Dubrovački dnevnik br. 250

INTERVJU S BORKOM PERIĆEM

‘Ribarske svađe bi trebale biti jedan veseli momenat’ stranica 14

VEDRAN STOJANOVIĆ, AUTOR KNJIGE ‘DUBROVAČKI DIPTIH’:

Neki su na vrhu Lokruma vidjeli snijeg, pa i uže između Lovrjenca i Bokara stranica 22

BROJKE DEMANTIRALE APOKALIPTIČNE NAJAVE

Turistički lipanj u cijeloj županiji zaključen u plusu stranica 4

Priče o moru i brodovima

”ESPERIA” Trebala je biti luksuzni brod, no dogodio se rat, a onda je i potpuno izgorjela u požaru stranica 32

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici

Grgo Jelavić/PIXSELL

Ivana Ivanović/PIXSELL

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Niđe problema

Piše Vjera Šuman foto SANJIN STRUKIĆ/PIXSELL

Koncert koji je uprizorio Marko Perković Thompson prošao je fantastično u domoljubno -vjerskom zanosu, bez ozbiljnih ekscesa. Hrvatska policija je pokazala kako je sposobna, bez problema, osigurati ovakav veliki događaj. Događaj koji je slao poruku ljubavi, vjere i zajedništva. Tako nas je izvijestio, iznimno ponosni i ushićeni prvi hrvatski pendrek, gospodin Božinović. I doista, većih incidenata na koncertu nije bilo, dok je medicinska pomoć efektno i promptno riješila manje zdravstvene probleme, što zbog dehidriranosti i vrućine, što zbog pretjerane hidriranosti pivom ili nekim drugim alkoholom. Pritom se na licu mjesta pokazalo i dokazalo koliko su Hrvati napredniji od Srba koji još pjevaju: „Sprem’te se, sprem’te četnici!“, dok su naši jasno uzvikivali kako su već „Spremni!“. Dobro, bilo je tu i puno obožavatelja Elona Muska, pa su samo oponašali Muskov pozdrav na Trumpovom skupu, iz vremena dok su još bili pajde.

Pučka pravobraniteljica, Tena Šimunović, ničim izazvana, imala je neke primjedbe, uspoređujući ove povike ljubavi i spremnosti s revizionizmom NDH, pozivajući se na točke Ustava koje je još pisao pokojni predsjednik Tuđman, što je točno, ali, naravno, ostalo je potpuno bezveze jer misli kako smije reći što god joj padne na pamet. Ne može to tako, Tena. Plenki joj je ljutito poručio kako ona nema što trkeljati jer sjedi na tom mjestu, samo zato što ju je on tu postavio. Sukladno tome, i većina ustavnih sudaca koje je postavio, tko drugi nego Plenki, ne smije i ne može misliti ni govoriti što im padne na pamet, ako nije u skladu s Plenkijevim mišljenjem. Srećom, oni se toga i drže. A Tena? Stvarno!? Što je njoj? Što se tiče pjevanja Jure i Bobana s ustaškim oznakama u centru Zagreba, naša vrijedna policija je sve to snimila i ima četiri godine vremena identificirati, locirati i eventualno procesuirati. Na znanje i ravnanje svima koji sad prozivaju policiju zbog dopuštanja ustašovanja po Zagrebu. Ma dajte, molim vas.

Sve je pod četverogodišnjom kontrolom. Na koncertu se ukazala i Gospa s više pratećih anđela, sve to uz pomoć dronova, jednako kao i umirovljeni biskup koji je predvodio molitvu i blagoslovio sve prisutne. Željka Markić u zagrljaju s Bartulicom plakala je od ushićenja. Zbog svega toga, ovi s koncerta dobili su poštedu od nedjeljne mise. Molitve organizirane u crkvama da koncert uspješno i mirno prođe, pokazale su se učinkovitima. Jedino su zakazali molitelji koji kleče na Trgu bana Jelačića. Ženska čeljad na koncertu bila je polugola u mini majicama i suknjicama ili u kratkim hlačicama. Doduše, dosta njih u crnim, ali ipak nisu nimalo ozbiljno shvatile njihove molitve za žensku čednost. Zbog čega je njihova uspješnost, zasad, totalni fijasko.

Produkcija nije bila ništa lošija, ako ne i bolja, ili barem isto tako dobra, kakvu ima planetarno poznata Taylor Swift. Cijeli događaj radila je firma iz Dubaija, nekoliko hrvatskih firmi i jedna iz Beograda. Odradili su majstorski posao.

Troškovi produkcije su prešli 5 milijuna eura, ali kad to plate, dobit za Thompsona, bend i krug ljudi zadužen za koordinaciju produkcije prelazi deset milijuna eura, pa će se i oni nekako namiriti. Neki zlobnici tvrde kako će Thompson zaraditi više od pet milijuna eura, ali to su zlobnici, teško da će mu ostati nešto više od četiri milijuna eura. Sića. Srećom, njemu je to ionako nevažno jer sve što radi, radi za Domovinu i vjeru.

Usaborskom kokošinjcu su se svađali oko tog najvećeg koncerta ikad održanog u Hrvatskoj. Napadali su Njonja zbog prisustvovanja koncertu i pitali ga je li dizao ruku u zrak i uzvikivao ‘Spremni’! To su gnjavili oni iz oporbe koji su se sad, nakon svega, sjetili kako su oni oporba, što u nas nema stvarno značenje, osim povremeno kad im se da i ne bole ih prepone. Njonjo im se cerekao i objasnio kako smo mi demokratska država i kako taj pozdrav nije samo u vezi s NDH nego i s našim hrvatskim braniteljima. Zaboravio je precizirati kako je pozdrav, jednako kao i ustaški simboli,

bio za vrijeme Domovinskog rata isključivo vezan uz HOS, što je opet Franjo Tuđman zabranio. Čini se da je došlo vrijeme za revizionizam Tuđmanovog naslijeđa, u skladu s demokratskim uzusima na koje se poziva Njonjo. Vlast imaju u koaliciji s Domovincima, to je put kojim, prema izjavama Njonja i nekih naših ministara, lagano krećemo. Mislim, naravno, na taj put demokracije. Ili kud nas put odnese. Onda je zastupnik ‘Domina’ što nije neka sado-mazo udruga nego stranka, sa saborske govornice u tom demokratskom duhu pozdravio sve prisutne „Za dom spremni!“. Pa su se nastavili svađati, na što je Raspudić objasnio kako na koncertu od 500 tisuća ‘ustaša’ nije stradao ni jedan Srbin, dok ih tamo u Srbiji bije policija. Pa ih pozvao nek dođu u Hrvatsku jer su sigurniji među ustašama. Toliko o događajima u saborskom kokošinjcu. Plenki kaže:“U čemu je problem?!“ Stvarno. Niđe problema? Zokijev dvojnik, sasvim očekivano, nije se oglasio. Nema ni potrebe. Eto vas.

OD KONAVALA DO NERETVE

Brojke demantirale apokaliptične najave: Turistički lipanj u svim dijelovima županije zaključen ‘u plusu’

Svi žele vidjeti Dubrovnik, ali i uživati u drugim, manje poznatim dijelovima naše županije

Kraj lipnja vrijeme je kad se prebrojavaju turističke brojke iz prvog dijela godine. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji nema mjesta za brigu. Iako je nešto lošiji svibanj pokrenuo svojevrsnu paniku oko predstojeće sezone, brojke su bojazan ubrzo demantirale.

Prema podacima koje smo dobili od Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije, turistički lipanj je u noćenjima posvuda ‘u plusu’ u odnosu na onaj lanjski. Tako Lastovo bilježi 27 posto više noćenja, Župa dubrovačka 23 posto, Opuzen čak 44 posto, Smokvica 16 posto, Janjina i Blato po 15 posto, Trpanj 13 posto... Jedino Vela Luka bilježi 5 posto manje noćenja nego lani, što je zanemariv pad.

Što se tiče dolazaka u lipnju, oni su posvuda veći nego lani u ovo doba godine. Tako sjajne rezultate bilježe Lastovo (20 posto), Janjina (19 posto) i Župa dubrovačka (16 posto).

Po pitanju perioda od 1. siječnja do 30. lipnja ove godine, Tek Mljet i Metković bilježe manji broj noćenja, oko 15-ak posto, a Vela Luka oko 5 posto manje. S druge strane, svi ostali su ‘u plusu’; u noćenjima najveći porast bilježe Janjina (15 posto), Opuzen (38 posto), Župa dubrovačka (27 posto), Lastovo (21 posto), Trpanj (10 posto). Kad se govori o dolascima, u zanemarivom ‘minusu’ su Dubrovnik i Vela Luka (3 posto) te Metković i Mljet (15-ak posto).

SVIBANJ JE PODBACIO ZBOG LOŠEG

VREMENA, NO SVE JE NADOKNAĐENO U LIPNJU

„Gledajući ukupne brojke, u našoj županiji se u prvih pola godine bilježi oko 30 tisuća dolazaka gostiju odnosno milijun i 300 tisuća noćenja, što predstavlja porast od 4 posto u dolascima, odnosno 5 posto u noćenjima u odnosu na prvih šest mjeseci prošle godine“, izjavio je direktor Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije Julio Srgota.

Podsjetio je tom prilikom kako na našem području imamo ‘klaster’ koji čine Dubrovnik te općine Konavle, Župa dubrovačka i Dubrovačko primorje gdje izrazito borave avio gosti, a sve ostalo se odnosi na autodestinacije.

„Kad govorimo o ‘klasteru’, tu su brojke manje, više na istoj razini kao i protekle godine cijelo vrijeme. Osobno smatram kako rast u Župi dubrovačkoj zapravo nije relevantan pokazatelj situacije jer je hotel Astarea lani u lipnju bio zatvoren. No, kada promatramo autodestinacije u našoj županiji, vidjet ćemo kako je svibanj bio nešto slabiji, zbog lošijih vremenskih uvjeta. Međutim, lipanj je sve to ‘vratio’ – kampovi rade odlično, Orebić, Janjina, Slivno, Korčula Lastovo bilježe odlične podatke“, govori Srgota.

PUCANJE U VLASTITU NOGU Pri tom se osvrnuo na medijske napise koji

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

„Mislim kako smo baš zbog toga prepoznata destinacija. Ne nudimo samo sunce i more, koje su nam sigurno prednost, nego i kvalitetu. A kad govorimo kvaliteti, tu mislim na čovjeka. Još uvijek imamo kvalitetne ljude u turizmu“, govori Srgota

Prema podacima

koje smo dobili od Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije, turistički lipanj je u noćenjima posvuda ‘u plusu’ u odnosu na onaj lanjski. Tako Lastovo bilježi 27 posto više noćenja, Župa dubrovačka 23 posto, Opuzen čak 44 posto, Smokvica 16 posto, Janjina i Blato po 15 posto, Trpanj 13 posto...

Jedino Vela Luka bilježi 5 posto manje noćenja nego lani, što je zanemariv pad

su već u svibnju predviđali lošu sezonu, koja se naposljetku nije dogodila, ali i prateće poruke o dubrovačkom području kao skupoj destinaciji.

„Smatram kako nam takva praksa šteti jer sve te informacije prate i strana tržišta, prati se to i u Njemačkoj, i u Ujedinjenom Kraljevstvu... Trebali bismo promijeniti praksu da nam se ne dogodi, kolokvijalno rečeno, ‘pucanj u vlastitu nogu’. Moramo biti svjesni kako ništa nije skupo sve dok to odražava kvalitetu, i to se vidi u našim hotelima, restoranima... Imamo tu ‘vrijednost za novac’. I sve dok to imamo, onda nema straha kako će sezona podbaciti, a to možemo vidjeti i u nastavku sezone“, govori Srgota.

OSMIJEH I KVALITETA KAO

DOBITNA KOMBINACIJA

U tom smislu navodi pozitivne prakse diljem naše županije.

„Nedavno sam na Mljetu prisustvovao manifestaciji ‘Od polja do stola’ koju je sufinanci -

rala Turistička zajednica Dubrovačko-neretvanske županije. Mljet je poznata oaza aktivnog turizma i primjer kako se cijela priča može podići na jednu visoku razinu. Cilj nam je disperzija gostiju, da svi oni koji dolaze u Dubrovnik vide i ostale dijelove županije jer su tako autentični i raznoliki: od Neretve koja ima nevjerojatno gastronomiju, povijest i aktivni turizam, pa do Pelješca, Mljeta, Korčule, Lastova o čijoj ljepoti ne treba posebno govoriti“, kazao je Srgota.

Dodao je kako ‘imamo cjelovitu ponudu zbog koje i postoji konstantan turistički rast, a cilj je potaknuti goste da što dulje borave u destinaciji’.

„Mislim kako smo baš zbog toga prepoznata destinacija. Ne nudimo samo sunce i more, koje su nam sigurno prednost, nego i kvalitetu. A kad govorimo kvaliteti, tu mislim na čovjeka. Još uvijek imamo kvalitetne ljude u turizmu“, govori Srgota dodavši kako je –upravo osmijeh najveći plus Dubrovačko-neretvanske županije kao destinacije i uvijek naša dobitna kombinacija.

