Dubrovački dnevnik br. 252

NE ZNAJU NIŠTA O GRADU, ALI VODE TURE

Ilegalni vodiči ponovno su problem, iako ne „na papiru” stranica 4

INTERVJU S PEROM

MILKOVIĆEM, DIREKTOROM DOMOUPRAVE:

Stanari voljno potpisuju suglasnost susjedima za apartmane u zgradama, nisu oni nužno loša stvar stranica 12

DENIS BATINOVIĆ PEKMA, LEGENDARNI TEKSTOPISAC I GLAZBENIK:

‘Kada umrem umotan u bilo’ je najizvođenija pjesma na sprovodima, tu šijem i Arsena! stranica 16

SUGRAĐANI SE SLAŽU:

‘Zona oko Grada je smanjila gužve, ali na tom području’ stranica 10

priče o moru i brodovima iva bartičevića

BLIZANCI “ROMA” I

“AUGUSTUS” Dubrovnik kao prestižnu destinaciju su povezivali s New Yorkom, potopljeni su u Drugom svjetskom ratu stranica 34

stranica 20

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici Ilustracija

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3 Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

S korpićem u boj za narod svoj

Piše Vjera Šuman foto: ilustracija / Grgo jelavić - pixsell

Prema izvješću naše sigurnosne agencije SOA-e za 2025., možemo mirno spavati. SOA nas je izvijestila kako je Hrvatska sigurna zemlja i u nas nema terorističkih ćelija. Potom, vrlo opširno objašnjavaju dobro poznatu geopolitičku situaciju, ni pinku više od onog o čemu mediji redovno pišu. Od rata u Ukrajini, preko kinesko-američkih odnosa do kibernetičkih prijetnji, najčešće od mrskih ruskih hakera. Što se tiče borbe protiv korupcije, podučili su nas kako bi oni, ako bi nekim pukim slučajem došli do saznanja o korupciji, mogli o tome obavijestiti Državno odvjetništvo. Mogli, ali i ne moraju. Čini se kako, za sada, odnosno u 2025. nijedno takvo saznanje nisu imali. Što je i logično jer znamo kako u nas nema korupcije. Samo jedan i jedini, Beroš?!

Najdojmljiviji je esej koji je kao uvodnik u Izvješće potpisao zamjenik ravnatelja SOA-e, Hrvoje Omrčanin. Da naša Maja Milošević nije odlučila otići iz škole, jer joj je bila puna kapa šupačkog odnosa, ne učenika, nego ostalih u školi, dala bi čistu peticu učeniku Hrvoju Omrčaninu. Peticu za odlično napisan esej. Poetski nastrojen Omrčanin započeo je citatom jednog hrvatskog punk blues benda: „Svijet se sužava, sve teže pratim što

se događa iza brda“. Malo o općoj globalizaciji, koja je dovela do situacije zbog koje se svaki veći sigurnosni poremećaj osjeti posvuda. Mi, sigurnosno neuki, mogli bismo iz tog citata zaključiti kako dečki u SOA-i blage veze nemaju što se događa iza brda i analogno tome van njihove ‘sigurne kuće’. No, radi se, naravno, samo o poetskoj slobodi i nije ovaj poeta to htio reći. Ili možda jest, jer u ostatku Izvješća su samo općepoznate činjenice i baš ništa što bi upućivalo na neki ozbiljan rad SOA-e. No to je sigurno samo dojam, nas, običnih neznalica. Vjeruj mi Majo, uvodni esej mu je za čistu peticu!

Ljeto je u punom jeku, svi koji drže do sebe se brčkaju, pa se ništa ozbiljno više ne događa. Čini se kako je jedino Turudić u punom pogonu i dodatno istražuje neka nova saznanja u aferi ‘Hipodrom’! Sve druge moguće nepodopštine trenutačno nisu u fokusu. Pa ne može on sve! Tomašević je, vidno snervan, održao pressicu i rekao kako sve to nema veze, nego ga namjerno pilaju jer su oko njega sve pošteni i časni ljudi. Ako se slučajno pokaže suprotno, onda će biti jako ‘iznenađen i uvređen’. Još ga je dodatno snervalo što su te informacije već dobili mediji. Kako to, kako to?

Prema nekim izvorima, naš Plenki se ne odmara, već priprema rekonstrukciju Vlade za jesen. Čini se kako će Ćićovu malu, njegovo ‘suho zlato’, maknuti s mjesta Ministrice kulture i staviti na bolju visoku i dakako zaštićeniju poziciju u UNESCO -u. Sve se događa upravo kad je Trump odlučio povući SAD iz UNESCO -a, jer je jako nezadovoljan tom organizacijom, zbog njenog neprijateljskog stava prema SAD -u i Izraelu. Uzdajmo se kako će naša Nina riješiti taj problem i natjerati Trumpa na promjenu mišljenja. Što se kod njega jako teško događa, na dnevnoj bazi. Za promjenu mišljenja treba mu ipak dva do pet dana. Kako god, ona će tu sigurno pomoći. Iz istih izvora čuje se kako je izvjestan odlazak Fuksa, za kojim oni iz školstva i znanosti, posve bezrazložno neće žaliti, nesvjesni kako uvijek može i gore. Čini se kako bi mogao otići i bard hrvatske diplomacije, nezamjenjivi Grlić Radman! Neočekivano se dogodi neki peh, pa i pad takvog vanjskopolitičkog gorostasa. Jedina

je sreća što će se onda moći, u miru, prepustiti čitanju ruske poezije, posebno one njegovog, uskoro, bivšeg pajda ruskog ministra vanjskih, Lavrova. Dobro, može malo pomoći i svojoj firmi, jedinoj s dozvolom za uklanjanje i uništavanje lešina svih vrsta živina u Hrvatskoj. Domovinci, kako stvari stoje, mogu i ostati, ali i otići. U međuvremenu stignu malo pucati. Za razbibrigu. Umjesto njih mogu i bivši Domovinci, trenutačno pod nazivom Domino. Svejedno.

Moji dragi prijatelji su se, nekidan, vratili sa Sicilije oduševljeni tamošnjom turističkom ponudom. Pokazali mi račun i živi se čude kako su u Palermu, u poznatom restoranu fino papali, koktel dobrodošlice, pa per primo pastu s gamborima, onda finu frešku bijelu ribu, odlično pečenu na gradele i butelju njihovog vina! Sve za 52 eura, za njih dvoje. U nas otprilike toliko koštaju dvije pizze i dvije krigle piva. Male. Ali đe ćeš uspoređivati naše more s njihovim?! Neš ti Palerma. Uz to su bezobrazno, gotovo dva-

deset, pa i trideset posto jeftinije butige. Ja mislim da to Talijani namjerno rade, kako bi nas zaje....! I Grci su krenuli tim putem. Definitivno se radi o udruženoj talijansko-grčkoj mafiji. Španjolci se već dogovaraju s njima o pridruživanju. Na djelu je urota ‘manjim cijenama, protiv Hrvatske’. Pri tom šire laži o našoj visokoj inflaciji. Kad bi SOA vidjela što se iza brda valja, sigurno bi i to bilo u njihovom Izvješću, Ali, vražje brdo smeta. I zato, dragi dečki iz SOA-e, prijavljujem vam opaku mafijašku urotu. Molim vas, postupite baš onako kako znate! Kako drugačije?

Za to vrijeme, mi možemo biti mirni. SOA će preuzeti, a nama ostaje gustanje u našem moru i našim ‘picama’! Diljem obale. Jer, naše je naše. Jedino treba paziti kako postupati s korpićem ili Bože prosti, bez njega. Srećom, to se najviše odnosi na ove nećudoredne strankinje. To je tako jer ‘mafija’ pod svaku cijenu želi uništiti naš turizam. Ali nećeš razbojniče! S korpićem u boj za narod svoj! Eto vas.

bez licence

Ne znaju ništa o Dubrovniku, ali vode turističke ture: Ilegalni vodiči ponovno su problem, iako ne „na papiru”

Sezona je u punom jeku, Gradom šeta veliki broj turista, ali i turističkih vodiča, pa tako i onih koji grupe vode ilegalno. Zakonom o pružanju usluga u turizmu propisano je tko i pod kojim uvjetom može pružati usluge turističkog vodiča, no nelicencirani vodiči još uvijek se mogu vidjeti na našim ulicama. Međutim, ni prošle, a zasad ni ove sezone niti jedna kazna nije ispisana

U Dubrovniku se ponavlja problem koji je aktualan već godinama – turistički vodiči bez licence, mahom iz takozvanih ‘trećih zemalja’ vode grupe po Dubrovniku. Kako nam govore neki od lokalnih vodiča, radi se uglavnom o vodičima bez licence s područja Azije, koji moraju imati domaću pratnju prilikom vođenja Gradom, ali nažalost, često nemaju. Njihov se broj smanjio u koroni i nakon korone, međutim ponovno ih se može vidjeti na našim ulicama.

Ivana Šepak, turistička vodička i bivša gradska vijećnica koja i s gradske govornice govorila o problemima koji muče vodiče, kaže da sama ove godine nije primijetila preveliki broj ilegalnih vodiča, ali da se radi o problemu koji postoji već dugi niz godina.

„Primjećivala sam kineske grupe, oni stvarno idu bez vodiča, možda sam od početka sezone vidjela dvije. Pratimo, prijavljujemo. Imali smo, kao i svake godine, na početku sezone razgovor s načelnikom policije, predstavnicima Porezne... Uglavnom onima koji su čelni u našem turizmu koje možemo pitati na licu mjesta što nas zanima. Sastanak je u organizaciji Obrtničke komore. Tu se nađe tema ilegalnih vođenja, ali uvijek dobivamo odgovor kako su oni preopterećeni i ne mogu izaći na kraj sa svime time pa se osjećamo vrlo poniženo, iskreno. Jer ispada da mi moramo ispunjavati razne norme, a onda netko dođe ovdje, ušeta, ne pozna Grad i priča što god hoće, bez ikakve kontrole, sankcija, ičega”, objašnjava Šepak.

GOSTI S ISPODPROSJEČNOM USLUGOM

Razočarana je jer Gradom turističke grupe po-

vremeno vode osobe koje ne poznaju ni državu, ni grad u kojem se nalaze.

„Što će on prenijeti tim gostima? Kako on može dočarati nas? Ne može! Što zna o našoj kulturi?

To je osoba koja šeta, nema ljubavi niti prema Gradu, niti prema državi. Ne znam ni kakav je doživljaj gostima, ali u to neću ulaziti”, kaže Šepak.

Hvali bivšu zamjenicu gradonačelnika Jelku Tepšić, koja je, kako kaže, nešto i poduzimala. Organizirali su se sastanci s turističkom inspekcijom, odnosno s Tomislavom Majićem, voditeljem dubrovačke ispostave Državnog inspektorata nadležne za turistički nadzor.

„On je preopterećen. Stvarno ne znam zašto ne dobiva pojačanje u ljetnim mjesecima. Trebalo bi ga rasteretiti jer pokriva cijelo područje od Prevlake do Stona, ne može to sve stići. Mi turistički vodiči smo samo kap u moru, gdje su primjerice ilegalni kamperi... To sve spada pod jurisdikciju jedne osobe i naravno da on to ne može pokriti. Meni je to jasno, ali nas se, nažalost, izvrgava ruglu”, kaže Šepak. Kaže da bi ili trebalo komunalnim redarima povećati ovlasti ili bi voditelj Ispostave trebao delegirati nekoga tko bi šetao minimalno dva puta dnevno po Dubrovniku. „Vjerujte mi, ta osoba ne bi samo zaradila sebi dnevnicu, nego bi napunila gradski i državni proračun poprilično. Samo treba imati volje. Od 2017. godine smo išli u Ministarstvo turizma, kad je još Gari Capelli bio na čelu. Nema s kime nismo razgovarali o ovome, pisali i dopise, umorili smo se. Rezignirani smo”, objašnjava Šepak.

Problem je to koji i nije baš bezazlen, osobito ako

Piše Ivana Smilović foto Grgo Jelavić/PIXSELL, Ivona Butjer Mratinović

„U cijeloj priči me najviše rastužuje što gosti ne dobivaju razinu usluge kakvu bi trebali. Oni ne čuju priču o Gradu, sumnjam da ti vodiči koji dolaze ilegalno išta znaju o Dubrovniku”, govori Ivana Šepak, turistička vodička i bivša gradska vijećnica

Ivana Šepak je turistička vodička koja je o problemima struke govorila i dok je bila vijećnica u Gradskom vijeću

se razmišlja o reputaciji Dubrovnika.

„U cijeloj priči me najviše rastužuje što gosti ne dobivaju razinu usluge kakvu bi trebali. Oni ne čuju priču o Gradu, sumnjam da ti vodiči koji dolaze ilegalno išta znaju o Dubrovniku. Na kraju ti gosti odlaze odavde misleći o nama tko zna što. Tu si svatko daje za pravo tumačiti Dubrovačku Republiku na način kako on vidi zgodnim, bez obzira na činjenice. Tu je i pijetet Domovinskog rata. Sve to ima dalekosežne posljedice jer se ti turisti vraćaju doma i prepričavaju te informacije”, kaže Šepak.

SVE DA BI BILI – DOBRI DOMAĆINI

Teško je reći koliko takvih vodiča prođe kroz Grad

u ljetnim mjesecima jer, kako kaže Šepak – tim problemom se nikad nitko nije ozbiljno pozabavio.

„Kad smo pričali s Garijem Capellijem 2017., nismo bili sami, bili su tu vodiči iz cijele Hrvatske – Plitvice, Istra, Split... Tada smo doznali da se grupe, osobito iz ‘trećih zemalja’, koje dolaze na granicu Republiku Hrvatske, ne smiju ‘vozikati’ same. Pri dolasku na hrvatsku granicu, u autobus se mora ukrcati hrvatski pratitelj. Jer su njihovi pratitelji u prekršaju, ovdje ne smiju obavljati gospodarsku djelatnost, a obavljaju je. Na to se okreće glava, stalno se gleda na drugu stranu, dokad?”, pita se Šepak.

Smatra da se dio problema krije u tome što uvijek želimo biti ‘dobri domaćini’.

„Ako mi sami sebe ne poštujemo, pa neće nas nitko živ poštovati. Prvo i osnovno pitanje je: koliki to učinak ima na naš proračun? Ti gosti koji dolaze, troše li što? Što im vodič može preporučiti, što će objedovati, probati od lokalnih delikatesa, koji su naši tradicionalni suveniri? To ti vodiči nemaju blage veze. To je širi utjecaj na našu zajednicu, ne radi se o tome što ću ostati bez angažmana, nego ti gosti, u pratnji takvog vodiča, jednostavno nemaju pojma o Hrvatskoj i takvi odlaze”, priča Šepak. Kaže kako bi turistički vodiči očito morali organizirati prosvjed da bi ih se čulo i doživjelo. Međutim, ni sama ne zna bi li to imalo ikakvog utjecaja.

„Turistička inspekcija bi trebala biti ta koja bi bila na terenu, ispisivati kazne. I dan danas se priča, mislim da je to bilo baš te godine kad smo se više pobunili, pa su inspektori bili unutar zidina

Dio problema je činjenica da želimo biti dobri domaćini i ne želimo se zamjeriti agencijama, smatra Ivana Šepak

Grupe s nelicenciranim vodičima često se iz Dubrovnika vraćaju s pogrešnim dojmom

i ‘snimali’ situaciju. Ulovili su dvojicu Korejaca kojima su ispisali kazne, ne znam kakve su točno bile, ali se pročulo i više im nije bilo svejedno. Te korejske grupe su bile poprilično bezobrazne u tom smislu. To su bile grupe koje su dolazile ovdje bez ikakvog lokalnog vodiča. Oni bi, kad bi ih ulovila inspekcija, rekli da ne razumiju jezik. Konačno se te prije 7-8 godina inspekcija domislila i rekla: ”Ne razumiješ jezik? U redu, sad ćeš u pritvor, pa ćeš u pritvoru čekati službenog prevoditelja, a sve će to ići na tvoj račun ili račun agencije”. Pa su neko vrijeme bili mirni, držali su se lokalnih regula”, prisjeća se Šepak.

Kaže kako i ona sama, kao i drugi vodiči, znaju upozoriti takve grupe.

