Dubrovački dnevnik br. 248

RAZGOVOR S GRADONAČELNIKOM MATOM FRANKOVIĆEM

‘’Ne

KAKO IDE SEZONA?

Amerikanci ‘razvaljuju’, Nijemci stagniraju, sve više gostiju s jednog neuobičajenog tržišta stranica 12

stranica 4

LI ‘ZAPETI’ NA

REPORTAŽA S PREVLAKE

Interventni radovi na neosvojivoj tvrđavi se bliže kraju stranica 18

JEDINA IGRAČICA AMERIČKOG NOGOMETA U DUBROVNIKU

Nikoleta Domaćin: Probala sam nagovoriti i prijateljice! stranica 22

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt

020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3 Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Na Pantovčaku sjedi Zokijev dvojnik!

Piše Vjera Šuman

FOTO: Sanjin Strukic /PIXSELL

Zokijeva izjava koja je bila na snazi sve do ovog NATO summita u Haagu glasila je: „Mogu uvijek jesti! Nikad nisam štuf (sit)!“. U utorak nije išao na večeru u kraljevsku palaču, organiziranu za sve uzvanike NATO summita jer je, po svemu sudeći, bio previše ‘štuf’!

Službeno je to nazvano manjim zdravstvenim smetnjama. E sad, je li to situacija zbog koje će biti jako mrzovoljan što bi moglo izazvati povratak ‘otvorenog rata’ koji je ovaj put započeo Plenki odbijanjem Zokijeve kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda? Začudo, na to je Zokijev ured vrlo pristojno reagirao i smireno su objasnili kako će predsjednik ponovno predložiti istu kandidatkinju .Zoki se o tom slučaju nije oglasio ni jednom jedinom rečenicom. To je nešto što prije, dok je na Pantovčaku sjedio pravi Zoki, ni u ludilu nije bilo moguće. Nesuvislim razlogom za odbijanje Zokijeve kandidatkinje, Plenki je jasno dao do znanja kako prekida predizbornu mirnu koha-

bitaciju i zakucao gol Zokiju. A Zoki ništa?! Jesu li ga zamijenili dvojnikom?

Ne može pravi Zoki biti ‘štuf’ bilo čega. To je jasan dokaz da se radi o dvojniku! Pravi Zoki nikad nije štuf. Štuf je vražji dvojnik na Pantovčaku.

Na drugom brdu očekuje se rekonstrukcija Vlade do polovine srpnja, ako ni zbog čega, onda zbog Šime Erlića koji je sad gradonačelnik Zadra. Očekuje se i odlazak umornog i nezainteresiranog Fuksa, zamjenjen nekim, barem približno isto toliko nezainteresiranim. Otprilike, nekim poput ministrice koja je zamijenila Beroša. E sad, jedino je nejasno hoće li Penavu imenovati potpredsjednikom Vlade jer ga trenutačno Plenki drži na ‘hlađenju’. Što se tiče špekulacija o promjeni koalicijskog partnera, točnije Domovinaca, za to nema baš ni jednog, jedinog razloga. Domovinci su sada, nakon gubljenja Vukovara, upravo takvi kakvi trebaju Plenkiju. Niti mogu, niti smiju nešto tražiti, a kamoli ucjenjivati. Ide-

alan koalicijski partner. Sinekure koje su dobili, čvrsto ih drže uz svog ‘gazdu’ Plenkija. Nikad komotnija situacija našem premijeru.

Za to vrijeme u Zagrebu je totalni kaos između grada, MUP -a i Thompsonovih organizatora. Petsto tisuća ljudi na koncertu uz paklenu vremensku prognozu. Nema dileme kako će netko kolabirati od vrućine, da ne spominjemo neke moguće ozbiljnije zdravstvene probleme, ali naši dečki prebacuju odgovornost jedni na druge. Tim povodom je Plenki sazvao tajnu sjednicu Vlade kako bi dogovorili potrebno za sigurnosnu i/ili drugu moguću ugrozu. Sve zagrebačke bolnice imaju naputak osigurati dvadeset posto kapaciteta za moguće ‘stradale’ na koncertu. Dvadeset posto, znate li koliko je to kreveta? U međuvremenu, ispada najvažnije pitanje hoće li Thompson platiti 200 eura za medicinski tim hitne pomoći. Ma dajte, ljudi, saberite se! Da je tolika količina ova-

ca na jednom mjestu, ovaca kojih, nažalost nemamo toliko, sigurno je kako bi organizacija i koordinacija njihovih eventualnih potreba za veterinarskom i sigurnosnom skrbi bila bolje pripremljena. Jedino iskustvo koje ima Hrvatska s toliko velikim brojem ljudi na jednom mjestu je za vrijeme posjete pape Ivana Pavla II ., ali to je neusporedivo. Tamo nije bilo ljudi koji su popili koju više, a kamoli onih koji imaju neka eksplozivna sredstva ili recimo bengalke. Jednako kao i mogućih provokatora. Na nedavnom koncertu u jednom američkom gradu na kojem je bilo ‘samo’ 50 tisuća ljudi, dogodio se stampedo od kojeg je smrtno stradalo 20 ljudi. Takva iskustva trebala bi biti jak razlog za temeljite pripreme i maksimalnu suradnju svih uključenih. Radi se o događaju visokog rizika i za to trebaju biti apsolutno spremni svi odgovorni za sigurnost. Ne dao Bog da se neka tragedija dogodi, tko će onda pogledati roditeljima tih ljudi u oči? Ili

će samo skrenuti pogled i poći dalje?

U Gradu je neki dan bio najveći problem kolaps Libertasa u Mokošici. Nije to od jučer. Naš svijet je komotan i parkirat će pred kuću i gotovo. Tko će hodit parsto metara s parkinga? Kad Libertasov bus ne može proći, oni odlučili ne voziti taj zakrčeni dio baš uzbrdo. Ali, ljudi moji kako će i voziti ako ne mogu proći? Sve baš po najvećoj žegi. Sad su krenuli komunalci i naplate kazni pa se stanje popravilo. Jedino mi nije jasno zašto direktor Libertasa koji je znao ili je morao znati za problem koji imaju vozači, nije navrijeme reagirao i dogovorio s gradskim službama, ako treba i policijom, rješenje koje je sad na snazi? Ali tek nakon kolapsa. Bit će da je imao važnijeg posla. A i kome je do rada po ovakvim vrućinama? Mato je poluđeo na vozače Libertasa, ali falio je. Jedino na koga treba ozbiljno poluđet jest direktor Libertasa, koji nije radio ono za što je plaćen. Svoj posao. Eto vas.

Razgovor s gradonačelnikom Matom Frankovićem

‘’Ne

bojim se donositi nepopularne i teške

odluke ako su one važne za budućnost Grada’’

Treći mandat krenuo je s uvođenjem zone posebnog prometnog režima, a slijede i novi izazovi

Mato Franković osvojio je treći gradonačelnički mandat na proteklim izborima, dok je njegova lista predvođena HDZ-om formirala čvrstu većinu u Gradskom vijeću s dosadašnjim partnerima iz DDS-a i Dustre. Prvog dana novog mandata u Dubrovniku je krenula zona posebnog prometnog režima, kao projekt o kojemu se najviše govorilo, ali i o kojemu će se sigurno još govoriti. Povod je to,  između ostaloga, za prvi razgovor s gradonačelnikom u trećem mandatu.     I najveći skeptici priznaju kako su se uvođenjem zone posebnog prometnog režima smanjile gužve oko Grada. Spominje se brojka od 2500 vozila dnevno manje u prolazu preko Ilijine glavice kroz Zagrebačku ulicu, je li to i dalje tako?  Jest, otprilike, i to je dobro. Istina, Zona posebnog prometnog režima je jedan veliki izazov za Grad i ona će sigurno doživljavati svoje izmjene i dopune u mjesecima i godinama pred nama, morat ćemo se prilagođavati različitim izazovima. Prvi smo grad u Republici Hrvatskoj koji je krenuo s nečim takvim i zbog toga će tu sigurno biti i pogrešaka, ali ono što je sada najvažnije jest to da je uvođenje Zone, formalno – pravno, u potpunosti ispravno. Vidimo kako neki postavljaju pitanje ustavnosti, prolaza, kretanja i slično, ali to nema smisla. Dakle, zona posebnog prometnog režima, nastavljena je na Zakon o sigurnosti prometa na cestama i to je temeljni, krovni zakon koji je omogućio Gradu Dubrovniku uvođenje ove zone. Za to smo prethodno trebali dobiti suglasnost Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva prometa i Ministarstva kulture. Dakle, tri različita ministarstva su morala dati suglasnost za ovu zonu. Naravno, i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je dala svoje određene sugestije koje smo mi ispoštovali. Dakle, svatko tko misli da zakonski može na bilo koji način oboriti zonu, u dubokoj je zabludi jer je ona uistinu temeljena na zakonskim aktima koji su u potpunosti ispravni i sigurno je da će ona dobro funkcionirati. Podsjetit ću

također kako brojni drugi gradovi u Europi imaju vrlo slične zone posebnog prometnog režima koje imaju isti cilj, a to je smanjenje prometa u područjima u kojima je potrebno zaštiti kulturno – povijesnu baštinu, povećati kvalitetu života građana koji gravitiraju toj zoni, kao i sigurnost. Hitna pomoć i vatrogasci moraju se moći probiti kroz tu zonu, a što je još prošle godine bila nemoguća misija.

Istovremeno vidimo kako je krenulo i kažnjavanje prekršitelja, ali naši ljudi imaju još vremena za prilagodbu.

Da, to radimo zasad nasumično pregledavajući vozila koja ulaze u zonu i ta je kontrola velik posao za naše službenike. Međutim, u onom trenutku kad istekne onaj period od dva mjeseca prilagodbe za naše sugrađane, pustit ćemo sustav da automatizirano radi, da automatski sam ispisuje kazne i šalje ih u sustav, i to više neće biti ovisno o ljudskom faktoru.

Važno je istaknuti i pozvati još jednom sve naše sugrađane da uistinu za jednu vrlo nisku cijenu kupe povlaštenu parkirališnu karticu (PPK), da to naprave navrijeme, da ne čekaju zadnji dan, jer će dva mjeseca ovog perioda prilagodbe brzo proći, ako znamo da je novi sustav krenuo od 2. lipnja. Postoji rješenje i za sva ona česta pitanja naših sugrađana, primjerice, ako netko nema PPK, a mora u ljekarnu, moći će to regulirati u roku od tri dana i obavijestiti Službu zone posebnog prometnog režima uz dokaz o tome kako je bio u ljekarni i neće biti nikakvih problema, dakle neće im se pisati kazna. Također, svi vlasnici nekretnina u zoni posebnog prometnog režima, imaju posebne propusnice, svi oni koji iznajmljuju, a imaju svoja parking mjesta, oni također imaju posebne propusnice i mogućnost ukucavati tablice onima koji dolaze.

Dakle, sve je riješeno, puno toga je predviđeno, nikad nije idealno na početku, trebat će nam vremena, ali sigurno smo pioniri i u ovoj priči, jer nakon što smo

Piše Lucija Komaić foto Nikša Klečak, Grad Dubrovnik

uveli održivost u povijesnu jezgru po pitanju brojke istovremenih gostiju, sad rješavamo i pitanje automobila. Dakle, preteča smo u Republici Hrvatskoj, ako ne i šire, po brojnim alatima za postizanje održivog turizma koje uvodimo.

REAKCIJE TAKSISTA I PLATFORMI

Kakva je situacija s taksistima? Vidimo da su neki već dobili kazne, neki agregatori su se povukli zbog novonastale situacije, dok neki i dalje na raznorazne načine pokušavaju zaobilaziti zakone. Kakve su reakcije Ubera i Bolta? Je li uvođenje Zone obeshrabrilo određeni broj vozača iz drugih sredina za dolaskom u Dubrovnik?     U kontaktu smo s predstavnicima Ubera i Bolta, i jedni, i drugi su tražili od svojih vozača da im dostave dozvole za ulazak u zonu. Direktorica Ubera mi je rekla kako je zadovoljna brojem njihovih korisnika koji mogu prolaziti i da je to njima dovoljno za zadovoljiti tržište. Vidimo po kaznama kako i dalje ima vozača iz drugih gradova, iako ih je sigurno dio i odustao, a najviše kazni zabilježila je jedna tvrtka, agregator. Sada imamo oko 600 vozila koja obavljaju autotaksi djelatnosti i koja mogu proći kroz zonu posebnog prometnog režima, a ima ih sigurno još stotinjak koji krše zakon, ali i unatoč tome je oko Grada prohodno i manje su gužve. A oni koji krše zakon, koliko god puta prođu bez dozvole, toliko će im narasti kazna koju će morati platiti jer su ovo prekršajne kazne i sudovi

to vrlo brzo rješavaju i donesu pravorijek.

Prije pola godina svi su govorili o tome kako Franković ‘’nema šanse’’. Zamjerio se taksistima i građanima sa zonom, zamjerio se privatnim iznajmljivačima s ograničavanjem apartmana. Govorilo se da ljudi ne vole zabrane pa su onda te ‘’zabrane’’ honorirali dosad najboljim rezultatom na izborima, kako to?

Pa ja vjerujem da su ljudi shvatili odnosno da će shvatiti korak po korak, ako želimo imati dugoročni turizam koji je održiv, koji će biti na nekakvim čvrstim temeljima, da je važno imati, ne zabrane, nego određene limite u brojci određenih vrsta djelatnosti jer svega je trenutno previše. I kad pričamo o tome kakva nam je sezona, uspoređujući je s prošlom godinom, onda moramo znati kako ostvarene brojke dijelimo na puno veći broj apartmana nego što je bilo prošle godine, puno veći broj restorana, taksi vozila ili glisera nego što ih je bilo prošle godine. Dakle, u nas je jednostavno hiperinflacija svih tih aktivnosti koje su vezane uz turizam, ali to je problem i drugih turističkih gradova u svijetu i mi moramo regulirati određenu vrstu djelatnosti kako bismo u konačnici postigli održivost, jer u suprotnom ćemo imati problem. On se već sada reflektira na drugoj strani, a to je nedostatak radne snage. Naši ljudi zapravo više ne žele raditi za nekoga drugoga, žele raditi sami za sebe i onda multipliciraju broj, i tvrtki, i društava, i obrta, i tako

‘’Do

kraja godine ćemo započeti investicijski niz kroz razne projekte vrijedan preko 35 milijuna eura’’

‘’Prema dosadašnjim pokazateljima, možemo biti zadovoljni s prvih šest mjeseci ove sezone’’.

dalje. Problem je što u konačnici svi skupa režemo granu na kojoj sjedimo.Vrlo često smo skloni komentirati na Facebooku i društvenim mrežama je li nam gužva, smeta li nam ovo ili ono, sve nam nešto smeta, a sami smo generator svega toga što nam smeta.

STANJE U TURIZMU I TRŽIŠNI IZAZOVI

Iako u Dubrovniku koji je statistički u plusu to ne izgleda baš tako, opet nacionalni mediji govore o turističkoj katastrofi i lošoj sezoni, velikom padu, smanjenju broja njemačkih turista i slično. Ne bi se baš reklo kako je u Dubrovniku primjetna neka katastrofa.

Uspoređujući s prošlom godinom, mi smo na istom rezultatu, odnosno indeks u broju noćenja je 101, a znamo da smo tada imali rekordan rast u predsezoni. Nikad ne gledam brojke dolazaka turista, jer po mom mišljenju one nisu mjerodavne,  nego me više interesiraju noćenja jer to znači da ljudi ovdje borave više vremena. Dolaskom Ryanaira prošlogodišnja je predsezona buknula, imali smo tada dvoznamenkasti rast, što znači da smo mi zapravo i ove godine u jednoj savršenoj poziciji i možemo biti zadovoljni sadašnjim rezultatima. Istina je da je njemačko tržište značajno palo, prema našim rezultatima 20 posto, ali je isto tako 27 posto više Amerikanaca, 13 posto više Britanaca, 38 posto više Poljaka. To su tržišta koja rastu, a njemačko je u padu, a razloga je više.

Kad smo se već dotakli kritičara svega i svačega, definitivno je najpopularnije upravo takvo kritiziranje turizma koji nam kao Gradu ‘’krade dušu’’. Mahom takve kritike upućuju i ljudi koji istovremeno žive upravo od tog i takvog turizma, što ne znači da je itko u krivu ili pravu, ali kako pomiriti sve ovo?

