Ivan Mrđen: Nekad je policija imala više ‘odriješene ruke’!
stranica 10
Ponovno oštećena Mala
Onofrijeva fontana
Vandale bi se moglo spriječiti kamerama!
stranica 4
HODAJUĆA NEVOLJA
Ante Delija uskoro u UFC oktagonu!
stranica 28
PRIČA O ČINGRIJI
Ladanjska vila postala je mjesto gdje se ‘brusi’ ugostiteljstvo
stranica 15
STOLJETNA TRADICIJA
REPORTAŽA IZ SOLANE
Stonska sol prodavat će se kao ljekovita!
stranica 22
priče o moru i brodovima iva bartičevića
MS “THE VICTORIA” bio je ratni brod, ali i kruzer koji je posjećivao Dubrovnik
stranica 34
stranica 6
I M P R E S S U M
Glavna urednica:
Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr
Zamjenica glavne urednice
Ivona Butjer Mratinović
Urednik
Maro Marušić
Redakcija
Petra Srebrović
Ivana Smilović
Aida Čakić
Ahmet Kalajdžić
Rafael Barkiđija (sport)
Nikša Klečak
Kontakt 020 642 462
Fotograf Željko Tutnjević
Fotografija na naslovnici
Grgo jelavić - PIXSELL
Kolumnisti
Vjera Šuman
Maro Marušić
Ivo Batričević
Mario Klečak
Grafička priprema
Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)
Prodaja i marketing
Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)
Nakladnik
Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3
Dubrovnik
OIB 84019117288
Uprava
Lucija Komaić (članica uprave)
Muke mi ježeve
Piše Vjera Šuman foto: ilustracija
Zoki je opušteno gackao po moru jer punog trbuha nije dobro plivati, što svi znamo, mame su nas naučile još u djetinjstvu. Zna to i on, ali imao je baš prokleti peh pa je stao na ježa. Joooooj! Boliiii! Sav snervan, odmah je sasuo Plenkiju što ga ide. ‘’Nećeš, majci, slati naše vojnike u Ukrajinu! To nije naš rat i ti o tome bome nećeš odlučivati! Što ti imaš petljati se u nekakvu ‘koaliciju voljnih’?’’ Dugo je šutio jer nije imao vremena komentirati dok se u miru brčkao na Hvaru, ali eto, vražji jež ga je vratio u kakvu, takvu normalu. Zna Zoki kako sudjelovanje zemalja u takozvanoj ‘koaliciji voljnih’ ni u kojem slučaju ne znači da su sudionice koalicije spremne, voljne ili što god, slati svoje vojnike u Ukrajinu. Među članicama je i Poljska koja je u startu isključila bilo kakvu mogućnost slanja vojnika u Ukrajinu. Ni Plenkiju to ne pada napamet jer nije ni on od jučer. Ali, što ćeš, morao se Zoki na nekome istresti. Predugo je šutio, ni glasa nije pustio o temama koje svađaju i dijele Hrvate jer nije imao vremena za takve ‘trice’. I to je sasvim logično. Čovjek je bio u fazi lješkarenja. Pa ima valjda predsjednik pravo ohanuti i uzeti odmor od napornog posla, pa tako i od svađanja. Umorio se ili ne umorio, red je otići na odmor. Sve dok mu nirvanu i gustanje u dobroj spizi nije poremetio taj mali opaki bodljikavi gad. Ili kako bi rekao strikan iz Velog mista: „Muke mi ježeve!“
Zato vrijeme vladajući su još mrcu i po reterirali s toleriranjem ustašluka, objašnjavajući kako nije isto ako se radi o ovom ili ako se radi o onom. I naš se Mato u tom smislu oglasio. Netko je rekao da su pustili duha iz boce pa ga sad silom hoće ugurati natrag. Ali, vrag se ne da natrag. Kad već spominjemo puštanje duha iz boce, taj je davno pušten! Nakon one čuvene Kustićeve komisije koju je Plenki oformio kako bi komisija odlučila je li u redu ZDS, odnosno, kad jest i/ili kad nije. Nakon godinu dana sastančenja, zaključili su kako jest u redu, ali i nije u redu. Od onda taj duh leluja okolo, ali povremeno u pojačanim koncentracijama.
Kako bi našao malo mira od cijele te ‘buke’, Plenki je na Veliku Gospu pošao na misu u Trsat. Znakovito, baš tamo gdje je misu držao nadbiskup Uzinić. Znao je Plenki da tu ne može očekivati redovnu dozu snishodljivosti i ugađanja na kakvo je navikao na drugim misnim slavljima i s drugim biskupima, župnicima i ostalima. Ali, ipak je otišao baš tamo gdje mu je mons. Uzinić vrlo jasno poručio kako interes Hrvatske nije dijeljenje ljudi, niti bavljenje prošlošću, već upravo suprotno. Zajedništvo u borbi za bolju budućnost sviju, uz međusobno uvažavanje i toleranciju. Sviđala mu se ili ne lekcija koja mu je isporučena, po svemu se čini kako ju nije slučajno odabrao. Jer, hoćeš, nećeš, nije Plenki Tuđman, niti ima njegovu povijesnu karizmu
da može mrtvo hladno otpiliti HOS-ovce i tretirati ih kao regularnu hrvatsku vojsku, što su nakon Tuđmanove odluke i postali. S izričitom zabranom korištenja simbola i pokliča Pavelićevih bojišnika. Tuđman si je to mogao dozvoliti i to je prošlo bez protesta i bez prigovora. Barem ne glasnih i javnih. On je to riješio, vrlo dobro znajući kako se Hrvatsku, prije svega zbog njene budućnosti, ali i zato što je bio i ostao antifašist, sviđalo se to nekom ili ne, ne smije vezati uz ustašluk, već isključivo uz pravedni Domovinski rat i branitelje.
Tuđman je tražio pomirenje i zajedničku borbu za buduću demokratsku Hrvatsku. Iako nema ni najmanje dileme kako su ti mladi ljudi ginuli s tim pokličem, zato što su ih tako naučili karikaturalni likovi poput Skeja i njemu slični. Jednako kao što nema ni najmanje dileme da im treba odati počast kao i svim hrvatskim braniteljima. Ali, upravo onako kako je Tuđman postavio stvari. S pijetetom, ali bez fašističkih pokliča. Druga je tema o devijacijama koje su se poslije u toj našoj Hrvatskoj dogodile. Ali
da, baš kako je rekao Tuđman: ‘Imamo Hrvatsku’! Sad je na nama! Zašto je nekome odgovaralo ponovo polarizirati Hrvatsku i voditi besmislene ratove iz prošlosti? Valjda je to bolja varijanta od bavljenja inflacijom, propadanjem industrije, zdravstva, školstva i odlaženja mladih vanka.
Upravo ovih dana gledamo kako se ponos sjeverne Hrvatske, Varteks, sravnjuje sa zemljom i pravi se teren za shopping centar. Priča zvuči poput nekog glupog vica. Fućkaš industriju, hajdemo u shopping centre.Varteks, koji je othranio i odškolovao generacije varaždinskog kraja i šire. Ali, koga briga, imamo mi pametnijeg posla. Bavimo se ZDS-om. Ako su, i ćaća, i dida doista bili Torcida, onda dobro znaju što je bilo. Nisu masovno dizali ruku u naci pozdrav usred utakmice bilih tića. Zato je Uprava Hajduka to onako, kao osudila. Posve u skladu s Kustićevom komisijom. Sutkinja u Zagrebu je procijenila da dečko koji novinarki ulazi u kadar i viče ZDS s podignutom desnicom, nije kriv. I ima pravo. Nije on kriv. Jer ako to smi-
je jedan ministar, zašto zaboga, ne bi i neki klipan. Pa su se svjetski mediji raspisali o nacizmu u Hrvatskoj odmah do stranice na kojoj pišu o katastrofalnoj Vučićevoj autokraciji i uvlačenju Srbije prema građanskom ratu. Sve je to njima nekako isti vrag. Balkan je to!
Naši dečki su baš ovo ljeto iz pjesme naučili što je bilo. A svako učenje, posebno ono cjeloživotno je neki vražji bonus. Barem jest umirovljenicima dok uče raditi po butigama, na četiri sata dnevno. I ide im dobro. Uspijevaju preživjeti. Ne daju gusta HZMO-e da ih skinu s popisa i ubace u rubriku–umrli. Žive iz inata samo kako bi napakostili mirovinskom! Kako god okreneš, u nas je sve pod kontrolom i živimo gotovo kao Zoki. U nirvani. Osamdeset godina nakon II svjetskog rata raspravljamo, svađamo se i dijelimo se. I baš nam super ide. Kako smo krenuli, o tome ćemo raspravljati i sljedećih osamdeset. Svatko sa svojom istinom. I stalno u krug, dok drugi za to vrijeme jure naprijed. To je zato što ti drugi nemaju pojma što je bilo. Eto vas.
ČESTI INCIDENTI ŠIROM EUROPE
Mala
Onofrijeva fontana ponovno stradala , iz DPDS-a smatraju da bi video nadzor mogao biti koristan za prevenciju
Prije nešto više od deset dana Dubrovčane je zatekao prizor slomljene Male
Onofrijeve fontane. Jedan od simbola Grada je oštećen, a mnoge je to posjetilo na prethodno oštećenje iz 2016. godine. Policija traga za počiniteljem, a ovakvi incidenti nažalost nisu nešto neuobičajeno ni u drugim (pogotovo turističkim) gradovima
Mirno jutro u Gradu 10. kolovoza, vrlo brzo je postalo nemirno kada se proširila vijest da je odlomljen dio Male Onofrijeve fontane. Opet, rekli su građani, aludirajući na događaj iz 2016. godine kada je odlomljen prednji dio fontane, ali, prema tadašnjim saznanjima, nenamjerno – turist se navodno naslonio naliti vodu u bocu, a dio se odlomio. Nepoštovanje prema jednom od najpoznatijih dubrovačkih spomenika nažalost nije rijetkost. Često se bilježe turisti koji skaču po fontani, penju se na nju, a ponekad se i – svlače. Najnovije oštećenje još uvijek nema definirani razlog. Policijska uprava dubrovačko-neretvanska i dalje traga za počiniteljem, a u javnost su ‘pustili’ i fotografiju osobe za koju se pretpostavlja da raspolaže saznanjima o navedenom događaju. Radi se o muškarcu tamnije puti, prosječne građe, visine oko 180-185 centimetara, crne kose i crne brade. „Molimo građane da, ukoliko imaju saznanja o identitetu osobe sa snimke, o tome, s punim povjerenjem, obavijeste Policijsku upravu dubrovačko-neretvansku, odnosno najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju, osobno ili pozivom na dežurni telefon 192, odnosno na e-mail dubrovacko-neretvanska@policija.hr”, poručili su.
NISU UOČENI NEDOSTACI
Fontana je unatoč oštećenju služila svrsi jer je samo kratko vrijeme bila ograđena. „Funkcioniranje fontane nikad nije bilo upitno. Vandalizam se dogodio i odlomljena je kamena poklopnica koja se, nažalost, oštetila i srušila, ali fontana je cijelo vrijeme funkcionirala”, objasnio je predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine Vedran Kosović. A funkcioniranje fontane nije bilo upitno, unatoč odlomljenom dijelu, jer je u srpnju završena obnova koja je trajala šest mjeseci. Upravo ta činjenica potakla je građane da se ‘obruše’ na DPDS, jer su smatrali da je obnova očigledno odrađena loše, no predsjednik DPDS-a demantira te tvrdnje.
„Teško mi je ulaziti u neke komentare koji zaista ne-
maju podlogu, a vidio sam da ih je bilo. To apsolutno nije istina jer su zadnji radovi obuhvaćali vodovodnu instalaciju i samo čišćenje, rastavljen je gornji bazen gdje su se provukle nove vodovodne cijevi tako da imamo sanitarno ispravnu vodu na fontani. Ovaj dio koji se odlomio, kamena poklopnica na donjem bazenu, nije uopće bio obuhvaćen zadnjim projektom obnove jednostavno zato jer nije bilo potrebe za tim, nisu uočeni nikakvi nedostatci, nije ništa bilo labavo, nije se ništa klimalo, tako da jednostavno nije bilo potrebe za intervencijom”, kazao je Kosović.
Piše Ivana Smilović foto Ahmet Kalajdžić
Kosović: “Što se tiče zabrana, ne razmišlja se o ograđivanju, mislim da bi to bilo jako ružno, ona sad stvarno lijepo djeluje u prostoru, pogotovo sad kad je funkcionalna, kad je obnovljena. Mislim da bi video nadzor bio koristan i da bi onda ljudima u podsvijesti bilo da moraju paziti kako se ponašaju”
„Okujte je kao Orlanda!”, bio je samo jedan od komentara građana na društvenim mrežama, no predsjednik DPDS-a odbacuje ikakve ideje o mogućem ograničenju pristupa, bez obzira na povremene incidente. „To je remek-djelo iz 15. stoljeća i nije predviđeno za skakanje ili bilo što drugo. Što se tiče preventivnih radnji, jako je teško intervenirati, što se tiče zabrana, ne razmišlja se o ograđivanju, mislim da bi to bilo jako ružno, ona sad stvarno lijepo djeluje u prostoru, pogotovo sad kad je funkcionalna, kad je obnovljena. Mislim da bi video nadzor bio koristan i da bi onda ljudima u podsvijesti bilo da moraju paziti kako se ponašaju. U sitne noćne sati svašta ljudima padne na pamet, nažalost, toga ima. Pitanje je mogu li se takve stvari spriječiti, u svakom slučaju, žao mi je i vrlo je ružno da je došlo do ove situacije”, kazao je Kosović.
