Dubrovački dnevnik br. 246 by Dubrovački dnevnik

stranica 10

LIJEPA VATERPOLSKA PRIČA IZ ‘GIRA’

REPORTAŽA S PELJEŠCA

Zona posebnog prometnog režima prvi je korak, poznati su i daljnji!

‘najljepše

Tomislav Njavro: ‘Prvo sam ih molio za kapice, a sada oni mole mene’ stranica 34

Stonske jagode slatke su ko cukar, ali sve je manje onih koji ih žele uzgajati stranica 20

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Urednica priloga

Petra Srebrović

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt

020 642 462

Fotografi

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Istina je voda duboka!

Piše Vjera Šuman

FOTO: J.RASIL ASIN/PEXELS

Završili su izbori i život se vraća u normalu, bez plakata, spotova i iskakanja političara na svim društvenim mrežama. Prestaje ono, znate već koje - usta moja hvalite me! Plenki, s razlogom, može biti sretan jer je stranka polučila fantastične rezultate, čak i u sredini poput Splita, što uopće nisu očekivali. Istina, najveći razlog gubljenja bio je sam Puljak koji si je pucao u koljeno potpuno besmislenom negativnom kampanjom. Ipak, za pobjedu HDZ-a u Splitu, SDP je maksimalno zaslužan. Plenki bi trebao Daj-što-daš Dončiću i njegovoj ekipi poručiti: ‘Hvala dragi moji dečki!’.Kako god, Puljak se vraća znanosti, a HDZ će pokazati je li njihov mladi kadar u Splitu u stanju napraviti stvarni ‘dobitak’ za Splićane.

UZagrebu Tomašević slavi, iako bi ozbiljno trebao razmisliti zašto je dobio gotovo 100 000 manje zagrebačkih glasova od onih u prvom mandatu. Ako dobro pročita tu ‘poruku’, možda počne pametnije rješavati pitanja otpada i prometa, ma koliko gusta vidjeti tog jednog jedinog biciklista na sat, na ‘svojim’ biciklističkim stazama u centru grada. Stazama koje su prometno začepile vital -

ne dijelove centra i dodatno otežale promet u gradu, što se odnosi i na hitnu pomoć, i vatrogasce. Promet u kretanju, ali i u mirovanju. Ipak, bojim se kako i dalje uporno vjeruje kako će Zagrepčani po hitnom postupku postati Skandinavci.

U Gradu Mato doista ima razloga za slavlje, jer je osigurao stabilno Vijeće, dok mu je osobna pobjeda - nikad veća. Kapa dolje. S druge strane, glavni oponenti Srđ i SDP pokazali su kako i koliko je vjerodostojnost kandidata bitna pa možda nešto i nauče. Viki, koja je bila vrlo aktivna zadnju godinu, čime je postala itekako vidljiva i prepoznatljiva, u samom finišu je utihnula. Za razliku od Puljka, nije htjela negativnu kampanju, ni napadati Anitu i Srđevce, iako je posve jasno iz rezultata koji su napravili kako bi kandidiranje Viki za gradonačelnicu u okupljenoj lijevoj opciji donio značajno bolje rezultate. Za Vijeće i za gradonačelnicu. Zajedničkim izlaskom, sadašnja Srđeva tri, SDPova dva i Vikina dva samo s D’Hondtom osiguralo bi im još jedan mandat, ali u takvoj sinergiji vrlo lako bi bio moguć još koji vijećnik. Karte bi bile drugačije izmiješane i u buduć -

nosti uz stvarnu vjerodostojnost, mogli bi osigurati rezultate. Sve to srušila je prevelika ambicija bez pokrića SDP -ove kandidatkinje koja je, ničim izazvana, vjerovala kako će postati gradonačelnica i usput lako i zauvijek riješiti svoje imovinske probleme s Gradom. No, jasno je da ljudi iz Grada nisu veslo sisali.

Negdašnji borci za ‘pravdu i poštenje’ Srđevci, nisu na te afere, osim branjenja s ‘praznim argumentima’ imali hrabrosti pokazati nešto što su smatrali svojim lenom. Karakter, transparentnost i poštenje! Slično se proveo i ‘vjerodostojan’ kandidat Mosta, Božo, kojeg je Pezo i bez

ozbiljnog PR -a zakucao u pod. Gospar Dobroslavić nam odlazi, ali za njega tako vitalnog, pa ako hoćete karizmatičnog, politika ne prestaje biti teren na kojem se dobro snalazi. Ne moraju ga svi voljeti, ali četiri mandata bez mrlje jako puno govore o čovjeku. Gosparu Dobroslavić, uživajte u tome, s punim pravom! Sad je na Pezu da osim kontinuiteta na koji se poziva, donese i neke nove i potrebne ‘vjetrove’ i nove dobre ideje u Dubrovačko-neretvansku županiju.

M eni je bio poseban gust provesti vrijeme s krasnim ljudima u redakciji DD -a, koji su odradili sjajan posao, već tradicionalno, s gotovo u

bobu preciznim izlaznim anketama, ali i profesionalnim praćenjem izbora. Uz to su istrpjeli prijetnje i napade onih nezadovoljnih čije su se kandidate usudili propitivati i iznijeti isključivo argumentirane i istinite tekstove o njihovom dotadašnjem radu. No, na to smo već navikli. Uvijek su novinari krivi za sve. Nikako da shvate onu koju je svojevremeno izrekao jedan Sanaderov ministar pri uhićenju - „istina je voda duboka“! Ti vražji novinari, uinat tome rone, makar i na dah! Gust mi je bio prođirati Gradom i vidjeti drage ljude. Još je bolja vijest što nam se ljeto vratilo. Gustajte. Eto vas.

NEMA ODMORA

ZAVRŠENA JE IZBORNA BORBA, SLIJEDI RAD Zona posebnog prometnog režima prvi je korak, ovo su daljnji!