Obilježena 28. obljetnica podizanja spomen-obilježja

i 33. obljetnica

deblokade Golubova kamena

U Trstenom je svečano obilježena 28. obljetnica podizanja spomen-obilježja te 33. obljetnica deblokade Golubova kamena, povijesno važnog strateškog položaja u Domovinskom ratu. Obilježavanje je održano u znak sjećanja na 36 poginulih branitelja s područja Imotske krajine koji su svoje živote položili na dubrovačkom bojištu, braneći slobodu juga Hrvatske.

U sklopu svečanosti, okupljenima se prigodnim riječima obratio gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, koji je istaknuo doprinos i žrtvu imotskih branitelja u obrani Grada i hrvatskog juga, naglasivši važnost očuvanja povijesnog pamćenja i prijenosa istine o Domovinskom ratu na buduće generacije.

„Slomljeno je krilo, ali pamti se let. Jedino je Hrvatska naš zavjet svet. To u suštini govori o žrtvi onih koji su položili svoj život za domovinu i utkali ono što mi danas baštinimo i živimo, slobodnu i neovisnu domovinu Hrvatsku. Nije došlo preko noći, nismo je stekli lako, već hrabrošću i patnjom hrvatskih branitelja. I moramo se toga sjećati i njegovati kulturu sjećanja i stoga mi je drago i čast

danas vidjeti ovdje prisutne i mlade jer time njegujemo kulturu sjećanja i prenosimo na buduće generacije o hrabrosti i herojstvu Imotskih vitezova“, rekao je gradonačelnik Franković.

Obilježavanju su ispred Grada Dubrovnika, uz gradonačelnika, nazočili predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica i zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović. Počast poginulim braniteljima odali su i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ivan Budalić, predstavnik

Ministarstva obrane Republike Hrvatske Ante Damić, župan  Blaž Pezo i novoizabrani gradonačelnik Grada Imotskog Luka Kolovrat.

Nakon polaganja vijenaca i odavanja počasti ispred spomen-obilježja, u mjesnoj crkvi sv. Vida služena je sveta misa zadušnica za sve poginule branitelje, čime je odana počast njihovoj žrtvi i potvrđena trajna zahvalnost koju Dubrovnik i Hrvatska dugoročno nose prema imotskim vitezovima.

Gradonačelnik Franković uputio čestitku VK Neptun

Povodom osvajanja zlatne i brončane medalje na 35. prvenstvu Hrvatske koje se ovog vikenda održalo u Zagrebu, gradonačelnik Mato Franković uputio je čestitku Veslačkom klubu Neptun.

Prenosimo je u cijelosti:

Dragi veslači,

bravo za još jedan vaš veliki uspjeh, za naše Neptunaše!  Upućujem iskrene čestitke prvaku Rudiju Kapetani-

foto Facebook stranica Hrvatskog veslačkog saveza

ću u konkurenciji mlađih kadeta te Vitu Šutalu na osvojenoj brončanoj medalji u konkurenciji juniora. Zahvaljujem i trenerima, roditeljima i svima koji vas prate na ovom putu, jer uz njihovu podršku vaši podvizi dobivaju još veće značenje.

Zaista je divno vidjeti mlade sportaše kako ostvaruju vrhunske rezultate i njeguju istinske vrijednosti sporta. Upravo vi najbolje znate što znači ponosno nositi ime našega Grada i kluba

s dugom tradicijom. Zato me posebno raduje što smo nedavno otvorili novi hangar i klupske prostore, kako biste i dalje, u još boljim uvjetima, postizali ovakve fantastične rezultate.

Nastavite sanjati velike snove, jer Grad Dubrovnik je uz vas!

S poštovanjem, Gradonačelnik  Mato Franković

‘TREBA MISLITI UVIJEK, A NE SAMO KAD GORI’

Vatrogasci dobili tri nova vozila , na jednom od njih ispisan Thompsonov stih

Jedno od njih predano je DVD-u Orašac

koji je po prvi put dobio novo vozilo

Primopredaja dva kombi vozila te hidraulične platforme s košarom, za potrebe vatrogastva Grada Dubrovnika održana je u ponedjeljak navečer u prostorijama vatrogasnog doma u Orašcu.

Riječ je o:

-kombi vozilu (8+1) za prijevoz vatrogasaca za potrebe DVD -a Orašac. Sredstva za nabavku vozila u iznosu 45.000 eura u potpunosti su osigurana iz proračuna Grada Dubrovnika.

DVD Orašac osnovan je 1976. te je ovo prvi put da je potpuno novo vozilo stiglo u društvo. DVD Orašac broji 50 članova od kojih je 20 operativnih. Najveća vrijednost društva je sekcija vatrogasne mladeži koja broji 35 članova i koja aktivno sudjeluje na vatrogasnim natjecanjima diljem županije i šire.

-kombi vozilu (8+1) za prijevoz vatrogasaca za potrebe JVP „Dubrovački vatrogasci“. Vrijednost vozila 45.000 eura, sredstva osigurana iz vlastitih prihoda JVP

- hidrauličnoj zglobnoj, teleskopskoj platformi s košarom, radne visine 21 metar. Sredstva za nabavku vozila, u iznosu od 125.000 eura, u potpunosti su osigurana iz proračuna Grada Dubrovnika. Vozilo ima mogućnost operativnog djelovanja u povijesnoj jezgri te na taj način nudi dodatni stupanj sigurnosti na navedenom području. Vozilo će zamijeniti dosadašnju hidrauličnu platformu koja je stara 20 godina i ima mogućnost operativnog djelovanja do visine 14 m.

Tajnik DVD -a Ilija Margaretić obratio se pri -

sutnima na samom početku događaja. “Iznimna nam je čast što se primopredaja odvija baš ovdje, u prostorijama DVD -a Orašac koje je osnovano 1976. godine u svrhu zaštite i spašavanja prvenstveno od požara ovog našeg područja. Od 2001. godine u ovim prostorima djeluje JVP Dubrovački vatrogasci - ispostava Orašac. Današnji događaj dokaz je sinergije između Grada Dubrovnika i vatrogastva na svim razinama vatrogasne zajednice grada Dubrovnika”, kazao je Margaretić.

Potom se prigodno obratio i predsjednik DVD Orašac Antonio Šarić.

“Drago mi je da smo danas ovdje nakon tri godine pjevanja pjesme tuge, došlo je vrijeme da zapjevamo pjesmu radosti. Makar nakratko, jer za 20-ak dana nam je obljetnica stra-

Franković se dotaknuo i pitanja novog vatrogasnog doma. “U prostornom planu je davno ucrtan vatrogasni dom ispod magistrale. Nažalost, prilikom izmjena prostornog plana 2014. godine taj dom je obrisan. Mi smo u međuvremenu skupa došli do zaključka kako je pozicija ispod mosta, Splitskog puta, najbolja pozicija za vatrogasnu zajednicu jer tako ima adekvatnu površinu s koje se u svim pravcima može brzo uputiti i stići na svaku lokaciju. Sada razvijamo idejni projekt za gradnju velikog vatrogasnog doma na toj poziciji, a na postojećem bi bila manja postrojba za hitne i žurne intervencije u povijesnoj jezgri i oko nje”, izjavio je Franković. Na pitanje kad bi on mogao biti izgrađen u nekim najidealnijim uvjetima, Franković je odgovorio: između tri i po’ i četiri godine.

davanja našeg Gorana Komlenca. Ovo nije samo ceremonija primopredaje vozila nego i pokazatelj kontinuirane brige Grada, gradske uprave na čelu s Frankovićem, za potrebe vatrogastva kroz sve ove godine. Samo zajedno se možemo oduprijeti svim nedaćama i izazovima, od klimatskih promjena do drugih ugroza. Ako nismo zajedno i ako počnemo razmišljati kako smo sami sebi dovoljni, to je put koji vodi u ponor”, izjavio je Šarić.

Riječ je nakon njega imao županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović.

“Posebno je zadovoljstvo kad DVD radi s mladima jer onda ne postoji opasnost za ono čega se svi bojimo, a to je da neće biti ljudi u vatrogastvu. No, nadam se kako će vatrogastvo i dalje ploviti dobro. Gradonačelnik je sigurno jedan od gradonačelnika koji najviše podržava vatrogastvo, na razini cijele Hrvatske, hvala mu na tome jer uvijek ima razumijevanja za vatrogastvo”, kazao je Simović.

“Posljednjih osam, godina kontinuirano ulažemo u naše vatrogasce, u JVP, U VZ grada Dubrovnika jer znamo koliko su nam bitni. Če -

sto se sjete samo kad gori, onda se veličaju vatrogasci, no kad je tišina, mir, kad požara nema, kao da ih se zaboravi. Osobno ih nikada nisam zaboravio, u osam godina je ulagano najviše kad je trebalo, a treba uvijek - od povećanja financijskih primanja do nabave nove opreme, počevši od vatrogasnog broda ‘Orlando’ pa nadalje. Danas svjedočimo novom događaju, uručenju novog kamiona, auto-ljestava, koje će biti važne za spašavanje u povijesnoj jezgri. Gabaritima su prilagođeni potrebama povijesne jezgre, druga dva su kombi vozila”, izjavio je gradonačelnik Mato Franković dodavši kako Orašac njeguje vatrogastvo.

“Biti vatrogasac znači priteći drugome u nevolji i biti spreman položiti svoj život. Upravo je to prije tri godine napravio naš Goran Komlenac koji je nesebično dao svoj život kako bi spasio druge”, kazao je Franković.

Don Robert Čibarić blagoslovio je nova vozila. Zanimljivo je kako je na platformi s košarom ispisan i stih hita kojeg izvodi Marko Perković Thompson - Pitaj svaki kamen našeg grada Dubrovnika.

Ljubav, luksuz i milijuni

Venecija je rekla ‘da’ Bezosu –

bi li mogao i Dubrovnik?

‘Može

se, ali nemamo taj mindset i nedostaje nam lokacija’

Jeff Bezos i Lauren Sánchez rekli su sudbonosno “da” u jednom od najromantičnijih gradova svijeta – Veneciji

Trošak trodnevnog vjenčanja svjetskog moćnika procjenjuje se na više od 20 milijuna dolara, a sve je izgledalo poput holivudskog filma: od luksuznih palača, spektakularnih večera i svjetlosnih instalacija do privatnih jahti i zatvorenih kanala. Među uzvanicima su bili Oprah Winfrey, Leonardo DiCaprio, Ivanka Trump, Bill Gates i brojni drugi iz poslovnog, političkog i zabavnog svijeta. Ceremonija je održana u crkvi San Giorgio Maggiore, dok su se zabave protezale kroz Scuolu Grande della Misericordia i venecijanski Arsenal. I dok su oni slavili ljubav zbog čega se grad pretvorio u zatvorenu pozornicu rezerviranu samo za njih i njihove goste, s druge strane održavali su se prosvjedi lokalnog stanovništva koje je upozoravalo na sve veću eksploataciju destinacije pod krinkom luksuza. No, ovo vjenčanje pokazuje i drugu stranu medalje: ogromnu promotivnu vrijednost destinacijskog vjenčanja. U eri društvenih mreža i globalne vidljivosti, jedno luksuzno vjenčanje donosi višestruke koristi - od promocije destinacije do ekonomske dobiti za lokalne pružatelje usluga.

DUBROVNIK JE HIT DESTINACIJA, ALI…

S obzirom na sve to, nameće se pitanje - može li i Dubrovnik, kao perjanica hrvatskog turizma i već dokazana hit destinacija za vjenčanja, biti domaćin nekom „vjenčanju stoljeća“? Što bi to značilo za grad i njegove stanovnike? Možemo li mi organizirati nešto takvo - logistički, infrastrukturno i kulturološki? Odgovore na ta pitanja potražili smo od jedne od najpoznatijih organizatorica vjenčanja

Ines Nanić, vlasnica agencije Dubrovnik

Events specijalizirane za destinacijska vjenčanja, Foto: Veronica Arevalo

u Dubrovniku Ines Nanić. „Mislim da bi se kod nas moglo odraditi slično vjenčanje kao Bezosovo, ali definitivno ne na razini kao u Veneciji, s tom logistikom i s tim kapacitetima. Mi kao grad nemamo taj mindset kao što ga imaju talijanski gradovi koji su otvoreni za takve event spektakle. Italija je jako otvorena za takva događanja i ja uvijek spominjem kako je njihova turistička zajednica jedna od najpopularnijih na svijetu. Čak imaju odjel u kojem se ljudi bave razvojem evenata i cijele industrije vjenčanja. Oni su odavno prepoznali i vidjeli koliki je potencijal toga, ne samo u vidu prihoda, nego i promocije destinacije te podizanja marketinga na više razina.

