona zaslužuje da se netko njome posebno pozabavi, no prvo treba postojati interes. Mislim kako je lakše učiniti nešto u Mokošici nego vratiti ljude na druženja u Gradu, a to je ono što sada radimo. U tom smislu, i Libertas bi trebao imati besplatne linije kako bi ljudi mogli lakše doći.

Ove godine zvijezda dočeka je Dino Merlin, znači opet ime iz regije. Lani je to bio Zucchero, kao svjetska zvijezda, međutim neslužbeno se moglo čuti kako su Merlin ili Čolić bolje punili kapacitete. Je li ovogodišnji izvođač znači kako se odustalo od koncepta inozemne zvijezde ili bi Dubrovnik ipak trebao u tom smjeru?

-Apsolutno ne. Po mom mišljenju, mi trebamo gurati oba koncepta. Mi smo sa Zuccherom odškrinuli vrata i otvorili put da nam ubuduće dolaze sve bolje i kvalitetnije zvijezde. Moram biti iskren – najbolji koncert i najveći događaj održan na Stradunu je bio Bryan Ferry, uz 100 godina Excelsiora. Sjećam

„U posljednje dvije godine nitko ne govori o dubrovačkim cijenama jer su cijene svugdje skočile. Dugo već govorim kako su naše cijene ‘u plafonu’. Mi imamo vrhunsku lokaciju, imamo vrhunski proizvod, ali imamo i vrhunsku cijenu. I to je u redu, samo što tu vrhunsku cijenu onda trebamo opravdati vrhunskom uslugom“

se, padala je kiša, ali je to bio najbolji događaj na Stradunu na kojem sam ikad bio. Stradun je najbolja svjetska pozornica i taj koncept treba gurati i dalje. Kako bismo Dubrovnik pozicionirali na Mediteranu onako kako želimo, moramo biti ukorak sa svijetom. No, činjenica je kako smo tijekom zime najbolje povezani s regijom. Nema lošeg gosta, ugostiti znači nekoga primiti ‘u sebe doma’. Nudimo im ono što žele, a Grad će sigurno biti puniji nego lani za Zucchera. No, za vrijeme ovog Zimskog festivala, očekujemo i jednu stranu zvijezdu, da nam ponuda, što bi se reklo, ‘piza’ – ima na težini, na važnosti. Mi moramo biti predvodnici ideja, s kućicama smo kopirali, nismo ništa novo ni drugačije napravili. Uglavnom, mislim kako je najbolji smjer imati i svjetsku, i regijsku zvijezdu.

Idemo malo na sezonu. Brojke kažu kako je sezona na razini prošlogodišnje. Međutim, nije taj dojam, gosti se nešto ‘ne vide’, pogotovo to govore ugostitelji. Slabo su po objektima, slabo troše. -Danas je početak rujna, sjedimo u ‘Dubravke’, vidimo svega šest praznih stolova. Sve ostalo je puno. Ako imate adekvatnu ponudu, dobar ambijent, vrhunsku lokaciju i prihvatljivu cijenu, nemate se potrebe bojati. Tri su elementa jednadžbe tog uspjeha – lokacija, usluga i kvaliteta – a odraz ta tri elementa trebala bi biti cijena. Ako zadovoljavate ove kriterije, vi ćete biti puni. Svi oni koji nude ispodprosječnost i nekvalitetu, više neće prolaziti.

Je li se to dogodilo ove godine?

-Jest. Doduše, tome su doprinijeli i neki vanjski faktori. Traje svjetski trgovinski rat. Ne mora rat biti puškom, on može biti i ekonomski, i osjećamo ga na svojoj koži. Rat u Ukrajini se prelio na recesiju u dobrom dijelu Zapadne Europe, euro ne vrijedi onoliko koliko je vrijedio. U posljednje dvije godine nitko ne govori o dubrovačkim cijenama jer su cijene svugdje skočile. Dugo već govorim kako su naše cijene ‘u plafonu’. Mi imamo vrhunsku lokaciju, imamo vrhunski proizvod, ali imamo i vrhunsku cijenu. I to je u redu, samo što tu vrhunsku cijenu onda trebamo opravdati vrhunskom uslugom. Što imamo više objekata, hotela, smještaja koji cijenu opravdavaju uslugom, imat ćemo zadovoljnije goste. Danas imamo situaciju da taksist kaže gostu da će ga odvesti do apartmana na Pločama, a zapravo ga iskrca kod Garaže jer ne može ući u Zonu, a to gost nije znao, pa on kufere tegli do apartmana. Znači, taksist ga je prevario. A gostu je to prvi doticaj s Gradom. Na tim stvarima treba raditi kako bi gost imao doživljaj, o kojem ste govorili na početku. Jer turizam je doživljaj, a iza toga je osjećaj. Trebamo stvoriti osjećaj kod gosta koji kaže da mu je ugodno, a ne da je prevaren.

Da se vratim na početak, imamo trgovinski rat, a dvije granice iza imamo krvavi rat, nemamo ruskih gosta, nemamo ukrajinskih gosta, sve granične zemlje su u problemu. Dubrovnik bilježi i manji broj engleskih gostiju, funta je pala. Sve to utječe na to da se gost misli hoće li uzeti još jednu kafu ili mu je dovoljna ta prva, koliko košta Coca-Cola, hoće li na-

kon obroka uzeti kolač ili će ga izbjeći. Sad on prebacuje svoj euro iz lijeve u desnu ruku, iz desne u lijevu, pa tek onda plaća, a to se dosad nije događalo. Naravno, na to ne možemo utjecati, ali možemo na kvalitetu usluge. Ako smo došli do plafona što se tiče cijene, a jesmo, moramo se odlučiti hoće li dio nas smanjiti cijene ili raditi na troškovnoj strani tj. dizati kvalitetu. To je nešto što će nam se događati i u narednim godinama.

To je ona priča kako ne postoje skupe stvari nego stvari koje gost ne želi platiti jer smatra kako to ne vrijedi taj novac.

-Upravo to. Imamo i još jedan faktor, a to je da imamo sve više posjetitelja, koji su tu kraće od tri dana, a sve manje gosta. Sve je manje turista koji će u objektu kupiti kolač i piće, i onda tu uživati neko vrijeme. On nema vremena za uživanje jer ostaje kratko i odmah ispercipira kako je taj kolač mogao kupiti negdje u butizi po nižoj cijeni.

Onda treba osmisliti način kako ih zadržati na dulje vrijeme, a to je moguće postići jedino sadržajem.

-Nama ti posjetitelji zapravo ‘trče’ s mjesta na mjesto kako bi što više toga stigli u što kraće vrijeme i samo uvrste Dubrovnik na listi destinacija koje su posjetili. Zato trebamo dodanu vrijednost, dodatni sadržaj, i na tome se radi. Pohvalio bih glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara koji je sada na nivou svjetskih programa. Ako se taj trend nastavi, sigurno ćemo dio gostiju imati akonto njega. Kao što su jedno vrijeme zbog Rachlinovog festivala dolazili gosti u Dubrovnik, prvenstveno zbog njega. Uz more, sunce, lokaciju, moramo nuditi tu dodanu vrijednost.

No, to ne možete sami. Spomenuli ste na početku kako ugostitelji sada zajednički idu prema Gradu, prema Turističkoj zajednici... Koji su vaši zahtjevi?

-Nekako vjerujem da najviše znači ovo što mi sada radimo, a to je stavljanje određenih tema u fokus javnosti, otvoreno progovaranje o izazovima, zajednička komunikacija i koordinacija. Toga nam je možda prije više falilo, kad govorimo o svim dionicima u dubrovačkom turizmu. Troje vazda više zna od dvoje, dvoje od jednog... Ostao nam je turizam, moramo zbiti redove, uvijek ćemo izaći s boljom idejom ako nas je više. Imamo i u Gradu, i u Turističkoj zajednici kvalitetnih ljudi, kao i među nama, ugostiteljima, među hotelijerima, vlasnicima agencija... Svi mi moramo graditi Dubrovnik kao što jaču destinaciju. Ove godine 30. lipnja, na potezu od Ploča do Zlatnog potoka, nije radio Belvedere, Vila Dubrovnik, Argentina, jedino Excelsior od visokokategornika. Sredinom 80-ih su sva ta četiri objekta radila ‘u fullu’, imali smo bolje goste nego ove godine, mada svaki gost je dobar gost. Ali ovo su činjenice! Ove godine nemamo na Pločama toliko gosta kojima cijena ne znači ništa, koji ne prebacuju onaj euro iz lijeve u desnu prije plaćanja. Svi moramo poraditi na tome da budemo pristupačna destinacija

„Odgojio sam se na plaži od Excelsiora u kojem mi je otac radio, gledao sam najbolje među nama, učio sam od njih“

„Vratit ću se na koronu – ništa nas nije opametila. Tek kad sve izgubimo, 90 posto mojih kolega će se resetirati. Sad mi se para da je stav – dok ide, ide. Jako malo ih je spremno i voljno dodatno se truditi. Jer za ove cijene će se definitivno morati dodatno truditi. To je nešto neminovno! Ove godine smo to vidjeli, a sljedećih će biti sve teže. Mislim kako će se pojedini objekti zatvarati, kako će biti preslagivanja“

što se tiče dolaska u destinaciju, ali i ponudi za svakoga. Nama sad fale gosti koji bi spavali u novom Belvederu, novoj Argentini, boljem Excelsioru itd.