Gledao sam videozapise iz 60-ih godina u kojima su ljudi isticali gotovo iste stvari koje ističu i danas. Onda sam gledao nedavno i videozapis Vedrana Benića, mislim iz 1987. ili 1988. godine, u kojemu, kada pustite play, kao da ste pustili neki prilog koji je prekjučer sniman na Stradunu. Dakle, to smo mi i takvi smo, ali možda je to i dobro. Zašto to kažem? Zato što su zapravo i sami naši sugrađani direktni dionici u turizmu i na taj način, njorgajući, čine nas svih skupa boljima. Pa, ako neko kaže da negdje treba biti malo čišće, malo bolje ovo ili ono, svi se mi skupa potrudimo da tako bude, i čišće, i bolje. Tako da su naši pokretači zapravo naši sugrađani koji vole ovaj grad, a vole ga toliko da jednostavno moraju i njorgati kad im nešto odgovara.

Njemačko tržište je palo zbog više razloga na koje ne možemo utjecati, no ono na što lokalno možemo su cijene, ako su one uzrok.   Cijene u Dubrovniku su drugačije nego drugdje i one su više, ali mi smo i takva destinacija i takav grad, i svatko tko dolazi u Dubrovnik, može to i platiti jer je svjestan da dobiva i kvalitetu za novac koji je platio. U suprotnom ne bismo imali ovako stabilne brojke. Neke druge destinacije u Republici Hrvatskoj uistinu imaju problem, pratio sam to, ali vjerujem da će turistički stručnjaci, odnosno ljudi u turizmu, korigirati cijene ondje gdje je to potrebno i, ako je to alat, privući goste.    Dubrovnik ih privlači na jedan drugi način, a to je kvaliteta, izvrsnost usluge, pa i sva ona održivost koju propagiramo. Ja mislim da je ovo formula uspjeha, imamo dovoljno letova, tržište je potpuno drugčije nego bilo gdje drugo u Republici Hrvatskoj, imamo tu specifičnost, a kritičara je bilo i bit će. Ono što je zanimljivo, kada je turistička sezona dobra i rekordna, onda je uvijek priča kako se to nekako samo po sebi dogodilo. A kada je nešto loše, odnosno kad netko misli da je loše, onda su krivi Grad i Turistička zajednica. Ali, važno je da mi itekako možemo biti zadovoljni s prvih šest mjeseci ove sezone, i ako se drugih šest ponovi istim ritmom, moći ćemo na kraju godine podvući crtu i reći - to je to. To je takav turizam koji Dubrovnik treba, koji Dubrovnik zaslužuje. Turizam bez gužvi ili kako bi naši ljudi rekli – ‘’taman’’.

Meni je uvijek zanimljivo vidjeti kako su zapravo najveći borci protiv turizma istovremeno i jako aktivni u iznajmljivanju privatnog smještaja ili su turistički vodiči ujutro, a popodne aktivisti protiv turizma. Imamo takvih dosta i drago mi ih je vidjeti jer su posebno skoncentrani oko jedne političke stranke, a to je Srđ je Grad. U njihovim redovima je najviše iznajmljivača smještaja u gradu Dubrovniku i najviše koriste blagodati tog turizma kojega zapravo ne vole.

OPORBA, VIJEĆE I POLITIČKA SCENA   Konstituirano je Gradsko vijeće, imate stabilnu većinu, sve isto kao i do sada. S druge strane, oporba izgleda pomalo drugačije, a svakako je najveća novost stranka Centar u Gradskom vijeću, dok Srđ je Grad nastavlja suradnju s SDP-om. Dakle, imamo dva oporbena tabora, koja bi se mogla i međusobno nadmetati.    Mogu reći da je po prvi put jasno da Srđ je Grad ima ozbiljnu krizu identiteta. Ulaskom u koaliciju, ali i nakon izbora i nakon činjenice da su im i građani poslali poruku što misle o tome i kako im je njihov junior partner iz SDP-a napravio toliku štetu iznajmljujući javno dobro, i nakon svega toga inzistirati na zajedničkom klubu s SDP-om, je uništavanje jedne političke stranke. To je stranka koja je branila javno dobro i brinula o njemu i to stalno isticala, i kojoj je to zapravo bila glavna politička agenda. Dakle, Srđ je Grad se odre-

‘’Tvrtka koju smo angažirali za rad na GUP-u je jedna vrlo ozbiljna firma vrhunskih stručnjaka koji su se do sada pokazali prije svega kao časni ljudi, a potom i kao vrsni stručnjaci’’.

kao svog političkog identiteta i odlučio je kao senior partner postati junior partner SDP-u koji vjerojatno ima članova za nabrojati ih na prste dvije ruke. To je napravio Srđ je Grad, uništio sam sebe. To je nevjerojatno. Siguran sam da pred nama dolazi jedno razdoblje u kojem će se, i jedna, i druga stranka regenerirati. Duboko sam uvjeren da će Srđ je Grad izabrati novo vodstvo stranke koje će postati ozbiljnije i koje će ozbiljnije progovarati o važnim i ključnim političkim pitanjima u gradu Dubrovniku, isto kao što sam siguran da će SDP pokazati crveni karton vršiteljici dužnosti predsjednika SDP-a Aniti Bonačić Obradović jer je ona zapravo naštetila, i ugledu, i imidžu stranke u Dubrovniku i ostvarila vrlo loš rezultat. Što se treće strane tiče, gospođa Viktorija Knežević se pokazala kao ozbiljna političarka, ostvarila je respektabilan rezultat, sa strankom koja zapravo dolazi iz područja Splita, i osvojila je dva mandata bez ozbiljne stranačke infrastrukture koju su imali ovi drugi. Nju vidim kao nekoga tko će zapravo biti glavni šef oporbe u nadolazeće četiri godine i tko će diktirati taj oporbeni ritam, a to smo vidjeli već i na prvoj konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća,  da gospođa Knežević ima konstruktivne ideje. Mislim da će ona biti ta koja će zapravo biti glavni lider oporbe u gradu Dubrovniku, a svojim rezultatom i onim što je napravila zapravo to i zaslužuje.

Iz njihovih redova u Gradskom vijeću sad su dvije odvjetnice koje bi svojim poznavanjem pravne struke mogle unijeti jedan drugi ritam u te rasprave. Posljednji odvjetnik u redovima gradskih vijećnika bio je Antun Kisić 2012. godine.   Mislim da je to dobro i za samo Gradskog vijeće, ako će one, a sigurno će se pripremati za sjednice Gradskog vijeća i mogu nam svima skupa samo pomoći u nekim stvarima, vjerujem da će biti konstruktivne. Većina je jasna i pokazuje da mi nećemo imati problema s usvajanjem odluka, ali cilj nam je prihvatiti

i mišljenja iz oporbe, da naše odluke budu što kvalitetnije i sadržajnije. Naravno da ćemo mi morati preuzeti političku odgovornost i donositi odluke, to smo radili posljednjih osam godina i nije uvijek išlo glatko, niti je uvijek bilo med i mlijeko. Znamo da oporba ne glasa za određene akte kao što su Proračun, Rebalans Proračuna ili Izvješće o radu gradonačelnika, ali ih s veseljem isčekujem na Izmjenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika i Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika. I jedna, i druga odluka će biti vrlo restriktivne i značajno će uvoditi reda u prostor. I tu će trebati vidjeti tko ima, a tko nema političku hrabrost za donijeti takve odluke.

PROSTORNO PLANIRANJE I VELIKI GRADSKI

PROJEKTI   Evo, vi sada nemate razloga bojati se donijeti bilo kakve, makar i nepopularne odluke. Inače se kaže kako političari takve političke odluke ne donose zbog straha od gubitka izbora, a oni su sada daleko.

Pa ja nemam nikakav strah ni od čega, mislim da je nužno i neophodno za naš Grad donositi i popularne, ali i nepopularne odluke. One nepopularne uvijek više bole jer se odnose na naše sugrađane, ali mi ćemo ih nužno morati donositi za naš cilj i moramo na tome raditi. U suprotnom ćemo dopustit daljnju devastaciju Grada, a to više ne smijemo dozvoljavati.

Dubrovnik je jednostavno prepopularan, a dubrovačko gospodarstvo već odavno bi moglo generirati širenje i urbanizaciju, ali smo prostorom mali i ograničeni. Zasad se spominje širenje na Pobrežje na kojem bi stotine obitelji moglo riješiti stambeno pitanje. Iznimno su važni svi potezi u prostornom planiranju koje će Grad povući u budućnosti. Imate li vi stručnjake s vizijom za sve to?   Naravno, imam tim dobrih i kvalitetnih ljudi, svih pro-

‘’Uvijek ima kritičara, ali stvari za koje mislite da su ispravne, treba odraditi do kraja’’.

čelnika s kojima sam do sada radio i kojih se, naravno, ne odričem jer smo zaista dobro radili, ali malo ćemo se reorganizirati unutar sebe, dodatno ćemo se pojačati, poboljšati. Usmjerit ćemo se na različite segmente života. Moramo cijeli niz projekata još i započeti. Sada nas čeka jedan investicijski ciklus vrijedan kroz različite projekte preko 35 milijuna eura. To ćemo započeti do kraja godine, a uz sve to, čeka nas i suradnja i potpora Vlade Republike Hrvatske za izgradnju multifunkcionalne sportske dvorane vrijedne 60 milijuna eura.

Kad bi trebao biti gotov Centar za starije osobe?

Negdje do travnja iduće godine trebao bi biti gotov, a onda će ga trebati ekipirati ljudima. U konačnici, lako je izgraditi i opremiti objekt, ali onda tu netko treba i raditi, tako da su to sve izazovi koji su pred nama, a nisu mali. Ljudi imaju velika očekivanja, a mi to moramo  pratiti i ispunjavati sve ono što žele.

MLADEŽ, KULTURA I SPORT

Često se spominju problemi s izvođačima radova na brojnim projektima i lokacijama po Gradu.   Svaki dan je u građevini sve veći izazov, sve je teže i teže, tvrtke koje mogu izvoditi građevinske radove i koje se javljaju na natječaje mogu se izbrojati na prste jedne ruke. I one imaju problema s nedostatkom kadra,. Pogledajte kakve probleme imaju i privatni investitori, primjerice Hotel Argentina ima problem s izvođačem radova koji mu kasni sad već godinu dana. Možete misliti što je tek kod javnih investicija i kolike su to muke, koliko su puno teže procedure i kod donošenja odluka u javnim nabavama. Nije lako, ali moramo nastaviti gurati naprijed jer je u konačnici najvažnije da se neki poslovi koji su bitni za Grad, kvalitetno završe.

Počeli su radovi i na atletskoj stazi. Projekti idu dalje kao da su i dalje izbori, rekli bi naši ljudi.    Mi smo radili kad su bili izbori i kad nisu bili izbori. Sad nas očekuje rekonstrukcija postojeće sportske dvorane u Gospinom polju, natječaj za izgradnju dvorane Osnovne škole Orašac, to su dva velika sportska objekta, idemo s energetskom obnovom postojeće Osnovne škole Mokošica, do nje se već radi nova škola, cesta Tamarić se osigurava od bilo kakvih daljnjih klizišta, to će biti skoro gotovo kroz nekoliko mjeseci. Tijekom ljeta planiramo urediti i asfaltirati cestu od naselja Bosanka prema Strinčjeri, u planu je i izgradnja kružnog toka, to je iznimno velik projekt koji će brdu Srđ omogućiti posjet bez da se stvaraju gužve jednom uskom cestom.

TUP – PROSTOR ZA KREATIVCE

Dotakli smo se projekata u sportu, a najavili ste i reorganizaciju gradske uprave i formiranje novog upravnog odjela za sport.    Osnovat ćemo novi upravni odjel koji će biti zadužen za glavnu gospodarsku granu, turizam, a sport i mlade ćemo vezati upravo za njega. Zašto? Zato što imamo i brojne manifestacije i događanja koja su vezane praktički, i za turizam, i za sport, i to jedno s drugim ide. Evo, vidjeli smo ovaj spektakl koji smo imali, utrke električnih brodova E1 i vidjeli smo koja je tu zapravo klijentela došla u grad. I to je nešto što Dubrovnik zaslužuje jer to je uistinu bio i jedan svjet-

ski spektakl koji će se dogoditi i iduće tri godine, kako je i dogovoreno s Vladom RH. Mi moramo razvijati nove proizvode i jačati ih, poput Spartana i slično, jer oni jačaju podsezonski period, ali istovremeno moramo staviti novi i veći naglasak na mlade. Osnovali smo ustanovu za mlade koju moramo dignuti na veći level i osigurati dodatne radionice, događanja, kreativne stvari koje zapravo nedostaju mladima u našem gradu.

Također, kroz tu instituciju i novi Upravni odjel za turizam, sport i mlade, želimo osigurati dodatna sredstva sportskim udrugama na području grada koje se bave mladima i sportovima za mlade.Trenutno im je najveći problem prijevoz na natjecanja i odlazak na događanja van grada što zahtijeva enormne troškove. Želimo osigurati financijska sredstva kako zapravo ni roditelji, ni djeca, ni treneri ne bi pokušavali spojiti kraj s krajem, da dijete iz Dubrovnika pođe u drugi grad na utakmicu ili natjecanje. Ali, istovremeno moramo pojačati kontrolu da naši sugrađani vide kako se javni novac transparentno troši. Tu prije svega mislim na Dubrovački savez športova, očekujem i vjerujem da će se izmijeniti unutar samog Saveza struktura članova i da će Grad imati veću kontrolu, kako se i dalje ne bi događale situacije kakvima smo svjedočili, da su određeni klubovi loše prošli u nadzoru Porezne uprave i s određenim kaznenim prijavama.

KRITIKE, HEJTERI I DRUŠTVENE MREŽE

Ulaganje u mlade je zapravo ulaganje u budućnost Dubrovnika. Uz ulaganja u sport, potrebno je pojačati i ulaganja u kulturu i umjetnost za mlade. Sve takve dodatne aktivnosti, poput plesa, u Dubrovniku muku muče s nedostatkom prostora za djelovanje. U tom kontekstu, kako napreduje razvoj projekta TUP-a?

TUP korak po korak postaje uistinu jedan centar za mlade. Tamo sad djeluju Aster, Kolarini, Centar za djecu, mlade i obitelj, kao i Zajednica tehničke kulture. Vrlo skoro ćemo pripremiti i još neke prostore kako bi ih mogle koristiti i različite plesne skupine na način da TUP uistinu bude jedan centar događanja. Knjižnica je pri kraju, građanski radovi su završili, sad treba osigurati sredstva, negdje oko 800 tisuća eura za opremanje same knjižnice, koja će također biti jedan multiaktivni prostor, čitaonica i radionica, sve što zapravo mladim ljudima treba. To je ono što smo od tog prostora i htjeli da bude, centar kulture posebno usmjeren prema mladima.

Jeste li tijekom kampanje pratili prijedloge drugih kandidata i lista? Primjerice, jeste li popratili ideje arhitekta Vlaha Alamata s liste Marka Dragičevića za intervencije u prostoru?

Pa vidio sam to sve skupa, ja sam apsolutno uvijek za sve nove ideje. Naravno, nisam stručnjak za urbanizam, a još manje za promet. Mi smo grad koji je vrlo osjetljiv po pitanju nekih velikih projekata koji su radikalni s obzirom na to da imamo i obvezu izrade HIA studije, većina Grada je prostor pod buffer zonom za koju je izrađena konzervatorska podloga, tako da treba vidjeti što realno može, a što ne može biti napravljeno u prostoru.

Tvrtka koju smo angažirali za rad na GUP-u je Urbanistica d.o.o. iz Zagreba, to je jedna vrlo ozbiljna firma vrhunskih stručnjaka koji sagledavaju apsolutno sve,

prihvaćaju sve prijedloge, obrađuju ih i u konačnici donose nekakav svoj sud. A ja im vjerujem jer su se svojim renomeom do sada pokazali prije svega kao časni ljudi, a potom i kao vrsni stručnjaci. Vjerujem da će oni uistinu napraviti najbolji mogući dokument.

O ANKETAMA I  RATNICIMA S INTERNETA

Je li vam barem malo dosadilo sad već treći mandati biti kriv za sve? Za svaku gužvu, svaku poplavu i svaki problem?   Pa, ne mogu reći da mi je dosadilo, to mi predstavlja izazov, posebno u onim trenutcima kad vidiš da si nešto dobro napravio i da su stvari krenule naprijed, poput recimo zone posebnog prometnog režima, gdje su me pljuvali do besvijesti. Ili, recimo, Bulevara. Kad smo pošegali one borove, umalo sam i ja visio na Bulevaru, a danas vidimo kako to bolje izgleda.    Dakle, uvijek ima kritičara, ali stvari za koje mislite da su ispravne, treba odraditi do kraja i ljudi će na kraju shvatiti. Tako je bilo sa svim do sada, kad smo ukidali suvenirnice, štandove, oduzimali javne površine, bankomate, papige, uvodili red na Pilama… Sve je to bilo nešto što nije popularno nimalo, a i normalno je da vas određeni broj ljudi ne voli. Ali, Steve Jobs je rekao - ako želite da vas svi ljudi vole, onda se odlučite na to da prodajete sladoled. Dakle, posao u kojem donosite svakodnevno odluke, i dobre, i loše, i popularne, i manje popularne, nije posao u kojem očekujete da će vas svi voljeti, jer vas ne mogu svi voljeti.