„Mislim da bi se kod nas moglo odraditi slično vjenčanje kao Bezosovo, ali definitivno ne na razini kao u Veneciji, s tom logistikom i s tim kapacitetima. Mi kao grad nemamo taj mindset kao što ga imaju talijanski gradovi koji su otvoreni za takve event spektakle“, kaže organizatorica vjenčanja Ines Nanić

Piše Aida Čakić foto Dubrovački dnevnik

„Da se ovo vjenčanje održalo na Lokrumu, stiglo bi pregršt negativnih komentara jer bi se cijeli otok trebao zakupiti.

Sigurno bi ljudi govorili: ‘prodali ste se za sitne pare’. Mislim da postoje iznimke i situacije za stvari za koje treba imati cijenu, a za koje ne treba. Jedan moj klijent nikako nije shvatio da se Stradun ne može zakupiti za svadbenu večeru njegovog sina gdje je trebalo biti tisuću ljudi. Za to jednostavno nemamo cijenu, ali za određene stvari možemo se potruditi“, govori Nanić.

Teško je financijski procijeniti koliki je doseg te industrije za pozitivan branding destinacije“, kaže Nanić.

Pojasnila je zbog čega smatra kako mindset Dubrovnika nije spreman za ovakve događaje. „Mi smo mali grad, ali nismo ni toliko otvoreni za ovakve stvari. Primjerice da se ovo vjenčanje održalo na Lokrumu, stiglo bi pregršt negativnih komentara jer bi se cijeli otok trebao zakupiti. Sigurno bi ljudi govorili: ‘prodali ste se za sitne pare’. Mislim da postoje iznimke i situacije za stvari za koje treba imati cijenu, a za koje ne treba. Jedan moj klijent nikako nije shvatio da se Stradun ne može zakupiti za svadbenu večeru njegovog sina gdje je trebalo biti tisuću ljudi. Za to jednostavno nemamo cijenu, ali za određene stvari možemo se potruditi, uz dobru logistiku i činjenicu da grad kao

destinacija i lokalni poduzetnici i stanovnici mogu dugoročno profitirati. To nisu kratkoročni prihodi nego govorim o dugoročnom brandingu koji se s vremenom gradi“, govori Nanić.

PONUDA I LOKACIJE SU NAM OSKUDNI

Osvrnula se na pitanje balansa tijekom organizacije događaja poput vjenčanja, a da je sve održivo i u skladu s kulturnom baštinom Dubrovnika.

„To je kompleksno pitanje jer ne postoje standardi za to. Sve se zasniva na dobroj volji, pretpostavkama i zdravom razumu. Mi dajemo sve od sebe čak i da glazba bude u skladu s kulturom kao i sve drugo, ali ljudi koji komentiraju zaboravljaju da su to ipak privatni događaji. Kad se stavite u cipele tih ljudi koji žele proslaviti svoje rođendan ili imati svadbu, mora-

Lauren Sanchez i Jeff Bezos – prioriteti mladenca bili su raskošna proslava, ali i potpuna privatnost

Prema procjenama

Ministarstva turizma Italije, može se očekivati zarada od čak 1,1 milijardu dolara zahvaljujući raskošnom vjenčanju koje je u grad dovelo i nevjerojatan broj slavnih i poznatih. Ovaj iznos predstavlja gotovo 68 posto godišnjeg turističkog prometa grada, što jasno pokazuje koliko snažan ekonomski utjecaj ovakav događaj može imati na lokalnu zajednicu. Procjenjuje se da je samo vjenčanje koštalo oko 55 milijuna dolara, trajalo je tri dana i u potpunosti je ispunilo smještajne kapacitete venecijanskih hotela te pokrenulo poslovanje brojnih drugih poduzeća u gradu.

te znati da oni žele da to izgleda onako kako su oni zamislili“, pojašnjava Nanić. Dubrovačka organizatorica vjenčanja smatra kako se vjenčanje poput Jeffa Bezosa i Lauren Sanchez Bezos može izvesti i u Dubrovniku u suradnji s Gradom Dubrovnikom i lokalnim institucijama, no dodaje kako je pravo pitanje – imamo li ponudu za sve to?

„Vjerujem da bi takvo vjenčanje završilo tako da bi milijarderi samo bookirali lokacije i angažirali nekog lokalca da im bude koordinator za dozvole i odrađivanje lokalnih stvari koje ne mogu sami izvesti, a onda bi preko dobavljača realizirali 90 posto stvari izvana. Nažalost, mi nemamo kapacitet za takve goste. Postoje iznimke, ali one nisu dovoljne da se takva mega vjenčanja naprave. Dubrovnik se treba fokusirati na luksuzni segment, ali ne ovog tipa jer mi u poslu ove događaje zovemo unicorn (eng. jednorog) što se dogodi jednom u životu. Naša ciljana tržišta trebaju biti klijenti koji su bolje platežne moći, kojima je zanimljiva naša kultura, povijest i destinacija i koji razumiju cijelu priču Dubrovnika, i uz to angažirati lokalne dobavljače koji im mogu odraditi posao najbolje što mogu. Ekstra luksuzni gosti su navikli na drugačije obavljanje poslova, fleksibilnost, promjene u hodu i to bi bilo teško realizirati“, smatra Nanić. Za ovakva događanja, dodaje organizatorica vjenčanja, bio bi idealan Lokrum zbog logistike, privatnosti, povijesti, kulture i estetike. „Mogu vizualizirati da se nešto slično tamo održi poput cjelodnevne proslave na visokoj razini. No, još uvijek se moramo uvježbavati s elitnijim svadbama i raditi na promociji desti-

petak, 11. srpnja 2025.

nacija, educirati se prema napretku svih nas, da bi jednog dana parirali i stavili se na mapu takvih događaja“, savjetuje organizatorica vjenčanja.

Pohvalila je suradnju s Gradom kao i institucijama poput Državnog arhiva, Dubrovačkih muzeja, DPDS-a, i Revelinom.

„Kad su u pitanju dozvole, nemamo problema jer postoje ugovori i odluke koji se donose jednom godišnje. Event je najlakše realizirati sve na jednoj lokaciji. Kod nas dolazi do potencijalnih problema kada se izlazi iz gabarita onoga što je klasično. Primjerice, moja dugogodišnja želja je da organiziram vjenčanje u parku Gradac. Pitanje je dobre volje što se tu može učiniti i jesu li ljudi voljni stvarati nove lokacije. Događa nam se u gradu da ostajemo bez lokacija, umjesto da stvaramo nove lokacije za luksuzne događaje“, ukazala je Ines Nanić, organizatorica vjenčanja koja je u Dubrovniku realizirala brojna luksuzna okupljanja. Ranije spomenuto vjenčanje Jeffa Bezosa i Lauren Sánchez bez sumnje je bilo spektakl koji je u punom smislu iskoristio snagu destinacijskog marketinga, s globalnim dosegom i neprocjenjivim publicitetom za Veneciju. I dok Dubrovnik već uživa status prestižne destinacije za vjenčanja, da bi se uopće približio razini takvih svjetskih evenata, potrebno je više od same ljepote. Nužni su sinergija grada, institucija i privatnog sektora, ali i promjena mindseta prema otvaranju grada selektivnom luksuzu koji donosi dugoročnu vrijednost. Možda još nismo spremni za „vjenčanje stoljeća“, ali smo sigurno na dobrom putu – ako znamo kamo želimo ići.

Vjenčanje je izazvalo i niz prosvjeda među stanovnicima Venecije i aktivistima

PONEDJELJAK, 14.7. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

UTORAK, 15.7. doručak dana Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

SRIJEDA, 16.7. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Crni fettuccini s morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

ČETVRTAK, 17.7. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

PETAK, 18.7. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema

sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 19.7. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

NEDJELJA, 20.7. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

USUSRET PRVOJ PREMIJERI NA IGRAMA

Borko Perić: „Ribarske svađe bi trebale biti jedan veseli momenat, ali uvijek je izazov stati pred publiku, čak i kad misliš da nije“

Kazališni, televizijski i filmski glumac Borko Perić već neko vrijeme boravi u Dubrovniku, a razlog je angažman na Dubrovačkim ljetnim igrama. U prvoj dramskoj premijeri 76. Igara, koja je na rasporedu u nedjelju, u Goldonijevim Ribarskim svađama glumit će Patrona Nikšu. Uhvatili smo ga na pauzama između proba, a uz kavu nam je ispričao kako teku pripreme, koja su mu očekivanja, ima li vremena za odmor, ali i budući planovi

Kako vam je ‘sjela’ sama predstava Ribarske svađe?

Predstava upravo ‘sjeda’, poliramo, radimo završne radove. Nadam se da ćemo napraviti predstavu u kojoj će publika moći uživati, a i mi s njima također. Ribarske svađe bi trebale biti jedan veseli moment.

A za to je nužna kemija u glumačkoj postavi, pretpostavljam da to dobro funkcionira. Ekipa je odlična, stvarno. Rijetko se dogodi tako dobra kemija kad se skupimo iz svih kazališta, i stalni glumci, i ‘freelanceri’, da smo svi dobri, da se svi čujemo, razumijemo. Zbog toga sam jako sretan i bilo mi je jako uzbudljivo gledati i mlađe i starije glumce, čini mi se da tu postoji jedna lijepa vrijednost zajedničkog rada, koji se ovdje svakako fino i lijepo dogodio. Kombinacija je to mlađih i starijih glumaca, svi su stvarno divni. Od Joška Ševa, Ksenije Prohaske, Nike Lasić, Bojana Beribake, Nikole Radoša, Angele Bulum, do Nike Matušić, Nikoline Prkačin, Borisa Matića, Stipe Radoja, Marijana Nejašmića Banića i Branimira Vidića, ‘Flike’.

Jeste li se pronašli u ulozi Patrona Nikše?

Teško je to reći, nemam uvijek osjećaj dok ne krene predstava pred publiku, ne znam zapravo kako sam se snašao. Čak je to manje važno, jer ako publika povjeruje da sam se snašao i ako bude zadovoljna, onda ću i da se nisam snašao reći – snašao sam se! (smijeh)

Što kažete na ambijent lokacije predstave?

Predivan je, to dvorište Umjetničke škole je prekra-

sna lokacija, gledao sam neke predstave tamo prijašnjih godina i uvijek mi je taj prostor bio jedan od najljepših za igrati predstavu. Ima sve ono što treba – imaš mir, koji u Gradu na nekim lokacijama sigurno više ne postoji, imaš predivan pogled na Grad. Mislim da će taj prostor puno dati našoj predstavi. Kao da je stvoren za kazalište, ima ambijentalnu ljepotu, čak i za publiku i scenu, jer daje puno više od toga. To je predivna kulisa, bio mi je užitak probati, dolaziti, gledati… Samo da sjediš i gledaš, pogled na Grad s onih tribina je zaista predivan.

Kad je Krešimir Dolenčić u pitanju, probe su sigurno dinamične. Ima li improvizacije, promjena? Ima svega! Krešo je predivan redatelj, vrhunski majstor zanata, tako da svi mi uživamo i učimo radeći s njim. S Krešom je uvijek zanimljivo, dinamično, uvijek je dobra, lijepa, radna atmosfera. Imam samo riječi hvale za taj dio. Čak i ne ‘zapnemo’ do rano ujutro. Probe počinju oko 19-20 sati i onda krenemo raditi, pa smo gotovi otprilike oko ponoć, jedan... Jedno vrijeme smo imali duple probe, u Kazalištu Marina Držića, koje je isto predivno. Tako da nismo u zaostatku u smislu da smo imali ‘samo’ jednu probu dnevno. Imali smo cijeli jedan blok duplih proba, tako da nemamo potrebe ostajati do pet ujutro nadoknađivati propušteno. Svakako je podnošljivo u tim smislu, ali intenzivno. Ne može ni drugačije biti. I kad kažu – to ti je lako, to uvijek znači da neće biti. I kad čovjek zamisli da će nešto biti jednostavno, uz kupanje, ništa naravno od toga, okupao sam se možda dva puta. Ali to je tako – kad radiš, kreneš raditi. Uđeš u taj ‘mode’ i ‘pičiš’.

„Krešo je predivan redatelj, vrhunski majstor zanata, tako da svi mi uživamo i učimo radeći s njim!“

Piše Ivana Smilović foto Ivana Smilović

Predstava je prilagođena na dubrovački govor, koliki je to izazov?

To je predivan govor, za mene nije posebno problematično, budući da je moj lik specifičan što se tiče govora, on jednostavno ne zna govoriti dubrovački, tako da je meni to lako. (smijeh) Ali svi su dobri, svi su sluhisti, imamo i kolege iz Dubrovnika, nema problema nekih, barem ja mislim, ali teško da se ja razumijem u to. (smijeh) Kolege iz Dubrovnika pomažu, sve je timski rad. Adaptaciju na dubrovački govor je radila Morana Čale.

Dubrovčani uvijek imaju velika očekivanja kad je riječ o Igrama. Postoji li neki pojačan stres što se toga tiče?

Uvijek je izazov stati pred publiku, pa onda i kad misliš da nije. Bez publike nema ništa. Svi na neki način čekamo sud publike, nadam se da će biti dobar. Teško je to predvidjeti i ne treba predviđati, uvijek trebamo raditi za publiku, naravno, ali ne trebamo se time opterećivati. Ako bude ‘stani, pani’, onda ćemo već vidjeti.