Drugi krug je gotov, imamo novog-starog gradonačelnika, novog župana, a sad je vrijeme za rad i ispunjavanje očekivanja građana

Piše Ivana Smilović

foto Goran Mratinović, Ahmet Kalajdžić, Nikša Klečak

Drugi krug izbora stavio je konačnu točku na kampanju s velikim brojem kandidata koji su pretendirali na mjesto gradonačelnika i župana, s tim da je gradonačelnička pozicija bila daleko poželjnija – devet kandidata natjecalo se za čelnu poziciju Grada, a četiri za Županiju. U drugom krugu je ‘pala knjiga na dva slova’, pa su tako u utrci za gradonačelnika, odnosno gradonačelnicu, ostali HDZ-ov Mato Franković i Anita Bonačić Obradović ispred koalicije Slobodno koju čine SDP i Srđ je Grad. Baš kao i prije četiri godine, u drugom krugu izbora za župana našao se MOST-ov Božo Petrov, dok je veliki izazov ‘popunjavanja cipela’ dugogodišnjeg župana Nikole Dobroslavića dobio Blaž Pezo.

Izlaznost bi mogla biti bolja. Na području Dubrovačko-neretvanske županije na birališta je izašlo nešto više od 38 posto birača, a ako pogledamo samo područje Dubrovnika, njih neznatno više od 35 posto. Ali kako se kaže, tko ne izađe na izbore, nema pravo prigovarati, a volja onih koji su izašli, odnosno većine, je – treći mandat Matu Frankoviću i prvi Blažu Pezu. Franković je pobijedio na svim biračkim mjestima u Gradu Dubrovniku, a u Riđici i Dubravici je odnio apsolutnu pobjedu, jer Anita Bonačić Obradović tamo nije dobila niti jedan glas. Županija je malo šira i kompleksnija, ali dovoljno je reći da je Pezo odnio pobjedu s 8400 glasova više od Petrova. Oči su u izbornoj noći bile uprte u Metković, domaći teren Petrova, gdje je Pezo izašao kao pobjednik s 83 glasa prednosti.

PUNO EMOCIJA U IZBORNOJ NOĆI

Kad smo kod izborne noći, očekivano se veselilo i pjevalo uz harmoniku u stožeru HDZ-a, poznatim Petilovrijencima, No prije toga, ‘prštale’ su i emocije. Nikola Dobroslavić nakon 16 godina više nije župan Dubrovačko-neretvanske županije, a lijepim su se riječima od njega oprostili i Franković i Pezo. Dobroslavić je pustio i suzu, uz poruku: „Treba nastaviti dalje, kao što se radilo do sada. To je formula za uspjeh.” No neće Dobroslavić u potpunosti u ‘političku penziju’ nego će preuzeti dužnost predsjednika Županijske skupštine. Iako su zapjevali, ni Pezo ni Franković nisu se prepuštali osjećaju trijumfa.

Dok građani idu na pauzu četiri godine, izabrane političare, kako one na ‘vrhu’, tako i one u Županijskoj skupštini, Gradskom vijeću i općinskim vijećima, tek čeka posao.

Krenulo je sa Zonom posebnog prometnog režima

„Ne osjećam se slavodobitno večeras, osjećam se ponizno s velikim teretom odgovornosti”, kazao je tada Franković, svjestan tereta trećeg mandata, koji je dosad u Dubrovniku uspio osvojiti jedino Pero Čingrija.

“Pred nama je rad, kao što smo u cijeloj kampanji isticali, mi smo kontinuitet, ljudi koji su pokrenuli puno projekata u županiji. Treba raditi dalje, naš je zadatak nastaviti služiti našim sugrađanima”, rekao je Pezo.

U stožeru koalicije Slobodno (SDP i Srđ je Grad), unatoč izbornim rezultatima, nije bilo očajavanja. „Ja ću se i dalje boriti sa svojim kolegama, s konstruktivnim kritikama, kao što sam to radila u zadnje četiri godine - predlagati ono što misli-

mo da je bolje. Politika je maraton, a ne šprint. Vidjet ćete nas još”, poručila je Bonačić Obradović.

Božo Petrov je čestitao novoizabranom županu, uz par savjeta, istaknuvši probleme demografije i loše zdravstvene skrbi. „To su dvije stvari na koje bih se osobno kao župan fokusirao. Ja se nisam natjecao zbog pozicije niti mi pozicija treba. Natjecao sam se da ljudima ponudim mogućnost da napravim nešto dobro. Ta uloga omogućuje rad za dobro ljudi i nadam se da će Pezo krenuti u tom smjeru”, kazao je Petrov, koji još nije siguran hoće li zauzeti mjesto u Županijskoj skupštini.

PROMJENE U ŽUPANIJI

Drugi krug donio je i poneku promjenu. Tako je

Kako se kaže, tko ne izađe na izbore, nema pravo prigovarati, a volja onih koji su izašli, odnosno većine, je – treći mandat Matu Frankoviću i prvi Blažu Pezu

Jedna večer slavlja kao uvertira u četiri godine rada

‘Još ćete nas vidjeti’, poručili su iz stožera koalicije Slobodno

Franković i Potrebica se vraćaju svojim pozicijama, dok Pezo počinje novu avanturu

Građani su i dosad, a i ubuduće, visokih očekivanja. Nije tu samo teret na Frankoviću, već na svima onima kojima su dali povjerenje i kružić na izborima koji ih je smjestio u različita vijeća i na različite pozicije. Puno toga se u posljednjih mjeseci najavilo, obećalo, a nadasve kritiziralo, a sad je vrijeme za rad, rad i samo rad, bilo da je riječ o vlasti ili oporbi. Jer većina će njih i na sljedećim lokalnim izborima tražiti povjerenje građana, a dobit će ga – ili neće – na temelju onoga što pokažu u naredne četiri godine.

u Župi na mjesto načelnika izabran Marko Miloslavić iz Župske stranke (ŽUPKA). Ovo je prvi put od samostalnosti Hrvatske da je Župa dubrovačka za načelnika izabrala nekoga tko nije iz redova HDZ-a, a pripala im je i većina u Općinskom vijeću.