INCIDENTI KOJI NISU RIJETKOST
Iako smo posebno osjetljivi kad se radi o oštećenjima u našem Gradu, ona se, nažalost, događaju diljem Europe. Ako govorimo o fontanama, najviše vandalizama zabilježeno je u Italiji. Primjerice, 2023. godine je 22-godišnji njemački turist oštetio slavnu Neptunovu fontanu u Firenci, dok se penjao na nju radi fotografiranja. Odlomio je dio mramora na kočiji, a kad je skočio na konja, također je oštetio i kopito. Prema tadašnjim pisanjima medija, šteta je procijenjena na 5000 eura, a za turista se predviđala pozamašna kazna. Otkriven je putem nadzornih kamera. Nije to bio jedini slučaj u Italiji, pa je tako ove godine u ožujku Novozelanđanin dobio kaznu od 500 eura i doživotnu zabranu pristupa Fontani di Trevi jer je u nju skočio alkoholiziran, nakon što se otrgnuo policijskim službenicima koji su ga htjeli, s grupom prijatelja, odmaknuti od fontane. Ima još sličnih primje-
ra iz Rima, nevezanih za fontane. Tako je prilikom posjete Panteonu 2017. godine Rumunjka namjerno slomila dva drvena kandelabra (višekraki držač za cvijeće) iz 18. stoljeća, bacivši ih na pod. Uhićena je i optužena za oštećenje kulturnog dobra.
Bilježe se i problemi na poznatim Španjolskim skalama, a dva incidenta su se dogodila 2022. godine. U prvom događaju u svibnju, saudijski turist se odvezao autom niz skale, čime ih je, naravno, oštetio. Naknadno je priveden i optužen za štetu na kulturnoj baštini. U lipnju, američki turisti su se spustili skuterom niz skale i oštetili komadić mramora, a šteta je procijenjena na čak 25 tisuća eura. Dobili su kazne i zabranu pristupa dva dana. Zanimljivo je, osim vožnje, ni sjedanje nije dozvoljeno na Španjolskim skalama te su i za to propisane kazne.
A to je samo mali dio slučajeva iz Italije, a mnoštvo ih je i u drugim zemljama. Oštećenja se, u modernom vremenu, vrlo često događaju zbog potrebe za što originalnijom fotografijom. Turisti tako ruše statue, dižu višestoljetne kamene blokove, rijetko poznavajući granice. Mnoge zemlje za to imaju i propisane rigorozne kazne, većinom novčane, a za neka oštećenja predviđene su čak i zatvorske kazne.
Što se tiče slučaja Male Onofrijeve fontane, teško je predvidjeti što bi se moglo dalje događati. Prema Kaznenom zakonu, osoba odgovorna za oštećenje mogla bi, ako se utvrdi namjera, biti kažnjena zatvorom u trajanju do pet godina. Ipak, ukoliko se dokaže da je šteta nastala nehajno, bez namjere, vjerojatnije je da će kazna biti znatno blaža, primjerice novčana, uvjetna ili čak izostati. U ovom trenutku, dok se okolnosti još utvrđuju, fokus je ipak bio na što bržoj sanaciji, kako bi ovaj biser arhitekture ponovno zasjao punim sjajem.
Prema Kaznenom zakonu, osoba odgovorna za oštećenje mogla bi, ako se utvrdi namjera, biti kažnjena zatvorom u trajanju do pet godina. Ipak, ukoliko se dokaže da je šteta nastala nehajno, bez namjere, vjerojatnije je da će kazna biti znatno blaža, primjerice novčana, uvjetna ili čak izostati.
Posao pod pritiskom
Sezona u očima iznajmljivača:
“U
jednom danu poželim po deset puta pobjeći od gostiju, ali zimi mi nedostaju”
Sezona u Dubrovniku svake godine krene žustro, a s prvim valovima turista dolazi i nezaobilazna serija pritužbi – na vrijeme, cijene, gužve, komarce, čak i na to kako ptice preglasno pjevaju.
Gosti su ti čiji se glas najčešće čuje – online recenzije, komentari i ocjene redovito oblikuju javnu sliku o destinaciji i usluzi. No, rijetko se govori o drugoj strani pa je pitanje kako se s tim ‘mušicama’ nose domaći iznajmljivači?
Za mnoge Dubrovčane, iznajmljivanje apartmana nije samo izvor prihoda nego i svakodnevni susret s različitim kulturama, navikama i budimo iskreni, zahtjevima koji ponekad graniče s apsurdnim. U jeku sezone, strpljenje zna biti na kušnji, a granica između gostoprimstva i gubitka živaca vrlo tanka.
Zanimalo nas je: što sve domaće iznajmljivače frustrira kod gostiju, koje su situacije koje nikad ne zaborave, i jesu li uopće u prilici reći ‘ne’ kad gosti prelaze granice?
Danas je sve ubrzano, govori nam Slavica Grkeš koja je dugi niz godina u poslu iznajmljivanja smještaja te dodaje kako je posao dinamičniji nego prije jer je puno više posla i ‘obrtaja’.
GOSTI IZ PAKLA I SMIJEŠNI ZAHTJEVI
„Moja baba iznajmljuje već 60 godina, odrasla sam s gostima u kući i prije nego sam ušla u agencijski posao upravljanja nekretninama. Svi znamo da su prije gosti dolazili i na dva-tri tjedna, bili smo više odmorišna destinacija, sada smo tranzitna. Gosti žele i traže puno više, ali to je logično, svijet se ubrzano mijenja“, kazuje Grkeš koja se svakodnevno susreće s nizom izazova u svom poslu poput popravaka, traženja ranih ulazaka, kasnijih izlazaka, ograničenog vremenskog perioda kada sve moraju stići tako da svaki sljedeći gost misli da je jedini i najbitniji.
PRISJETILA SE ‘GOSTIJU IZ PAKLA’. „Bila je to jedna muška ekipa iz Emirata. Oni su toliko demolirali stan da smo morali zaključati za par sljedećih rezervacija da vratimo sve u prvobitno stanje i popravimo. Ne želim se sjećat tog kaosa i nepoštovanja“, kazuje ona.
A bilo je tu i neobičnih pa i smiješnih zahtjeva.
„Jednom nas je gošća tražila da fizički dođemo ukloniti mačku koja je spavala na terasi. Jednom sam provela dan sa starijim bračnim parom Amerikanaca jer se nikako nisu snalazili kako da prijave štetu na autu jer su sve radili preko agenta, pa sam se vozika-
Rijetko se govori o drugoj strani pa je pitanje - kako se s tim ‘mušicama’ nose domaći iznajmljivači?
la okolo, prevodila, animirala, doslovno 12 sati provela s njima jer mi je bilo žao. Oni su na kraju svaki dan do ostatka boravka dolazili u agenciju s poklonima za svih jer nisu mogli vjerovat da nećemo nikakvu asistenciju naplatit. Nedavno smo bili u potrazi za gostom koji je nestao, pa nam se javio iz Škotske, ali nemamo pojma kako se vratio tamo kad je nama ostavio sve dokumente. Bude svakakvih situacija, ali ‘survival mode’ to potisne jer je samo bitno da se svaki zadatak po redu odrađuje pa nismo baš u mogućnosti misliti o sadašnjem trenutku“, govori Grkeš.
S NEPRISTOJNIM SAMO HLADNO
Dodaje kako svakom gostu pristupa jednako s poštovanjem, no oni se ipak razlikuju.
„Domaći, kojih nemamo puno, su tu većinom kratko ili nekim poslom. Kad imamo, ne osjetimo ih. Stranci su nešto osebujniji, opet ovisi koja nacionalnost.
Indijci i Izraelci nas tretiraju kao da smo hoteli s pet zvjezdica, Amerikanci i Britanci su najjednostavniji“, iznosi ona.
Na pitanje kako se nosi s nepristojnim gostima ili onima koji krše kućni red, odgovara kako sve ovisi kako
Piše
Aida Čakić foto Grgo Jelavić/Pixsell
Jednom nas je gošća tražila da fizički dođemo ukloniti mačku koja je spavala na terasi. Jednom sam provela dan sa starijim bračnim parom Amerikanaca jer se nikako nisu snalazili kako da prijave štetu na autu jer su sve radili preko agenta, pa sam se vozikala okolo, prevodila, animirala, doslovno 12 sati provela s njima jer mi je bilo žao.
Slavica Grkeš dugi niz godina je u poslu iznajmljivanja smještaja. Njezina baka iznajmljuje već 60 godina, odrasla je s gostima u kući i prije nego je ušla u agencijski posao upravljanja nekretninama. U idućih deset godina vidi se u poslu renoviranju derutnih objekata.
je raspoložena i koliko su prekršili kućni red.
“Prije sam se više ustručavala radi prijetnje ocjenama, sad ih hladno izbacim ako pretjeraju. Negdje moraju naučiti”
„Prije sam se više ustručavala radi prijetnje ocjenama, sad ih hladno izbacim ako pretjeraju. Negdje moraju naučiti“, navodi.
Crveni alarm za nju je ako vidi neke posebne zahtjeve pri rezervaciji.
„Primjerice ako netko rezervira apartman gdje nigdje ne piše da ima pogled na more i stavi u special requests ‘sea view’. Ili tako neke zahtjeve koji su nerealni. Samo im napišemo da to nema i da ćemo im dat besplatan otkaz rezervacije jer znamo da će bit razočaranje u prvom kontaktu. Pa bolje ga izbjeći na vrijeme“, navodi Grkeš koja se ne koristi nekim posebnim trikovima kako goste navesti da ostave dobre recenzije.
POSAO S DVIJE STRANE MEDALJE
„Ne tjeramo ih, pustimo sve da sami odrade i odgovorimo na recenziju ako je ostave i to je to. Stvarno ne volimo gubiti vrijeme na to, više se posvetimo da
im sve bude dobro pa da se ne moramo ‘tresti’ od loših recenzija“, moto je kojim se ona vodi.
Zanimljivo je kako joj tijekom sezone često padne na pamet da sve proda i ode živjeti u šumu ili da se bavi nekim poslom koji isključuje komunikaciju s ljudima, posebice s gostima.
„Svaki dan do podne, barem četiri puta pomislim na to, a od podne do tri još nekih šest, a iza tri te želje i pokušaji opadaju jer gosti dolaze pa je samo bitno da ih sve smjestimo i da bude sve OK. Pojavi se nekad poziv oko ponoć da žele još šampona ili deterdženta za robu, napori koje tada ulažem da zadržim smirenu boju glasa su mjerljivi čišćenju šest apartmana. Veći je problem sezonalnost pa se tako nekoliko mjeseci ‘ubijamo’, a onda nam zimi nedostaju. Nekad imam osjećaj da radim u kazalištu, namještamo scenografiju za predstavu za koju su platili ulaznicu, a mi smo svi i vidljivi glumci i nevidljivo tehničko osoblje u ludim uvjetima i ograničenom vremenskom roku“, opisuje Slavica Grkeš posao koji je prilično turbulentan i naporan.
Grkeš smatra kako je posao s iznajmlivanjem stresan i iznajmljivači se sami moraju pomiriti s tim kakav je posao i sukladno tome se razvijati.
„Nema ništa od kukanja i ‘puhanja’ na svaku situaciju, samo se produbljuje nemir. Realno, od 50 dolazaka dnevno, osjetimo pet, ostalo prođe bezbolno. Gosti su informiraniji i manje nas pitaju informacije jer im vjerojatno pomognu ChatGPT i Google. Bilo bi zgodno promijeniti sezonalnost, da cijelu godinu ‘raduckamo’ i da nije ovako intenzivno ljeti, a mrtvo zimi, nego da je raspoređeno. Velik nam je i PDV, nameti i najmovi jer se sve plaća cijelu godinu tako da u sedam mjeseci moramo zaraditi za 12“, kazala je Grkeš. U idućih deset godina ona se vidi u poslu renoviranja derutnih objekata.
„Želim ‘izvlačiti’ priču iz svake nekretnine posebno i time stvoriti neki doživljaj. Dok god nam gosti budu htjeli dolaziti, trebat će negdje spavati, a ja uživam iz neuglednih prostora napravit slatka mjesta i baze za istraživanje“, zaključila je za Dubrovački dnevnik Slavica Grkeš.
