Dubrovački dnevnik br. 256 by Dubrovački dnevnik

stranica 18

UGOSTITELJSKI OBJEKT U ‘ČINGRIJI’

‘Stvaramo budućnost našeg turizma i ugostiteljstva, a cijenama ne smijemo biti nelojalna konkurencija’ stranica 14

Škola puna budućih medicinara, a Dom zdravlja muku muči s pronalaskom kadra stranica 4

PADU:

Cijene su narasle i često ne prate kvalitetu stranica 6

Događaj ujedinio lovce i vrhunske kuhare gulaša od vepra stranica 22

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici Ilustracija

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Što jedni smiju, drugi ne smiju

Piše Vjera Šuman

Foto: Šime Zelić/PIXSELL

„Možda se ni u jednom vremenu nije o umjetnosti govorilo i pisalo toliko puno i toliko zbunjujuće, niti su se tako nepromišljeno koristile riječi, kao danas!“. Ako ste pomislili kako je ovo tekst s nekog portala ili freških novina, falili ste. Riječi su to filozofa Martina Heideggera, izrečene na otvaranju izložbe davne 1964. u Sant Gallenu. U ovim, po umjetnost, teškim vremenima, njegove riječi su ipak neka utjeha. Čini se kako za umjetnost nikad nema ‘lakih’ vremena. Srećom, ma koliko umjetnost pokušavali zabraniti i zatrti, nikad im nije uspjelo. Samo kratkoročno utišati. Tek toliko da oni koji nisu umjetnici dobiju prostora i novca za grozne monumentalne kipove i/ili portrete i da ih u tim čudnim vremenima slave kao umjetnike. Po nalogu, neukusu i u korist naručitelja. Umjetnost je kroz cijelu povijest izazivala kontroverze, neslaganja, zabrane, ljutnju i/ili radost. Uvijek je i uporno provocirala, izazivala emocije, i one pozitivne, i negativne. I uvijek su je pokušavali staviti pod kontrolu vlasti, pa čak i uspijevali, ali zakratko. Zatvarali su umjetnike, spaljivali knjige, slike, protjerivali, prijetili i ubijali autore. Uzalud. Naša ne tako davna prošlost iz vremena bivše Juge pamti nemali broj takvih slučajeva. Ispada kako su ovi novi ‘zabranitelji’ zapravo obični jugonostalgičari. Jer kako

drugačije razumjeti toliku čežnju za zabranama u ime partije, naroda ili čega!? Ipak, najurnebesnije je što sve te druge, koji im nisu po mjeri, optužuju za jugonostalgiju. Tko normalan teži za vremenima kad je partijski sekretar, s jedva završenom osnovnom, odlučivao koja umjetnost je podobna, a koja je nepodobna? Mislili smo da su takva vremena zauvijek prošla, ali čini se, uvijek je bilo i bit će tih i takvih ljudi. S dobrim razlogom. Kad sam već krenula s filozofima, onda evo i malo Kanta na temu: “Ljudi čiji su postupci motivirani jedino korišću skloni su pretvaranju, u vjeri su licemjeri, u ophodnji laskavci, a u politici prevrtljivci“.

Uovom čudnom vremenu dok akademici, ti časni hrvatski sinovi, već uobičajeno šute i prave se kako ‘ne čuju dobro’, ne čuje dobro ni naš Zoki. Uporno šuti o temama o kojima očekujemo riječ predsjednika, makar i uz poneku psovku. Nula. Zero. Prehlađen? S druge strane, Plenki je aktivan i na Bledu je objasnio kako nikad bolje ni slobodnije nismo živjeli. Usput je pljucnuo predsjednika rusofila. Što se tiče recentnih događanja naroda u Benkovcu, za sve krivi ljevičare?! O Plenkiju možemo misliti što god hoćemo, ali ni u kojem slučaju kako je neznalica ili neinformiran. Sasvim sigurno zna kako stvarnih ljevi-

čara odavno nema na našim prostorima. U nas se ‘ljevica’ zalaže za liberalno tržište, dok desnica želi regulirano tržište. U teoriji je upravo suprotno. Radnička prava, ljudska prava, ženska prava, sloboda govora i sloboda pojedinca oduvijek su bili ‘briga’ ljevice. Naša takozvana ljevica se toga, osim prigodno, više ne sjeća. Ali, tko o čemu, Plenki o ljevici. Možda je uspije oživiti. Ali neka odmah bude jasno, naš je Plenki izričito protiv svih zabrana u kulturi. Zato je preporučio ljudima neka ne idu na te predstave. Omaklo mu se, htio je valjda reći - nek ide tko želi, a ostane doma, tko ne želi. Ma da, samo mu se omaklo.

Najdesnija premijerka u Europi, Meloni, odlučila je izboriti se za ženska prava koja nisu u skladu s njenom ideologijom, ali su u skladu sa zdravim razumom. Svaka joj čast. Ideologije ionako nisu tema ni jednih ni drugih. Ostalima se s pravom fućka za njihovu ideologiju. Zanima ih pošto su danas patate. Zato se ideologija prigodno izvlači

samo kad je korisna. U međuvremenu, samozadovoljno žive u svojem zaštićenim svjetovima. Neće ‘lijevi’ valjda braniti neke sumnjive kulturnjake ili, Bože mi ‘prosti, pisce pa da ih branitelji opet napadnu plinskim bocama. Nikad nisam mislila da ću to reći, ali glavni spasitelj ljudskih prava, pa tako i umjetnosti, na kraju je jedan jedini, vječni i neponovljivi Vladimir Šeks Sova. Glavom i bradom Šeks, koji je pisao prvi hrvatski Ustav. Eto vam sad! Ustav, koji je iznad svih mogućih i nemogućih deklaracija koje pripremaju nabrijani dečki iz Benkovca, Knina i Splita. Dobri naš Šeks, ispao je jedini istinski branitelj slobode i kulture.

Zato vrijeme u Gradu se, kako je i red, odvijaju i pripremaju svadbe. Mladi parovi kreću u novi život. Roditelji uzbuđeni s pripremama i željom da njihovoj djeci taj dan bude poseban i najljepša uspomena. Prije dva tjedna, jedan sretan par je, nakon svih svjetovnih i crkvenih priprema, krenuo svoj najljepši dan obilježiti u svetoga Vlaha. Ponosni

pape, spreman i uzbuđen, htio je svoju ‘malu’ odvesti do oltara. Ali se ubrzo osjećao kao da su ga zalili vodom, dok su suze navirale po licu njegove mezimice. Zašto zaboga? Zato što je rektor crkve sv.Vlaha i generalni vikar Pervan zaključio kako je to poganski običaj. Istina, u katoličkoj crkvi puno je poganskih običaja koji su postali dio tradicije u narodu, ali i u crkvi. Okićeni borovi za Božić isto vuku korijen iz poganskih običaja. Ne zna se broj takvih običaja koji su prošli kulturnu i crkvenu prilagodbu i preoblikovanje. Misli li generalni vikar kako je forma Bogu važnija od ljubavi i radosti ovih mladih ljudi? Kako god, nepunih deset dana kasnije, isti rektor crkve, opet blagoslivlja dvoje mladih u svetom činu vjenčanja, ali ovaj put, pape smije dopratiti svoju kćer do oltara. ‘Ko je ođe lud? Jeli naglo promijenio mišljenje, ili samo u skladu s našim hrvatskim običajima? Što jedni smiju, drugi ne smiju? Svakako zanimljiv pristup, poglavito od jednog zamjenika biskupa. Eto vas.

ZDRAVSTVO U PROBLEMU

Škola puna budućih medicinara, a Dom zdravlja muku muči :

„Liječnicima na otocima bruto plaću isplatiti kao neto!“

Što se dogodi na putu od školstva do posla? Je li stvar u lošoj plaći ili malom gradu koji ne nudi dovoljno prilika? O tome govore ravnatelj Doma zdravlja Branko Bazdan i ravnateljica Medicinske škole Dubrovnik Marijana Kulić

U posljednjih nekoliko godina sve veći broj mladih pokazuje interes za upisom u medicinsku školu.

Taj trend, koji je jedna od rijetkih pozitivnih stvari ‘iznikla’ iz pandemije korona virusa, očituje se i u dubrovačkoj školi. No, unatoč povećanom interesu, zdravstveni sustav na terenu suočava se s ozbiljnim izazovima zbog nedostatka liječnika i medicinskog osoblja.

Dok u školama klupe popunjavaju buduće medicinske sestre, tehničari i liječnici, u zdravstvenim ustanovama stolice su prazne.

KULIĆ: NAŠI UČENICI OSTAJU U MEDICINI

Marijana Kulić, ravnateljica Medicinske škole Dubrovnik navela je kako je upisano 50-ak učenika, u dva razreda smjera medicinski tehničar.

„Mi maksimalno upisujemo dva razreda, oko 50 učenika, i to je bilo popunjeno već u prvom roku. Svake je godine sve manje djece i sve manje srednjoškolaca, tako da kad otvorimo upise i to popunimo, mi smo iznimno zadovoljni. Nekoliko je učenika ostalo ‘ispod crte’, ali ne puno“, rekla je. Na pitanje ostaju li učenici u medicinskoj struci nakon srednje ili se ‘prešaltaju’ u turizam i druga zanimanja, Kulić odgovara kako njihovi učeni-

Piše Petra Srebrović foto goran mratinović

ci u najvećem postotku ostaju u struci. „Naši učenici ostaju u medicini. Veliki broj ih upisuje studij sestrinstva. Mogu ići raditi, mogu upisati sestrinstvo, a mogu se dalje školovati i za liječnike. Zapravo, mogu sve, samo je pitanje što žele i koliko su spremni uložiti u pripremu“, kazala je.

Dodala je kako odluke o budućnosti učenika često ovise o osobnim okolnostima i interesima, pa nema jasno izraženog trenda ili pravila.

„Dio njih odmah ide raditi u dubrovačku bolnicu, a dio nastavlja studij. U postotku kojih je više, nema nekog pravila, to ovisi od generacije do generacije. Ove ih je godine više ostalo raditi u bolnici, dok ih je prošle godine više išlo na studij“, izjavila je.

Trend porasta interesa za medicinske smjerove, koji je započeo nakon pandemije, kaže Kulić, i dalje se nastavlja.

BAZDAN: STANJE JE NIKAKVO

Branko Bazdan, ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik, osvrnuo se na trenutačno stanje kadrova u ustanovi.

„Stanje je nikakvo. Na našem području trenutačno radi 10 liječnika starijih od 65 godina (to su ljudi s uvjetima za mirovinu op.a.).

Stalno raspisujemo natječaje za specijalizacije, no gotovo nitko se ne javlja. Ponekad uspijemo naći zamjene ili privremene liječnike, ali oni

Kulić: „Dio učenika nakon škole odmah ide raditi u dubrovačku bolnicu, a dio njih nastavlja studij. U postotku kojih je više, nema nekog pravila, to ovisi od generacije do generacije. Ove ih je godine više ostalo raditi u bolnici, dok ih je prošle godine više išlo na studij“

Bazdan: „Već deset godina predlažemo da se na otocima bruto plaća isplaćuje kao neto, bez prireza i doprinosa, zbog poteškoća u privlačenju liječnika u te krajeve“

odlaze čim dobiju priliku za bolničku specijalizaciju“, govori.

Objašnjava kako Dom zdravlja ima ukupno 38 ordinacija obiteljske medicine, od kojih je 22 pod njihovom upravom, dok su ostale privatne. „Naša je uloga poslati liječnike na specijalizacije, bez obzira na to hoće li kasnije raditi u ordinacijama Doma zdravlja ili kao koncesionari,“ istaknuo je.

Na pitanje ima li među zaposlenima medicinskih sestara koje su završile dubrovačku medicinsku školu, rekao je kako ih ima, ali ih svejedno nedostaje.

„Većina sestara su bivše učenice te škole. Međutim, trenutno nam nedostaju tri sestre, posebno u stomatološkim ordinacijama. Za ostale djelatnosti nekako se snalazimo“, izjavio je.

TURIZAM, ALI I NEDOSTATAK PRILIKA

Upitan zašto dolazi do nedostatka kad se u Dubrovniku godišnje školuje oko 50 budućih sestara, tehničara, liječnika i liječnica, Bazdan je rekao da je njegov dojam kako Dubrovnik nudi druge, ponekad unosnije prilike za zaradu.

„Mnogi se odlučuju za sezonske poslove u turizmu koji su često unosniji od rada medicinske sestre. Liječnici često odlaze na studij i ne vraćaju se. Klinike u većim gradovima ih ‘usisavaju’ jer tamo lakše mogu ostvariti profesionalni razvoj, poput doktorata, koji je danas puno važniji nego nekada“, iznosi.

Na pitanje kako riješiti problem nedostatka, Bazdan je rekao da će se to morati riješiti na držav-

noj razini.

„Klinike su prenabujale i privukle liječnike iz perifernih područja, dok je primarna medicina ozbiljno narušena. Ako se nešto ne poduzme, situacija će se pogoršati u sljedećih nekoliko godina“, upozorava.

BRUTO PLAĆU U NETO

Bazdan je istaknuo prijedloge koje su kao Udruga poslodavaca, u kojoj je on član predsjedništva, predlagali.

„Predlagali smo, primjerice, da se na otocima bruto plaća isplaćuje kao neto, bez prireza i doprinosa, zbog poteškoća u privlačenju liječnika u te krajeve“, navodi.

Na pitanje ima li sluha za te prijedloge, kazao je da do sada nije bilo pomaka.

„Već deset godina to predlažemo, ali do sada nije bilo pomaka. Problem je što se radi o izmjenama više zakona, od poreznog do zdravstvenog, mirovinskog... A tu je onda i koordinacija između ministarstava“, zaključio je.

I dok školske učionice pune budući medicinari, stvarnost zdravstvenog sustava ostaje zabrinjavajuća. Sustavno rješenje, očito, ne može doći preko noći, ali bez konkretnih poteza poput povećanja plaća, boljih uvjeta rada i većih ulaganja u primarnu medicinu, ne treba očekivati promjenu. Na kraju, obrazovanje bez jasnog puta prema zapošljavanju i ostanku u struci ostaje neiskorišten potencijal. Iako ga volimo zvati ‘zdravstvenim sustavom’, sve je jasnije kako zdravstvo bez ljudi nije sustav nego problem.