„Ovo je veliki korak za Župu, a od sutra krećemo raditi. Slavit ćemo kad napravimo vrtić, proširimo školu i unaprijedimo našu zajednicu”, kazao je u izbornoj noći Miloslavić.

Protukandidat iz redova HDZ-a Đuro Lonza mu je čestitao i priznao da će župskom HDZ-u trebati restart.

No korčulanskom HDZ-u ne treba, barem su tako mislili u izbornoj noći. Naime, nakon jednog mandata SDP-ove Nike Silić Maroević, vlast je preuzeo njihov kandidat Frano Jeričević. Odlučila su četiri glasa, zbog čega je Silić Maroević najavila provjeru izbornih listića. Padale su teške riječi, ali i žalba Županijskom izbornom povjerenstvu, a ‘slučaj’ se do zaključenja ovog teksta nije razriješio.

ŠTO NAS DALJE ČEKA?

Dok građani idu na pauzu četiri godine, izabrane političare, kako one na ‘vrhu’, tako i one u Županijskoj skupštini, Gradskom vijeću i općinskim vijećima, tek čeka posao. Prvo su na redu konstituirajuće sjednice.

Iako se očekivalo da će „poplava” kandidata i kandidacijskih lista dovesti do velikih promjena u Gradskom vijeću, došlo je do tek njih nekoliko. Tako u Gradsko vijeće po prvi put ulaze Viktorija Knežević i Nataša Đurović Đanović iz stranke Centar.

HDZ je ‘’skočio’’ sa sedam na devet mandata, pa će tako, barem po listi, u Gradsko vijeće, osim onih ‘’starih’’ vijećnika, ući i Ana Hrnić, Antun

Bošković, Đani Banovac i Iva Herceg. Predsjednik Gradskog vijeća ponovno će biti Marko Potrebica. Koalicija Slobodno osigurala je sebi pet mandata, a kako je čine SDP i Srđ je Grad, koji su u prošlom sazivu imali ukupno isti broj, neće doći do velikih promjena, osim jedne. U Vijeće neće dugogodišnji vijećnik Đuro Capor, a u njegovu stolicu će sjesti Marin Krstulović.

Prema listi DDS-a, u Vijeće bi uz Pera Vićana, trebali Lukša Matušić i Terezina Orlić. No za očekivati je da će Matušića, zbog funkcije u Vodovodu, zamijeniti sljedeći na listi, Damir Čokljat. U DUSTRA-i također jedna promjena, pa bi umjesto Gjurašića, uz Raguža sljedeće četiri godine trebao sjedati Mato Butjerić.

Većina je već složena, sporazum su sklopili, očekivano, HDZ, DUSTRA i DDS

„Unatoč činjenici da imamo većinu, moj poziv i drugim strankama ostaje otvoren jer postoje brojni projekti koje možemo skupa raditi. Poziv ide stranci Srđ je Grad i Centar i siguran sam da oni itekako mogu doprinijeti boljoj i kvalitetnijom suradnji. Iako nas ideološki dijeli dosta toga, skupa možemo raditi. Vidio sam njihove projekte i oni su konkretni i ostvarivi tako da ne vidim zašto ih ne bismo prihvatili“, rekao je Franković na konferenciji za medije.

Što se tiče novog saziva Županijske skupštine, HDZ i partneri osvojili su 18 mandata. Koalicija koju čine SDP, Srđ je Grad i Možemo imaju ih osam, baš kao i Most. DDS je osvojio tri mandata. Još ostaje vidjeti kakav će točno biti saziv i tko će sve sjesti u klupe. Kao što je već spomenuto, Mostov kandidat za župana Božo Petrov još uvijek nije siguran hoće li biti dio Skupštine.

„To ću odlučiti sa svojim kolegama u Županijskoj skupštini. Nije to stvar moje želje, ja imam želju

Božo Petrov nije postao župan, a još razmišlja o mogućem sudjelovanju u Županijskoj skupštini

Emotivan je bio oproštaj s Dobroslavićem koji je četiri mandata vodio Županiju

S početkom mandata Mato Frankovića počela je i Zona posebnog prometnog režima, koja je imala nekoliko odgoda, a početi mandat s restrikcijama je posebno izazovno

sudjelovati, ali imam želju i ljudima dati priliku, želim da drugi stječu iskustvo jer zašto bih duplirao svoje funkcije?“, izjavio je u izbornoj noći za Dubrovački dnevnik Petrov.

PEZOV PRVI MANDAT

Ipak, povećalo će najviše biti na izabranom županu i gradonačelniku. Građani će možda imati nešto više tolerancije, a možda i neće, prema Pezu koji je zauzeo poziciju nakon četiri mandata Nikole Dobroslavića. Puno je tu toga za ‘pohvatati’, ali i nastaviti. Samo neki od primjera su obnova Kalosa, luka Perna, Centar za gospodarenje otpadom Lučino razdolje… Sam Pezo je na konferenciji za medije netom nakon izborne pobjede kazao kako je vrijednost projekata koji su u tijeku 300 milijuna eura. A ne smijemo zaboraviti ni brzu cestu, oko koje je, nakon niza žustrih rasprava, sve utihnulo.

„Zapeli smo na trasi, dok ne riješimo taj problem, Hrvatske ceste nemaju što raditi. Nadamo se da ćemo sad, nakon lokalnih izbora i demokratski izabrane vlasti u Županiji, Župi, Konavlima i u Gradu, svi sjesti i što prije to definirati. Znamo da je to nešto što je trebalo napraviti i prije 15 godina, a čekat ćemo je sigurno tri četiri godine dok se sve izgradi“, kazao je Pezo o planovima za brzu cestu na zajedničkoj konferenciji za medije nakon izbora.

A upravo je promet u fokusu gradonačelnika Frankovića, kojeg treći mandat obvezuje na: momentalni početak rada, čega je on itekako svjestan. Dok se Pezo može uhodavati, nakon osam godina, Frankoviću je sve dobro poznato.