Kako se nosite s ovim ‘’hejterima’’ po društvenim mrežama?  Nije problem što nekoga ne vole, nego takvi često i prijete, lažu i kleveću…   Više ne znam ni reći koliko je toga dosad bilo. Nekad prije, u početku mandata sam to i prijavljivao, sad sam više i to prestao raditi.  Hejtera će uvijek biti, Facebook ratnika isto tako. Naučio sam na to. Meni nitko ne može reći da sam nešto ukro, to je jednostavno lako provjerljivo. A ovo drugo što izmišljaju, pa vi-

dite, ako njih to veseli i ako ih čini sretnima, a  ja nekako to preživim, možda sam njihov dan napravio ljepšim. Pa evo, ajmo to gledati na takav način, možda sam te ljude usrećio.

Zar nije to situacija u kojoj bi ipak trebalo razmisliti u uvođenju građanskog odgoja, ne kao ideološke floskule, nego modula koji bi smanjio činjenje takvih, realno kaznenih djela na internetu?   A tko će ove stare odgajati? (Smijeh.) Nije problem u našoj djeci. Problem je u ljudima koji su jednostavno nezadovoljni jednim dijelom sa svojim životom  i tu svoju frustriranost i nezadovoljstvo iskaljuju preko društvenih mreža, prije svega Facebooka, kojega mladi više uopće ne koriste i koji je postao alat za stariju populaciju. Određeni broj ljudi ga koristi iz znatiželje ili zbog informiranja, da bi gledali slike članova svojih obitelji, a drugi to koriste isključivo kao alat za širenja mržnje, ili isticanja svojih vlastitih frustracija, ili su možda željni pažnje koje im toliko nedostaje da je zapravo pokušavaju pridobiti šireći mržnju.    Mislim da je njima najteže, oni su u nekakvoj borbi sami sa sobom, a meni je najlakše ignorirati ih jer mi nisu previše bitni. Važnija mi je volja građana koja je iskazana na izborima.

Ankete koje su se spominjale ispale su potpuno krive. Je li to bila namjerna laž?   Mislim da je to sigurno bila namjerna laž, namjerno je to bilo plasirano kako bi se stvorio dojam da ja, odnosno politička opcija koju sam predstavljao i ljudi koji su bili sa mnom, gubimo izbore i to je krenulo već negdje od siječnja, a nitko od nas nikad nije vidio screenshot, ni jedan jedini dokument te navodne ankete ili tih navodnih anketa. Međutim, najbolja anketa su građani. Da se mene pita, zabranio bih te manipulacije kojima se služe PR-ovci, odnosno bilo kakve ankete u godini u kojoj su izbori jer je to pokušaj direktnog utjecanja na građane i njihovo opredjeljenje.

Objavljen LAG natječaj

“Potpora ulaganjima u

poljoprivrednoj proizvodnji”

Upravni odbor LAG -a na svojoj sjednici 18. lipnja 2025. godine donio je Odluku o usvajanju i objavi LAG Natječaja iz Intervencije   INT 1.1. - LAG Natječaj „Potpora ulaganjima u poljoprivrednoj proizvodnji“.

Sukladno tome, LAG Dubrovačka traversa, dana 24. lipnja 2025., objavljuje drugi LAG Natječaj iz programskog razdoblja 2023.-2027., a prvi koji se odnosi na provedbu intervencije INT.1.1. „ Potpora ulaganjima u poljoprivrednoj proizvodnji i preradi“ - Natječaj  za „Potporu ulaganjima u poljoprivrednoj proizvodnji“.

Natječaj se objavljuje temeljem Lokalne razvojne strategije LAG-a Dubrovačka traversa za programski period 2023.2027.

Grad nastavlja s pojačanim nadzorom korištenja javnih površina, na sedam dana oduzima se javna površina

za dva objekta na Prijekome

Grad Dubrovnik nastavlja s provođenjem kontrole korištenja javnih površina gospodarskih subjekata unutar povijesne jezgre, s ciljem osiguranja reda i slobodnog prolaza građana i posjetitelja. U sklopu nadzora provedenog 9. lipnja, a zbog utvrđenih nepravilnosti u korištenju javnih površina, dva ugostiteljska objekta u ulici Prijeko sankcionirana su oduzimanjem javne površine na razdoblje od 7 dana.

Kazna je izjavljena objektu „Kapetan“ (obrt Captain/Kapetan) zbog neovlaštenog postavljanja jednog  stalka sa suncobranom na javnu površinu između ulice Prijeko i Vetranićeve ulice, čime je došlo do ometanja slobodnog prolaza. Utvrđeno je i da su tri stola sa šest stolica

postavljeni suprotno skici iz ugovora o zakupu, čime je obrt prešao granice zakupljene površine i narušio uvjete zakupa. Slična situacija zabilježena je i ispred restorana „Wanda“ (GORAN STAR d.o.o.), gdje je komunalni redar zatekao stalak s jelovnikom te dodatni stol i tri stolice izvan granica zakupljene površine, također bez odgovarajuće suglasnosti Grada Dubrovnika, čime je otežan prolaz ulicom Prijeko.

S obzirom na navedene prekršaje, koji predstavljaju kršenje članka 36. Odluke o zakupu javnih površina Grada Dubrovnika te članka 11. zaključenih ugovora o zakupu, Grad Dubrovnik donio je odluku o jednostranom otkazu ugovora o zakupu javne površine za oba gospodarska

subjekta, na razdoblje od sedam dana.

Zakupci su obvezni odmah po primitku otkaza ukloniti sve stolove, stolice i druge predmete s javne površine te prestati koristiti prostor koji je bio predmet zakupa. Mogućnost ponovnog zaključenja ugovora postoji isključivo nakon što se otklone svi razlozi za otkaz ugovora, ali ne prije isteka roka od sedam dana.

Grad Dubrovnik i dalje će putem komunalnog redarstva provoditi pojačani nadzor nad korištenjem javnih površina, uključujući kontrolu usklađenosti s ugovorima o zakupu te nadzor razina buke, kako bi se osigurali komunalni red i pristupačnost javnih prostora unutar povijesne jezgre.

Gradonačelnik Franković primio umjetničko vodstvo

ansambla Mazowsze povodom

Svjetskog dana glazbe

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković primio je ravnatelja najstarijeg i najvećeg poljskog nacionalnog ansambla narodnih pjesama i plesova „Mazowsze“, gospodina Jaceka Bonieckog i Krzysztofa Kurleja, voditelja Odjela za organizaciju koncerata ansambla. Prijemu su nazočili i pročelnica Upravnog odjela za kulturu, baštinu i turizam Julijana Antić Brautović te ravnatelj Folklornog ansambla Linđo, Vlaho Kljunak. Povod ovom posjetu je bogat višednevni program koji Grad Dubrovnik i gradske kulturne ustanove organiziraju povodom Svjetskog dana glazbe, a u sklopu kojeg će ansambl „Mazowsze“ održati više nastupa, uključujući i veliki koncert ispred Katedrale. Njihovo gostovanje u Hrvatskoj predstavlja iznimnu čast za Dubrovnik i potvrdu njegove otvorenosti prema međunarodnoj kulturnoj razmjeni. Zanimljivo, prvim koncertom Dubrovačke filharmo-

nije — danas Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji ove godine slavi stotu obljetnicu ravnao je 13. travnja 1925. u tadašnjem Bondinom teatru poljski dirigent i osnivač nacionalnog ansambla Mazowsze, Tadeusz Sygietynski. Ova zanimljiva povijesna činjenica itekako spaja Dubrovnik, dubrovački orkestar bogate tradicije i jedan od najpoznatijih poljskih folklornih ansambala.  Ravnatelj Boniecki izrazio je zadovoljstvo suradnjom s Gradom Dubrovnikom i dubrovačkim kulturnim institucijama, istaknuvši kako između Poljske i Hrvatske, a posebno gradova Krakowa i Dubrovnika, postoje duboke povijesne i kulturne poveznice koje se ovom prigodom dodatno učvršćuju.

Gradonačelnik Franković naglasio je važnost međunarodne kulturne suradnje za Dubrovnik, osobito kada ona proizlazi iz zajedničke europske kulturne baštine: „Ponosni smo što ima -

U Zoni posebnog prometnog režima evidentirano 1700 prekršiteljaKomunalno redarstvo izdaje prekršajne naloge

gospodarskim subjektima

U posljednjih deset dana u Zoni posebnog prometnog režima Grada Dubrovnika evidentirano je ukupno 1700 prekršitelja odredbi Odluke o uvjetima ulaska, prometovanja i izlaska vozila iz zone prometa u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini i kontaktnoj zoni Grada Dubrovnika. Sukladno tome, Komunalno redarstvo Grada Dubrovnika započelo je s izdavanjem prekršajnih naloga gospodarskim subjektima koji krše odredbe navedene odluke.

Podsjećamo kako su kazne za svaki pojedinačni neovlašteni ulazak u zonu sljedeće:

mo priliku ugostiti vrhunski ansambl kakav je ‘Mazowsze’ i time dodatno obogatiti dubrovačku kulturnu scenu. Kultura je most između naroda i gradova, a suradnja s našim prijateljima iz Krakowa i Poljske dio je naše predanosti razmjeni ideja, umjetnosti i zajedničkih vrijednosti.   Također, gradonačelnik Franković je naglasio da Dubrovnik bilježi sve veći posjet turista iz Poljske koje će ovakvo događanje definitivno obradovati.

Podsjetimo, dubrovačka publika imat će priliku uživati u čak tri nastupa ansambla „Mazowsze“ tijekom spomenute manifestacije, uključujući i zajednički koncert s ansamblom Linđo 21. lipnja ispred Katedrale, kao i samostalne koncerte u Franjevačkoj crkvi i Kneževu dvoru. Nastupi ovog ansambla donose autentični prikaz bogate poljske folklorne baštine kroz glazbu, ples i kostimografiju.

-260 eura za fizičke osobe, -660 eura za fizičke osobe/obrtnike i osobe koje obavljaju drugu samostalnu djelatnost,

-260 eura za odgovorne osobe u pravnoj osobi, -1320 eura za pravne osobe.

Važno je naglasiti da se kazne odnose na pojedinačni ulazak, što znači da u slučaju višekratnih prolazaka kroz zonu u jednom danu broj kazni odgovara broju ulazaka.

Prema dosadašnjoj evidenciji, ukupno 9 gospodarskih subjekata višekratno je neovlašteno ulazilo u zonu. Poseban primjer je jedna tvrtka koja je 61 put neovlašteno ušla u zonu pružajući auto-taxi usluge, zbog čega će biti kažnjena s ukupnim iznosom od 96.380,00 eura: 80.520,00 eura za pravnu osobu te dodatnih 15.860,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

Grad Dubrovnik još jednom poziva sve sudionike u prometu na poštivanje važećih odluka i propisa vezanih uz uspostavu Zone posebnog prometnog režima. Uspostava Zone dio je šire strategije razvoja pametnog i održivog grada, a Grad Dubrovnik ovim modelom potvrđuje svoj status predvodnika u primjeni suvremenih prometnih rješenja u službi građana.

Podsjetimo i da razdoblje prilagodbe za građane traje do početka kolovoza.

KAKO IDE SEZONA

Amerikanci ‘razvaljuju’, Nijemci i Francuzi stagniraju, a gosti

jednog neobičnog tržišta

sve više stižu u Dubrovnik

Turistički podaci u Dubrovniku su na razini onih lanjskih i vrlo vjerojatno nas čeka sezona na razini prošle. Međutim, trednovi su se donekle izmijenili...

Kad se podvuče crta, turistički podaci u Dubrovniku su na razini onih lanjskih i vrlo vjerojatno nas čeka sezona na razini one prošle. Pokazuju to i dosadašnji podaci Turističke zajednice grada Dubrovnika.

U razdoblju od 1. siječnja do 21. lipnja 2025. godine u Dubrovniku je ostvareno 472.194 dolazaka i 1.427.067 noćenja, što predstavlja pad od tri posto u dolascima, ali i rast od jedan posto u noćenjima u odnosu na isto razdoblje 2024. godine. Iz dubrovačke Turističke zajednice iz ovih podataka iščitavaju kako se prosječni boravak turista u Gradu produljio, što je jedan od glavnih ciljeva.

BROJ GOSTIJU IZ SAD-A ĆE RASTI Ako promatramo države iz kojih ti gosti dolaze, i dalje je najjače tržište ono britansko. Kako su nam odgovorili iz dubrovačke Turističke zajednice, porast noćenja britanskih gostiju ove godine u odnosu na lani iznosi dva posto. Međutim, snažan porast bilježi se u noćenjima gostiju iz SAD-a koji zauzimaju drugo mjesto po broju ostvarenih noćenja.

„Ti su podaci vrlo logični. Nama su to dva dominantna tržišta. Što se tiče SAD -a, direktni let smo ostvarili relativno nedavno tako da vjerujem kako će iz godine u godinu broj gostiju iz SAD -a kontinuirano rasti. SAD je, naime, ogromno tržište i ima dovoljnu ekonomsku snagu za praćenje naših cijena i ponude”, kazala je predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić.

NIJEMCI I FRANCUZI U STAGNACIJI

Međutim, turisti iz Njemačke i Francuske zasad su u stagnaciji. Iz Turističke zajednice gra-

da Dubrovnika upravo zbog toga najavljuju dodatne marketinške aktivnosti, bez obzira na to što su, kako kažu, na tim tržištima već itekako aktivni. Trojić objašnjava zašto je do toga došlo. „I to je jedna vrlo očekivana situacija. Znamo kako su ta dva tržišta u ekonomskoj stagnaciji, prolaze kroz fazu recesije što je udar na standard njihovih građana, što znači kako se bazen gostiju koji su dolazili prije kod nas smanjio, a što opet znači kako je budžet kojim raspolažu ove godine manji te će iz tog razloga itekako razmišljati o uštedama pa im prioritet nije dobar, nego jeftin odmor”, odgovorila je Trojić.

SVE JE VIŠE POLJAKA

Iz Turističke zajednice grada Dubrovnika nadalje navode kako Dubrovnik bilježi rast i sa svih za nas važnih dalekih tržišta – Kanade, Australije i Kine, što pokazuje pozitivan oporavak i povećani interes s tih tržišta. Posebno treba istaknuti Poljsku, koja nije bila tradicionalno tržište Dubrovnika, ali je u stalnom i značajnom porastu iz godine u godinu.

„Trenutačno se nalazi na šestom mjestu, što je rezultat kako stabilnog gospodarskog rasta Poljske, tako i povećane dostupnosti Dubrovnika iz više poljskih gradova – Varšave, Poznanja, Wroclawa i Krakova. Ovaj uspjeh rezultat je koordiniranih aktivnosti Turističke zajednice grada Dubrovnika s ostalim dionicima, prvenstveno sa Zračnom lukom Dubrovnik, prema avioprijevoznicima”, navode iz Turističke zajednice grada Dubrovnika.

ČEMU STVARANJE PANIKE? Sve navedeno dokaz je kako sezona ide svo -

Ako promatramo države iz kojih ti gosti dolaze, i dalje je najjače tržište ono britansko. Kako su nam odgovorili iz dubrovačke Turističke zajednice, porast noćenja britanskih gostiju ove godine u odnosu na lani iznosi dva posto. Međutim, snažan porast bilježi se u noćenjima gostiju iz SAD-a koji zauzimaju drugo mjesto po broju ostvarenih noćenja.

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

jim, odličnim tijekom. No, iz vremena pandemije Covida-19 naučili smo kako je to osjetljiva gospodarska grana, a godinama već postoji jasan konsenzus oko toga kako se turizmom treba upravljati. Ne živimo u idealnim vremenima pa Trojić pojašnjava na što posebno treba obratiti pozornost.

„Geopolitička situacija je iznimno problematična, to znači kako će biti sve više ‘last minute’ bookinga koji su već sad jedan vrlo izražen trend. Uz to, u vremenima ratova, ljudi su spremni više štedjeti, a u pravilu manje odvajaju za hedonizam i zabavu. Kad govorimo o brojkama, ne mogu se oteti dojmu kako tu uvijek imamo figu u špagu i govorimo kako ne treba gledati fizičke podatke poput dolazaka i noćenja, nego financijske pokazatelje. Pa onda ipak opet svi mjerimo koliko je gostiju došlo. Uvjeravamo sebe kako taj fizički obujam nije važan, a ako padne, onda nepotrebno radimo apokalipsu”, govori Trojić.