„Osobno sam prišla jednoj kineskoj grupi i pitala gdje im je domaća pratnja. Ali to im ništa nije značilo, nisam ja službeno lice. Nije im uopće bilo neugodno. Kao šerifi se ponašaju. Kad bih tako nešto probala u Kini, mislim da se ne bih dobro provela”, zaključuje Šepak.

BITNO JE PRIJAVITI

Tragom ovih informacija obratili smo se turističkoj inspekciji Državnog inspektorata, koja je ‘glavna’ na terenu u ovoj problematici. Kako su naveli, vezano uz prijave koje se odnose na turističke vodiče na području Dubrovnika, u 2025. godini zaprimljena je samo jedna predstavka u kojoj se ukazuje na možebitno nelegalno vođenje na području grada, odnosno  u prijavi je navedeno da državljanin države koja nije država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije (državljanin tzv. trećih zemalja) pruža usluge nelegalnog vođenja na području grada Dubrovnika. Slijedom zaprimljene prijave, turistički inspektor Državnog inspektorata obavio je nekoliko inspekcijskih nadzora, no u provedenim inspekcijskim nadzorima nije utvrđeno navedeno u prijavi budući da nelegalni vodiči iz trećih zemalja nisu zatečeni u turističkom vođenju. „Naime, sadržaj prijava turističkoj inspekciji Državnog inspektorata u kojima se ukazuje na ilegalno vođenje bitno može utjecati na uspješno obavljene inspekcijske nadzore, odnosno o sadržaju prijava uvelike ovisi hoće li  turistički inspektori prijavljeno vođenje utvrditi u inspekcijskom nadzoru. Stoga je bitno da u prijavama turističkoj inspekciji Državnog inspektorata u kojima se ukazuje na ilegalno vođenje bude navedeno vrijeme pružanja usluga nelegalnog vođenja kao i  lokacija na kojoj će se pružati usluge možebitnog nelegalnog vođenja”, objašnjavaju iz Državnog inspektorata.

Zanimljivo je i, kako navode iz Državnog inspektorata, ako se u prijavi ukazuje na usluge nelegalnog vođenja državljanina trećih zemalja, za obavljanje inspekcijskog nadzora potrebno je angažirati ovlaštenog sudskog tumača za jezik kojim vodič govori, a popis tumača dostupan je na stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave. Dakle, bitno je prijaviti, ali i paziti na sadržaj prijave. S obzirom na to da je Državni inspektorat zaprimio samo jednu prijavu ove godine, čini se

Turistički vodiči su razočarani jer moraju ispuniti niz normi, dok drugi mogu voditi grupe bez licence

da dio problema leži i u tome da se takvi vodiči uoče, komentiraju, o njima se očito itekako priča, ali ‘zapinje’ na prijavi Državnom inspektoratu.

PROŠLA SEZONA BEZ IJEDNE KAZNE

S obzirom na to da je očigledno riječ o problemu koji se ‘vuče’ godinama, pitali smo Državni inspektorat i koliko je u prošloj sezoni ispisano kazni tijekom turističkih inspekcija. „U razdoblju od 1. lipnja do 1. listopada 2024. godine turistički inspektori u obavljenim inspekcijskim nadzorima domaćih turističkih vodiča nisu utvrdili povrede propisa”, njihov je odgovor. Inače, zakon o pružanju usluga u turizmu propisuje tko i pod kojim uvjetima može raditi kao turistički vodič u Hrvatskoj. Turističkim vodičem može biti državljanin Hrvatske, državljanin zemlje članice Europskog gospodarskog prostora ili Švicarske, pod uvjetom da ispuni propisane kriterije. Također, osobe iz država koje nisu članice tog prostora mogu raditi kao vodiči ako imaju prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj i zadovoljavaju uvjete.

Državljani EU i Švicarske mogu privremeno i povremeno voditi grupe, ali ne u zaštićenim područjima ili kulturnim lokalitetima. Inspektori nadzora mogu zabraniti rad onima koji nemaju valjanu dozvolu, koji ne poštuju uvjete ili rade bez odgovarajućeg poslovnog statusa.

Za nelegalno vođenje turističkih grupa predviđene su novčane kazne za turističke agencije (koje su vezani za turističke vodiče). Za utvrđene prekršaje propisane su novčane kazne u rasponu od 265,45 do 2.654,46 eura za pravnu osobu ili fizičku osobu – obrtnika,  zatim novčane kazne u rasponu od 199,10 do 1.061,78 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi, te novčane kazne u rasponu od 132,72 do 265,45 eura za voditelja poslova. No da bi do ikakvih sankcija došlo, potrebno je ispuniti sve korake od početka do kraja: uputiti sadržajnu prijavu Državnom inspektoratu, čekati izlazak na teren turističkog inspektora, koji bi onda ‘na djelu’ trebao uhvatiti one koji krše Zakon. Međutim, dok prijava stigne do turističkog inspektora, često se može dogoditi da prijavljeni kršitelji zakona već – nisu u Hrvatskoj.

Kako su naveli iz Državnog inspektorata, u 2025. godini zaprimljena je samo jedna predstavka u kojoj se ukazuje na možebitno nelegalno vođenje na području Dubrovnika

PONEDJELJAK, 28.7. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

UTORAK, 29.7. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

SRIJEDA, 30.7. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

ČETVRTAK, 31.7. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo

pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

PETAK, 1.8. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

SUBOTA, 2.8. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

NEDJELJA, 3.8. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

Započela restauracija

MiG-a koji

će biti postavljen na Srđu kao

trajni izložbeni eksponat

Nakon što je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, na inicijativu Grada Dubrovnika, dodijelilo Gradu borbeni zrakoplov tipa MiG-21 koji je sudjelovao u operacijama tijekom Domovinskog rata, Grad Dubrovnik pokrenuo je postupak nabave za njegovu restauraciju.

Provedenim postupkom nabave izabrana je tvrtka Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije koja je zrakoplov preuzela u zrakoplovnoj bazi Pleso te isti prevezla na restauraciju u Bjelovar. Kako bi se pristupilo šestomjesečnoj restauraciji, avion je bilo potrebno rastaviti na dijelove.

Završetkom konzervatorskih-restau-

ratorskih radova i pripreme za postavu na nosač, zrakoplov će se, također u rastavljenom stanju, dopremiti na Srđ, gdje će se sastaviti i postaviti pored tvrđave Imperijal i Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik kao trajni izložbeni eksponat, a sukladno izrađenom projektu koji je izradila dubrovačka arhitektica Lea Đurović Ruso.

Podsjetimo, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske darovalo je borbeni zrakoplov Gradu Dubrovniku, dok je Grad osigurao financijska sredstva za njegovu obnovu, transport i postavljanje. Ukupna vrijednost ugovora sklopljenog s Društvom za očuvanje hrvatske vojne tradicije iznosi 63.730,00 eura.

Dozvola za Zonu još 70 autotaksi prijevoznika , ostali sudionici

Natječaja imaju pravo na prigovor

Odabrani su najpovoljniji prijavitelji na javni natječaj temeljem kojeg pravne i fizičke osobe-obrtnici koji obavljaju autotaksi prijevoz, ostvaruju pravo ulaza, prometovanja i izlaza iz užeg područja Grada Dubrovnika. Sukladno Prometnoj studiji Prometnog fakulteta iz Zagreba i u odnosu na ranije odobrene propusnice za autotaksi prijevoznike, u ovom je natječaju odobreno prometovanje Zonom posebnog prometnog režima za 70 vozila.

Nastavno na provedeni javni natječaj temeljem kojeg pravne i fizičke osobe-obrtnici koji obavljaju autotaksi prijevoz, ostvaruju pravo ulaza, prometovanja i izlaza iz užeg područja Grada Dubrovnika, gradska uprava objavila je i popis 267 obrtnika koji nisu udovoljili natječajnom postupku iz proceduralnih razloga.

Na navedeno je moguće izjaviti prigovor, a u drugom stupnju postupak ide na odlučivanje gradonačelniku.

ZAPOČELA ENERGETSKA OBNOVA OŠ MARIN DRŽIĆ

Predviđena ušteda energije 77 posto

Grad Dubrovnik započeo je radove na energetskoj obnovi OŠ Marina Držića, škole s posebnim programom za koju je Grad prethodno osigurao bespovratna sredstva Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u iznosu od 510.227,67 eura. Bespovratna sredstva iznose 80 posto ukupno prihvatljivih troškova, a osigurana su u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026. godine.

Predviđena je toplinska izolacija vanjskih zidova slojem kamene vune, toplinska izolacija kosog krovišta i zamjena dotrajalih konstruktivnih elemenata. S vanjske strane postavlja se sloj kamene vune, mijenja se postojeća stolarija novom i postavljaju se ALU grilje. Između ostalog, ugradit će se sustav nadzora i upravljanja, dizalice topline za pripremu PTV (zrak-voda) te će se zamijeniti postojeći kotao na lož ulje, kao i rasvjeta.

Ugovorni izvođač je Alfaplan građenje,

a planirani rok izvođenja radova uređenja je četiri mjeseca. Stručni nadzor projekta projekta provodi tvrtka Deltragrad. Ukupna vrijednost radova iznosi 741.350,81 eura s PDV-om, a uz financiranje nacionalnim sredstvima, razliku od 231.123,14 eura osigurava se iz gradskih proračunskih sredstava.

Utvrđena ušteda primarne energije na godišnjoj razini nakon provedbe projekta iznosi 77,72 posto, dok se ušteda godišnje potrebne toplinske energije za grijanje procjenjuje na 64,65 posto. Nakon energetske obnove zgrade škole na adresi Volantina 6 udio energije iz obnovljivih izvora u godišnjoj isporučenoj energiji prelazit će 50 posto.

Podsjetimo, u mandatu ove gradske uprave izgrađene su dvije nove škole, od toga jedna u povijesnoj jezgri, dok su tri škole potpuno energetski obnovljene. Nakon završetka započetih radova rekonstrukcije i dogradnje OŠ Mokošica sve će gradske škole raditi u jednoj smjeni.

Poziv građanima – Zona od 2. kolovoza kreće u punu primjenu

U sklopu uspostave zone posebnog prometnog režima na području Ilijina glavica-Pile/Ploče, koji s primjenom započinje 2. kolovoza, Grad Dubrovnik poziva građane na pravovremeno reguliranje statusa za prolazak kroz zonu posebnog prometnog režima. Temeljem novog režima, ulazak vozila u obuhvaćenu zonu kontrolira se putem sustava kamera za automatsko očitavanje registarskih oznaka, a pravo prolaska imat će samo ona vozila koja imaju važeću povlaštenu parkirališnu kartu (PPK ) ili odgovarajuću propusnicu, izdanu u skladu s definiranim kategorijama korisnika. Građani svoj status mogu regulirati podnošenjem zahtjeva za izdavanje PPK kartice u prostorima Sanitata Dubrovnik na adresi Marka Marojice 5, od ponedjeljka do petka od 07:30 do 19:00 sati, a subotom od 8:00 do 12:00 sati.

Sustav automatski očitava registarske oznake vozila prilikom svakog ulaska u zonu te u slučaju neovlaštenog ulaska bez važeće povlaštene parkirališne karte ( PPK ) ili propusnice, sustav automatski generira prekršaj.

Kod izvanrednih situacija, moguće je naknadno obavijestiti Centar za upravljanje prometom u roku od tri dana od događaja.

Motocikli i mopedi izuzeti su iz režima te im za prolazak nije potrebna PPK kartica ni propusnica.

Podsjetimo, cilj uspostave Zone je olakšati prometovanje građanima, smanjiti zagušenja i osigurati protočnost prometa, posebice u osjetljivom području oko povijesne jezgre. Dubrovnik je prvi grad u Republici Hrvatskoj koji uvodi ovakav sustav, s ciljem trajnog i održivog rješenja prometnih problema - s građanima i za građane. Odluka o zoni prethodno je izmijenjena upravo radi lakše prilagodbe građana novom režimu te će ih se pravovremeno i kontinuirano obavještavati o svim koracima i promjenama.

ANKETA

Pitali smo Dubrovčane

je li zona smanjila gužve , jedan odgovor prednjači

Osim odgovora ponuđenih u anketi, naše smo čitatelje pitali i da podijele svoja stajališta o uvođenju zone posebnog prometnog režima

Od početka lipnja, u Dubrovniku je uvedena zona posebnog prometnog režima oko Grada. Cilj joj je smanjiti gužve, ali i zaštititi srce Dubrovnika i olakšati svakodnevni život stanovnicima.

Pitali smo Dubrovčane koliko je ova mjera zaista učinkovita.

Anketu smo proveli među čitateljima Dubrovačkog dnevnika, koje smo pitali – ‘Je li zona posebnog prometnog režima smanjila gužve?’. Ponuđeno je pet odgovora:

- da, drastično su smanjene gužve - da, ali samo oko jezgre, ne u ostatku grada - gužve su manje, ali to je zbog slabije sezone - ne, gužve su i dalje prisutne - nisam siguran/na, treba još vremena

76 POSTO ISPITANIKA SMATRA DA SU GUŽVE MANJE

Većina čitatelja smatra kako je zona smanjila gužve, ali samo oko povijesne jezgre, a ne i u ostatka grada, pa je taj odgovor izabralo više od trećine ispitanika, njih 35 posto. Slijedi 23 posto čitatelja koji smatraju kako su gužve manje, ali da je za to kriva loša sezona. Da je zona ‘kriva’ za drastično smanjenje gužvi smatra 18 posto naših čitatelja.

Zanimljivo je zbrojiti sve ove odgovore koji potvrđuju kako su gužve manje, ali iz različitih razloga - zbog zone, loše sezone ili samo u području oko Grada. Naime, kada se svi ovi odgovori zbroje, dolazi se do brojke od 76 posto čitatelja koji smatraju kako su gužve smanjene.

Nasuprot tome, 14 posto čitatelja smatra kako gužve uopće nisu smanjene, a 7 posto ih nije sigurno, odnosno treba još vremena za donijeti konačnu odluku.

OGRANIČAVANJE PRAVA I SLOBODA?

Osim odgovora ponuđenih u anketi, naše smo čitatelje pitali i da podijele svoja stajališta o uvođenju zone posebnog prometnog režima. Dio njih smatra kako su im ograničena prava i slobode.

“Ne. Jednostavno nema turista. Zonom je ograničena sloboda kretanja građanima grada i najbližih općina, kao i poslovnim subjektima, a pogotovo obrtnicima fizičkim osobama, koji su i dalje građani grada”, smatra jedna čitateljica.

“Ograničila nam je pravo na zdravstvenu skrb, pa kad je dežurna ljekarna ispod Zvonika, mi građani drugog reda iz Župe i ostalih općina te dijelova Grada, možemo jedino padobranom po potrebne lijekove. Predlažem kreatorima segregacije da od 1. ožujka do 1. prosinca ljekarna ispod Zvonika ne bude dežurna nedjeljom i praznikom da ne stvaramo gužvu oko Grada”, poručila je druga.

Ipak, iz gradske uprave napominju kako je građanima omogućen prolaz i bez propusnice, odnosno Sanitatove povlaštene parkirne karte, kad za to postoji opravdan razlog. Tako se odobrenje za prolazak zonom može zatražiti od nadležnog

Centra za upravljanje prometom koji onda odobrava ulaz u zonu posebnog prometnog režima i onima koji nemaju valjanu propusnicu. Ulazak se odobrava i zbog različitih predstava, liječničkih pregleda ili odlaska u apoteku.

‘NIJE ZONA SMANJILA GUŽVE, NEGO NEMA

GOSTA’

Treća čitateljica pak smatra kako je gužva „definitivno manja“ i da “to nema veze s brojem gostiju“, poručujući kako je uvođenje zone bila „pametna odluka”.

Kako 23 posto naših čitatelja smatra kako je se-

Većina čitatelja smatra kako je zona smanjila gužve, ali samo oko povijesne jezgre, a ne i u ostatka grada, pa je taj odgovor izabralo više od trećine ispitanika, njih 35 posto

Piše Petra Srebrović FOTO: Grgo Jelavić/PIXSELL, Dubrovački dnevnik

Čini se da je zona barem djelomično ispunila svoju svrhu, iako ostaje prostora za doradu i prilagodbu. Kako će se situacija razvijati, pokazat će nastavak sezone i nove reakcije građana. Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Matom Frankovićem još od početka razgovora o uvođenju zone posebnog prometnog režima komunicira kako su otvoreni za unapređenja i promjene, kao i opravdane iznimke.

zona loša, pa da su gužve zbog toga posljedično manje, tako je dio naših sugrađana uputio ozbiljne kritike.