DOBRO NAPLAĆUJEMO, NO ŠTO NUDIMO?

Industrija vjenčanja je

ove sezone podbacila:

‘Cijene su narasle i često ne prate kvalitetu’

O razlozima zbog kojih se ove godine turisti dosta rjeđe nego prijašnjih godina odlučuju na to da u Dubrovniku izreknu svoje sudbonosno ‘da’, upitali smo vlasnice agencija za vjenčanja. One smatraju kako su na to utjecali inflacija, nestabilna geopolitička situacija, ali i porast cijena koje kvaliteta često ne prati

Dugo godina se propagirala ideja kako u Dubrovniku bilo što može biti skupo jer smo ‘najljepši na svijetu’, jer ‘jedan je Dubrovnik’ i ‘nema sto Straduna’. Dubrovnik je po mnogočemu jedinstven, no u svijetu ima dovoljno jedinstvenih lokacija, a svaka od njih bi cijenu trebala pravdati kvalitetom.

Naravno, ne treba vrijednost grada ni podcjenjivati ili davati u bescjenje, no ove godine se po prvi put počelo povlačiti pitanje opravdava li kvaliteta visoku cijenu dijela dubrovačke ponude. Brojke stagniraju, dio gostiju visoke platežne moći se žali na to kako su pojedine usluge preskupe – ne nužno zbog cijene, nego zbog toga što smatraju kako kvaliteta nije na razini zbog koje bi ta cijena bila opravdana. Sve to odrazilo se i na industriju vjenčanja kojih je ove godine u Dubrovniku bitno manje.

I GOSTI KOMENTIRAJU DA JE SKUPO

Vlasnica agencije za organizaciju vjenčanja YES-

I-DU Martina Pavleković potvrđuje kako je ova godina lošija od prethodnih. Razlog vidi u nesigurnoj geopolitičkoj klimi, inflaciji te visokim cijenama.

„Cijene su stvarno pošle ‘u nebo’, no moramo se zapitati odgovara li im kvaliteta ponude koju

nudimo. Što se tiče cijena hrane, pića, cvijeća, one su narasle, a mi na njih nikako ne možemo utjecati“, govori Pavleković. Na pitanje koliki je pad prometa u njenoj agenciji, ona kaže kako je to 30-ak posto, no tješi što su najave za sljedeću sezonu nešto bolje.

„Što se tiče gostiju, u principu nisu osobito iznenađeni jer smo sve navrijeme isprezentirali i znaju koliko nešto košta i što mogu očekivati. No, komentiraju kako je sve skupo u odnosu na prijašnje godine, kako klijenti, tako i sami dobavljači“, izjavila je Pavleković.

CIJENA PORASLA, ALI NE I KVALITETA USLUGE

Veronika Varga iz Dubrovnik Wedding Plannera također svjedoči situaciji u kojoj turisti ove godine nešto rjeđe biraju Dubrovnik za svoj najromantičniji dan.

„Prije bismo već 1. svibnja zatvorili ‘booking’ jer bi sve bilo popunjeno, a sad je još otvoren. Ove godine imamo veliki pad“, govori Varga, a na pitanje zašto je do toga došlo, odgovara slično kao i prethodna sugovornica.

„Ima dosta teorija, no smatram kako ljudi više štede zbog inflacije, a mi smo kao destinacija sveukupno dosta poskupjeli. Klijenti koji su tu prije dolazili, više to ne mogu sebi priuštiti, a,

„Konkurenti su Španjolska, Italija, Portugal, Grčka koji imaju prihvatljivije cijene od nas, a imaju i puno lokacija koje su savršene i idealne za vjenčanja. Imamo ih, naravno, i mi, ali bi na tome trebalo dodatno raditi“

Piše Ivona Butjer Mratinović foto DINO STANIN/PIXSELL

„Ima dosta teorija, no smatram kako ljudi više štede zbog inflacije, a mi smo kao destinacija sveukupno dosta poskupjeli. Klijenti koji su tu prije dolazili, više to ne mogu sebi priuštiti, a, ruku na srce, ne mislim kako se s porastom cijene poboljšala i usluga. Smatram kako cijena generalno ne prati uslugu, pogotovo se to odnosi na hranu i piće. A i prilično smo limitirani, na dosta upita mladenaca primorani smo odgovoriti s – ne može“

ruku na srce, ne mislim kako se s porastom cijene poboljšala i usluga. Smatram kako cijena generalno ne prati uslugu, pogotovo se to odnosi na hranu i piće. A i prilično smo limitirani, na dosta upita mladenaca primorani smo odgovoriti s – ne može“, tvrdi Varga.

Smatra kako bi o dubrovačkoj turističkoj budućnosti trebalo sustavnije i pametnije promišljati te napominje kako je industrija vjenčanja u turističkom smislu itekako važna.

„Vjenčanja dovode puno uzvanika, dakle puno gosta u destinaciju. I to je jedna dugoročno dobra priča koju treba graditi kako bi ti ljudi dolazili i vraćali se. No, nisam sigurna koliko zasad po tom pitanju ima sluha“, zaključuje Varga.

KONKURENCIJA TRLJA RUKE

Kristina Kriste, vlasnica agencije ‘Dubrovnik Luxury Weddings’, potvrđuje kako svi u ovoj industriji na području Dubrovnika bilježe pad.

„Vjerojatno se dogodio nesrazmjer cijena i onoga što nudimo. Ne nudimo ništa novo, cijene su

u odnosu na prije pet godina iznimno narasle i ono što se prije moglo dobiti za ‘toliko i toliko’ eura, sada se može dobiti po 50 posto većoj cijeni“, smatra Kriste.

Gosti kojima je Dubrovnik često bio prioritet ili jedan od prioriteta za vjenčanje, danas biraju neke druge, konkurentske destinacije.

„To su Španjolska, Italija, Portugal, Grčka koji imaju prihvatljivije cijene od nas, a imaju i puno lokacija koje su savršene i idealne za vjenčanja. Imamo ih, naravno, i mi, ali bi na tome trebalo dodatno raditi“, kazala je Kriste.

Dubrovnik ima iznimno vrijednu baštinu, prekrasnu prirodu, po mnogima najljepše more na svijetu... No, sunce i more više odavno nisu jedini kriteriji za nešto dobro prodati, ali su sjajni temelji. Na nama je kako ćemo ih ‘nadograditi’ – neplanskim ‘grabljenjem’ nakon kojeg će se gost osjećati prevarenim ili sustavnim ulaganjem u imidž i kvalitetu, kako bi oni iznova govorili Dubrovniku ‘Yes, I DU’, a u Dubrovniku –‘Yes, I do!’. I njemu se vazda vraćali.

Osojnik dobiva dodatne

sadržaje uz sportsko igralište kroz projekt participativnog budžetiranja

U sklopu prošlogodišnjeg ciklusa participativnog budžetiranja, s realizacijom u ovoj godini, građani Osojnika izglasali su uređenje postojećeg sportskog igrališta. Na platou uz sportsko igralište izgradit će se nadstrešnica površine do 20 četvornih metara uz dodatne sadržaje za organizaciju natjecanja i drugih sportskih aktivnosti. Radove izvodi tvrtka Posta d.o.o., a vrijednost ugovorenih radova iznosi 49.109,13 eura s PDV-om. Projekt Participativno budžetiranje građanima omogućava aktivno uključivanje u odlučivanje o raspodjeli dijela sredstava iz gradskog proračuna te izravno oblikovanje razvoja svojih lokalnih zajednica. Tijekom travnja i svibnja 2024. godine održano je 25 radionica na kojima su građani predali ukupno 133 prijedloga. Nakon tehničke analize, njih 82 zadovoljilo je kriterije te su uvršteni u glasovanje putem su-

stava e-Građani. Građani su odabrali 25 projekata – po jedan za svaki gradski kotar i mjesni odbor – za realizaciju u 2025. godini, uz osigurana sredstva u proračunu Grada Dubrovnika.

U lipnju ove godine proveden je i novi, treći ciklus radionica u gradskim kotarima i mjesnim odborima. Nakon stručne analize svih zaprimljenih prijedloga, građani Dubrovnika će po treći put zaredom birati projekte koji će se realizirati u idućoj godini.

Podsjetimo, i da su na Osojniku na proljeće provedeni radovi sanacije obližnjeg dječjeg igrališta. Sanacija dječjeg igrališta, između ostalog, obuhvatila je uklanjanje dotrajalih sprava, postavljanje novih te ugradnju anti-stres gumirane podloge i zaštitne podloge s pijeskom radi veće sigurnosti djece.

Dubrovnik u finalu natjecanja za titulu

Europskog zelenog pionira pametnog turizma 2026.

Europska komisija u utorak je objavila popis finalista nagrade Europski zeleni pionir pametnog turizma za 2026. godinu, a među osam gradova u užem izboru nalazi se i Dubrovnik. Ova prestižna titula dodjeljuje se destinaciji koja pokazuje iznimnu predanost održivom, inovativnom i odgovornom razvoju turizma u Europi. Uz Dubrovnik, u finalu su se našli i Geestland (Njemačka), Ibiza (Španjolska), Laois (Irska), Mariagerfjord (Danska), Marmaris (Turska), Rebild (Danska) i Tartu (Estonija), odabrani među čak 26 prijavljenih gradova iz 18 zemalja. Zbog visokih ocjena broj finalista ove je godine povećan s četiri na osam destinacija.

„Ulazak u finale ovog prestižnog europskog natjecanja još je jedna potvrda da Dubrovnik ide u pravom smjeru. Naš strateški put održivog razvoja turizma temelji se na odgovornom upravljanju, inovacijama i partnerskom odnosu s našim sugrađanima, a sve s jasnim ciljem koji je podizanje kvalitete života građana i stvaranje nezaboravnog iskustva za posjetitelje“, izjavio je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković. Dubrovnik već godinama provodi niz mjera koje ga svrstavaju među primjere dobre prakse na svjetskoj razini, od strategije “Respect the City” koja uspješno balansira potrebe lokalne zajednice i turizma do digitalnih rješenja za praćenje posjetitelja i aktivnog poticanja održivih oblika putovanja. Ovakav pristup prepoznaju i brojni međunarodni mediji koji redovito ističu Dubrovnik kao predvodnika održivog turizma. Finalisti će 18. i 19. studenoga 2025. godine u Bruxellesu predstaviti svoje projekte europskom žiriju koji će potom proglasiti pobjedničku destinaciju. Grad koji ponese titulu dobit će počasno priznanje Europske komisije te stručnu i marketinšku podršku na razini Europske unije tijekom cijele 2026. godine.

Nagrada Europski zeleni pionir pametnog turizma nadovezuje se na dugogodišnji projekt European Destinations of Excellence (EDEN) kojim Europska komisija od 2007. promovira održive i inovativne destinacije. Nakon Benidorma (Španjolska) 2025. i Grosseta (Italija) 2024., ovogodišnji dobitnik bit će još jedan europski grad koji inspirira održivom vizijom turističkog razvoja.

ULAGANJE U OBRAZOVANJE

Besplatni udžbenici i radne bilježnice za sve osnovnoškolce, srednjoškolcima sufinanciranje

Grad Dubrovnik je i ove godine osigurao značajna sredstva za nabavu udžbenika i radnih materijala za učenike osnovnih škola s područja Grada Dubrovnika kao i sredstva za sufinanciranje nabave udžbenika za srednjoškolce. Time se nastavlja praksa pomoći učenicima i njihovim obiteljima u osiguravanju potrebnih nastavnih materijala, čime se doprinosi kvalitetnom i jednakom pristupu školovanju u Dubrovniku.

Ukupno je za ovu namjenu osigurano 481.900,00 eura. Za nabavku obveznih udžbenika za učenike osnovnih škola izdvaja se 218.000,00 eura, a trošak njihove nabave pokriva Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, dok Grad Dubrovnik provodi javnu nabavu. Troškovi nabave radnih materijala za dubrovačke osnovnoškolce u iznosu od 213.900,00 eura u potpunosti se pokrivaju iz proračuna Grada Dubrovnika. Nakon provedene javne nabave, udžbenici i radni materijali su isporučeni školama te će prije samog početka nastave biti podijeljeni učenicima.

Također, Grad Dubrovnik osigurao je

50.000,00 eura za sufinanciranje nabave udžbenika učenicima srednjih škola. Pravo na sufinanciranje imaju redoviti učenici čiji roditelji (oba ili jedan, u slučaju samohranih roditelja) imaju prebivalište na području Grada Dubrovnika najmanje šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva, uz uvjet da potječu iz obitelji koja prima dječji doplatak ili iz obitelji s troje i više djece koja su predškolskog uzrasta ili pohađaju redovito školovanje. Sufinanciranje se ostvaruje u iznosu stvarnog troška nabave, a najviše do 132,72 eura po učeniku. U protekloj godini podneseno je ukupno 185 zahtjeva za 223 učenika srednjih škola.

U školskoj godini 2025./2026. osnovne škole Grada Dubrovnika pohađa ukupno 3.520 učenika, kojima će osigurani udžbenici i radni materijali omogućiti nesmetano praćenje nastave i kvalitetno obrazovno iskustvo. Grad Dubrovnik sustavno prati potrebe učenika te kontinuirano podupire njihovo školovanje, osiguravajući da svi učenici, bez obzira na materijalne mogućnosti, imaju jednak pristup obveznim i dodatnim obrazovnim materijalima.

Odlukom Skupštine Pero Milković imenovan direktorom Libertasa

Na održanoj 84. sjednici Skupštine društva Libertas Dubrovnik d.o.o. za novog člana uprave – direktora, na mandat od četiri godine, imenovan je Pero Milković.

Pero Milković rođen je 4. prosinca 1984. godine u Dubrovniku, a po struci je inženjer energetike. Inače, Milković je obnašao funkciju direktora Domouprave.