“Pojavi se nekad poziv oko ponoć da žele još šampona ili deterdženta za robu, napori koje tada ulažem da zadržim smirenu boju glasa su mjerljivi čišćenju šest apartmana”
Gosti su ti čiji se glas najčešće čuje – online recenzije, komentari i ocjene redovito oblikuju javnu sliku o destinaciji i usluzi
Napreduju radovi na
dogradnji i rekonstrukciji OŠ Mokošica
Radovi na dogradnji i rekonstrukciji Osnovne škole Mokošica odvijaju se prema planu, a njihovim završetkom škola u Mokošici će, kao posljednja gradska osnovna škola, ući u režim izvođenja nastave u jednoj smjeni. Investicija je u cijelosti financirana bespovratnim sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske u iznosu 10.093.680,21 eura. Dogradnja škole izvodi se na prostoru postojećeg vanjskog igrališta, smještenog istočno od glavne školske zgrade i sportske dvorane. Na terenu su trenutno u tijeku armirano-betonski radovi: izrađuju se temelji, uskoro slijedi postavljanje podne ploče suterena, potporni zidovi su već izbetonirani, a započelo je i uređenje parkirališta iza školske dvorane.
Značajan doprinos realizaciji projekta pruža i novoizgrađena spojna cesta Tamarić. Osim što olakšava pristup i prometovanje tijekom izvođenja radova, nakon završetka dogradnje omogućit će i uvođenje autobusne
linije do same škole, čime će se dodatno unaprijediti prometna povezanost ovog dijela Mokošice. Škola Mokošica treća je nova škola koju Grad Dubrovnik realizira u posljednjih 8 godina. Nakon dovršetka radova, škola će raspolagati s ukupno 34 učionice, uključujući 18 novih, te pratećim kabinetima, polivalentnim prostorom, sanitarnim, tehničkim i gospodarskim prostorijama, uredima za administraciju, zbornicom, knjižnicom i vanjskim igralištem na krovu zgrade, a sve u skladu s važećim Normativima dimenzioniranja prostora osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Kontinuitet ulaganja u obrazovnu infrastrukturu nastavlja se i energetskom obnovom postojeće zgrade Osnovne škole Mokošica za koju je u tijeku javna nabava. I za ovaj projekt Grad Dubrovnik osigurao je sufinanciranje bespovratnim sredstvima Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u iznosu 1.638.432,98 eura.
Počeli radovi na sanaciji zida u Ulici Bartola
Kašića u Mokošici
Grad Dubrovnik započeo je radove na sanaciji potpornog zida u Ulici Bartola Kašića u Mokošici. Riječ je o zidu koji je bio statički ugrožen, a pravovremenom reakcijom Grada Dubrovnika spriječit će se daljnje propadanje.
Radove prema projektu sanacije, koji je izradila tvrtka Statički sustav, izvodi tvrtka Atis Dubrovnik d.o.o.. Planirano trajanje radova je 30 dana, a vrijednost investicije iznosi 29.500 eura (bez PDV-a).
Naručitelj radova je Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu.
Pokrenut postupak javne
nabave za izvođenje radova na Parku ispod platane na Pilama
Grad Dubrovnik pokrenuo je postupak javne nabave za izvođenje radova na uređenju Parka ispod platane na Pilama, a rok za dostavu ponuda je 29. kolovoza 2025.
Radovi se provode u sklopu projekta „Mreža zelene infrastrukture: parkovi Gradac, Pile i Platana“, prijavljenog kroz ITU mehanizam u okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021. – 2027., čiji je cilj unaprijediti javne prostore i podići kvalitetu života građana kroz razvoj zelene infrastrukture. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije, a Gradu Dubrovniku dodijeljen je iznos od 5.558.382,00 eura.
Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je kako je riječ o projektu koji je dio šire strategije očuvanja okoliša, održivog urbanog razvoja i brige
za zelene površine kao ključne sastavnice politike ove gradske uprave. Krajobrazno rješenje, koje je izradio Studio Landa d.o.o. za krajobraznu arhitekturu, predviđa poboljšanje stanišnih uvjeta za Platanus orientalis L. – azijsku platanu koja uživa status Spomenika parkovne arhitekture – te stvaranje novog javnog prostora za građane i posjetitelje. Plato će biti preoblikovan u suvremenu oazu odmora koja će rasteretiti prometno i turistički opterećen prostor Brsalja, a opremit će se urbanom opremom poput klupa za odmor i sjedalica na skalinima, a od materijala koristit će kamen, šljunak, drvo. Hortikulturno oplemenjivanje uključivat će sadnju autohtonih vrsta poput lovora i mirte. Projekt također obuhvaća sanaciju ogradnih zidova pla-
toa, uređenje parkirališta za mopede te izgradnju sanitarnog čvora. Prostor ispod platane predstavlja ostatak povijesnog vrta iz 18. stoljeća, a sama platana – najveće stablo na području Pila – pod preventivnom je zaštitom od 2007., dok je od 2010. godine službeno zaštićena kao Spomenik parkovne arhitekture.
Projekt „Mreža zelene infrastrukture“ obuhvaća i cjelovitu obnovu Parka Gradac – prvu nakon njegova otvaranja 1898. godine – te sveobuhvatno uređenje Parka u Pilama, a radovi na oba ova parka već su u tijeku. Ukupno, kroz ITU mehanizam Dubrovniku i okolnim općinama na raspolaganju je 22 milijuna eura za provedbu strateških projekata s ciljem jačanja urbane otpornosti, dostupnosti javnih sadržaja i očuvanja prirodnih resursa.
BIVŠI NAČELNIK ‘KRIMOVACA’
Ivan Mrđen: Nekad je policija imala više ‘odriješene ruke’
Rođeni ste u Sinju, a o policiji ste sanjali još kao dječak. Nakon vojske i Škole rezervnih časnika 1982.godine, odlazite na dodatnu obuku u Valbandon kod Pule, a 1983. ste kao policajac raspoređeni u Dubrovnik. Počeo sam raditi kao policajac pozornik u povijesnoj jezgri. Tad je najteže bilo nadzirati javni red i mir: betule su radile samo tako, a turista je, čini mi se, bilo više nego danas. Stradun je noću bio pun mladosti koja šeta, kao da je podne. No, bez restorana i kafića, osim Cele i Manona. Ljudi su stajali uz izloge i zidove, a policiji je sve bilo zahtjevno zbog mase ljudi i često se događalo da se netko potuče ili pijan naruši red i mir. Danas više nema pozornika jer je MUP, vjerojatno zbog financija i smanjenja ljudstva, reorganizirao službu te je ukinuto pozorništvo. Uveli su policajce u zajednici koji bi trebali biti u svim gradskim kvartovima kako bi upoznali ljude te, na određeni način djelovali čak i samostalno, bez posebnog radnog naloga i radnog vremena. Mislim da to nikad nije zaživjelo. Na Babinom kuku živim puna dva desetljeća, a još ne znam tko je policajac u tom kvartu! U službi sam bio cijelu karijeru i mislim da bih trebao znati tko je ta ‘polazna točka’ policije! Doma mi često kažu: jednom policajac, uvijek policajac. Nije to zaludu, jer u svima nama koji smo taj posao radili i jeli taj kruh, još teče ‘policijska krv’. Ne baš kao kad smo bili aktivni, ali uvijek imamo otvorene oči i uši. To je profesionalna deformacija. Jer, kud će bolji policajac u zajednici od pozornika koji je u kvartu barem jednu smjenu? Sjećam se kako sam par godina kao pozornik znao imena sve male djece u Gradu,
koji je tad imao pet tisuća stanovnika. Trudio sam se živjeti s Gradom, da ih prihvatim i oni mene. Priznajem, s ljudima sam imao vrlo malo problema, a incidente sam rješavao većinom kroz razgovor!
SAMO DEVET INSPEKTORA
Je li bilo velikih incidenata?
Najteže što bi se dogodilo bila je poneka tučnjava, ali noževa i oružja nije bilo! Bitno je da sam s tek 23-24 godine, ne visok 2 metra niti 100 kg, svojom pojavom trebao zavesti red i mir, ali se tad policajac poštivao! Ako bi došlo do tučnjave, kad bih se pojavio i rekao “Prestani!“, oni bi prestali! Uopće nije trebalo uporabiti palicu ili, ne daj Bože, oružje! Ne sjećam se da sam koristio gumenu palicu i nekog morao udariti da prestane! Svaki put sam stao između njih, uzeo podatke i često bih sukobljene izmirio pa bismo otišli na piće.
Tijekom sezone ste išli i na otoke?
Da ne budem neskroman, moji bivši rukovoditelji su očito zaključili da mogu samostalno obavljati dio poslova pa su me zbog brojnih gostiju u sezoni, često slali na otoke. Gosti su se žalili da ne mogu spavati jer domaći dečki noću voze bučne i neregistrirane motocikle bez auspuha, pa su direktori hotela tražili policajce. Mogu reći da sam imao sreću i da mi je bilo lijepo na svim otocima, na Mljetu, Lopudu i Šipanu. Sama pojava policajca u odori je bila dovoljna da vlada red! Mladiće bih po dolasku legitimirao i zabranio vožnju, a meni je bilo dobro jer sam bio u hotelu uz dnevnice te plaćenu hranu i spavanje. Kao mladi policajac trudio sam se upoznati oto -
“Za razliku od kolega danas, mislim da smo tad imali puno šire ovlasti i odriješene ruke u postupanju. Nismo ništa svojevoljno radili, ali ni bili sputani administracijom i propisima kao danas, kad kolege ne mogu napraviti nijedan potez, a da to ne evidentiraju”
Bivši načelnik Odjela kriminalističke policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Ivan Mrđen, priča o počecima rada u policiji, napredovanju u karijeri te najtežim i najzanimljivijim slučajevima, ali i odlasku iz policije jer nije htio dozvoliti da manje stručni i sposobni s njime ‘brišu pod’ Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić
čane, a s mnogima sam i danas u kontaktu.
Postupno ste napredovali u karijeri?
Prošao sam u karijeri sve operativne policijske poslove, ni za jedan nisam molio da me tamo postave, a u Krim policiju su me 1985. šefovi ‘povukli’, na mjesto inspektora. Radio sam na otkrivanju kaznenih dijela i počinitelja, a grad je bio podijeljen u tri sektora: Lapad-Babin kuk, Grad-Ploče i Gruž-Mokošica. Svaki je sektor imao po tri inspektora. Policijska postaja Dubrovnik ih je imala samo devet, a s dvoje starijih kolega sam četiri godine radio u Lapadu. Jedan je kolega nadzirao vozila, drugi kuće i hotele, a ja sam pazio autokamp Solitudo kapaciteta osam tisuća gostiju! Svako sam jutro odradio desetak očevida u šatorima. Danas prednjače kamperi, a lopovi su uglavnom noću provaljivali dok gosti spavaju: žiletom bi izrezali otvor na šatoru, provukli ruku, uzeli torbu ili fotoaparat te nestajali u noći. Nadzornih kamera tad nije bilo, ali smo isključivo terenskim radom rješavali 70 posto kaznenih dijela. Često smo
legitimirali nepoznate ljude i privodili bi ih u Villa Palmu, gdje bi slijedio dugi informativni razgovor. Tako smo to rješavali!
Veliki problem tad su bili brojni lopovi sezonci iz unutrašnjosti bivše Jugoslavije?
Najčešće su bili iz Trebinja i Herceg Novog, a posebno đepari Rumunji i Mađari. Provaljivalo se često preko balkona u hotelske sobe i sjećam se provale u hotel Bellevue. Na očevidu sam primijetio otisak cipele na oluku i zaključio da je u hotelsku sobu mogao ući samo kroz prozor, penjući se uz oluk iznad provalije ispod stijene. Tako se i spustio, a da je pao na plaži bi ga kupili u tisuće komada! Tad smo radili na našu odgovornost, što se danas tako više ne radi. Često smo zbog prijave boravka radili racije osoba koje su se skrivale većinom na Nuncijati, kao dislociranom naselju koje se uveliko gradilo, često bez građevinskih dozvola. Sjećate se sigurno da ste fizičke radnike tad mogli naći kod place u Gružu: samo prođete vozilom i već se mnogi nude. Provalnici su često bili ti nad -
“Najteži slučaj u mojoj karijeri bilo je ubojstvo na Šipanu djevojke
Ane Zelen, što smo radili punih mjesec dana. Oformio sam ekipu inspektora koje sam osobno vodio i koji su na otoku radili dok slučaj nisu riješili. Prvi put u Hrvatskoj uz DNKanalizu, na očevidu smo izuzeli spermu počinitelja”
“Krađa je u poraću
bilo i od naših ljudi koji su se htjeli okoristiti. Imali smo niz problema, bilo nam je teško pristupiti tim ljudima jer je uveliko bio raširen animozitet policije i vojske koja si je, dijelom davala pravo da, budući oslobađaju područje, policiju podcjenjivački nazivaju ‘čoškari’ kao da smo niža klasa”
ničari koji su zbog novca operirali po gradu.
PROVALA U BELLEVUE
Prilika je za digresiju: usporedite način rada nekad i danas?