FRANKOVIĆ BEZ TESTNOG PERIODA

„Ljudi očekuju izvršenje projekata puno više

nego što je to bilo do sada. Pobjeda od 65 posto je jako dobar rezultat što je povjerenje koje ne smijemo iznevjeriti. Umjesto sreće ja osjećam breme odgovornosti jer nije lako voditi Dubrovnik ni četiri, ni osam, a još 12 godina. Uistinu nas čeka izazovno vrijeme i vjerujem da ćemo uz reorganizaciju gradske uprave, s naglaskom na promet, poboljšati kvalitetu života u gradu”, istaknuo je Franković i sam dodao da nema vremena za veliki odmor, iako je iza svih intenzivna kampanja.

S početkom njegovog mandata počela je i Zona posebnog prometnog režima, koja je imala nekoliko odgoda, a početi mandat s restrikcijama je posebno izazovno.

„Lagano je počela funkcionirati, još tu ima stvari za odraditi. U kontaktu smo s aplikacijama i Bolt i Uber, Grad Dubrovnik će svima koji imaju dozvolu za Zonu izdati posebna prometna rješenja koja će morati učitati u aplikaciju, samim time će se vozačima s dozvolama dodjeljivati vožnje unutar Zone. Time se oni zapravo pridružuju priči o smanjenju broja vozila. Ono što nam ostaje kao izazov su nelegalni taksisti, svi oni koji vrše prijevoz putnika bez licence, dozvola, imaju samo taksi znak koji su negdje kupili. To se pokazalo dosad više puta, nakon što je u Dubrovniku bila Inspekcija cestovnog prometa“, kazao je Franković i najavio dolazak inspekcije svako 10-tak dana, bez najave.

Čeka Frankovića i Gradsko vijeće promjena GUP -a i PPU -a Grada Dubrovnika, što je istaknuo kao strateški plan, kao i brojni kapitalni projekti. Puno je tu toga za dovršiti, ali i za započeti. Tako se radi nadogradnja OŠ Mokošica, Centar za starije ispod OB Dubrovnik, velika knjižnica u TUP-u, obnova Parka Gradac… A to su samo neki od većih projekata, dok je onih manjih još više. Pritisak je na izgradnji sportske dvorane u Gospinom polju, rješavanju problema s parkingom, stambenim pitanjem, povratku života u Grad… Puno je toga na što stari-novi gradonačelnik mora misliti.

A građani su i dosad, a i ubuduće, visokih očekivanja. Nije tu samo teret na Frankoviću, već na svima onima kojima su dali povjerenje i kružić na izborima koji ih je smjestio u različita vijeća i na različite pozicije. Puno toga se u posljednjih mjeseci najavilo, obećalo, a nadasve kritiziralo, a sad je vrijeme za rad, rad i samo rad, bilo da je riječ o vlasti ili oporbi. Jer većina će njih i na sljedećim lokalnim izborima tražiti povjerenje građana, a dobit će ga – ili neće – na temelju onoga što pokažu u naredne četiri godine.

Posebno je veselo bilo u Župi, gdje je načelnik postao Župkin Marko Miloslavić

Franković obišao završne radove na budućoj knjižnici

u TUP-u

- slijedi uređenje i opremanje

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković obišao je prošlog tjedna radove na budućoj knjižnici u prostoru TUP-a. Time projekt ulazi u završnu fazu koja se odnosi na građevinske, obrtničke, elektro i strojarske radove te radove na vodovodu i odvodnji.

Ukupna vrijednost ugovorenih radova iznosi 1.352.251,13 eura(bez PDV-a), a cjelokupna investicija financira se iz gradskog proračuna. Ovim projektom Dubrovnik nastavlja s pretvaranjem nekadašnjeg industrijskog kompleksa u Gružu u novi kulturni, društveni i kreativni centar.

– „Zadovoljstvo mi je vidjeti da su građevinski radovi gotovi, slijedi uređenje i opremanje. Mislim da će ovo biti jedna od najljepših knjižnica u RH i ono što je važno - ovaj novi, suvremeni prostor neće služiti samo ljubiteljima knjige, već i cijeloj zajednici. Drago mi je da je upravo u Gružu i da je baš u TUP-u jer korak po korak ovo postaje kulturno srce Gruža, a upravo smo ga takvim i zamišljali“, istaknuo je gradonačelnik Franković.

Prostor buduće knjižnice obuhvaća suterensku i prizemnu etažu ukupne površine 700 četvornih metara. U suterenu je predviđeno spremište knjiga s pomičnim arhivskim regalima te polivalentni prostor – prolaz koji će povezivati sjeverno i južno dvorište. Prizemlje će služiti kao ogranak narodne knjižnice.

Sućut gradonačelnika

Frankovića obitelji Iva Felnera

Povodom smrti gospara

Iva Felnera, velikog dobročinitelja Dubrovnika, koji je preminuo u 86. godini života u krugu svoje obitelji u Švicarskoj, dubrovački gradonačelnik Mato Franković obitelji je uputio sućut.

Poštovana obitelji Felner, S iskrenom sam tugom primio jutros vijest o smrti gosparaIvaFelnera, iznimnog čovjeka,velikog dobročinitelja i nenadmašnog čuvara dubrovačke baštine.

U ime Grada Dubrovnika, u svoje osobno ime te u ime svih građanki i građana našega Grada, izražavam duboku sućut Vama, njegovoj obitelji.

Gospar Ivo Felner, upravitelj Zaklade Caboga Stiftung, ostavio je neizbrisiv trag u suvremenoj povijesti Dubrovnika. Posljednji potomak slavne dubrovačke obitelji Kaboga, premda životom u Švicarskoj, nikada nije zaboravio svoje korijene ni grad iz kojegapotječe. Njegova

snažna povezanost s Dubrovnikom izražavala se tiho, ali djelotvorno – kroz brojne projekte od neprocjenjivevrijednosti zaočuvanje kulturne i povijesne baštine našega Grada. Zahvaljujući njegovoj predanosti i viziji, obnovljeni su neki od najvrjednijih spomenika i prostora Dubrovnika– Ljetnikovac Bunić-Kaboga,Biskupskapalača, Knežev dvor na Lopudu, palača u Pustjerni, kao i školska zgrada u palači u Ulici Ilije Sarake, u kojoj danas uče naša djeca. Ukupna ulaganja Zaklade pod njegovim upravljanjem premašilasudesetmilijunaeura, no vrijednost tih djela daleko nadilazi brojke – ona se mjeri utjecajem na zajednicu, naživot u Gradu i na buduće naraštaje. Iako je priželjkivao mirne umirovljeničke dane na Šipanu, gospar Felner prihvatio je poziv koji mu je život neočekivano donio – služenje Gradu i općem dobru. To je činio nenametljivo, ali s nepokolebljivom odlučnošću, po-

štovanjem prema struci, ljudima ivrijednostima koje su temelj identiteta Dubrovnika.