Imamo kvalitetnih ugostitelja i kvalitetnih objekata, no što je s ovima koji ‘štekaju’, jesu li se osvijestili ove godine u smislu ove lošije slike koju imamo u okviru potrošnje?

-Vratit ću se na koronu – ništa nas nije opametila. Tek kad sve izgubimo, 90 posto mojih kolega će se resetirati. Sad mi se para da je stav – dok ide, ide. Jako malo ih je spremno i voljno dodatno se truditi. Jer za ove cijene će se definitivno morati dodatno truditi. To je nešto neminovno! Ove godine smo to vidjeli, a sljedećih će biti sve teže. Mislim kako će se pojedini objekti zatvarati, kako će biti preslagivanja. Mi samo moramo vidjeti hoćemo li sami doći pameti ili će nas netko drugi dovesti pameti.

Turizam uvelike ovisi i o stranoj radnoj snazi, bez njih jednostavno ne bismo mogli iznijeti gospodarstvo. Često se mogu čuti kritike kako uz tu stranu radnu snagu nije moguće postići Bog zna kakvu kvalitetu usluge. Koji je vaš komentar?

-Turizam u Dubrovniku se gradio ‘60-ih godina, a naše majke i očevi su dolazili iz Primorja, Konavala i drugih dijelova županije. Naučili se kako se to radi i od Dubrovnika su učinili dobru destinaciju. Zašto bismo mi sada osuđivali te ljude koji dolaze i na koje smo primorani, zašto ne bi bili dovoljno dobri?

Ako ih dobro naučimo i ako im pokažemo ono što mi znamo, nema razloga da oni ne nastave s nama kreirati jednu kvalitetnu priču. Nemojmo bježati od stvari koje nemamo u sebe doma. Iz moje branše se kroz apartmanizaciju i liberalizaciju autotaksi tržišta odlilo nekoliko tisuća djelatnika koje smo imali kao konobare, kuhare, recepcionere,

turističke djelatnike, u taj lakši način zarade. Idemo dati šansu ljudima koji su nam ostali i s kojima možemo raditi. Ja, kao ugostitelj, sam odgovoran za to da se moji radnici osjećaju ugodno i da ih naučim kako se radi. Dubrovački štih i usluga se daju naučiti, nemojmo davati sebi etiketu kako smo mi ‘nobl’, a netko drugi to nije. I ti radnici koji dođu ovdje su nečija djeca i ovaj Grad mogu zavoljeti kao što ga vole naši sugrađani.

Koliko su ugostitelji uspješni u tom procesu uklapanja stranih radnika u sredinu i učenja tih nekih naših uzanci?

-Isto kao što su nam svih pet prstiju na ruci različiti, tako su i ugostitelji. Neki od njih nisu dovoljno upoznati s tim dubrovačkim štihom. Ja sam odrastao uz turizam, moj tata je cijeli život radio u Excelsioru. Odgojio sam se na plaži od Excelsiora, gledao sam najbolje među nama, naučio sam nešto od njih. Sad kad radim, vidim koliko se to ukorijenilo u meni, bez da me netko posebno učio. Naučilo me poslu, naučilo me kako voljeti svoj Grad, kako voljeti posao koji radim i kako mogu raditi sve poslove; od nošenja smeća iz objekta do potpisivanja vrijednih ugovora za određene događaje. Kad si ugostitelj, moraš znati kako tvoj posao nije jedan. Turizam i ugostiteljstvo se živi od jutra i legne se s time. Meni sezona, kao, traje koliko brod za Lokrum vozi, ali to nije tako! Tražite radnike, organizirate smještaj, učite djelatnike... Nije to samo fizički rad i rad s gostima, treba osmisliti cijeli paket. Turizam se živi i radi 365 dana u godini, svaki dan. I to svi moji kolege trebaju tako raditi, bez takvog načina razmišljanja, bit će osuđeni na propast. Turizam je kao mala beba – cjelodnevni rad. Možeš malo odmoriti dok ona spava, ali čim napravi prvi mig, moraš biti atento. To je živi organizam i to moramo shvatiti, nema uze-

ti pare i poć’ ća. To više ne postoji! Laki novac više ne postoji. Svugdje u svijetu su turizam i ugostiteljstvo niskoprofitne djelatnosti. To polako postaje i kod nas, jer su troškovi narasli. Bit će sve kompleksnije raditi. Kad gledate američke filmove, vazda je bilo kako su najlošiji poslovi bili poslovi konobara. Ali u Dubrovniku imamo potpuno drugačiju situaciju – u poraću su konobari bili zvijezde. Vazda su bili gospoda, cijenili su se više nego drugdje po svijetu.

Ali tako su se i ponašali.

-Tako je. To ide jedno s drugim. Ali ja sam u svom objektu recimo imao situacije gdje bi ljudi koji su došli ‘sa strane’ više razumjeli tu priču nego neki Dubrovčani. Najdraže mi je čuti kad mi kažu da su bili na nekoj izložbi, na nekom dubrovačkom događaju. Meni srce bude ko kuća. A znam da 90 posto mojih prijatelja nije pošlo.

Ugostitelj ste, ali i predsjednik GK Ploče iza Grada. Pa sada jedna ‘vječna’ – koliko je teško pomiriti turizam i život lokalnog stanovništva u Gradu?

- Jako teško! S tim da moramo biti iskreni, naši građani su sami prihvatili koncept apartmanizacije, kojega nam nitko nije nametnuo. Ona jest u poraću bila nekakva ‘socijalna mjera’ koja je napunila kućne budžete i stvorila taj osjećaj lagodnosti na koji smo se lako navikli. Naši sugrađani jako dobro znaju što turizam sa sobom nosi i, kako kažu, ‘u što se Grad pretvorio’. Ali nije nam to učinio netko drugi, sami smo to učinili. Taj suživot će nam možda biti nešto kvalitetniji kad se sve stavke novog Zakona o turizmu implementiraju jer on lokalnoj samoupravi daje određene alate. Dakle, sada u lokalnoj samoupravi imamo određeni regulator i možemo utjecati na neke stvari. Zato moramo zbiti redove, kao što sam već spomenuo, i naći mjeru. Dubrovnik je uvijek bio grad mjere. Na Orlandu je mjera bila lakat. Nama je jedini zadatak - naći adekvatnu mjeru. Kapetan tog broda je Grad koji sada ima alate i mehanizme, Grad ima čvrsto drži kormilo u svojim rukama, a kojom brzinom ćemo stići do cilja, ovisi i o nama jer bismo svi trebali ići u istom, pravom smjeru. A to je – održivost. Netko kaže kako je to floskula, no to nam je jedini put jer od turizma živimo!

Dotaknimo se još jedne vaše funkcije, one iznimno časne – postali ste gradski vijećnik. Za što ćete se zalagati?

-Iznimno sam počašćen i ponosan na tu funkciju. Ona je nasljedovanje onoga što nam je Republika dala. Sjedimo ovdje i gledamo zidine. Ne znamo tko je stavio neki kamen u koji baš sad gledamo, a neposredno nas hrani. I ono što živimo i baštinimo, plod je odluka koje su donosili ljudi koji su sjedali u jednom takvom Vijeću Dubrovačke Republike. Moramo znati kako sudjelujemo u kreiranju nečega što ostavljamo svojoj djeci i potomcima. To je jedna ogromna privilegija, ali i obaveza. Osnovni i jedini motiv je da grad bude - Grad. To je ono kako živim, radim, kako osjećam i zašto sam zapravo tamo. Teme u kojima sam mjerodavan – turizam,

ugostiteljstvo, financije, ekonomija – naravno kako će mi biti fokus. Nastojat ću da jedna sjednica bude posvećena temama kojima smo se tijekom razgovora dotaknuli.

Kao nekakva tematska sjednica vezana uz turizam?

-Upravo tako. Nadalje, bilo bi dobro kad bi Grad imao poseban odjel, samo za turizam. Ako Hrvatska vlada ima Ministarstvo turizma, a u Dubrovniku je sve oko turizma, mi moramo imati zasebni Upravni odjel koji će se isključivo baviti tom temom, a koja nam je prevažna.

Također, Dubrovnik mora postati još veći sveučilišni grad. Neću govoriti kako će u Dubrovnik doći velika industrija jer neće, to smo izgubili. Ali ako budu dolazili mladi koji nešto znaju, da ih i 10 posto ostane ovdje, puno smo napravili i Grad dobiva. Nažalost, u posljednjih 20 godina su najkvalitetniji dubrovački mladi ljudi uglavnom odlazili, ostajali bi tamo zbog ljubavi, poslovnih prilika, Dubrovnik im više nije bio prioritet. Izgubili smo kremu nekakvog znanja.