Nakon premijere idu prvi dojmovi, adaptira li se predstava u sljedećim izvedbama?

Kako ne, naravno. Koliko slušamo sebe na sceni, tako isto slušamo i publiku kad krenemo igrati predstavu. Vidimo kako publika reagira, diše s nama, pa i se u neku ruku prilagodimo. Ne trebamo se povo-

diti za publikom, ali trebamo je uvijek slušati.

Spomenuli ste da nema puno vremena za odmor i kupanje. Postoji li ipak neko vaše omiljeno mjesto u Dubrovniku, gdje pobjegnete kada želite biti sami?

Našao sam jedan kafić u Gradu blizu mog apartmana, gdje znam da sam sam i da ću rijetko nekoga sresti. Inače sam u Gradskoj kavani stalno, ali tu sam kad mi je u redu da se sretnemo i sjednemo. Tu je baš – gledati i biti gledati. To su mi baš najdraža mjesta. Iako mi nedostaje ona Gradska kavana od prije, kad iza nije bio restoran, nego se pila kava i gledalo more. Imam mali fetiš na more, našao sam i takvih par kafića, gdje gledam more, dobijem tri sunčanice, ali opet sam sretan jer – gledao sam more! (smijeh)

Već ste se malo i udomaćili. Prepoznaju li vas ljudi?

Ništa sad posebno. Ne bavim se ja time na taj način, niti mi to paše, niti mi smeta. Naravno da je lijepo kad ti netko kaže nešto pozitivno, ali se ipak nekako malo mičem, uklapam u masu. Pusti me da pijem kavu i uživam… (smijeh)

Vaš glumački rad je poprilično raznovrstan, od kazališta, do serija i filmova, kao i izleta na televiziju i sinkronizacija. Možete li izdvojiti nešto

„Vidimo kako publika reagira, diše s nama, pa i se u neku ruku prilagodimo. Ne trebamo se povoditi za publikom, ali trebamo je uvijek slušati.“

Perić obično odmara ljeti, ali Dubrovačke ljetne igre bilo je teško odbiti

„Kad smo radili Četvrtu sestru, pokojni Mustafa Nadarević je došao i rekao – e, sad će proći ‘more godina’ dok budeš ponovno igrao takvu ulogu. I tako i bude!“

što vam je ‘srcu drago’?

Radio sam neke stvari u kojima sam uživao, naravno, uključujući i prvu predstavu u Dubrovniku, kad smo radili Četvrtu sestru s Ivicom Boban u Hotelu Belvedere, to mi je bilo jedno od najljepših iskustava. Od filmova Dva igrača s klupe, Živi i mrtvi… Ma, sve što nabrojim će biti problematično jer ću nešto izostaviti. Na kraju mi ipak, radilo se dobro ili loše, ostane ekipa. Jer bez dobre ekipe ne možeš ništa napraviti. Možeš igrati Hamleta, ali ako tvoja ekipa nije dobra, ako nismo skupa, sve je besmisleno. Na kraju uvijek ostanu ljudi, više nego posao. Ekipa, atmosfera, kako nam je bilo, prijateljstva, nova poznanstva… Uzbudljivo mi je upoznavati nove ljude, nove ansamble, to mi bude najveći blagoslov ovog posla. A da sam nešto radio, jesam, ali nema tu puno stvari za koje bih rekao da sam baš jako zadovoljan, to se rijetko događa. Kad smo radili Četvrtu sestru, pokojni Mustafa Nadarević je došao i rekao – e, sad će proći ‘more godina’ dok budeš ponovno igrao takvu ulogu. I tako i bude! Napraviš nešto, pa budete ti i publika relativno zadovoljni, a onda se za deset godina to ponovi, možda. Neki možda mogu stalno imati sve dobro, ja nisam taj. (smijeh) Ali eto, na kraju stvarno u sjećanju ostanu ipak ljudi.

Je li vam draže da vas prepoznaju kao filmskog ili kazališnog glumca?

Mislim da je lijepo i jedno i drugo, znači da netko prati i film i kazalište. Naravno, televizija je najzavodljivija i nosi širu popularnost, ako se može to tako nazvati. Ali drago mi je i za film i za predstave. Prvenstveno sam kazališni glumac, ako bih gledao što sam snimio ili radio u kazalištu, tu sigurno statistički jako dominira kazalište. Činjenica je – ja sam kazališni glumac, s povremenim izletima u film. U kazalištu imam kontinuitet, a u filmu malo snimam, malo ne snimam, to je tako. Kazalište je konstanta.

Sad su na rasporedu Igre, a koji su budući planovi?

Probe su dinamične i obično ne potraju do ranojutarnjih sati

Pretpostavljam da je većinom riječ o dobrim iskustvima, za glumce je očekivano da su prilagodljivi. Jesmo! Imao sam sreće da sam skoro uvijek imao dobra iskustva, dobru ekipu, bilo nam je zanimljivo raditi i istraživati. Naravno da postoje neki trenutci kad ne možeš, kad ti se ne da, jer si se potrošio, ali i to ide u ‘rok službe’. Pa se onda opet nakon nekog vremena vratiš u energiju, snagu, pa opet napraviš iskorak u odnosu na sebe, ne sad nužno u smislu izvrsnosti, nego baš svoj pomak. Koliko je to moguće često raditi, ne znam. Ne osjećam da to radim prečesto, ali dogodi se, pa onda budem i ja nekako sretan.

Onda idem na godišnji odmor, pa u Zagreb, u Kerempuhu pripremamo novu predstavu, Mario Kovač radi Alana Forda. To me čeka odmah krajem devetog mjeseca, kad izlazimo. Imam još neke dogovore, ali dok nisu potpisani, ne bih o tome govorio. Dinamična će mi jesen biti svakako, ove godine neću imati puno ljeta, niti odmora. Ali nadam se da će ga barem biti poslije Nove godine. Teško je planirati, u ovom poslu nema radnog vremena, nema strukture. Mogu planirati što god želim, ali ‘skida’ se ova predstava, uleti nova, zovu za film u zadnji tren… Stvarno je teško posložiti planove. Ali u principu mi ostaje ljeto za godišnji. Ovo je iznimno, kad je nešto zanimljivo i lijepo, onda odem i ljeti raditi. Inače ljeti pokušavam smanjiti maksimalno posao, biti malo u Istri kod svojih, odmarati, uživati, možda negdje otputovati nakratko, ali ne predugo jer nisam od dugih putovanja. Imat ću kolovoz malo za predah.

Jer se Dubrovačke ljetne igre teško odbijaju? Da, pogotovo i Krešo, Dubrovnik… Toliko me lijepih uspomena veže i lijepo mi se vratiti u Dubrovnik s intervalima od deset godina. (smijeh)

S Krešimirom Dolenčićem na redateljskoj stolici uvijek je zanimljivo

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

OD BIJELE KUĆE DO CRVENOG PLANETA

U Americi, obećanoj zemlji ‘slobodnih’ ljudi i alternativnih činjenica, otvoren je deportacijsko- koncentracioni logor za ilegalne migrante, zvan ‘Aligator Alcatraz’ jer je u močvari punoj krokodila i opakih zmijurina, a vlada već prodaje i majice sa slikama istog. Razlog za brigu nacije je spoznaja da su ilegalni migranti prešli s roštiljanja tuđih kućnih ljubimaca na kanibalizam, pa je situacija dobila novu dimenziju. Ministrica domovinske sigurnosti Kristi Noem izjavila je kako se do te spoznaje došlo nakon što je tijekom deportacijskog leta, jedan migrant počeo jesti – sebe. To je vlastima otvorilo oči. Dosad su ih sumnjičili i optuživali da jedu druge, a sad su pokazali kulinarsku samodovoljnost. Vlasti će vjerojatno za tu vrstu putnika razmotrit zabranu unošenja pantarula i noževa na letove, pa i zuba, ako to bude moguće. A do tada, ministrica Noem, zabrinuta zbog poremećenih ljudoždera koji vjerojatno hodaju ulicama Amerike, nastojat će ih pohvatat i uselit u novi Jurski Park, prije deportacije iz zemlje.

A sad nešto i o ljubavi u doba deportacija u Americi. Južnoafrički državljanin Elon Musk, donedavno veliki prijatelj Bijele Kuće, pa onda mrski im neprijatelj, opet je izazvao buru na X-u (nekad Twitter). Iako je još jučer prijetio da će izumit novog predsjednika Amerike pomoću AI-ja, jer mu Trump više ‘nije user-friendly’, danas srčano hvali politiku predsjednika, čovjeka koji mu je praktički poručio: Spakiraj rakete, Elon, ideš doma! Treba Donaldu odat priznanje, uvlači mu se Musk, jer je riješio neke sukobe diljem svijeta. Istina, većina tih sukoba je i nastala baš za njegova mandata, ali svejedno; ako zapališ kuću i sam ugasiš vatru, i tako - i tako si - heroj. Kako god bilo, Musk ne odustaje od kolonizacije Marsa. Njegovi su i Spacex i Mars. Može on tamo i bez Trumpa.

Uvertira jednog nezaboravnog petka u Beogradu i drugim većim srpskim gradovima: narod se sprema na blokade, a predsjednik - pardon, ‘obični građanin’ Aleksandar Vučić, spušta se među puk, ko da silazi s Olimpa. Pa u maniri Isusa iz Pančeva, podiže ruku prema nebu i zaklinje se da

mu nije stalo do funkcije (osim što je već 11 godina na vlasti), i ko Boga moli pobunjenu naciju da ga posluša, ne kao vladara, nego kao ‘komšiju’, brata, zabrinutog oca nacijeda ne mrze svoju zemlju. Jer kad ne’ko blokira promet, očito mrzi domovinu. Logika čista ko suza iz oka jednokratnog domoljublja. U međuvremenu, mladi Hrvati s društvenih mreža šalju poruke podrške: sretno vam bilo susjedi i ne brinite – nema srpska policija dovoljno lisica za svih vas. I dok Srbi blokiraju puteve, neki se pitaju što je lakše - urazumit milijune ljudi ili jednog predsjednika? Ali predsjednik ne odustaje. Na kraju obraćanja, s jedva primjetnom suzom u oku, zaključuje: zemlja će nestat, asfalt će pucat, ali moja tuga zbog vašeg nerazumijevanja... ona ostaje. Kamere se gase, helikopter lagano polijeće, narod ostaje. Na ulici!

Hrvatska, Zagreb, prva subota u srpnju. Trg bana Jelačića ponovno se pretvorio u duhovno vježbalište - skupine samozvanih čuvara morala, elitnih katolika. Opet su zauzeli klečeće položaje, kako bi obranili zadnju liniju bojišnice protiv - zdravog razuma. Spužvom tapecirana koljena, krunice u rukama, ponizni pogledi usmjereni u Nebo i molitva ide. Standardni repertoar: zabrana pobačaja, povratak muške dominacije u obitelji, i naravno, čednost u odijevanju jer kako znamo, golo rame 21-godišnje studentice, ozbiljna je prijetnja civilizaciji. Ali ovog puta, bila je i posebna bonus-molitva: da ne padne kiša za koncert Thompsona na Hipodromu. Premda tisuće poljoprivrednika vape za kapima nebeske milosti, kako bi spasile zadnje cvjetove suncokreta i klipove kukuruza, prioritet na Trgu je jasan; mokra pozornica bila bi tragedija epskih razmjera. Ironija je pritom brutalna – u trenucima, kad u nekim dijelovima zemlje voda za piće postaje luksuz, a suša je već ubrala desetine milijuna eura uroda, moli se za – suho nebo. Kad molitva postane politička poruka, a kiša ideološki problem, znamo da sekularnoj državi prijeti dugotrajna - suša.

Inače, koncert na Hipodromu je prošao besprijekorno. Nebo čisto, Gospa i anđeli stigli uz pomoć rojeva dronova, publika ekstatič-

na, a Thompson, ko što i priliči proroku gitare i domoljublja, u laganoj crnoj majici s brojem na prsima. Ne, nije IBAN, nije ni nova zaporka za Wi-Fi. To je zatvorski broj Zvonka Bušića, junaka, domoljuba, muze umjetnikova pjesništva i tek usput, čovjeka koji je 1977. u Americi oteo avion pun putnika i usmrtio policajca bombom. I zato osuđen na doživotnu robiju.

Dio ‘zločestih medija’ uz podršku ljevice, iskoristio je ove podatke dostupne na Googleu, kako bi omalovažio slavljenje čovjeka koji je putnički avion koristio kao sredstvo političke borbe. Po njima to i nije baš najnježniji oblik domoljublja. Civilizirani narodi obično imaju disidente književnike, ovi se hvale teroristima. No fanovi se ne daju smesti: ništa im ne opisuje dovoljno nježno ljubav prema domovini, ko bomba u avionskoj kabini.

I dok se na društvenim mrežama raspravlja je li bomba bila simbol otpora mrskoj SFRJ ili nesporazum s osiguračima, mi možemo biti sigurni u jedno: Hrvatska ima bogatu povijest davanja novog značenja prošlosti. Osobito kad ima dobar - refren.