“Nije zona smanjila gužve, nego nema gosta. Sad kao građanin grada moram platiti 80 eura godišnju PPK. Sramota”, požalio se jedan naš sugrađanin.

“Gužve su manje, a za lošu sezonu krive su visoke cijene, a ne regulacija prometa”, smatra jedna Dubrovkinja.

‘NAPOKON NEŠTO FERCERA’

Još se jedan naš sugrađanin slaže se kako su “gužve definitivno manje”.

“Smanjila je utoliko što ne idu stranci, barem ovi iz EU i što nema toliko Uberaša sa strane, ali da je ovo najslabija sezona zadnjih sedam, osam godina, sigurno jest”, komentirao je jedan Dubrovčanin.

“Napokon da nešto fercera! Samo još treba riješiti taksi kod okretišta autobusa na Pilama jer se nabije po 10 komada i začepe prolaz na Pilama. A potrefila se i jako loša sezona, u globalu pravi potez”, smatra naš sugrađanin.

Iako mišljenja građana o zoni posebnog prometnog režima variraju, većina ih ipak smatra da su gužve smanjene, bilo to zbog zone, slabije sezone ili kombinacije oba faktora. Kritike postoje, osobito kada je riječ o dostupnosti zdravstvene skrbi i slobodi kretanja, no dio građana ipak pozdravlja ovu mjeru kao korak u pravom smjeru. ini se da je zona barem djelomično ispunila svoju svrhu, iako ostaje prostora za doradu i prilagodbu. Kako će se situacija razvijati, pokazat će nastavak sezone i nove reakcije građana. Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom

Matom Frankovićem još od početka razgovora o uvođenju zone posebnog prometnog režima komunicira kako su otvoreni za unapređenja i promjene, kao i opravdane iznimke. No izazov ostaje, treba održati balans između regulacije i svakodnevnih potreba stanovnika.

PERO MILKOVIĆ, DIREKTOR DOMOUPRAVE DUBROVNIK:

Stanari potpisuju suglasnost

susjedima za apartmane u zgradama, nisu oni nužno loša stvar

Čelnik Domouprave Dubrovnik o novom zakonu o zgradama, odnosima susjeda, novim mjerama oko apartmana i kako to sve izgleda u praksi

Od Nove godine je na snazi novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada. Koje su to neke ključne novosti koje je donio, a bilo bi dobro da ih građani znaju?

-Zakon je donesen u cilju doprinosa kvaliteti življenja u višestambenim zgradama. Zadnjih 20-ak godina, pa i više, zgrade su plaćale minimalnu pričuvu, ona je iznosila 1,50 kuna po metru kvadratnom, preračunato u novu valutu 0,20 centi. I to nije dostatno kako bi zgrada sebe održavala. No, zub vremena je učinio svoje, imali smo i Domovinski rat, zgrade su postajale sve derutnije. Također, suvlasnici u zgradama su znali na svoju ruku širiti stanove, rušiti potporne stupove, tako nanoseći štetu. Uređivali su se prvenstveno unutarnji dijelovi zgrade, rjeđe pročelja i krovovi. Statika zgrada se počela sve više narušavati. Nakon potresa u Zagrebu, to je pogotovo izašlo na vidjelo. Neke od tih odredbi vrijedile su i prije, no više su bile preporuke, nego zakonska obveza. Sad je to drugačije. Sad minimalna pričuva iznosi 0,36 centi po kvadratnom metru. Tako se veća sredstva akumuliraju u njihov fond.

No, stanari često imaju percepciju kako zapravo cijeli mjesečni iznos koji plaćaju ide Domoupravi kao društvu.

-To nije točno i ne znam tko je kriv za tu pogrešnu percepciju. Kad poskupi pričuva, ljudi zaista misle kako cijeli taj iznos ide Domoupravi, dakle upraviteljima. Ne ide! Naknada Domouprave je cijelo vrijeme identična, a ostalo ide u stambeni fond zgrade.

Taj jedan manji dio, dakle, ide vama, a ostalo im se na neki način vraća?

-Kad sam došao na ovu funkciju, mislio sam kako su ljudi generalno upoznati s tim, ali sam s vremenom shvatio da to baš i nije tako i da ih treba informirati. Kad se novim Zakonom propisao minimalni iznos pričuve koji je porastao s 0,20 na 0,36 centi po ‘kvadratu’, stanari su reagirali riječima kako je Domouprava poskupjela. Ali nije Domouprava poskupjela! Samo su se povećala sredstva u fondu štednje zgra-

da. U niti jednom trenutku ne povećavamo naknadu, naša naknada je uvijek ista, nego se povećao njihov budžet koji imaju za zgradu. Dakle, ako je on lani bio 1000 eura, ove godine će on biti blizu 2000. Pa će se moći odraditi neki nužni popravci, sanacije i sl. Neće se dogoditi situacija da u zgradi pukne cijev, a u fondu zgrade nema novca pa onda stanari moraju plaćati iz svog špaga jednokratno ili ulaziti u kredite.

Što se još promijenilo?

-Puno se govorilo o apartmanima u zgradama koje nisu građene za iznajmljivanje nego prvenstveno za život stanara. Pa bi se događale situacije da vlasnik stana nije tu, a gosti stvaraju buku i nemir, što bi znalo smetati ostalim stanarima. Sad je potrebno prikupiti suglasnost 80 posto suvlasnika zgrade, kao i 100 postotnu vlasnika stanova s kojima osoba koja želi iznajmljivati dijeli zidove – plafon, pod i pregradne zidove.

Kakva je situacija u praksi sa suglasnostima za apartmane u zgradama?

-Županije na razini Hrvatske su zauzele stav kako mi kao upravitelji moramo izdati potvrdu. Međutim, člankom 34. Zakona propisano je da vlasnik stana i svaka treća osoba koja namjerava koristiti stan za kratkoročni najam mora pribaviti suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika, uz dodatan uvjet da suglasnost moraju obvezno dati i svi suvlasnici zgrade čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče s njegovim stanom koji ima namjeru koristiti za kratkoročni najam. Zakonom je propisano da je vlasnik stana dužan brinuti da se njegov stan ne koristi za kratkoročni najam bez potrebne suglasnosti te se ne oslobađa prekršajne odgovornosti ako je stan dao u najam trećoj osobi ili osobama. Suglasnost se daje na određeni rok koji ne smije biti kraći od pet godina. Člankom 58. st. 8. Zakona propisana je novčana kazna za suvlasnika pravne osobe koje iznajme stan bez potrebne suglasnosti suvlasnika, i to u iznosi od 2.000,00 do 10.000,00 eura, dok je člankom 58. st. 9. Zakona propisana novčana kazna za suvlasnika fizič-

„Apartmani u zgradama nisu nužno loša priča, ako se, naravno, sve radi po zakonskim propisima. Jer kad u zgradi imate dva, tri apartmana, onda je stanarima obično stalo da su ulazi i hodnici uređeni, da su postavljene nove pločice, sređeno je zelenilo... Obično je osobama koje iznajmljuju stalo do uređenja prostora pa tako doprinose zgradi u cijelosti“

Piše Ivona Butjer

Mratinović

foto Ivona Butjer

Mratinović

„Cijene su pošle ‘u nebesa’, sve je skupo, meštara nema... Znate koliko čekate meštra kad vam treba. To traje tjednima, nekad i mjesecima, i još ste sretni ako se uopće pojavi. Takvo vam je stanje i sa zgradama – sve je po pet puta poskupjelo, od cijene rada do materijala, a meštara nema, i sve to otežava obnovu zgrade. Kad ljudi vide cijene, onda se odlučuju na nekakve djelomične popravke, a to vam je sve – drž’ vodu dok majstori odu“

ke osobe  koje iznajme stan bez potrebne suglasnosti suvlasnika, i to u iznosi od 1.000,00 do 5.500,00 eura. Upravitelji zgrada u navedenom postupku nisu obvezni sudjelovati ni na koji način, jer je to isključivo obveza suvlasnika stana i/ili treće osobe koja namjerava koristiti stan za kratkoročni najam. Sukladno navedenom, rješenje o odobrenju izdaje Ured državne uprave u županiji.

Jeste li oko toga komunicirali s novim županom?

-Nije to nešto što je vezano samo uz Dubrovačko-neretvansku županiju, to je vezano uz sve županije na razini države. To je jedna puno šira priča. Zakon je pušten u primjenu, no s nekim stvarima se svi prvi put susrećemo i tek će ih trebati usavršiti i definirati. Mislim kako smo mi kao Domouprava, sa svoje strane, dosad odradili jedan dobar posao. Kao upravitelji smo s novim Zakonom dobili dosta novih obveza, od novih međuvlasničkih ugovora, preko različitih registara koje trebamo voditi, do odabira predstavnika. Trudimo se sve to odraditi u zadanim rokovima, ali davanje potvrda za iznajmljivanje apartmana u zgradama nije nešto što je u našoj domeni. Ministarstvo je propisalo obrazac za suglasnosti, mi ga ljudima isprintamo, damo, pomognemo im oko svega što im treba, damo i popis suvlasnika da im je lakše pronaći ih i prikupiti potpise... Praktički, oni onda trebaju samo prikupiti te potpise i onda ih odnijeti u Županiju te, na temelju toga, dobiti ili ne dobiti suglasnost. Mi, kao upravitelj, ne smijemo izdavati nikakve odluke, niti je to u našoj nadležnosti.

Premda nije u vašoj nadležnosti, imate li informaciju je li ijedna suglasnost za apartman u zgradi izdana za naše područje?

-Ne mogu tvrditi sa sigurnošću, ali mislim da nije. Mi nastojimo stalno biti dostupni, pomoći ljudima što im treba, odgovoriti na njihova pitanja za radnog vremena, a često i izvan njega.

Iz vašeg iskustva, jesu li stanari voljni davati suglasnosti svojim susjedima za turističko iznajmljivanje?

-Pa čak i jesu! Apartmani u zgradama nisu nužno loša priča, ako se, naravno, sve radi po zakonskim propisima. Jer kad u zgradi imate dva, tri apartmana, onda je stanarima obično stalo da su ulazi i hodnici uređeni, da su postavljene nove pločice, sređeno je zelenilo... Obično je osobama koje iznajmljuju stalo do uređenja prostora pa tako doprinose zgradi u cijelosti. No, kao što sam rekao, dosta ljudi nije upoznato s time što je Domouprava kao upravitelj i što su njene nadležnosti.

Radite li vi što po pitanju informiranja ljudi koji bi trebali znati što je zapravo Domouprava?

-Razgovaramo s njima, kao što sam rekao, pomognemo sve što treba i što možemo. Imamo i letke na kojima ih informiramo o nekim situacijama s kojima bi bilo korisno da su upoznati, primjerice što je hitni popravak, kome se javiti u kojoj situaciji i što napraviti, kako se prijaviti na energetsku obnovu i kad kreće natječaj na razini države.... Na primjer, na području Lapada, Gruža ili Mokošice imate zgrade, koje su građevinska cjelina s više ulaza. Stanari dođu s potpisima stanara koji žive na jednom ulazu i misle kako s time mogu ući u energetsku obnovu, bez suglasnosti stanara drugih ulaza i sl. Zato, kad se otvore natječaji, puštamo letke kako bi se prijavili odnosno došli kod nas i informirali se o svemu što im je po-

„Na čelu Domouprave sam tri godine, a nismo zaprimili niti jedan zahtjev za ugradnju solarne elektrane na zgradi. Ima ljudi koji su zainteresirani, ali mislim kako je problem u dogovorima među suvlasnicima. To je uvijek prva i jedina prepreka na kojoj manje, više svi zapnu“

trebno za prijavu. Naravno, sve je puno lakše kad u zgradi imate 10 stanova nego 30. U većim zgradama se često znaju dogoditi neslaganja u stavovima pa nekad i po 10 puta dolazimo, razgovaramo s ljudima i dajemo im potrebne informacije.

Kako ide s energetskim obnovama?

-Prošle godine smo uspješno završili energetsku obnovu zgrade u ulici Žrtava s Dakse. Nedavno smo dovršili radove na zgradi u Ulici Petra Zoranića. Tu je još i energetska obnova cijelog bloka zgrada u Vinogradarskoj ulici, od broja 38 do 44, zatim zgrade u Trnovičkoj ulici, Ulici Alberta Hallera te na Liechtensteinovom putu. Trenutačno se raspisuju natječaji za sufinanciranje obnove krovova i fasada zgrada, kao i ugradnje liftova, a krenuli su i natječaji za sufinanciranje ugradnje solarnih panela.

Koliko su Dubrovčani uopće zainteresirani za ugradnju solarnih panela? Oni donose uštedu, ali su i budućnost što se tiče energetike.

-Na čelu Domouprave sam tri godine, a nismo zaprimili niti jedan zahtjev za ugradnju solarne elektrane na zgradi. Ima ljudi koji su zainteresirani, ali mislim kako je problem u dogovorima među suvlasnicima. To je uvijek prva i jedina prepreka na kojoj manje, više svi zapnu. Dio suvlasnika dođe kod nas, postavljaju nam pitanja, mi im damo odgovore, isprintamo im formulare, damo smjernice... No, rijetko tko se uspije vratiti sa suglasnostima i odlukom da idu u neki projekt poput ugradnje solarne elektrane. Na Batali imamo jednu zgradu koja je ugradila centralni sustav grijanja vode. I to je ujedno jedini takav primjer. Ljudi pitaju, no očito izostaje dogovor u zgradama.

Čisto zbog javnosti, kad se ide u neki projekt na zgradi, koliki je potrebni postotak suglasnosti?

-To je 51 posto, no kad se diže kredit u banci, oni traže suglasnost od 60 posto. Zato često savjetujemo da odmah u startu prikupe 60 posto potpisa suvlasnika – nama je dovoljno 51 posto, no za kredit, koji je uglavnom potreban kod većih zahvata, traži se više. Kod zgrada u kojima je malo stanova, svega četiri ili pet, banke traže i stopostotnu suglasnost kako bi se osigurali kako će obveze biti naplaćene. No, za veće zgrade to ne vrijedi.

Što onda nakon prikupljenih potpisa?

-Nakon prikupljanja privola suvlasnika zgrade, ovlašteni inženjer izlazi na teren, napravi se troškovnik sanacije... Nakon toga se na našim stranicama raspisuje natječaj za radove. Kad se zaključi natječaj, prikupljaju se ponude o kojima izvijestimo stanare i onda oni odabiru kojeg izvođača će izabrati; hoće li to biti najskuplji ponuditelj, najpovoljniji, to oni odlučuju samostalno.

Mi naravno uvijek savjetujemo i kad je najbolji period za radove. Tako obnove nije preporučljivo raditi na ovakvoj vrućini zbog eventualnog pucanja materijala, a kad je kišni period, nije dobro raditi sanacije krovišta.

Stanje na terenu je dosta zanimljivo. Imamo stare zgrade koje je nagrizlo vrijeme, potom imamo i oštećenja iz Domovinskog rata, a onda, dosta

petak, 25. srpnja 2025.

se toga i izgradilo, pitanje je s kakvim materijalima... Kakvo je stanje što se tiče obnovljivosti? -Iz nekog mog iskustva, nije baš bajno. Cijene su pošle ‘u nebesa’, sve je skupo, meštara nema... Znate koliko čekate meštra kad vam treba. To traje tjednima, nekad i mjesecima, i još ste sretni ako se uopće pojavi. Takvo vam je stanje i sa zgradama – sve je po pet puta poskupjelo, od cijene rada do materijala, a meštara nema, i sve to otežava obnovu zgrade. Kad ljudi vide cijene, onda se odlučuju na nekakve djelomične popravke, a to vam je sve – drž’ vodu dok majstori odu. Onda plate par tisuća eura, misleći da su tako riješili cijeli krov ili fasadu. Za godinu, dvije, ili čak prije, procuri negdje, i onda budu ljuti na nas zašto opet curi, a oni su nešto platili 1000 ili 2000 eura. No, to je bilo samo ‘krpanje’, obnova fasade košta znatno, znatno više. Stalno je neka borba; s meštrima, s materijalom, sa suvlasnicima... Mada suvlasnici dobro znaju da je sve poskupjelo, znaju to i kad zovu meštra. Zato ovaj Zakon i jest napravljen kako bi se povećao fond pričuve pa, kad nešto pukne, to se onda može i sanirati jer ima sredstava na računu.