Njegovo djelovanje bilo je nadahnuto plemenitom idejom da novac nije svrhasam sebi,već sredstvo u službi ljubavi prema baštiniiljudima.Takvamisao vodilja u današnjem vremenu iznimna je rijetkost i zato obvezuje – dane zaboravimo, dačuvamo i da nastavimo njegovim stopama.

GosparIvo Felnerostat će upisan u srcima Dubrovčana kao tiha i skromna, ali iznimno snažnafigura–simbol dobrote, dostojanstvainesebičnogsluženja Gradu. Njegova ostavštinaobvezuje nas dai sami budemo bolji, odgovorniji i svjesniji vrijednosti koje smo naslijedili. Počivao u miru, dragi gosparuFelner,ihvalaVamza sve što ste darovali Gradu koji ste voljeli.

S poštovanjem i zahvalnošću, Gradonačelnik Mato Franković

Uređeno dječje igralište na plaži Mandrač

Grad Dubrovnik, putem Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, nastavlja s redovnim održavanjem sportskih terena i dječjih igrališta na svom području. Tako su ovih dana na dječjem igralištu na plaži Mandrač izvedeni radovi koji uključuju popravak i ponovno bojanje postojećih sprava za igru, čime je osigurana njihova funkcionalnost i sigurnost za najmlađe korisnike. Uz to, postavljeni su novi rubnjaci oko pješčanika kao i novi sitni pijesak, čime je prostor dodatno uređen i učinjen ugodnijim za igru.

Ova aktivnost dio je kontinuiranih nastojanja Grada Dubrovnika da osigura kvalitetan i siguran prostor za igru djece i boravak građana na javnim površinama.

Povijesni park ĐorđićMayneri

na Lopudu

pred potpunom obnovom

uz 1.4 milijuna eura bespovratnih sredstava

Državna tajnica koja upravlja Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Zrinka Raguž uručila je u Palači Ranjina gradonačelniku Grada Dubrovnika Matu Frankoviću Odluku o financiranju projekta „Revitalizacija parka Mayneri na otoku Lopudu“. Projekt će se sufinancirati bespovratnim sredstvima u iznosu od 1.429.187,50 eura, što čini 85 posto od ukupne vrijednosti projekta od 1.684.203,15 eura.

Revitalizacija obuhvaća obnovu povijesnog parka površine 13.027 četvornih metara s ciljem očuvanja kulturne i prirodne baštine, povećanja ekološke održivosti te poboljšanja kvalitete života lokalnog stanovništva i posjetitelja.

Obnovljeno pročelje Lugareve kuće na Lokrumu

Završena je obnova pročelja povijesne Lugareve kuće, prve građevine s kojom se posjetitelji susreću po dolasku na otok Lokrum. Obnova je obuhvatila sanaciju fasade, zamjenu dotrajalih drvenih elemenata te obnovu arhitektonskih detalja koji naglašavaju povijesnu vrijednost objekta.

Projekt se financira iz Europskog fonda za regionalni razvoj putem Integriranog teritorijalnog programa za otoke. Projektni partner je društvo Vrtlar Dubrovnik, dok je županijska Regionalna razvojna agencija DUNEA koordinator za provedbu programa u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

-„Riječ je o iznimno velikoj investiciji. Park Đorđić-Mayneri mjesto je iznimne ljepote kojem je potrebna temeljita obnova. Uz ova sredstva to ćemo i ostvariti te nastaviti s ulaganjima u Elafitske otoke“, izjavio je gradonačelnik Mato Franković. Usporedio je ovu investiciju s obnovom parka Gradac, koja se također provodi uz potporu europskih fondova.

Cilj zahvata bio je očuvati autentičnost građevine, ali i unaprijediti njezin estetski i funkcionalni dojam za brojne posjetitelje otoka. Radovi su provedeni uz stručno vodstvo konzervatora, a financirani su sredstvima Javne ustanove Rezervat Lokrum u iznosu od je 18.300 eura s uključenim PDV-om. Ugovorni izvođač je tvrtka Tonikom d.o.o.

BLAŽ PEZO, NOVI ŽUPAN DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE:

Ne zanima me peglanje imidža, i dalje ostajem svoj!

Dubrovačko-neretvanska županija dobila je novog čelnika. Blaž Pezo govori o planovima, projektima, odnosima u stranci, izbornim rezultatima, ali i osobnom životu

Postali ste župan prije nekoliko dana. Kakvi su prvi dojmovi?

-Jako smo zadovoljni rezultatima. U drugom krugu izbora smo imali protukandidata koji je nacionalni političar, po nekim anketama je treći u Hrvatskoj po popularnosti. Božo Petrov jest jako vidljiv i prepoznat, vjerojatno je i to bio razlog zbog kojeg smo dugo vagali tko će biti kandidat za župana ispred naše stranke i tko je ta osoba koja mu može biti dostojan oponent. Dugo smo razgovarali o mogućim kandidatima, razmišljali o onima koji su prepoznati na nacionalnoj razini, a pritom mislim na gospara Boža Lasića koji je predsjednik Zajednice općina Republike Hrvatske, na gospara Dalibora Milana koji je saborski zastupnik, u kombinaciji su bile i osobe koje su obavljale ili obavljaju dužnost ministara, državnih tajnika… Na kraju smo donijeli odluku da to budem ja, kao čelna osoba županijskog HDZ-a i kao osoba koja je kroz svoj politički i društveni angažman i prepoznata u cijeloj županiji.