Podsjeća kako je, kad se u svibnju dogodio pad, odmah prognozirano kako će sezona biti loša i kako se stvorila nepotrebna panika.

„Govorilo se kao da je ponovno pandemija! Nepotrebno je to raditi, stvarati paniku u sezoni. Ono što trebamo jest biti mudri”, govori Trojić.

‘BURGER MOŽE BITI 20 EURA, ALI NE SVAKI I NE SVUGDJE’ Posebno se to odnosi na formiranje cijena, ali i ponude. Kako tvrdi Trojić, u ovoj situaciji su turistički djelatnici negdje između čekića i nakovnja, pri čemu su čekić rastući troškovi, a nakovanj očekivanje gosta da dobije poštenu cijenu za uslugu koju dobije.

„Turistički djelatnici nemaju puno prostora za uštedu pa pribjegavaju onoj najjednostavnijoj, a to je podizanje cijena. Međutim, treba razmisliti i o ponudi, što se gostu nudi za tu cijenu? Cijene jesu stvar poslovnog subjekta i treba biti jako oprezan. Loše je spuštati cijene, ali treba voditi računa što se gostu nudi, a da bi cijenu i opravdalo. Stalno se povlači ona – može li hamburger koštati 20 eura? Može, ali ne na svakom kantunu i ne bilo kakav. Ne može burger na svakom kantunu biti 20 eura, ne može ni koktel svugdje biti 20 eura, nisu sva mjesta jednako kvalitetna. Smatram kako nam nedostaje diferencijacija ponude”, prokomentirala je Trojić.

Smatra kako su brojke zadovoljavajuće, no bez obzira na njih, kako treba pratiti tržište oko nas i trendove koji se itekako mijenjaju. I to jako brzo. I, najvažnije od svega, osluškivati što to gost želi i promisliti kako mu to i pružiti.

Nikolina Trojić: Stalno se povlači ona – može li hamburger koštati 20 eura. Može, ali ne na svakom kantunu i ne bilo kakav. Ne može burger na svakom kantunu biti 20 eura, ne može ni koktel svugdje biti 20 eura, nisu sva mjesta jednako kvalitetna. Smatram kako nam nedostaje diferencijacija ponude

VATROGASCI ZAPELI U PROMETU, VALJDA NEĆE I U BIROKRACIJI

Novi vatrogasni dom čeka GUP, problem bi mogao biti UNESCO:

„Došli smo do maksimuma,

bez novog doma slijedi nazadovanje“

Gorjelo je prošlog vikenda na plaži Mandrač, ali srećom samo suncobran. No i taj manji požar otvorio je puno veće pitanje: kad će vatrogasci dobiti novi vatrogasni dom, koji nije na Buži, kako bi na intervencije mogli izaći lakše i brže?

Bili su večernji sati, turistička sezona je u jeku, ali i sezona požara. U 22 sata dubrovački vatrogasci zaprimaju poziv - gori šuma na Mandraču. Na teren odmah izlazi sedam vatrogasaca s tri vozila Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci, spremni na još jednu potencijalno opasnu intervenciju. Međutim, po dolasku ustanovili su kako se ipak radilo ‘samo’ o zapaljenom suncobranu.

I dok se požar brzo lokalizirao i nije bilo veće materijalne štete, intervenciju je ponovno obilježio problem koji se, unatoč ponavljanjima, i dalje ne rješava. Kao i po tko zna koji put do sada, vatrogasci su se teško probili između silnih taksista i autobusa na Pilama. Snimka koja se dijelila društvenim mrežama jasno prikazuje kolonu vozila, mahom taksista i autobusa, kroz koju su se vatrogasci morali “probiti” kako bi stigli do odredišta. Dubrovački vatrogasci, tihi heroji poznati po brzoj i organiziranoj reakciji, ponovno su uspjeli. Probili su se kroz prometnu gužvu, stigli na mjesto intervencije i uspješno ugasili manji požar. Ipak, jedno pitanje glasno zvoni - što ako sutra ne uspiju? Što ako u toj „jednoj sekundi ili minuti više“ u gužvi, izgori šuma, apartman, restoran s gostima… Tko će odgovarati? Nitko, jer nitko nije kriv za prometnu gužvu. Ali pitanje je tko bi se onda ‘grizao’ što ovaj problem nije riješen puno ranije, ako postoji već godinama, pa i desetljećima. Ovaj slučaj, koliko god djelovao minorno, upozorava na krupniji i trajniji problem, a to je nedostatna infrastrukturna podrška jednoj od ključnih službi u gradu. Pile su prometno čvorište autobusima, svakodnevno je zakrčeno turističkim vozilima, dok vatrogasci, čije se sjedište nalazi u neposrednoj blizini, moraju ozbiljno manevrirati kako bi se probili kroz gužvu. Vidjet ćete ih tako kako voze pločnikom, probijaju se kroz ‘iglene uši’ između vozila s jedne i stoljetnog kamena s

druge strane, pod sirenama koje iznova upozoravaju na dugogodišnji problem. Zato je ponovno aktualizirano pitanje izgradnje novog vatrogasnog doma, koji bi, kako dubrovački vatrogasci govore već godinama, bio presudan za unapređenje sustava zaštite i spašavanja u gradu, ali i poboljšao njihove uvjete rada. Postoji ideja, postoji potreba, ali što je s realizacijom?

ČEKA SE NOVI GUP

Zapovjednik JVP Dubrovački vatrogasci, Zdravko Kovačić, u srpnju prošle godine, kratko nakon što je preuzeo dužnost na mjestu zapovjednika, za Dubrovački dnevnik je rekao kako mu je „postrojba dala sve, a da će on njoj dati novi vatrogasni dom“. Danas otkriva više o trenutačnim izazovima i planovima za novi dom, ali i što sve Dubrovnik riskira, ako ovakve situacije i dalje budu ‘gašene’ samo privremeno.

Prema njegovim riječima, rješenje gorućeg problema je u izmjeni Generalnog urbanističkog plana. Upravo se u tim izmjenama, kaže, očekuje ucrtavanje lokacije za novi vatrogasni dom, na magistrali, iznad Ilijine glavice prema zapadu, u blizini prostora gdje se sada nalazi gradski vodospremnik.

„Situacija je takva da idu izmjene GUP-a i ja se duboko nadam da će u tim izmjenama ta lokacija biti predviđena za vatrogasni dom. Ali tu postoji jedna stvar, navodno UNESCO radi problem jer se radi o buffer zoni“, rekao je Kovačić, dodavši kako vjeruje da se kroz konstruktivan dijalog ipak može pronaći rješenje.

SPLITSKI PUT NIJE OPTIMALNO RJEŠENJE, MORA BITI MAGISTRALA

Naglašava kako bi upravo ta lokacija bila optimalna, s nje bi se lako pokrivao i zapadni dio grada, uključujući Orašac, čija bi se sadašnja isposta-

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović

Kao i po tko zna koji put do sada, vatrogasci su se teško probili između silnih taksista i autobusa na Pilama. Snimka koja se dijelila društvenim mrežama jasno prikazuje kolonu vozila, mahom taksista i autobusa, kroz koju su se vatrogasci morali “probiti” kako bi stigli do odredišta.

U izmjenama GUP-a trebao bi biti ucrtan novi vatrogasni dom, na magistrali, iznad Ilijine glavice prema zapadu, u blizini prostora gdje se sada nalazi gradski vodospremnik.

„Duboko se nadam da će u tim izmjenama ta lokacija biti predviđena za vatrogasni dom. Ali tu postoji jedna stvar, navodno UNESCO radi problem jer se radi o buffer zoni“, rekao je Kovačić, dodavši kako vjeruje da se kroz konstruktivan dijalog ipak može pronaći rješenje.

va u tom slučaju mogla ugasiti.

„Bila je spominjana lokacija ispod mosta, na Splitskom putu, tamo gdje je Vrtlar. Ali po pitanju struke to nije zadovoljavajuće jer se ponovno ‘cijepa’ postrojba. Kako s te lokacije Orašac ne možemo pokriti brzo i jednostavno, tada bismo morali imati tri jedinice: Orašac, Splitski put i Grad, a to bi značilo da svaka postrojba ima po pet ljudi. Kad krenu godišnji odmori, ostajete bez dovoljnog broja ljudi za ozbiljnu intervenciju“, upozorava Kovačić.

Zbog toga bi bilo za očekivati kako su Grad, kao naručitelj GUP-a, i izrađivač GUP-a u procese planiranja uključili i vatrogasce, s obzirom na to kako samo oni znaju i mogu dati konkretne tehničke i operativne uvide. Međutim, do toga još uvijek nije došlo.

„Trenutačno nitko ne razgovara s nama. Ali, prije tri godine, dok je još uvijek Stjepko Krilanović bio zapovjednik, podnijeli smo pisano očitovanje po pitanju vatrogasnog doma. Vatrogasni dom zapravo je već bio u GUP-u, ali je u zadnjim izmjenama izbrisan. Tražili smo da se vrati na istu lokaciju, a ako ne može tamo, da se pronađe nova, ali svakako na magistrali“, rekao je zapovjednik. Možda je upravo to pisano očitovanje razlog zbog kojeg je izostao daljnji razgovor, jer je shvaćeno dovoljno ozbiljno da će se i realizirati No, i dalje ostaje pitanje je li to dovoljno i je li takav pristup ispravan kada se radi o jednoj od najvažnijih službi u gradu.

ZONA JE SMANJILA GUŽVU I POMOGLA

VATROGASCIMA

Kovačić je komentirao i prometnu gužvu na Pilama zbog koje su vatrogasci nakratko ‘zapeli’ pri

izlasku na intervenciju gašenja požara na Mandraču. Kaže kako je ova godina ipak znatno bolja, što se tiče gužvi oko Grada, u odnosu na prethodnu. Ipak, problem i dalje nije nestao.

„To je bio prvi put ove godine da nam se dogodilo da smo ‘zapeli’, a prošle je godine to bilo redovno. Recimo, prošle godine, kad bismo vidjeli da se stvaraju zastoji, jedno bismo vozilo izmjestili na most dr. Franja Tuđmana, s posadom, jer bi otamo brže stigli do Lapada nego iz postrojbe“, pojasnio je.

Poseban prometni režim u zoni oko povijesne jezgre definitivno je, kaže, donio poboljšanje. Postoji i stalna komunikacija operativnog centra vatrogasaca sa službom koja upravlja režimom, kako bi im u slučaju hitne potrebe poboljšali protok oko Grada.

„Zona je učinila dobro. Ovo je bio prvi put da smo ostali u čepu, ali nije bilo strašno. Znalo se prošle godine događati da s upaljenom rotacijom stojimo pred vratima postrojbe i ne možemo se uključiti u promet“, kazao je Kovačić.

Na pitanje kada se nada gradnji novog vatrogasnog doma i hoće li to dočekati prije mirovine, zapovjednik odgovara sa zadrškom, ali i optimizmom.

„To je dobro pitanje jer imam uvjete za penziju i danas. Kad bi se počeo graditi do kraja mog mandata, bio bih sretan. Kad se krene graditi, to je već pola posla obavljeno, i to onaj najteži dio. Mandat je pet godina, a evo prva godina je prošla, baš mi je danas godišnjica. Došli smo do maksimuma i nešto se mora rješavati. Kad počnete stagnirati, onda to nakon nekog vremena više nije stagnacija, nego nazadovanje“, zaključio je zapovjednik dubrovačkih vatrogasaca, Zdravko Kovačić.

PONEDJELJAK, 30.6. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Špageti BologneseKlasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

UTORAK, 1.7.

doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

SRIJEDA, 2.7. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

ČETVRTAK, 3.7.

doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

PETAK, 4.7. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 5.7. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

NEDJELJA, 6.7. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselnog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

OBNOVA TVRĐAVE NA PREVLACI

Pri kraju su interventni radovi na neosvojivoj tvrđavi Ponta Oštro , posjetitelji zbog dobre fotografije ignoriraju i zabrane ulaska

U društvu glavnog inženjera gradilišta, Marka Mostahinića, obišli smo radove koji su započeli još 2017., iako ih je korona zaustavila čak tri godine

Na tvrđavi Ponta Oštro na poluotoku Prevlaci pri kraju su radovi hitnih intervencija kojima je cilj sanirati i obnoviti najugroženije dijelove ove impresivne tvrđave na zapadnom ulazu u Bokokotorski zaljev. Nepunih osam godina otkako je načelnik Općine Konavle Božo Lasić u listopad 2017. s bivšim predsjednikom Društva prijatelja dubrovačke starine Nikom Kapetanićem potpisao ugovor o prepuštanju tvrđave DPDS-u na upravljanje, pri kraju je tek dio potrebnih zahvata nakon kojih bi se, s naglaskom na hrvatskoj komponenti, u obnovljene objekte uselio Muzej austrougarske ratne mornarice za kojega su već prikupljeni dijelovi starih brodova te oružje, odlikovanja i brojne odore bivše ‘’K.u.K. monarhije’’. Spominju se i akvarij te ugostiteljski sadržaji, ali, prije toga, tvrđava mora biti obnovljena.

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

PREKID ZBOG COVID-A

Cilj aktualnih zahvata je preventivno spriječiti daljnje urušavanje i propadanje objekta te omogućiti sigurnu izvedbu novih istražnih radova kao i nastavak rekonstrukcije koja će se tek precizirati novom projektnom dokumentacijom. Kako je riječ o vrlo vrijednom povijesnom zdanju, svi građevinski zahvati izvode se u skladu sa smjernicama i uz suglasnost nadležnog Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Glavni projektant radova je Maris Božinović Drobac iz studija “Presjek“, a desne ruke su joj arhitektice Martina Madunović Rozić i Marija Čoro, dok je suradnica građevinska inženjerka Martina Vujasinović. Glavni izvođač radova je “OK Stipe d.o.o.“ iz Pučišća na otoku Braču, a podizvoditelji su kamenoklesarski obrti “Klesarstvo Konavle“ kojem je vlasnik Mihovil Šuljak i “Klesarstvo Šakota“ Tomislava Šakote. Nad-

zorni inženjer je Ivana Mucić, a glavni inženjer gradilišta Marko Mostahinić u društvu kojeg smo i obišli radove na tvrđavi Ponta Oštro na vrhu Prevlake.

“Tu smo od 2019. godine, ali su zbog COVID-a svi radovi, nažalost, prekinuti 2020. na skoro tri godine. Nastavili smo ih tek u studenom 2022. i najveći izazov je bila bitno narušena statika - priča Mihovil Šuljak dok pokazuje kamenu skulpturu na sjevernom kantunu tvrđave.

“Skulptura je teška 15 tona i od posljedica granate još iz Drugog svjetskog rata je “krenula“ dole. Cijeli se taj kantun počeo drobiti i najveći je izazov bio rastaviti tu skulpturu sačinjenu od samo 6 do 8 velikih komada kamena, ne sjećam se više točno. Sreća da nitko nije nastradao jer se skela morala postaviti od podnožja stijene do visine od 30

Interijer utvrde Gornja taraca je spremna za postavljanje kamenih ploča

metara i sve pažljivo skinuti! No, veći i teški zahvati su iza nas, sanirane su sve velike i razrovane plohe i sve velike rupe koje su bitan dio žurne konstruktivne sanacije te više nema opasnosti od odrona. To je iza nas i slijedi “finiji“ dio posla. Zadovoljni smo jer se već naziru konture budućeg izgleda obnovljene tvrđave, iako se još uvijek radi na eksterijeru te ima još puno posla što s manjim zahvatima na plaštu građevine ili većim na prostranim taracama’’, pojašnjava Šuljak.

TRI UTVRDE NA VRATIMA BOKE

Treba reći kako je Ponta Oštro građena polovicom 19. stoljeća, u vremenu u kojem je Austro-Ugarska Monarhija odlučila svoju mornaricu iz Venecije izmjestiti u dvije sigurnije i carstvu “odanije“ luke, u Pulu na sjeveru te u Tivat na jugu Jadrana. Kako bi zaštitili ulaz u Boku, odlučili su izgraditi sustav od tri tvrđave: na Prevlaci Pontu Oštro sa zapadne te tvrđavu Arza na poluotoku Luštica s istočne strane ulaza u Boku, a na otočiću Rondona između dva poluoto-

ka utvrdu Rondona. Hrvatski naziv je Lastavica, ali je otočić kasnije nazvan Mamula prema tadašnjem general-bojniku Lazaru Mamuli koji je u doba izgradnje spomenutih fortifikacija bio zapovjednik garnizona u Dubrovniku i Kotoru.