A kako bi zgrade mogle biti kvalitetno mjesto za život, veliku ulogu igraju i međuljudski odnosi -U zgrade, kao i u sve ostalo, treba ulagati. U Mokošici ili Lapadu imate primjere zgrada koje su stare i po 60 godina, ali kad ih vidite, ne razlikuju se puno od onda kakve su bile kad su prvim stanarima predati ključevi stanova. Imaju videonadzor u liftu, na ulazu, uredno se baca smeće i održava se prostor, zidovi su osvježeni, fasada i krov su uredni.... To su zgrade unutar kojih se članovi zajednice dogovaraju. Kakav je dogovor suvlasnika – takva je i zgrada. Zgrada je stabilna ako će jedan, a to je predstavnik stanara, ‘potegnuti’, a drugi mu pripomoći. A onda, imamo i novih zgrada koje su stare četiri ili pet godina, ali su u stanju kao da su stare 50. Male pričuve, loši odnosi unutar zgrade i nemogućnost dogovora dovode do loših stanja zgrada. Nešto pukne, nema sredstava pa je svatko na svakoga ljut.

Ili ono – susjedu kapi u stanu, ja nemam problem, mene baš briga.

-Ono što nikako ne mogu razumjeti jest ta situacija; kad nekom stanaru, recimo, s petog kata kapi u stanu, a ne kapi ovome na trećem, on ne želi obnavljati ništa jer ‘njemu ne kapi’. Ali to uopće nije bitno! Kapi vašem susjedu, suvlasniku koji živi u zajednici s vama. On je ovaj put bio ‘sretni dobitnik’, drugi put ćeš to biti ti. Prvo, neka je moralna i ljudska obveza sudjelovati u tome, kako bi se riješio problem. A drugo, po novom Zakonu su stanari dužni otvoriti vrata svojih stanova kako bi se sanirao problem. Dakle, ako nekome u stanu kapi, a stan poviše ili ispod ne želi otvoriti vrata, on je sada zakonski dužan to napraviti kako bi se izvršio popravak. Najveći problem je komunikacija. Ljudi su danas pretrpani obvezama, nemaju vremena za sastanke stanara, no oni su važni. I u svemu tome, vjerujte mi, najviše ispaštamo mi kao upravitelj, a onda i izvođači radova. Imate situacije u kojima dogovorimo popravak, meštar dođe, a susjed ne može otvoriti jer nije doma, premda je sve dogovoreno i obaviješten je. Pa se onda meštar ljuti jer je izgubio pola dana i slično. Međutim, sad se i to s novim Zakonom promijenilo – vlasnik je dužan pustiti

meštra u stan da bi se izvršio popravak, a ako ne, ide mu propisana kazna.

Dakle, tamo gdje ima komunikacije, ta je zgrada stabilna i kvalitetna, a tako gdje je nema, događaju se veliki problemi i sve je puno teže.

Kažete da se puno ‘borite’ – s meštrima, s predstavnicima stanara, s cijenama i materijalima... Na čelu Domouprave ste tri godine. Kako ‘plivate’?

- Kad je odlučeno kako ću biti direktor Domouprave, posao mi nije bio šok jer je to moj, tehnički smjer, moja struka. No, shvatio sam, baš kao i u samim zgradama, i ovdje je najbitnija komunikacija. Naglasak smo stavili na to da odgovaramo ljudima što prije i što češće. Dakle, kad netko preda zahtjev, treba osigurati da on što prije ide u obradu. Uključio sam što više ljudi u održavanje kako bismo što prije mogli izvršiti sanacije i radove. Što ih više uključite, manja je lista čekanja; što više građevinara, vodoinstalatera, električara, čistača, ljudi za deratizaciju, za hortikulturu... I za svakoga ima posla! Da ih dođe još deset s novim firmama koji će reći – evo, mi ćemo raditi struju, ili – mi ćemo šišati; posla ima za svakoga. Jer, jednostavno, pod nama je pola milijuna ‘kvadrata’ upravljanja, posla ima, a radne snage fali. Stalno spominjete međuljudske odnose. Što je s odnosima u Domoupravi? O njima se govorilo, pisalo... Što vas je dočekalo?

-Komunikacija je temelj svega, u svakom poslu. Kad jednog dana odem odavde, vjerojatno će netko tko dođe iza mene nešto mijenjati, možda i poboljšavati, jer svatko iz svoje pozicije ima svoju viziju kako bi nešto napravio. Kad sam došao na čelo Domouprave, htio sam pokrenuti jedan sustav na način na koji sam procijenio kako je ispravan, a u tom sustavu radi se i na komunikaciji. Ali ne samo komu nikaciji unutar Domouprave, nego i s građanima. Shvatio sam da je važno da budemo dostupniji gra đanima. Uveo sam mail komunikaciju na koji nam se građani javljaju i sad se tim kanalom odvija glavnina komunikacije. Vidjeli ste i sami, u tri, četiri mjeseca zaprimimo i po sedam tisuća mailova. Kad sam tek došao, vidio sam kako puno ljudi dolazi po nekakve papire, kako čekaju u hodnicima, gube vrijeme radi jednog papira. Sad dobar dio toga brzo sredimo pre ko maila, a dosta obrazaca, po koje su ljudi prije do lazili i gubili vrijeme, smo stavili na internet i sad su im lako dostupni.

Napravili smo i novu web stranicu u kojoj smo dali glavne smjernice i informacije, vrlo kratko i jezgrovi to. Uveli smo i telefonsku centralu pa možemo ući u povijest poziva i onda možemo uzvratiti pozive koje smo zaprimili, a imali smo drugi poziv ili drugi zada tak u tom trenutku.

Uglavnom, olakšali smo sebi posao kako bismo mo gli pružiti kvalitetniju i bržu uslugu, ali i ljudima, da ne gube vrijeme radi jednog papira ili formulara. Također se i sami stalno usavršavamo, putem različitih semi nara i edukacija, bilo da je to iz područja financija, iz tehničkog područja itd. Ali opet ću se vratiti na ono što sam rekao – komunikacija je zapravo ključ svega.

Atipičan ste direktor pa smo vas viđali i u neka kvim atipičnim situacijama. U radnom odijelu, re

cimo, gdje biste zasukali rukave, izašli na teren i krenuli čistiti. Primjerice u Hladnici, baš u blizini zgrade Domouprave.

-Sad će ispasti kao reklama... Ma to me slikao jedan naš suvlasnik u zgradi, Mato Raguž. Kad su se izgradile ‘zgrade solidarnosti’, iza je ostalo nešto baraka i s vremenom su se dograđivale. U nekom momentu se tu počelo gomilati smeće, pretvorilo se u jedno odlagalište glomaznog otpada. To se nešto više puta pokušavalo riješiti, a ja to nisam mogao gledati, bilo je baš neodrživo, izlazile su pantagane, zmije, nema čega nije bilo tamo. Nitko od suvlasnika i izvođača nije htio sudjelovati. Neki bi rekli – Pero, to je tu 100 godina, bit će još 100; neki – treba tu nešto napraviti... Ali ništa se nije činilo. I onda smo raspisali natječaj, dobili tri ponude, pa smo išli po zgradama ovog bloka i molili stanare, jer tad većina tih zgrada nije ni imala predstavnike, da sudjeluju i oni novčano, barem simbolično. Jer sam imao teoriju kako će se, ako to odradimo za nula kuna, problem ponoviti. A ako novčano sudjeluju i susjedi, onda će reagirati ako netko ponovno bude krenuo tamo ostavljati smeće.

Onda su izvođači počeli govoriti kako će trebati neko vrijeme da se to očisti, a ja sam smatrao kako nema smisla čekati jer je ovo frekventno područje. Odlučio sam kako će to biti subota, došao sam čistiti s njima, potezao sam s njima i to je sve završeno u jedan dan. U nedjelju je područje samo oprano vatrogasnim šmrkovima, i to je bilo to. Meni je bilo bitno da se to što se gomilalo jedno 40, 50 godina sredi u jedan dan i da se od toga ne čini velika priča. Ali poanta priče je da se zajedničkim naporima i uz dogovor nekad mogu napraviti stvarno velike stvari za kratko vrijeme.

„Ono što nikako ne mogu razumjeti jest ta situacija; kad nekom stanaru, recimo, s petog kata kapi u stanu, a ne kapi ovome na trećem, on ne želi obnavljati ništa jer ‘njemu ne kapi’. Ali to uopće nije bitno! Kapi vašem susjedu, suvlasniku koji živi u zajednici s vama. On je ovaj put bio ‘sretni dobitnik’, drugi put ćeš to biti ti“

DENIS BATINOVIĆ PEKMA, LEGENDARNI TEKSTOPISAC I GLAZBENIK:

‘Kada umren umotan u bilo’ je najizvođenija pjesma na dalmatinskim grobljima.

Tu šijem Arsena!

Denis Batinović Pekma ime je koje se u Pločama izgovara s poštovanjem, a među glazbenicima i zaljubljenicima u pjesmu prepoznaje se kao autor koji glazbu ne stvara – nego je živi

Piše Aida Čakić foto Martin Burić

Njegovi tekstovi, melodije i suradnje odražavaju duboku povezanost s emocijom, ljudima i prostorom iz kojeg dolazi. Ploče, iako maleni grad, za njega su plodno tlo glazbene inspiracije, mjesto gdje pjesma nije ni bijeg ni hobi, nego svakodnevica. S Denisom smo razgovarali o počecima, glazbenom senzibilitetu juga, stvaranju koje ne robuje trendovima, ali i o tome kako s glazbene strane vidi fenomene poput Thompsona, bez ideoloških opterećenja – čisto kroz oči čovjeka koji razumije što pjesma može, a što mora imati da bi ostala.

Kako je izgledao vaš prvi susret s glazbom? Koliko vas glazba istinski usrećuje?

Sve je počelo s Maratonom lađa 1998. godine. Prva je pjesma bila ‘Hrabro veslaj Neretvom’, koju je otpjevao naš Zoran Bebić Beba i onda je nekako spontano krenulo. Kao da su se tom pismom otvorila vrata Neretve. Snimljen je je album “Maraton lađa” i nakon toga album “Svako misto svoju pismu ima”. Veseli me da danas, nakon toliko godina kad dica uz ćaću i mater, braću ili prijatelje pjevaju o svome mistu, o radu svoga dida ili o kužini svoje babe...

To me usrećuje, srce mi je veliko ko kušin kad prolazim Neretvom, gledam i mislim o svakom tom mistu kao ‘dilu krunice’ jer svako misto priča priču svog života i svog vrimena. Srce mi je ‘ko kuća’. Ma još veće. Što vas pokreće za pisanje pjesama? Kažu kako kroz pjesmu dolazimo do svojih emocija. Je li i kod vas tako prilikom kreiranja?

Teško je reći što mi je inspiracija, jer toliko je toga što me pokrene. Svaki dobri čovik koji me nasmije, popriča i savjetuje... Ta naša dolina je uz ljepote kojima se

“Kada umren umotan u bilo, na Poljud odnesite mi tilo, zapivajte bili su bili, kad se duša s tilon dili”, stihovi su legendarne Denisove pjesme koju je opjevao Vinko Coce

mnogi dive, prije svega bogata ljudskošću. Tu se ljudi još uvijek druže, pričaju, pomažu jedni drugima i pivaju. Nema mista iz kojeg nećete čut pismu. To je moja vječna inspiracija, tu mi je sve i tako će i ostati. Ništa ne bih mijenjao. Moje pisme su opjevali moji Neretvani - Brko, Ungo, Rocky Pločanski, Brnas, Pela, Zupa, Dado, Branko, Stipe, Boro, Bare, Ćendo, Smiljan, Katarino, Beba... ne mogu ih ni sve nabrojati. Jednostavno, da nije bilo ove neretvanske skalinade, sve što sam pisao bilo bi bez šuga, bez toća. Jer bez pisme bio bi ka’ da su mi uzeli dušu. I da imate pravo - pjesmu doživite prije svega emocijom, srcem i ona tad uđe ili zauvijek ostane vanka, jer nema duše.

Ploče su manji grad, ali iz njih dolazi mnogo glazbenih entuzijasta. Što mislite zašto je tako?

Ploče su vam spoj svih ovih mista Neretve i okolice. Tu su povezani i dijele zajedno svoje priče, svoje pjesme i svoje živote. Nema glazbene grane u Hrvatskoj, gdje netko iz ovog okruženja ne dolazi. I svi su ključni, svaki je čovik i po’. Kolege mi stalno prenose: ‘Radio sam s tvojim Neretvaninom’ i pri tome uvijek su im lica puna radosti. Nema dvorane na svitu gdje neretvansko dite nije kročilo. Ovdje

u Pločama je i odlična glazbena škola u koju stalno upisuju novi klinci. Sve to nije slučajno. Neretva ne živi bez pisme. To je ta emocija to platno kojim se ogrnem. Ja samo pišem ono što dišem. Moj ćaća Josip, rodom iz Krvavca, bio je ribar i kad ne bi ulovio ni za tavu, opet se s mora vraćao kući pivajući. Moja majka, rodom iz Komina, bi tada kuvala brudet na fete od krumpira. Tola? je uvik bila puna emocija, atmosfere, smijeha i pisme. Pisma vam je ko slika, nikad u srcu ne blidi. Dalmacija mi je najveća gustjerna riči i inspiracije i ja samo pijem iz te gustjerne. Ja na moje Ploče mislim ka’ na Hajduka, stalno. To je jednostavno ljubav i gotovo.

Zapravo su vaši najveći hitovi nastali iz jednostavnosti.

Pjesma ostaje i kad nam život pokupi tunje. Baš zato su mi jednostavne stvari često dovoljne, a nekad najbolje. Nitko o ljubavi ne govori bolje od ljubavi same, a moja ljubav su mista u dolini Neretve, svaki težak, trupica, barka, konoba i sve to što me nakon dana uputi sritnog leći. Sve ljude ovdje znam i oni mene znaju i kad zaboravimo nadimak ili ime počnemo pismom dok se ne sitimo i tako vam to ovdje teče. I čini me sretnim što sam ‘dite Neretve’.

Koliko vas je glazba promijenila?

Živjeli smo u Kominu dok sam bio mali i sjećam se kako me mater ušutkala dok na TV ne prođe pjesma. Bio je to nastup Doris Dragović. Što sam moga, čeka’ sam. Nakon dosta godina od tog, ja sam napisa pjesmu za Doris ‘Ne sudi mi pogledom’, a veliki Jure Stanić je radio glazbu. Eto kako život podili karte. Tek nakon što je Doris otpivala tu moju pjesmu, moja mater Mare me iznenađeno pogledala, biće je prvi put povjerovala, jer to pjeva Doris, da to što ja radim nije samo neka moja zafrkancija.

Za koga ste sve pisali ili ako vam je lakše navesti - za koga niste?

Coce, Oliver, Tedi, Doris, Grdović, Bralić, Škugor, trio Gušti, Marija i Ivana Husar, Đani Stipaničev, Ivo Gamulin, Petar Dragojević, Karan, Hari Rončević, Nižetić, Grupa Rockatansky, grupa Galerija, Lidija Bačić, Klapa Sinj, Klapa Trogir, Klapa 7 Kaštela, klapa Versi i još puno klapa obrađuje moje pisme. Ponosan sam što je omiška klapa Mirabela CZK nedavno u Omišu s obradom Mojmira Čačije ‘Uvijek ću te svojom zvati’ osvojila prvu nagradu publike.

Je li vam smeta kad se vaše pjesme obrađuju?

Denis Batinović Pekma

Ma ništa vam to nije moje, sve je to naše. Najsretnijim me čini ta suradnja u radu na pjesmi i nakon toga. Negdje sam tekstopisac, negdje i tekst i glazba, ali suradnja i zajedničko stvaranje je za mene najveća radost. To je baš pjesma u pjesmi.

S Oliverom ste bili u pariškoj Olimpiji kada je izveo vašu pjesmu ‘Kad u te nestane mi vire’ i baš na toj skladbi sudjelovao je i Matija Dedić. Kako je izgledao taj trenutak?