Dubrovnik više ne gradi velikane. -Dubrovačko sveučilište je jedino mjesto gdje možemo privući naše kvalitetne ljude i kvalitetne ljude ‘sa strane’. Dubrovnik će tako rasti jer će imati dovoljno ljudi koji će kreirati, sudjelovati, upravljati, koordinirati, a rast se može ostvariti jedino razmjenom znanja i komunikacija. Jedini način za ići naprijed je komunikacija, a ona ne podrazumijeva da ti i ja jednako razmišljamo nego da ti saslušaš mene, ja tebe i tražimo najbolje rješenje. To je ono za što ću se uvijek zalagati, i kao predsjednik gradskog kotara, i kao gospodarstvenik, i kao gradski vijećnik, i kao osoba, što je najbitnije. Jer ako se za to ne zalažeš kao osoba, onda si ‘fejker’, a to ljudi uvijek razotkriju. Uvijek govorim prvenstveno kao Đani Banovac, to je ono što sam ja, a sve ostalo onda ide uz to.

„Turizam u Dubrovniku se gradio ‘60-ih godina, a naše majke i očevi su dolazili iz Primorja, Konavala i drugih dijelova županije. Naučili se kako se to radi i od Dubrovnika su učinili dobru destinaciju. Zašto bismo mi sada osuđivali te ljude koji dolaze i na koje smo primorani, zašto ne bi bili dovoljno dobri? Ako ih dobro naučimo i ako im pokažemo ono što mi znamo, nema razloga da oni ne nastave s nama kreirati jednu kvalitetnu priču“

PONEDJELJAK, 15.9. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

UTORAK, 16.9. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

SRIJEDA, 17.9. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

ČETVRTAK, 18.9. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

PETAK, 19.9. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 20.9. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA, 21.9. doručak dana

Poširana jaja s dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

IN MEMORIAM

Srđ Jakšić (1951. – 2025.)

Dubrovčanin po vjeri i naciji, odvjetnik

pravde i jedriličar slobode

U 75. godini zauvijek nas je napustio Srđ Jakšić, odvjetnik, humanist, strastveni jedriličar i osebujan Dubrovčanin

Potekao iz jedne od starih dubrovačkih obitelji, prezimena koje se vuče još od Dubrovačke Republike, rođen je 1951. godine u Haagu, gdje je njegov otac služio kao ambasador Jugoslavije u Nizozemskoj. Jakšići su generacijama bili pomorci, ali Srđ je svoj život posvetio pravu, dok mu je more ostalo vječna ljubav i mjesto slobode. Njegova jedrilica Petka bila mu je oaza i nadahnuće, a jedrio je od svoje sedme godine.

Njegovi korijeni bili su šaroliki i bogati: s majčine strane unuk je poljskog židovskog liječnika, Aškenazija, i bake Sefarditkinje, a od roditelja je naslijedio duboko ukorijenjeno antifašističko i partizansko nasljeđe. Otac Mato, odvjetnik obrazovan na pariškoj Sorboni, branio je komuniste u procesima prije rata, a oba roditelja nosila su Partizansku spomenicu. Dijelovi memoarske knjige Srđeva oca Dubrovnik 1941 poslužili su kao izvor scenariju filma Lordana Zafranovića ‘Okupacija u 26 slika’.

DUBROVČANIN IZNAD NACIJE I RELIGIJE

Srđ se, uz antifašističko i ljevičarsko naslijeđe, ponosio i nečim što je iznad svih religija i nacijasvojom pripadnošću Dubrovniku. „Mrzim podjele i isticanje nacije. Ja nemam nacionalni ni vjerski osjećaj, ali imam jaki lokal patriotski osjećaj i smatram se Dubrovčaninom“, govorio je.

Kao odvjetnik, svoj je poziv shvaćao krajnje ozbiljno i odgovorno. „Posao advokata je da brani onoga tko mu se obrati. Ne može čovjek raditi taj posao napola“, znao je reći. Zanimljivo je kako je dobio otkaz u Lučkoj kapetaniji gdje je radio kao pravnik, odmah po završetku studija. Otkaz su mu dali jer nije htio napisati nezakonito rješenje. Kasnije ih je dobio u parnici zbog toga poteza.

Devedesetih godina, u vrijeme kada su mnogi dijelili ljude prema nacionalnosti, Srđ je pristajao bra-

niti one koje nitko drugi nije htio, bez obzira jesu li bili Hrvati, Srbi ili Crnogorci. Nije pitao za vjeru ni podrijetlo nego je gledao samo nečiju potrebu za pravdom i časno je radio svoj posao.

Bio je čovjek dosljednosti i hrabrosti. Devedesetih se prijavio za obranu grada, iako mu je rečeno: „Ne trebaju nam Jugoslavenčine u vojsci“. Nije pristajao na kompromise ni onda kad je trpio prijetnje, probušene gume, pa ni kad je 2000. godine preživio atentat pred vlastitim domom, pogođen sa šest metaka. Popeo se tada, ranjen, trideset skalina do kuće i preživio. Počinitelji nikada nisu otkriveni.

Granatiranje Dubrovnika doživio je kao osobnu tragediju. „Hvala Bogu da mi je otac umro da ovo nije doživio“, pomislio je u tim danima, dok je sedam granata palo na obiteljsku kuću, najstariju u Lapadu. Usprkos svemu, nije odustao ni od svoga posla ni od Dubrovnika kojem je bio odan do kraja.

Bio je i borac za očuvanje kulturne i povijesne baštine, uvijek uz Društvo prijatelja dubrovačkih starina, ali i onaj koji je doprinio da se blago Židovske zajednice, nepravedno otuđeno, vrati u Dubrovnik.

Pravdoljubiv, britak, dosljedan, ali i pun duha u devedesetima na jednoj konferenciji pravnika se našalio i rekao: „Ja sam rođen u Haagu, a svi ćete vi završiti u Haagu.“

SLUČAJ DEJANA SUBOTIĆA BIO JE KRUNA

NJEGOVE KARIJERE

Bio je čovjek čije su izjave, postupci i život ostavili dubok trag.

„Dubrovnik se izgubio, nema više Dubrovčana“, govorio je s tugom, ali sam je do posljednjeg dana

bio oličenje pravog dubrovačkog gospara koji je

živio čast, slobodu i nepokolebljiv osjećaj pripadnosti svome gradu.

Srđ se, uz antifašističko i ljevičarsko naslijeđe, ponosio i nečim što je iznad svih religija i nacija - svojom pripadnošću Dubrovniku.

Piše Aida Čakić foto Dubrovački dnevnik, Facebook

Devedesetih

godina, u vrijeme kada su mnogi dijelili ljude prema nacionalnosti, Srđ je pristajao braniti one koje nitko drugi nije htio, bez obzira jesu li bili Hrvati, Srbi ili Crnogorci. Nije pitao za vjeru ni podrijetlo nego je gledao samo nečiju potrebu za pravdom i časno je radi svoj posao.

Odlazak Srđa Jakšića duboko je odjeknuo u Dubrovniku. Mnogi su biranim riječima govorili o njemu, prisjećajući se njegove ljudskosti i profesionalne hrabrosti.

Dubrovački profesor Zdravko Bazdan Jakšića je poznavao 70 godina, išli su u lapadsku osnovnu školu, a kasnije i skupa studirali. Pamti ga kao osebujnog čovjeka koji je u svome poslu bio profesionalac.  “On je bio ‘lafčina’ i hrabar čovjek! Kao mladić je bio jako šarmantan. Kruna njegove karijere je bila kada je Vrhovni sud poništio presudu Županijskog suda prema njegovoj žalbi i argumentima. To je bio slučaj pomorca Dejana Subotića iz Risna u Crnoj Gori koji je 1999. uhićen na dubrovačkom aerodromu i kasnije optužen da je počinio 1991. godine ratni zločin u Orašcu. Subotić je tada dobio deset godina zatvora, ali Srđ ga je maestralno obranio. On nije počinio ratni zločin nego je u Orašcu samo boravio u sklopu rezervnog sastava JNA. Sve to je uvažio sudac Bruno Karninčić koji je oslobodio Subotića”, prisjetio se Bazdan potvrdivši kako je Jakšić branio Srbe, Bošnjake i sve ljude koji su na neki način bili ugroženi pa njihove slučajeve nitko nije uzimao.

BIRAO JE TEŽI PUT

Gradonačelnik Mato Franković izrazio je sućut

obitelji te se dirljivim riječima od njega oprostio. “Srđ nije bio samo vrhunski odvjetnik, nego i čovjek nevjerojatne hrabrosti, integriteta i dobrote. Bio je glas onih koji ga nisu imali i branitelj onih koje je malo tko bio spreman braniti. Često je birao teži put, ali uvijek onaj za koji je vjerovao da je ispravan. Njegova upornost, profesionalnost i ljubav prema Dubrovniku ostavili su trag koji se ne zaboravlja. Naš grad je izgubio velikog čovjeka, a ja osobno dragog prijatelja i sugrađanina na kojeg smo svi mogli biti ponosni”, poručio je Franković.  Uz riječi gradonačelnika, i mnogi drugi Dubrovčani, prijatelji, kolege i klijenti, sjećali su se Srđa kao čovjeka čvrstih uvjerenja, ali i topline, duha i nesebične podrške.

Iz stranke Srđ je Grad, također su se oprostili od svog sugrađanina i uzora.