POSLJEDNJA

ŠKOLA KOJA ULAZI U JEDNOSMJENSKU NASTAVU

Franković obišao gradilište

OŠ Mokošica: ‘Ovo je budućnost naše djece’

Zbog kompleksnosti radova, Franković je najavio

moguće uvođenje online nastave, ako to bude potrebno

„Iduću školsku godinu djeca iz OŠ Mokošica nastavu će pohađati u novoj školi“, najavio je gradonačelnik Mato Franković prilikom obilaska radova koji su vrijedni deset milijuna eura, a osigurani su kroz europska sredstva. Kada se završi obnova, OŠ Mokošica će biti zadnja škola na području grada koja će ući u jednosmjensku nastavu.

Radovi bi, sukladno planu, trebali biti gotovi u lipnju 2026. godine, a do tada se intenzivno radi na gradilištu.

“Očekujemo suradnju između izvođača i škole

u koju ide 850 djece što je jako izazovno. Cesta Tamarić je izgrađena i uskoro ćemo podnijeti zahtjev za ishođenje uporabne dozvole čime će u potpunosti biti okončan projekt. Dolaskom na gradilište vidimo veliki broj automobila koji su parkirani na Tamariću što mi je jasno jer je početak gradnje škole smanjio kapacitete parkirališnih mjesta. Ali na ovom području ćemo morati biti restriktivniji po pitanju parkinga na samom trupu ceste što nije dozvoljeno. Navedene automobile ćemo uklanjati i kažnjavati ih, jer je sigurnost dje -

„Dolaskom na gradilište vidimo veliki broj automobila koji su parkirani na Tamariću što mi je jasno jer je početak gradnje škole smanjio kapacitete parkirališnih mjesta. Ali na ovom području ćemo morati biti restriktivniji po pitanju parkinga na samom trupu ceste što nije dozvoljeno. Navedene automobile ćemo uklanjati i kažnjavati ih, jer je sigurnost djece na prvom mjestu“

A. Čakić, I. Smilović

Piše

“Uskoro će početak nove školske godine i svjesni smo velikog broja djece zbog čega ćemo uvesti maksimalne parametre sigurnosti prometovanja i komunikacije pješaka. Apeliram na sve roditelje da što manje koriste automobile za dovođenje djece do škole i da što više idu javnim gradskim prijevozom. Drugi apel odnosi se na to da što više koriste cestu Tamarić do škole i slušaju upute naših redara. Mi smo angažirali i dodatni broj zaštitara ispred škole koji će regulirati stanje u prometu kao i noćnog stražara koji će čuvati gradilište da ne bude okupljanja“

ce na prvom mjestu. Ne mogu se automobili parkirati na cesti Tamarić nego na mjestima koja su obilježena za to. Završetkom škole, dobit će se nova parkirališna mjesta tako da će građani imati gdje parkirati u popodnevnim satima”, najavio je Franković koji je dodao kako će, osim gradnje škole, u studenom krenuti radovi na energetskoj obnovi škole što će značiti zahvate unutar građevine. Zbog kompleksnosti radova, Franković je najavio moguće uvođenje online nastave, ako to bude potrebno.

Paula Pikunić Vugdelija, pročelnica gradskog Upravnog odjela za izgradnju, istaknula je kako radovi idu svojim tijekom te da se do Božića očekuje završetak armirano betonskih radova.

“Najduže traju radovi na temeljima koji su komplicirani i teren je zahtjevan, a izmjestili smo i jedan kabelski vod. Zadovoljni smo dinamikom”, kazala je pročelnica.

Domagoj Tomaši iz Texo Moliora još jednom je apelirao na roditelje da izbjegavaju područje gradilišta zbog sigurnosti i dinamike radova.

UVOĐENJE REDA

Dubrovački taksisti ovo zazivaju godinama:

Franković predlaže da taksirati mogu samo registrirani u županiji!

„Najveća novina je da bi se dozvole izdavale samo na razini

županije, dakle samo tvrtke i obrtnici registrirani na području naše

županije mogli bi dobiti licencu za rad. Postavlja se pitanje može li netko osnovati tvrtku u našoj županiji pa tu dobiti dozvolu i odgovor je da, ali samo isključivo oni koji su registrirani ovdje“, najavio je Franković

Gradonačelnik Mato Franković održao je prošlog tjedna konferenciju za medije, na kojoj je govorio o prijedlozima koje je sastavio u nacrte izmjena više zakona koji se tiču autotaksi prijevoza, a koje je poslao potpredsjednicima Vlade Olegu Butkoviću i Davoru Božinoviću. Također, uputit će ih i u redovnu saborsku proceduru. Franković je na početku rekao kako postoji problem u kojem vrlo često autotaksi prijevoznici nemaju nikakve dozvole za posao koji obavljaju, ali i da su najveći problem agregatori koji na svoju dozvolu prijavljuju veliki broj drugih prijevoznika, koji ne ispunjavaju sve potrebne uvjete za obavljanje autotaksi prijevoza.

„Pokušao sam više puta sugerirati Uberu, da bi oni kao i ostale digitalne platforme, mogli napraviti reda. Međutim, tu očito nije bilo sluha, stoga sam odlučio i kao gradonačelnik Dubrovnika i kao saborski zastupnik napraviti nacrt izmjena više zakona koji se tiču autotaksi prijevoza i sve navedeno uputiti u saborsku proceduru“, rekao je Franković.

KARTICA VOZILA

„Prvi prijedlog je uvođenje kartice vozila, a ona bi vezala vozilo za vozača i tako smanjila mogućnost manipulacije“, objasnio je i dodao kako bi bilo obvezno u prometnu dozvolu uvesti djelatnost au-

totaksi prijevoza.

„Tu je i evidencija vozila. Predlažemo da autotaksi prijevoznik vodi evidenciju vozila, s obvezom prijave promjene. Jedna od najvećih novina je da jedinica lokalne samouprave može odrediti maksimalni broj vozila u evidenciji. Sada imamo slučaj da jedan autotaksi prijevoznik ima evidenciju sa sto drugih vozila. U ovom slučaju, jedinica lokalne samouprave bi imala mogućnosti definiranja koliko je dozvoljeno vozila u evidenciji, recimo u Dubrovniku jedno, ali bi netko drugi mogao odlučiti i dva, tri, pet ili neograničeno. Evidencija bi morala sadržati karticu vozila i pravno vlasništvo. Tako bi se izbjegle manipulacije“, izjavio je.

DOZVOLE SAMO ZA REGISTRIRANE U ŽUPANIJI! Naglasio je da se liberalizacija ne ukida, nego se definira i postrožuje.

„Najveća novina je da bi se dozvole izdavale samo na razini županije, dakle samo tvrtke i obrtnici registrirani na području naše županije mogli bi dobiti licencu za rad. Postavlja se pitanje može li netko osnovati tvrtku u našoj županiji pa tu dobiti dozvolu i odgovor je da, ali samo isključivo oni koji su registrirani ovdje“, najavio je Franković pa rekao kako su taksisti postali ‘taksi nomadi’.

„Vidjeli ste što se događa s pojedinim agregato-

„Vidjeli ste što se događa s pojedinim agregatorima, tvrtke iz Zagreba zimi rade u Zagrebu, ljeti se spuštaju u Dubrovnik, u Split... To su oni koji se samo sele po potrebi, a to bismo ovim spriječili“

Piše P. Srebrović, I. Butjer Mratinović

„Jedna od najvećih novina je da jedinica lokalne samouprave može odrediti maksimalni broj vozila u evidenciji. Sada imamo slučaj da jedan autotaksi prijevoznik ima evidenciju sa sto drugih vozila. U ovom slučaju, jedinica lokalne samouprave bi imala mogućnosti definiranja koliko je dozvoljeno vozila u evidenciji“

rima, tvrtke iz Zagreba zimi rade u Zagrebu, ljeti se spuštaju u Dubrovnik, u Split... To su oni koji se samo sele po potrebi, a to bismo ovim spriječili“, rekao je. Rekao je i kako je pozvao digitalne platforme da se priključe uvođenju reda, ali da oni to nisu htjeli. „Mi bismo ih kroz Zakon prisilili da moraju biti registrirani za djelatnost u prometu, a da je naručivanje usluga dozvoljeno samo ako su ispunjeni svi uvjeti. Dakle, tek tada određeni subjekt može biti sastavni dio digitalne platforme. Ovim bismo zakonski obvezali sve digitalne platforme da svi njihovi korisnici, odnosno pružatelji usluga, moraju ispuniti uvjete. Morali bi imati licencu, dozvolu, karticu vozača i vozila, evidenciju i upis u registar“, objasnio je Franković i dodao kako se ovime štite i korisnici usluga jer bi u tom slučaju znali da se voze u vozilu koje je registrirano za autotaksi prijevoz, koje redovno prolazi tehničke preglede, čije osiguranje pokriva putnike u vozilu...

KAZNE I ZA UBER, BOLT...

Osim ovih izmjena, predlažu se i kazne.

„Uvode se novi prekršaji za vozače i prijevoznike. Predviđene su i kazne za digitalne platforme koje su omogućile rad bez valjanih uvjeta, a to dosad nije bilo moguće. Zato se događalo da se netko sje-

ti preko noći kako bi vozio taksi, i radio bez dozvola, a digitalna platforma nije uvela red“, izjavio je. Posljednji prijedlog je uvođenje posebne registracije za taksiste.

„Predlaže se da se taksi vozila razlikuju od standardnih pločica po boji i oznaci TX. Da bude DU pa broj pa TX“, naveo je Franković i poručio kako bi se ovim u potpunosti riješilo pitanje autotaksi prijevoza.

NE UKIDA SE LIBERALIZACIJA, ALI...

Još je jednom naglasio kako se ovim izmjenama, ako se u saboru prihvate, ne ukida liberalizacija, nego se daju jasna pravila svim pružateljima usluge.

„Ovo je apsolutno u suglasju s liberalizacijom, ali oduzima priliku onima što su na brzinu stekli veliku količinu novca, reći ću ‘poluzakonito’. Zašto poluzakonito? Jer su agregatori ispoštovali uvjete, na način da su za jedno vozilo imali dozvolu, a sva ostala vozila, bez dozvola, uključivali u evidencijsku listu. Onda bi putem platforme ljudi koji nisu imali dozvole imali priliku raditi“, zaključio je Franković.

Otkrio je i kako je od početka pune implementacije zone posebnog prometnog režima ispisano na tisuće kazni prekršiteljima.

Jedinstveni ugostiteljski objekt u prekrasnoj vili

‘Cijene u Čingriji nisu najniže , ali ni ne smiju biti, jer bismo bili nelojalna konkurencija restoranima’

U Vili Čingriji s radom su započeli kafić i

restoran, a djelatnici su učenici Turističke i ugostiteljske

škole pod paskom mentora bogatih životopisa

Prije mjesec dana u Vili Čingriji s radom je započeo ugostiteljski objekt jedinstven u cijeloj županiji. Riječ je o kafiću i restoranu pod patronatom Turističke i ugostiteljske škole gdje učenici obavljaju praksu, odnosno bolje rečeno rade u pravim, realnim uvjetima pripremajući se tako za skorašnji ulazak na tržište rada, a sve pod paskom mentora s bogatim životopisom. Šef kuhinje je Mato Bebek, chef sa dugogodišnjim isku-

stvom rada u Michelinovom restoranu, mentor za posluživanje, odnosno direktor hrane i pića je Valentino Vrdoljak koji je godinama radio u Restoranu Nautika, a tu je i Ivan Deanović koji je desetljeće proveo u restoranu 360, gdje je, među ostalim, bio voditelj bara. Kako su se ljudi s takvim bogatim ugostiteljskim iskustvom odlučili za rad u potpuno drugačijim okolnostima, pitamo ravnatelja Turističke i ugo-

‘Ove godine našu je školu upisalo 24 učenika više nego prošle što je čitav jedan razred. Dvanaest kuhara, osam konobara i četiri slastičara više nego lanjske. Mislim da nam je i ovaj projekt Čingrije u tome pomogao, jer nam na ovaj način raste imidž. Uglavnom, imamo bolje uvjete nego ikad’, ističe ravnatelj TUŠ-a Antun Perušina

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/ PIXSELL, petra srebrović, Privatni arhiv

Antun Perušina: ‘Pravi ugostitelj neće razmišljati na način da mu oduzimamo posao, nego da će sutra lakše doći do radne snage’

Za sada je koncept takav da tijekom dana ugostiteljski objekt u Vili Čingrija radi kao kafić (donja taraca) gdje je moguće uživati i u slasticama (cijene od 7 do 8 eura) koje isto tako spravljaju učenici pod budnim okom mentora, dok se navečer (gornja taraca) pretvara u mjesto za večeru, i to ni manje, ni više, nego za fine dining iskustvo

stiteljske škole Antuna Perušinu.

-Bilo im je izazovno sudjelovati u ovakvoj priči, educirati buduće ugostiteljske kadrove, odnosno prenijeti im znanje i iskustvo. Ponudili smo im ista ili slična primanja kakva su imali u klasičnom restoranu, a također privuklo ih je što Čingrija radi cijelu godinu, pa nije toliki naglasak na sezoni. Drugim riječima slobodno vrijeme će im biti puno ravnomjernije raspoređeno – govori Perušina. Za sada je koncept takav da tijekom dana ugostiteljski objekt u Vili Čingrija radi kao kafić (donja taraca) gdje je moguće uživati i u slasticama (cijene od 7 do 8 eura) koje isto tako spravljaju učenici pod budnim okom mentora, dok se navečer (gornja taraca) pretvara u mjesto za večeru, i to ni manje, ni više, nego za fine dining iskustvo. Moguće je naručiti dva ili tri slijeda. Svaki slijed, bilo da je riječ o predjelu ili glavnom jelu, dođe 25 eura, a domaći posjetitelji imaju popust od 15 posto. U pripremi svih jela, uključujući deserte, kao i njihovom posluživanju te naplati računa, sudjeluju učenici od 15, 16 i 17 godina. Deanović, jedan od mentora, govori nam više o procesu učenja.

ŽELE BITI NISKOPROFITABILNI

-Posljednjih godina zanimanje konobar u javnosti nije toliko na cijeni kao nekad. Mi našim učenici-

ma pokušavamo ovdje pokazati da dobar sommelier ili dobar barmen može jako puno napredovati u karijeri, ovisno koliko se želi nadograđivati. S druge strane, kuhari su odavno prepoznati kao zanimanje, a ovdje učenicima odmah u startu pokazujemo koliko mogu biti kreativni – govori nam Deanović.