Ana Stanić, kćer Jure Stanića, napisala je glazbu, a ja tekst. To je bilo neponovljivo iskustvo. Već to što ti pismu piva Oliver, a onda još u pariškoj Olimpiji... Ne samo koncert, već i sve ono prije i poslije koncerta. To mi je bilo neopisivo. Toliko sam bio sretan da mi baš njih dvoje izvode pjesmu. I što ti je život. Danas njih dvoje side uz Boga... Ma tko će suzi reći - stani. Sjetim se onda i mog Vinka Coce s kojim sam puno pisama napravio, ali kad smo snimali pismu ‘Svaka ti vridi stari moj’, samo što staklo u kabini što dijeli mix pult nije prasnulo od plača i emocija koje su tada Vinka zgrabile jer se sitija svoga ćaće. Sad kad ja slušam i kad mog ćaće Josipa više nema i kad te emocija ko šaka škartoc zgužvaju... Ne znam što reći nego to je valjda život.

Svake godine stotinu tisuća ljudi, druge subote u kolovozu, pjeva vaše pjesme na Maratonu lađa i tada Neretva ‘gori’ od natjecatelja i gostiju. Može li se taj osjećaj usporediti s pariškom

“Veseli me da danas, nakon toliko godina kad dica uz ćaću i mater, braću ili prijatelje pjevaju o svome mistu, o radu svoga dida ili o kužini svoje babe... To me usrećuje, srce mi je veliko ko kušin kad prolazim Neretvom, gledam i mislim o svakom tom mistu kao ‘dilu krunice’ jer svako misto priča priču svog života i svog vrimena. Srce mi je ‘ko kuća’.

Ma još veće.”

Olimpijom?

Već sam rekao, pjesme su neizostavne u životu Neretvana, ali i svih nas Hrvata. Netko uzgaja pomidoru, lubenicu, mandarinu, grožđe, a ja pjesmu. Nema vam tu velike razlike. Sve ovisi o božjem prstu, svi na kraju imamo, ni više ni manje nego koliko je taman.

Zanimljiva je vaša veza s Dubrovnikom pa je tako klapa Ragusavecchia snimila dvije vaše pjesme, radili ste CD s četiri pjesme posvećene trostrukom europskom prvaku Niku Puliću, FA Linđo je obradio vašu pjesmu i evo nedavno mlada ženska klapa Ortenca

surađuje s vama.

Dubrovnik je posebna priča, Dubrovnik moraš voljet. Tu su mi kumovi Alen i Tina Bošković, toliki divnih ljudi i prijatelja: Nikša i Ana Stahor, moj Vedro i Lina, Roba, Maro, Riki, Viktor iz Bistro 49, Vladimir, Puljić, Marko, Franić... Ma toliko ih je i svima šaljem naramak zagrljaja i vriću poljubaca. Istina, klapa Ragusavecchia je snimila pjesme ‘Ljubi, moli, voli’ i ‘Svali sve na južinu’, dok je FA Linđo obradio moju pjesmu ‘Uvik ću te svojom zvati’ koju je zadnje otpjevao moj dragi prijatelj Marko Škugor. Jako me veseli što se ta dubrovačka priča nastavlja s mladom, tek osnovanom ženskom klapom Ortenca, koja će ove godine nastupiti na ‘Melodijama hrvatskog juga’ u Opuzenu sa svojim prvijencem naslova ‘Dubrovačka ortenca’. Glazbu potpisuje profesorica Irida Oršulić, ja sam napravio tekst, a aranžman je Jašar Murtezani. Vjerujem i nadam se kako će se ta naša dubrovačka priča nastaviti i ako Bog da, biti barem upola slatka kao dubrovačka rozata. Inače, na tom festivalu u Opuzenu još je jedna pjesma, zove se Moj brat, za koju potpisujem tekst, glazbu profesorica Oršulić, a aranžman isto Stipe Murtezani. Pjeva je čudesni Branko Medak. U njega isto vjerujem da će trajati. Zaslužuje to.

Kako vidite domaću glazbenu scenu danas? Ima li prostora za autorstvo i emociju, ili se sve svodi na algoritme

Denis Batinović Pekma opjevao je maraton lađa. Bez njega ne bi bilo lađarske himne ni ostalih pjesama o neretvanskim mjestima i gradovima uz kojih dolaze lađarske ekipe.

i trendove?

Ma ima pjevača, ima klapa, festivala, studija, ima i šoldi i publike. Svako vrijeme donosi nešto svoje novo, ali ostaje samo ono što je dobro, što izdrži provjeru vremena. Treba pustit pjesmu da dopre do mjesta gdje se emocije sve pita. Nije zato nimalo čudno što i nova generacija voli i sluša Beatlese, slušaju i vole Vicu Vukova, i dalje plače uz Olivera, Teru i Arsena i Kema. Kako bez Runjićevih, Đelovih, Stipišićevih, Fiamengovih ili Popadićevih pjesama? Da ne nabrajam brojne druge. To je tako - ljubav, emocija i snažna poruka su jednostavno bezvremenske. I zato su neke pjesme vječne. Nadam se da to neće promijeniti niti budućnost niti umjetna inteligencija. AI ili Chat GPT mogu olakšati život ili odvesti ga kvragu. To još ne znamo. Ali dok bude ljudi, bit će i pjesme. Jer što smo mi uopće, bez emocija?

Kako kao glazbenik i tekstopisac gledate na Thompsonov uspjeh – što ga čini toliko trajnim, s glazbenog aspekta?

Marko ka’ svi mi - ljubi, voli, moli. Lipe riči pune boli... Pročitajte neke od njegovih tekstova prije nego poslušate pismu. To je more ljubavi za svojim domom i svojom Domovinom, zemljom, ditetom, pri-

jateljem... Ta ljubav dopire i tu nemaš što komentirati. Samo osjetiš ljubav.

Čula sam jednu zanimljivu priču, a to je da ste izvođeniji od Arsena Dedića. Ima li tu istine?

Mislite na grobljima? Čuvena je ona Arsenova kada je rekao da je najizvođeniji na grobljima. Tako na zagrebačkom Miroševcu je najizvođenija ‘Dida moj’ dok je na Mirogoju prva ‘Odlazak’ (Tamo da putjem). Nakon toga je nastala zezancija da ga tučem po dalmatinskim grobljima mojom pjesmom ‘Kada umren umotan u bilo’ koju piva Coce što je, čini se, istina. Kažu da se izvodi čak i van Lijepe Naše, di god hajdučko srce prestane da bije. Svakakve zafrkancije ljudi smisle, ali evo kažu da moju pjesmu više izvode od Arsena. Ja na to mogu samo reći: Hajduk živi vječno, Bog i nitko više!

“Ovdje u Pločama je i odlična glazbena škola u koju stalno upisuju novi klinci. Sve to nije slučajno. Neretva ne živi bez pisme. To je ta emocija to platno kojim se ogrnem. Ja samo pišem ono što dišem.”

Kako izgledaju snimanja pjesama? To je sigurno zanimljivo pa imate li neku anegdotu s nama za podijeliti?

Snimanje i rad na pjesmi mi je uvijek najbolji dio stvaranja pjesme. Radio sam s Cocom pjesme gradića Trogira, Tučepa i Trpnja. Tako se slučajno pogodilo. Kaže Coce: “Radimo samo onima kojima misto počinje slovom T! Tko ima drugo slovo neka zove druge”. A bila je i dobra škerca s mojim dobrim prijateljem Tedijem Spalatom. Mi se uvijek zezamo, ali donesem ja njemu pjesmu ‘Čovik sam od pisme’ i dođe refren: “Čovik sam od pisme, o ljubavi samo pivat znam, u postole moje svi bi tili, ali ne bi ja”. Tedi onako stane i pita mene: “Di si ih kupija, jel te tiskaju? Možeš li ih vratit?”, ja onako u zanosu ne kontam, nego pitam: “Ma šta Tedi, koga vratit?”. Danas kad tu pismu negdje čujem, odma pogledam svoje postole i počnem se smijat! Puno je šala bilo na snimanjima pjesama, jer to je uvijek timski dio posla i naravno uvijek najzabavniji.

Da netko sad želi pjesmu za svoje mjesto, može li vas to pitati i gdje vas može naći? Nema vas na društvenim mrežama.

Legenda Mišo je to davno otpjevao: ‘Ko me triba, zna di će me naći’.

Prostitucija

i

kriminal

SLUČAJ KOJI JE ZGROZIO GRAD

Studenti iz Sarajeva osuđeni zbog silovanja, razbojništva i krađe novca prostitutkama u Dubrovniku

Dubrovnik je siguran grad s niskom stopom kriminaliteta, ali je prošloga ljeta bio mjesto u kojem su se dogodila stravična kaznena djela, koja su u dva odvojena slučaja, u dva iznajmljena apartmana, počinili mladići iz Sarajeva na štetu djevojki iz Južne Amerike koje su tijekom sezone pružale seksualne u Dubrovniku

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, studenti A.J.(22) i A.Č. (22), državljani susjedne Bosne i Hercegovine, obojica iz Sarajeva, proglašeni su krivima za počinjena kaznena djela silovanja i razbojništva te je svakom od njih izrečena jedinstvena vremenska kazna: A.J. u trajanju od četiri, a A.Č. u trajanju od četiri godine i šest mjeseci zatvora.

Dokaznim je postupkom utvrđeno kako je A.Č. uporabom sile i prijetnjom opasnog oruđa izvršio nasilni spolni odnos, dok je A.J. s namjerom pomogao silovatelju, a obojica su uporabom sile i prijetnjom opasnim oruđem oduzeli tuđu pokretnu stvar. Naime, Sarajlije su lani, početkom ljeta 2024. godine došli u Dubrovnik te su 29. lipnja zajednički odlučili ukrasti novac pružateljicama seksualnih usluga. Nakon što je A.J. s Latinoamerikankom V.P.A. telefonski dogovorio sastanak, u 21:30 sati je došao do njezina iznajmljenog stana u ulici Hrvatskog crvenog križa. Djevojka ga je pustila u stan i zaključala vrata, ali ih je on u pogodnom trenutku otključao kako bi u stan ušao i A.Č .. Potom su obojica nasrnula na djevojku, jedan od njih joj je prislonio veliki kuhinjski nož te zatražio od nje novac.

SILOVANJE UZ PRIJETNJU NOŽEM

Djevojka se snažno opirala, ali protiv dvojice nasilnika nije imala šanse. Silovali su je. U strahu za vlastiti život rekla im je kako novac drži u jednom od kofera iz kojeg su okrivljene

Sarajlije uzele 4150 eura, 100 arapskih dirhama, 100 britanskih funti i 200 američkih dolara.

Sud je, također, utvrdio kako su osuđeni Sarajlije pred kraj prošlog ljeta, ovoga puta zajedno s T.S. ponovno iz BiH došli u Dubrovnik. Ovaj put su stigli s Toyotom BiH registracija, a plan im je bio na sličan način opljačkati još jednu pružateljicu seksualnih usluga. Nakon telefonskog dogovora, s Toyotom su 29. kolovoza oko 23 sata došli u ulicu Paska Baburice u Lapadu. Dok ih je T.S . čekao u vozilu i čuvao stražu zbog kasnijeg zajedničkog bijega, A.J . i A.Č . su došli do iznajmljenog stana u Dalmatinskoj ulici, gdje je boravila državljanka Brazila C.D.C . za koju je trio iz BiH pretpostavio da ima novac. Ponovno je prvi u stan ušao A.J . te pustio prijatelja A.Č . da uđe. Prema uhodanom scenariju, zajednički su nasrnuli i na tu djevojku, i tukli je, zatraživši da im preda sav novac koji ima. Oborivši je na pod, lakše su je tjelesno ozlijedili. Komešanje je čula F.R.N , inače sustanarka u tom apartmanu koja se nalazila u susjednoj sobi. No, čuvši buku i vidjevši što se događa s C.D.C . dok leži pritisnuta na podu, počela je glasno i prodorno vikati i zazivati pomoć.

BRAZILKU SPASILA SUSTANARKA

Prestrašeni galamom, nasilnici su “glavom bez obzira“ pobjegli iz stana kojeg su unajmile Brazilke. Stigli su do vozila u kojem ih je čekao trećeokrivljeni T.S., ali nisu uspjeli pobjeći

Dokaznim je postupkom utvrđeno kako je 29. lipnja 2024., A.Č. uporabom sile i prijetnjom opasnog oruđa izvršio nasilni spolni odnos, dok je A.J. s namjerom pomogao silovatelju, a obojica su uporabom sile i prijetnjom opasnim oruđem oduzeli tuđu pokretnu stvar, odnosno novac.

Piše Ahmet Kalajdžić foto MARIO BARBAROVIĆ, elements envato

Mladići iz Sarajeva vratili su se u Dubrovnik i u kolovozu, ovoga puta zajedno s T. S., a plan im je bio na sličan način opljačkati još jednu pružateljicu seksualnih usluga. Nakon telefonskog dogovora, 29. kolovoza 2024. oko 23 sata došli u ulicu Paska Baburice u Lapadu. Dok ih je T.S. čekao u vozilu i čuvao stražu zbog kasnijeg zajedničkog bijega, A.J. i A.Č. su došli do iznajmljenog stana u Dalmatinskoj ulici, gdje je boravila državljanka Brazila C.D.C., za koju su pretpostavljali kako ima novac.

jer ih je tom prilikom u bijegu spriječila dubrovačka policija. Iako nije izravno upao u stan, nego je bio “samo“ straža i potpora u prijevozu prijatelja, i T.S. je proglašen krivim te mu je izrečena zaslužena i odgovarajuća kazna koju je sud odredio u trajanju od šest mjeseci.

Ovom prilikom možemo reći kako okrivljenicima u korist ide činjenica da su znatan dio izrečene kazne zakonski već “odradili“. Naime, A.J . i A.Č . su u pritvoru već od 29. kolovoza 2024. godine, odnosno od dana uhićenja, dok je trećeokrivljeni T.S . u istražnom zatvoru prošle godine boravio od 29. kolovoza do 19. studenoga. Istom su presudom A.J . i A.Č . obvezni platiti po 200 eura paušalnih sudskih troškova, dok T.S . po tom osnovu mora platiti 100 eura. Troškove će morati podmiriti na račun Državnog proračuna RH u roku od 15 dana po pravomoćnosti izrečene prvostupanjske presude. Također, po pravomoćnosti ove presude, okrivljenici su obvezni solidarno platiti i 3.078 eura, koliko je bila cijena povratne avionske karte za dolazak oštećene Kolumbijke V. P. A. za svjedočenje na sudskoj raspravi, kao i dodatno 267 eura troška sudskoj prevoditeljici na španjolski jezik. Rješenjem predsjednice Sudskog vijeća, sva trojica okrivljenih u jednakim omjerima moraju

platiti i 49 eura troška sudskoj prevoditeljici na portugalski jezik.

Još uvijek nisu poznati svi troškovi koje okrivljenici moraju platiti, ali smo doznali kako prvookrivljeni mora platiti i 350 eura za angažman po službenoj dužnosti postavljene mu braniteljice, odvjetnice Nataše Đurović Đanović, dok je trećeokrivljeni T.S . obvezan platiti 1.093 eura troškova svog branitelja Nikole Jakšića, kojeg mu je sud također postavio da ga zastupa po službenoj dužnosti.

Kao što je poznato, Dubrovnik je percipiran kao siguran Grad, s niskom stopom kriminaliteta, u kojem se svatko osjeća sigurno u svako doba dana i noći. Ipak, kao turistička destinacija, na meti je i ovih neželjenih djelatnosti u sezoni, o čemu je Dubrovački dnevnik više puta pisao. Pružanje seksualnih usluga na dubrovačkom području uglavnom se dogovara putem interneta, a takve usluge uglavnom nude osobe izvana, u iznajmljenim dubrovačkim apartmanima. Nitko ne može sa sigurnošću reći koliko takvih aktivnosti ima, izuzev slučajeva koji se razotkriju, no ovaj od prošlog ljeta, uz kaznena djela silovanja i razbojništva, izolirani je slučaj koji izaziva posebno zgražanje.