Šuljak naglašava kako su zbog silnih granata kojima je pogođena tvrđava, potpuno porušeni skalini koje vode prema krovnoj taraci. Čitava su ostala svega četiri skalina koja su se uspjela rekonstruirati, a ostatak je izrađen od novog kamena. Tako su u tvrđavu ugrađeni kameni blokovi velikih formata, sve sami monoliti, a zbog sustava gradnje koji je primijenjen polovicom 19. stoljeća, pri izgradnji tvrđave na Prevlaci, veliki problem bio je kako skinuti oštećene ostatke kamenih blokova i ugraditi nove.

-Cijeli ovaj dio na kojem sad stojimo nije postojao nego je nanovo složeno, o čemu govore i već spomenute skale koje vode na vrh tvrđave. Na gornjoj taraci je vidljiva tzv.

FPO-izolacija, zaštitni sloj i sloj pijeska nakon kojeg slijedi postavljanje kamena i vraćanje prvotnog izgleda taraci. Bolje rečeno, na iste pozicije s kojih smo ga uklonili, vraćamo kamen kojeg smo numerirali pri uklanjanju. Za taracu smo donijeli i oko dvije stotine četvornih metara novog kamena jer je onaj stari, uslijed udara granate, bio uništen. Time bi gornja taraca i ova faza radova trebali biti gotovi.

Radnici pričaju kako je na tvrđavi teško raditi jer su doslovce svaki dan izloženi vjetru, kiši ili jakom suncu. Kažu da je to jako teško gradilište i stoga što je vremenske uvjete skoro nemoguće pogoditi i meteorolozima: ljeti sunce upeče da se nemaju gdje sakriti, a već od 15. studenog uslijedi druga krajnost nemogućih uvjeta jakog vjetra i kiše. “Ili jako puše ili pada kao iz kabla, ne znaš s koje strane! Zapravo, na raspolaganju imamo jako malo efektivnih radnih dana. Dođemo na posao, ali se nikako ili vrlo teško može raditi! A razlika vremena na Ponti Oš-

Kameni plašt utvrde je izvrsno obnovljen

Mihovil Šuljak, vlasmnik obrta Klesarstvo Konavle

Objekt skalinade bio potpuno urušen Nije lako raditi kad sunce upeče

Dio skela još nije uklonjen

tro i ostatku Konavala je ogromna - pričaju radnici lica preplanulih na suncu i očvrslih na jakom vjetru, ali očiju koje zrače inatom i upornošću da završe povjereni im posao. Upadi na gradilište Otkrivaju nam i posebnost ovog gradilišta, inače javnu tajnu Konavala: koliko se god trude da zaštite gradilište, čim odu, nepoznati posjetitelji uklanjaju ograde i nepozvani upadaju na gradilište. Mnogi dolaze izdaleka i vjerojatno smatraju da ih jedna ograda ne smije spriječiti da stignu na cilj te silom ulaze u tvrđavu, penju se po skelama i svim razinama objekta. Radnici kažu kako je pravo čudo da se još uvijek nitko od njih nije ozlijedio. Barem oni nisu čuli za to.

Ali, upadaju i fotografiraju se, a iza sebe ostavljaju prazne gambele pive ili drugi otpad. Istina, ne naprave nikakvu štetu osim na ulaznim vratima, ali je to svakodnevica već šest godina! Mora se postaviti dodatno osiguranje i spriječiti nove provale na gradilište. “Uvijek učinimo sve što možemo, ali pojedinci uporno ne prihvaćaju da tvrđava nije izletište, nego je zatvorena i u ovoj fazi opasna za njih! Većinom su to ljudi iz Hrvatske, ali ih ima iz cijele Europe, kao i iz našeg susjedstva. Svi su isti, vrlo često, snimke postavljaju na društvene mreže i hvale se kao da su osvojili neki neosvojivi vojni objekt ili planinski vrh!

I letimični pogled na tvrđavu otkriva kamene elemente koje tek treba ugraditi. Tu je i nova “rigalica“, odnosno držač odvodne cijevi za vodu s tarace. Procjena je da je unutarnji promjer izvornog odvoda uzak kako bi usisao svu kišnicu pa je načinjen novi, šireg promjera. Stigao je i novi bijeli fasadni ka-

men, dovezen s Brača jer je bojom i strukturom najpribližniji osobinama kamena na Ponti Oštro. Za taracu se koristi bokit, kamen iz Boke kotorske koji odaje nijanse roza boje. S tim se kamenom prije dosta gradilo širom naše županije i može ga se naći na brojnim crkvama. Žućkaste ploče su stari kamen skinut s tarace i bit će vraćene na isto mjesto. Složene su uz “skalinadu“, objekt unutar kojeg se vide tragovi spiralnih skalina što povezuju taracu s prostorom ispod nje.

Doznajemo da se očekuje Izrada i dopuna prostornog plana uređenja Konavala kojim će se utvrditi konačna namjena objekta, vrijeme i precizniji uvjeti za nastavak projektiranja. Glavni inženjer gradilišta Mostahinić ističe kako su najugroženiji dijelovi tvrđave već sanirani i otkriva da je u dogovoru s konzervatorima odlučeno, u postojećem obliku, sačuvati dio grafita na jugoistočnom zidu, ali i manja oštećenja fasade kao trag suvremene povijesti utvrde.

“Nadam se da će se nakon dovršetka ovih zahtjevnijih radova, sanacija tvrđave nastaviti brzim tempom. To nije dio sanacije kamenog plašta na kojem ćemo raditi u sljedećoj fazi, ali će se vjerojatno riješiti uređenjem interijera. Naime, iza tog zida je prostor s tragovima željeznih šina za premještanje topova, pa je moguće da će se tu načiniti vrata. A glede upada na gradilište, kako bi spriječili opasne posljedice, prema nalogu naručitelja DPDS-a, radimo na dodatnim osiguranjima kako bi što prije i što kvalitetnije spriječili agresivni ulazak neovlaštenih osoba na ovo gradilište. Radovi su u tijeku i stoga nam je cilj da ulaz

maksimalno zaštitimo kako bi izbjegli moguće štetne posljedice’’, ističe Mostahinić, dok gledamo u dio još neobnovljenog zida ispred kojeg se nalazi miješalica za beton.

NEOSVOJIVA PREVLAKA

Odlazeći s vrha Prevlake, u podnožju tvrđave zatičemo bračni par iz Čakovca. Pokušavaju nas nagovoriti da nekako “interveniramo“ kod izvođača radova kako bi ih pustili da posjete utvrdu i uvjere se u magični izgled. Ipak, uspjeli smo ih uvjeriti kako je to trenutačno nemoguće zbog radova koji uveliko traju. Međutim, nedaleko njih, na prvi pogled potpuno nezainteresirano, promatrala nas je grupa mađarskih bajkera koji su motocikle parkirali na platou ispod utvrde. Stekli smo dojam kako će tu najvjerojatnije čekati sve do kraja radnog vremena kako bi svakako pokušali ući na gradilište. Dojam je da su spremni na sve zbog efektnih fotografija i osobnih pohvala na društvenim mrežama da su stigli na krajnji jug bivše austrougarske pokrajine Dalmacije. Iako službena Mađarska to neskriveno ističe, činjenica je, međutim, kako Dalmacija i jug naše županije nikad nisu bile pod administrativnom upravom Ugarske. To se čak vidi i na geografskoj karti tzv. Velike Mađarske, koju službena vlast te države neskriveno drži u službenim prostorima, kako same državne Vlade, tako i u najmanjim općinama. Recimo i to kako se neki naši, u povijest neupućeni političari, za službenih posjeta Mađarskoj i Budimpešti s osmijehom na licu fotografiraju upravo ispod takve karte.

No, to je već druga priča, a Prevlaka i Ponta Oštro bit će uvijek ono što jesu - neosvojive!

Ulaz u Ponta Oštro

Osim samo četiri skalina, stepenište je potpunio novo

Natječaj za zakup poslovnih prostora

Društvo UTD RAGUSA d.d., Svetoga Križa 3, Dubrovnik, OIB: 95795253523 dana 13. lipnja 2025. godine, raspisalo je Javni natječaj za zakup poslovnih prostora na adresi Marojice Kaboge 1, 20000 Dubrovnik.

Više informacija o samom natječaju možete pronaći na mrežnim stranicama društva: www.utdragusa.hr

“Tata je tata Dubrovnik – humanost na djelu”

Udruga Tata je tata pomaže velikom broju obitelji i pojedinaca na području Dubrovačko-neretvanske županije, a i šire.

Pomažemo onima najugroženijima, prvenstveno djeci, ali i starijima i onima koji su se našli pred zidom.

Udruga se temelji na donacijama i požrtvovnom radnu njenih članova.

Humanitarna udruga „Tata je tata Dubrovnik“, Uz brijeg 21, 20236 Mokošica, OIB: 97497283626, E-mail: tatajetata.dubrovnik@gmail.com

Kontakt telefoni: 098 991 7546 i 091 786 0755

TINEJDŽERICA

U ‘SHARKSIMA’

Nikoleta Domaćin je jedina

igračica američkog nogometa

u

Dubrovniku:

“Probala sam privući i prijateljice, ali nisu bile baš od toga. Šteta,

Ima 14 godina, netom je završila osmi osnovne, trenira Linđo, svira u limenoj glazbi, a uz sve to, Nikoleta Domaćin jedina je aktivna igračica američkog nogometa u Hrvatskoj. Igra za juniore u Dubrovnik Sharksima, a za Dubrovački dnevnik je otkrila kako se snalazi u pretežito muškom sportu, kako je sve krenulo, ali i vidi li se u tom sportu u budućnosti

Nikoleta Domaćin nije tipična tinejdžerica po mnogo stvari, a jedna od njih je sigurno ta da je jedina aktivna igračica američkog nogometa u Hrvatskoj. Sve je počelo poprilično spontano.

“Moj brat Lujo skoro od osnutka kluba trenira u Sharksima, znala sam za to, ali nisam znala da imaju juniore. Jednom kad me vodio u školu, išao je zalijepiti plakat za upis juniora, vidjela sam to i prvo smo se zezali da bih se mogla upisati, jer se baš zatvorio judo klub u kojem sam trenirala, pa sam tražila što ću raditi. Onda sam samo došla na trening vidjeti kako to zapravo izgleda i svidjelo mi se pa sam nastavila“, priča Nikoleta. Počeci joj nisu bili previše izazovni.

„Brat mi je bio dio ekipe, jedan od trenera. A i druge sam znala otprije jer sam gledala utakmice, a i njegovi su prijatelji. Prihvatili su me bez problema“, kaže.

Što se tiče samog sporta, svjesna je da ga mnogi percipiraju kao ‘muški’, ali smatra da njoj sasvim u redu ide, a treninge dobro podnosi – neki su joj lakši, a neki teži. “Ovisi što je na rasporedu”, uz smijeh priznaje.

„Zahvaljujući bratu znala sam o kakvom se sportu radi, dok neki drugi pomisle na NFL i kako se tamo ‘ubijaju’, ali ja sam znala kako to otprilike izgleda i htjela sam probati“, objašnjava. Pravila se onima koji gledaju mogu činiti komplicirana, ali kad ti netko dobro objasni, a posebno kad si ‘u sportu’, vrlo se brzo hvataju.

Upadanje u ‘muški svijet’ u Sharksima joj zapravo nije bila prevelika promjena u odnosu na judo.

„Judo se isto malo više smatra muškim sportom, bilo je žena, ali opet ne puno. Što se tiče zahtjevnosti, američki nogomet mi je ipak malo zahtjevniji“, objašnjava.

PUNO HOBIJA, MALO IZAZOVA

U ekipi se, priznaje, prvo družila s onima koje je otprije poznavala, a i s rođacima koje je nagovorila da se upišu.

„Nisam uvijek bila jedina cura u ekipi, bila je jednom i moja rodica, trenirala je jedno vrijeme, ali je odustala. S vremenom sam se sprijateljila sa

„Na

terenu je ozbiljno, a ovo sve drugo je neozbiljno!“, smije se Nikoleta.

Piše Ivana Smilović foto Ivana Smilović

Nikoleta je navikla biti jedina žena u inače potpuno muškoj ekipi

„Prvo smo se zezali da bih se mogla upisati, a onda sam došla na trening, svidjelo mi se i nastavila sam”, kaže Nikoleta o svojim počecima u Dubrovnik Sharksima

svima, pa mi nije bio problem kad su pošli ovi koje sam ‘dovukla’“, smije se Nikoleta, koja kaže da je u prijateljstvu nebitno tko je koji spol i nema problema s opuštanjem u potpuno muškoj ekipi. Veći joj je izazov dolazak na treninge, koji su tri puta tjedno.

„Živim u Orašcu, trening je u Gospinom polju dva sata, a mene pet sati nema doma, idem u 6 i po’ autobusom, vraćam se u 10 i po’, izgubim dio dana“, objašnjava i dodaje da, uz školu, ima i druge obaveze kao što su Linđo i limena glazba.

„Ali nije mi problem sa školom, nekad i kad ne učim, imam petice. Nekim stvarima se baš moram posvetiti, ali brojevi na primjer super idu, tako da ne učim puno, a opet dobro prolazim. Nije mi problem žonglirati“, kaže.

Ova godina je bila posebno izazovna, jer je za razliku od prošle, kad su joj svi interesi bili raspoređeni na ‘svoje’ dane, bilo preklapanja.

„Morala sam izostajati. Kad imam natjecanje, pođem na trening. Kad imamo koncert, pođem na limenu glazbu, a na Linđo pođem kad stignem, to sam zadnje počela, ali trudila sam se stizati sve“, bezbrižno priča Nikoleta o nizu svojih obaveza.

NA TERENU OZBILJNO, IZVAN NJEGA NEOZBILJNO Američki nogomet možda može zvučati kao neobičan izbor za curu, ali Nikoleta to tako ne vidi. Puno je toga krivo u percepciji okoline oko samog sporta, primjerice da je preagresivan.

„I moji doma to tako vide i pitaju me kad ću pre-

stati. Ali trudim im se objasniti da je to beskontaktna verzija, nema tučnjave niti ičega sličnog. Probala sam privući prijateljice, ali nisu bile od toga. Kažem im da je dobar sport, društvo je super, treninzi su kvalitetni, treneri su jako dobri i zabavno je“, govori.

Podsjetimo, flag football je beskontaktna inačica američkog nogometa, koja se igra „5 na 5”. Riječ je o sportu koji je uvršten u program Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine. Hrvatska reprezentacija svoj premijerni nastup imat će na Europskom prvenstvu u Parizu, koje se održava u rujnu.

No, ozljeda ipak ima, a Nikoletu su ozbiljne zasad zaobišle, pa je nakon utakmica i treninga imala samo ogrebotine. Većinom je ipak ‘prošla lišo’. Posebno je zabavno na natjecanjima, a nedavno su se s Prvenstva Hrvatske juniori vratili sa srebrnom medaljom.

„Na terenu je ozbiljno, a ovo sve drugo je neozbiljno!“, smije se Nikoleta.

A paze je u klubu, posebno oni stariji, doduše, kao i sve ostale juniore.

„Ne znam je li brat šalje poruke ili što… Ali stvarno jest, nemam se na što požaliti“, opet uz smijeh govori.

Želja joj je nastaviti se baviti američkim nogometom u budućnosti, ne vidi se kako odustaje od sporta, iako joj je, kao i u svemu, nekada došlo da ‘digne ruke’.

„Kako mi se preklapalo više stvari, ne mogu propustiti jednu stvar, jer sam onda zapravo propustila – tri. A nekad mi se nakon napornog dana ne da, umorna sam, ali većinom dođem“, kaže i dodaje kako se, ako postoji mogućnost prelaska na višu razinu, definitivno želi nastaviti baviti američkim nogometom.

‘’TIPIČNI MUŠKI’’

Oduvijek je bila sportski tip. Od četvrte godine je trenirala judo, prestala je u koroni, a u Sharkse se upisala u trećem mjesecu 2021. godine, kad je imala 10 godina.

„Razmišljala sam jedno vrijeme o odbojci jer sam je trenirala u školi i dosta sam je igrala, ali ne privlači me toliko. Ali ne mogu mirovati“, kaže. Moramo se još malo vratiti na ekipu, jer biti okružen s dječacima sigurno, povremeno, može biti izazovno. Priznaje da postoje trenuci kad pomisli: ‘Tipični muški!’