“Srđ Jakšić bio je uvjereni antifašist i javni kritičar nacionalističkih zastranjenja. Smatrajući antifašizam etičkom vrijednošću, tijekom devedestih i ranih dvijetisućitih kao odvjetnik je zastupao i branio one ljude koje nitko drugi nije smio ili nije htio zastupati. Mnogi su mu građani, javno ili tajno, davali za to podršku. Ali bilo je i onih koji su mu, manje prikriveno i uglavnom javno, upućivali i otvorene prijetnje. On se na bušenja guma, telefonske prijetnje, vrijeđanja i šikaniranja nije

Granatiranje

Dubrovnika doživio je kao osobnu tragediju. „Hvala Bogu da mi je otac umro da ovo nije doživio“, pomislio je u tim danima, dok je sedam granata palo na obiteljsku kuću, najstariju u Lapadu. Usprkos svemu, nije odustao ni od svoga posla ni od Dubrovnika kojem je bio odan do kraja.

preveć obazirao, spajajući uvijek svoje čovjekoljublje s odvjetničkim zvanjem. Osebujna ličnost, dubinski zaljubljen u Dubrovnik i njegove krajolike i kulturnu baštinu, nije se libio kritizirati i različite urbanističke i krajobrazne nagrde. Želimo mu da nađe mir negdje u zamišljenome nebeskom Lapadu”, poručili su Srđevci.

I dubrovački umjetnik Pero Mrnarević podsjetio je na Jakšićeve obiteljske korijene, ljubav prema gradu i odvjetničkom pozivu.

SRĐ JE BIO ZAŠTITNIK

“Mogo je, u konačnici komotno živit tih nesretnih godina u zoni komfora zaštićen pripadnosti dominantnoj većini ko pizduni koji su svoje predrasude i kukavičluk pravdali otplatom kredita, uzdržavanjem žene i djece i zajebanim vremenima u kojima mrak ne guta samo djecu već i odrasle ljude. Mogo je rijet da je samo advokat, i da ribe znaju da advokati nisu tu da plivaju uzvodno. Pa ipak nije.   Sve manjine imale su tih devedesetih svog zaštitnika u Gradu pod Srđem. U Gradu. Pod Srđem. Da je izdo te ljude, izdo bi ne samo svoj ideal humanosti kojeg mu je njegov pokojni ćaća svojedobno namro, već i svoj Grad. Grad jednakih i velikih duša u kojem je ljubav za isti jedini ‘pedigre’ potreban”, zapisao je Mrnarević.   Osvrnuo se i na njegovu bolest koja ga je na kraju i pobijedila.

“Taj borac za ljudska prava borio se i s malicioznom bolešću koja ga je mrcvarila preko dva desetljeća. Otišo bi na tešku operaciju u Zagreb i sam samcat se sutradan odvezo nazad u Lapad odbivši moju ponudu da ne letim nazad, već idem s njim. Mi koji smo znali i voljeli staro, dobro njorgalo britka uma i oštra jezika, zezali smo ga da nam stalno kuka kako neće preživit, ali da to slušamo već dvadeset godina i da više stvarno nije pouzdan izvor. Sve do danas nažalost. Nije pretjerano rijet da je odlaskom Srđa Jakšića, tvrdoglavog humanista i velike duše s njime otišo i onaj Grad đentilece, plemenitosti, velikodušnosti i skromnosti kojeg mi njegovi prijatelji nastavljamo sanjat, zarobljeni svatko u svojoj usamljenosti”, zaključio je Pero Mrnarević.

Srđ Jakšić ostaje zapamćen kao čovjek koji nije priznavao podjele, ni nacionalne, ni vjerske. Bio je dosljedni ljevičar i uvjereni antifašist, javni kritičar nacionalističkih zastranjenja, a svoju je ideologiju uvijek gradio na etici, pravdi i solidarnosti. Kao odvjetnik, branio je one koji su bili najslabiji i najugroženiji, a kao Dubrovčanin bio je nepokolebljivo vezan za svoj grad, njegovu povijest i baštinu. Ljubav prema pravu pratila ga je jednako kao i ljubav prema moru pa je tako jedrio gotovo cijeli život, sve do posljednjih godina. Sada je, tiho i nepovratno, isplovio na svoju posljednju plovidbu.

„Dubrovnik se izgubio, nema više Dubrovčana“, govorio je s tugom, ali sam je do posljednjeg dana bio oličenje pravog dubrovačkog gospara koji je živio čast, slobodu i nepokolebljiv osjećaj pripadnosti svome gradu

Određen istražni zatvor

Filipincu osumnjičenom da je nudio seks maloljetnicima

Zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode, sudac istrage dubrovačkog Županijskog suda odredio je državljaninu Filipina

M.N.A.T.(28) istražni zatvor u trajanju do 30 dana.

Filipincu se na teret stavlja kako je 7. lipnja ove godine oko ponoći i po’ u Gružu napastovao maloljetnika.

Također, osumnjičeni strani državljanin je početkom rujna, a kako je izvijestila policija, na predjelu Batale u kasnim večernjim satima prišao dvojici maloljetnika i s njima na engleskom jeziku uspostavio kontakt, nakon čega im je nudio intimno druženje. To su mladići prijavili nadležnoj Policijskoj postaji.

Odvjetništvo drži da su bludne radnje počinjene prijetnjom da će izravno napasti na život ili tijelo druge osobe. Ako mu se dokaže da je počinio djela za koja je osumnjičen, Filipincu prijeti kazna u trajanju do deset godina zatvora.

Podsjetimo, osumnjičeni je uhićen 4. rujna na Batali, a sudac istrage je zaključio kako su ispunjeni svi zakonski preduvjeti za određivanje istražnog zatvora. Naime, osumnjičenik je državljanin zemlje koja nije članica Europske unije i bez trajnih poslovnih veza s našom zemljom, u kojoj je samo privremeno zaposlen. Također, sudac je zaključio kako postoji realna opasnost od njegova bijega i napuštanja Republike Hrvatske ako mu ne odredi istražni zatvor kao mjeru prisutnosti na dovršenju kaznenog postupka.

Ako mu se dokaže da je počinio djela za koja je osumnjičen, Filipincu prijeti kazna u trajanju do deset godina zatvora

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

DIKTATORI SVIH ZEMALJA...

Dok se njemački turisti u nas, okupani morem i suncem, žale da zbog naših cijena ostaju gladni, Oktoberfest u Münchenu uskoro im nudi ili glad ili bankrot. I to pod šatorom! Tako na cjeniku piše: pola pileta - 24,50 eura, a u nas se cijelo prodaje za 6 eura, ali doduše, bez ‘’bio’’ etikete i bez bavarske harmonike u pozadini. Kvarat patke košta 32,50 eura, a ‘’dječje porcije’’ od 20 eura, nude priliku da i najmlađi osjete čari inflacije. Pivo je naravno najpristupačnije, samo 15,40 eura po krigli. Oni rijetki koji piju vodu, moraju pripremit 12,70 eura za bocu mineralne. Voda očito prolazi kroz Alpe uz pratnju tirolskih jodlera pa je cijena opravdana.

I dok se očekuje da običan svijet tamo potamani sedam milijuna litara piva, pola milijuna pečenih pilića, 70 tisuća svinjskih koljenica i 120 tisuća pari kobasica, goveđi Tomahawk od kila (s tartufima) po 410 eura jest će samo odlikaši. Bez tartufa samo 229! Hrana više nije gorivo za tijelo, nego luksuzni artikal, poput Rolexa. Na kraju balade, pivske pjesme zvuče jednako, samo je refren skuplji.

Svijet se još nije prestao diviti kineskoj paradi oružja koje je izgledalo ko iz treće sezone ‘’Zvjezdanih staza’’, a već stižu detalji o diktatorima koji jedva čekaju da to oružje isprobaju na živim metama, stanovnicima planeta Zemlje. Susreli se tako Putin i sjevernokorejski Kim pa se raspričali o ‘’borbi protiv modernog neonacizma’’.

A kad diktatori govore o takvoj borbi, to zvuči ko da Englez Jack Trbosjek drži govor o zaštiti žena. Putin, koji godinama bombardira susjede u ime mira, i Kim koji vlastite građane drži ko doživotne taoce, proglasili su se braniteljima slobode. U tu svrhu, Kim je poslao vojnike Rusiji, jer ništa ne gradi bratstvo ko dva režima koji svoje vojnike tretiraju ko potrošnu robu. Putin mu je zahvalan i ne-

će mu ostat dužan. Samo da izračuna cijenu života sjevernokorejskog vojnika. Na marginama, ali ono što je posebno izazvalo pažnju svijeta, bile su higijenske navike Velikog Vođe. Naime, njegovi osobni higijeničari hitro sklanjaju čaše iz kojih je pio, brišu stolice na kojima je sjedio, skidaju otiske, čuvaju DNK, ko da je u njemu zapisano Evanđelje po Kim Jong Unu. A nauka za sad zna samo to da piše koliko je pojeo masnih bokuna, popio litara alkohola ili ušmrko bijeloga praha.