Njegovo veličanstvo balet

Giselle oduševila publiku na taraci tvrđave Revelin

Mnogi je smatraju kraljicom romantičnoga baleta; ona je doista posve neobična pojava unutar fenomena klasičnoga baleta

Spektakularno baletno uprizorenje Giselle, kraljice romantičnog baleta, u režiji i koreografiji priznatog baletnog umjetnika  José Carlos Martíneza festivalskoj publici donio je veliki ansambl Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu koji su u subotu navečer nastupili na taraci Revelina. Nakon iznimno hvaljenih i uspješnih baletnih uprizorenja svjetskih literarnih klasika, plesna vizija José Carlos Martíneza, prema Jeanu Coralliju i Julesu Perrotu, u baletnu formu transformira romantični klasik, bezvremensko remek-djelo koje stoljećima inspirira umjetnike najrazličitijih izričaja i nudi bezbrojne mogućnosti interpretacije.

Giselle mnogi smatraju kraljicom romantičnoga baleta; ona je doista posve neobična pojava unutar fenomena klasičnoga baleta. Takvu atribuciju zavrjeđuje po mnogim aspektima svoje višestruko kompleksne strukture, od ideje njezinih karizmatičnih autora do dramaturgije dvaju posve različitih činova i glazbe Adolphea Adama. Praizvedena ubr-

zo poslije Silfide, označila je početak novoga puta u razvoju klasičnog baleta. Suprotstavljajući realizam jedne životne priče u prvome činu fantastičnome sadržaju drugoga bijelog čina, poslužila je kao odel za sva kasnija velika baletna djela. Priča je to o nesretno zaljubljenoj i prevarenoj mladoj seljančici kojoj srce prepukne od ljubavi. Ona se zatim pridruži vilinskome svijetu u kojemu obitavaju bivše zaručnice umrle prije vjenčanja i prije negoli su zadovoljile svoju strast za plesanjem.

Uz Martíneza, autorski tim čine kostimograf i scenograf Iñaki Cobos Guerrero s asistenticom za kostimografiju Miom Rejc Prajninger te asistentom za scenografiju Benjaminom Amado Mirandom, asistentica koreografa i redatelja Ana Elena Martin, baletni majstori Mihaela Devald Roksandić, Pavla Pećušak, Andrej Barbanov, Tomislav Petranović, George Stanciu, glazbena voditeljica Ljudmila Šumarova, a korepetitor Teo Visintin, dok je inspicijent George Stanciu. Naslovnu ulo -

Priča je to o nesretno zaljubljenoj i prevarenoj mladoj seljančici kojoj srce prepukne od ljubavi. Ona se zatim pridruži vilinskome svijetu u kojemu obitavaju bivše zaručnice umrle prije vjenčanja i prije negoli su zadovoljile svoju strast za plesanjem

gu utjelovljuju Iva Vitić Gameiro i Natalia Kosovac, Grof Albrecht je Guilherme Gameiro Alves i Pavel Savin, Gertruda je Natalia Kosovac, Wilfried je Ovidiu Muscalu, Hilarion je Simon Yoshida, Vojvoda od Kurlanda je Samuele Berbenni, Bathilda, kći vojvode je Atina Tanović, Bertha je Petra Vargović Stanciu. U ostalim ulogama su Anamarija Marković, Mario Diligente, Rizumu Tanaka i Yuho Yoshioka (Pas de deux seljana), Helena Troha, Dora Blaić, Saya Ikegami, Diana Montes Mota, Dora Kovač, Hinako Shinzaki (Giselline prijateljice) te drugi koji utjelovljuju seljane, dvorske dame, gospodu i vile.

Na snimanju u Konavoskim brdima 2010. godine, slijeva: Niko Đukan, Božo Martinović, Đuro Miladin, Đuro Vitković i Mijo Martinović.

KAKO BRANITI KONAVLE?

Domovine

U pripremama tijekom 1991. godine Zapovjedno mjesto za obranu Konavala i Župe dubrovačke bilo je u Društvenom domu na Grudi. Postojeći republički zakoni tražili su da svaka vrsta organizirane obrane i ustroja može ići samo preko republičkog Ministarstva unutarnjih poslova s glavnim sjedištem u Zagrebu. Tako je i ZNG, koji je bio tek u formiranju, spadao pod MUP. Zapovjednik obrane Konavala prema takvom ustroju bio je Ivan Mrđen, policijski djelatnik koji je još od 1989. godine obnašao dužnost zapovjednika Policijske postaje Cavtat. Njegov zamjenik i pomoćnik bio je Stjepan Kušen, drugi pomoćnik je bio Josip Bukvić. Zona odgovornosti je pokrivala prostor: Molunat – Vitaljina –Debeli brijeg – Dubravka, pa sjeverno: Prapratno – Konavoska brda - Ivan Križ, a zatim i cijelu Župu dubrovačku, odnosno: Plat - Postranje - Brgat - Dubac. Cijelo spomenuto područje pokrivale su policijske snage na način da nije postojala “crta obrane” već su uspostavljeni policijski punktovi na pojedinim prometnim točkama. Međutim, brzo se uvidjelo da je prijetnja koja se nadvija nad cijeli hrvatski jug znatno veća od obrambenih kapaciteta takvih snaga pa se pristupilo dodatnom mobiliziranju stanovništva za obranu. Ta prijetnja, koja je u početku predviđala upade terorističkih četničkih grupa, uskoro je postala daleko opasnija i konkretnija. Uobličena je u dotad već gotovo potpuno srbiziranoj JNA koja je svoje otvoreno velikosrpsko djelovanje dokazala u drugim hrvatskim krajevima u prvoj polovici ‘91. godine, od Pakraca i Plitvica do Borovog Sela.

FELJTON “ZAGONETKA POBJEDE”

Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U sedamnaestom nastavku bit će riječi o pripremama za obranu Konavala, o želji lokalnog stanovništva da se zaštiti od novih prijetnji upada pljačkaša i ubojica iz tradicionalno neprijateljskog susjedstva.

Spremanje na najgore

Luka Korda

predsjednik HDZ-a i KŠ-a Konavle

Mi ne možemo izdvajati Konavle, onda u ono vrijeme, iz sastava Dubrovnika, jer mi smo tada bili Općina Dubrovnik. I nakon prvih demokratskih izbora, kad smo participirali u vlastima Općine u Dubrovniku, već su počele... rekao bih da su pod posebnim povećalom susjedi gledali što se događa u Hrvatskoj. I normalno da je među nama bila jedna euforija, dobili smo državu, idemo prema tome da budemo samostalni i sve zajedno... Onda je to stvaralo kod njih jednu nervozu, jednu konfuziju, neodobravanje i pripremanje onoga što mi nismo vjerovali. Mislim, pripremanje da nas spriječe u tome, ako to ne bude išlo onako u pregovorima, da to kasnije bude silom. Moram reći da ni sam vrh HDZ-a nije bio baš dobro upućen ili ne znam što je bilo, jer su oni nama uvijek osporavali naše nekakve opomene da će i na ovom prostoru biti teško i da će se stvari događati koje su se kasnije i događale. Mi smo bili svjesni toga. Doduše, nismo očekivali napad JNA, mislili smo da će upasti neke bande, i da se protiv tih bandi trebamo pripremiti. Jer nismo imali ni policije, nismo imali ni vojske, sve je to bilo u samom začetku... I tko je tako razmišljao nije nailazio na odobravanje, ni dobrog dijela Dubrovnika, a ni same vlasti.

Božo Martinović

KŠ Konavle

Mi na ovim prostorima imamo povijesna iskustva, da ne kažem političku mudrost, da smo znali i predviđali što će se događati u budućnosti jer smo znali

Ante Vulić

MUP Cavtat, zapovjednik obrane Prapratnog Punktovi su bili uglavnom smješteni u neposrednoj blizini granice, nisu to bile neke utvrde ili nešto slično, to su bili čisti policijski punktovi koji su bilježili prolaz vozila, evidentiralo se ime i prezime pojedinaca, pratilo se ukoliko je bila vojna osoba, ali sve je rađeno neupadno, jednostavno, pristojno, konkretno je svako vozilo bilo zaustavljeno i evidentirano... Postaja Cavtat je imala 3 stacionara (punkta), jedan je bio Vitaljina, drugi je bio Gruda, treći Dubravka.

Policija i mještani zajedno na braniku

da naši susjedi i neke snage u saveznoj jugoslavenskoj vladi neće, jednostavno, prihvatiti hrvatsku državu. Mi smo već u ljeto te ‘90. godine u cijelim Konavlima pristupili organizaciji dobrovoljačkih odreda. Jednostavno se moralo pristupiti seoskim stražama jer se nije znalo hoće li u nekim budućim sukobima sudjelovati neke srpske paravojne snage koje su na neki način već bile organizirane onim pohodima nošenja “mošti kralja Lazara” po prostorima bivše Jugoslavije, a nismo mogli ni naslutiti da će nas napasti takve snage JA kao što se to dogodilo u jesen ‘91. Normalno je da ono s čime smo mi raspolagali u ljudstvu i sredstvima nije mogla biti brana i obrana od JNA. Dakle, mi smo pripremali dobrovoljačke odrede jer smo imali informaciju da se na prostorima gdje žive Srbi u BiH i Srbiji, pripremaju te paravojne četničke formacije, od arkanovaca, “Belih orlova”, pa do Draškovićevih, ne znam kako su se sve zvali, to je bila nekakva naša priprema i odgovor na nekakve njihove moguće upade u naša sela. Međutim, odlukom Vlade RH, mislim negdje u 6. mjesecu ‘91. godine, osnovani su krizni štabovi, dakle za Dalmaciju, pa onda za Općinu Dubrovnik, pa Općina Dubrovnik za Konavle itd., jedan od članova tog Kriznog stožera je bila i moja malenkost... U to vrijeme sve što je bilo ustrojeno počelo se pripremati za rat koji je neminovo dolazio i svi smo znali, nakon Plitvica, nakon Borova Sela, nakon Knina, nakon uključivanja definitivno JA u kasno proljeće i rano ljeto ‘91., znalo se da definitivno ova naša priča o upadu četničkih jedinica više ne igra igru nego da se JA priprema za agresiju na Hrvatsku pa se onda pristupilo jednom novom reorganiziranju i tu su dovučene neke, ne respektabilne snage, ali snage ZNGa koji je osnovan u Rašici ‘91. godine, pa onda pričuvne jedinice policije, pa aktivni sastav policije pa dobrovoljački odredi, pa Narodna zaštita, pa Civilna zaštita, mnogo, mnogo faktora koji su u to vrijeme, moram to reći ipak, ovako... samostalno djelovali, svak je na neki način htio biti “veći katolik od pape” i u tome se dosta teško bilo snalaziti. Na neki način krizni štabovi su u to vrijeme bili organizirani, ne kao vojne institucije, kao zapovjedništva za vojsku i poli-

ciju, nego više za nekakvo organiziranje civilnog života. I tu je bilo dosta teškoća oko tih koordinacija između tih jedinica i tih postrojbi koje su tu dolazile.

Ivan Mrđen

zapovjednik MUP-a Cavtat

Ratne pripreme, dakle za obranu područja Konavala i cijele te južne granice započele su već u samom početku ‘91. godine... otprilike tamo negdje 2., 3. mjesec ‘91. godine već smo mi na neki način pojačavali svoje redove, prije svega pričuvnim sastavom policije, i na neki način razmišljali o pozicijama na kojima bi se mogla zaposjesti obrana iz onih pravaca iz kojih se napad na Hrvatsku očekivao. Uglavnom se ustrojavanje obrane zasnivalo na pokrivanju prometnica, formirali su se ti tzv. “kontrolni punktovi” na prometnicama. Budući sam ja bio “rezervni oficir” u to vrijeme, jer sam završio ŠRO u bivšoj JNA i neke stvari u odnosu na to ratno djelovanje sam znao, nešto sam naučio u toj školi, osobno sam znao da ukoliko doista jedinice JNA, tadašnje, krenu u nekakve napade onako kako su oni po svom ustroju mogli izvesti, dakle, ja sam tada znao da mi s tim snagama kojima raspolažemo na terenu nemamo baš neke velike šanse.

Metodije Prkačin

pričuvni ZNG, Cavtat

Početkom Miloševićevih demonstracija po Srbiji, pa onda po BiH i Hrvatskoj, tu su se stvarali i Šešelj i razni drugi srpski nacionalisti itd., došlo je do jedne ozbiljne zabrinutosti hrvatskog življa na našem području. Oslabile su i gospodarske aktivnosti, turizam je počeo padati, ljudi su počeli biti sve zabrinutiji i zabrinutiji... Negdje svibnja mjeseca ‘91. ljudi su se počeli polako prijavljivati Mjesnoj zajednici, stavljati na raspolaganje, ne daj Bože ako treba, eto, da su spremni braniti se čak i tijelima, braniti hrvatsku državu...

Marko Rešetar

zapovjednik pričuvnog ZNG-a, Čilipi

Bilo bi korektno reći da su pripreme za obranu počele znatno ranije, još tijekom ‘90., ako se dobro sjećam, stalno

su bile prijetnje vojnim udarima, upadom nekakvih oružanih skupina tako da smo se mi samoorganizirali kroz nekakve mjesne straže, kroz institucije MZ-a i tako, da bi 28. lipnja 1991. bila ustrojena jedna pješačka satnija u Čilipima koja je prošla jedan mukotrpan put opremanja. Ta pješačka satnija je bila sastava otprilike 120 vojnika, međutim, ni u jednom trenutku nije bila u potpunosti opremljena tako da se stanje naoružanja kretalo negdje od 70 do 80 cijevi, od toga 12 automatskih pušaka, kalibra 7,62, i 4 poluautomatske, dok je ostalo naoružanje bilo mahom trofejno naoružanje iz 2. svjetskog rata.

Niko Drobac

pričuvni ZNG, Čilipi

One stvari koje prate ustroj jedne vojske podrazumijevaju i logistiku i uvježbavanje i jutarnje podizanje stijega i... sve smo mi to ustrojili kao, ajmo reći, prava vojska. To je bilo interesantno i pučanstvu, mi smo patrolirali okolo, imali smo svoje zadaće, imali smo i prostor koji smo držali, bilo je ustrojeno sve prema tadašnjim mogućnostima. Naravno da oprema nije bila najbolja, nije bila ni brojna, ali smo se mi nosili sa svim tim, držali smo crtu i odrađivali zapovijedi koje su pred zapovjedništvo satnije bile postavljene. Neosporna je činjenica da je ovo hrvatski kraj. Da je ovo dio gdje je pučanstvo hrvatsko, i nije bilo uopće sporno hoće li se odazvati mladež, ljudi...

Napad na slobodno tržište pod parolom zaštite potrošača

EU će ograničiti prodaju jeftinijih kineskih proizvoda kako bi se nastavili prodavati skuplji

kineski proizvodi

Znači plan McGratha i ostalih europskih birokratha je otežati prodaju jeftinijih kineskih proizvoda Sheina i Temu kako bi se u Europi mogli prodavati skuplji kineski proizvodi koju distribuiraju Amazoni, ovi, oni…

-Šokiran sam – zavapio je u skoku i vjeverici, pardon šoku i nevjerici, povjerenik Europske unije za pravosuđe Michael McGrath, pa je odmah pojasnio u čemu je ustvari taj sok i prepelica.

-Šokiran sam toksičnošću i opasnošću nekih proizvoda koje prodaju kineski Shein i Temu. Dječje dude s perlicama lako otpadaju i mogu izazvati gušenje djece. Kineski maloprodajni lanci nude dječje kabanice s otrovnim kemikalijama, sunčane naočale bez UV filtera i dječje kratke hlače s vezicama duljim od propisanih koje uzrokuju opasnost od spoticanja. Kozmetika im sadrži butilfenil metilpropional koja može utjecati na razvoj fetusa. Šokiran sam time i mislim da imamo dužnost zaštiti europske potrošače – istaknuo je EU povjerenik.

Pod tom dužnošću McGrath misli da europske potrošače carinskom politikom treba odvratiti od kupovine jeftinih kineskih proizvoda i preusmjeriti da kupuju skuplje proizvode europskih tvrtki koje svoje pogone – čekajte samo da provjerim – imaju u – Kini! Znači plan McGratha i ostalih europskih birokratha je otežati prodaju jeftinijih kineskih proizvoda Sheina i Temu kako bi se u Europi mogli prodavati skuplji kineski proizvodi koju distribuiraju Amazoni, ovi, oni, i sve pod parolom spasimo europske bebe od perla koje lako otpadaju i vezica duljim od propisanih koje uzrokuju opasnost od spoticanja. Znači, ako ja dobro shvaćam premise McGrat-

ha i ostalih europskih ćatha, za europskog građanina puno veća opasnost leži u vezicama, perlama i sunčanim naočalama bez UV filtera, nego legalnom duhanu, alkoholu, klađenju, prskanom povrću, McDonaldsu... Pa koji kurac Nijemcu, Nizozemcu ili Šveđaninu uopće trebaju naočale s UV filterima, kada sunce mogu vidjeti jedino na reklamnim panoima Qatar Airwaysa?