Za razliku od kolega danas, mislim da smo tad imali puno šire ovlasti i odriješene ruke u postupanju. Nismo ništa svojevoljno radili, ali ni bili sputani administracijom i propisima kao danas, kad kolege ne mogu napraviti nijedan potez, a da to ne evidentiraju. Svaki obavijesni razgovor u policijskoj postaji se mora snimati! To opterećuje jer ne možete isljeđivati kazneno djelo kad znate da vas snima kamera i da to će gledati, ocjenjivati vaše postupke i zaključke Državno odvjetništvo. Mi smo imali priličnu slobodu te smo često bez sudskog naloga ulazili u objekt i legitimirali. Na Nuncijati bi u jednoj prostoriji punoj dima od cigareta i kakvih sve mirisa, našli 20 ljudi na madracima i legitimirali ih. Privodili smo u postaju one za koje smo osjetili sumnju, a sve obrade smo radili uz dugotrajne razgovore i psihološku procjenu. Uvijek se rješenje tražilo u priznanju osumnjičenih. I uspijevali smo ga dobiti, a kad pri -
zna, odvede nas gdje su ukradeni predmeti. Tamo smo pronašli i ovog iz Bellevuea. Pronašli smo obuću sličnu otisku na zidu, usporedili i utvrdili da je to ono što tražimo. Imali smo tisuće sličnih djela, ali je ova provala zanimljiva zbog visine i stoga što se provalnik izložio smrtnoj opasnosti za nešto ni približno vrijedno. Tad su se iz hotelskih soba najčešće krale torbice, fotoaparati i kamere koje su prodavane budzašto, “ispod ruke“.
Tko je htio riskirati, mogao je kupiti kvalitetnu opremu. Što se još kralo?
Bilo je i mnogo provala u automobile, najčešće su meta bili radiokasetofoni, a ‘Pionir’ je bio vrh. Kad bi lopovi u vozilu vidjeli to ili torbicu, kamenom bi razbijali bočna stakla i krali.
Postali ste šef krim policije kad je stil rada promijenjen, kad Ravnateljstvo ne dozvoljava samoinicijativu. Što pamtite iz vremena ‘šefovanja’?
U međuvremenu sam se doškolovao na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu. Nakon četiri godine rada kao inspektor, premješten sam 1988. i za pomoćnika zapovjednika Policijske postaje u Cavtat. Osam mjeseci prije rata sam imenovan za zapovjednika PP Cavtat i tako dočekao rat. Kako sam bio i rezervni poručnik, bio sam zapovjednikom obrane od Postranja do Molunta dok nismo pali. Po povratku u Dubrovnik, bio sam iza rata prvo pomoćnik za Krim policiju, a potom šef Odsjeka općeg kriminaliteta. Imao sam uzlaznu putanju bez ‘preskakanja’ i očito sam u svemu bio uspješan. Krajem 1995., postajem načelnik Odjela krim policije, gdje ostajem do 2004. i umirovljenja na moj zahtjev.
Opišite malo poslijeratno vrijeme jer bili ste uprava koja je među prvima rješavala i one koji su u ratu krali?
I mi smo, kao sve službe, imali dio ljudi srpske nacionalnosti, mnogi kvalitetni i korisni, ali su nas neki iz njima znanih razloga napustili te nam je kadar prilično ‘osakaćen’. Krađa je u poraću bilo i od naših ljudi koji su se htjeli okoristiti. Imali smo niz problema, bilo nam je teško pristupiti tim ljudima jer je uveliko bio raširen animozitet policije i vojske koja si je, dijelom davala pravo, budući da oslobađaju područje, policiju podcjenjivački nazivaju ‘čoškari’ kao da smo niža klasa. Bilo je vrlo teško raditi kad imate oružanu jedinicu u Župi, a podmetnuta je naprava u prethodno temeljito opljačkanu kuću. Vojna policija je bila u začetku, ustrojena, ali ne i obučena, a nama je bilo teško tamo doći i
“Budući da nisam htio dopustiti da se sa mnom ‘briše pod’, posebno ne od strane ljudi koji mi nisu bili profesionalno i stručno dorasli, promptno sam odlučio otići u prijevremenu starosnu mirovinu. Otišao sam s 44 godine života, u punoj radnoj i stručnoj snazi, kad sam mogao još puno doprinijeti radu službe. No, danas sam zadovoljan svojom odlukom: mislim da sam si produžio život jer sam se nesebično davao u svom poslu, a to čovjeka jako troši”
nekog istražiti jer se to tumačilo kao napad na vojsku. Bili su jako kvalitetni, htjeli su učiti, ali nisu znali posao policije. S njima se danas lijepo pozdravim i popijemo piće, a Odjel krim policije im je dosta pomagao u samostalnom ustroju Krim vojne policije. Vjerujem da sam im osobno, i sve službe koje sam vodio, dosta u svemu pomogli.
ČISTKA U POLICIJI
Tad se pojavljuju oblici kriminala kakvih prije nije bilo. Što je bilo najteže?
Postupno prestaju provalne krađe u kioske, automobile, kampove i hotele, a droga postaje najveći izazov jer je riječ o velikoj imovinskoj koristi. Dogodilo se da se labilniji dečki, koje su ratne okolnosti možda natjerale da prvi put kušaju drogu koja je kolala u ratu, okrenu dilanju koje postaje najveći izazov. Iako je Krim policija bila u začetku, mislim da je Narko odsjek sa samo pet-šest ljudi bio vrlo učinkovit. Pomogla je i temeljna policija, ali puno manje jer ne može policajac u odori zateći nekog s drogom: vidljiv je, a moji su inspektori to dan i noć radili u civilnoj odjeći. I bilo je uspjeha!
Tad su se načelnici PU često mijenjali. Koga se sjećate?
Imam što reći u svezi svih. Neću o imenima.
Osobno sam prošao sve faze od pozornika do načelnika. Bilo je vrsnih rukovoditelja, ali i “promašenih slučajeva“. Oni su bili menadžeri, ne operativci. Krajem 2004. na mjesto ministra MUP -a postavljen je liječnik Marijan Mlinarić. Započeo je s kadroviranjem od dna do vrha MUP -a. Rekao bih: pravio je čistku i u vrlo kratkom periodu, preko načelnika policijskih uprava koje je po raznim kriterijima osobno postavio, na razini države je smijenio oko 250 operativaca rukovoditelja od kojih mnoge osobno poznajem i tvrdim d su bili pravi profesionalci te izvrsni ljudi i veliki stručnjaci. Čistka je uslijedila i u našoj policijskoj upravi: nakon mnogih rukovoditelja koji su doživjeli tu sudbinu, jednog jutra u rujnu 2004. godine na red sam došao i ja. Unatoč izvrsnim radnim učincima te pohvalama struke i samog vrha MUP -a, zamjereno mi je da sam se ‘zasitio posla’ te mi je sugerirano da izaberem drugu dužnost jer više ne mogu biti načelnik Odjela krim policije. Budući da nisam htio dopustiti da se sa mnom ‘briše pod’, posebno ne od strane ljudi koji mi nisu bili profesionalno i stručno dorasli, promptno sam odlučio otići u prijevremenu starosnu mirovinu. Otišao sam s 44 godine života, u punoj radnoj i stručnoj snazi, kad sam mogao još puno doprinijeti radu službe. No, danas sam zadovoljan svojom odlukom:
“Moram naglasiti da je policijski posao izuzetno odgovoran i mukotrpan: najčešće daleko od očiju javnosti, pravi je to zanat kojeg treba dobro izbrusiti da bi bio uspješan u tom poslu. Posao je to koji ne poznaje noć i dan, nedjelju, praznik, vremenske uvjete, strah ili drugo poznato u ostalim poslovima”
mislim da sam si produžio život jer sam se nesebično davao u svom poslu, a to čovjeka jako troši.
NAJTEŽI SLUČAJ
Jako su vas cijenili u MUP -u, a priča se: i danas dio načelnika kad dođe na jug, prvo potraži vas, s vama popiju kavu pa tad odu u Villa Palmu. Koji vam je bio najteži slučaj u karijeri?
Sustav funkcionira. Nisam upoznat s učincima policije. Više se ne koristi negdašnji način rada jer ih zakon sputava! Ispitivanja su samo u prostoriji s kamerom, a nekad se istraživalo u hodniku pa i garaži! Danas je ‘Big brother’ najveća pomoć i sreća policije: grad je pun nadzornih kamera, privatnih i javnih. Radio sam s mnogim od današnjih inspektora, pametni su, vrlo kvalitetni i uspješni u svom poslu. Najteži slučaj u mojoj karijeri bilo je ubojstvo na Šipanu djevojke Ane Zelen, što smo radili punih mjesec dana. Oformio sam ekipu inspektora koje sam osobno vodio i koji su na otoku radili dok slučaj nisu riješili. Prvi put u Hrvatskoj uz DNK-ana-
lizu, na očevidu smo izuzeli spermu počinitelja. Doktor Milovan Kubat koji je sad šef na Šalati, je primijenio tu analizu, a mi smo prije rješenja morali obraditi skoro sve spolno zrele muškarce! Pomorska policija je danima privodila otočane u policiju na razgovore te smo dan i noć sve obrađivali do otkrića počinitelja. Tad smo mogli bez sudskog naloga ljude privesti i obrađivati, a ako utvrdimo da nisu krivi, jednostavno smo ih uz ispriku puštali. Morali smo tako, a danas se prvo moraju osigurati dokazi kao u krim serijama i uhićuje se tek uz osnovanu sumnju! To usporava rješavanje. Mi smo mogli ‘promašiti’, a oni danas ne smiju! Moram naglasiti da je policijski posao izuzetno odgovoran i mukotrpan: najčešće daleko od očiju javnosti, pravi je to zanat kojeg treba dobro izbrusiti da bi bio uspješan u tom poslu. Posao je to koji ne poznaje noć i dan, nedjelju, praznik, vremenske uvjete, strah ili drugo poznato u ostalim poslovima. Izuzetno cijenim i poštujem tu službu i sve koji svojim poštenim radom i zalaganjem doprinose da ona kvalitetno funkcionira.
Turističko
obrazovanje u praksi
Priča o Čingriji: Ladanjska vila postala je Akademis u kojem učenici ‘bruse’ zanat
Predivna vila postala je moderno središte praktične nastave u turizmu i ugostiteljstvu.
Učenici kroz stvarni rad razvijaju znanja i vještine potrebne za vrhunski turizam
Vila Čingrija, odnosno Akademis Čingrija danas je sastavni dio Regionalnog centra kompetentnosti Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik, uz Akademis Garište. O novoj ulozi nekadašnje ladanjske vile ‘dubrovačke gradonačelničke obitelji’, više je otkrio ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole Antun Perušina.
ZAHTJEVAN TEREN, A DANAS PRIMJER UKLAPANJA U OKOLIŠ
Vilu Čingrija je izgradio Melko Čingrija 1914. godine na predjelu između Boninova i poluotoka Lapada. Zemljište za gradnju vile, Melko je kupio 1912. godine kada je započela gradnja potpornih zidova, vrtova, a onda i same reprezentativne ladanjske vile. Gradnja je bila zahtjevna jer se imanje nalazilo iznad veoma strme i stjenovite morske obale. Međutim, vila i cijelo imanje su se odlično prilagodili prirodnoj konfigu-
raciji terena. U zidove vrta je ugrađen dio kamenih blokova i ukrasni kameni fragmenti iz srušenog dvorca Lorko koji se nalazio na Lapadskoj obali, a na čijem mjestu je danas izgrađena Vila Elisa. Vila Čingrija je smještena na adresi Ulica Pera Čingrije 1. Pero Čingrija je bio Melkov otac. Obojica su bili poznati političari i gradonačelnici grada Dubrovnika, a sa svojim obiteljima su živjeli u vili. Nakon završetka Drugog svjetskog rata vila je nacionalizirana pa je prešla u vlasništvo države. Od početka 80-ih godina do 2013. u vili je bilo smješteno dubrovačko dopisništvo HRT-a. Ugovor o kupoprodaji vile potpisuju 2019. godine gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković i ministar državne imovine Republike Hrvatske Goran Marić. Grad Dubrovnik dao je u zakup Vilu Čingriju Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a Županija ju je potom prepustila na uprav-
Piše Ivo Batričević, Antun Perušina foto Ivo Batričević
Akademisi su mjesto gdje se stječu ne samo znanja i vještine već izgrađuju i stavovi neophodni za vrhunski turizam.
ljanje tj. u podzakup Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik koja je uz pomoć EU sredstava i sredstava Županije, vrtove i vilu obnovila i opremila. Time Vila Čingrija postaje dio projekta uspostave Regionalnog centara kompetentnosti u sektoru turizam i ugostiteljstvo.
UČENJE TEMELJENO NA RADU
Danas je Vila Čingrija obnovljena, uređena i opremljena te stavljena u funkciju učenja temeljenog na radu. Koriste je učenici Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik, odnosno Regionalnog centra kompetentnosti, koji odrađuju praksu pod budnim okom svojih mentora i voditeljice Akademisa profesorice Hilarije Lozančić Benić.
Interesantno je da se učenici uz stručno vodstvo mentora osposobljavaju i usavršavaju, kako bi nakon školovanja postali kvalitetan turi-
stički kadar. Dok stavljanjem na tržište, koje ih dodatno ocjenjuje, osigurava se samoodrživost proizvoda i usluga. Kako bi se proces učenja temeljenog na radu zaokružio, u Vili Čingriji se iznajmljuju tri sobe kategorizirane s četiri zvjezdice, a restoran s vrhunskom ponudom dostupan je svima koji borave u Vili te domaćim i stranim posjetiteljima.