„Pogotovo jer je trening na kraju dana, pa već dođem na zadnjim živcima, nekad bude takvih momenata. Pomislim povremeno da bih ih trebala postrojiti, ali znam da tu nema pomoći. U redu su oni, ali muški su i postoje momenti kad mogu samo – okrenuti očima“, simpatično je iskrena. A oni koji joj kažu da se mora prestati baviti američkim nogometom, samo je motiviraju.

„To me samo potiče da više treniram, njima u inat! Nastavljam trenirati zato što to volim, ali i inat pomaže“, ponosno zaključuje Nikoleta.

Nikoleta je ponosna igračica Dubrovnik Sharksa

reportaža

Dobrodošli u Eden – okus dalmatinske tradicije u srcu Lapada, u kojem je hrana vrhunska, a konobar i kuhar znaju i zasvirati

Vlasnik restorana, Duje Simić, s izrazitim ponosom priča o ponudi restorana Eden koji upravo s njima nastavlja živjeti dalmatinsku tradiciju po kojoj je prepoznat

Više od 60 godina izvrsnosti i tradicije dalmatinske kuhinje u obiteljskoj atmosferi, utkano je u svaki detalj restorana Eden u Lapadu. Jedna od najljepših taraca, poznata po svom prepoznatljivom mediteranskom zelenilu koje dominira cijelim prostorom, mjesto je na kojem se susreću prošlost i sadašnjost, tradicija i vrhunska gastronomija. Iza cijele priče ove sezone stoji nova, mlada, domaća ekipa – ljudi koji godinama s entuzijazmom grade bogato iskustvo u dubrovačkom ugostiteljstvu. Vlasnik restorana, Duje Simić, rodom iz Splita, s izrazitim ponosom priča o ponudi restorana Eden koji upravo s njima nastavlja živjeti dalmatinsku tradiciju po kojoj je prepoznat.

TRADICIJSKA JELA S MODERNIM PRIZVUKOM

‘’Većina našeg jelovnika bazirana je na tradiciji dalmatinske kuhinje. Tu smo svi ‘’naši’’ i na toj smo kuhinji odrasli. Specijaliteti su riblji i mesni, a jelovnik je pažljivo probran, vodeći se činjenicom da je najbitnija kvaliteta, a ne kvantiteta’’, pojašnjava Duje.

Na jelovniku su nezaobilazni dalmatinski specijaliteti poput brodeta, buzare s jastogom, školjkama, škampima i kozicama, crnog rižota, salate od hobotnice, svježe riba, ali i pašticade s domaćim njokama, a tu su i tartar od tune i bifteka koji se priprema ispred gostiju. Svaki recept vuče korijene iz izvornog dalmatinskog nasljeđa starog i više od stotinu godina. Kao primjer, Duje navodi tunu s orzom, skutom i špinatom kao jelo koje se spominje u nastarijim dalmatinskim kuharicama, a zanimljiv je i janjeći čokot, kojega uz grašak, serviraju i uz slanutak, ili kako bi Dubrovčani rekli, slanić. Također ističe i biftek s portobello gljivama, jelo koje nije izvorno dalmatinsko, ali je kreativno pomiješano s tradicijskim okusima.

BUZARA ‘’GORI’’, GOSTI SU ODUŠEVLJENI

‘’Povratne reakcije gostiju su izvrsne, hrana je zaista vrhunska. Naša buzara s jastogom i školjkama pravi je hit, gori’’, naglašava Duje, koji posebne pohvale upućuje šefu kuhinje, Bošku Čapaliji, rodom iz Trogira, koji već godinama radi u Du-

Više od šezdeset godina ovaj poznati lapadski restoran mjesto je u kojem se može ‘’dobro pojesti’’ i bez straha preporučiti svima onima koji žele dobro pojesti i probati domaća jela.

Piše Lucija Komaić

Foto Lucija Komaić

Duje Simić, vlasnik restorana

Iza cijele priče ove sezone stoji nova, mlada, domaća ekipa – ljudi koji godinama s entuzijazmom grade bogato iskustvo u dubrovačkom ugostiteljstvu. Jedan od suvlasnika restorana, Duje Simić, rodom iz Splita, s izrazitim ponosom priča o ponudi restorana Eden koji upravo s njima nastavlja živjeti dalmatinsku tradiciju po kojoj je prepoznat.

brovniku. Za njega kaže kako se nije rodio uz more, nego u moru. Od djetinjstva je slušao o ribama, školjkama, buzarama i brodetima, a sve to što je od malena upijao, naknadno je i vješto utkao u svoje bogato iskustvo radeći u nekim od najpoznatijih dubrovačkih restorana. Kako kaže, uz smijeh, tko se nije odgojio na brodetu, ne može ga znati dobro ni napraviti.

A šef Boško ne krije kako je upravo to sve oblikovalo i samu ponudu restorana Eden koji danas uspješno uspijeva oživjeti dalmatinsku tradiciju kroz ponudu koja oduševljava posjetitelje željne upravo takvog, izvornog doživljaja.

ODRASTANJE UZ RIBARE I MORE

‘’To je ta naša tradicija s kojom sam se susreo odmalena, na selu, uz more, gdje sam odrastao među ribarima i ljudima koji su o tome stalno govori-

li. Svaka nova priprema, čak i istog jela, novi je izazov. Važni su detalji i cijeli proces, primjerice kod pripreme brodeta. Kasnije sam krenuo i putem svoje karijere, radio sam uz brojne šefove, upoznao sam se i s modernim principima i trendovima u pripremi hrane, meni je to sve drago, ali opet sve vodi prema ovom našem. Ako su ljudi u svijetu navikli na te moderne koncepte, zašto ne modernizirati ovo naše tradicionalno?’’, pita se Boško, kojeg smo zatekli u kuhinji u pripremi buzare koja izgleda zaista sjajno. U tavi ili po dubrovački prosulji, na vatrici se krčkaju jastozi, škampi, kozice i školjke, uz šarenilo povrća.

I KONOBARI IMAJU SVOJU ULOGU

Duje s ponosom ističe kako većinu namirnica kupuju na placi, u malim ribarnicama i od lokalnih ribara, s kočarica. Posebno naglašava važnost us-

Boško Čapalija, glavni kuhar

Šef kuhinje, Boško Čapalija, rodom iz Trogira, već godinama radi u Dubrovniku. Duje za njega kaže kako se nije rodio uz more, nego u moru. Od djetinjstva je slušao o ribama, školjkama, buzarama i brodetima, a sve to što je od malena upijao, naknadno je i vješto utkao u svoje bogato iskustvo radeći u nekim od najpoznatijih dubrovačkih restorana. Kako kaže, uz smijeh, tko se nije odgojio na brodetu, ne može ga znati dobro ni napraviti.

luge, jer, kako kaže, ni najbolje jelo bez kvalitetne prezentacije i posluge ne može ostaviti savršen dojam, ali i obratno. Konobari i usluga jednako su važni, zato oni u Edenu paze na sve detalje i ništa ne prepuštaju slučaju. Duje je na taraci s gostima, i u svom konobarskom poslu, u kojem je gradio iskustvo godinama u dubrovačkim hotelima, drži se najviših, profesionalnih standarda. Kako kaže, i samo mjesto to zaslužuje. I sve to Eden nudi, uz pristupačne cijene. Više od šezdeset godina ovaj poznati lapadski restoran mjesto je u kojem se može ‘’dobro pojesti’’ i bez straha preporučiti svima onima koji žele dobro pojesti i probati domaća jela. Poznati dubrovački ugostitelj Tonći Drašković, sada u mirovini, prepustio je tradiciju u dobre ruke ove mlade ekipe, koja i više nego dobro zna koliko upravo tradicija osigurava izvrsnost i autentičnost dubrovačkoj ugostiteljskoj ponudi, ali i cijeloj destinaciji i u budućnosti. Kako kaže Duje, njegov blagoslov puno im znači. No, to nije sve. Ni kraj ovog teksta, kao ni kraj ne-

ke od večeri u Edenu u kojem posjetitelji, uz izvrsnu hranu, dobro vino ili koktel, mogu doživjeti i poseban glazbeni ugođaj. Duje i Boško, osim što su vrhunski profesionalci, u slobodno vrijeme rado sviraju i pjevaju. Iskustvo iz benda i klape pretočili su i u posebne večeri na taraci kada, nakon posluge, uz instrumente i mikrofone zapjevaju gostima — ali i za vlastitu dušu, u ovom prelijepom mjestu koje priča priču o tradiciji našega kraja.

Duje i Boško, osim što su vrhunski profesionalci, u slobodno vrijeme rado sviraju i pjevaju. Iskustvo iz benda i klape pretočili su i u posebne večeri na taraci kada, nakon posluge, uz instrumente i mikrofone zapjevaju gostima — ali i za vlastitu dušu,

KRONIKA

POVIJESNIH STRANPUTICA

Kraj rata

Nakon što su ovog mjeseca održani ne baš obećavajući pregovori Zagreba i Podgorice oko rješavanja odštete hrvatskim logorašima iz Morinja, granice na moru, povratka hrvatskog školskog broda ‘Jadran’, stižu nove vijesti i o drugim brodovima. Crna Gora je domaćin ovogodišnje vježbe ratnih mornarica svih zemalja Jadranskog mora ‘Adrion Livex 25’ u Baru.

Hrvatska će tamo ponosno pokazat svoj novi ophodni brod ‘Umag’, a Crna Gora se može podičit jedino brodovima koje su 1991. godine, kao ratni plijen, oteli Hrvatskoj. Riječ je dva broda; pučinskom remorkeru ‘Orada’ i patrolnom brodu ‘Durmitor’, na čijim prometnim dozvolama prema Flotnoj listi JRM-e piše: luka Lora u - Splitu.

Dan antifašističke borbe, 22. lipnja, u spomen na osnivanje Prvog partizanskog odreda u ovom dijelu Europe, obilježen je u Spomen-parku Brezovica kod Siska. Hrvatska vlast je na najbolji način pokazala što misli o antifašizmu. Od tri stupa vlasti (predsjednik Države, Vlade i Sabora ), nijedan nije uspio doći, nego su poslali svoje izaslanike. A bio je neradni dan i samo ura vožnje od Zagreba. Pretpostavlja se da su se naši visoki dužnosnici možda sramili notornih partizana. A opet, zbog dobrih odnosa s Turskom, ne bi bilo umjesno da oni promisle da su se došli poklonit žrtvama kršćanske vojske, koja je na isti dan, samo 1593., porazila Osmanlije. I opet tamo blizu Siska.

Ovako su samo ostarjeli govornici iz Spomen parka čestitali Dan antifašističke borbe svim jedva još živućim partizanima, ali i njihovu potomstvu, bivšim štovateljima zvijezde petokrake, kojih je i danas najviše u vladajućoj stranci. Oni doduše više ne slave ni petokrake ni antifašiste javno, nego samo u krugu obitelji, baš ko što su viđeniji partijaši nekad, u bivšoj državi, slavili crkvene blagdane i u strogoj konspiraciji - krstili djecu. Danas su znatno bliže oltaru od onih koje su etiketirali primitivnima, jer su vjerovali u - Boga.

Nakon što su Amerikanci tisućama tona bombi potaracali brdoviti dio Irana, uključujući i iranska nuklearna postrojenja, premijer Plenković u ime Hrvatske vlade je lupnuo šakom po stolu i pozvao Iran da bude suzdržan i odustane od ambicija da razvije nuklearno oružje. Neimenovani nižerangirani iranski diplomat u Zagrebu neslužbeno je pozvao Hrvatsku na poštenje i prestanak korupcije, nepotizma, pogodovanja, protežiranja svojih članova i postavljanje najnemoralnijih i najnesposobnijih na rukovodeća mjesta. Inače, Iran je već bio smislio protunapad na Ameriku i Izrael simultano, ali poslije ovih ozbiljnih premijerovih upozorenja, vjerojatno će odustat! Kao dokaz da je predsjednik Milanović u krivu kad misli kako je Plenković u ovom sukobu bitan kao pepeljara na bicikli.

A i predsjednik države ima svoje mišljenje i o Bliskom Istoku. On zagovara diplomatsko rješenje sukoba na Bliskom istoku i stvaranje palestinske države. Samo kad to ne bi ometala ‘zločinačka klika’ premijera prijateljskog nam Izraela, koji želi cijeli svijet uvući u rat. Prema Milanovićevom mišljenju, sve je kristalno jasno. Vlada Hrvatske priznaje Međunarodni kazneni sud i sve njegove odluke. A taj sud je službeno proglasio Benjamina Netanyahua osumnjičenikom za ratne zločine, baš kao i Putina. Ne pamti se da su se zadnjih nekoliko desetljeća pojavila tri veća psihopata od Putina, Trumpa i Netanyahua, koji svoju bolest liječe ubijajući nedužno civilno stanovništvo.

A onda je vojskovođa Trump objavio: rat je gotov. Primirje će trajat zauvijek. Koliko li su veliki svjetski igrači podijelili milijunčića zarade samo u ovih nekoliko dana, na dionicama naftnih industrija, na prodaji oružja i municije i počastili doživotnim bogatstvom svoje potomstvo?

A svjetska sirotinja se ‘časti’ izrazima: čifuti, kozojebi, sendvičari, ustaše, četnici. Zato i jesu sirotinja. Svakome prema zaslugama i pameti. A Trump očekuje barem - spomenik.

Bivši gazda Dinama i bjegunac od hrvat-

skog pravosuđa Zdravko Mamić, ne traži spomenik. Ukrašen ručnim satom od 90 tisuća eura, na konferenciju za medije u Mostaru, zatražio je od predsjednika Zorana Milanovića pomilovanje za njega i članove obitelji, a od državnog odvjetnika Turudića da se susretne s njim kako bi mu predstavio dokaze o krivcima za korupciju u hrvatskom pravosuđu. S obzirom na to da je nedavno izjavio kako ne bi u Hrvatsku više sve da mu plate, neki su zaključili da se predomislio od silne želje da bude na Thompsonovom koncertu.

Drugi to negiraju, tvrdeći da na taj koncert dolaze većinom samonikli domoljubi i oni ekstremni domo - spremni. A njega su puno više palile rave poskočice Lepe Brene, koja je nekad davno podizala moral slavnom Ratku Mladiću, genocid - đeneralu.

Sad je sve na moralnom gorostasu s Pantovčaka koji će Zdravkeca možda i pomilovat, samo za despet A.P-u i njegovom omiljenom vazalu Turudiću, a osobito ako ne prođe njegova kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda. A ona u Saboru nije prošla, jer ne zadovoljava visoke kriterije HDZ-a. Istog onog HDZ-a koji je za glavnog državnog odvjetnika izabrao čovjeka koji se dopisivao i družio s osuđenicima, a s druge strane glasao za to da bivši HDZ-ovi ministri budu ustavni suci, lamentirali su iz opozicije. Hoće li i s Pantovčaka stić objava o kraju rata i primirju – zauvijek? Hoće roga!

Piše Mario Klečak

Nijaz Batlak, odnosno Mate Šarlija “Daidža” i Marko Mujan, u ljeto 1991. godine.

ZNG IZLAZI NA TEREN

Pripreme za obranu u iščekivanju napada

U Vili Dalmaciji u Splitu 28. travnja ‘91. održan je sastanak na kojem je odlučeno kako će se za obranu Dalmacije formirati jedna djelatna brigada, odnosno 4. brigada ZNG-a, i 5 pričuvnih brigada ZNG-a koje će uskoro dobiti nazive: 112. zadarska, 113. šibenska, 114. splitska, 115. imotska i 116. dubrovačka. Tako je u sklopu 4. brigade ZNG-a trebalo ustrojiti: Zapovjedništvo brigade i njenu 1. bojnu u Splitu, 2. bojnu u Dubrovniku, 3. bojnu u Imotskom, 4. bojnu u Šibeniku i 5. bojnu u Zadru. Svaka bojna sastojala bi se od 3 satnije i brojala oko 300 ljudi. Za obranu krajnjeg juga Hrvatske formirana je tako i navedena pričuvna 116. brigada ZNG-a s tri satnije koje su pokrivale prostor tadašnje Općine Dubrovnik. Iako je tek ustrojeni dubrovački ZNG formalno bio u sklopu MUP-a RH u praksi je djelovao prema svom ustroju i zapovijedima. Mato Ledinić imenovan je početkom lipnja 1991. godine prvim zapovjednikom dubrovačke djelatne bojne koja je, dakle, bila zamišljena kao dio spomenute 4. brigade, a Željko Pavlović postao je zapovjednikom dubrovačke pričuvne 116. brigade ZNG-a, prema zapovijedi Martina Špegelja. Ipak, nakon što je prošlo kraće razdoblje ustrojavanja 2. bojne 4. brigade u Dubrovniku, došlo je do promjene pa je već do srpnja preimenovana u 11. samostalnu bojnu djelatnog ZNG-a, s dvije satnije u Dubrovniku i jednom u Metkoviću. Dubrovački djelatni sastav ZNG-a bio je u početku smješten u Vili Rašici, početkom kolovoza je za novog zapovjednika imenovan Marko Mujan, a zatim je postrojba prebačena na prostor Čepikuća.