PERLICE I VEZICE

Hajdemo još jednom ponoviti gradivo za sve vas, drage čitatelje, koji se bojite ispadajućih perlica i dugih vezica. Šefica McGratha i ostalih europskih tata-mata, Ursula von der Leyen, jedna je od najzaslužnijih što se svijet nalazi u teškoj krizi. Zagovarala je lockdown, a da joj ne bude dosadno u karanteni, dopisivala se sa šefovima Pfizera oko kupnje cjepiva. Epilog svi dobro znamo. Stucale su se milijarde naših eura na cjepivo koje je pomoglo spriječiti pandemiju otprilike isto kao da se ubrizgavao butilfenil metilpropional. No to rasipanje javne love u privatne džepove farmaceuta tek je manji problem cijele priče. Naime, s druge strane korone, von der Leyen i slični njoj prouzročili su inflaciju u rangu one legendarne slobodanmiloševićevske na prostorima SR Jugoslavije s početka devedesetih godina. Da bi europski građanin preživio suludo visoke cijene, mora minimalno raditi dva posla, a da bi s dvostrukom plaćom uspio kupiti išta mimo hra-

Znači, ako ja dobro shvaćam premise McGratha i ostalih europskih ćatha, za europskog građanina puno veća opasnost leži u vezicama, perlama i sunčanim naočalama bez UV filtera, nego legalnom duhanu, alkoholu, klađenju, prskanom povrću, McDonaldsu...

Von der Leyen i slični njoj prouzročili su inflaciju u rangu one legendarne slobodanmiloševićevske na prostorima SR Jugoslavije s početka devedesetih godina. Da bi europski građanin preživio suludo visoke cijene, mora minimalno raditi dva posla, a da bi s dvostrukom plaćom uspio kupiti išta mimo hrane i osnovnih potrepština, na svom mobitelskom zaslonu mora imati instaliranu aplikaciju Temu

ne i osnovnih potrepština, na svom mobitelskom zaslonu mora imati instaliranu aplikaciju Temu.

Od korone naovamo, naime, osiromašenom europskom građaninu jedina utjeha u teškoj svakodnevici bio je šoping preko kineske maloprodaje gdje se doslovno moglo kupiti sve – od cigle do lokota i pive – i to po cijenama koje su u Europi već odavno zaboravljene. No, nećeš majci više udarati po butilfenil metilpropionalu, zaključili su veliki CEO mozgovi europskih firmi, pa nazvali McGratha i još ponekog europskog birokratha i upitali ih na koliko će rata, na što je povjerenik Europske unije za pravosuđe zavapio u roku i činjenici: -Šokiran sam toksičnošću i opasnošću… blabla…perle, vezice…blabla…UV zrake…blabla… butilfenil metilpropional…blabla…!

O tempora, o mores, hrvatski branitelji borili su se protiv Slobodana za slobodu i slobodno tržište. Dio njih je položilo svoje živote kako bi njihova djeca sutra slobodno kupovala na slobodnom tržištu birajući proizvode zdrave konkurencije, a ne da im je u frižideru jedan jedini Titov jogurt. Položili su svoje živote jer Hrvatska kulturno pripada europskom toku

i poveznici, a ne balkanskom doku i gusjenici. Borili su se protiv Slobodana kako bi sutra slobodan Hrvat slobodno mogao raspolagati sa svojim novcem, a ne da je sve društveno vlasništvo. Ali jasno je da u ‘slobodnom’ zapadnom svijetu slobodnog tržišta nema, postoje samo političko-interesne veze i vezice dulje od propisanih članaka zakona i sve tako dok se ne spotaknu o istražno tijelo, jer su sada na snazi neke druge veze i vezice, a ove perlice su u međuvremenu otpale i prouzrokovale gušenje.

Ali šta ćeš, Hrvati su onda bili naivni i vjerovali u europske bajke, baš kao što sada iste greške ponavljaju Ukrajinci. Jebiga, netko bi im trebao reći što će se dogoditi.

Shvatit će iza rata

Da su se borili za McGratha Za plaću Dubravke Šuice i drugih europskih birokrata

I pitat će se sve to čemu Kada ti ne daju ni na Temu I sad su u velikom problemu Jer u DM idu po kremu

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

BRZI I ŽESTOKI

Romobil, nekad bezopasna dječja igračka na nožni pogon, danas opasna igračka na struju za hiperaktivnu djecu i frustrirane tinejdžere, postaje tema za crnu kroniku. Prema podacima iz bolnica, broj nesreća s romobilima, u odnosu na lani, porastao je za 285 posto. Romobil je postao hrvatski prometni Mad Max, samo bez kacige i zakona. Nekad je dijete s biciklom bio pojam zdravlja, danas na romobilu – prizor horora. Mali pilot bez kacige, s mlađim bratom, kopilotom, suludo juri pločnikom, za dlaku promašuje starije pješake, skače preko dječjih kolica…. I što kaže zakon? Pa može sve to ako ima 14 godina i kacigu. Ako se sjeti stavit je! Roditelji, koji su inače brižljivi oko toga hoće li dijete jesti gluten, eko-soju ili organsku čokoladu iz Bolivije, puni roditeljske ljubavi kupuju mu igračku, koje dostiže brzinu skutera i može prošupljit pogođenog pješaka ko dinju. Pa neće mali valjda pješke? To bi značilo da kasni s objavom na Tik-Toku. Narod sve češće traži akciju vlasti. Ako već moramo registrirati kučka, zašto ne i električni romobil? Ako odrasli vozač skutera mora imati vozačku, kacigu, tablicu i prijatelja na tehničkom zbog blokade onih mizernih 49 kubika, zašto dijete na romobilu može slobodno voziti ko da snima nastavak serijala ‘Brzih i žestokih’, za gledatelje preko 12 godina? Zato traže da svi romobili imaju registraciju, vozači vozačku dozvolu, prometnu knjižicu, kacigu, retrovizor, žmigavce, trubu… I da, barem jednu sigurnosnu crnu kutiju – jer statistika pokazuje da nije pitanje hoće li, nego samo, kad će udarit. Dotad, svi oprezno i na cesti i trotoaru.

Nekad je Hrvatska imala more, sunce, srđele i gostoljubive domaćine, koji su turiste dočekivali s kupicom rakije i fetom pršuta, uz prihvatljive cijene stranim, a često i domaćim gostima.

Danas, ono isto more i sunce i bez rakije i pršuta košta znatno više, valjda zbog orijentalne posluge, Wi-Fija i ormarića

za ključeve pored vrata apartmana. Sve to košta.

Još prije mjesec dana, krenula kuknjava u medijima, kako je u nas sve preskupo, pa gostima prekipjelo što običnu pizzu sa sirom plaćaju 19 eura, pa jedu u pekarama. Kulturni program svodi se na preskupo hodanje po žarkom suncu i zidinama, a cijena apartmana na Jadranu ravna je ljetovanju na Baliju, u vili s osobnim maserom i pravim, roza flamingom u bazenu. A kad su prazni apartmani i loše recenzije počeli svakodnevno curit u javnost, oglasio se ministar turizma. Mudro, smireno, državnički, poručio je – ne pričajte o tome! Jer ako ne pričamo da je loše, možda postane dobro. Po njegovoj logici, ako pukne guma na autocesti, ne zoveš HAK, nego ignoriraš škripu felni i nadaš se najboljem. Ministar je predložio da se o cijenama, bezobraznim maržama i pomfritu od 10 eura ne razgovara sad, usred sezone. Ne, ne, to je za jesen, kad se svi vrate doma i počnu se spremat za hladnu zimu i zaborav. A onda se oglasio premijer, koji tih dana nije pratio TV i uletio s briljantnim opažanjem o tome, kako naše more nije jedino more na svijetu! I da pola Europe bira destinaciju prema cijeni, što znači traže povoljne opcije. Srećom, mi se nećemo zamarati tim siromasima! Nama treba ona druga polovina, koji na Booking.comu filtriraju od skupoga prema najskupljem. Oni nezasitni gurmani, koji se vesele što su platili 38 eura za ‘lokalnu riblju juhu’ koja sadrži tunjevinu iz konzerve. Poruka je jasna: Hrvatska ne cilja na kvantitetu, nego na kvalitetu – samo se, eto, kvaliteta još nije pojavila. I što sad? Pa ništa. Turisti neka dolaze, ali samo oni koji ne gledaju cijene, ne čitaju recenzije ne plaču nad kremiranim lignjama i ne pogađa ih što više ne smiju vozit oko grada.

A naš uspješni prometni režim prometa, najviše je pogodio taksiste. Uz 680 taksi vozila, koji su i dosad imali pravo prolaza oko Grada, jer su imali parkirališ-

na mjesta, struka je odredila da se kaos oko Grada može riješit održivim brojem od 750 njih, pa je nakon javnog natječaja, još samo 70 sretnika dobilo - Zlatni volan. Oni manje sretni nisu krili nezadovoljstvo, nakon objave rezultata. Zato se gradonačelnik u novoj objavi na Facebooku osvrnuo na reakcije onih koji su uvjereni da su baš oni trebali dobit dozvolu - a nisu!

Kaže, prozivaju ga mnogi, čak i neki branitelji koji su imali bodovnu prednost, ali nisu dobili prolaz, jer je falio jedan pečat. A smeta im što su neki imali sve pečate, a bili su na krivoj strani Srđa u Domovinskom ratu. Ili nisu iz Grada! Zamisli samo da nam na Stradunu sladoled prodaje Splićanin. Ogorčeni roditelji sad s tugom gledaju u budućnost svoje djece, pitajući se kako da im sin postane netko i nešto, ako ne može vozit oko zidina. Uskraćeno im je pravo da rade i zarađuju svoj kruh, što nije ni moralno ni po zakonu. Gradonačelnik je podsjetio nezadovoljne kako se u Gradu nude brojni poslovi. Fali karijernih komunalnih redara, a ako baš vole vozit, fali i Libertasu hrpe vozača. Doduše - autobusa. Eto kruha za sve.

Na koncu je, u svrhu smirivanja strasti, svih podsjetio na Paljetkovu pjesničku misao ravnu Normabelu, kako bi nama Grad trebao bit sve, a mi njemu samo - stanovnici.

Piše Mario Klečak

VELIKA STVAR ZA PK JUG

Nakon vaterpolista, red je i na plivače: Vlaho Nenadić nastupa na seniorskom SP-u

Hrvatska vaterpolska reprezentacija ostala je bez medalje na Svjetskom prvenstvu u Singapuru. Mađarska je sasvim zasluženo slavila u četvrtfinalu, tako da se ne može puno toga zamjeriti igračima izbornika Ivice Tucka. Iako smo u zadnjih nekoliko godina navikli da su jedini dubrovački predstavnici na Svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima upravo vaterpolisti, naše „konje za utrku” imamo i u plivanju

Piše Rafael Barkiđija

foto PK Jug

Sjajna se generacija pomalo stvara u Plivačkom klubu Jug, pod vodstvom trenera Frane Ćirka. Prije svega, mladi plivači Vlaho Nenadić i Juraj Barčot, koji dominiraju u domaćem bazenu, a pomalo su sve više prisutni i na svjetskim scenama. Nakon osvajanja sedmog mjesta na Svjetskom prvenstvu u 25-metarskom bazenu sa štafetom 4x100 metara slobodno, Vlaho Nenadić (19) ide i na Svjetsko seniorsko prvenstvo u velikom (50-metarskom) bazenu, kojem je domaćin Singapur.

Nastupit će za istu štafetu, u istom sastavu. Uz njega, tu su Jere Hribar (Grdelin Split), Nikola Miljenić (Medveščak Zagreb) i Toni Dragoja (Dubrava). Valja uz to napomenuti kako je Nenadić aktualni seniorski prvak Hrvatske, kao i Europski juniorski doprvak na 100 metara slobodno.

„Vlaho je najprije otputovao pet dana na Tajland, gdje se provodio proces aklimatizacije i prilagodbe na klimu i vremensku zonu. Tamo je bila cijela plivačka reprezentacija Hrvatske, za koju će nastupiti 11 članova. Nakon toga, ide se za Singapur, gdje će još koji dan biti prilagodba na natjecateljski bazen. Valja osjetiti atmosferu i mjesto gdje se natječeš” –uvodno nam je o planovima istaknuo Vlahov trener i šef struke PK Jug, Frane Ćirak.

Koje su šanse našoj štafeti na ovako velikoj pozornici?

Štafeta 4x100 slobodno nastupa 27. srpnja. Ujutro kvalifikacije, popodne finalni blok, ako u njega uđu. Točnije, ako dobro isplivaju vrijeme u kvalifikacijama.

„Ako svi budu u svom najboljem izdanju, možda bi mogli dohvatiti finale. To bi stvarno bio fenomenalan uspjeh” –ističe Ćirak.

Što se tiče samog Nenadića, on je u sjajnoj formi. Prije dva tjedna postao je seniorski prvak Hrvatske, i to prvi put. Vrijeme u finalu discipline 100 metara slo-

bodno bilo mu je 49.57, što je bilo dovoljno za zlato. Bolja uvertira za ovo SP nije mogla biti.

Valja se prisjetiti i 2023. godine, kada je Nenadić isplivao peto mjesto u disciplini 100 metara slobodno. I to na Svjetskom juniorskom prvenstvu, koje se tada održalo u Izraelu. Iako mu je tek 19 godina, Vlaho je plivač s velikim ambicijama koje pomalo prelaze hrvatske granice. Ne bi nerealno bilo razmišljati da jednog dana nastupi i na Olimpijskim igrama. Sljedeće su 2028. godine u Los Angelesu. Ako se, naravno, posloži puno toga.

Vlaho Nenadić i Frane Ćirak

TKO ĆE DO LASKAVOG NASLOVA?

A sada čujte i počujte: počinje Divlja liga!

Vrijeme je za 40. jubilarno izdanje Prvenstva dubrovačkih kupališta u vaterpolu. Titulu pobjednika od prošle godine brani FUN H2O iz Mlina. Natjecanje i ove godine počinje u nešto kasnijem terminu, u prvom tjednu kolovoza. Iako se još ne znaju lokacije odigravanja, poznati su detalji za prijave i sastavljanje momčadi

Čekalo se, čekalo, pa je napokon objavljeno: „Prijave za ovogodišnju Divlju ligu primaju se do srijede, 6. kolovoza, u Caffe baru Giro do 20 sati. Ždrijeb će bit dan poslije. Prvi radni dan je u subotu, 9. kolovoza. Tad igraju oni koji nisu u TOP 8, a najboljih osam kreće dan poslije, u nedjelju, 10. kolovoza. Finale je u Portu krajem kolovoza” – navode organizatori na službenim stranicama. Nema nekih velikih promjena u načinu sastavljanja momčadi. Svako kupalište u zapisniku tijekom cijelog natjecanja može imati maksimalno 18 igrača. Posebna pravila vrijede za one koji su bili u profesionalnim vodama. Igrač Prve lige ima pravo nastupa na Divljoj ligi jedino nakon dvije sezone izbivanja s natjecanja. Točnije, ako nije profesionalno igrao u sezonama 23/24 i 24/25. Igrač druge ili neke niže lige, ima pravo nastupa ako nije bio u zapisniku službene utakmice zaključno s 1. siječnja 2025. Isti datum vrijedi i za igrače mlađih uzrasta. Što se tiče veterana, oni imaju pravo nastupa, nevezano uz posljednji angažman. Preostaje za vidjeti na kojim će se kupalištima igrati ovogodišnje izdanje. Jedno je sigurno, a to je da zbog sigurnosne situacije otpada Bellevue. No, tu su Danče, na kojima je već neko vrijeme spreman teren. Potom Porporela, jedno od unikatnih iskustava igranja. Ovisi to i o prijavama nekih momčadi van grada. Sigurno će se igrati u Mlinima, gdje je domaćin ujedno i branitelj naslova, FUN H2O Mlini. Upitan je Cavtat, no ima tu i još drugih varijanti. Ne zaboravimo i Šulić.