Praksa učenika Turističke i ugostiteljske škole, unatoč Čingriji, ali i Garištu gdje se također odvija slična priča, nastavit će se paralelno odvijati i u hotelima te restoranima, kao što je i do sada bio slučaj.

-No, svi učenici imat će rotaciju i u Čingriji gdje će raditi u pravim uvjetima. Često je do sada bio slučaj na praksi u hotelu ili restoranu da su učenici malo sa strane, da ne sudjeluju dovoljno, niti im se ima tko previše posvetiti, a ovdje je upravo suprotan slučaj. Oni su u centru. Naravno da dođe do grešaka, ali i naši posjetitelji, inače pretežno domaći ljudi, vrlo su tolerantni, znaju što se ovdje radi i imaju strpljenja – govori Deanović. Koliko su gosti zadovoljni, najbolje pokazuju recenzije na Googleu. A one su fenomenalne. Od samog ambijenta do hrane i usluge. No, nije lako naći mjesto za večeru zbog nevelikih kapaciteta.

-Mi želimo biti niskoprofitabilna ustanova. Zato se nećemo previše širiti. Sada na taraci za večeru

Vila Čingrija

imamo dvadesetak mjesta. A takva nam je i politika cijena. Ne smiju biti ni visoke, ali ni preniske, da ne budemo nelojalna konkurencija tržištu. Važno je izbalansirati da smo profitabilni, ali da ne zarađujemo puno. Mislim da je ovaj koncept oko fine dininga jako dobro pogođen. Također, jako se pazi na samu kvalitetu namirnica. Ukratko, fokus je na učenike, a ne na biznis – zaključuje Deanović. Ravnatelj Perušina napominje da je ovo tek početak.

-Cijeli ovaj EU projekt koji je iznijela voditeljica Čingrije i Garišta Hilarija Lozančić Benić tek treba donijeti rezultate u budućnosti, a ja sam siguran da hoće. EU je pratila ovaj projekt jer potiče usavršavanje obrazovnih sustava, a dosadašnja najveća mana je bila što su učenici nakon završetka naše škole bili još uvijek nespremni za odmah uskočiti na tržište rada, jer se na praksama često događalo da se s njima dovoljno ne radi iz ovih ili onih razloga. Ovaj projekt stvaranja Regionalnog centra kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu to će promijeniti, jer su mentori ovdje upravo plaćeni za rad s djecom – optimističan je Perušina.

RASTE BROJ UČENIKA U TUŠ-U

Zanimljivo, u Hrvatskoj ima sveukupno 25 regionalnih centara za razne kompetentnosti, od elektrotehnike do medicine, a ugostiteljsko-turističkih je šest, raspoređenih od Osijeka do Dubrovnika. Ti centri učenicima žele pokazati teoriju u praksi. -Želimo privredi omogućiti dodatne kvalitetne kapacitete. Ako budemo dobri u tome, sutra će i oni pomoći u provedbi projekata. Neće u budućno-

sti učenici raditi u Garištu i Čingriji, možda svega njih nekolicina, a ostali će biti u klasičnim ugostiteljskim objektima i hotelima. Mi ovo radimo upravo zbog njih. Prolaskom kroz Garište i Čingriju, učenici će biti spremni za tržište rada čim završe školu – ističe Perušina. Tijekom zime u Čingriji se planiraju razne edukacije i radionice, sudjelovat će se i na Good Food festivalu, gostovat će i poznati chef David Skoko… Koliko je ove godine učenika upisalo TUŠ, raste li njihov broj ili pada, pitali smo ravnatelja.

-Ove godine našu je školu upisalo 24 učenika više nego prošle što je čitav jedan razred. Dvanaest kuhara, osam konobara i četiri slastičara više nego lanjske. Mislim da nam je i ovaj projekt Čingrije u tome pomogao, jer nam na ovaj način raste imidž. Uglavnom, imamo bolje uvjete nego ikad te nam raste broj upisanih učenika – sretan je Perušina.

Možda tom trendu pridonosi i razvoj umjetne inteligencije. Ugostiteljstvo i turizam, barem onaj koji se tiče sektora hrane i pića, bit će među zadnjima na udaru Chat GPT-ja i ostalih čudesa. -Čovjek će uvijek biti potreban u ugostiteljstvu i turizmu, ne može umjetna inteligencija zamijeniti ljudski faktor pogotovo u sektoru hrane i pića gdje je socijalizacija jako bitna stavka. Na kraju krajeva, ugostitelji ne prodaju hranu i piće, nego doživljaj – kaže Perušina.

A kakav je doživljaj ugostitelja na vašu priču? Govore li neki da ste im uzeli dio kolača? -Prvo, mi nismo njima nelojalna konkurencija. Da hoćemo, mogli bismo spustiti cijene, jer ne pla-

‘Mi želimo biti niskoprofitabilna ustanova. Zato se nećemo previše širiti. Sada na taraci za večeru imamo dvadesetak mjesta. A takva nam je i politika cijena. Ne smiju biti ni visoke, ali ni preniske, da ne budemo nelojalna konkurencija tržištu. Važno je izbalansirati da smo profitabilni, ali da ne zarađujemo puno’, kaže jedan od mentora Ivan Deanović

Ivan Deanović: ‘Mi želimo biti niskoprofitabilna ustanova, zato se nećemo previše širiti’

Đani Banovac: ‘Oni iz svoje nevelike kuhinje izvlače maksimum što potvrđuje kako je riječ o sjajnoj priči’

ćamo najam, ali upravo zbog svih njih ne želimo narušiti tržišno natjecanje. Međutim, pravi ugostitelj neće razmišljati na način da mi njima uzimamo posao, nego da će sutra lakše doći do radne snage. Rekoh već, neće se cijela generacija učenika zaposliti u Garištu ili Čingriji, nego će dobar dio svoje radno mjesto pronaći baš kod njih. Naravno da postoji i dio ugostitelja koji je skeptičan prema cijeloj priči i govori nam da što se vi tu sad ubacujete. Svaki uspjeh garantira s jedne strane pohvale, a s druge kritike, pa tako i ovo naše. Ponavljam, mi njima nismo konkurencija, naš proizvod je učenik spreman za tržište rada, a ne zarada na fine diningu – napominje ravnatelj TUŠ-a.

‘DOMAĆEG RADNIKA TREBA DODATNO STIMULIRAT POD UVJETOM DA JE DOBAR’ Perušina inače dodaje da su radu u ugostiteljstvu jako naštetili prekovremeni sati tijekom sezone, jer nije ostajalo vremena za privatan život. -Danas nitko ne želi raditi bez slobodnog dana ili čak dva. Poslodavci koji to prepoznaju lakše će dolaziti do radne snage. Naravno da je problem sezonalnost, ali ljudi ne žele mjesecima raditi bez slobodnog dana, pogotovo ne domaći koji žele ponekad otići na kupanje sa svojom djecom – napominje Perušina.

Treba li domaći čovjek imati veću plaću od stranog radnika obzirom da se ovom potonjem plaćaju smještaj i hrana?

-Trebalo bi našeg čovjeka dodatno stimulirati, jer on ovdje živi cijelu godinu i troškovi su mu veći nego stranoj radnoj snazi. Naravno da on mora

kvalitetno raditi svoj posao, a ne da mu je najveća prednost što je domaći. Ali ako je on dobar, njegova vrijednost je veća od stranog radnika, jer je ovdje rođen i samim tim poznaje kulturu, tradiciju i sve vrijednosti zbog kojih netko uopće putuje i želi se upoznati s autentičnom, domaćom kulturom. Ipak mislim da se svijest o tome mijenja i da će se u budućnosti domaći čovjek sve više cijeniti, naravno ako vrijedi – napominje Perušina. Đani Banovac, predsjednik Ceha ugostitelja Dubrovačko-neretvanske županije, kaže kako je Čingrija odlična priča.

-Cijeli taj projekt ima glavu i rep. Oni iz svoje kuhinje već sada izvlače maksimum što najbolje govori kako je riječ o ozbiljnoj priči. Hoću reći, njima tamo kuhinja nije svemirski brod, a rade čudesa. Sjajno, sjajno, zaista. Oni ni ne žele bolju kuhinju, jer ne žele biti nelojalna konkurencija. Njima je isključivo važna edukacija učenika, od kojih će sutra svi ugostitelji imati korist, i hvala im na tomeporučuje Banovac.

Pitamo ga ima li ipak od ugostitelja i kakvih negativnih komentara po pitanju nelojalne konkurencije.

-Pa u globalu nema, možda jedino nekih sporadičnih kritika. Da oni povećaju posao i jako spuste cijene, sigurno bi se dio ovih mojih ugostitelja ljutio. Ali oni sada nisu nelojalna konkurencija. Samo neka rade, svima valjaju. Ponavljam, priča je fenomenalna – zaključuje Banovac. Priča jest fenomenalna, ali dio Dubrovčana manje platežne moći svejedno neće pohoditi Čingriju, jer im cijene i dalje nisu pristupačne.

‘Oni iz svoje kuhinje već sada izvlače maksimum što najbolje govori kako je riječ o ozbiljnoj priči. Hoću reći, njima tamo kuhinja nije svemirski brod, a rade čudesa. Sjajno, sjajno, zaista. Oni ni ne žele bolju kuhinju, jer ne žele biti nelojalna konkurencija. Njima je isključivo važna edukacija učenika, od kojih će sutra svi ugostitelji imati korist i hvala im na tome’, smatra predsjednik Ceha ugostitelja Đani Banovac

SEZONA NA NAŠIM CESTAMA

Više vozila, više nesreća i tri izgubljena života, Pavela:

Spomenici i klupe pored ceste opasnost su za vozače

Prošli tjedan na prometnicama obilježile su dvije tragične nesreće sa smrtnim ishodom, a kao i svake sezone, broj prometnih nesreća je kroz srpanj i kolovoz – popriličan. Provjerili smo kako je prošla špica sezone na prometnicama u županiji, ali i postoje li načini za smanjenje ‘crnih brojki’

Prometne nesreće u špici sezone nisu rijetka pojava. Ove godine ih je u srpnju i kolovozu bilo 215, stoji u odgovoru Policijske uprave dubrovačko-neretvanske na naš upit. Od toga su, nažalost, tri za posljedicu imale smrtni ishod, 114 ih je bilo s ozlijeđenim osobama i 98 s materijalnom štetom.

Slično je to podacima od prošle godine: U srpnju i kolovozu 2024. godine dogodilo se 208 prometnih nesreća, od kojih su tri prometne nesreće za posljedicu imale smrtno stradavanje osoba, 113 ih je bilo s ozlijeđenim osobama i 92 s materijalnom štetom.

Iako se u sezoni, zbog većeg broja turista, na našim cestama za nesreće često krivi stranci, da oni nisu jedini problem vidljivo je iz podatka prema kojima su strani državljani sudjelovali u manje od polovice prometnih nesreća kroz ovogodišnji srpanj i kolovoz, njih 99.

Opterećenje prometa sigurno je veće u sezoni i to se ne može zanemariti kao jedan od najvećih razloga porasta broja prometnih nesreća. Policija, naravno, ne sjedi skrštenih ruku. Kako su nam objasnili, preko svih graničnih prijelaza ove Policijske uprave od početka svibnja do kraja kolovoza prošlo je preko tri milijuna vozila, a tome treba dodati sva ona vozila domicilnog stanovništva i turističkih prijevoznika te brojnih turista koji dnevno prolaze prigradskim ulicama.

U ČETIRI MJESECA GOTOVO 26 TISUĆA

REPRESIVNIH MJERA

„Kako bi protočnost tih putnika bila što bolja, granič-

na policija je dala maksimalan angažman u organiziranju smjena policijskih službenika na graničnim prijelazima prema iskustvima od prošle godine, gdje smo detaljno analizirali u koje dane i u koje sate se stvaraju najveće gužve i prema tome formirali smjene na graničnim prijelazima. Osim toga, uoči turističke sezone obavili smo pripremne razgovore s predstavnicima graničnih policija susjednih zemalja. Sve to je dovelo da značajnog smanjenja čekanja na graničnim prijelazima i posljedično gužvama na cestama po Konavlima. Prošlogodišnja čekanja su bila i po četiri sata, dok je maksimalno čekanje ove godine bilo u prosjeku sat vremena“, objašnjavaju iz PU dubrovačko-neretvanske.

Što se tiče angažmana prometne policije, od početka svibnja do kraja kolovoza samo u dane vikenda na našim je prometnicama bilo angažirano 2074 policijskih službenika, a u spomenutom razdoblju poduzeto je gotovo 26 tisuća represivnih mjera, prvenstveno usmjerenih na sankcioniranje najtežih prometnih prekršaja koji dovode do najtežih stradavanja. Osim toga, poduzete su i brojne preventivne aktivnosti u vidu raznih upozorenja i preporuka građanima.

Tijekom turističke sezone PU dubrovačko-neretvanska je sustavno provodila pojačan nadzor prometa, posebno u dane vikenda kada je promet bio intenzivniji zbog smjene gostiju i pojačanog tranzita državljana trećih zemalja. U te dane prometne kontrole su se radila 24 sata dnevno.

A ni to još nije sve. Upravo zbog velikog broja vozi-

Iako se u sezoni, zbog većeg broja turista, na našim cestama za nesreće često krivi stranci, da oni nisu jedini problem vidljivo je iz podatka koji pokazuju kako su strani državljani sudjelovali u manje od polovicu prometnih nesreća kroz ovogodišnji srpanj i kolovoz

Piše Ivana Smilović foto Željko Tutnjević, Goran Mratinović, Hrvoje Jelavić/PIXSELL

la koja tranzitiraju prometnicama naše Županije, PU dubrovačko-neretvanske je ove godine započela provoditi kampanju „Vozi odmorno – stigni sigurno“. Radi se o kampanji koja je prvenstveno usmjerena na vozače koji putuju dugim rutama kroz Hrvatsku tijekom turističke sezone. Izrađeni su letci i plakati sa savjetima i uputama o važnosti odmora prije i za vrijeme vožnje, a koji se dijele na graničnim prijelazima ove Policijske uprave i naplatnim kućicama. Plakati istog sadržaja postavili su se na odmorištima uz državnu cestu D-8 na području naše Županije. Osim toga, poruke iz kampanje „Vozi odmorno – stigni sigurno“ se prikazuju na digitalnim info portalima na autocesti A-1. Turistička zajednica grada Dubrovnika i Hrvatske autoceste su putem svojih digitalnih platformi objavili poruku kampanje koju je snimio njen promotor, proslavljeni sportaš Marin Čilić. Ostvarena je i suradnja s počasnim konzulom Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske Mark Thomasom i počasnim konzulom Republike Albanije Ivanom Gjurašićem koji su ove poruke prenosili putem medija zemalja koje predstavljaju.