Mišo

Ljiljanić

ZNG Dubrovnik

petak, 27. lipnja 2025.

Od Rašice do Čepikuća

Marko Mujan

zapovjednik ZNG-a Dubrovnik

1991. u ljeto odlučio sam, budući je bio javni poziv svima onima koji su opredijeljeni za Hrvatsku, pogotovo oni koji imaju nekakva časnička znanja, a budući sam bio zapovjednik TO na Korčuli, da krenem nekakvim putem koji me doveo u ZNG, i to djelatni sastav u Dubrovniku. Prvi moj susret je bio negdje u 6. mjesecu kad sam se javio gospodinu Željku Pavloviću i budući sam još imao nekakve stvari rješavati na Korčuli, ‘de facto’ sam odlučio 1. 8. stupiti u dubrovački ZNG, djelatni. Dan prije toga sam obavio zdravstveni pregled u Splitu i potom sam se javio u Dubrovnik. Također sam došao kod gospodina Pavlovića, s njim je bio gospodin Branko Smiljanec, mislio sam da ću uzeti nekakvu dužnost u Zapovjedništvu, no oni su meni rekli da je zapovjednik otišao iz postrojbe, da se ne javlja, i da bi ja trebao preuzeti mjesto zapovjednika djelatne bojne... U prostorima Vile Rašice gdje je bila smještena postrojba bila je nekakva čudna atmosfera, a to je značilo da sam odmah uvidio da treba uvesti nekakav red i stegu. Ujutro se svirala i himna gdje bi se događalo, osim negdje 120 ljudi koji su bili stegovno riješeni, koji su bili odlučni raditi i sudjelovati u obuci, da jedan dio njih, oko 40, je imao neprimjereno ponašanje, oni su stvarali probleme jer umjesto jutarnjeg buđenja oni su noću dolazili, onda bi larmali, vrlo brzo sam uvidio da će biti problematični. I počeli smo znači s obukom, kad sam vidio da to isto ne ide, da se njih ne može baš ubaciti u taj đir, oni su meni rekli da su oni nekakvi specijalci, a ja sam rekao: “Je-

Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U šestnaestom nastavku riječ je periodu ljeta uoči srpskog napada, kada je dubrovačka postrojba ZNG-a iz postojeće baze u Vili Rašica, u sklopu priprema za obranu prebačena u Čepikuće, a zatim i na druge terene.

U ZNG sam stupio 12. 7., u Vili Rašici, prošao te prve obuke i preglede u Splitu i postao “sposoban za radno mjesto policajca”, kako se to tada pisalo. Iz Rašice nas je Daidža odveo na prostor Čepikuća, tad nas je bilo oko 180 gardista i još je bilo oko 40 prebjega iz JNA. Vrlo brzo smo razdvojeni po vodovima i terenima pa su neki otišli u Konavle, neki na Osojnik i Brgat, a ostatak je ostao u Čepikućama. U takvom rasporedu smo i dočekali napad JNA.

Foto: arhiv / Marko Mujan

ste, vi ste specijalci, samo niste za nas...” Ja kažem: “Ima šanse da idete, recimo u Vukovar...” E onda su se malo prepali pa nisu... I na kraju nekako, oni su završili prema Zagrebu. Dok ova ekipa od tih 120 za početak, krenuli smo na teren Lisačkih Rudina. I to je bio izuzetno dobar potez zato što se umjesto ovih koji nisu bili primjereni ponašanjem nama pridružio dio novih ljudi s vremenom. A mi smo krenuli vrlo intenzivno s obukom koju smo već u Dubrovniku bili počeli i to je bila obuka... prije svega tjelesna priprema, borilačke vještine i npr. postavljanje zasjede, napad na otpornu točku... a budući su svi u početku prolazili tu izobrazbu onda smo u nju uključivali, znači novopridošle, znači djelatne, a i prebjege, njih smo znači tu primali, ljude koji su bili u onoj JNA, pobjegli, jedan dio je otišao kućama, što smo mi pomagali da odu, a jedan dio se priključio nama i mogu reći da su bili izuzetni. Znači, uvježbavali smo specifično, uz ostalo, jednu zasjedu i svaka od tih skupina je izlazila u tih 21 dan samo jednom tijekom dana i izvodila zasjedu koju smo pripremali, a noću po 3 - 4 puta. Što se tiče pripreme te zasjede, mogu reći da najveću pomoć koju sam mogao imati je bila od Marka Potrebice. On je tu bio u policiji, i mještanin, znači prvi kontakt pravi s terenom je bio zajedno s njim, otišli smo gore, pogledali gdje je granica, dokle možemo, vidjelo se da su tri brda s jedne strane, dva brda s druge strane i to je bilo dovoljno da se pripremi ono što je kasnije slijedilo.

Marko Potrebica

pričuvni MUP, Čepikuće

U 6. mjesecu, krajem negdje mislim, došao je kod mene doma Mate Šarlija Daidža, odnosno Nijaz Batlak, nemam pojma po čijim uputama, pitao me: “Jesi ti Marko Potrebica?”, ja kažem: “Da”. “Da li misliš da će ovdje biti rata?”, ja kažem: “Apsolutno”. “Pa, bi li ti surađivao, ja imam već neke ljude što su bili u Prapratnom, u kampu”, i tako... Ja kažem: “Vrlo rado”. Poslije toga sam se više bavio brdom nego nekim poslovima pričanja, pozadinske organizacije, gdje, tko, što, kako... I tako, nije me interesiralo, mislio sam da je vrlo važno biti prisutan u prostoru prema Herce-

govini jer sam očekivao odatle udar, što je bila istina. Pa neki, te osmijehe što sam rekao na početku, malo čak i grube i što ja znam, ono omalovažavajuće:

“Neće nas nitko napasti, što mi imamo i s kim?”, ili “Rat u Vukovaru je negdje tamo daleko...”, nisam... kažem, nisam tako mislio, a imao sam i mještana, ovih mlađih, koji su razmišljali kao ja. O samome Daidži mogu reći, puno je bilo tu trzavica između mene i njega što javnost ne zna, ali u biti kad gledam kroz vrijeme - mi smo stvorili njega, on je nas. I ja nemam tu nikakvih zamjerki da bi mu nešto spočitavao, posebno kad je to sve završilo.

Marko Mujan

zapovjednik ZNG-a Dubrovnik

Jedna od bitnih stvari u tome je bila da smo mi shvatili gdje se nalazimo, da smo mi shvatili da ćemo imati 200 do 300 gardista kad krene rat i da je to bila, ili može biti, prva crta obrane uz neke snage koje bi bile uz nas iz pričuve i policije. Odlučili smo, i tu mi je dosta pomogao pokojni Daidža, Nijaz Batlak ili Mate Šarlija, znači on je bio za taj koncept nekakvog, kao gerilskog otpora, gdje ćemo mi imati te naše posebno obučene vodove sa svojim zapovjednicima na ulazima prema Dubrovniku koji su najznačajniji.

Niko Zec

ZNG Dubrovnik

Početkom kolovoza smo i mi, prebjezi iz JNA, poslani na pregled u Split kao i ostali gardisti. Uskoro je u Rašicu došao Daidža tražeći da gardisti izađu na terene tako da smo svi zajedno završili u Čepikućama, nas prebjega oko 30 u tom trenutku, obučeni u plave radničke kombinezone i bez oružja. Obuku je prvo vrijeme vodio Marko Mujan, a zatim je nas preuzeo Žarko Lauc. Tu je bila velika “cirkulacija ljudi”. To je bio kao neki obučni centar s tim da smo bili raspoređeni u tri voda – jedan u Trnovici, drugi u Liscu, a moj dakle u Čepikućama. Krajem mjeseca jedan dio nas prebjega dobio je puške i opasače, ali smo i dalje bili u kombinezonima, da bi nakon par dana vod iz Lisca bio prebačen u Konavle, a mi svježe naoružani u Lisac. Daidža je tada nudio maskirnu

odoru onome tko želi stražarit, mislim da sam ja bio prvi sretnik, a zatim su svi htjeli stražariti i po deset sati da bi zaslužili ZNG odoru!

Andrija Oberan

ZNG Dubrovnik

Krajem 7. mjeseca pojavljuje se Daidža i nudi pomoć jer je povezan sa Šuškom, a raspitujući se preko svojih poznanstava dobivam potvrde da je Daidža čovjek na kojeg se može računati, da je “ispravan”. U to vrijeme stigao je i Marko Mujan za kojeg sam čuo da je bio uspješan u spašavanju oružja TO Korčule. Daidžu sam odmah prihvatio jer je inzistirao da se vojska izmjesti iz Rašice i prebaci na teren, na ključne točke, njegovim riječima, “da vojska iz lincuna izađe na brda”, a po tom pitanju se odmah usuglasio s Mujanom. Tako se i krenulo u obilazak ključnih točaka koje su bile: Bani, Brgat, Osojnik i Čepikuće. Tada su postojale dvije satnije ZNG-a, prva je bila zadužena za Bane i Brgat, a druga za Osojnik i Čepikuće, a te druge satnije zapovjednik je bio Božan Šimović. Glavnina ZNG-a bila je u Čepikućama, negdje stotinjak ljudi. Ovakav angažman ZNG-a nije bio baš prihvaćen u gradskim strukturama vlasti. Uskoro iz Zagreba dolazi naredba da se za zapovjednika postavlja Ivan Varenina kojeg su iz Zagreba i poslali kao vojno školovanu osobu koja je trebala pojačati stanje u obrani.

BRONČANA U20 REPREZENTACIJA

Novi uspjeh hrvatskog vaterpola, a čak dvije trećine golova za Hrvatsku, postigli su Dubrovčani!

Završena je jedna od dvije svjetske vaterpolske poslastice, koje nas očekuju ovog ljeta. Svjetsko prvenstvo za igrače do 20 godina u Zagrebu je pružilo nekoliko dana sjajnih igara, a sve po novim vaterpolskim pravilima (kraći bazen, kraće vrijeme za napad...). Druga poslastica počinje sredinom srpnja, a to je Svjetsko seniorsko prvenstvo u Singapuru. I jedna i druga priča su usko vezane

Još jedan veliki uspjeh hrvatskog vaterpola. Naša reprezentacija do 20 godina osvojila je broncu na Svjetskom prvenstvu, kojeg je ugostio Zagreb i bazen uz Savu. Naši mladići su time imali priliku pred domaćim navijačima i sjajnom atmosferom tijekom svake utakmice, nastaviti pohod na medalje. I nije da nisu imali iskustva u tome, jer su godinu prije, osvojili zlato na Europskom prvenstvu u Bugarskoj.

U skupini su svladali SAD (19:10) i Crnu Goru (15:14), da bi izgubili od Mađarske (11:15). Ipak, izborili su direktan plasman u četvrtfinale, gdje su pružili sjajnu izvedbu protiv Grčke (14:11). U polufinalu je uslijedila prava drama protiv Španjolske, koja je u prvoj četvrtini imala tri pogotka prednosti. Vaterpolisti izbornika Zorana Bajića su uspjeli preokrenuti i povesti, krajem treće dionice, a početkom četvrte i povesti s dva razlike. Ipak, neumorni Španjolci dolaze do preokreta i slavlja 11:13. Dan nakon, naši mladi vaterpolisti uspjeli su uzvratiti Mađarima za poraz u skupini, uzeti broncu, i to na uvjerljiv način. Završilo je 13:8.

Naslov svjetskog prvaka na kraju su uzeli Španjolci, koji su u uzbudljivom finalu pobijedili SAD rezultatom 14:11. Bilo koja španjolska medalja u bilo kojem sportu i bilo kojem uzrastu i nije neko čudo.

Piše Rafael Barkiđija foto Luka Stanzl/PIXSELL

Vlaho Pavlić

No, srebro Amerikanaca u ovom uzrastu, pokazuje kako se na zapadu igra sve bolji vaterpolo, a u isto vrijeme, slaže i priča za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine.

NEMA REPREZENTACIJE BEZ JUGA, A OVO SP JE BILO NAJBOLJI DOKAZ

I nije neka novost, kako u bilo kojem uzrastu naše vaterpolske reprezentacije, imamo Dubrovčane. Točnije, igrače ponikle u klubu u Gružu. Tako je bilo i ovoga puta. Medalje oko vrata imaju Maro Šušić, Ante Jerković, Vlaho Pavlić,

Ivuša Burđelez i Mauro Prkoča. Uz njih i Igor Računica, koji je pomoćnik izborniku Zoranu Bajiću.

Riječ je o vrlo mladim momcima, koji su već pomalo i nositelji igre u Jugu. Ne govorimo o juniorima Juga, već seniorskoj momčadi. No, istaknuo se tu Vlaho Pavlić, koji je s 30 pogodaka, bio najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Zagrebu. Nakon pobjede za broncu protiv Mađara bio je zadovoljan, ali nije mogao sakriti razočaranje zbog poraza od Španjolske u polufinalu.

„Želim čestitati prvo Mađarima, vodili su dobru bitku. Ipak, više smo željeli tu pobjedu i broncu, odvojili smo se i na kraju slavili. Mislim da smo sinoć, protiv Španjolske, kiksali. Da smo se stavili kao danas, mislim kako bismo danas mi bili u finalu. Lako je sada govoriti, naravno, ali zadovoljni smo s ovom broncom” – istaknuo je Pavlić.

„Mi smo stekli to zajedništvo, baš smo grupa, znamo se kao da živimo skupa. Nadam se da će ovo drugim, mlađim momcima, biti poticaj - aha, oni su osvojili dvije medalje zaredom, pa možemo i mi. Ja se nadam da će samo ići prema gore” – dodaje dragulj s gruškog bazena, za kojeg nema odmora. Našao se i na popisu izbornika Ivice Tucka u pripremama za Svjetsko prvenstvo, koje se održava sredinom srpnja u Singapuru.

Sada i jedan konkretni primjer „dubrovačke dominacije” u našoj U20 reprezentaciji. Prije svega, valja istaknuti kako su ovo šture brojke koje ne prikazuju igru u obrani, asistencije i ostale bitne statističke parametre. Isto tako, ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez zajedništva cijele momčadi i mukotrpnog rada. No, Hrvatska je na ovom natjecanju postigla ukupno 83 pogotka. Od toga su čak 57 bila „u režiji” nekog od igrača iz Juga. Točnije, 69 posto pogodaka, postigli su Dubrovčani. Gotovo dvije trećine.

„OVAKVU SITUACIJI ODAVNO

NISMO IMALI”

Raduje izvanredan napredak mladih Jugovih igrača, kako zbog budućnosti dubrovačkog velikana, tako i zbog budućnosti hrvatske seniorske reprezentacije. Bio je itekako zadovoljan izbornik Zoran Bajić.

„To je jedna fantastična grupa koja mukotrpno radi sa mnom dvije godine. Prošle godine nas nitko nije smatrao favoritom, a na kraju smo uz kvalitetu, znanje, ali i malo sreće, došli do trona Europe. Na tim postulatima smo nastavili rad. Bila je baš disciplina, bio je red, rad, zadnja dva mjeseca. Bilo bi mi jako žao da nisu uspjeli naplatiti taj svoj rad. Imali smo oscilacije, od fantastičnih predstava kao protiv Amerikanaca koji su bili u finalu, pa protiv Grčke, na trenutke protiv Španjolske, a evo i za broncu protiv Mađarske, do nekih lošijih trenutaka” – istaknuo je izbornik Zoran Bajić, pa se osvrnuo i na budućnost

ovih igrača u seniorskoj reprezentaciji.

„Mislim da su mnogi od njih velika perspektiva hrvatskog i svjetskog vaterpola. To sad ovisi o njihovom daljnjem radu u klubovima. Mislim da će se kroz to dizati sve više i uskoro biti oslonci naše

A reprezentacije. Prošle godine sam u intervjuima spominjao da u tom trenutku imamo buduće reprezentativce koje treba konsolidirati i uzeti u obzir. To su Viktor Tončinić, Mauro Ivan Čubranić i Vlaho Pavlić. I da će s vremenom doći Maro Šušić i ostatak momčadi. Tu sada, nakon ovog turnira, bih pomalo priključio i Antu Jerkovića. Lijeva ruka, 2007. godište. Ima li većeg blaga nego da iz omladinskog pogona damo tu svježu krv, svježu limfu, za nacionalnu vrstu? I to pet-šest igrača. To se odavno nije dogodilo” – dodaje zadovoljni izbornik U20 reprezentacije, ali i trener zagrebačke Mladosti.