I DALJE VRIJEDI NOVI FORMAT, S KOJIM SE POČELO 2023. GODINE

Format natjecanja uvelike ovisi o broju prijavljenih ekipa. Uglavnom, od 2023. godine, primjenjuje se „razdvajanje” u elitne i

Piše Rafael Barkiđija

foto Goran Mratinović/DD

„neelitne” skupine. Najboljih osam od prošle godine ide u elitne skupine. Prošlogodišnji sudionici četvrtfinala su FUN H2O, Kokoti, Porporela, Bellevue, Elita, PVG Gruški muo, Turčin Danče i Crvene stijene Orašac. To je osam momčadi koje će ove godine biti u elitnim skupinama. Naravno, ako se netko od njih ne prijavi, ždrijebom će se odrediti tko od „neelitnih” ide u elitne. U fazi nakon skupina, križaju se elitne i neelitne skupine.

PODSJETNIK NA PROŠLOGODIŠNJE

FINALE I „ALL TIME” LISTU

Pravi vaterpolski festival odvio se 29. kolovoza prošle godine u Portu. U finalu su igrale dvije iskusne i ambiciozne momčadi, FUN H2O Mlini i Porporela. Uz to, dvije momčadi s najvećom bazom navijača. Bio je to pravi spektakl u kojem su Župljani odnijeli pobjedu 7:5. Dimna zavjesa na zidinama uoči

finala, s jedne strane narančasta a s druge strane crveno-plava, obišla je društvene mreže. Treće mjesto tada su osvojili Kokoti, koji su sa 6:4 pobijedili Plažu Bellevue. Pamti se i kako su laskavi naslovi završili u rukama Mladena Miloslavića (Kokoti), koji je bio najbolji vratar, Luke Kirigina (Plaža Bellevue) i Mata Miloslavića (FUN H2O Mlini) za najboljeg strijelca, a Mato Miloslaviće je ponio i trofej za najboljeg igrača.

Najviše naslova prvaka, čak četiri, imaju momčadi koje više ne nastupaju. Copacabana i KIKS 04 (Kupalište ispod Kina Slavica). Tri naslova imaju Montovjerna, cavtatski Kamen Mali, FUN H2O Mlini, ali i Porporela. U društvo momčadi s dva naslova, upisani su: Čingrija, Danče, Roxy, Špilja ‘94 Danče, Elita i Solitudo. Jedan naslov imaju Piplić, Student, Gjivovići Dolphins, Bellevue ‘90, Palace, Penatur i Kokoti.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Miho, Petra, Kate, Gabi, Roko, Tea i Tonka - zanimljiva slika, da su na jednoj jedna baba, tri mame, četvero braće i sestara i rođaka, nije svakodnevna za snimiti prilika

Deša i Čile - velike su promjene na čelu Republike Porporela, prva kneginja je napokon “listu vječnih” knezova u povijest “odvela”

Seka, Karlo i Silvija - none je sretna što je u unuku dobila i fotografa

Naser, Šejla i Malik - lijepo su ih roditelji odgojili, pristojno su da ih fotoreporter zajedno snimi zamolili

Ariana, Zvjezdana i Bobo - ugodnije im je zajedno u Grad poći kad popusti žega ljetnog dana

Višnja i Kristina - mami i kćeri se više nego isplatilo na taracu Revelina penjati i u baletu Giselle uživati

spretna

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Natalia i Mateo - tko ne bi zbog ovako atraktivnog skoka bio veseo

Rade i Kristina - desetljećima ih vežu ljubav u braku i naklonjena sudbina

Đelo, Ema i Paula - lijepe su emocije podijeljene na glazbenoj večeri u Lazaretima Đelu senioru posvećene

Niko, Ivana i Luka - lapadska šetnica je majci i sinčićima za nenaporni đir draga odrednica

PONOS TALIJANSKOG BRODARSTVA

foto PRIVATNI ARHIV

BLIZANCI “ROMA” I “AUGUSTUS”

Dubrovnik kao prestižnu destinaciju su povezivali s New Yorkom, potopljeni su u Drugom svjetskom ratu

Obostrana radost zbog posjeta gradu je kratko trajala jer se Drugi svjetski rat razbuktavao te su svi ostali dolasci otkazani

Kad su od početka 1940. talijanski transatlantici SATURNIA i VULCANIA prestali povezivati Dubrovnik s New Yorkom, njihova su mjesta na ovoj dobro uhodanoj emigrantskoj pruzi preuzeli veći brodovi ROMA i AUGUSTUS. Iako su ovi brodovi i ranije povremeno dolazili u posjetu našem Gradu, njihovo je uvođenje u stalni program plovidbe izazvalo doista veliko zanimanje. ROMA je u novoj ulozi u grušku luku uplovila 30. travnja, a AUGUSTUS 28. svibnja 1940. godine. Ali obostrana radost je kratko trajala jer se Drugi svjetski rat razbuktavao te su svi ostali dolasci otkazani. Kasnije se ispostavilo da su ove dvije posjete Dubrovniku bile ujedno i njihove posljednje.

ROMA

ROMA je za brodarsku kompaniju Navegazione Generale Italiana izgrađena 1926. u brodogradilištu Ansaldo Shipyards kod Genove kao putnički lajner i brod za po-

vremena kružna putovanja. Imala je 32600 bruto registarskih tona, bila je duga 216 i široka 25,2 metara. Osam Ansaldo SRG parnih turbina su joj preko četiri propele davale brzinu od 20 čvorova. Mogla je prihvatiti 375 putnika u prvom, 300 u drugom i 700 putnika u trećem putničkom razredu. Zaplovila je 21. rujna 1926. na redovnoj pruzi iz Genove i Napulja za New York. Od 1932. je u vlasništvu državnog brodara Italia Line. ROMA je prvi put doplovila do Dubrovnika 7. kolovoza 1933. s 1200 putnika i 600 članova posade na putovanju započetom 1. srpnja iz New Yorka tičući luke: Madeira, Gibraltar, Malaga, Ville-franche, Genova, Napulj, Taormina, Beirut, Haifa, Port Said, Rodos, Canakalle, Istanbul, Odessa, Yalta, Phaliron (Athena), Kotor, Dubrovnik, Venecija i Cannes, s povratkom u New York 22. kolovoza. U Dubrovnik ponovo dolazi 14. srpnja 1934. na kružnom putovanju s polaskom iz Genove tičući luke: Napulj, Taormina, Beirut, Haifa, Port Said, Rodos

ROMA je pod novim imenom AQUILA, stradala u zračnim napadima 16. lipnja 1944. u Genovi te je torpedom potopljena u drugom napadu 19. travnja 1945. Olupina nekada prestižnog talijanskog putničkog broda je otegljena u luku La Spezia pod imenom PONTONE P 227 gdje je do konca 1951. potpuno izrezana u staro željezo

Istanbul, Odessa, Yalta, Phaliron (Athena), Kotor, Dubrovnik, Venecija i Napulj. Godine 1935. ROMA je iz New Yorka zaplovila na kružno putovanje koje je trajalo 58 dana po cijeni od 340 dolara po osobi. Isplovili su iz New Yorka tičući sljedeće luke: Madeira, Cadiz, Tanger, Malaga, Alžir, Palma de Mallorca, Cannes, La Valletta, Port Said, Haifa, Beirut, Rodos, Istanbul, Pirej, Krf,

Piše Ivo Batričević

Kotor, Dubrovnik, Venecija, Messina, Napulj, Monaco, Southampton, Boulogne sur Mer, Rotterdam, New York. Vraća nam se i sljedećih godina sve do 4. kolovoza 1937. kad je s 904 putnika i 618 članova posade napustila grušku luku s odlukom kompanije da je potpuno prebaci na sasvim druge destinacije. Međutim vrijeme je pokazalo da će se ROMA još jednom vratiti 1940., ali ovaj put je doista bio posljednji. Uskoro je prebačena u vojnu službu 1943. te je preuređena u nosač aviona. Pod novim imenom AQUILA, stradala je u zračnim napadima 16. lipnja 1944. u Genovi te je torpedom potopljena u drugom napadu 19. travnja 1945. Olupina nekada prestižnog talijanskog putničkog broda je otegljena u luku La Spezia pod imenom PONTONE P 227 gdje je do konca 1951. potpuno izrezana u staro željezo.

AUGUSTUS

Brod blizanac AUGUSTUS, za razliku od svog prethodnika ROME kojega su pokretale parne turbine, imao je pogon od četiri Savoja MAN dizel motora koji su mu preko četiri propele davale brzinu od 22 čvora. Izgrađen je u brodogradilištu Ansaldo Shipyards kod Genove kao putnički lajner koji je povremeno plovio na kružnim putovanjima, a mogao je primiti ukupno 2210 putnika. Na svoju prvu plovidbu prema New Yorku je krenuo 10. studenog 1927. pod starorimskim imenom AVGUSTUS koje mu se ubrzo zbog praktičnih razloga modificirano u AUGUSTUS. Oba broda su bili ponos talijanskog putničkog brodarstva, kao njeni najveći brodovi, ali uopće i najveći koji su plovili Sredozemljem. Ipak je Velika ekonomska kriza iz tridesetih godina (Velika depresija 1929.- 1933.) prisilila vlasnike broda da ga uposle uglavnom na kružnim

putovanjima. Tako je AUGUSTUS prvi put posjetio Dubrovnik 30. srpnja 1933. na krstarenju Sredozemljem s polaskom iz New Yorka, tičući luke: Tanger, Gibraltar, Malaga, Cannes, Monte Carlo, Genova, Napulj, Venecija, Dubrovnik, Kotor, Krf, Phaliron (Athena), Istambul, Samos, Kos, Rhodos, Larnaca, Beirut, Haifa i Port Said te povratkom u New York 26. kolovoza, a sve po cijeni od 275 do 495 dolara po osobi. Drugi svjetski rat bio je koban i za AUGUSTUS. I on je kao i ROMA preinačen u nosač aviona, te je u sastavu talijanske ratne mornarice plovio od 1941. pod imenom FALCO I SPARVIERO. Tijekom savezničkih napada na Genovu, njemačka ga je vojska potopila da zapriječi ulazak u luku. Po završetku rata SPARVIERO je kao podrtina podvodno izrezan tijekom 1946. i 1947. kada je konačno luka u Genovi mogla nesmetano raditi.

Tako su svoje plovidbe završila dva velika talijanska putnička broda koja su imala gotovo identične sudbine. Iako im ratna sreća nije dozvolila da u svojim plovidbama češće posjećuju naš Grad, njihove su posjete ovdje ostavile doista duboke tragove. Posjete tadašnjih najvećih transatlantika bile su rezervirane samo za prestižne luke, među kojima u pomorskom svijetu Dubrovnik oduvijek i pripadao.

AUGUSTUS je, kao i ROMA preinačen u nosač aviona te je u sastavu talijanske ratne mornarice plovio od 1941. pod imenom FALCO I SPARVIERO. Tijekom savezničkih napada na Genovu, njemačka ga je vojska potopila da zapriječi ulazak u luku. Po završetku rata SPARVIERO je kao podrtina podvodno izrezan tijekom 1946. i 1947. kada je konačno luka u Genovi mogla nesmetano raditi

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1. 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333

Fax: +385 20 418 551

MB: 1317857 PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA OD 23.7.2025. DO 31.7.2025.

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

udruga poseban prijatelj

U spomen na pok. Marijana Ogresta 70,00 eura prilažu Maja Marić i Katija Curić

Donaciju za udrugu u iznosu od 151,00 eur prilaže Dario Milić

CARITAS

U spomen pok. Stanke Bogdanović 40 € prilaže Nikola Dileo s obitelji

CENTAR MASLINA

• Ivan, Mara i Ana u sjećanje na pok. Stjepana Dvorskog, umjesto vijenca prilažu 150,00 EUR;

• Djelatnici Odjela za pedatriju OB Dubrovnik, u spomen na pok. Prim. doc.dr.sc. Eugenio Stoini, dragom kolegi i prijatelju koji će nam zauvijek ostati u sjećanju, prilažu 550,00 EUR

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKONERETVANSKE ŽUPANIJE

U spomen na dragog susjeda Stojadina Stamenkovskog, 60 eura za potrebe udruge prilaže obitelj Petronio.

Obitelji Thon uplatila je prilog 60 eura umjesto cvijeća za pok. Boža Milinkovića.

AUTO / MOTO

Prodajem Opel Astru karavan

1.6 CDTI, 2017. godište, prešao 91 000 km, dobro očuvan. Kamere za parkiranje, navigacija, centralno zaključavanje, pet vrata, registriran do 05/2026. Cijena 10 000 EUR. Mob: 098 428 660.

Prodajem Citroen Jumper 2000 godina u dobrom stanju. Mob: 0914451244

Kupujem Fiat Punta, uredno održavanog. Ponude na: 092 323 9595

Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473

Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077

Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077

Prodajem Auro Toyota Yaris iz 2008. Prešao 132500 km. U odličnom stanju, ljetne i zimske gume, stražnja parkirna kamera, navigacija. Registriran do 09/2025. Cijena 4000 EUR. Mob: 095/7603548

Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik. Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuje se poslovni prostor u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića. Mob: 091 785 4829.

PLOVILA

Povoljno prodajem Istranku s papučom, pjoverom, kabinom i nadkabinom, zimskai ljetna tenda, solarno napajanje s vanbrodskim motorom Tohatsu 9,9 s komandama i Tomos 3,5 ks te vezom. Trajler neregistriran. Cijena na upit. Mob: 091 4451314

Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i neko-

rištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen

Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331-045 ili 099/692-9631

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku.

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2

1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovo-

ru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građe -

vinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 1920 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA

RAZNO

Poklanjam stilski kauč-kanape (dupli ležaj) u očuvanom stanju i Samsung TV u boji –mob: 098 880 955.

USLUGE RAZNO

Tražim snažniju mušku osobu za pomoć pri transportu od kuće do plaže osobi u invalidskim kolicima. Plaćanje po dogovoru. Mob: 098 9567 518

Čistila bih 2-3 apartmana, po dogovoru, na području Lapada, Gruža ili Grada. Mob: 091 528 0437.

Tražim snažniju mušku osobu za pomoć pri transportu osobe u invalidskim kolicima od kuće do plaže – plaćanje po dogovoru, mob: 098 9567 518.

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, košnja trave – mob: 091 614 3946.

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenje stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i ostalog materijala. 098 765 757

Meštar s iskustvom – sitni popravci, montaže, demontaže, zamjena brava, rasvjete, utičnica, bojlera, sanitarija, popravci vrata i persijana, zidarski i bravarski radovi – 098 7654 60.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 21. 7. do 27.7.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 28.7. do 3. 8.

preminuli

IVICA VULETIĆ (1942.) MATO VUČICA (1947.)

NIKO MILIČIĆ (1939.)

FERID MORALIĆ (1952.)

MARIJA ŠPERO (1936.)

LUCIJA GLAVIĆ (1942.)

petak, 25. srpnja 2025.

ZVIJEZDE U GRADU

Kakva ekipa! Modrić, Kovačić, Đoković i Čeferin zajedno pozirali na otočiću Vela Stupa

Ljeto na Jadranu i ove godine privlači svjetski poznata lica, a na otočiću Vela Stupa u korčulanskom arhipelagu pozornost je ukrala jedna vrlo posebna četvorka.

Luka Modrić, Mateo Kovačić, Novak Đoković i Aleksander Čeferin pozirali su za zajedničku fotografiju na inače nenaseljenom otoku, gdje se nalazi konoba Moro Beach Stupe, na či -

joj stranici su i podijelili fotografije.

Na fotografiji koja je obišla društvene mreže vidi se opušteno raspoloženje među sportskim ikonama i visokim nogometnim dužnosnikom.

Luka Modrić i Mateo Kovačić, inače i kumovi, redovito zajedno provode ljetne dane, a Đoković se već nekoliko godina vraća hrvatskim otocima, koji su očito osvojili njegovo srce. Do -

damo li tome i Čeferinovu prisutnost, šefa UEFA-e koji rijetko dolazi u opuštenim izdanjima, jasno je da je Vela Stupa postala točka susreta vrhunske sportske elite.

Za zabavu je, čini se, bila zadužena plesna skupina Latinette, čiji su plesači također objavili fotografije s Đokovićem i Modrićem.