„VOZAČI ĆE

UVIJEK GRIJEŠITI, ALI..“

No unatoč svim mjerama, prometnih nesreća još ima, uz neznatno povećanje u usporedbi s prošlom godinom. Nažalost, ne postoji čarobni štapić koji bi

taj problem riješio, ali se konstantno treba raditi na mjerama koje mogu donekle smanjiti brojke. Zna to dobro i Denis Pavela, predsjednik udruge Sigurnost u prometu Dubrovnik.

„Kad govorimo o prometnim nesrećama, posebno onim najtežim, gledamo to kroz prizmu vozača. Ali bitna su tri faktora. Uz vozača, moramo promatrati vozilo, ali ne smijemo zaboraviti ni cestovnu infrastrukturu. Jer vozač će uvijek griješiti, jer svi griješimo, svi koji sudjeluju u prometu prekrše prometno pravilo ili naprave greškicu koja često ne dovede do prometne nesreće“, objašnjava Pavela.

Naglašava kako moramo napraviti sve da, kad se prometne nesreće dogode jer će se, nažalost, događati, ne dovedu do tragičnih posljedica.

„Moramo napraviti sve da ti ljudi ne stradaju. A tu govorimo prvenstveno o cestovnoj infrastrukturi. Konkretno, državna cesta D8, na našem području - imamo situaciju da su zaštitne ograde stare, rađene su prije 30-40 godina. Ne samo da ne štite vozača, nego ne mogu ni zadržati vozilo na cesti, jer su današnja vozila puno teža i najčešće ih probijaju. S druge strane, te ograde nisu uopće rađene za zaštitu vozača mopeda i motocikala. Najčešće prilikom njihovog pada na cesti dolazi do prolijetanja tijela ispod ograde ili nosač ograde ubija, često umjesto zaštite postaje ‘giljotina’ i usmrćuje vozača. Ne radimo

Prometna nesreća u Gružu potresla je javnost

ograde da budu odbojne, po cijeloj dužini“, kaže Pavela i dodaje kako bi se u slučaju odbojnih ograda došlo do odbacivanja vozača na kolnik i vjerojatno ne bi smrtno stradao.

Osvrnuo se i na hortikulturu uz cestu, uz spomen jedne od posljednjih prometnih nesreća s tragičnim ishodom u Gružu, gdje je vozač motocikla izgubio život.

„Žao mi je što se, kad se radila riva, nije napravila barijera između same ceste i šetnice. Tada bi se, u slučajevima poput ovih, motociklist odbio i ostao na cesti. Nije bitno tko je kriv, dogodila se nesreća. Ali pitanje je: jesmo li mogli spriječiti tragični ishod? Ne promatramo cestovnu infrastrukturu na način da štiti vozača, nego eto… Stavi klupu, stavi ovo, stavi ono. Koliko imamo spomenika uz cestu? Ti objekti pokraj ceste, koji su često na samoj osi ceste, ubijaju vozače“, kaže Pavela.

OD IDEALNE SLIKE IZ BAJKE DO TRAGEDIJE

Naglašava da su veliki faktor roditelji, edukacija i sustavna prevencija od najranije dobi. Smatra da se djeci ne trebaju braniti stvari, već s njima treba razgovarati, jer će, i ako im se zabrani uporaba primjerice romobila ili motocikla, oni onda sjesti na prijateljev. „Roditelji i vlastitim primjerom pokazuju djeci. Imam osjećaj da svi romobil gledaju kao igračku, darivaju se za rođendane, pričest, krizme. Na društvenim mrežama idealna slike, kao iz bajke. Ali što slijedi nakon toga? Idealna slika iz bajke se često pretvori u tragediju. Zato što cesta ne oprašta, hladna je, surova, oštra, puna stakla… Ali, nema povratka. Često govorim – što bi naši vozači koji trpe velike posljedice radi prometne nesreće dali da im se može vratiti ta jedna sekunda“, govori Pavela. Infrastruktura je realan problem, ali isto tako i problem koji se ne može riješiti brzo. Zato je puno pritiska na vozačima.

„Radi se o omjeru 50:30:20 - 50 posto je odgovoran vozač, 30 posto je do ceste, 20 posto vozilo. Jer vozila

su puno sigurnija nego prije, ali upravo taj lažni osjećaj sigurnosti isto prevari vozača“, objašnjava Pavela. Naglašava još jednom da ceste moramo učiniti sigurnijima, bez obzira na to što su takve kakve jesu, tako da budu u skladu s EuroRAP-om, inicijativom koja ima za cilj povećanje sigurnosti na cestama širom Europe.

STRPLJENJE, OPREZ I JOŠ MALO STRPLJENJA

No za vozače također ima savjete. „Moraju poštovati prometne propise, imati strpljenje u prometu, posebno u srcu sezone, kad su velike kolone i kad je protočnost slaba, pogotovo na magistrali. Vozači postaju nestrpljivi pa se često kreće u opasna pretjecanja, ugrožavanje sudionika iz drugog smjera, slalom vožnju između vozila, nervoza. Strpljenje je jako bitno! Naravno, ne smiju konzumirati alkohol i voziti, trebaju prilagoditi brzinu, ne samo ograničenjima, već i uvjetima na cesti – je li tu zavoj, jesu li kišni dani…“, kaže Pavela. I za kraj, podsjeća vozače da u ponedjeljak kreće nova školska godina i da sada moraju biti posebno pažljivi.

„Često se događa da roditelji djecu voze u škole i vrtiće na motociklima, ne smije se dijete ispod 12 godina voziti na motociklu. Kad ih prevoze u vozilu, stvarno ih molim da djecu ispod 135 centimetara visine voze u auto sjedalici, od 135 do 150 centimetara moraju sjedati nazad samostalno, uz korištenje pojasa, a sva djeca visine iznad 150 centimetara se mogu voziti naprijed. Također, vozači moraju znati da je u blizini škola ograničenje brzine 40 kilometara na sat, a moraju uvijek imati na umu da su djeca mala, zaigrana, za njih prvi razred ne znači ništa, oni su još uvijek po osjećaju kao da su u vrtiću. Često prelaze put između parkiranih vozila, mali su i moramo paziti na njih. Pozivam roditelje da iskoriste ove dane i da sa svojim mališanima prođu dionicu od doma do škole i ukažu im na sve opasnosti koje će ga sutra čekati u prometu“ zaključio je Pavela.

Ne promatramo cestovnu infrastrukturu na način da štiti vozača, nego eto… Stavi klupu, stavi ovo, stavi ono. Koliko imamo spomenika uz cestu? Ti objekti pokraj ceste, koji su često na samoj osi ceste, ubijaju vozače“, kaže Pavela

Denis Pavela upozorava na probleme na našim prometnicama, a to nisu samo vozači

Puno je kazni u sezoni ispisano na našim prometnicama

PONEDJELJAK, 8.9. doručak dana

Poširana jaja

sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

UTORAK, 9.9. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SRIJEDA, 10.9. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

ČETVRTAK, 11.9. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK, 12.9. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 13.9. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

NEDJELJA, 14.9. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NOVO NATJECANJE NA JUGU HRVATSKE

Konavoska “Gulašijada“ ujedinila lovce i vrhunske kuhare gulaša od vepra

Veselo je bio prošlog tjedna u Konavlima, na putu prema

Zastolju. Lovci su se natjecali u spravljanju najukusnijeg gulaša, a nije izostalo sjajno raspoloženje sudionika

Slično kao što to već neko vrijeme čine lovci Međimurja, Vrbovskog, Novske, Gorskog kotara i još nekih krajeva u Slavoniji, tako su i lovci na krajnjem jugu Hrvatske odlučili organizirati natjecanje u spravljanju gulaša od mesa divlje svinje. Prvi put su to natjecanje organizirali prošle godine. Sami su se uvjerili kako za uspješnu organizaciju neke manifestacije nije dovoljno okupiti grupu predanih aktivista koji će tjedan dana prije planiranog događaja raditi doslovno dan i noć pripremajući stolove i stolice, dovoljno mesa i prostor za održavanje tog natjecanja te sve one sitnice koje su potrebne sudionicima. Uz sve navedeno treba imati i pinkicu sreće: protiv njih kao da se urotilo vrijeme i termin predviđen u subotu 30. kolovoza zbog snažnog ljetnog pljuska morao je biti odgođen za dan kasnije. No, ta se promjena ipak odrazila na broj sudionika. Koristili i “tajne“ recepte -Ovo je već drugo natjecanje za koje želimo i učiniti sve da postane tradicija. Na lokaciji Gater, koja je uz put ka Zastolju, a tamo je i naš lovački dom, kuhanje je za većinu počelo u 12 sati, s tim da su u međuvremenu bile i neke tradicionalne igre kao što su skok iz mjesta i gađanje iz lovačke puške. Plan je oko 18 sati proglasiti pobjednike, a potom slijedi programkazao nam je Cvijeto Šmok ispred grupe Gater kao

organizatora “Gulašijade“, u predahu obilaska ekipa koje su ipak došle okušati spretnost i znanje kuhanju lovačkog gulaša.

Tu je i član lovačkog društva Konavle Pavo Kralj iz Dunava, koji je već 18 godina član lovne skupine Gater. Mnogi Konavljani kažu da su Mato Paljetak (koji je zadužen za prehranu i zdravlje divljih svinja u ograđenom prostoru lovišta) te Kralj osobno najviše učinili da se “Gulašijada“ realizira kako treba.

- Naša skupina lovaca na divlje svinje broji 25 lovaca i svi smo se uključili u ovu manifestaciju kako bi bila na željenoj razini. Nažalost, vrijeme nam je skoro upropastilo planove i od prijavljenih 16, zapravo 18 ekipa, natječe ih se upola manje. Ljudi su čak uzeli slobodne dane da bi se mogli natjecati i veseliti u subotu kako je planirano, ali je vrijeme sve poremetilo te smo morali pomaknuti za dan kasnije. Lani je bilo skoro 250 sudionika, ali je ove godine zbog pljuska došlo tek pedesetak ljudi. Jer, turistička sezona još uvelike traje, ljudi rade i mnogi nisu mogli uzeti još jedan slobodni dan. Stoga ćemo se za dogodine potruditi da uopće ne ovisimo o vremenskim uvjetima, tako da ćemo pripremiti šator kako bismo sve organizirali bez obzira kakvi će biti vremenski uvjeti-govori Kralj. Obilazimo ekipe koje, svaka prema svom posebnom,

U konavoskom natjecanju u spravljanju lovačkog gulaša od mesa divlje svinje prvo mjesto osvojila je ekipa LD Dubrava, a pehar je preuzela Andrea Brajčić. Srebrni su bili Župljani uime kojih je pehar preuzeo Mato Balarin, dok je treće mjesto i brončani pehar pripao ekipi skupine Gater i lovačkog društva Konavle koju je predvodio Leon Moldini

Piše Ahmet Kalajdžić Foto Ahmet Kalajdžić

Gulaš se trebao često miješati da ne zagori

Divlje svinje unutar lovišta ograđenog čeličnom mrežom

često i tajnom receptu, dovršavaju gulaš u kotlovima koje je donijela svaka ekipa. Nadomak Lovačkog doma i ulaza u Gater krčka lonac uz koji su Pavo Kralj i Pero Bagoje, također lovac iz Dunava koji se sa Šmokom dosta angažirao na pripremi mesa ulovljene divlje svinje za sve ekipe. Kažu nam da kuhaju izvan konkurencije i isključivo za goste. Kušam što su skuhali i zaključujem: mogli su se ravnopravno natjecati za nagrade! A to su i pehari te pregače s logom samog natjecanja i oznakom osvojenog mjesta.

Do njih su ekipa Lovačkog društva Dubrava, a glavni kuhari su Gružanka Andrea Brajčić i Nikša Grkeš je iz Mokošice. Andrea kaže da su, iako svi članovi istog lovačkog društva, zapravo “šarolika ekipa“ koju pored nje i Nikše čine Lidija i Orsat Brajčić te Dario Koštro i Nino Perak.

- Ja kuham otkad sam se udala, a kao ekipa smo se prioritetno došli družiti, ali se, ako Bog da, nadamo

i pobjedi. I mi smo nabavili i donijeli sav materijal, a Cvijeto i ekipa iz LD Konavle su nam osigurali meso, prostor, dobro društvo i veselo ozračje. Ništa nam nije teško jer smo prijatelji i svatko je nečim doprinio. Naravno, najviše treba paziti da gulaš ne zagori! Imamo i malih tajni, ali vam ih ne možemo reći jer tad to više ne bi bile tajne!- kaže Andrea dok Lidija bez razmišljanja na pitanje je li joj natjecanje praktična obuka kako najbolje kuhati, kroz smijeh ali ozbiljnog i glasa koji ne ostavlja mjesta sumnji, odgovara:- Meni će muž kuhati!

SVE, SVE, ALI VEPAR JE VEPAR!

Dojam je da su nekako najbučniji Župljani. Ekipu lovačkog društva Župa- Mandaljena čine Ivuša Miloslavić, Mato Balarin, Boris Popović, Božo Zec i Mato Lučić. -Jedina smo ekipa koja punim plućima i lokalpatriotski brani boje naše Župe. S kuhanjem smo započeli oko

„Naravno, najviše treba paziti da gulaš ne zagori! Imamo i malih tajni, ali vam ih ne možemo reći jer tad to više ne bi bile tajne!- kaže

Andrea Brajčić

Pavo Kralj i Pero Bagoje kuhali su samo za goste, a ne za nagrade

Pobjednici i organizator Gulašijade

Veselog raspoloženja nije falilo

11 ura i sve što radimo je po standardnom pučkom receptu. Najviše treba mesa i nikako žaliti nego staviti dosta luka. Bez toga ništa! Tu su još paprika, sol, papar… Došli smo se natjecati pa što nam Bog dâ! Važno je sudjelovati i družiti se, a najviše su se kao kuhari iskazali Ivuša i Boris, dok smo mi ostali bili pomagači. Svi smo susjedi i lijepo nam je među Konavljanima- govori Lučić kojem Miloslavić upada u riječ.