Međutim, niste krili kako nastavak svoje političke i profesionalne karijere niste baš vidjeli nužno na ovoj poziciji. Govorili ste kako ste operativac, rijetko ste nastupali kao ‘frontmen’.

-U HDZ-u sam 25 godina, dakle od 2000. godine, nakon što je stranka izgubila na parlamentarnim izborima. I istina je kako sam cijelo vrijeme više djelovao logistički. Bio sam i predsjednik Gradskog kotara Mokošica, i istina, bio sam prvi čovjek tog kotara te radio sve što u skladu s tom dužnosti i ide, ali to je ujedno značilo i ba-

viti se logistikom, komunalnim problemima… Više sam bio operativac i na terenu. No, nikada nisam izašao na izbore i nastupio na ovaj način. Neću kazati kako netko nije htio biti na ovoj poziciji, no bilo nam je važno da taj netko ostane na poziciji na kojoj jest, da ostane načelnik, da ostane ministar ili državni tajnik… Nisam više mogao kalkulirati ni dvojiti jer se vrijeme izbora približavalo. Kao prvi čovjek Županijskog odbora, morao sam preuzeti odgovornost.

Gdje ste vi tu na nekoj osobnoj razini? Pripremate li se za tu predstavničku ulogu?

-U kampanji sam bio svoj, odlučio sam da se neću pretvarati i da ću biti ono što jesam. Rekao sam sebi – ako me ljudi prihvate ovakvog kakav jesam, tada ću i uspjeti, no ako me ne prihvate, znat ću kako nisam taj, kako to nije za mene. Trudit ću se i dalje ostati isti i svoj.

Znači PR-ovci neće imati posla?

-Neće, bolje im je da me se klone (smijeh).

Sad ste govorili da se dugo vagalo tko bi bio HDZ-ov oponent Božu Petrovu koji je dugogodišnji političar i zaista prepoznat na nacionalnoj razini. No, zanimljivo je kako je prije četiri godine izgubio od Nikole Dobroslavića koji je dugo bio na čelu Županije, a sada i od vas koji ste novi kandidat.

-To apsolutno govori o Božu Petrovu. Petrov nije prisutan u svakodnevnom životu i funkcioniranju naše Županije. U posljednje četiri godine imao je priliku biti županijski vijećnik, ali je nije iskoristio. Nažalost, kao takav i s takvim

Piše Ivona Butjer Mratinović

foto GORAN MRATINOVIĆ, IVONA BUTJER MRATINOVIć

političkim djelovanjem nije upoznat s problemima koji tište stanovnike naše županije, nije to komunicirao niti je shvatio. On je na osnovu rezultata drugog kruga proteklih izbora, u kojem se približio na 1800, 1900 glasova Nikoli Dobroslaviću, mislio kako je to prilika i kako će pobijediti HDZ i koalicijske partnere u našoj županiji na ovim izborima. No, HDZ je za to vrijeme, dok nas je on ocrnjivao i radio spinove, vrijedno radio za žitelje naše županije. Svi naši načelnici i gradonačelnici su vrijedno radili u svojim gradovima i općinama, i sve to su građani prepoznali. Imamo načelnike koji su po tri, četiri, pet mandata uzastopno načelnici, upravo oni su ‘prvi do ljudi’. I ti su ljudi očito prepoznali njihov rad. Stoga nisam baš razumio računicu Boža Petrova po kojoj bi on pobijedio u Županiji. Podsjetit ću vas samo na to kako on u našoj Županiji ima organizaciju samo u dvije ili tri općine odnosno grada. Ne znam kako je mislio bez ljudi na terenu i rada dobiti te izbore. Uz to je naviknuo na stvaranje loše i nezdrave atmosfere pa na osnovu tog negativnog vala i svog PR-a, pokušava za sebe izvući maksimum.

Što kaže Nikola Dobroslavić? Nakon 16 godina se oprostio od funkcije župana, vidjelo se u stožeru HDZ-a, sa suzama u očima?

-Dobroslavić je 16 godina uspješno i odgovorno vodio Županiju, bez ikakvih afera, smatramo to mi u HDZ-u, ali i šira javnost. Suze u očima su sigurno izmamile lijepe riječi, priznanje, lijepe geste i spontani pljesak, sigurno to dotakne čovjeka, posebno kad zna kako je vrijedno i predano radio. Nisu to bile suze zbog odlaska, on je davno to odlučio i obznanio nama, najbližim suradnicima. Način na koji je Dobroslavić vodio Županiju može samo služiti za primjer nama ovdje, ali i cijeloj Hrvatskoj.

Pred vama je sad puno novog posla. ‘Vruća patata’ koja vas čeka sasvim sigurno je situacija na području popularno nazvanom Sunset Beach. -I kao predsjednika Županijskog odbora ta situacija me zanimala te sam upućen u događanja. Žao mi je što nije postojala bolja koordinacija između Grada i Županije, pogotovo prilikom medijskih istupa. Županija ima osjetljivu situaciju s obzirom na to da traje sudski postupak i ne smije pozivati na nikakve radnje kojima bi eventualno ugrozila svoju poziciju u tom procesu. A s druge strane, činjenica je kako je prostor zapušten i kako Grad to sebi ne može dopustiti. Trebalo je pronaći način, i Grad ga je našao i održava prostor.

„U kampanji sam bio svoj, odlučio sam da se neću pretvarati i da ću biti ono što jesam. Rekao sam sebi – ako me ljudi prihvate ovakvog kakav jesam, tada ću i uspjeti, no ako me ne prihvate, znat ću kako nisam taj, kako to nije za mene. Trudit ću se i dalje ostati isti i svoj“

Blaž Pezo

„Najveći broj ljudi

živi od turizma, no postavlja se pitanje treba li turizmu sve podrediti, kako on utječe na našu kvalitetu života i od kojih još gospodarskih grana ovaj kraj može živjeti. U tom kontekstu nisam zagovornik nekih velikih porasta“

Zašto to nije komunicirano od početka?