Piše Mario Klečak

Otočić Mrčara pravi je primjer kako bi turizam trebao izgledati

Posjetili smo konobu na Lastovu koja je rekla ‘NE’

Jeffu Bezosu kada ih je pitao

može li doći na večeru

Vlasnik Konobe Mrčara nije poslužio večeru trećem najbogatijem čovjeku svijeta, ali zato jest novinaru Dubrovačkog dnevnika koji je 10 dana unaprijed napravio rezervaciju i doveo mu goste katamaranom

Piše Maro Marušić foto Privatni arhiv

Dok promatram stari mul Jugoslavenske narodne armije na otočiću Mrčara kroz glavu mi tutnje daleka sjećanja – Nikola Bulum i ja zajedno s Christianom Heidelom bauljamo Ma-

inzom. Velika je Christian faca u Mainzu, a kako i ne bi bio kada je od provincijskog nogometnog kluba napravio stabilnog bundesligaša. Iako je to samo po sebi ogromna stvar,

Konoba na Mrčari pravi je primjer iskonskog opuštenog turizma

Bezos i Sanchez sjeli su za stol, pridružili su im se Orlando Bloom i

Katy Perry, ali ih nije dočekao nikakav cjenik. Nema u konobi na Mrčari ni menija, ni vinske liste, ni ikakvih posebnih pića, ne daj bože, koktela. Za večeru se jede što se ulovi taj dan, pije se vino, pivo, pelin ili rakija, nema preserancije oko pet ili deset godina odležanih malvazija, plavaca, dingača i pošipa

Krešo Glavica – ugostitelj, profesor kineziologije, rukometni i fitness trener, ali prije svega zajebant

međutim, ono po čemu će svijet pamtiti sportskog direktora jest da je svijetu podario Jurgena Kloppa i Thomasa Thuchela, dva ponajbolja trenera 21. stoljeća. Pa što taj bogati čovjek kojem uspjeh duguju osvajači Lige prvaka radi s nebitnim dubrovačkim konobarom i novinarom koji Ligu prvaka ne mogu osvojiti ni na Play Stationu?

Isto ono što rade bogati i slavni na Mrčari, zapadnom otočiću lastovskog arhipelaga. Dolaze kod Kreša Glavice, tamošnjeg vlasnika konobe, kako bi ih ovaj zajebao.

-Jesam li dobila Konobu Mrčara? – upitala je agentica Jeffa Bezosa u 11 sati navečer.

-Jeste, ali buditi brzi, jer će mi žena posumnjati da se ovako kasno dopisujem s ljubavnicom – odgovorio je Krešo, inače po struci profesor kineziologije i rukometni trener.

-Ja sam agentica Jeffa Bezosa. Možemo li sutra doći na večeru? – upitala je gospođa i u svoj notes već upisala rezervaciju, jer Jeffu Bezosu, koliko ona zna, a jako dobro zna, nitko ni -

kad u životu nije rekao ‘ NE ’.

-Ne možete. Već je sve rezervirano – nonšalantno je odgovorio Krešo kao da otkantava mene i Nikolu Buluma, a ne vlasnika Amazona i trećeg najbogatijeg homo sapiensa na planetu Zemlja.

Agentica skoro nije tresnula u nesvijest kada je po prvi put u svojoj agentskoj karijeri čula ‘ NE ’ upućeno Bezosu.

NE MOŽE VEČERA, ALI MOŽE PIĆENCE

-Ali zato možete doći uru vremena na piće. Od 16 do 17, prije nego što krene večera za ove koji već imaju rezervacije – pojasnio je Krešo, a ovi su začudo pristali.

Sutradan je Koru, jahturina od 127 metara, roknula sidro ispred mula Jugoslavenske narodne armije. Što bi sada Tito rekao da može vidjeti simbol kapitalizma kako spušta sidro pokraj mula, tunela i bunkera koje je na Lastovu (i Visu) desetljećima gradila Jugoslavenska ratna mornarica? Čim je kapetan ja-

Eto zato se Christian Heidel družio sa mnom i Bulumom, zato Jeff Bezos, Orlando Bloom i Katy Perry dolaze na Mrčaru. Kako bi (bar) nakratko proveli vrijeme s klasičnim šanićima, osobama s druge strane društvene ljestvice koji ih svojim bolikurčinarstvom vraćaju u stari, dobri realitet iz kojega su davno pobjegli trčeći za američkim snom. Ima u tom dobrom, starom, dosadnom realitetu i nešto tako prokleto oslobađajuće

hte utvrdio da sidro drži, tjelohranitelji Jeffa Bezosa izveli su desant na mul JNA . Krešo ih je pozdravio lupivši ih po leđima.

-Ajme, momci, pa vi imate pancirke po ovoj vrućini. Dajte skinite to, na Mrčari nitko ne živi osim mene i moje obitelji plus još nekoliko posjetitelja – odmah je krenuo sa zajebancijom.

-Ne možemo, takav je protokol – pojasnili su onako oznojeni.

-Ajde onda bar se maknite u hlad!

I maknuli su se, no samo za trenutak, jer evo Jeffa Bezosa i njegove supruge Lauren Sanchez kako veslaju na SUP -u prema konobi. Jebiga, moraju požuriti, jer im je Krešo dao samo uru vremena. Nakon što su se dokopali obale upoznaju se sa svojim domaćinom, koji im govori loše vijesti.

-Žao mi je, ali vaša rezervacija je otkazana – pokušava Krešo ostati ozbiljan dok gleda Jeffovu ćelavu glavu.

-Pa što se dogodilo? – upita Bezos iznenađeno.

-Pa zar vam agentica nije rekla?

-Ne.

-Otkazujem vam zato jer nisam dobio paket s Amazona na vrijeme! – poentirao je vlasnik konobe.

STARI DOBRI REALITET

Eto zato se Christian Heidel družio sa mnom i Bulumom, zato Jeff Bezos, Orlando Bloom i

Katy Perry dolaze na Mrčaru. Kako bi (bar) nakratko proveli vrijeme s klasičnim šanićima, osobama s druge strane društvene ljestvice koji ih svojim bolikurčinarstvom vraćaju u stari, dobri realitet iz kojega su davno pobjegli trčeći za američkim snom. Ima u tom dobrom, starom, dosadnom realitetu i nešto tako prokleto oslobađajuće. Nešto što žrtvuješ kada si poznata, bogata i slavna osoba, pa nanovo tražiš svoje anonimno ‘ja’ dolazeći na Mrčaru ili zajebavajući svoje prijatelje i poznanike u Mainzu da smo ja i Bulum nogometni skauti za jugoistočnu Europu i rođaci Gorana Ivaniševića.

No da se vratimo u konobu na pićence. Bezos i Sanchez sjeli su za stol, pridružili su im se Orlando Bloom i Katy Perry, ali ih nije dočekala ponuda na kakvu su obično navikli. Nema u konobi na Mrčari modernog menija s kreativnim nazivima jela s potpisima chefova, ni vinske karte, ni ikakvih posebnih pića, ne daj bože, koktela. Za večeru se jede što se ulovi taj dan, pije se vino, pivo, pelin ili rakija, nema preserancije oko pet ili deset godina odležanih malvazija, plavaca, dingača i pošipa. Tako im je Krešo, bez da su mu Bezos i ekipa išta naručili, donio vodu, travaricu i Pelinkovac Antique. Jeffa je pelin toliko oduševio da je pitao Kreša može li ga odnijeti na brod. -Ubit će me žena, to je njeno, ali ajde nosi kad na tom brodu nemaš ništa – rekao mu je vla-

Jeff Bezos s ekipom na Mrčari

snik konobe, pa su se lijepo pozdravili kao dva stara prijatelja.

Kako je uopće počela priča s konobom na ovom uspavanom otoku? Krešov punac još je početkom stoljeća zatražio koncesiju na Mrčari, otoku bez struje i vode na kojem nitko nikada nije živio. Samo je JNA tamo gradila vojne objekte koji su danas napušteni. Krešov punac prvotno je planirao uzgajati koze i ovce, ali nakon nekog vremena vidio je potencijal u nautičkom turizmu. Nije to bilo ništa megalomanski, jedan-dva broda, za večeru im se da ono što je toga dana uhvaćeno, krumpir salata i malo bijelog vina. Sličan koncept eto ostao je do današnjeg dana i baš zato je prokleto teško rezervirati kod Kreša, što je osobno iskusio i sam Jeff Bezos, jer ne prima više od dva (najviše tri) broda, pa je često bukiran i do desetak dana unaprijed. Pitao sam ga zašto se ne proširi, napravi ponton, pa veže još pet, šest ili deset brodova, a on mi odgovara da bi tada čitava priča izgubila dušu, postala bi industrija, baš kao što se dogodilo bilo kojem drugom restoranu na obali. Morao bi tada zaposliti Filipince koji u životu nisu vidje-

li maslinovo ulje, ne bi bila opuštena hipi komuna kakva je sada, jer ekonomska formula Jeffa Bezosa i svih ostalih dobro je znanarast love na računu uvijek prati i rast stresa. Zato se ne želi ni reklamirati, nije htio pristati ni na ovaj naš razgovor, kliještima sam mu čupao riječi. Stalno ga posjećuju zvijezde, ali on fotografije ne šalje u medije, niti ih obavještava tko je bio. Rijetko tko bi radio na ovaj način, zato je Krešo jedinstven. Naime, par dana prije našeg posjeta, na Mrčari je boravio holivudski glumac Channing Tatum, ali Krešo nije poslao fotku nijednom mediju baš kao što nikome nije javio ni da ga je svojevremeno posjetio Bear Grylls, Edvin van der Saar ili bilo tko drugi.

Dok promatram stari mul Jugoslavenske narodne armije na otočiću Mrčara kroz glavu mi struje misli – Jeff Bezos godinama trči na sve strane kako bi uprihodio milijarde, pa da napokon može stati na Mrčaru i uživati. S druge strane društvene ljestvice Krešo godinama stoji i uživa na Mrčari, pazeći na sve strane kako ne bi povećavao posao i zarađivao više. Jer više love znači i više stresa.

Konoba bi mogla zarađivati još više, ali vlasnici ne žele

VEDRAN STOJANOVIĆ, AUTOR KNJIGE ‘DUBROVAČKI DIPTIH’:

Neki su na vrhu Lokruma vidjeli snijeg, neki uže između Lovrjenca i Bokara, ali svi su bili oduševljeni Dubrovnikom

Dubrovački povjesničar u novom djelu donosi sliku gradskog prostora kroz zapise o ključnim događajima uoči Velike trešnje 1667. godine

Vedran Stojanovic na znanstvenom skupu u Kotoru

Dr.sc. Vedran Stojanović nedavno je u dubrovačkom Zavodu za povijesne znanosti HAZU-a, u kojem odnedavno i radi kao znanstveni suradnik, promovirao je svoju knjigu “Dubrovački diptih: domaći i strani autori o prostoru pretpotresnoga grada“. Tim povod smo razgovarali s povjesničarom koji je studirao književnost u Firenci, a potom komparativnu književnost i talijanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu nakon čega je doktorirao na poslijediplomskom doktorskom studiju ‘Povijest stanovništva’.

Kraće vrijeme je radio u Institutu za povijest u Budimpešti, a živeći u Zagrebu radio kao sudski tumač i prevoditelj. Odnedavno stalno živi u rodnom gradu i sve govori da od njega uskoro možemo očekivati nova povijesna djela.“Dubrovački diptih“ je nastao temeljem njegove doktorske disertacije, a povod je potres iz 1667. kojim završava “zlatno doba Dubrovnika“.

Koja je tema vaše knjige, na što je fokusirana? -Istraživanja Dubrovnika prije velikog potresa iz 1667.

Stojanović s mentoricom Irenom Nenyovsky Larin

su brojna i opsežna, a tema knjige su općenito rečeno “narativni izvori“ i slika gradskog prostora. Cilj knjige nije rekonstrukcija stvarnog prostora, nego slika prostora koju su autori stvarali u narativnim izvorima. Prije početka istraživanja shvatio sam da je to relativno nepoznata tema, a mentorica Irena Benyovsky Latin me ohrabrila i u dogovoru s njom sam krenuo s prikupljanjem i obradom materijala. Priznajem, očekivao sam da će domaći izvori, tzv. kronike i anali biti bogatiji podacima, ali se to pokazalo pogrešnim jer ih nije bilo mnogo. U biti, to je jedna od velikih tema koja se proteže kroz cijelo prvo poglavlje knjige: zašto su domaći autori šutjeli o prostoru? U najkraćem bi se moglo reći da je to tako jer im je prostor bio poznat te nije bilo ni potrebe da se o tom prostoru previše priča, osim da se vraća u, za njih neku prošlost i da se progovara o osnutku Grada, izgradnji bedema, nekih važnih građevina itd.

Zašto je prostor toliko važan u tom kontekstu?