Odaziv domaćih gostiju u Akademisu Čingrija, na samom početku svoga rada je premašio sva očekivanja te su više od 80 posto domaći posjetitelji kojima se nudi popust od 15 posto. Restoran će biti otvoren cijelu godinu od 8 do 23:30 sati, bez ambicije da bude industrija, već laboratorij znanja, umijeća i gostoprimstva.
STVARANJE KADRA ZA VRHUNSKI TURIZAM Akademisi su mjesto gdje se stječu ne samo znanja i vještine već izgrađuju i stavovi neop -
Vrtovi vile dostupni tijekom cijelog dana za uživanje i odmor svim domaćim i stranim posjetiteljima za vrijeme radnog vremena.
hodni za vrhunski turizam. Prostrane tarace te prostori u samoj vili primaju goste uz visoki standard usluge i vrhunsku kuhinju. Jutra su rezervirana za kave, domaće kolače i pažljivo pripremljene koktele.
Važno je napomenuti da su vrtovi vile dostupni tijekom cijelog dana za uživanje i odmor svim domaćim i stranim posjetiteljima za vrijeme radnog vremena. Istočni dio vrtova još treba obnoviti, a fontana i dječak u središtu vodoskoka pripremaju se za stručnu obnovu jer je postojeći slomljen. Svi izvedeni radovi su odrađeni uz odobrenje Konzervatorskog odjela Dubrovnik te se pazilo na svaku pojedinost u vili, a novi parket i namještaj je pri -
lagođen staroj zgradi i modernim standardima. Sve ostalo je u izvornom stanju. Također se i u vrtovima vile pazilo na svako stablo da ostane izvorno te su se neka stabla stručno premještala kako se ni bi morala skroz ukloniti. Nakon ulaska u zgradu vile, dočekat će vas bista Afrodite i mini recepcija koja se uklopila u prostor, jer je napravljena da izgleda kao mini desk koji se jedva primjeti, ali je u skladu sa zgradom starom 111 godina. Posjetite i Vi jednu od najljepših vila u Dubrovniku s jedinstvenim pogledom na more uz vrtove s autohtonim stablima, niskim raslinjem i tišini koju jedino remeti šum mora i cvrkut ptica.
sinonim za kvalitetu, stručnost i cjelovitu brigu
Body Balance Dubrovnik – centar zdravlja na jednom mjestu!
Kad nešto novo stiže u Grad - često dolazi s njihovom adresom
Skoro će i desetljeće otkako je Body Balance u Dubrovniku sinonim za kvalitetu, stručnost i cjelovitu brigu o zdravlju.
Prvi su i jedini centar u Dubrovniku koji objedinjuje sve ključne segmente zdravlja - fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, integrativni način vježbanja, dijagnostiku zdravstvenog stanja i klinički nutricionizam. Kada se govori o ‘prvacima’; u Dubrovniku su pioniri s diplomom osteopatije, akupunkture i elektroakupunkture.
Kako kažu iz Body Balance centra – nije im cilj biti prvi, nego jednostavno prepoznaju kakva je pomoć potrebna Dubrovčanima i Dubrovkinjama u pogledu zdravlja.
Nismo se iznenadili kada su nam otkrili da će uskoro biti i korak ispred u tehnološkom smislu razvijanja digitalnog sustava te u drugom projektu, a koji je vezan za struku, znanje te edukaciju.
JEDNA ADRESA – RJEŠENJE BEZ GRANICA!
Kada ne znate otkud početi, krenite u točku gdje će se svi smjerovi spojiti - bilo da tražite lokomotornu korekciju ili biokemijsku ravnotežu,
Body Balance centar je cjelovito mjesto gdje terapija, dijagnostika i vježbanje zajedno pronađu rješenje za vaše probleme!
Vjeruje se kako zdravlje nije stvar jednog i izričitog pristupa, zato se i nudi širok raspon usluga koje se međusobno nadopunjuju i vode ka cjelovitom oporavku i prevenciji:
FIZIKALNA/ MANUALNA TERAPIJA I
REHABILITACIJA
Različite terapijske usluge prilagođene širokom spektru ljudi svih populacija i dobnih skupina – od post-operativne rehabilitacije do osoba s akutnim ili kroničnim bolovima u bilo kojoj regiji tijela, s ozljedama mišića, tetiva, ligamenata, zglobova, oštećenja, kompresije i različi-
tih simptoma disfunkcije živaca (trnci, gubitak osjeta, utrnutost i sl.). te određena stanja poput glavobolja, vrtoglavica, konstipacije, inkontinencije, psiho-somatskih problema, posljedica autoimunih bolesti, itd.
INTEGRATIVNO VJEŽBANJE
Usluge usmjerene na poboljšanje tjelesnog zdravlja kroz pokret primjenjujući pritom individualni ili grupni pristup za sve populacije; rekreativci, sportaši, osobe „zlatne“ životne dobi, post-operativno i kineziterapijsko vježbanje. Vježbanje se može provoditi u funkcionalnoj dvorani ili na reformer spravama pod stručnim vodstvom kineziologa, kineziterapeuta ili reformer instruktora; zavisno o potrebi klijenta.
DIJAGNOSTIKA I EVALUACIJA
ZDRAVSTVENOG STATUSA
Usluga koja pruža sveobuhvatan pregled i preciznu analizu zdravstvenog statusa prikupljanjem rezultata analize biorezonance, podataka detaljne anamneze, analizom biokemijskih parametara (krvna slika), morfološka obilježja, UZV, spiroergometrija te mjerenje sastava tijela. Ovakav pristup je posebno koristan pojedinci-
ma koje žele saznati detaljnije o svom zdravlju ili se suočavaju s neobjašnjenim ili nerazjašnjenim simptomima i bolovima.
Više informacija možete dobiti slanjem elektroničke poruke na bodybalance.du@gmail.com ili pozivom na broj +385 95 4252 101. Vizualnu percepciju koncepta djelovanja centra možete pratiti na Instagram stranici bodybalance_du
STOLJETNA TRADICIJA
Bili smo na berbi soli u Stonu: „Ne odustajemo, bit će tretirana kao ljekovita!“
Početkom ovog tjedna u stonskoj Solani je održana tradicionalna berba soli i nastavljena stoljećima duga tradicija proizvodnje na način istovjetan i znan od davnina, kao od prvog spomena
Solane u povijesnim arhivima Dubrovačke Republike.
U vjerojatno najstarijoj aktivnoj solani na svijetu proizvodni je proces ostao u cijelosti prirodan: u njemu sudjeluju samo more, sunce, vjetar i ljudi bez kojih ne bi bilo ni ove Solane. Sol se još uvijek dobiva prirodno, isparavanjem morske vode u velikim plitkim bazenima kojih je nekad bilo više desetina (kažu: čak 58), od kojih je 11 kristalizacijskih. Ipak, danas se sol vadi iz samo dva bazena: to su Mundo (svijet) i Frano, nazvan po sv. Franju. Po svecima su nazvani i ostali bazeni: Anton, Baltazar, Ivan, Josip, Nikola, Petar i Pavao, a Vlaho i Lazar su bazeni koji su zatvoreni kratko nakon pada Dubrovačke Republike. Iz njih se brala najkvalitetnija i najbjelja sol.
NEPREKINUTA TRADICIJA
Tradicija nije prekinuta ni ove godine, a berači su ponovno došli iz Konavala, Dubrovnika, Primorja i Stona te Korčule i Kaštela, ali i susjedne Hercegovine. Svi su došli otvorenog srca i puni volje pomoći Stonjanima, a prijave su u Solanu počele stizati i prije nego je objelodanjen “Otvoreni poziv za volontere“ za berbu 19. i 20. kolovoza. Volonterima je najavljeno kako se od njih očekuju rad i ozbiljnost, a da ih čekaju lagana lopata, prikladna radna odjeća, uživanje ispod poznatih stonskih zidina i sol za godišnje obiteljske potrebe. Glede ića i pića Uprava je u proglasu obećala uživanje u plodovima mora Malostonskog zaljeva, a sve prigotovljeno na tradicionalni način uz asistenciju direktora Solane Svetana Pejića i uživanje
poznatih stonskih vina. Doista, više nema smještaja u Solani, koji je svojedobno omogućavan turistima beračima, ali objed i osvježenje nisu izostali, kao ni vedro raspoloženje, čak i onda kad se sunce tek oko 8 sati promililo iza brda koja okružuju Solanu i ubrzo zagrijalo. Prva ovogodišnja berba, kasnija no inače, počela je u utorak 19. kolovoza oko 6 sati ujutro. Srećom po berače, dan je već okraćao i oni su iskoristili prigodu da s drvenim lopatama grupiraju u “štrafte“, kako nazivaju dugačke bijele linije za lakši ukrcaj soli u vagone. Uslijedilo bi njihov odvoz, da bi radni dan završio objedom na meniju kojeg su se našle kamenice i juha
Piše Ahmet Kalajdžić Foto Ahmet Kalajdžić
Priprema tračnica za berbu i vagonete
od kamenica, morska jaja i riba pečena u soli te još neke lokalne delicije.
Đuro Bobić je umirovljeni i prema potrebi još aktivni vozač lokomotive u Solani. Sjetno priča da je podrijetlom iz sela poviše Slanoga, odakle mu je otac došao u Ston te izgradio kuću. U Solani je radio od 1974.godine, punih 36 godina. „Ovdje sam bio sve do mirovine, ali uvijek dođem i pomognem kad je berba. Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća smo sol znali vadili iz devet bazena, završavajući svaki dan po jedan bazen. Nakon devetog bi pauzirali. Ove je godine berba samo dva dana i sol vadimo samo iz dva bazena u kojima nije “propao“ asfalt. Inače su asfaltirani svi bazeni, ali je u mnogima ta prirodna podloga propala. Došli su nam i ove godine pomoći u berbi mnogi Hercegovci. Prije je znalo biti i po 70 berača, a često nam je pomagala i omladina. Tad se vadilo puno više soli, a i vrijeme je bilo bolje. Sad je drugačije jer se zbog klimatskih promjena sve poremetilo. Problem je što, ako se najavi kiša, ne možemo pokriti bazene da sačuvamo sol. Iz jednog se bazena moglo izvaditi i 95 tona soli, ali smo morali s berbom početi već u 5 sati ujutro i raditi sve do 16 ura“, govori.
I ZARUČNICA U BERBI
Trgovac Slobodan Palac je došao iz Gruda u Hercegovini i kaže da zbog druženja dolazi već deset godina.
„Ima cijela ekipa, uglavnom smo godinama u istom sastavu i redovito dolazimo, a pojedini samo rijetko izostanu zbog neodgodivih obveza. Svi smo navikli raditi, jer tko je naučio oko duhana i stekao iskustvo sa škijom, ovo mu je mila majka!“, priča nam. Najstariji berač soli Vjeko Andrijanić ima 72 godine.
„Jest, malo je teško raditi oko soli, ali za prijatelja nije teško! Pejić je pravi prijatelj i zato mu i pomažemo. Osobno ne znam koliko sam već puta došao u berbu soli. Nisam brojao, ali znam da sam tu već mnogo puno puta. Fizički posao kao ovaj nije lak, ali mi je najteže gurati vagone jer me boli koljeno. Ma, ne žalim se, gledajte tu su i dva dječaka, a ove godine u berbi je zaručnica sina Svetanove sestre. Znači buduća supruga njegova nećaka“, pojašnjava Vjeko i pokazuje na Ružicu Kovač koja je došla iz Zaprešića. „Rodom sam iz Livna, ali živim u Zaprešiću. Ovdje me doveo zaručnik i nije mi teško! Malo guranja i lopatanja je fizički napornije, ali se svi po-
Dan je počeo s drvenim lopatama u bazenu Mundo
vremeno odmorimo u hladu i popijemo vode. Ove sam godine jedina žena među beračima, ali su mi rekli da ih je lani bilo više. Preporučam svima da dođu na berbu te iskušaju osobne mogućnosti. Rad s beračima soli je vrlo zanimljivo iskustvo i o tome ću pričati djeci s kojom radim“, izjavila je.
Brat vlasnika Solane i bivši dubrovački ugostitelj
Berislav Bićo Pejić priznaje kako zbog svog posla ranije često nije bio u berbi, ali je po odlasku u mirovinu uporniji.
„Mogu reći da nema puno razlike između berbi, a radna ekipa je uvijek dobra i maksimalno se trudi. Ove godine je kiša dva puta odgodila berbu pa će i prinos soli vjerojatno biti manji nego lani. Ali, dobro je da je sunce zagrijalo nešto kasnije no inače. No, prigrijat će dok se sol bude ubacivala u vagone. Ipak, vjerujem da će sve za danas planirano biti gotovo do podneva“, govori. Umirovljeni policajac i ratni vojni invalid Željko
Marić tvrdi da mu je ovo već 24. ili 25. berba i da non-stop pomaže. „Zapravo sam tu od prve poratne berbe. Za prijatelja kao što je Svetan ništa nije teško! Kad već inzistirate, reći ću da je najteže skupljanje i pravljenje “štrafti“ te guranje vagona jer je u svakom od njih tona, tona i 100 kila soli! Dolazit ću dok god budem živ“, kaže Marić, a Bićov i Svetanov rođak Milan Pejić došao je iz Sovića dan uoči berbe i kaže da se dobro naspavao te pripremio za izazove berbe. „Tu sam redovito. Ništa nije teško onom tko je naučio raditi! Počeli smo oko 6 i stanemo tek da katkad popijemo vode, a već se radujem što ćemo na kraju svi složno zapjevati“, rekao je. Jedan od starijih berača je i umirovljeni ugostitelj Goran Čuljak koji je također došao iz Sovića kod Gruda. Ovo mu je već deseta berba.