HDZ ima vertikalu na razini Grad-Županija.

-Mislim kako nije tu bilo nekog posebnog razilaženja, nego je samo prethodno trebalo sjesti i porazgovarati. Stvar je operativna, pragmatična i bilo je jasno kako svi od početka rade ono što mogu, s tim da Županija ne smije vući poteze zbog procesa koji traje, a Grad je imao više slobode pa je pronašao način kako urediti i očistiti prostor.

Čini se kako su se razilaženja dogodila oko brze ceste do aerodroma. Sigurno ste za brzu cestu, no kakvo vam je mišljenje o trasi, pogotovo onom spornom dijelu?

-Brza cesta Dubrovnik- Zračna luka je nešto što je odavno trebalo realizirati. Vraćajući se u prošlost, možemo vidjeti koje su politike taj projekt stavljale među prioritete, a koje nisu. Ta cesta nam je neosporno potrebna, to je činjenica koje smo svi svjesni. Potrebno je što prije definirati trasu. Dio trase koji ide kroz Konavle je usuglašen, dio koji ide kroz Župu treba riješiti, a tu je i dio koji prolazi kroz Rijeku dubrovačku i koji je izazvao najviše polemike. Osobno nisam bio sretan predloženom trasom ceste kroz Rijeku dubrovačku, mislim kako ima i drugih tehničkih rješenja. Treba uzeti u obzir kako nam do Pobrežja dolazi autocesta, tako da ćemo morati biti spremni i razmisliti o rješenjima za promet koji će dolaziti iz tog područja.

Imate li neku ideju kako to riješiti?

-U tome će puno pomoći Park’n’Ride sustav koji Grad razvija na Pobrežju i za koji je dobio sredstva. Uz taj projekt neće biti bojazni po pitanju prometa koji dolazi s autoceste. Brže će naši gosti dolaziti pred sama vrata grada i imati mjesto gdje će se promet prvo kanalizirati, pa tek onda kontrolirano puštati u sami grad.

Marko Giljača, koji je također bio kandidat za župana, upozoravao je kako su zaustavljeni radovi na projektu izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju.

-Taj projekt nema alternativu, s time se slagao i sam Giljača. Petrov je bulaznio kako će on to zaustaviti, tu se vidjelo koliko ne razumije kako funkcioniraju projekti, njihove faze i samo financiranje. Tu se sam razotkrio. To je jedan prevažan projekt, po meni najvažniji u našoj Županiji. Uostalom, nitko od političkih suparnika nije ponudio neku alternativu, samo su otežavali realizaciju ovog projekta. Dobroslavić je cijelo vrijeme napominjao

kako ovaj projekt treba realizirati, pogotovo ako uzmemo u obzir kako mjesta po kojima se odlaže otpad po cijeloj županiji ne samo da nisu adekvatna, nego stoljećima zaostaju za ovim Centrom. Cijeli taj sustav upravljanja otpadom u našoj županiji mora zaživjeti, nije Lučino razdolje zamišljeno kao mjesto gdje će se odvoziti i odlagati baš sve.

Ali što se događa? Giljača je kazao kako projekt kasni zbog rješenja o izvlaštenju. Također kandidatkinja za županicu na ovim izborima, Terezina Orlić, kaže kako ne kasni zbog toga nego nekih drugih razloga.

-Najviše što zamjeram Giljači je pokušaj likovanja na činjenici kako je projekt zaustavljen jer nije napravljeno neko izvlaštenje. Taj proces ide svojim tijekom i on na nijedan način neće zaustaviti realizaciju projekta. Likovati oko toga da se Centar neće nastaviti raditi je suludo, on nam je potreban kako bismo sva ostala odlagališta mogli zatvoriti. Kašnjenja se uvijek događaju kod ovako velikih i vrijednih projekata. Novac je dobiven iz EU fondova, Europa ne daje novac za projekte koji se počivaju na kvaliteti, modernoj tehnologiji i standardima. I projekt Polačišta su naši politički suparnici pokušavali koristiti na isti način, ali u ovoj priči je važno znati kako se ti projekti financiraju javnim novcem. Mi ga štitimo i to je naša pozicija. Nećemo se dati manipulacijama niti ćemo pristati na ‘ucjene’.

Još uvijek ste čelnik Lučke uprave Dubrovnik i kao takav imate iskustvo po pitanju glavne grane od koje živi većina županije. Kakva su vam promišljanja o turizmu? -Imamo dobru suradnju s Gradom. Postao sam ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik dva mjeseca prije nego što je Mato Franković došao na gradonačelničku funkciju, suočili smo se s brojnim problemima i krenuli raditi na njihovom rješavanju. Jedno od glavnih pitanja je bila distribucija putnika iz Luke prema povijesnoj jezgri. Krenuli smo sa sastancima svih uključenih službi, s policijom, pomorskom policijom, Sanitatom, Turističkom zajednicom, prometnim redarima… Tad smo se svi zajedno uključili u promišljanje kako riješiti postojeće probleme. Najveći je bio taj što je boravak tih gostiju u Dubrovniku bio veoma kratak, dakle u roku od tri, četiri sata je trebalo organizirati njihov odlazak na Pile i povratak s Pila u Luku. Shvatili smo kako takav tretman Dubrovnik nije zaslužio pa smo odradili i razgovore s kruzerskim kompanijama te inzistirali na tome da boravak kruze -

ra mora biti dulji. Uostalom, ni sami gosti na onakav način nisu mogli imati potpuni doživljaj grada. Kroz dvije ili tri godine smo se izborili za to da kruzeri u našem gradu moraju minimalno boraviti osam sati. Posljednjih godina je preko 90 posto brodova koji su došli boravilo u Gradu 12 sati i više, što je ogroman napredak. Također, limite dolaska gostiju smo s osam tisuća smanjili na četiri tisuće u jednom danu. Produljili smo i sezonu, odlučili smo od 15. lipnja do 15. rujna rezervirati termine onima koji su se prvi javili, a dalje nismo natrpavali raspored. Nudili smo alternativne termine u pred i posezoni, u tome smo uspjeli. Sad, kroz šest mjeseci imamo 50-ak kruzera mjesečno, što je manje od dva kruzera dnevno u prosjeku, mada ne volim govoriti o broju kruzera nego bi trebalo govoriti o broju putnika. Može se dogoditi da jedan dan uplove tri kruzera od po tisuću putnika, što je i dalje manje nego kada uplovi jedan od 3 800.