Ali kult ličnosti zahtijeva ritual: ako je vođa piškio ili kakio, onda je to državna tajna. Zato Kimovi kemičari nose sobom njegov personalizirani prijenosni zahod, jer ne daj Bože da ne’ko u laboratoriju otkrije da ‘veliki vođa’ ima makar i običan proljev.

Takva predanost detaljima često plijeni pažnju publike koja diktatorima plješće. Ima i u nas onih koji se dive čvrstoj ruci i pravom vođi. Takvi sjede po birtijama i sanjaju o tome kako bi i nama trebo jedan takav. Pa i imamo ih; samo naši ne nose prijenosne zahode, nego prijenosne PR stručnjake. Doduše, jednako učinkovite.

U Pekingu je bio i srpski predsjednik Vučić, kojega vlastiti narod već godinu dana pokušava ispratiti s trona zvižducima, transparentima i petardama, ali on uporno ostaje, ko maća na stolnjaku koju ni Domestos ne može skinut. I tako, kad ga već doma neće, Vučić odletio u Kinu, a tamo dobio odlikovanje od Putina. Uskoro se očekuje i priznanje od kineskog predsjednika. Jer Vučić je, kako javlja protokol, Kinezima održao povijesnu lekciju iz srpskog antifašizma. Objasnio je kineskom kolegi da je srpski narod bio prvi koji je ustao protiv fašizma. Kinezi su slušali, kimali glavama i na kraju povikali: Vučić, Vučić! Na Balkanu su odmah primijetili da je predsjednik zaboravio neke ‘’sitne de-

talje’’ iz povijesti. Recimo onaj, da je Beograd već 1942. bio prvi europski grad proglašen ‘’Judenfrei’’, zahvaljujući Nedićevoj vladi i čišćenju Židova. Kad je već o povijesti riječ. Ali povijest je, znamo, elastična stvar, svatko je rasteže kako mu treba.

A našega predsjednika, prema brojnim anketama, većina Hrvata voli. To zvuči lijepo, gotovo romantično, sve dok mu se na vratima dvora ne pojavi umirovljeni brigadir s lažnom bombom u gepeku i idejom u glavi: postat ambasador u Sloveniji. Jer, zašto bi molba išla sporom poštom kad može ići – eksplozivom? Čovjek se pojavio na Pantovčaku s kristalno jasnom logikom: radio je 10 godina u Uredu bivših predsjednika, i to kao pročelnik odjela za dijeljenje odlikovanja i priznanja. A ‘ko je kvalificiraniji za ambasadora u Sloveniji od čovjeka koji je desetljeće dijelio medalje po protokolu? Uz to, jako voli Sloveniju. Bio je uvjeren da će ga predsjednik dočekat raširenih ruku i svome brigadiru s veseljem dat ambasadorski ključ od Ljubljane. I usput, kad već ide, poslat slovenskoj kolegici Nataši malo pršuta i litru maslinova ulja. Sva sreća da se ovaj zaslužni brigadir odlučio posjetiti predsjednika. Jer da je kojim slučajem odlučio zaskočit premijera, ne samo da bi Markov trg zavazda osto zatvoren, nego bi ogradili pola Zagreba. Vjerojatno bi se odmah oglasio alarm NATO-a, a Zagreb bi bio podijeljen - zidom.

Piše Mario Klečak

Tko gladi, ne boji se oradi!

Ne želi jesti ribu iz uzgoja, ali zato može

piletina

s antibioticima i hormonima rasta

Ako ljudi mrze orade i brancine iz uzgoja, a za divlje, jasno, nemaju para, postavlja se pitanje što oni jedu?

Kakva je piletina i ostalo meso koje konzumiraju?

Kod homo sapiensa najviše me nerviraju dvije karakteristike – tvrdoglavost i isključivost. Njih ćete naći kod čitave populacije – desničar da bi bio desničar po tvorničkim postavkama mora biti tvrdoglav i isključiv. No ni ljevičari, a bogme ni liberali nisu ljudi s kojima se može voditi dijalog. Svi se oni ravnaju po polaritetima - mi ili oni, crno-bijelo, ili-ili. Nema kritičkog mišljenja, nema neprekidnog propitkivanja, nema zlatne sredine. Ili bog ili znanost, ili slobodno tržište ili komunizam, ili prirodni lijekovi ili kemijski pripravci. Kod njih nikad zajedno ne mogu ići vjera u zagrobni život i Einsteina, u slobodno tržište koje se mora i treba regulirati, u koštice marelice i zračenja. Prije nekoliko dana pojavila se vijest kako su hrvatski znanstvenici s Instituta za oceanografiju i ribarstvo zajedno s talijanskim kolegama došli do formule koja poboljšava prehranu riba iz uzgoja, prvenstveno orada. Rezultati su pokazali da orade hranjene novom formulom brže rastu trošeći manje hrane, a istovremeno daju veće filete bogatije omega-3 masnim kiselinama. Inače, za tradicionalnu prehranu riba iz kaveza koristi se riblje brašno i ulje, dobiveno iz osiromašenih resursa sitne plave ribe. S druge strane ova nova formula koju su osmislili hrvatski znanstvenici sadrži visoki udio proteina iz peradarske industrije i brašna insekata crne vojničke muhe, dok dio masnoća dolazi iz biljnih izvora.

KVAKA 77

Čim je vijest osvanula po portalima, na posao

komentiranja bacili su se čitatelji s kvocijentom inteligencije u visini broja na dresu Luke Dončića. Mislio sam ovdje citirati nekoliko komentara, ali pošto sam dobar, poštedjet ću vas udara na vaše mentalno zdravlje. Ukratko, komentatori s kvocijentom inteligencije 77 objašnjavaju kako nas znanstvenici s brašnom crne vojničke muhe žele držati bolesne kako bi zarađivali ne samo na prodaji ribe, nego kasnije i lijekova – (o)rade vam dvostruko zlo, razumijete? Klasična kvaka 77 po njihovom mišljenju. Uglavnom, komentatori podržavaju samo prirodno – umjesto crnom vojničkom muhom, orada se prirodno treba nastaviti hraniti bijelom mornaričkom štukom - ali meni se ipak čini da su polupali dončiće. Naime, sve ljude koji isključivo podržavaju prirodno, poslao bih u Nepal. Tamo bih ih utaborio u podnožje neke planine tik do jezera da ih komarci prirodno mogu izbosti do živih rana. Onda bi im u taj njihov tabor pustio kobre da naprave đir. Šta ima veze što zmijurine imaju otrov? Taj otrov smućkala je naša Majčica Priroda, a ne neki tamo znanstvenici s Instituta za crne vojničke muhe. A onda bi naše prirodnjake smještene u Nepalu strefio prirodni potres jačine 7,7 po Dončiću, a dok bi se oni tamo plakali i tresli, ja bih im samo rekao: ‘Kako vidite, priroda vas stalno drži napete, zato vam evo neprirodni Normabel’. Ali koliko god priroda bila strašna u Nepalu, ima još i gorih mjesta gdje se iživljava nad živim bićima. Evo recimo Dubrov-

Sve ljude koji isključivo podržavaju prirodno poslao bih u Nepal. Tamo bi ih utaborio u podnožje neke planine tik do jezera da ih komarci prirodno mogu izbosti do živih rana. Onda bih im u taj njihov tabor pustio kobre da naprave đir. Šta ima veze što zmijurine imaju otrov? Taj otrov smućkala je naša Majčica Priroda, a ne neki tamo znanstvenici s Instituta za crne vojničke muhe

Piše Maro Marušić foto Duško Jaramaz/PIXSELL

Rekao bi čovjek da piletina i puretina koju hejteri ribe iz uzgoja konzumiraju ima životne uvjete kao Flavio Briatore. Ujutro se naš pilić probudi, pa s tarace u Alpama udahne svježi planinski zrak. Potom ode u opuštenu šetanciju dok se sunce ne podigne, a UV zrake ne zažare. Potom se vrati u wellness gdje ga Naomi Campbell i Heidi Klum opuštaju četveroručnom masažom

nik. Sad će početi strašna sezona maltretiranja prirode šilokom prema čemu je na zdravlje populacije – morate ovo priznati – benignije čak i konzumiranje orade iz uzgoja.

Eh sad kad smo napokon znanstveno zaključili da je južina iz prirode opasnija nego družina iz kaveza, ostaje nam odgovoriti na pitanje gdje je tu Cekin piletina. Ako ovi gore komentatori mrze orade i brancine iz uzgoja, a za divlje, jasno, nemaju para, postavlja se pitanje što oni jedu. Da, da, meso, ali kakvo? Kakva je piletina koju komentatori ribe iz uzgoja konzumiraju?

ČETVERORUČNA

MASAŽA PILIĆA

Šopa li se ona antibioticima i hormonima rasta dok kisi u nekoliko centimetara kvadratnih zajedno sa stotinama pripadnika iste vrste? Kako se postupa s kravama i svinjama? Teladi i janjadi? Ukratko, komentatori riba u kavezu nikad neće postaviti ista ili slična pitanja za meso u kavezu.

Rekao bi čovjek da piletina i puretina koju oni konzumiraju ima životne uvjete kao Flavio Briatore. Ujutro se naš pilić probudi, pa s tarace u Alpama udahne svježi planinski zrak. Potom ode u opuštenu šetanciju dok se sunce ne podigne, a UV zrake ne zažare. Potom se vrati u wellness gdje ga Naomi Campbell i Heidi Klum opuštaju četveroručnom masažom. Popodne u jacuzziju pilić sluša Chopina dok ga hrane eko voćem.