„Mislim da je sudjelovanje u berbi osobni doprinos svih nas povijesti i tradiciji Pelješca i Stona.
Svi kažu da je lopatanje najteže
Slobodan Palac
Đuro Bobić
Ružica Kovač i Berislav Bićo Pejić
Naravno, dolazim i zbog druženja te samog Svetana koji je prava institucija i doajen ugostiteljstva. Berba je lijepa tradicija i tu treba “dati ruke“ koliko tko može. No, ne da se bilo tko “satre i polomi“, nego upravo da doprinese održanju tradicije“, poručio je.
AMBICIOZNI PLANOVI I EKO SOL
Posjet drevnoj Solani ne bi bio potpun ako nešto više ne kaže i vlasnik Svetan Pejić. Dok priča o ovoljetnoj berbi, doznajemo kako se svaki dan berbe očekuje po 75 do 80 tona soli. „Ukupno će, znači, berba donijeti oko 150 tona soli. Ako ovog ljeta dođe do druge berbe, očekujemo još oko 100 tona soli! Prije smo sol, inače, vadili svakih desetak dana, sve do jeseni i početka sezone kiša! Lani smo ubrali skoro 400 tona, ali ove godine malo kasnimo, iako još uvijek nije kasno i nadam se uspješnom završetku. Naša sol se mo-
že kupiti samo u privatnim butigama u Dubrovniku, a proizvodnja je mala jer ne dolazi iz 9 ili 18 bazena, nego samo iz dva, odnosno bazena Frano i Mundo. Prije tri tjedna, u tri je dana palo čak 68 litara kiše te smo morali odgoditi berbu soli koja bi inače završavala oko 24.kolovoza, odnosno sv.Bartula. Sva sol ide isključivo za prehrambene potrebe jer iz oštećenih bazena više ne vadimo industrijsku sol“, priča Svetan Pejić te sarkastično dodaje kako „nema ni potrebe, jer je uvoz jeftiniji“. „Naš projekt Solane Ston temelji se na ekološkoj proizvodnji. Cijeli je naš tim uvjeren da, ako obnovimo Solanu prema projektu iz 1997.godine, stonska sol će se prodavati kao ljekovita! To je jedina sol na svijetu bez aditiva! Medicina zbog zdravlja stalno upozorava “manje soli u prehrani“, ali tvrdim kako uopće nije problem sol nego aditivi koji se dodaju soli. Solana ima ukupno 58 bazena koji se dijele na pet grupa, a u doba Du-
Naporno i zamorno lopatanje
Lokomotiva vuče, ali gurati vagone i dalje treba
Direktor i vlasnik Solane Svetan Pejić
Željko Marić i Milan Pejić
Marin Džić je službovao u Solani 1553.godine
brovačke Republike je bilo 18 bazena od kojih po devet za “roso“ sol, a devet za “bianco“ sol. “Roso“ je bila za stoku, a “bianco“ za ljude. Posljednjih 120 godina “radi“ samo devet bazena. Godine 1886. u dio bazena je stavljen prirodni asfalt, onaj iz Vrgorca, koji je bio i prvi asfalt na ulicama nekih europskih gradova. Ali, uslijed ratova i potresa, taj je asfalt oštećen te ga treba dići i dno popločati kamenom. Ako pitate “zašto kamenom“, moj odgovor je: bazen po imenu Lazar popločan je u doba Republike kamenom i prema arhivima, u njemu se proizvodila najčišća i najbjelja sol za carski dvor. Ta je sol postizala i najveću cijenu, a kad danas pogledamo taj bazen, izgleda kao da je popločan tek prije par godina! Na njemu nema nikakvih oštećenja! Popločan je našim lokalnim kamenom i zaključili smo da, ako se tim kamenom popločaju svi kristalizacijski bazeni, ostaje nam vječiti spomenik, a mi ćemo iz njih dobivati eko sol“, iznosi Pejić.
“VIŠAK“ PRIJAVA
Pejić zaneseno priča kako im je za ovoljetnu berbu trebalo 30 berača ali ih se javilo 15 “viška“. Ipak, tvrdi kako zapravo nikad nije višak jer će se tad ljudi manje umaraju i lopataju! Bazen Mundo je poznat po tome što se iz njega sol dijelila građanima koji nisu imali novca da je kupe. Zakoni Dubrovačke Republike su bili strogi, ali pravedni i humani: sol je prodavana pod zlato, ali je sirotinji davana besplatno! Cijeli bi se svijet trebao ugledati na Republiku i kopirati njen Statut iz 1272.godine! Lice starog i iskusnog gospodarstvenika prekrila je sjena. Kao da objašnjava zašto, govori kako je problem za ovu Solanu, u posljednje vrijeme, Zakon o pomorskom dobru. „U ožujku je proglašeno pomorsko dobro, mi smo se žalili i na to trebali dobiti odgovor u roku 15 da-
na. Ali, nema ga ni nakon duže od sto dana, odnosno skoro četiri mjeseca! Solana je kulturna baština kakvu nema nitko na svijetu i umjesto da nam država pomogne, kod nas je previše zloće! Što više govorim o povijesti, to nas pojedinci više pritiskaju da im je ovo “ščapati“ i da bih otišao u stečaj! Ali, nema šanse, neće se to dogoditi! Uporni smo i znamo da će se naša sol prodavati kao ljekovita, jer se razlikuje od svih ostalih. Stonska sol je uvijek imala svoju cijenu jer se ističe kvalitetom. A kad se Solana konačno uredi prema projektu, bit će tretirana kao ljekovita sol! Nažalost je Solana oštećena ratom i zubom vremena, preostala su samo dva bazena i mogu je dobivati samo privatne trgovine u Dubrovniku. Javljaju nam se i trgovački lanci, ali kad bismo je dali njima, tad je naši građani ne bi imali“, zaključuje Sveto Pejić.
Rad u sjeni stronskih zidina
Pomagali su i dječaci iz Češke
PONEDJELJAK, 25.8. doručak dana
Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
Menu dana
Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir
UTORAK, 26.8. doručak dana
Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
Menu dana
Hobotnica “al forno”
S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom
SRIJEDA, 27.8. doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
Menu dana
Pečena teletina
Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja
ČETVRTAK, 28.8. doručak dana
Shakshuka jaja
Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem
Menu dana
Dalmatinska Pašticada
Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima
PETAK, 29.8. doručak dana
Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem
Menu dana
Crni rižot od sipe
Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom
SUBOTA, 30.8. doručak dana
Zarolani omlet
punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
Menu dana
Penne Carbonara
Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom
NEDJELJA, 31.8. doručak dana
Poširana jaja
sa dimljenim lososom, zelenim šparogama
Menu dana
Gregada
Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina
Avioni i apartmani jeftini, a hrana, piće i izlasci skupi
Zašto su turisti nikad gori , a sezona nikad teža?
S jedne strane, cijene su u proteklih nekoliko godina rasle dvostruko ili trostruko, dok s druge strane nisu. Taj nerazmjer rasta cijena doveo je do toga da imamo nikad zahtjevniju turističku sezonu
Turisti su ove sezone nikad zahtjevniji, ili ako baš hoćete bolji opis, nikad teži. Prosječni turistički djelatnik najradije bi ih tukao. Ne može ih očima vidjeti, a kamoli slušati njihova besmislena pitanja i udovoljavati svakojakim prohtjevima. Svi jedva čekaju da prođe ljeto, da dođe duga, dosadna zima ispunjena kišetinom i južinom, u kojoj nema apsolutno ništa i ničega, ali zato nema ni nebuloza turista. Kako smo došli do točke u kojoj toliko preziremo turiste da jedva čekamo da prođe najbolji dio godine? Bolje i najdosadnija moguća zima nego najdosadniji mogući gosti. Odgovor na pitanje zašto su gosti nikad gori i zašto je sezona za rad nikad teža je, ustvari, poprilično jednostavan. To je zakuhala fašistička ljevica po medijima. U koroni je zagovarala lockdown, nitko ništa nije radio, pa se tiskao novac i došlo je do inflacije. Na valu inflacije cijene su se dizale kako se kome ćefnulo, nikakve veze s ekonomijom to nije imalo. S jedne strane cijene su podivljale, a s druge uopće nisu rasle. Eto zato imamo najteže moguće goste i sezonu.
RAT U MOZAMBIKU
Zbog korone i lockdowna, te posljedično rasta cijena čitavom svijetu je pao životni standard. No Ryanair svoje cijene nije dirao. Nisu bogzna što rasle ni cijene apartmana po Hrvatskoj. Znači turistu su danas cijene prijevoza i smještaja u Hrvatskoj otprilike kao i prije korone. No kad se jednom smjeste u apartman i krenu u istraživanje grada, dođe im slabo. Restorani, kafići, pizzerije, ali i trgovine u posljednjih su pet godina dignuli svoje cijene dvostruko, ponekad čak i trostruko. Nažalost, homo sapiens svaki dan mora ne -
što jesti, ne može se natuć’ pred godišnji odmor kao medvjed pred zimski san, pa vegetirati u skupoj turističkoj destinaciji. Čak i da kuha u apartmanu, ne bi ga jeftino izašlo, jer Studenac, Tommy i babe na pjaci pred svaku sezonu skoče u vis sa svojim proizvodima kao da su Stefka Kostadinova na dobro poznatom istočnom dopingu. Zeleni grah tako na pjaci u Gružu dođe 10 eura. Ej, 10 eura. Ne bi trebao toliko koštati ni da liječi karcinom.
A babe u Gružu niti plaćaju porez državi, niti prirez gradu, niti uzimaju kartice, sav keš trpaju u džepove, a kada ih pitaš zašto rastu cijene, kažu zbog rata, sinko.
-Kakvog rata, bako?
-Pa onog u Mozambiku, sinko.
-Tete Luce, pa kakve veze ima rat Zimbabvea s Mozambikom s vašim konavoskim bikom?
Je li ako je napadnut MozamBik, onda se ni konavoska krava ne tjera, pa nema ni teleta, ni mlijeka, ni mladog sira, teta Luce?
-Da, sinko, vidiš kako možeš biti pametan kada malo mućneš glavom. Eto zato ti bokun mladog sira dođe 10 eura. Zbog rata.
Koliko bi tek hrana koštala da cijene goriva divljaju? Sjećam se kad su kozice u Gružu poskupile s 50 na 70 kuna, upitao ja čovjeka zašto je krešilo. Zbog goriva, govori on. A onda sam ga jednom zgodom pitao, kada je gorivo naglo pojeftinilo, kako sada cijene nisu pale? Ništa nije rekao, ali kada je stigao euro, lijepo je sve zaokružio na 15, a da uopće nije provjeravao što je s cijenom goriva.
NEMA TABLETA ZA KOMARCE
Znači, prosječni turist na hranu i piće stuče dvostruko ili trostruko više nego prije korone. Brojnim turistima gastronomija i jest
Kako smo došli do točke u kojoj toliko preziremo turiste da jedva čekamo da prođe najbolji dio godine? Bolje i najdosadnija moguća zima nego najdosadniji mogući gosti
glavni cilj putovanja. Ako nećeš jesti i piti, što ćeš raditi kao turist? Dizati utege? Baš zato što sad stuku ogromnu lovu na hranu i piće, prevrnu svaki euro i za svoj potrošeni novac traže maksimalno. Počevši od apartmana gdje će se žaliti ako nema tableta za komarce, pa sve tako nadalje. Prije ga je bolio pišo ima li uopće teća u apartmanu, a danas će napisati lošu recenziju ako nema wok tave. I ne, dragi moji, nema to veze s wokizmom, nego s inflacijom koju su neki previše zajahali, a neki nisu uopće, pa je nerazmjer tih dvaju cijena doveo do najteže moguće sezone. Iz prve skiperske ruke mogu tome itekako posvjedočiti. Cijene brodova (katamarana i jedrilica) uopće nisu rasle. Mogu gosti bez problema skupiti svotu, pogotovo last minute, za iznajmit plovilo, ali zato su cijene svega ostalog otišle u nebo. Šugava marina u Korčuli gdje na srednjem mulu nema mjesta za vezat pasaru, a kamoli katamaran, dođe tristotinjak eura. Bova u Vinogradišću na Paklenim otocima 150 eura. O cijenama nautičkih restorana da i ne govorimo. Po glavi, ako se gosti opuste, platit će 100 eura. Naravno da su nezadovoljni i nervozni, sve im smeta,
stalno mi se žale kao da sam ja diktirao sve te cifre. A prije korone, najljepši dio dana im je bila večera, kada bi dobili ribu na gradele, nisu ni znali pretvoriti kune u svoju valutu, a nije ih ni bilo briga, jer sve im je tad bilo jeftino. Zaključak je da s jedne strane imamo cijene aviona, apartmana, plovila, vodičkih tura koje godinama ne rastu, a s druge strane, restorani, kafići, noćni klubovi, ležaljke, koncerti i muzeji su otišli u nebo. Brojke gostiju su još uvijek visoke, ali oni za svoj novac traže maksimalno, ponekad više nego zaslužuju. U sljedećih nekoliko sezona mogle bi se dogoditi još veće promjene, a koje će točno biti, za sada nitko ne zna. Ako padne broj apartmana u zgradama zbog potrebnih potpisa stanara, sveukupni broj gostiju će se smanjiti, jer će poskupiti noćenja onih koji će nastaviti iznajmljivati. Smanjit će se i potrošnja po fast food restoranima, taksisti će imati manje posla. No pitanje je hoće li se i ti zakoni mijenjati, odnosno hoće li zaživjeti. Uglavnom, kako god, bit će izazovno. I dalje će svi jedva čekati da ljeto što prije prođe. Bolje i dosadna zima, nego svakodnevni stres.