- Tko ovo i lovstvo voli, nije mu ništa teško! Da bi toć bio gust i mirišljav, pošlo je puno luka! Osobno lovim već 40 godina i doma osobno sâm spravljam sve što ulovim: i pticu i zeca, ali vepar je vepar! - dodaje Miloslavić.

Lovnik Pero Sekondo pojašnjava kako je dio lovišta konavoskih lovaca ograđen čeličnom armaturnom mrežom i služi za obuku lovačkih pasa goniča. Govori nam kako kao lovnik većinom brine o provedbi i načinu lova, a sve sukladno odlukama Upravnog odbora lovačkog društva.

- Certificirani smo od strane države, a skupina Gater je jedna od grupa lovačkog društva Konavle i specijalizirani smo za lov na divlje svinje. Godišnje ih ulo-

vimo isključivo sukladno lovnogospodarskoj osnovi i kako to početkom godine odluči Upravni odbor. No, ove godine nema kvota jer se u Hrvatskoj pojavila svinjska kuga i dozvoljen nam je tek minimalni izlov, što je za nas znači samo pet divljih svinja – kaže Sekondo.

Tu je i Pero Bagoje, također član skupine Gater, koji opisuje njihova druženja.

-U lovačkom domu u Zastolju imamo kamin, roštilj, peku, klaonicu i kuhinju. Imamo i naše društvene prostorije gdje nam je skoro svake subote ‘zborno mjesto’ i tu se redovito okupljamo pred odlazak u svaki lov. Rasporedimo se kako treba i dezinficiramo vozila te krenemo ka lovištu. Nakon lova, naš dom je mjesto ponovnog okupljanja i tu napravimo marendu a nakon toga svatko ide svojim putem. Ovo je natjecanje samoinicijativni iskorak našeg druženja i odlučni smo da ovo postane još jedna konavoska tradicija – kaže Bagoje.

CILJ: POSTATI TRADICIJA

Nekako samo od sebe, ozračje postaje ozbiljnije i

„Najviše treba mesa i nikako žaliti nego staviti dosta luka. Bez toga ništa! Tu su još paprika, sol, papar…“, govori Mato Lučić

Župljani i Konavljani u očekivanju odlkuke žirija

Vlaho Trtoman i Braco Miladin

tiše dok prosudbeno vijeće odlučuje o pobjednicima. Članovi žirija su kuhar Doma za starije osobe u Grudi Pero Gagi Vukić, umirovljeni kuhar Filip Dimnić i sportaš Ivica Uroš koji je za ovu prigodu došao iz Norveške. Kuhanja više nema i pauzu do proglašenja Šmok koristi za utvrditi tko je od lovaca u top fizičkoj kondiciji, odnosno tko od njih može najdalje iz mjesta skočiti udalj. Prva skače Andrea, potom Balarin kojem jedan od natjecatelja dobacuje kako se ‘ne može daleko skočiti praznog stomka’. Ali, začuđujuće je kako svi skaču skoro kao klokani. - Članovi naše ekipe su Baldo Miladin, Stijepo Milković i ja. Svi smo stari prijatelji i još nismo odlučili tko će od nas skakati. Prvi smo, već oko 10 sati, došli u Gater i gulaš dovršili već oko 1:00 sati. Sad nam preostaje samo čekati završetak i proglašenje pobjednika. Mogu reći kako je ovakvo tematsko druženje izvrsna ideja i raduje nas da smo dio tog okupljanja koje je na čast svim lovcima Konavala. Trudili smo se da napravimo što bolji gulaš - kaže Vlaho Trtoman iz pograničnog sela Bani. Prije nego je žiri izišao iz trpezarije gdje su, neome-

tani o pjesmi i veselim šalama okupljenih odlučivali kome dodijeliti nagrade, razgovaramo i s Borisom Markovićem kojeg prijatelji zovu Mač. Nosi majicu s znakovitom porukom “Odličan sam u krevetu“. Pobijedio je u skoku udalj, a kroz gromoglasni smijeh govori da je podrijetlom iz Slavonije: -Iz Vladimirovaca sam, odakle je i Fabijan Šovagović. Otac je obitelj u Konavle doveo 1969. godine i na Grudi pustio u pogon jednu od tri tadašnje pekare. Ovdje se rodila i sestra, i tu smo ostali, evo već smo tu 55 godina! Kao lovci smo prepoznali trud Cvijeta Šmoka i dajemo mu punu podršku! Teško da bi ovog veselja i ovakvog druženja bilo da nije njega! Ovo zaslužuje postati novom tradicijom Konavala i lovaca ove županije uopće! – govori. U konavoskom natjecanju u spravljanju lovačkog gulaša od mesa divlje svinje prvo mjesto osvojila je ekipa LD Dubrava, a pehar je preuzela Andrea Brajčić. Srebrni su bili Župljani uime kojih je pehar preuzeo Mato Balarin, dok je treće mjesto i brončani pehar pripao ekipi skupine Gater i lovačkog društva Konavle koju je predvodio Leon Moldini.

„Skupina Gater je jedna od grupa lovačkog društva Konavle i specijalizirani smo za lov na divlje svinje. Godišnje ih ulovimo isključivo sukladno lovnogospodarskoj osnovi i kako to početkom godine odluči Upravni odbor. No, ove godine nema kvota jer se u Hrvatskoj pojavila svinjska kuga i dozvoljen nam je tek minimalni izlov, što je za nas znači samo pet divljih svinja“, kaže Sekondo

Natjecanje u skoku udalj iz mjesta

Organizator Cvijeto Šmok i lovnik Pero Sekondo

Ekipa lovačkog društva Župa- Mandaljena

Zadatak žirija nije bio nimalo lagan

Američki predsjednik Trump vraća Pentagonu staro ime: Ministarstvo rata. Kažu, time zapravo formalno priznaje ono što već svi znaju; Amerika se ‘brani’ isključivo tako što vodi ratove svuda osim - doma. Pa kad već obrana znači ubijanje na tuđem tlu, onda je logično da se maska skine i da se stvari zovu pravim imenom. Predsjednikovi savjetnici, navikli na njegove MEGA slogane, već se zabavljaju prijedlozima: Veliko, prekrasno, najjače Ministarstvo rata ili još ‘trumpovskije’, ‘Big Beautiful Building’. Orwell bi bio ponosan; geslo ‘Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć’, konačno će dobiti svoj mramorni natpis na ulazu u Pentagon. Navodno postoje i ideje o preimenovanju i ostalih resora: Ministarstvo pravde u Ministarstvo nekažnjivosti, Ministarstvo okoliša u Ministarstvo naftnih derivata, a Bijela kuća u Zlatnu Kuću. Sve u skladu s onim što Amerika oduvijek najbolje radi – rebrendira imperijalizam pod sloganom slobode.

U našemu Benkovcu je otkazana predstava u sklopu festivala ‘NOSI SE’, za koju su tamošnji ratni veterani rekli da veliča grijeh protiv bogoštovlja, u sceni Isusa i muslimanke što oni neće dozvolit jer su oni branitelji i katolici. Tako su pokušaj kulturne subverzije kontroverznog hrvatskog ljevičara, filozofa i redatelja u Benkovcu, navrijeme osujetili tamošnji branitelji, a njihov gradonačelnik, stručnjak za kulturne priredbe, je predstavu ocijenio kao grotesknu i uvredljivu. Nisu se oni zato borili u Domovinskom ratu.

Fakat smo malo pretjerali, pomirljivo i u strahu je priznao organizator predstave, svjestan da je i samo svlačenje gaćica jedne muslimanke (sašivenih od hrvatske zastave) samo po sebi provokacija, a kamoli još uz to i vjerska komponenta. Samo je lijeva novinarka portala Faktograf zajedljivo konstatirala da je jedina svima prihvatljiva kultura u tim

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

ORWELL 2025

krajevima, ona gastronomska kultura. Svakog 10. u mjesecu, kaže ona, održava se Festival domaće janjadi, prasadi, pivaca i ostalih delicija. Samo njih ne financira Ministarstvo kulture ko ovu predstavu, odgovorili su joj tamošnji hedonisti. Ma bi li ovo vragu palo na pamet?

Hrvatska je dobila vlastiti ‘špijunski triler’. Pilot HRZ-a i njegova partnerica iz Srbije, proglašena novom Matom Hari, završili su iza rešetaka zbog špijunaže. Njemu prijeti deset godina zatvora, njoj pet. Zvučalo je dramatično, gotovo holivudski, sve dok nisu objavljeni ‘krunski dokazi’ - nekoliko poruka na What’s App-u. Naš pilot, dok je nad Kosovom letio helikopterom za KFOR, a ona navodno tipkala za Srbe, slali su jedno drugom poruke. Uz one nježnije, ona je njemu poručila da nekako ‘ispegla’ zločesti napad tamošnjih Srba na KFOR, a on njoj prigovorio da su njezini nešto - ‘zasrali’. Obrana pilota kaže da nije sigurno ima li tužiteljstvo još kakvih dokaza. Ako i ima, to je vojna tajna. Možda dosjei, snimke, možda samo još par emojia i smajlića, koje javnost još nije vidjela. Ako je to vrhunac špijunske opasnosti, onda je cijela afera bliža Monty Python letećem cirkusu, nego ozbiljnoj sigurnosnoj prijetnji. Kad nema dovoljno činjenica, uvijek se može računati na maglovitu prijetnju iz škrabice sustava, koji se trudi pokazat svoju budnost.

U diplomaciji su stvari nešto jasnije. Naš premijer Plenković je u Sloveniji, na Bledskom strateškom forumu, manirom Nostradamusa ili Trip Advisora za države, objavio da do 2030. godine ni’ko više neće uć u Europsku uniju. Navodno zato jer nisu spremni ko što smo mi bili. Osobito su male šanse Srbiji, koja nije moderno uređena država, a i ne trudi se da to i bude. Uz to je na rubu građanskog rata, pripomenuo je Plenković, naravno uz napomenu da se on ne veseli tuđoj nesreći. Nego je onako hlad-

no, proročanski, naše susjede znalački preusmjerio prema kinesko-ruskoj uniji. Srpski mediji komentiraju da je Plenković bez Vučića ko burek bez mesa, a i domaći misle slično; niti ima Plenkovića bez Vučića niti Vučića bez Plenkovića. Njihovi potezi ovise o tome što je jedan drugome reko. Da toga nema, ne bi bilo niti poteza.

Sva sreća, mi smo moderna, uređena europska država, u kojoj su isključeni neredi, nemiri, a altroke - građanski rat. Premijer je od siromašne Hrvatske napravio zemlju blagostanja i napretka. Cijene su tako uredno usklađene da se u eurima jedva razlikuju od nekadašnjih u kunama. Napredak kakav se ne viđa svaki dan. Bez sumnje, nikad nismo živjeli bolje, objavio je premijer iz Slovenije, nakon besplatnog diplomatskog objeda.

Ni’ko ne može rijet da je premijer kriv što blagostanje omogućuje uglavnom lupežima da žive u raskoši. Niti je kriv mladim i školovanim avanturistima što su odlutali na zapad. Nije valjda ON neškolovanima omogućio kupiti diplome, a školovanima i penzionerima kupiti boce po kontejnerima. Da ne ponavljamo zahvalnost seljaka koje je rasteretio robije s govedima i prascima pa sada mogu opušteno kupovati poljske kobasice i nizozemsko mlijeko u velikim stranim trgovačkim lancima. A oni koji ne vjeruju da živimo bolje, neka se drže Murphyjeva zakona koji kaže: da biste više zaradili, prestanite trošit!

Piše Mario Klečak

petak, 29. kolovoza 2025.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Maturanti 4. a Gimnazije iz 1969. - stari školski prijatelji i prijateljice za okupljanje ne čekaju samo okrugle obljetnice. U Dubravku su došli: Dube Rašica (Bassi), Pero Franić, Jelena Ucović (Mičić), Neda Đuka - Alemani (Tarana), Niko Đurić, Dubravka Hure (Rathman), Marina Krile (Bratoš), Antun Kunić, Miljenko Essert, Etica Nadramija (Bartolić), Maja Žitinski, Gorana Popovac i Jelena Ljubimir

Darko i Vedran - vrijedna i radišna braća su snove oživotvorili, svoj trud okrunili, u Gradu, Kini i Australiji vrhunske restorane otvorili

Petar i Evandro - dileme nema, momci znaju kamo će u ljetnoj noći najradije u večernji izlazak poći

50 godina mature 4. b, Društveni smjer, Gimnazije Dubrovnik - pred svojom voljenom školom su se okupili i pola stoljeća proslavili: Nikola Čuzulan, Dijana Fabris (Jelavić), Semir Karamehmedović, Stane Đivanović, Ivo Šperanda, Jakša Novak, Selma Jurišić (Miličić), Cvijeto Daničić, Natalija Cakić, Mario Knego, Luce Grbić (Kovačić), Marija Benić, Luka Đuraš, prof. Srećka Sršen, Jasna Topalović (Bergman) i Made Matić (Stanović)

Mia, Kosuke i Pia - “govore” nam vesela lica, godi doći iz Osake u Japanu i u ljetnom Dubrovniku biti u društvu dobrih prijateljica

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Lovro, Magdalena i Matea - isplatilo se u Grad zbog finala Divlje lige 2025. iz Župe doći, pobjedi njihovog Fun H20 se uživo veseliti moći

Pero, Srđan i Maro - lijepo je na hladovitom pižulu sjediti i koju zanimljivu storiju čuti i ispripovijediti

Toni i Ivo - veselio ih je i ulazak Fun H20 u finale, a nezaboravne su slike pobjedničkog slavlja za uspomenu ostale

Julia i Meili - kao odgovor na pitanje kakvo im je dubrovačko ljetovanje, lijepe i sretne osmijehe smo dobili

Tonia, Vedran i Roza - gustalo je unukama uz voljenog đeda sjediti i zanimljivo, glasno i uzbudljivo finale Divlje lige i vlastitim očima i ušima doživiti

OD VOJNOG BRODA DO KRUZERA

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

TSS “MONTEREY” U Dubrovnik

je uplovljavao kao kruzer

MSC-ja i Pacific East Linea

U svojim plovidbama diljem svijeta je plovio do 2006., nekoliko puta je posjetio Dubrovnik, a njegov zadnji dolazak na sidrište pored otoka Dakse zabilježen je 6. srpnja 2001. godine

MONTEREY je bio izvorno izgrađen kao jedan od velike serije od 37 jednakih transportnih brodova klase C-4 Mariner koje je američko ministarstvo obrane naručilo u domaćim brodogradilištima za potrebe logističke podrške svojim vojnim postrojbama u Korejskom ratu. Bili su to brodovi od 9200 bruto registarskih tona, dugi 171 i široki 23,2 metra koje su brzinom od 20 čvorova pokretale dvije Betlehem DRG parne turbine ukupne snage 14160 kW. Kvalitetno izgrađene brodove su nakon kratkog, ali uspješnog obavljenog posla zadesile različite sudbine. Jedan od njih, BADGER MARINER je preuređen u putnički brod ATLANTIC, nama kasnije poznat kao UNIVERSE koji je često dolazio u Dubrovnik sa skupinama britanskih i američkih studenata.