I tako provede nekoliko godina prije nego stekne zavidnu težinu. A nakon što mirno izdahne u krugu i zagrljaju svojih najbližih maserki, polože ga lijepo u ukrašenu ambalažu, zalijepe mu nadgrobni spomenik s natpisom Cekin i odvezu šleperom do Lidla gdje je upravo stigao naš komentator s društvenih mreža u popodnevnu kupovinu. Šeta se trasom oko frižidera, a onda ugleda oradu iz uzgoja. Pljune tri puta na pod kako bi se zaštitio od oradskog zla. Potom spazi Cekin pilića gdje blagoslovljeno spava nakon što je imao predivan život podnog uzgoja. Inače, cijena orade za istu težinu je dvostruko skuplja od piletine.

Naravno da ribu iz uzgoja, posebno veliki proizvođači, znaju šopati svim i svačim. Isto kao i meso. Ali tko kaže da konavoska baba s place u Gružu ne prska svoje pomadore kobrinim otrovom? Koja je alternativa? Da sam sadiš povrće i loviš ribu? Pa na kraju krajeva zar u toj divljoj ribi nema mikroplastike?

Ne budi tvrdoglav i isključiv. Uključi mozak. Ali istovremeno ga i opusti. Jer ako imaš umrijeti, umrijet ćeš, neće ti pomoći ni divlje Naomi Campbell i Heidi Klum, a kamoli divlja orada. A isto tako, ako ne vjeruješ ni oradi, ni piliću, možeš što manje jesti - i za intermittent fasting se govori kako je ljekovit. Znate kako su ono govorili naši stari: Tko gladi, ne boji se oradi!

Petak, 12. rujna 2025.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

62 godine mature 4. a, b i c Gimnazije Dubrovnik iz 1963. godine - u Orhanu su se sreli i bili razdragani i veseli: Antun Komaić, Murat Đurbuzović, Ina Pasarić, Ivica Sršen, Vedrana Ikovac, Joško Tiozzo, Mirja Žile, Maja Radić, Mario Ivić, Lena Zec, Gerti Deberti, Joško Herceg, Rosetta Tumiotto, Renko Donatović, Višnjica Kojaković, Slobodan Nikčević i Darija Lazinbat, a kasnije im se pridružila i Ljubica Miš

Tane i Berta - uz “iskušenje” slatko i razgovor teče dodatno glatko

Frano i Bobo - morski se vuci dobro snalaze u Grad - Cavtat - Grad sezonskoj brodskoprijevoznoj strci

Igor i Vjeko - vrijedni umjetnici nisu plandovali, cijelo su ljeto radove za novu zanimljivu izložbu pripremali

Milo, Bono i Božo - ne samo za prošetati kučka, stari se prijatelji vole naći i Gradom prošetati prije ručka

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Jedriličari klase Optimist JK Orsan - veliki uspjeh na Državnom prvenstvu u Splitu u kategorijama U 12 i U 16 postigli su trener Marijan Pamuklić, Gita Bratoš, Lovro Miloglav, Miho Miloglav (2. mjesto U 12), Lovro Hladilo, Igor Đanović, Marin Falconi i Vito Hladilo

Zlatko, Ivica i Kiko - jutarnji su “hladniji” sati, treba reći, i našijencima se posreći, prije turističke gužvancije i slobodna klupa u Portu se lakše “uhvatiti” uspije

Tomi i Andrija - ne ljute se što im je zbog poziranja na momenat prekinuta zanimljiva storija

Michele, Ivan i Nina - isplatilo se iz New Yorka doći i s omiljenim vodičem ljepote Dubrovnika upoznati moći

Ivona, Tim, Pero i Pasko - u jednom se bez ikakve dileme lako mogu složiti - da tenisa nema, trebalo bi ga izmisliti

INTRIGANTNA SUDBINA

Piše Ivo Batričević

M/S

“MELODY” Na brod su upali gusari, bilo je pucnjave, a putnici su na njih bacali stolove i ležaljke

Djelomično je potopljen u nevremenu, bio je dio konzorcija

Walta Disneya, a više je puta posjetio Dubrovnik

Dana 1. lipnja 2009. u grušku luku je uplovio putnički brod MELODY, brod o kojem su se u to vrijeme raspisali svi svjetski mediji zbog uspješnog otpora kojega su njegova posada i putnici 25. travnja pružili naoružanim somalijskim gusarima. Zapovjednik broda je bio talijanski kapetan Ciro Punto. Tijekom krstarenja iz Durbana u Južnoj Africi za Genovu u Italiji, MELODY je plovio s oko 1000 putnika i 500 članova posade. Dana 25. travnja 2009. napali su ih somalijski pirati na oko 300 kilometara od Sejšela u 23:25 sati po lokalnom vremenu. Gliser sa šest osoba približio se brodu, pucali su na most iz automatske puške, a potom su pirati pokušali ući na brod. Medijska izvješća navode da su se putnici borili protiv pirata bacajući stolove i ležaljke u more prije nego što je sigurnosno osoblje broda moglo biti mobilizirano. Kasnije je izraelska privatna zaštita broda pokušala odbiti pirate koristeći brodsko vatrogasno crijevo, a kada to nije uspjelo onda su upotrijebili i vatreno oružje. Pucnjava iz pištolja bila je uspješna u prisiljavanju pirata na povlačenje iako su nakon ulaska u svoj gliser nastavili pucati na brod još deset minuta. Pirate koji su napali MELODY, progonila je španjolska fregata NUMANCIA do 27. travnja kad su ih uhvatili i predali vlastima na sejšelskim otocima.

PRVO JE BIO ‘ATLANTIC’

Priča o brodu koji je u floti poznatog talijanskog putničkog brodara MSC Cruises plovio pod imenom MELODY započinje u siječnju 1981. godine. Na navozima francuskog brodogradilišta Constructions Navale de la Mediterranee u Le Seyne pori-

nut je u more brod ATLANTIC za liberijski kompaniju Home Lines iz Monrovije, čije je sjedište bilo u Genovi, vlasnik je bio grk Eugenios Eugenidis, a posadu broda su sačinjavali talijanski pomorci. Novogradnja broj 1432 je plaćena 100 milijuna američkih dolara, a dovršena je u travnju 1982. kada je ATLANTIC zaplovio iz New Yorka prema Bermudima.

Imao je 35143 bruto registarskih tona, bio je dug 205 i širok 27,4 metara, a na svojim palubama mogao je prihvatiti do 1300 putnika. Dva 10- cilindarska Fiat dizelska motora ukupne snage 22070 kW preko dvije propele su mu davale brzinu od 23 čvora.

U VLASNIŠTVU KONZORCIJA WALTA DISNEYA

Za Home Lines plovi uglavnom istim itinererom do 1988. kada ga je kupio američki Premier Cruise Line, dio moćnog konzorcija Walta Disneya, a kojega je 1883. osnovala također poznata američ-

Sredinom 2016. strada u jakim monsunskim kišama i lokalnom nevremenu te biva djelomično potopljen. U lipnju 2018. brod je od strane specijalizirane tvrtke izvađen te je ponovo stavljen u plutajuće stanje

foto PRIVATNI ARHIV

Gliser sa šest osoba približio se brodu, pucali su na most iz automatske puške, a potom su pirati pokušali ući na brod. Medijska izvješća navode da su se putnici borili protiv pirata bacajući stolove i ležaljke u more prije nego što je sigurnosno osoblje broda moglo biti mobilizirano. Kasnije je izraelska privatna zaštita broda pokušala odbiti pirate koristeći brodsko vatrogasno crijevo, a kada to nije uspjelo onda su upotrijebili i vatreno oružje

ka kompanija Greyhound Bus. Od tada plovi pod imenom STARSHIP ATLANTIC na trodnevnim i četverodnevnim kružnim putovanjima iz Port Canaverala na Floridi prema bahamskoj luci Nassau. Tu plovi sve do 1995. kad je Disney odlučio osnovati vlastitu brodarsku kompaniju gradnjom u talijanskom brodogradilištu dva velika kruzera DISNEY MAGIC i DISNEY WONDER od po 83000 bruto tona.

Kako za Premier Line više nije bilo ozbiljnog posla, počela je užurbana rasprodaja njegovih brodova od kojih je većina završila u starom željezu. Agonija ovoga nekad poznatog brodara je završena u rujnu 2000. njegovim stečajem. Prije stečaja, STARSHIP ATLANTIC je u svibnju 1997. prodan panamskoj podružnici talijanskog brodara MSC Cruises za kojeg plovi pod imenom MELODY

POSJETI DUBROVNIKU

Dobro održavani brod je uspješno plovio na kružnim putovanjima Sredozemljem u kojima je više puta posjetio i Dubrovnik. Tako je talijanski MSC Cruises godinama nastavio slati svoje brodove u Dubrovnik sve do današnjih dana, s tim da je ista

kompanija nasljednica poznate brodarske kompanije Lauro Line koja je također redovito dolazila svojim brodovima. Tako je tradicija dolaska brodova te kompanije još od ranijih godina nastavljena. Posljednji dolazak MELODYJA u Dubrovnik, kao što smo ga najavili na početku ovog teksta, bio je 1. lipnja 2009. kad je isplovio prema Veneciji i ovamo se nikada više nije vratio.