Znači, prosječni turist na hranu i piće stuče dvostruko ili trostruko više nego prije korone. Brojnim turistima gastronomija i jest glavni cilj putovanja. Ako nećeš jesti i piti, što ćeš raditi kao turist?
Dizati utege? Baš zato što sad stuku ogromnu lovu na hranu i piće, prevrnu svaki euro i za svoj potrošeni novac traže maksimalno
„HODAJUĆA NEVOLJA”
Bliži se jedan od najvećih trenutaka dubrovačkog sporta: Delija uskoro u UFC oktagonu!
Event „UFC Fight Night 258 (Imavov vs. Borralho)” održat će se u Parizu
6. rujna. Ne bi to za nas bio neki značajan event, već regularna UFC subota. No, stvari se mijenjaju kada u obzir uzmemo da se na njemu bori
Dubrovčanin – Ante Delija. Ne samo da se bori, već ima priliku napraviti velike stvari teške kategorije u najvećoj i najpopularnijoj borilačkoj promociji na svijetu
Godina je pandemijska, 2020. U moru vijesti o novom valu koronavirusa, stigla je i jedna vijest koja je obradovala ljubitelje sporta u Hrvatskoj, a posebno na jugu Hrvatske. Dubrovački teškaš Ante Delija ide u UFC i borit će se, ni više ni manje, nego protiv sjajnog Francuza Ciryla Ganea.
Ipak, nekoliko dana iza stigao je hladan tuš. Delijina borba, koja je trebala biti co-main event, odnosno borba prije glavne borbe, otkazana je. Razlog je administracija i ugovor s PFL-om, kojeg je dubrovački teškaš prethodno potpisao. Ugovor je trebao isteći 2020. godine, no zbog pandemije, organizacija Professional Fighters League je jednostrano produljila ugovor na jednu godinu. I eto problema...
Ovdje još valja nadodati kako je Gane kasnije imao privremeni pojas, a imao je priliku biti i „undisputed” - apsolutni
UFC prvak. I to dva puta. Jednom protiv Ngannoua (UFC 270, izgubljeno na bodove) i drugom protiv Jona Jonesa (UFC 285, poraz predajom - submisija).
DELIJA NIJE PUNO ŽALIO, VEĆ JE
OSVOJIO PFL
Hodajuća nevolja je tako nastavila svoj
Piše Rafael Barkiđija foto Igor Kralj/PIXSELL
put u PFL-u nakon neuspješnog pokušaja nastupa u UFC-u. Prvo je 2021. godine stigao u finale, gdje ga je zaustavio Brazilac Bruno Cappelozza, koji je dobio na sudačku odluku.
No, samo godinu poslije, Delija ponovno nastupa u PFL-u. Ovaj put je uspio srušiti Brazilca u finalu, ali ne Cappelozzu, nego Matheusa Scheffela. I to nokautom u prvoj rundi. Veliki uspjeh za Dubrovčanina, koji je uz to, osvojio milijun dolara. Protiv Scheffela je bio slavio u prvom kolu tog turnira, kada ga je također nokautirao, a u drugom kolu je sudačkom odlukom pobijedio Amerikanca Sheltona Gravesa. Priča o Deliji veća je činjenicom da je koju godinu prije pojasa u PFL-u, imao teški prijelom noge i čak sedam operacija. Ne da ga to nije zaustavilo, već je osvojio PFL, a sada mu slijedi i prva borba u UFC-u.
„PROŠETAO” JE I DOMAĆIM ORGANIZACIJAMA
Na proljeće ove godine, Ante Delija okušao se i u FNC-u (Fight Nation Championship). Riječ je o regionalnoj borilačkoj promociji, koju je osnovao Dražen Forgač. Delija je tada predstavljen kao naj-
veće pojačanje u povijesti organizacije. Nastupio je na eventu FNC 22 u Ljubljani u travnju, gdje je je svladao bivšeg UFC i PFL borca iz Zelenortskih Otoka, Yorgana De Castra. Slavio je nakon samo 40-ak sekundi borbe i to tehničkim nokautom.
U intervjuu za Podcast inkubator tada je istaknuo kako FNC nije korak unatrag, već može uz bok mnogim organizacijama poput KSW-a i Oktagona, a uz to može poslužiti i kao dobar korak prema UFC-u. Tako se na kraju i ispostavilo. Posljednja borba prije rujanskog nastupa u UFC-u, bila je baš ova u Ljubljani. Štoviše, nakon te pobjede je i stigao UFC ugovor.
ISKUSNI DELIJA NA ISKUSNOG TYBURU POD SVJETLIMA PARIZA
Ante Delija u lipnju je službeno postao novi UFC teškaš. Ponajbolji hrvatski MMA borac u UFC ulazi kao 34-godišnjak, nakon čak 31 odrađenog MMA nastupa i 25 pobjeda. Kruna Delijine dosadašnje karijere svakako je osvajanje PFL-ovog turnira u teškoj kategoriji, a dodatni iskorak Delija će pokušati ostvariti pod okriljem UFC-a. Na drugoj strani borilišta stoji mu Po-
ljak Marcin Tybura. Ima 39 godina, a rekord karijere mu je 27 pobjeda i devet poraza. Tybura je 2013. godine postao M-1 Global teškaški prvak i pobjednik M-1 Grand Prix turnira, što mu je omogućilo prijelaz u UFC. Valja istaknuti kako je iskusni Poljak imao brojne zapažene nastupe u UFC-u protiv sjajnih boraca poput Toma Aspinalla, Alexandera Volkova, Derricka Lewisa... Dva iskusna teškaša susrest će se 6. rujna. Na sreću hrvatskih navijača, event UFC Fight Night 258 (Imavov vs.
Borralho) će se održati u Parizu. To znači da ne treba navijati budilice u četiri ujutro, jer će se borba održati u večernjim satima po našem vremenu. Delija i Tybura su sedma borba te večeri u pariškom oktagonu.
Pobjedom bi Dubrovčanin mogao doći na korak do borbe za pojas U teškoj kategoriji UFC-a, pojas je imao Jon Jones. Srušio je Ciryla Ganea, kasnije Stipu Miočića za obranu. Pojas teške kategorije nije treći put branio, jer se ove godine umirovio. Privremeni pojas tako je u rukama Aspinalla. Međutim, mnogi borci iz teške kategorije UFC-a su se već borili za naslov ili su se borili međusobno. Trenutno nema jasnog konkurenta za napad na naslov, a teška kategorija je jedna od kategorija s najmanjim rosterom.
Dubrovačka „Hodajuća nevolja” bi sjajnom izvedbom u Parizu, nokautom ili polugom, mogla doći na korak do borbe za naslov teške kategorije. Iako valja istaknuti kako će se za pojas teške kategorije prvo boriti Gane i Aspinall, gdje je ovaj drugi favorit.
„Dobio sam dobru priliku, on je sedmi na rang ljestvici teške kategorije i to
je velika prilika za mene, ovo je pravo vrijeme da se borim s njim. Ako ga pobijedim, odmah ću se plasirati u top 10 UFC-a, a nakon toga je sve lakše. Dosta je iskusan i ne odustaje, ima više od 20 borbi u UFC-u. Vjerujem da će biti težak meč. Stalno mijenja gard, nije lagan protivnik, ali sam ja bolji na nogama, fizički sam spremniji i nadam se da ću to pokazati i pobijediti. Mislim da sam bolji od njega u svakom segmentu borbe” – istaknuo je Delija u razgovoru za Index.hr.
DELIJA TRENIRA U MANCHESTERU, A POMAŽE MU – TOM ASPINALL
Dubrovački teškaš pripreme za UFC bazirao je u Engleskoj, točnije, u Manchesteru. Tamo mu je sparing partner upravo Aspinall.
‘‘Kontaktirao sam Toma preko Instagrama i on mi je dao broj od svoga oca, a onda mi je njegov otac dao sve ostale informacije u vezi treninga, gdje da uzmem smještaj i ostalo. Bio je sretan kad sam mu se javio i što ću doći kod njega, stvarno su me primili odlično te je s te strane sve prošlo kako treba‘‘istaknuo je Delija.
22. kolovoza 2025.
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Ana, Nevenka
Tonći, Božo, Grgo, Ivan i Zoranmeštri od fotoaparata i objektiva, ne ljuti se ekipa ni kad se opušteno u predahu i razgovoru uživa
i Lea - lako ih je bilo zapaziti, a lijepo
Ema i Nea - buduću odanu kazališnu
Robert, Buco, Karla i Srđan - svakoga dana netko pođe u zasluženu penziju, ali ne dočeka veliku i jako zasluženu “elitnu” škercariju
Branka,
i Ivana - predstavljanje svake nove pjesničke zbirke radost je i za obitelj, prijatelje i pjesnike
Tea
“odobrenje” za snimanje dobiti
Karmen i Ivan - već 18 godina im je svaki zajedno proveden i proživljen dan divan
Lina,
publiku se od malena odgaja, Sneguljica Gradskog kazališta Trešnja na 76. DLJI i velike i male “osvaja”
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Vildana i Isabel - dok konobara s osvježenjima čekaju, vrlo rado i poziraju
Karmen Marija i Miriam - uživaju na Igrama s ljudima raditi, a ne samo honorar zaraditi
Roko, Ines, Sara i Boris - u Zagrebu se radi i živi, na odmoru u svom Dubrovniku se život u svoj punini svakoga dana doživi
Matea, Baldo, Mara i Jelena - vesele se kad se za zajednički neznojni večernji đir nađe vremena
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Utjecaj zebre na okoliš
U zemlji gdje dižu optužbe na sudu kad novinari uvrijede političara, ovih se dana u Splitu digla optužnica jer su se popeli na - krov. I to ne bilo čiji krov, nego na taracu kultnog pjevača. Građevinski biser, koji se čudnim putevima još čudnijih dozvola, rodio na zajedničkom dijelu stambene zgrade. Optuženi novinarka, snimatelj i susjed, žrtvi Perkoviću, povrijedili su dom, odnosno krovnu oazu. Terete ih, da su ‘provalili’ na krov, premda ih je tamo vodio predstavnik stanara zgrade, čovjek koji po definiciji - smije na krov. Logika? Ako pokažeš javnosti kako izgleda krov svih suvlasnika zgrade, koji je postao privatni resort, kriv si za provalu. Ako taj krov pretvoriš u bazen s pergolom, to je izgleda, nepovrediva umjetnička sloboda.
Inkriminirano djelo se dogodilo prije četiri godine. Četiri godine šutnje, pa optužnica. I to taman kad pjevač postane toliko važan, da ga prije mega koncerta hodočasti premijer, a glavni državni odvjetnik priznaje, da bi i on učinio to isto, ali eto, ne priliči mu zbog posla. Premda jako poštuje ‘lik i djelo’. Poruka novinarima jasna: krovovi su sveta stvar, barem kad su Thompsonovi.
A DORH, koji inače uža zaboraviti nekima desetke milijuna iz proračuna, ovdje brani pergolu ko da štiti državni vrh. Jer, u ovoj verziji Hrvatske, nepovredivost doma znači i nepovredivost bazena na zajedničkom krovu. Za taracu i bazen - spremni!
Godinama mještani Trstenog mole da im se usred mjesta nacrta - zebra. Pisali su Gradu, Županiji, cestarima, slali molbe u Ministarstvo prometne ignorancije. Odgovor je uvijek bio isti: ne može, okuka je! I dok su birokrati punili škrabice papirologijom, na toj su dionici magistrale auti nerijetko igrali ruski rulet s pješacima. Ili su pješaci igrali taj rulet? Svejedno, jer neki su izgubili, neki su prošli, a stručnjaci su iznova tvrdili, kako
na žalost, nema uvjeta za zebru. Ostala je jedina nada, da će uvjeti bit ispunjeni, kad se okuka sama od sebe izdrica. A onda je na finalmentu mještanima dokokotalo. U noćnoj gerilskoj akciji, naoružani penilima, ali očito s nedovoljno piture, sami su nacrtali nekakvu iscrpljenu zebru. I to bez javnog natječaja, ponude, bez konzultacija, bez studije utjecaja zebre na okoliš! Šok i nevjerica! U državi u kojoj treba šest potpisa da promijeniš žarulju na javnoj rasvjeti, oni su se drznuli napraviti nešto korisno, i to - odma. Naravno, nadležne službe su obaviještene, a interventna ekipa je subito uklonila opasni subverzivni prometni grafit. Jer, ne daj Bože da građani sami počnu rješavati probleme; što bi tek bilo, da sutra sami zakrpaju rupu na cesti? Ili da na Batali potajno učine onaj davno obećani kružni tok. Građani bi mogli pomisliti, da im vlast više i ne treba.