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

Georg Cristoph od Neitzschitza prilikom posjete Dubrovniku 1630. kaže da je na vrhu Lokruma vidio snijeg, a Gaudenz od Kirchberga tvrdi da je Lovrjenac povezan s Bokarom užetom ili podzemnim tunelom kako je to npr. zamislio Alexander, grof od Veldenza! Znači, za sve što nisu mogli opisati ili nisu dovoljno dobro shvaćali, dovijali su se kako da to opišu

-Ključno, što navodim i u knjizi: prostor se uvijek vezivao za neki događaj. Primjerice, ako bi se dogodilo silovanje, ubojstvo, požar, pljačka ili slično, logično je da bi se to i prostorno odredilo te bi se u takvim situacijama spomenuo i prostor. Sve reprezentativne građevine: gradski bedemi, Sponza, Knežev dvor, sv. Vlaho, Katedrala te dominikanski i franjevački samostani ključni su prostorni markeri, sveprisutni i danas. Tako se mogu povlačiti usporedbe s današnjim vremenom, jer oblik grada omeđen zidinama i prostor unutar njih, davno je zadat, a preživio je potres. Nakon obrade domaćih, posvetio sam se stranim autorima i mislim da je upravo to ključni znanstveni doprinos knjige. Kako su to često vrlo kratka djela, katkad od samo par rečenica (i dosta nalikuju jedno drugome), obradio sam ih više od stotinu. Novost je to okupljanje brojnih izvora na jednom mjestu. Kao što i danas u novinama iskače kad netko nešto neobično kaže o Dubrovniku, možemo naći čudne i zanimljive podatke o Dubrovniku. Tako Georg Cristoph od Neitzschitza prilikom posjete Dubrovniku 1630. kaže da je na vrhu Lokruma vidio snijeg, a Gaudenz od Kirchberga tvrdi da je Lovrjenac povezan s Bokarom užetom ili podzemnim tunelom kako je to npr. zamislio Alexander, grof od Veldenza! Znači, za sve što nisu mogli opisati ili nisu dovoljno dobro shvaćali, dovijali su se kako da to opišu. U biti, to je skup impresija koje često nisu podlijegale naknadnoj elaboraciji. Kao okamenjeni fosili… Mislim da ta djela i stoga dobivaju na važnosti kao prvorazredni povijesni izvor. Dakle: dođu, vide i potom zapišu, što je vrlo zanimljivo i u potpunoj suprotnosti s prvim dijelom knjige u kojem su domaći izvori često “kontaminirani“ različitim naslagama jer su često služili nekom cilju i nisu u potpunosti bili izrazi impresije autora.

Kako su malobrojniji domaći autori opisivali i ka-

ko razvijaju priču o tadašnjem Dubrovniku? Može li se govoriti o fascinaciji Dubrovnikom u odnosu na ostatak današnjeg prostora Hrvatske? -Prva rečenica u knjizi je “Oduševljenost Dubrovnikom traje od njegova postanka“ i prilično je jasno da to oduševljenje traje do danas. Istraživači su i dalje snažno zaokupljeni pokušajima da sebi i drugima jasno predoče izgled gradskog prostora u najranijim razdobljima. Za europske pojmove je lokalna dubrovačka historiografija nastala relativno kasno: npr. Ranjinini Anali nastaju tek polovicom 16. st., a o tzv. Anonimovim Analima još uvijek malo toga znamo. No, tko je Anonim i je li Anale pisala ista ruka ili je to skup različitih zapisa? Međutim, domaćim je autorima naj-

Vedran Stojanović

Godine 1630. se dogodila tzv.“Lokrumska kriza“ kada su se Mlečani iskrcali na Lokrum i kasnije ga svojatali, nazivajući ga Isola di San Marco (Otok Sv. Marka). Pažnju na taj događaj mi je skrenuo kolega Lovro Kunčević koji ga je istraživao. Dakle, Georg Cristoph od Neitzschitza taj podatak donosi sa sobom iz Venecije, a zapise o “mletačkom Lokrumu“ imamo pedeset-šezdeset godina prije samog događaja, što govori da se ta priča u Veneciji kuhala mnogo prije

bitnija (na kraju krajeva, tu je bitan i njihov background, što u široj slici definira razliku između domaćih i stranih autora) priča o osnutku grada kojom se nastoji postići njegova legitimacija. Kako je grad nastao, tkanje mita o osnutku koji uključuje epidaursko, rimsko i slavensko porijeklo… Međutim, to je ipak neka druga tema, ali domaći autori tome posvećuju najveću pažnju, a kako se bliže suvremenosti, bilježe događaje koji time također ulaze u kolektivnu memoriju.

Koje oni događaje od prije potresa najviše spominju?

-Knjiga obuhvaća dva i pol stoljeća razdoblja od sredine 15.st. do potresa i u tom se periodu redovito bilježi prodiranje Osmanlija. Bilježe se i prirodne nepogode: nevrijeme, potresi, poplave, ali i razna ubojstva i druga kršenja zakona te epidemije kuge i sl. Brojni podaci o prostoru, posebno o fortifikacijama, odnose se na velike ratove koji su predstavljali opasnost i za Dubrovnik, kao npr. Treći mletačko-osmanski rat i opsada Herceg Novog 1539. ili događaji oko Lepantske bitke 1571. godine. Tada se bilježe radovi na utvrđivanju grada, kopanju obrambenog jarka, rušenju građevina u gradskim predgrađima i sl.

Znači da su tek posebni događaji bili povod detaljnijih opisa prostora?

petak, 11. srpnja 2025.

na nema. Razzi je zanimljiv i stoga jer se nije oslanjao isključivo na postojeće izvore, nego je provodio pravo terensko istraživanje, razgovarao s ljudima i neposredno promatrao građevine. Stoga njegovi opisi, dijelom, više podsjećaju na zapis nekog hodočasnika ili putopisca nego na djelo autora koji je u Dubrovniku živio deset godina.

Vedran Stojanovic i kolega Lovro Kunčević

-Točno. Tako je gotovo uvijek s domaćim izvorima: u velikoj većini slučajeva nema opisa prostora radi prostora, nego mu se mora pridružiti nekakav konkretni događaj da bi prostor uopće izašao na svjetlo pozornice. No, postoje i iznimke: dominikanac Serafino Razzi pred sam kraj 16.st. piše znamenitu Povijest Dubrovnika i treću knjigu tog djela posvećuje isključivo opisu Dubrovnika, što predstavlja gotovo arhetipski primjer žanra pohvale gradovima, slično De Diversisovom Opisu Dubrovnika, koji ističe da grad izgledom podsjeća na izduženu školjku. Razzi pak kaže da grad nalikuje na orla ili na neku drugu pticu s dvama raširenima krilima. Dakle, oba opisa Dubrovnika su gotovo arhetipska i žive do danas. Razzi je primjer domaćeg autora (iako je zapravo bio stranac, često ga smatramo domaćim autorom) koji opisuje prostor samo radi prostora. Nečeg takvog u ostalim dubrovačkim kronikama i analima iz tog vreme-

Prikupljajući materijal za doktorat i knjigu, sigurno ste išli i u inozemstvo. Jeste li otkrili nešto dosad nepoznato široj ili znanstvenoj javnosti? -Danas je mnogo toga dostupno u digitalnom obliku pa odlasci u inozemstvo više nisu nužni. Ipak, izdvojio bih talijanske gradove Parmu i Genovu. U Parmi je to Biblioteca Palatina u kojoj se čuva rukopisna ostavština dubrovačkog nadbiskupa Lodovica Beccadellija koji je u Dubrovniku boravio od 1555. do 1560.. U Parmi je pohranjen najveći dio njegove korespondencije koju je tridesetih godina prošlog stoljeća istraživao Josip Torbarina. Nakon njega, Beccadellijem su se kod nas tek sporadično bavili na tragu tih radova, sve dok u izdanju dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU povjesničarka umjetnosti Tanja Trška nije napisala monografiju posvećenu Beccadelliju. O njemu se kod nas ponešto pisalo u kontekstu njegovog sudjelovanja na Tridentskom saboru. Pisma Beccadellia otkrivaju njegove veze i poznanstva u Dubrovniku i općenito te daju naslutiti kakav mu je odnos prema sredini u koju je došao, ali se ne može govoriti o opsežnim opisima Dubrovnika. Glede Genove ću reći da sam zbog dubrovačke diplomacije tamo radio u Državnom arhivu. Kako je to veliki i bogati arhiv, a vremena uvijek manjka, bila je to tek prilika da se malo “omiriše“ čega ima. Među brojnim spisima pohvatate samo neke “krpice“ od kojih onda nešto uspijete iskrojiti ili ne, a onda je to uvijek dobar povod da se vratite. Iskreno, tu nisam naišao ni na što što bi se moglo smatrati revolucionarnim, jer to se ionako u pravilu dogodi slučajno, kad tražiš nešto drugo. Obično to nepoznato, bude zabačeno u nekom drugom fondu i onda samo “iskoči“.

Stalno naglašavate da knjiga govori o zamišljenom, a ne stvarnom prostoru Dubrovnika? -Knjiga se ne bavi rekonstrukcijom stvarnog prostora, nego je posvećena analizi i interpretaciji slike gradskog prostora od polovice 15. st. i početka gospodarskog i kulturnog procvata Dubrovnika, do 1667. i velikog potresa koji je uvelike izmijenio izgled grada. Tad je razrušen veliki dio urbanog tkiva te se istraživači danas često susreću s problemima interpretacije podataka iz pisanih izvora i arheoloških nalaza. Katkad je vrlo teško razumjeti i predočiti brojne slojeve koji su odraz intenzivnih transformacija u prostoru. Takve poteškoće posebno dolaze do izražaja kad nedostaje vjerodostojnih primarnih izvora te se često poseže za narativnim vrelima kako bi se premostile takve praznine. Ta se vrela katkad koriste selektivno i nekritički, ne postavljajući pitanje o njihovoj naravi i kontekstu nastanka. Konkretno, u radovima koji se bave gradskim prostorima, često se zaboravlja na ključnu razliku između slike prostora i stvarnog prostora. Svaki doprinos istraživanju prostora pretpotresnog Dubrovnika izrazito je važan jer nam je taj prostor danas dobrim dijelom nevidljiv.

S kolegama povjesničaruma u ljetnikovcu Sorgo, sjedištu HAZU-a

Općenito, gradski bedemi su ono što najviše oduševljava strane autore. Upravo zbog impozantnih zidina Dubrovniku najčešće pridaju epitet “tvrd“, odnosno dobro utvrđen. U tim djelima prepoznajemo simboličku vrijednost najvažnijih građevina koju je moguće pratiti do danas.

Imate li primjer za tezu povezivanja prostora i događaja?

-To je npr. događaj iz 1502. ispred crkvice sv. Antuna Opata na Pločama, poviše Lazareta koji je, očito, pobudio veliku sablazan i pozornost javnosti. Tad je deset Židova nakon ispitivanja i torture priznalo da je odrubilo glavu jednoj ženi i bacilo je u neku jamu na Pločama. Četvorica su živa spaljena upravo ispred crkve sv. Antuna Opata, o čemu govore svi dubrovački kroničari. Sličan je primjer i crkva sv. Luke blizu današnjih unutarnjih vrata od Ploča pored koje je maleno groblje. Tu je pokopan franjevački redovnik Jeronim koji je navodno bio u ljubavnoj vezi s kćerima Šimuna Matova Benessa i Marina Antunova Pozza. Na tom groblju su 1602. pokopani i neki lastovski pobunjenici. Svi su ti događaji izazivali znatnu pozornost javnosti i bili su povod opisa prostora, odnosno građevine. Da nije bilo navedenih događaja, možda se ni te crkve ne bi nikada opisale!

Koliko su opisi detaljni?

-I nisu baš! Piše samo da je ispitano deset Židova, da su četvorica osuđena i živa spaljena ispred crkve, a da im je pepeo prosut u more. O izgledu crkvice ne saznajemo ništa! Kako sam rekao, domaći autori rijetko opisuju prostor jer im služi kao odrednica kako bi čitatelj znao gdje se nešto dogodilo. Sve slike prostora koje sam pronašao uvijek sam uspoređivao s onim što je već objavljeno i poznato te sam tražio potvrdu da je to stvarno tako. Ali, nisam otkrio ništa presudno u smislu kako je neki prostor stvarno izgledao. Iz tih se opisa to i ne može sa sigurnošću reći nego se mora pribjeći drugoj vrsti izvora i širokom interdisciplinarnom pristupu. Samo kao primjer: ne može se vjerovati strancu ako kaže da na Lokrumu postoji vrlo visoko brdo uvijek pokriveno snijegom. No, taj bi nas podatak trebao kopkati i tjerati da istražimo otkud on autoru koji, uz to, piše kako Lokrum pripada Mlečanima! Činjenica da je velika većina svih putovanja prema Svetoj Zemlji započinjala u Veneciji, može nas nagnati da upravo tamo potražimo izvorište za takav podatak. I zaista: 1630. se dogodila tzv.“Lo-

krumska kriza“ kada su se Mlečani iskrcali na Lokrum i kasnije ga svojatali, nazivajući ga Isola di San Marco (Otok Sv. Marka). Pažnju na taj događaj mi je skrenuo kolega Lovro Kunčević koji ga je istraživao. Dakle, Georg Cristoph od Neitzschitza taj podatak donosi sa sobom iz Venecije, a zapise o “mletačkom Lokrumu“ imamo pedeset-šezdeset godina prije samog događaja, što govori da se ta priča u Veneciji kuhala mnogo prije. Takvi primjeri govore da su autori zapisa o Dubrovniku dio te slike o njemu stvorili i prije nego što su u Dubrovnik došli i vidjeli ga.