MSC Cruises je neočekivano objavio odluku o raspremi svoga veterana i otkazu svih njegovih putovanja. MELODY je ponuđen na prodaju, a svim putnicima koji su već kupili karte za neka njegova putovanja su ponudili putovanja na ostalim kompanijskim brodovima. Već je u studenom iste godine prodan novom vlasniku Sahara India Pariwaru u Indiju gdje je preuređen u brod za stacionirani smještaj pored indijske Goe te otada nosi ime QING. Sredinom 2016. strada u jakim monsunskim kišama i lokalnom nevremenu te biva djelomično potopljen. U lipnju 2018. brod je od strane specijalizirane tvrtke izvađen te je ponovo stavljen u plutajuće stanje. Uskoro je prodan indijskim rezalištima brodova u Alangu te je u teglju sredinom 2019. nasukan i rezanje broda je započelo.

Body Balance Centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju

Prvi u Dubrovniku: Pioniri osteopatije u terapeutskoj praksi

Zahvaljujući njemu, i Dubrovčani mogu osjetiti prednosti osteopatije kao terapijske prakse

Termin osteopatija mnogim je čitateljima još uvijek nepoznanica, ali ne i u svjetskim zdravstvenim te medicinskim djelatnostima. Zahvaljujući viziji i stručnosti vlasnika i osnivača Body Balance centra, Srđana Milića koji je prvi upoznao Dubrovnik s ovom vrstom tretmana te je postavio temelje ove terapijske prakse.

Danas, mu se u ovoj misiji pridružu -

je i Nera Budalica, njegova nasljednica koja s istim entuzijazmom i posvećenošću nastavlja istim putem.

ŠTO JE OSTEOPATIJA?

Vrsta je manualne medicine koja se bavi dijagnosticiranjem te uklanjanjem napetosti i blokada u tijelu koje mogu uzrokovati bol, poremećaje cirkulacije i metabolizma, smanjenu mobilnost zglobova, restrikcije mo -

tilnosti visceralnih organa kao i druge zdravstvene probleme. Dijeli se na strukturalnu, kranijalnu i visceralnu osteopatiju. Koherentna je klasičnoj medicini zbog toga što jednako dobro, a manje invazivno može pomoći u liječenju raznih stanja. Specifična je vrsta terapije jer se temelji na sveobuhvatnom pristupu, uzimajući u obzir fiziološki, tjelesni te psihološki aspekt čovjeka.

Primarni alati su dodir i „slušanje“ mekih tkiva, kostiju, organa te drugih struktura u tijelu. Započinje inicijalnim pregledom, nastavlja se tretmanom, a završava s određenim odgovorom tijela na terapiju. Metode inhibicije napetosti, tehnika mišićne energije, osteopatske manipulacije, rad na fascijama i sl., neke su od tehnika koje se koriste tijekom terapije

Imperativ i zlatni standard osteopatije jesu pronalaženje, a zatim i rješavanje uzroka problema, a cilj je stimulirati tijelo da ubrza ili pokrene vlastiti mehanizam za samoregulaciju, popravak i/ili remodeliranje.

KAKO IZGLEDA TRETMAN

OSTEOPATIJE?

Tretman osteopatije je uvijek specifičan jer svaki terapeut unosi svoj jedinstveni pristup prilagođavajući tehnike potrebama pacijenta. Primarni alati su dodir i „slušanje“ mekih tkiva, kostiju, organa te drugih struktura u tijelu. Započinje inicijalnim pregledom (o kojem se pisalo u prethodnom članku), nastavlja se tretmanom, a završava s određenim odgovorom tijela na terapiju. Metode inhibicije napetosti, tehnika mišićne energije, osteopatske manipulacije, rad na fascijama i sl., neke su od tehnika koje se koriste tijekom terapije.

Osteopatski tretman, kao i svaku terapiju teško je opisati riječima; mora

se iskusiti jer je to jedinstven osjećaj kojeg pacijent doživljava na svoj način, a čiji učinak uveliko ovisi o složenosti problema te izboru terapeuta.

TA DIVNA PARIŠKA NOĆ

Isplatilo se dvadeset godina truda, Ante Delija slavio na najvećoj pozornici svijeta

Kakav je to nalet emocija bio nakon što je borba završila. Delija se zaletio u zagrljaj svima koji su bili uz njega uz oktagon u Parizu. Krenule su suze Konavljaninu, Dubrovčaninu, kako vam je draže, ali bio je to pravi nalet emocija. Iskreni. Sjetio se koliko je truda i muke uložio u ovaj trenutak...

„Dame i gospodo, ovo je borba na tri runde u UFC teškoj kategoriji. Prvo, u plavom korneru, MMA borac koji drži rekord 25 pobjeda i šest poraza. Visok je šest stopa i tri i po’ inča, a težak 239 funti. Borac iz Dubrovnika, Hrvatske – Ante Hodajuća Nevolja Delija” – iz petnih žila je viknuo najpoznatiji glas kada je ovaj sport u pitanju, Bruce Buffer. Naravno, pisani i prevedeni oblik ne može to najbolje, zapravo, niti malo predočiti. No, to je trenutak koji se čekao još otkako je početkom ljeta došla potvrda kako će 35-godišnji borac iz Konavala, koji je svoje borilačke korake stasao u Dubrovniku, nastupiti na najvećoj pozornici svijeta.

Na eventu u Parizu, na licu mjesta u Accor Areni, bilo je oko 15 tisuća gledatelja. Delija je imao gotovo domaću podršku. Hrvatske zastave iz svih krajeva, a bilo je podosta i Dubrovčana. Imao je glasnu podršku, što nije rijetkost kada UFC „prošeta” do Europe. Od momenta kada je izašao, uz taktove Daleke Obale - „Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj”, sve do pobjedničkog hoda u svlačionicu, mogao je računati na podršku s tribina. Uzvratio je na najbolji mogući način.

POSAO RIJEŠEN BRZO, DELIJA NAPRAVIO ONO

ŠTO NAJBOLJE RADI

Na drugoj strani stajao je Marcin Tybura, koji je bio dosta teži od Ante. Na službenom vaganju Delija je imao 108.41 kilograma, dok je Poljaku vaga pokazala 116.11. Dužni smo još preračunati i poviše navedene stope i inče. Dubrovčanin je visok 192 centimetra, dok je Tybura manji za jedan.

Na prvu je bilo vidljivo kako je Delija definitivno u boljoj fizičkoj formi. Tako je i krenuo. Nakon samo 15-ak sekundi prve runde zadao je Poljaku seriju jakih i neugodnih udaraca u glavu. Tybura je nakon toga pokušao borbu odvesti u parter. Gurao je Deliju uz rub kaveza, ali nije ga mogao ni srušiti ni vječno držati uz rub. Izgubio je dosta snage. Hodajuća Nevolja vraća borbu u stand up, u konačnici nastavlja ono što je počeo. Uputio je nekoliko udaraca, ali

ona jedna ljevica u desni obraz Tybure, bila je dosta za 26. pobjedu u karijeri i veliko slavlje. Iako su sažeci borbe obično koji odlomak teksta više, ovdje to nije moguće. Delija je sve ovo gore navedeno odradio za samo dvije minute i tri sekunde. Debi iz snova u UFC-u.

SKORO JE ZAPLAKAO I TOM ASPINALL! Kakav je to nalet emocija bio nakon što je borba završila. Delija se zaletio u zagrljaj svima koji su bili uz njega uz oktagon u Parizu. Krenule su suze Konavljaninu, Dubrovčaninu, kako vam je draže, ali bio je to pravi nalet emocija. Iskreni. Sjetio se koliko je truda i muke uložio u ovaj trenutak. Osvojio je PFL, upisao i druge sjajne pobjede, ali imao je i puno pehova. Od ozljede i oporavka, do prvog pokušaja nastupa u UFC-u, koji je propao 2020. godine zbog ugovora s PFL-om. Možda je na kraju ispalo i bolje ovako.

Piše Rafael Barkiđija foto Igor Kralj/PIXSELL; privatna arhiva

Sjetio se u tom momentu i Mara Peraka, kojem bi najradije dotrčao i ispričao što se upravo dogodilo. Režiser prijenosa više je puta nakon Delijine borbe pokazao Toma Aspinalla. Čovjeka koji drži privremeni pojas teške kategorije u UFC-u, nakon što se umirovio Jon Jones. Ustao je, zapljeskao čovjeku s kojim je trenirao mjesecima. Gotovo da je zaplakao od sreće. Ante i Tom su trenirali u Manchesteru, točnije, Delija mu se javio putem društvenih mreža. Izrazio je želju da trenira s njime, što se ovome svidjelo i eto ih – veliki prijatelji i očito „ljuti” sparing-partneri.