Donald Trump, predsjednik SAD-a i samozvani stručnjak za sve; od gradnje zidova na granici i zatvora u močvari, do dizajna plamenih frizura, prošlog je mjeseca odlučio nazvati norveškog ministra financija. Ne zbog poslovnih odnosa ili carina, nego da dozna, kakve su mu šanse za Nobelovu nagradu za mir? Jer, kad ste Trump, logično je da miritate Nobelovu nagradu i za telefonske razgovore, objave na Twitteru i za to što niste, a mogli ste, baš svaki tjedan pokrenuti treći svjetski rat. Norvežani su navodno ostali zbunjeni, ali nisu prvi. Cijeli svijet se već godinama pita, je li taj čovjek ozbiljan ili improvizira novi reality show. Trump je u međuvremenu svima objasnio, kako je on mirotvorac stoljeća. Izraelski vojskovođa Netanyahu se s tim složio, nakon što mu se ovaj požalio, kako mu ni’ko neće dati Nobela. Nota bene, na društvenim mrežama se priča, kako će mu Putin srediti ‘Nobela’, a zauzvrat on njemu trećinu Ukrajine. Eto, Trump je ipak zamalo zausta-
vio rat u obećana 24 sata. Skoro svaki dan zamalo zaustavlja ratove. Nema sumnje da će i nagradu za mir dobiti isto - zamalo. Osim ako Norveški Nobelov komitet ne uvede novu kategoriju recimo, Nobela za egomaniju ili politički stand-up, ili za najbrži mir, koji se nikad - nije dogodio.
Blagdan Velike Gospe u Hrvatskoj svake se godine slavi u duhu evanđeoskih poruka, a tek ponekad, ne’ko nadobudan uključi i po koju ideološku poruku. Ove godine je u Sinju, gvardijan Fra Marinko Vukman odlučio umjesto evanđeoskih poruka ljubavi i praštanja, vjernike počastiti stručnim procjenama nepodobnih komentara na sve društvene teme; od onih za prozivke zbog govora izbornika Zlatka Dalića, do Thompsonovih koncerata. A sve je završio vatrenim epilogom, kad je pred tisućama prisutnih kršćana prolio koktel kletvi, prokletstava i Thompsonovih refrena. A svima koji ne razumiju veličinu narodnog zajedništva za koje treba zahvaliti njegovim koncertima, on osobno želi patnju i smrt, u toj istoj patnji. I sve to, jasno, u ime Boga, Crkve i hrvatskog naroda. U viziji proroka fra Marinka, Raj očito ima posebnu VIP ložu, gdje sviraju tamburice i gitare, dok Thompson s aureolom na glavi, predvodi nebeski zbor. Zato je samo pitanje dana, kad će gvardijan iz Sinja predložiti da se u Crkveni kalendar, odmah iza sv. Ante i sv. Frane, upiše i sv. Marko Čavoglavski, zaštitnik pozornica i narodnih veselja.
Piše Mario Klečak
sedam desetljeća plovidbe
Piše Ivo Batričević
foto PRIVATNI ARHIV
MS “THE VICTORIA” bio je ratni brod, ali i kruzer koji je posjećivao Dubrovnik
Grčki brodar Chandris Line je u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća u svojim programima kružnih putovanja redovito posjećivao i naš grad. Tako je bilo i s njegovim brodom
THE VICTORIA, čiji je broj posjeta bio značajan.
U Irskom brodogradilištu Harland & Wolff Ltd. iz Belfasta porinuta je u siječnju 1936. novogradnja broj 959 koju je tom prigodom naručitelj Union Castle Mail Steamship Co. krstio imenom DUNNOTTAR CASTLE. Bio je to putničko-teretni linijski brod od 15054 bruto registarskih tona, dug 170 i širok 21,5 metara. Dva sedam - cilindarska dvotaktna Burmeister & Wain dizel motora ukupne snage 11200 KS omogućavala su mu preko dvije propele brzinu od 17 čvorova. Na svojim je palubama mogao ukrcati 258 putnika u prvom i 250 u putničkom razredu, a u svojih pet skladišta su mogli ukrcavati teret za liniju iz Tilburyja (London) do Cape Towna u Južnoj Africi, pristajući u lukama britanskih kolonija.
PLANOVE POREMETIO RAT
DUNNOTTAR CASTLE je isporučen koncem lipnja 1936., a na prvo putovanje iz Southamptona za Cape Town je zaplovio u srpnju te je na sljedećim putovanjima započinjao plovidbe iz Tilburyja. Na redovnoj pruzi oko Afrike, u rujnu 1936. mu se pridružio i brod blizanac DUNVEGAN CASTLE.
Zbog početka Drugog svjetskog rata dobro uhodana pruga se morala ukinuti koncem ljeta 1939., a oba broda su rekvirirana i preuređena u naoružane brodove. Nažalost u kolovozu 1940., kod zapadne obale Irske, njemačka podmornica U46 je presrela DUNVEGAN CASTLE i s nekoliko torpeda ga je poslala na morsko dno. RMS DUNNOTTAR CASTLE je bez većih problema služio u floti British Royal Navy (sudjeluje je u invaziji na Afriku - TORCH i invaziji na Normandiju) sve do 1948. kada je vraćen vlasniku. Potpuno preuređen za prihvat 105 putnika u prvom i 263 u drugom razredu, nastavio je od veljače sljedeće godine održavati staru putničko-teretnu prugu iz Tilbury (London) preko Gibraltara i Sueza do svih značajnijih istočnoafričkih luka i Cape Towna, a u povratku s rta Dobre Nade preko Las Palmasa i Casablance do polazne luke Tilbury. Tako ostaje ploviti sve do 1958. kad je raspremljen i prodan liberijskom brodaru Incres SS Co.
PREUREĐENJE I NOVO IME Tijekom 1959. godine, u nizozemskom Schieda-
Nakon velike energetske krize i stečaja brodara, VICTORIA je koncem 1975. prodana poznatom grčkom Chandrisu. Brod se još jednom generalno uređuje za nova kružna putovanja Sredozemljem. Od 1977. godine nosi ime THE VICTORIA pod kojim je često posjećivao naš Grad.
U siječnju 1993. THE VICTORIA je prodana za 10 milijuna američkih dolara ciparskom brodaru Louis Cruise Lines te još jednom preuređena mijenja ime u PRINCESA VICTORIA.
mu, novi brodar ga je potpuno preuredio za prihvat 600 putnika u jedinstvenom razredu. Zamijenjeni su mu pogonski motori te mu sada dizelski Fiat motori ukupne snage 16800 KS, preko dvije propele, daju brzinu od 21 čvora. Pod novim imenom VICTORIA ja zaplovio na kružnim putovanjima iz New Yorka prema Karibima i Europi.
Nakon velike energetske krize i stečaja brodara, VICTORIA je koncem 1975. prodana poznatom grčkom Chandrisu. Brod se još jednom generalno uređuje za nova kružna putovanja Sredozemljem. Od 1977. godine nosi ime THE VICTORIA pod kojim je često posjećivao naš Grad. U objavljenim programima iz 1979. i 1981. saznajemo da je na dvotjednim krstarenjima plovio iz Venecije tičući luke: Katakolon, Pirej, Kusa-
dasi, Aleksandrija, Haifa, Iraklion, Dubrovnik i povratkom u Veneciju.
U siječnju 1993. THE VICTORIA je prodana za 10 milijuna američkih dolara ciparskom brodaru Louis Cruise Lines te još jednom preuređena mijenja ime u PRINCESA VICTORIA. Uglavnom ljeti plovi na kraćim kružnim putovanjima prema Rhodosu, Izraelu i Egiptu, dok zimu provodi u raspremi u Perami pored luke Pirej. Nakon što je 1998. služila za smještaj posjetitelja izložbe Expo’98 u Lisabonu i 2001. u Genovi za vrijeme Summita G8, PRINCESA VICTORIA je raspremljena u grčkom zaljevu Eleusis. Početkom svibnja 2004. otplovila je na svoje posljednje putovanje prema indijskom rezalištu brodova Kumar Steel Breakers Yard - Alang gdje je uskoro izrezana u staro željezo.
humanitarni prilozi
CENTAR MASLINA
• Ivan, Mara i Ana u sjećanje na pok. Stjepana Dvorskog, umjesto vijenca
prilažu 150,00 EUR;
• Djelatnici Odjela za pedatriju OB Dubrovnik, u spomen na pok. Prim.doc.
SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN
Tko umre ljeti –ne mora se bojati zime.
dr.sc. Eugenio Stoini, dragom kolegi i prijatelju koji
će nam zauvijek ostati u sjećanju, prilažu 550 EUR
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
ISTINSKI LJUBIMO
Istinski ljubimo tek kad ostarimo
Sve ono ranije nadvladaju strasti
Potroše nas dobne skupine uzrasti
Sa svog puta lako skliznemo u mimo
Takvih sam prigoda i suviše imo
Zaokupljale me uzvaničke časti
Na koje je lako naići i spasti
Nas dvoje sada već i ne krstarimo
Brigaš o cvjetnjaku i o vrtu samo
Sve ono onamo dozivamo amo
Sve to što imamo a i sve što znamo
U kutije i u škrinju pospremamo
Konteso sve to su samo uspomene
Ja imam tek Tebe a Ti samo mene 23/7/25
AUTO / MOTO
Prodajem Opel Astru karavan
1.6 CDTI, 2017. godište, prešao 91 000 km, dobro očuvan. Kamere za parkiranje, navigacija, centralno zaključavanje, pet vrata, registriran do 05/2026. Cijena 10 000 EUR. Mob: 098 428 660.
Prodajem Citroen Jumper 2000 godina u dobrom stanju. Mob: 0914451244
Kupujem Fiat Punta, uredno održavanog. Ponude na: 092 323 9595
Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473
Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077
Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077
Prodajem Auro Toyota Yaris iz 2008. Prešao 132500 km. U odličnom stanju, ljetne i zimske gume, stražnja parkirna kamera, navigacija. Registriran do 09/2025. Cijena 4000 EUR. Mob: 095/7603548
Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik. Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700
IZNAJMLJIVANJE
Iznajmljuje se poslovni prostor u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića. Mob: 091 785 4829.
PLOVILA
Povoljno prodajem Istranku s papučom, pjoverom, kabinom i nadkabinom, zimskai ljetna tenda, solarno napajanje s vanbrodskim motorom Tohatsu 9,9 s komandama i Tomos 3,5 ks te vezom. Trajler neregistriran. Cijena na upit. Mob: 091 4451314
Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i nekorištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077
Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.
Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.
Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676
Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527
Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660
Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545
Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631
Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkira-
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527
Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766
Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
lišnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Za-
ton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
P r o d a j e s e s t a n (Cavtat - Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Poklanjam stilski kauč-kanape (dupli ležaj) u očuvanom stanju i Samsung TV u boji –mob: 098 880 955.
USLUGE RAZNO
Tražim snažniju mušku osobu za pomoć pri transportu od kuće do plaže osobi u invalidskim kolicima. Plaćanje po dogovoru. Mob: 098 9567 518
Čistila bih 2-3 apartmana, po dogovoru, na području Lapada, Gruža ili Grada. Mob: 091 528 0437.
Tražim snažniju mušku osobu za pomoć pri transportu osobe u invalidskim kolicima od kuće do plaže – plaćanje po dogovoru, mob: 098 9567 518.
Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenje stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i ostalog materijala. 098 765 757
Meštar s iskustvom – sitni popravci, montaže, demontaže, zamjena brava, rasvjete, utičnica, bojlera, sanitarija, popravci vrata i persijana, zidarski i bravarski radovi – 098 7654 60.
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica
DEŽURNE LJEKARNE
- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 28.8. do 3. 9.
-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 4. 8. do 10.8.
preminuli
MARIJA VUIĆ 1940
JELE BRBORA 1938
HATIDŽA SALČIN 1936
ANTO REGJO 1949
DANICA RADONIĆ 1946
ANTICA BERGMAN 1934
ANTUN BAKO 1946
MARIJA ĆEBO 1929
PERO GRKEŠ 1952
NIKOLA DILEO 1938
MIRKO TOMOVIĆ 1940
KATE MEDI 1936
MATE PEJIĆ, fra PIO 1937
ANE RAKIDŽIJA 1931
TANJA ŠKORO 1939
VINKO ŠUMERA 1939
Svjetske zvjezde rado posjećuju dubrovački kraj
PN Posljednjih dana na jugu Hrvatske boravilo je više bogatih i slavnih. Članica legendarne grupe Spice Girls, Geri Halliwell, i njezin suprug Christian Horner, donedavni šef Red Bullove F1 momčadi, uživali su na luksuznoj jahti Majic u akvatoriju Pelješca. U Ston je pak na objed došao češki milijarder i sletio helikopterom kako bi uživao u konobi Gastro Mare kod chefa Antonija Bjelančića Bjelka u Kobašu.