LUKSUZNI KRUZERI

Poznati američki brodar Matson Line osnovan još daleke 1882. kupio je u srpnju 1955. dva broda iz ove serije, PINE TREE MARINER i FREE STATE MARINER. Izgrađeni su 1952. u brodogradilištima grupacije Bethlehem Shipbuilders, prvi u Quincy Massachusatts, a drugi u Sparrow’s Point Maryland.

Nakon što su ih potpuno preuredili u luksuzne putničke brodove u brodogradilištu Willamette

Portland u Oregonu, PINE TREE MARINER je koncem 1956. zaplovio pod imenom MARIPOSA , a FREE STATE MARINER kao MONTEREY. Od tada imaju 14800 bruto registarskih tona i mogu prihvatiti 365 putnika isključivo u prvom razredu te 264 člana posade.

MARIPOSA i MONTEREY su u paru održavali brodsku putničko teretnu prugu tičući luke: San Francisco, Honolulu, Auckland, Sydney i natrag. Kad ih je Matson Line prodao 1971., novi je vlasnik Pacific Far East Line nastavio s jednakim programom plovidbe, ali i s prvim povremenim kružnim putovanjima.

Na poleđini originalne razglednice, netko je kemijskom olovkom zabilježio datum njegove prve posjete u Dubrovnik dana 20. svibnja 1975. godine

Nažalost, veliki rast cijena na svjetskim tržištima sekundarnih sirovina bio je koban za veliki broj poznatih kruzera pa je tako na red došao i na MONTEREY. U listopadu 2006. posljednji put je napustio Genovu pod imenom MONTE prema indijskim rezalištima Alang gdje je uskoro izrezan

POSJETI DUBROVNIKU

Na jednom od njih je MONTEREY tako doplovio i do Dubrovnika. Na poleđini originalne razglednice, netko je kemijskom olovkom zabilježio datum njegove prve posjete u Dubrovnik dana 20. svibnja 1975. godine. Brodovi su s promjenjivim uspjehom plovili sve do siječnja 1978. kada su raspremljeni u San Franciscu.

MARIPOSA je tek 1983. otegljena u Kinu gdje je još neko vrijeme pod imenom JIN JIANG plovila između Šangaja i Hong Konga. Nakon što je još nekoliko puta promijenila ime, prodana je 1996. indijskim rezalištima brodova u Alangu gdje je konačno i izrezana.

MONTEREY je još dulje ostao raspremljen na prisilnom vezu u San Franciscu sve do konca 1987. kad ga je kupila brodarska kompanija Aloha Pacific Cruises. U finskom brodogradilištu War-

tsila su ga preuredili u brod za kružna putovanja te je od tada mogao ukrcati 660 putnika. U rujnu 1988. zaplovio je iz San Francisca prema Havajima, ali je već nakon samo osam mjeseci ponovo raspremljen, ovaj put u luci Honolulu. Nakon godinu dana mrtvog veza, kupio ga je panamski Star Lauro, a od 1995. je u floti njegovog nasljednika MSC Cruisesa. U svojim plovidbama diljem svijeta je plovio do 2006., nekoliko puta je posjetio Dubrovnik, a njegov zadnji dolazak na sidrište pored otoka Dakse zabilježen je 6. srpnja 2001. godine. Nažalost, veliki rast cijena na svjetskim tržištima sekundarnih sirovina bio je koban za veliki broj poznatih kruzera pa je tako na red došao i na MONTEREY. U listopadu 2006. posljednji put je napustio Genovu pod imenom MONTE prema indijskim rezalištima Alang gdje je uskoro izrezan.

Tko je kriv što djeca puno vremena provode pred ekranima?

Možda ipak nije sve na roditeljima!

Slažem se s Ragužem da ne treba komunalni redar Grada Dubrovnika pisati kaznu djetetu koje pola dana provodi pred Minecraftom, nego da ga roditelj treba upozoriti da je dosta. No, puno je zanimljivije vidjeti kako smo kao društvo uopće došli do točke gdje političari izabrani od naroda raspravljaju tko je kriv što djeca provode puno vremena pred zaslonom mobitela

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, među ostalim, govorilo se i o mentalnom zdravlju djece. Tom prilikom vijećnik Željko Raguž istaknuo je da ne treba očekivati od politike da rješava probleme koji su roditeljska odgovornost.

-Mene nema po kafićima po Vojnoviću, jer svo svoje slobodno vrijeme provodim s djecom, a imam ih petero. Očekujemo, ako nam dijete ‘visi’ sedam sati dnevno na mobitelu, da će nam to škola riješiti. Imamo pedagoge, savjetnike, stručnjake, a djeca nam nikad nisu bila gora. Ljudi, provodite vrijeme s djecom. Ne može taj problem riješiti Grad. Od Grada očekujem da mi riješi igrališta i parkove, linije do škole, ali neće mi Grad riješiti ako mi je dijete ovisno o mobitelu. Kao ni učiteljica. Ona može ‘nadograditi’ dobro dijete, ali od lošeg neće napraviti dobro. Učiteljima bi trebalo povećati ovlasti, a ne da im se rugaju i snimaju ih. Ako očekujem od nekoga da riješi naše kućne probleme, onda sam očito negdje pogriješio – kazao je Raguž za govornicom. Vijećnik DUSTRA-e, kako vidimo, smatra da je na roditeljima puno veća odgovornost po pitanju dječjeg provođenja vremena pred ekranom. Slažem se s Ragužem da ne treba komunalni redar Grada Dubrovnika pisati kaznu djetetu koje pola dana provodi pred Minecraftom, nego da ga roditelj treba upozoriti da je dosta. No, puno je zanimljivije vidjeti kako smo kao društvo uopće došli do točke gdje političari izabrani od naroda raspravljaju tko je kriv što djeca provode puno vremena pred zaslonom mobitela.

IGRALIŠTA

Fizička aktivnost važna je za zdravlje kako djece tako i odraslih, a ona se najbolje upražnjava na raznim igralištima. Drugim riječima, tereni za košarku, rukomet i mali nogomet od ogromne su važnosti za mentalno zdravlje čitave populacije. Koli-

ko je Grad Dubrovnik od osamostaljenja Hrvatske pa do danas napravio novih igrališta za košarku ili nogomet? U Lapadu mali košarkaški terenčić u Solitudu i malo veći na Glavici Babinog kuka. To je sve. Već sama ova činjenica puno govori. Ne samo da nova igrališta nisu (g)rađena, već je nestao i dio starih. Naime, dobar dio njih je dan u koncesiju, pa se na njih ne može doći kad se kome prohtije, nego se treba imati termin koji se plaća. Malo igralište na stadionu u Lapadu, igralište u Hladnici, pa treninzi na igralištu crkve sv. Mihajla; na sva ta igrališta djeca ne mogu doći kad ih je volja. Što bi sad trebali roditelji na kojima je, kako kaže Raguž, najveća odgovornost? Cijelo popodne ih razvoziti po gradu i tražiti igralište koje je slobodno, na koje se može pristupiti, jer se ne plaća termin. Pa poanta priče jest da dijete u svom kvartu ode do prvog igrališta, tamo se nađe s ekipom i provede aktivno popodne, a da roditelj za to vrijeme obavi spenzu, nešto skuha, počisti…

GRADNJA

Dok sam ja bio mlađi, nije nam ni trebalo igralište. Dovoljna je bila livada ili košćela. Ako to imaš, mogućnosti su ti ogromne. Na livadu staviš dva kamena, doneseš loptu i eto ti zabave. A onda je jedan dan ta naša livada zauvijek nestala. Došao je investitor i na njoj napravio ogromnu zgradu. Svaka, i najmanja zelena površina u Dubrovniku po kojoj su se djeca igrala nogometa, graničara i skrivača nestala je u vihoru lake građevinske zarade.

Dozvole za gradnju davale su se kao golovi u FIFA-i, nismo se ni okrenuli, a djeca su zauvijek izgubila prostor za igru.

Pogledajte samo ovaj najnoviji primjer, zgradurinu na Batali. Tolika je izgrađenost da odrasla osoba ne može proći trotoarom, a kamoli da se djeca igraju. I onda Željko Raguž kaže kako je odgovornost na ro-

Pogledajte samo ove najnovije primjere, zgradurinu na Batali. Tolika je izgrađenost da odrasla osoba ne može proći trotoarom, a kamoli da se djeca igraju. I onda Željko Raguž kaže kako je odgovornost na roditeljima. Možda i ima pravo. Roditelji su trebali prosvjedovati ispred svake nove zgrade, svake sumnjivo izdane dozvole, svakog pokušaja maksimiziranja gradnje, svake kriminalne izmjene GUP-a... Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

Dok sam ja bio mali, nije nam ni trebalo igralište. Dovoljna je bila livada ili košćela. Ako to imaš, mogućnosti su ti ogromne. Na livadu staviš dva kamena, doneseš loptu i eto ti zabave. A onda je jedan dan ta naša livada zauvijek nestala. Došao je investitor i na njoj napravio ogromnu zgradu

diteljima. Možda i ima pravo. Roditelji su trebali prosvjedovati ispred svake nove zgrade, svake sumnjivo izdane dozvole, svakog pokušaja maksimiziranja gradnje, svake kriminalne izmjene GUP-a... Babin kuk je najgori primjer privatizacije u povijesti. Nesposobnošću odgovornih, koji u vremenu privatizacije nisu znali izmaknuti javne površine iz temeljnog kapitala, privatiziran je cijeli kvart koji su zauvijek izgubila upravo dubrovačka djeca. Ja sam čitavo svoje djetinjstvo proveo na Babinom kuku igrajući mini golf i stolni tenis, vozeći biciklu. Danas se sve raspada, jer se sudski sporovi između Valamara kao pravnog sljednika i Grada Dubrovnika još uvijek vode pa se ni ne zna stvarni vlasnik. Ili recimo koncesije za plažu. Zašto se nije uvjetovalo koncesionaru u Uvali Lapad da među ostalim napravi teren za nogomet, košarku, tenis, odbojku na pijesku? Barem tamo ima dovoljno mjesta. Zašto Grad Dubrovnik na svakoj preostaloj zelenoj površini poput Bogišićevog parka ili parka Gradac ne napravi boćalište, teretanu na otvorenom, stolove za stolni tenis baš kao što je to lijepo napravio u Čokolinu? Pa čak ni na Lokrumu nema nijednog ‘normalnog’ terena, nego samo oni improvizirani. Da se u Dubrovniku rodi Novak Đoković ne bi uspio, jer ne postoji natkriveni teniski teren pa ne bi mogao trenirati kada su jugo i kiša. Tužno je što Dubrovnik nema barem challenger turnir, a kako će ga imati kada se nijedan novi teniski teren nije napravio u Dubrovniku i okolici od osamostaljenja. Uglavnom čak i da je roditelj rodio malog Alcaraza ili Sinnera, shvatili ste, on bi kišni tjedan provodio pred ekranom.

VRTIĆI

Smiješno je i što vrtići ne rade vikendom i popodne, a živimo u turističkom gradu gdje u sezoni nema slobodnih dana. Tko će čuvati dijete vikendom dok roditelji rade? Ako se ima sreće tu je baka servis, ali što da i ona radi s mališanima osim mu tutne ekran? Dobar dio ljudi se baš zato odlučuje da neće imati djecu, jer trudnoća automatski znači siromaštvo. I onda se kuka oko demografskog sloma.

INFLACIJA I CIJENE

Živimo u dobu suludih cijena. Ako se u butizi opustiš, možeš bez problema stući cijelu plaću. Da bi se preživjelo potrebno je ili uz osnovni posao baviti se apartmanima ili raditi dva posla. Kada ostaje vremena za dijete? Kako onda s njim provesti kvalitetno vrijeme kada ujutro radiš osnovni posao, a popodne i navečer voziš Uber?

Ako cijene nastave divljati, doći ćemo do toga da će i pomorci kada su doma raditi dodatni posao, a ne samo mi smrtnici s običnim plaćama. A djeca itekako koštaju. Što su veća, veći su i troškovi.

ZAKLJUČAK

Biti roditelj u današnjem dobu najteži je posao na svijetu. Dan je prekratak, a obaveza je previše. Kada sve ovo odozgo roditelj zbroji i oduzme može jedino biti zahvalan što postoje ekrani, pa ponekad može i ohanuti, udahnuti zraka dok mu je potomak zabavljen s Cappuccinom Assassinom. Čak i po cijenu da će mu zasloni oštetiti moždane vijuge. Takvo je doba, ionako su svima oštećeni. U većem ili manjem obimu.

FINULA DIVLJA LIGA

Trofej ostaje preko Dupca, Funovci su sada među najtrofejnijim momčadima!