„Hvala Drvišu, ženi, ali i ovoj životinji koja me svakog dana tuče”

„Dvadeset godina radio sam za ovaj trenutak. Ovo je moj san! Hvala Francuzima i mojim prijateljima koji su došli ovdje kako bi me podržali. Hvala također i obitelji Aspinall, Andyju i Tomu, hvala mom treneru (Drvišu) i mojoj ženi” - rekao je Delija pred 15 tisuća gledatelja. Spomen obitelji Aspinall naveo je Francuze na zvižduke, očito jer se radi o Englezu. „Oprostite Francuzi, ali ja godinu i po’ radim s ovom životinjom (Aspinallom). Svakog dana me tuče, treninzi su mi puno teži od ove borbe” - dodao je Delija koji se nije ustručavao hvaliti svog velikog prijatelja i ujedno prvaka UFC-ove teške kategorije. Delija se također prisjetio kako je prije deset godina pretrpio lom noge u meču protiv Marcina Tybure. „Hej, ljudi. Ja sam se borio s ovim tipom prije deset godina i slomio sam nogu poput Andersona Silve. Sada sam se opet borio protiv njega ovdje u UFC-u. Nevjerojatno, tako sam sretan! - zaključio je Ante, pa je na kraju zahvalio svima.

I ORGANIZATORI SU REKLI SVOJE: BILA JE TO IZVEDBA VEČERI

Teška kategorija u UFC-u je jedna od kategorija s nešto manjim rosterom boraca. No, to ne znači da je tu lako doći do titule i biti konkurentan. Ipak se ra-

di o kategoriji na kojoj je vrlo velika, ako ne i najveća pozornost, a time i veliki pritisak. Nakon ove pobjede, izvjesno je kako Delija sada može pokušati ono najveće. Organizacija će mu dati još jednu borbu, a ako bude uspješan, možda uslijedi i borba za pojas teške kategorije u UFC-u. Tko zna, ali nije ni nemoguće. Nevjerojatno zvuči, naš čovjek na tako velikoj pozornici i s takvom šansom. Lijepo je da je sreća napokon u potpunosti bila na Delijinoj strani. Ne samo da je slavio nokautom i otvorio si vrata prema još većim skalama, nego je osvojio i dodatnih 50 tisuća dolara. Oduševio je čelnike organizacije UFC, koji su njegovu borbu proglasili „najboljom izvedbom večeri”. Inače, u Parizu je te večeri palo čak devet nokauta, što je rekord UFC-a.

KAKVA JE TO BILA PROMOCIJA ZA DUBROVNIK

Ne samo da je 15 tisuća gledatelja čulo kako Bruce Buffer izgovara „fighting from Dubrovnik, Croatia”, nego je to isto čulo više milijuna gledatelja pred malim ekranima diljem svijeta. Ne samo čulo nego i pročitalo. Dok je Delija bio predstavljan, pojavila se i službena grafika s podacima na kojoj je pisalo i ime našeg grada. A riječ je o jednom od najpopularnijih natjecanja iz američke produkcije, ide odmah uz rame uz NBA, Formuli 1... Godišnje UFC prati više stotina milijuna gledatelja. Još jednom se ispostavilo kako su najveći promotori naše zemlje upravo sportaši. Zbog svega ovoga govorimo o jednom od najvećih i najupečatljivijih uspjeha dubrovačkog sporta. Postoje ti elitni sportovi, u koje spadaju nogomet, NBA, NFL, Formula 1, pa i UFC. Sportovi u kojima samo rijetki mogu doći do samog vrha. Oni koji ne odustaju. Predstavnika s juga Hrvatske imali smo u jednom takvom sportu. I zato je ovo veliki uspjeh dubrovačkog sporta, ali i zbog činjenice da je sve ovo bilo na jednoj od najpraćenijih pozornica svijeta.

Sjetio se u tom momentu i Mara Peraka, kojem bi najradije dotrčao i ispričao što se upravo dogodilo. Režiser prijenosa više je puta nakon Delijine borbe pokazao Toma Aspinalla. Čovjeka koji drži privremeni pojas teške kategorije u UFC-u, nakon što se umirovio Jon Jones. Ustao je, zapljeskao čovjeku s kojim je trenirao mjesecima. Gotovo da je zaplakao od sreće.

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333

Fax: +385 20 418 551

MB: 1317857

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

CARITAS

U spomen na pok. Nikolu Dilea polažu 100 € Vido, Jelena, Mare i Ivo

RSLUKA8838E

U Spomen na dragu prijateljicu Elzu Ćivljak 40 eura uplaćuje Liljana Šegedin

CENTAR MASLINA

• Zrinka Carević, donacija za korisnike Centra 1.000,00 EUR;

• Obitelj Lale, u spomen na Petra Kozlicu prilaže 100,00 EUR.

Stranica 1. od 1

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE, u ime svakog člana od srca se zahvaljuje dobrim ljudima na donacijama:

U spomen na Vlaha Puticu,

umjesto cvijeća 20 EUR prilaže Dube Primorac za potrebe udruge.

Udruga za Down sindrom DNŽ Dragom rođaku Nikoli, umjesto cvijeća prilaže 50 eura Rina

U spomen na prijatelja i kolegu Pero Kozlica 100 EURa prilaže ŠLJAKA IGOR

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Ne kradu!

Uzimaju da nitko ne vidi!

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

FUKARA I GOVNO

Fukara i govno zvali su ga tako

U prolazu njemu nepoznati ljudi

On se svemu tomu čini se ne čudi

Od malena skrojen posve naopako

Život je fukari protjecao lako

U kolumni četres prvu oštro kudi

A o četres petoj gnjusne laži nudi Istinu ne želi izreći nikako

Njemu daju kruha oni slični njemu Genocid naroda svojeg prešućuje Podao dvoličan zapravo u svemu

A svog oca mrzi za gadosti tu je Kolumnist i govno plitkih nadahnuća Konteso ja kažem daleko mu kuća

30/8/25

AUTO / MOTO

Prodajem Toyotu Auris s kompletnom opremom, dobro očuvana, 2014.god., prvi vlasnik. Mob: 099 461 8889

Prodajem Ford Fiestu, 1.4, prešao 127000 km. Registriran do veljače, 2026. Mob: 098 178 9787

Prodajem Opel Astru karavan 1.6 CDTI, 2017. godište, prešao 91 000 km, dobro očuvan. Kamere za parkiranje, navigacija, centralno zaključavanje, pet vrata, registriran do 05/2026. Cijena 10 000 EUR. Mob: 098 428 660.

Prodajem Citroen Jumper 2000 godina u dobrom stanju. Mob: 0914451244

Kupujem Fiat Punta, uredno održavanog. Ponude na: 092 323 9595

Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077

Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem poslovni prostor na Putu Iva Vojnovića. Mob: 098 495 233

PLOVILA

Prodaje se jedrilica Jeanneau Aquille dužine 8,65 m+spirun i krmena platforma 1,10 m te dodatna oprema. Vrlo povoljno. Mob: 098 427 600

Istranka 4,99 m, motor 9.8 Tohatsu 2T, 150 ura, povoljno prodajem. Cijena na upit. Također prodajem ručni rad pasaru, 3 m sa stabilizatorom i papučom 3.60 m za tri osobe. Trajno registrirana. Mob: 098 599 191

Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i nekorištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje

dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2

Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku.

Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²).

Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen

podarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gos-

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865 Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijed-

nosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu.

098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476 Prodaje se građevinsko zemlji-

šte koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem badanj 400 l za 30% cijene novoga. Mob: 091 485 3140

Povoljno prodajem očuvani namještaj: kuhinja s hladnjakom i špaherom, soba s ormarima i dupli krevet s jogijima, dnevni kauč na razvlačenje i stol (fi 90) sa 6 stolica. Mob: 099 377 2297

USLUGE RAZNO

Čistila bih i održavala apartmane, poslovne prostore, stubišta, ulaze i sl. na području Dubrovnika. Mob: 00387 65464573

Čistila bih 2-3 apartmana, po dogovoru, na području Lapada, Gruža ili Grada. Mob: 091 528 0437.

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, košnja trave – mob: 091 614 3946.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 8.9. do 14. 9.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 15. 9. do 21.9.

preminuli

MARIJA SABOLEK (1936.) NEDJELJKA ŠILJEG (1939.)

ANICA MILETIĆ (1956.)

MILE MARIČIĆ (1952.)

PETAR LIZUNOV (1940.)

ANE SAVINOVIĆ (1932.)

ANA – MILA VUJIČIĆ (1933.)

FRANCISKA MARLAIS (1941.)

ANTUN KOJAN (1953.)

MARE KESOVIJA (1947.)

SRĐ JAKŠIĆ (1951.)

VLAHO BEĆIR (1930.)

DOMINIK KUZMAN (1954.)

GRUŠKA NOĆ

Neno Belan rasplesao, zabavio i razveselio Gruž

foto ahmet kalajdžiĆ

Tradicionalna pučka zabava Gruška noć održana je u subotu u Gružu, u organizaciji Turističke zajednice grada Dubrovnika, a okupljene je zabavljao Neno Belan.

Mnogi su kazali kako je to ujedno bila i rekordna Gruška noć po posjećenosti. Zabave nije nedostajalo, plesalo se i pjevalo, ali i uživalo u roštilju.