A što je sa zapisima hodočasnika?

-Dosta zanimljivo je da se mnogi žale kako u Dubrovniku nije bilo prenoćišta! Kako nije bio hodočasnička destinacija, u gradu zaista nije bilo organizirane mreže prenoćišta kao drugdje. Većina je hodočasnika spavala na brodovima kojima su stigli ili u nekom od dubrovačkih samostana, ovisno o redu kojem su pripadali. Pierre Lescalopiere je npr. morao čekati povratak kneza da mu odobri smještaj kod franjevaca. Neki su spavali i u privatnom smještaju, kao Roberto da Sanseverino koji boravi kod dubrovačkih kancelara Bartolomea Sfondratija iz Cremone i Davidea Boccaccija iz Piacenze, a Juan Ceverio de Vera u kući lokalnog vlastelina, dok Harry Cavendish spava kod sunarodnjaka, dubrovačkog topnika Williama Robinsona. Pritom, neki nude i opis prostora u kojem su boravili te mletački bailo u Istanbulu Paolo Contarini opisuje ljetnikovac Sorgo na Batali, današnje sjedište Zavoda za povijesne znanosti HAZU te spominje prostrane sobe, natkriveni trijem sa stupovima, veliki ribnjak s obiljem ribe kao i stabla cedara, naranača i predivne pergole. Općenito, gradski bedemi su ono što najviše oduševljava strane autore. Upravo zbog impozantnih zidina Dubrovniku najčešće pridaju epitet “tvrd“, odnosno dobro utvrđen. U tim djelima prepoznajemo simboličku vrijednost najvažnijih građevina koju je moguće pratiti do danas. One su zarana određene kao gradske znamenitosti, čak i u današnjem smislu te riječi.

Prvi korak ka osnivanju

Odjela za zdravstvene

studije: Potpisan sporazum

između Sveučilišta i bolnice

Svečano potpisivanje Sporazuma o uspostavljanju nove nastavne baze između Sveučilišta u Dubrovniku i Opće bolnice Dubrovnik održano je u utorak na Kampusu, a sporazum su potpisali ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić i rektor Sveučilišta Nebojša Stojčić. Ovaj put je riječ o studiju Sestrinstva i kliničkog sestrinstva.  “Nastavne baze su jedan vid suradnje između Sveučilišta, gospodarstva i javnih institucija kroz koje se našim studentima visokih učilišta omogućuje stjecanje praktičnih iskustava tijekom studiranja što je osobito značajno za stručne studije kao što su studij Sestrinstva i kliničkog sestrinstva. Sveučilište je dosad imalo jednu bazu vezanu uz naše studije, a to je studij Hotelijerstvo, restoraterstvo i gastrono-

mija, a ovo je druga naša baza koju u kratkom vremenu otvaramo i koja zapravo formalizira suradnju koja uspješno postoji dugi niz godina”, izjavio je Stojčić dodavši kako je ovo prvi preduvjet za otvaranje Odjela za zdravstvene studije, što je jedan od ciljeva.

Kazao je i kako je riječ o dva studija koja redovito popunjavaju upisne kvote.

Bekić je izjavio kako je ovo zapravo kruna pozitivne suradnje koju bolnica ima sa Sveučilištem.

“Postoji velika motivacija naših djelatnika - i liječnika s jedne, i medicinskih sestara s druge strane - da sudjeluju u radu Sveučilišta. Kroz taj studij mogu osigurati svoje napredovanje, ne moraju

ga tražiti u nekim drugim znanstvenim ustanovama izvan našeg grada. Ovo je pozitivna priča za naš grad i županiju, a nama je najvažnije da na ovaj način radimo sve kako bi naši djelatnici ostali vezani uz Opću bolnicu Dubrovnik. Mislim kako je ovo pravi put”, izjavio je Bekić dodavši i kako će od ove godine svim polaznicima dodiplomskog studija Sestrinstvo Dubrovačko-neretvanska županija platiti školarine, što dosad nije bio slučaj, a što je dogovor između bolnice i novog župana Blaža Peza.

Na pitanje koliko nedostaje zaposlenika u bolnici, Bekić odgovara - otprilike onoliko koliko je zaposlenih.

“To je oko 300 medicinskih sestara i oko 100 liječnika”, odgovorio je.

USPOSTAVLJA SE NOVA ZNANSTVENA BAZA

PRIGODNO DRUŽENJE POVODOM OTVORENJA

Ovogodišnja tema Igara su žene, ali i dvije

velike obljetnice

„Odrazit će se to u svim našim programima. To su fantastične glumice, gledat ćemo intenzivne, snažne, emotivne ženske likove“, kazala je intendantica Igara

Prigodno druženje povodom svečanog Otvaranja 76. Dubrovačkih ljetnih igara održano je u utorak na Pločama.

„Nadam se kako ćemo u 76. Igrama uživati kao i u lanjskim, koje su mi osobno bile najbolje u mojih osam godina mandata. Sad nas čeka novo izdanje, puno je novina, puno kvalitetnih predstava, izvrstan glazbeni program, možemo biti ponosni“, izjavio je uvodno gradonačelnik Mato Franković koji je kazao kako mu je drago što se Igre vraćaju Gradu i njegovom prostoru.

„Prostor Umjetničke škole ponovno služi Igrama i gradskim događanjima. Zahvaljujem Županiji jer su se Igre vratile u prostor škole. Nastavljamo s programom u Posatu i ostaje ta moja želja, a nadam se kako će se i ostvariti, kako ćemo za 77. izdanje imati Igre ponov-

no i na Gundulićevoj poljani. Grad je spreman staviti svoj prostor na raspolaganje Igrama kako bi one imale ono što zaslužuju, a to je najljepšu scenografiju na svijetu“, izjavio je Franković.

Kazao je kako sada slijedi ‘sud dubrovačke javnosti koja će suditi o otvorenju, vatrometu, a onda i programu’.

„Uvjeren sam kako će to biti sjajno, prema svemu što sam vidio“, izjavio je zahvalivši Ivani

Medo Bogdanović, ravnateljici Igara na odlasku, na dobroj suradnji, a novoj v.d. ravnateljice Marijeti Radić Grabovac poželio je puno sreće.

Intendantica Martina Filjak kazala je nešto više o temi ovogodišnjih Igara.

„Preuzeti dužnost uoči 75. Igara bila je velika odgovornost, a ovogodišnju temu Igara po -

„Ovogodišnju temu Igara posvećujemo u potpunosti ženama što je za cijeli tim jedno emotivno iskustvo. Ovogodišnja tema žena odrazit će se u svim našim programima, to su fantastične glumice, gledat ćemo intenzivne, snažne, emotivne ženske likove“, izjavila je Filjak

Mato Franković

Pročelnica Julijana Antić Brautović i zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović

„Prostor Umjetničke škole ponovno služi Igrama i gradskim događanjima. Zahvaljujem Županiji jer su se Igre vratile u prostor škole. Nastavljamo s programom u Posatu i ostaje ta moja želja, a nadam se kako će se i ostvariti, kako ćemo za 77. izdanje imati Igre ponovno i na Gundulićevoj poljani“, izjavio je Franković

svećujemo u potpunosti ženama što je za cijeli tim jedno emotivno iskustvo. Ovogodišnja tema žena odrazit će se u svim našim programima, to su fantastične glumice, gledat ćemo

intenzivne, snažne, emotivne ženske likove“, izjavila je dodavši kako su u fokusu programa i 100. obljetnica postojanja Dubrovačkog simfonijskog orkestra te 60. obljetnica FA Linđo.

Martina Filjak

Druženje na Pločama

petak, 11. srpnja 2025.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ane Đivanović - u nedjelju, 6. srpnja 2025., je u društvu sinova, obitelji i prijatelja proslavila nesvakidašnji rođendan, punih 100 godina. S njom su bili i zajedno se veselili njeni najbliži - stoje zet Goran, (suprug unuke Kristine), praunuk Bruno, unuka Kristina, unuka Anja, nevjesta Jane, nevjesta Marina, nevjesta Željka (supruga unuka Đina), praunuka Zarja i unuk Đino, a sjede sin Antun, slavljenica Ane, (rođena 5. srpnja 1925. djevojački Matana, u Babinim Kućama na Mljetu) i sin Đino

Marija i Ksenija - prijateljice su ponosne i za voljenu unučad pune pohvala, “iskusnija” je baka tri unuka i jednu unučicu već imala, a “freška” nedavno prvom unuku baka postala

i Bruno

Ivana i Marijeta - ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara, prva je godinama bila do 10. srpnja, a druga će to kao v.d. biti 76. festivalskog ljeta

Danin, Maida i Sanel - u Austriji žive i rade, na odmor najradije dolaze doma, u svoj Dubrovnik, ponosni što su odavde

Petar, Eni, Marta i Lazar - ne treba se u (pre)skupe restorane hoditi, može se u sladoledu uživati i na Stradunu opušteno sjediti

Matea

- sestra i brat se jako vesele svakom susretu, vole se iskreno i puno

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Blaženka i Katica - drago im se družiti i otvaranja zanimljivih izložbi posjetiti

Ivan, Vinko i Goran - u dubrovačkim vaterpolskim kuloarima još se priča o lanjskoj nezaboravnoj vaterpolo utakmici u Stojanovom “olimpijskom” bazenu u Kotezima

Mustafa i Azra - u Zagrebu je svakodnevni život, obveze i rad, u rodnom gradu opuštanje i sklad

Lea i Tea - dodatno lijepo se za svadbu “skockaju” blizanke, a ne samo kao za redovite subotnje izlaske

TALIJANSKI PUTNIČKO - TERETNI BROD

”ESPERIA” Trebala je biti luksuzni brod, no dogodio se rat, a onda je i potpuno izgorjela u požaru

Nakon nedaća, doživjela je veliki komercijalni uspjeh, no naposljetku su je presudila tad sve popularnija putovanja avionima

Brodarska kompanija Adriatica di Navegazione iz Venecije je po završetku Drugog svjetskog rata uspješno nastavila održavati putničko - teretne linije između talijanskih i jadranskih luka s Grčkom i Bliskim istokom. Na našoj obali povremeno su dolazili u Split i Dubrovnik. Na njoj su plovili moderni i suvremeni brodovi koji su mnogima na Sredozemlju, pa tako i nama, uvijek bili nedostižnim uzorom. Pored redovnih pruga ovi brodovi su povremeno plovili na turističkim kružnim putovanjima te su naravno dolazili i u luku Gruž i na sidrište pored Lokruma. Iako je talijanska Adriatica imala stvarno više lijepih putničko-teretnih brodova na pruzi do Bliskog istoka, nakon izgradnje 1965. godine dva naša Jadrolinijina putničko - teretna broda ISTRA i DALMACIJA za mnoge ljubitelje mora i brodova su bili ljepši i elegantniji. Na toj pruzi oni su plovili samo tri godine jer su ih krajem 1968. zbog pomanjkanja tereta preuredili u klasične kruzere. Za ovu teoriju da su naši brodovi ljepši od talijanskih posebno se zalagao britanski

ljubitelj brodova Ian Boyle s poznatog pomorskog sitea Simplonpc.uk koji je u prestižnom londonskom klubu Ocean Liner Society lobirao za naše brodove te je više puta članovima kluba držao predavanja s pokazivanjem dijapozitiva.

NIŠTA OD LUKSUZA, POČEO JE RAT

S navoza brodogradilišta Cantieri Riuniti dell’ Adriatico Molfacone (Tržić) svečano je 20. listopada 1940. porinuta u more novogradnja broj 1246 koju je venecijanska Adriatica planirala nazvati AUSONIA i zaposliti na pruzi zvanoj Grande Espresso Italia- Egitto. Trebao je biti luksuzni putničko - teretni brod od 9314 bruto registarskih tona, nosivosti 2732 tona, dug 136 i širok 19 metara. Na svojih sedam paluba trebao je primiti 159 putnika u prvom razredu, 81 u drugom i 264 u trećem razredu o kojima su se trebala brinuti 198 članova posade. Dva deset cilindarska dizelska Sulzer motora ukupne snage 16159 KS preko dvije propele su mu trebale omogućavati plovidbenu brzinu od 19 čvorova. Ratne pri-

U listopadu 1944. ga je zahvatio požar pa je potpuno izgorio, nakon čega se u plićaku prevrnuo na bok te je u takvom stanju ostao sve do 1947. kad je u rujnu izvađen iz mulja.

like nažalost nisu išle na ruku mirnodopskim projektima, pa je tako i tek dovršeni trup broda AUSONIA ostao po strani zaboravljen u krugu brodogradilišta.