Finalnim danom u starom gradskom Portu završilo je ovogodišnje

Prvenstvo dubrovačkih kupališta u vaterpolu. Natjecanje je počelo 17 momčadi, a na tronu je samo jedan, a to je novi-stari prvak

Fun H2O Mlini, Porporela, Kokoti, Elita. Četiri su to momčadi koje su se ove godine našle u starom gradskom portu. Mjestu gdje se, već tradicionalno, doznaje pobjednik najvećeg amaterskog vaterpolskog natjecanja na svijetu. Uz kulisu kakvu je teško igdje pronaći. Igra se među brodicama, zidinama, uz nevjerojatnu atmosferu, dim, bakljadu, tisuće gledatelja, turista... Ukratko, igranje u Portu velika je čast za svakog igrača Divlje lige, ali i velika želja za koju se mnogi bore.

NITKO KAO FUN IZ MLINA

U velikom finalu u Portu, lanjski pobjednik, Fun H2O iz Mlina, slavio je protiv iskusne Elite rezultatom 11:6. Do pobjede su „Narančasti” došli u trećoj dionici, kada se odljepljuju na velikih +4, koje je lapadskom sastavu bilo teško za stići do kraja.

„Na kraju rezultat sugerira da je bilo lakše nego što jest. Utakmica je bila jako teška, kao što smo i mislili da će biti. Elita je jedna dobra i iskusna ekipa. Njima više odgovara ovaj mali teren. Ali, mi smo svoj plan ostvarili. Na kraju je bio i više nego pozitivan rezultat” – ističe kapetan župskog sastava Mato Miloslavić.

„Znamo da je Fun objektivno jači protivnik i mlađi protivnik. Dok smo držali utakmicu u egalu, nije im bilo svejedno. U drugom dijelu su se pomalo odlijepili, tada je došla njihova mladost i kvaliteta do izražaja” – rekao je Ante Režić, kapetan Elite.

FUN H2O: Lukša Franković, Mato Miloslavić (1), Toni Paskojević (3), Marko Ivanković, Stjepan Desin, Nikola Grbić, Baldo Tomaš, Maro Martić, Mihael Crnčević (1), Lino Glavočić, Ivo Vlašić, Đino Vlašić, Petar Krkić, Luka Špetić, Luka Jovanović (1), Ivo Borovina, Maroje Vidosaljević Vučić (2), Ivo Begović (2). Trener: Jakov Blašković, pomoćnici: Mario Vlašić i Vedran Kuzman.

ELITA: Miro Boroje, Božo Lujo, Pero Banac, Frano Ka-

rač (1), Boris Maškarić, Miho Klaić (1), Ante Režić, Maro Roko, Tomislav Rudinica, Goran Milić (2), Bruno Đuho (2), Ivica Plećaš, Mislav Gašpar, Mirko Ivandić. Trener: Boris Agatić, pomoćnici: Jakša Matušić, Maro Šušić.

Fun je uspio nešto što je zadnji put uspjela momčad Solitudo 2008. i 2009. Godine, a to je obraniti naslov pobjednika Divlje lige. „Ne samo da smo obranili titulu Divlje lige, nego smo sada najtrofejnija momčad uz Danče, Copacabanu i KIKS. Imamo četiri naslova kao i oni, ali želja nam je da ih dogodine prestignemo” – dodaje Miloslavić.

Lijepe planove za sljedeću godinu ima i Elita. Iduća Divlja liga bit će im obljetnička. „Mi smo najponosniji na ovo što se dogodilo. Sve ove godine smo na okupu, dogodine će biti čak 30 godina. Sve je to jedno veliko druženje, uz koje ide mjesec dana Divlje lige.

Piše Rafael Barkiđija foto Rafael Barkiđija

Napravili smo puno dolaskom u finale. Pružili smo otpor i odradili dobar posao. Čestitam protivniku, ali isto tako čestitam i svojim suigračima” – ističe Režić.

FUN OSIM NASLOVA, IMA JOŠ TRI RAZLOGA ZA SLAVLJE

Nakon što je odigrano veliko finale između Funa i Elite, igrači su prvo u Portu proslavili sa svojom narančastom vojskom navijača iz Mlina. Nakon toga, već tradicionalno, slavlje je preselilo na skaline ispred svetog Vlaha. Tu su se kroz desetljeća dočekivali naši reprezentativci, kada bi osvojili svjetske ili olimpijske medalje, a to je i mjesto gdje se nagrađuju pobjednici Divlje lige.

Osim momčadskih nagrada, ispred svetog Vlaha dodijeljene su i pojedinačne nagrade. Najbolji igrač, MVP ovogodišnjeg izdanja, je Ivo Begović. Najbolji vratar je Petar Krkić, a najbolji strijelac sa sedam pogodaka je Toni Paskojević. Sva trojica su – iz Funa!

„Ovo je savršeno, nestvarno, teško za povjerovati. Ovoliko ljudi na jednom mjestu, ovako dobro odigrati utakmicu... Sve se poklopilo. Ali, iskreno, mislim da smo kroz cijeli turnir pokazali jednu zavidnu formu. Iako smo s Elitom igrali neriješeno u skupini, ali ovo danas je bilo savršenstvo. San snova” – kazao je Ivo Begović, koji se okitio titulom najboljeg igrača.

„Nisam se nadao i ovo mi je također teško za povjerovati. Doći u Porat, pobijediti i biti proglašen najboljim igračem. Mislim da je to san svakog čovjeka koji igra Divlju ligu” – dodaje.

BERBU MEDALJA NASTAVILI I KOKOTI, SRUŠILI

SU PORPORELU ZA BRONCU

Zlato je otišlo u Mline, srebro u Lapad, a u Lapad ide i bronca. U nešto tvrđoj utakmici, nego li finalnoj, Kokoti su sa 7:4 svladali Porporelu. Kokoti su time obranili lanjsku broncu, a prije toga osvojili su i srebro i zlato. Četiri Divlje lige zaredom, četiri medalje. Slična je situacija i s Porporelom, koja je lani osvojila srebro, a prije toga su bili na vrhu pobjedničkog postolja, a imali su i broncu.

PORPORELA: Gorazd Surla, Darko Surla, Bruno Pavleković (1), Mauro Farčić (1), Marko Bautović (2), Miho

Zelen, Milo Leoni, Željko Margaretić, Ivan Boban, Ivo Ucović, Nikola Čižek, Maro Šimunović, Dinko Rizzi, Leo Bakarić. Trener: Ante Đapić. Pomoćnici: Miran Bilić, Ivan Jurišić.

KOKOTI: Mladen Miloslavić, Luka Kolić (1), Maro Gigović (1), Nikša Matušić, Cvijeto Radović, Ivica Duždević (1), Jure Čučka (1), Ivo Brailo, Vicko Kisić (2), Paulo Ćulić, Toni Monković (1), Pavo Čučka, Leo Kusturica, Bruno Ćulić. Trener: Ivo Žeravica. Pomoćnik: Toni Penović.

POSLASTICA NAD POSLASTICAMA: REVIJALNA UTAKMICA

Kao i svake godine, između utakmice za broncu i finala, odigran je revijalni susret s predstavnicima Grada, Županije i Dubrovačkih ljetnih igara. Ove godine slavile su Igre, pobjedom 6:2 protiv Grada/Županije. Za Grad/Županiju nastupili su Marko Potrebica, Mark Radović, Marko Miloslavić, Ivan Botić, Anđelko Skvrce, Vlaho Kljunak, Dražen Oršulić, Mateo Majić i Blaž Pezo. Igre su u svom sastavu, uz glumce, imale i pojačanje iz ŽVK Jug. Nastupili su: Edi Jertec, Maro Martinović, Toni Kursar, Marin Margaretić, Zvone Miloglav, Romana Popović, Nika Alamat, Petra Ivaniš, Alen Bošković, Maro Milković, Robert Simić.

Kokoti slave broncu

Eliti je pripalo drugo mjesto

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333

Fax: +385 20 418 551

MB: 1317857

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA

OD 5.9.2025. DO 11.9.2025.

05.09.2025

TBC 4 (MARELLA EXPLORER 2)

TBC 5 (MARELLA EXPLORER)

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

CARITAS

U spomen na pok. Nikolu Dilea polažu 100 € Vido, Jelena, Mare i Ivo

RSLUKA8838E

U Spomen na dragu prijateljicu Elzu Ćivljak 40 eura uplaćuje Liljana Šegedin

CENTAR MASLINA

• Zrinka Carević, donacija za korisnike Centra 1.000,00 EUR;

• Obitelj Lale, u spomen na Petra Kozlicu prilaže 100,00 EUR.

Stranica 1. od 1

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE, u ime svakog člana od srca se zahvaljuje dobrim ljudima na donacijama:

U spomen na Vlaha Puticu,

umjesto cvijeća 20 EUR prilaže Dube Primorac za potrebe udruge.

Udruga za Down sindrom DNŽ Dragom rođaku Nikoli, umjesto cvijeća prilaže 50 eura Rina

U spomen na prijatelja i kolegu Pero Kozlica 100 EURa prilaže ŠLJAKA IGOR

MIJOVIĆ KOČAN

Bolje je ništa ne reći –nego reći ništa.

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

STRKU JAGMU GRABEŽ

Strku jagmu grabež trpim svakidanje

U žegi nesnosna davi me vrelina

Znojna tijela zadah gadna izraslina

Propadanje noćno pribiranje danje

Nikad privikao na to bučno stanje

Kriješti glasna glazba ljudskih nakupina

Izdržati već je golema vrlina

U svemu ima me sve manje i manje

No traje uporno moje opiranje

I dokle koračam a korak sve kraći U košulji nosim vlastito nadanje

Tišinu svakako uskoro ću naći

Poredak nikada ni u čem ne griješi Znam da znaš Konteso samo se nasmiješi

19/8/25

MIRJANA

AUTO / MOTO

Prodajem Toyotu Auris s kompletnom opremom, dobro očuvana, 2014.god., prvi vlasnik. Mob: 099 461 8889

Prodajem Opel Astru karavan

1.6 CDTI, 2017. godište, prešao 91 000 km, dobro očuvan. Kamere za parkiranje, navigacija, centralno zaključavanje, pet vrata, registriran do 05/2026. Cijena 10 000 EUR. Mob: 098 428 660.

Prodajem Citroen Jumper 2000 godina u dobrom stanju. Mob: 0914451244

Kupujem Fiat Punta, uredno održavanog. Ponude na: 092 323 9595

Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473

Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077

Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem poslovni prostor na Putu Iva Vojnovića. Mob: 098 495 233

PLOVILA

Povoljno prodajem Istranku s papučom, pjoverom, kabinom i nadkabinom, zimskai ljetna tenda, solarno napajanje s vanbrodskim motorom Tohatsu 9,9 s komandama i Tomos 3,5 ks te vezom. Trajler neregistriran. Cijena na upit. Mob: 091 4451314

Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i nekorištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije ve-

like oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2

Kontakt: 098 427 676

Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²).

Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku.

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u

Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilij-

noj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem badanj 400 l za 30% cijene novoga. Mob: 091 485 3140

Povoljno prodajem očuvani namještaj: kuhinja s hladnjakom i špaherom, soba s ormarima i dupli krevet s jogijima, dnevni kauč na razvlačenje i stol (fi 90) sa 6 stolica. Mob: 099 377 2297

USLUGE RAZNO

Čistila bih i održavala apartmane, poslovne prostore, stubišta, ulaze i sl. na području Dubrovnika. Mob: 00387 65464573

Čistila bih 2-3 apartmana, po dogovoru, na području Lapada, Gruža ili Grada. Mob: 091 528 0437.

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, košnja trave – mob: 091 614 3946.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 1. 9. do 7.9.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 8.9. do 14. 9.

preminuli

MATO ĐIKOVIĆ 1983

MARIJA MOZARA 1932

KATARINA MITROVIĆ 1945

AUGUSTIN KOŠUTA 1941

KATARINA BAUTOVIĆ 1981

MARIJA PRNJAT 1940

MARIJAN ZOVKO 1933

RAJKO KUJAČIĆ 1931

MATEO PAPAC 1997

ANE KOSOVIĆ 1957

PONUDA PRVENSTVENO OKRENUTA DOMAĆIMA

Dino Merlin bi trebao uvesti

Dubrovnik u novu godinu, umjesto kućica - stolovi

Novo izdanje Dubrovačkog zimskog festivala imat će sasvim novi koncept

Još uvijek nema službene potvrde, no sve glasnije se govori kako bi Dubrovčane i njihove goste u novu 2026. mogla uvesti jedna od najvećih pjevačih zvijezda na ovim prostorima.

Navodno bi u gradu trebao nastupiti Dino Merlin, poznat po spektakularnim nastupima i energiji kojom okuplja tisuće ljudi. Merlin je već jednom priredio nezaboravan doček na Stradunu, a čini se da će se ta priča ponoviti. Poznati bosansko-hercegovački pjevač tradicionalno nastupa u hotelu Rixos Premium Dubrovnik za doček, no ovaj put, prema neslužbenim informacijama, trebao bi ponovno stati na veliku pozornicu ispred crkve svetog Vlaha.

Osim ove velike zvijezde, u tijeku su pregovori i s drugim izvođačima koji bi trebali nastupiti tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana. Doznajemo kako se pregovara s Parnim valjkom, Draženom Zečićem, Jacquesom Houde-

kom te Petrom Grašom koji bi trebao nastupiti 1. siječnja. Također, Ceh dubrovačkih ugostitelja održao je sastanak s predstavnicima Grada Dubrovnika na temu ovogodišnjeg Zimskog festivala. Zaključak je da se kućice ukidaju, a na Stradun dolaze dodatni stolovi i stolice!

Predsjednik dubrovačkih ugostitelja Đani Banovac izjavio je za Dubrovački dnevnik kako se već duže vrijeme govori kako je koncept kućica na Stradunu prošao, pa se tražio drugi smjer.

„Utvrdili smo da će se ići na potpuno novi koncept kojim se fokusiramo na ugostitelje koji gravitiraju Gradu. Oni će imati mogućnost javljanja na natječaj i dobivanja određenog broja dodatnih stolova na Stradunu. Nastojimo privući naše ljude na Stradun i zbog svega će i dalje biti omogućen besplatni prijevoz Libertasovim autobusima“, objašnjava Banovac i dodaje kako će i ponuda biti okrenuta domaćima, uz cijene koje će tome biti prilagođene.