POGLED PREMA SINGAPURU I NOVIM USPJESIMA HRVATSKOG VATERPOLA

Kao što je već spomenuto, hrvatska nacionalna vrsta sada se priprema za Svjetsko prvenstvo u Singapuru, koje počinje 12. srpnja. Hrvatska je u izrazito jakoj skupini s Crnom Gorom, Grčkom i Kinom. Prvoplasirana momčad izborit će direktan plasman u četvrtfinale, dok druga i treća, idu u razigrava-

nje za četvrtfinale. Izabranici izbornika Tucka brane zlato, koje su prošle godine osvojili u Dohi. Uz dodatak kako su prošle godine osvojili i dva srebra; europsko (Dubrovnik i Zagreb) te olimpijsko (Pariz). Bila je to neuobičajena godina s tri velika natjecanja.

Ove godine kao svjetski prvaci putuju u Singapur. Na preliminarnom popisu uoči priprema, izbornik Tucak je naveo i četiri mlada igrača iz U20 reprezentacije. To su Vlaho Pavlić, Mauro Ivan Čubranić, Maro Šušić i Viktor Tončinić. Nakon što je popis sužen, na njemu je ostao Vlaho Pavlić. I ne čudi, s obzirom na to kako je bio najbolji strijelac na U20 SP u Zagrebu. No, raduje kako će izbornik Tucak uskoro imati slatke brige oko mladih igrača, koji igraju sve bolje i bolje. Smjena generacije, trebala bi proći bezbolno.

Osim Pavlića, od dubrovačkih igrača, tu su još vratari Marko Bijač, Toni Popadić, Ivan Jurišić, potom bekovi Marko Žuvela i Filip Kržić i napadač Loren Fatović, uz Pavlića.

Hrvatska za sada ima tri svjetska zlata (Melbourne 2007, Budimpešta 2017, Doha 2024), jedno srebro (Kazanj 2015) te četiri bronce (Rim 2009, Šangaj 2011, Barcelona 2013, Gwangju 2019).

JE SVIJET

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

TS “FLAVIA” Prevozila je emigrante iz Europe u Australiju, trebala je biti brod –kockarnica, presudio joj požar

Tijekom ‘70-ih je puno puta posjetila Dubrovnik

Talijanski brodar Costa Cruises je u svome tiskanom katalogu kružnih putovanja za 1978. godinu objavio program plovidbe brodom FLAVIA koji je započinjao 6. svibnja i nakon puna 24 tjedna završavao 18. listopada. Isplovljavao je iz Venecije tičući luke: Dubrovnik, Krf, Pirej, Rodos, s povratkom u Veneciju. Sredinom prosinca 1946. s navoza škotskog brodogradilišta John Brown & Co Ltd. Clydebank, porinuta je u more novogradnja broj 629. Izgrađena je kao prvi poslijeratni britanski putničko-teretni linijski brod, a njen naručitelj britanski brodar Cunard - White Star Line tom prigodom mu je dao ime MEDIA . Imao je 13345 bruto registarskih tona, bio je dug 162 i širok 21,3 metara. Dvije DRG parne turbine ukupne snage 11190 kilovata su ga preko dvije propele pokretale brzinom od 18. čvorova. Bio je namijenjen plovidbama iz Liverpoola prema New Yorku. Mogao je kao i brod blizanac imena PARTHIA ukrcati svega 250 putnika u prvom razredu. Na prvo komercijalno putovanje MEDIA je krenula iz Liverpoola 20. kolovoza 1947. Od 1950. do 1961. brodom upravlja Cunard Line.

KAKO JE STVORENA FLAVIA

MEDIA i PARTHIA su uspješno održavale svoja prekooceanska putovanja do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su avionski transatlantski prijevozi pomalo uzeli primat, a putovanja sa sporim brodovima su sve više gubila putnike. Stoga su oba broda ponuđena na prodaju pa je PERTHIA 1961. prodana u Novi Zeland gdje je nastavila ploviti pod imenom REMUERA , a MEDIA je prodana za 740 tisuća britanskih funti talijanskom brodaru Codegar Line iz Đenove. Nakon temeljite obnove koja je trajala devet mjeseci brod je dobio novo ime FLAVIA

Sada ima 15456 bruto registarskih tona, te je brod produljen na 172 metra. Nova namjena broda je bila prijevoz emigranata iz Europe prema Australiji te tada može ukrcati 1224 putnika u jedinstvenom turističkom putničkom razredu. Dana 2. listopada 1962. FLAVIA je krenula iz Genove na svoje prvo putovanje za Codegar Line ploveći Sueskim kanalom tičući luke: Fremantle , Melbourne i Sydney. Na povratku je doplovila do Bremerhavena koji joj je trebao biti baza za njena linijska putovanja oko svi -

Zatvaranjem Sueskog kanala 1967. godine kao posljedica izraelsko-egipatskog rata, FLAVIA na povratku iz Australije plovi oko rta Dobre Nade (Južna Afrika). Pošto je emigranata bilo sve manje, a zračni prijevoz putnika i za Australiju preuzima primat, tako je 1968. brodarska kompanija Codegar Line prodala brod kompaniji Costa Line.

OPLOVIO

Dana 7. siječnja 1989. izbio je požar na brodu koji je izmakao kontroli te je brod potonuo. Izvučen je u plutajući položaj te je odvučen u tajvansko rezalište brodova u Kaohsiungu

jeta. Na tim putovanjima,  FLAVIA je ticala sljedeće luke: Bremerhaven, Rotterdam, Tilbury, Curacao, Panamski kanal, Papeete, Auckland, Sydney, Melbourne, Fremantle, Aden, Sueski kanal, Port Said, Cannes, Tilbury, Rotterdam, Bremerhaven. Zatvaranjem Sueskog kanala 1967. godine kao posljedica izraelsko-egipatskog rata, FLAVIA na povratku iz Australije plovi oko rta Dobre Nade (Južna Afrika). Pošto je emigranata bilo sve manje, a zračni prijevoz putnika i za Australiju preuzima primat, tako je 1968. brodarska kompanija Codegar Line prodala brod kompaniji Costa Line.

TIJEKOM ‘78. POSJETIO DUBROVNIK

ČAK 24 PUTA!

Preuređen je u kruzer za 850 putnika te plovi na krstarenja od Miamija do Bahama, do srpnja 1977. godine. Zatim se koristio za krstare-

nja Južnom Amerikom do travnja 1978., a potom za krstarenja Mediteranom do listopada 1978. kada je 24 puta posjetio Dubrovnik. Nakon Mediterana, nastavlja s krstarenjima iz Miamija za Bahame.

Početkom 1980-ih,  FLAVIA je počela pokazivati svoje godine i postajala je preskupa za održavanje. Prodana je 1983. poznatom brodovlasniku C. Y. Tungu iz Hong Konga i preimenovana u  FLAVIAN. Trebala je biti korištena kao brod- kockarnica, ali ta kratka krstarenja nisu bila popularna i  FLAVIAN je većinu vremena provodio usidren u luci Hong Kong. Godine 1986. brod je preimenovan u LAVIA , započelo je preuređenje. Dana 7. siječnja 1989. izbio je požar na brodu koji je izmakao kontroli te je brod potonuo. Izvučen je u plutajući položaj te je odvučen u tajvansko rezalište brodova u Kaohsiungu.

petak, 27. lipnja 2025.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

50 ljeta od mature negdašnje Škole učenika u privredi Dubrovnik zajedno je u Studentskom domu prošle srijede proslavilo svih 7 razreda raznih stručnih usmjerenja - alatničari, autoelektričari, autolimari, električari, elektroinstalateri, frizeri, krojači, mehaničari, precizni mehaničari, RTV mehaničari, trgovci, vodoinstalateri...

Maturantice 3. a su “predstavljale” Kate, Dušanka, Mare, Jadranka, Nada, Kate, Jele, Nike, Katica, Đina i Lucija

c su “predstavili”

Iz 3. b su došli Ivica, Ivica, Mato, Đuro, Marijana, Jozo i Lile

3.

Mirko, Miho, Krešo, Ante, Filip, Antun, Živko, Antun, Đuro, Đuro, Milenko, Đuro, Frano i Niko

Po abecedi je zadnji bio 3. g, a proslavili su Luce, Mira, Ivo, Nike, Marija, Marija, Marija, Marija, Marija i Ana

Blaženka, Branko, Slobodan, Ferdo, Pietro, Ankica, Petra i Tonći - vrijedi u Sponzu do 7. srpnja izložbu Izvan zidina, mladog dubrovačkog umjetnika, pogledati doći

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Elena, Ana i Marina - nije bilo teško “izvan zora” ustati i u jedinstvenom koncertu Pozdrav ljetu

Josip Pino i Teo - umjetnička i slikarska inspiracija vazda traje, umjetnik za godišnje doba ne

na Srđu uživati

Bivši maturanti 3. e bili su i Željka, Maja, Štefica, Jelena, Jela, Boža, Luce, Mara, Kate, Drina i Pavle

Od maturanata 3. d su nazočili Nada, Marija, Kate, Nirvana, Dragica, Ana, Janja, Vesela, Mirjana, Mladen, Ante i Marija

haje

“Predstavnici” 3. f na proslavi su bili Tonko, Nino, Jakov, Luka, Nikša, Mato, Dino, Miše, Josip, Dragan, Stevo, Mato, Marko, Dragan, Zlatko i Stjepan

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik Tel: +385 20 313 333 Fax: +385 20 418 551 MB: 1317857 PREGLED TICANJA

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

OD 26.6.2025. DO 2.7.2025.

Datum Vrijeme boravka Lokacija Očekivani broj putnika Ime broda Dolazak Odlazak

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

CARITAS

U spomen na preminule roditelje dragog prijatelja Zorana prilažemo 50e umjesto cvijeća. Paulina I Niko Baće

CENTAR MASLINA

Stanari zgrade Zlatni potok 30, umjesto cvijeća bratu naše susjede Nikoline Obad prilažu 85,00 EUR;

Društvo prijatelja Dubrovačke starine, u spomen na Ljuba Merčepa prilažu 1.500,00EUR; U spomen na dragu susjedu Mariju Kralji, umje-

sto vijenca njeni Pelinaši prilažu 120,00 EUR. Sandra Cvjetanović, umjesto vijenca za pok. Stjepana Pavlovića prilaže 100,00 EUR;- Danijela Čoko, dar korisnicima

Stranica 1. od 1

Centra 170,00 EUR;- Vlaho Pušić, dar korisnicima

Centra 1.000,00 EUR

POSEBAN PRIJATELJ

Umjesto cvijeća povodom smrti drage Sabrine Horović 200 eura prilažu Dubravka Ljubičić i Lara Kapor

Umjesto cvijeća za pok. Sabrinu Horović, sestru

naše dr.med.Sonje Horović 100 eura prilažu Ružica i Božana Konjevod Umjesto cvijeća za sestru naše dr.med. Sonje Horović 100 eura prilažu za udrugu Neda i Vide Konjevod Umjesto cvijeća za dragu prijateljicu Sabrinu Horović Tanja Borovina s obitelji prilaže 100 eura

Umjesto cvijeća za dragu Sabrinu Horović 150 eura prilaže obitelj Vukčević Umjesto cvijeća za našu voljenu gospođu Sabrinu Horović 200€ prilaže Mia Buljan s roditeljima.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

BLIZU MALE ČESME

Blizu Male Česme sjeli smo pred Gradskom Tu je bilo mjesta tek oslobođena Uživamo gledat Sponzu ja i žena Vodička tu neka no ne na hrvatskom

Zbori svojoj grupi s medicinskom maskom

O Česmi u čem je draž i slava njena

Prešućuje da je bila razorena

Stoga pažnju na to ja obratih časkom

Konteso vodička sav rat prešućuje

O srbskoj granati ni riječ se ne čuje

O nama i njima sve je lažna slika

Ne obnoviti je bila je prilika Tek osakaćena istinu ne priječi Kazala bi više od tisuću riječi 5/5/25

Dubrovački dnevniK petak, 27. lipnja 2025.

petak, 27. lipnja 2025.

AUTO / MOTO

Prodajem Citroen Jumper 2000 godina u dobrom stanju. Mob: 0914451244

Kupujem Fiat Punta, uredno održavanog. Ponude na: 092 323 9595

Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077

Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077

Prodajem auro Toyota Yaris iz 2008. Prešao 132500 km. U odličnom stanju, ljetne i zimske gume, stražnja parkirna kamera, navigacija. Registriran do 09/2025. Cijena 4000 EUR. Mob: 095/7603548

Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik. Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700

PLOVILA

Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i nekorištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Barka Maestral 6M. 091 608 4077

Prodajem brodicu dužine 9,70 m, 2 kabine, solarno napajanje.

Na mob. 098 929 4917. Cijena po dogovoru

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem poslovni prostor na putu Iva Vojnovića, 30 m2. Mob: 098495233.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2

Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331-045 ili 099/692-9631

Mob: 098 244 943

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu.

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894 Mijenjam stan od 33 m2 u Za-

dru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob:

098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu,

strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodaje se rabljeni štednjak Gorenje (2 plin + 2 struja), bijele boje, potpuno ispravan, vrlo povoljno – 091 724 2843.

Poklanjamo modne lutke (torza) za butike, krojačice… Mob: 095 809 0993

Prodajem nova ulazna vrata –staklo, plastika, Salamander, građevinska mjera 217 × 100 cm, nekorištena, izuzetno povoljno! Info: 095 809 0993

Poklanjam dvije nove bijele komode, gornja površina u imitaciji hrasta. Dimenzije: 50x120x102 cm i 50x180x102 cm. Mob: 099 755 8828

Prodaje se rabljeni štednjak Gorenje, bijele boje, 2 plinska i 2 električna kola, u potpunosti ispravan. Vrlo povoljno. Kontakt: 091 724 2843

Prodajem šivaču Singer mašinu, zamrzivač Končar, rabljen i predizbornu maglu džabe0994169655

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenje stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i ostalog materijala. 098 765 757

Meštar s iskustvom – sitni popravci, montaže, demontaže, zamjena brava, rasvjete, utičnica, bojlera, sanitarija, popravci vrata i persijana, zidarski i bravarski radovi – 098 7654 60.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 23. 6. do 29.6.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 30. 6. do 6. 7.

preminuli

MILAN PERIŠIĆ 1947

MARA GRKEŠ 1953

JAKO KRALJ 1936

KATE KERA 1936

MARIJAN OGRESTA 1985

IVO ŠAPRO 1941

SABIR HABUL 1941

ANITA ĐORĐEVIĆ 1937

MARIJA MARA KRISTOVIĆ 1936

FRANICA GRGUREVIĆ 1947

MARIJAN MRKUŠIĆ 1942

ANE GADŽIĆ 1929

IVICA OGRESTA 1964

OMER HAJDAROVIĆ 1962

FEHRIJA AGIĆ 1945

AMIRA MEŠANOVIĆ 1965

NEZAOBILAZNI JADRAN

Krenula sezona megajahti i svjetskih milijardera

Luksuzna superjahta Moonrise, u vlasništvu osnivača WhatsAppa Jana Kouma, ovih je dana u dubrovačkom akvatoriju plijenila poglede od Kalamote do Mljeta. Iako ova impresivna jahta, duga gotovo 100 metara, nije novost u našim vodama, uvijek iznova izaziva nagađanja o tome tko to na njoj uživa.

Prateća jahta Nebula, brojni gliseri, helikopteri i transferi iz Zračne luke Dubrovnik dodatno raspiruju znatiželju, osobito ovih dana kad svjetski jet

set pristiže na Jadran povodom luksuznog vjenčanja Jeffa Bezosa, vlasnika Amazona, i njegove partnerice Lauren Sanchez. Oni ovih dana, uoči same svečanosti, također uživaju na hrvatskoj obali. Moonrise je nizozemske proizvodnje, iz renomiranog brodogradilišta Feadship, i ubraja se među najbrže megajahte svoje klase. Uz raskošno uređenje, ističe se i sofisticiranim sigurnosnim sustavima, uključujući i vlastiti helikopter.

U blizini Moonrisea uglavnom je usidrena i luksuzna jahta Nebula. Dok Moonrise služi za udoban boravak gostiju, Nebula najčešće ima logističku funkciju, bilo da se radi o prijevozu osoblja, opreme ili, kako se pretpostavlja, organizaciji helikopterskih transfera.

Sezona luksuza i spektakularnih dolazaka očito je u punom jeku, a hrvatska obala još jednom potvrđuje svoj status nezaobilazne destinacije za najbogatije ljude svijeta.