STRAŠNI POŽAR, A ONDA I

VELIKI PROCVAT

U listopadu 1944. ga je zahvatio požar pa je potpuno izgorio, nakon čega se u plićaku prevrnuo na bok te je u takvom stanju ostao sve do 1947. kad je u rujnu izvađen iz mulja. Obnovljen je i preuređen na istim navozima brodogradilišta te je sada dug 148 metara i mogao je ukrcati 1636 putnika u jedinstvenom razredu.

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

Na svoje putovanje zaplovio je 29. ožujka 1949. pod imenom ESPERIA iz Trsta prema: Veneciji, Brindisiju, Aleksandriji i Bejrutu. Naizmjenično je plovio prema Bliskom istoku s polascima iz Trsta i Genove. ESPERIA je imala komforni smještaj i sve potrebne ugostiteljske, zabavne i rekreacijske sadržaje za udobnu plovidbu pa je zato doživjela veliki komercijalni uspjeh.

Adriatica se tek povremeno bavila organizacijom brodskih kružnih putovanja pa je tako i ESPERIA zaplovila koncem 1968. božićnim i novogodišnjim putovanjem tičući luke: Genova, Palma de Mallorca, Alžir, Tunis, Tripoli, Malta, Krf, Dubrov-

nik, Venecija te koncem 1970. Genova, Cannes, Barcelona, Palma de Mallorca, Casablanca, Tanger, Alžir, Malta, Krf, Dubrovnik, Venecija. U redovnim plovidbama ESPERIA je produžavala svoje pruge do Rodosa, Cipra i Istanbula, ali i do Barcelone i Marseillea. U plovidbenoj sezoni 1972. održava redovnu prugu tičući luke: Trst, Venecija, Dubrovnik, Rodos, Beirut i natrag. Nažalost, posla je zbog konkurencije zračnog prometa bilo sve manje pa je ESPERIA nakon ne baš uspješno odrađenog posla koncem iste godine raspremljena. Prodana je u staro željezo da bi do lipnja 1974. bila potpuno izrezana u rezalištu brodova La Spezia.

Na svoje putovanje zaplovio je 29. ožujka 1949. pod imenom ESPERIA iz Trsta prema: Veneciji, Brindisiju, Aleksandriji i Bejrutu. Naizmjenično je plovio prema Bliskom istoku s polascima iz Trsta i Genove.

ESPERIA je imala komforni smještaj i sve potrebne ugostiteljske, zabavne i rekreacijske sadržaje za udobnu plovidbu pa je zato doživjela veliki komercijalni uspjeh.

PROJEKT ACTIVE

Županija obnavlja 11 sportskih terena na

Pelješcu, Korčuli i Lastovu

Župan Blaž Pezo potpisao je u Korčuli, s predstavnikom tvrtke Texo gradnja Perom Račićem, ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji 11 sportskih igrališta na Pelješcu, Korčuli i Lastovu. Riječ je o ugovorima vrijednim gotovo dva milijuna eura.

Navedenih 11 igrališta obnovit će se u sklopu projekta ACTIVE-Izgradnja i rekonstrukcija sportsko-rekreacijske infrastrukture sufinanciranom iz Integriranog teritorijalnog programa za otoke. Ukupna vrijednos projekta je 5,9 milijuna eura, a uz rekonstrukciju terena, obuhvaća i izgradnju sportske dvorane u Stonu te edukacije i sportske manifestacije na poluotoku Pelješcu te otocima Korčula i Lastovo.

Današnji ugovori potpisani su u sklopu početne konferencije projekta na kojoj su se prigodnim govorima obratili gradonačelnik Korčule Frano Jeričević, župan Blaž Pezo i državna tajnica u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Kristina Bilić.

Konferenciji su nazočili i zamjenik župana Joško Cebalo, načelnici Blata i Orebića Jurica Petković i Tomislav Ančić, predstavnici sportskih kolektiva, Regionalne razvojne agencije DUNEA i drugi.

Pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport Jelena Dadić Račić održala je prezentaciju projekta čiji je nositelj Županija, a partneri Regi-

onalna razvojna agencija DUNEA i Zajednica sporta Dubrovačko-neretvanske županije.

Podsjetimo, Integrirani teritorijalni program posebna je omotnica namijenjena realizaciji projekata na hrvatskim otocima. Ukupna vrijednost programa je 150 milijuna eura, od čega je 28 milijuna namijenjeno za otoke u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

ODLUKE NOVOG NAČELNIKA

Miloslavić najavio revizije dozvola

za

prometovanje prema luci

Srebreno,

Župa će dobiti prometno

redarstvo i naplatu parkinga

Miloslavić najavio revizije dozvola za prometovanje prema luci Srebreno, Župa će dobiti prometno redarstvo i naplatu parkinga Općina Župa dubrovačka, po nalogu načelnika, pokreće reviziju evidencije korisnika izdanih dozvola za prometovanje motornim vozilima u naselju Srebreno, konkretno na dijelu ulice Šetalište dr. Franja Tuđmana (od kućnog broja 14 – caffe bar „Luna“ do luke Srebreno). Razlog ovoj reviziji jest, pojasnili su iz Općine, sve je učestalija zloupotreba dozvola, zbog čega je nužno provesti detaljnu provjeru stvarnog broja korisnika i uvjeta za izdavanje dozvola.

“Trenutno, promet u spomenutoj zoni regulira automatska rampa, a pravo prolaza imaju isključivo osobe koje posjeduju plovilo u luci Srebreno, kao i osobe s tjelesnim invaliditetom od najmanje 80% s prebivalištem na području Općine. S obzirom na sumnje u nepravilnosti, Općina će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se utvrdilo stvarno stanje i osiguralo pošto-

vanje važećih pravila”, najavili su iz Općine. Dodali su kako uslijed zatvaranja turističkog kompleksa Kupari zbog izvođenja radova, pritisak na promet u mirovanju se povećao, a nedostatak parkirališnog prostora postaje sve veći izazov. Time je, dodaju iz Općine, pristup obali za mještane otežan, osobito tijekom turističke sezone.

“Općina Župa dubrovačka započela je s formiranjem prometnog redarstva, kako bi imala efikasniji alat za upravljanje prometom na cijelom području Općine. Također, razmatra se mogućnost uvođenja naplate parkinga, po uzoru na Grad Dubrovnik, kako bi se postigla bolja kontrola, ravnoteža između potreba lokalnog stanovništva i turista, te pravednije korištenje javnih površina”, najavili su.

“U pripremi je Odluka o uređenju prometa na području Općine Župa dubrovačka, kao i  Odluka o javnim parkiralištima. Ovo će biti ključni korak za uvođenje sustava naplate javnog parkinga na prostoru naše Općine. Paralelno s tim, radimo na for-

miranju prometnog redarstva. Što se tiče prometa prema Luci Srebreno, uočene su nepravilnosti koje ćemo čim prije ispraviti. Uvođenjem sustava naplate parkinga i formiranjem redarstva, stvaramo uvjete za kvalitetno upravljanje parking prostorima u našoj Općini. Ovaj proces zahtijeva duži vremenski period i koji će bitno promijeniti uvjete korištenja javnog parkinga u Župi. Za ovako veliki iskorak potrebno je više mjeseci pripreme, a javnost će biti pravovremeno informirana tijekom cijelog procesa. U rujnu planiramo organizirati javnu tribinu na temu prometa, kako bismo dodatno informirali naše sumještane. Također, tražimo rješenja za uređenje dodatnih parkirnih mjesta kako bi zadovoljili potrebe naših sumještana, ali i posjetitelja”, izjavio je načelnik Marko Miloslavić. Općina Župa dubrovačka nastavit će s aktivnim radom na unaprjeđenju prometne infrastrukture i regulaciji prometa u cilju poboljšanja kvalitete života svih svojih stanovnika.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

OSTATAK OSTATKA

Ostatak ostatka stvarnost Lijepe Naše

Kraljevstvo nestalo tuđinu sve dalo

Državnost imalo eto nešto malo

Kroati ostalo komu god sve daše

Rex Croatorum je kako komu paše

S buljumentom Ega sve je to propalo

Pa danas imamo što je preostalo

Na ostatku Naše tuđin i sad jaše

Konteso Egoland nije England nikad

Tu kralja poštuje tek netko kadikad

A ne cijeli narod da mu čuva glavu

Propalo kraljevstvo sebi slavi slavu

Komšija podmuklo sve nas pobit sprema

I muško i žensko – vojska – druge nema

20/4/25

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

“Tata je tata Dubrovnik – humanost na djelu”

Udruga Tata je tata pomaže velikom broju obitelji i pojedinaca na području Dubrovačko-neretvanske županije, a i šire.

Pomažemo onima najugroženijima, prvenstveno djeci, ali i starijima i onima koji su se našli pred zidom.

Udruga se temelji na donacijama i požrtvovnom radnu njenih članova.

Humanitarna udruga „Tata je tata Dubrovnik“, Uz brijeg 21, 20236 Mokošica, OIB: 97497283626, E-mail: tatajetata.dubrovnik@gmail.com

Kontakt telefoni: 098 991 7546 i 091 786 0755

KUBNI METAR

AUTO / MOTO

Prodajem Citroen Jumper 2000 godina u dobrom stanju. Mob: 0914451244

Kupujem Fiat Punta, uredno održavanog. Ponude na: 092 323 9595

Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473

Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077

Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077

Prodajem auro Toyota Yaris iz 2008. Prešao 132500 km. U odličnom stanju, ljetne i zimske gume, stražnja parkirna kamera, navigacija. Registriran do 09/2025. Cijena 4000 EUR. Mob: 095/7603548

Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik. Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700

PLOVILA

Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i nekorištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Barka Maestral 6M. 091 608 4077

Prodajem brodicu dužine 9,70 m, 2 kabine, solarno napajanje. Na mob. 098 929 4917. Cijena po dogovoru

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2

Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika.

Tel: 099 206 7660

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631

Mob: 098 244 943

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu.

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012 Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894 Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijed-

nosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Poklanjam stilski kauč-kanape (dupli ležaj) u očuvanom stanju i Samsung TV u boji – mob: 098 880 955.

Prodajem nova ulazna vrata –staklo, plastika, Salamander, građevinska mjera 217 × 100 cm, nekorištena, izuzetno povoljno! Info: 095 809 0993

Poklanjam dvije nove bijele komode, gornja površina u imitaciji hrasta. Dimenzije: 50x120x102 cm i 50x180x102

cm. Mob: 099 755 8828

USLUGE RAZNO

Tražim snažniju mušku osobu za pomoć pri transportu osobe u invalidskim kolicima od kuće do plaže – plaćanje po dogovoru, mob: 098 9567 518.

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, košnja trave – mob: 091 614 3946.

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenje stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i ostalog materijala. 098 765 757

Meštar s iskustvom – sitni popravci, montaže, demontaže, zamjena brava, rasvjete, utičnica, bojlera, sanitarija, popravci vrata i persijana, zidarski i bravarski radovi – 098 7654 60.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 7. 7. do 13.7.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 14.7. do 20. 7.

preminuli

NEDJELJKO KMETOVIĆ 1952

ADRIJANA MARINOVIĆ 1939

VLAHO DOMIJAN 1940

ANKA GLEĐ 1946

STIJEPO PEPO MORETIĆ 1947

DANICA PREGELJ 1933

IVO PUŠIĆ 1933

PREDRAG ŠTRBINIĆ 1965

MARIJA KISIĆ 1928

JELE NODILO 1936

IVANKA ŠABADIN 1958

MARIJANA NEZMEŠKAL 1940

ŠTEFICA LAZAREVIĆ 1937

MARA BUBICA 1931

SABAHETA KACIĆ 1956

JELE MIKULIČKA 1949

ANE DESIN 1922

NIKO GLUHAN 1946

MARE MORETIĆ 1928

STJEPAN DVORSKI 1939

VINKO GAVRIĆ 1951

Jeff Bezos snimljen u Cavtatu, tu je doplovila i njegova luksuzna jahta

Multimilijarder je u utorak napustio Hrvatsku

foto Ivana Ivanović/Pixsell, Dubrovački dnevnik

Osnivač Amazona Jeff Bezos i njegova supruga Lauren Sanchez vratili su se u Hrvatsku nakon vjenčanja u Veneciji. Njegova luksuzna jahta ‘Koru’ plovila je Jadranom, a posljednjeg dana, kad je Bezos napustio Hrvatsku, viđena je i u Cavtatu. Bezos se sam iskrcao iz jahte u Cavtatu, bez svoje odabranice.

Inače, jahta Koru luksuzna je

trojarbolna jedrilica izgrađena u Nizozemskoj od strane brodogradilišta Oceanco. Naručitelji je isporučena u travnju 2023. godine, a sa svojih 127 metara duljine druga je najveća jedrilica na svijetu.  Na ovoj jahti može boraviti do 18 gostiju, kao i do 40 članova posade, uključujući i kapetana broda. Njena vrijednost je gotovo 500 milijuna eura.

POZNATI U GRADU

Luksuzna ‘Koru’

Bezos napušta Hrvatsku