Treba li nam više turista od ovoga broja? -O tome treba razmišljati u kontekstu infrastrukture koja je ograničena. Puno je stvari koje bi trebale pratiti takav razvoj – ceste, voda, struja, kanalizacija, pa čak i radna snaga. Najveći broj ljudi živi od turizma, no postavlja se pitanje treba li turizmu sve podrediti, kako on utječe na našu kvalitetu života i od kojih još gospodarskih grana ovaj kraj može živjeti. U tom kontekstu nisam zagovornik nekih velikih porasta. Mislim kako

su brojke dobre, ali i kako bi svakodnevnim promišljanjima i ulaganjem u infrastrukturu trebalo raditi na kvaliteti destinacije i činiti naš turizam održivim.

Dotakli ste se tog pitanja turizma kao monokulture. Od čega naš kraj još može živjeti?

- To je poljoprivreda i treba ulagati u malo, privatno poduzetništvo. Županija je dosad davala potpore različitim OPG -ovima, uzgajivačima mandarina, vinarima, vinogradarima, maslinarima, školjkarima… To treba i nastaviti, povlačiti EU sredstva, što više ljudi uključiti u cijelu priču. Jedino na takav način možemo podići kvalitetu života u našoj županiji i motivirati ljude da ostaju na svojoj zemlji.

Vratimo se još malo na rezultate izbora. HDZ je ostvario najbolje rezultate u županiji, Metković je dobio u prvom krugu, vratio je Korčulu… No, izgubio je Župu dubrovačku.

-Bez obzira na sve izborne pobjede, Župa nas ipak boli. Činjenica je kako je HDZ u kontinuitetu pobjeđivao u Župi, još od osamostaljenja i osnivanja općine. Kako je do toga došlo je nešto što ćemo analizirati i o čemu ćemo razgovarati u narednim tjednima. Mislim kako je problem nastao unutar te stranačke organizacije, a onda je kulminirala ‘na vanka’. Kad imate zajedništvo i slogu, onda se to osjeti. Isto je i u obrnutom slučaju – ne možete četiri godine biti nesložni pa onda zadnjih

Slavlje u izbornom stožeru

„Vjerujem kako

ćemo najesen raspisati unutarstranačke izbore. Naravno kako se najprije preispituje stranačko vodstvo u općinama u kojima niste ostvarili željeni rezultat. Svaka općinska odnosno gradska organizacija

će samostalno odlučivati o tome“

mjesec dana pred izbore glumiti slogu. Ljudi to prepoznaju. HDZ treba zbiti svoje redove i riješiti unutarstranačke odnose, da bi našim sugrađanima mogli ponuditi nešto više.

Slijede unutarstranački izbori, a vi ste predsjednik županijskog HDZ-a. Hoćete li pozvati koga na odgovornost?

-Izbori su završeni, a statutom naše stranke je propisano da se vodstvo na lokalnoj razini bira nakon lokalnih izbora, a na nacionalnoj nakon nacionalnih izbora. Izborni rezultat vam govori jeste li uspjeli ili ne. S rezultatom dolazite pred stranačke kolege. Svaka organizacija je samostalna, bilo županijska, gradska ili općinska, donositi odluke želi li ići s istim ljudima ili želi promjene. Vjerujem kako ćemo najesen raspisati unutarstranačke izbore. Naravno kako se najprije preispituje stranačko vodstvo u općinama u kojima niste ostvarili željeni rezultat. Svaka općinska odnosno gradska organizacija će samostalno odlučivati o tome.

U kakvim ste odnosima s gradonačelnikom Matom Frankovićem?

-Rekao bih vrlo dobrim samo zato kako bih ostavio prostora da budu još bolji.

A Dubravkom Šuicom? Imali ste povijest zategnutih odnosa, doduše prije 12, 13 godina…

-Davno je to bilo. Šuica je svoju karijeru gradila dalje, prema Zagrebu i Bruxellesu, a ja sam ostao tu, na županijskoj razini. Mislim kako svatko u svom dijelu posla doprinosi stranci na svoj način.

Kakvi ste danas?

-Korektni.

Djelujete prilično opuštena osoba. Kako biste se opisali sebe privatno?

-Ako sam ovakav u službenim prilikama, zamislite kakav sam privatno. (smijeh) Znači, još sam opušteniji.

Živite u Mokošici, družite se tamo, igrate utakmice, poznajete stanovnike, bili ste i predsjednik gradskog kotara. Što bi u Mokošici moglo bolje?

-Bio sam predsjednik kotara 16 godina, istodobno i oporba svim gradskim vlastima, bio to HNS ili HDZ . Kroz svo to vrijeme sam branio boje Mokošice. Izazov je svakako promet u mirovanju, pa ljudi u nedostatku parkirnih mjesta, parkiraju na ulicama. Dok ne omogućite dovoljan broj parkirnih mjesta, nema smisla takvo ponašanje kažnjavati. Zemlje nema, skupa je, nema ni puno javnih površina, a za izgraditi jedan veliki javni parking, potreban je i veliki novac. U Frankovićevom mandatu je izgrađeno nekoliko novih parkirališta, ali koliko god vi novih parkirnih mjesta izgradite, toliko više automobila ima. Problem je i što tijekom ljetnih mjeseci dosta vozila koja nisu iz Mokošice i Uber vozila parkira na ulicama u Mokošici, nisam siguran kako to iskontrolirati, no postojali su neki prijedlozi… S druge strane, mnogi nas nazivaju ‘spavaonicom’, no u posljednjih nekoliko godina pokrenuti su brojni projekti. Uredili smo Opskrbni centar koji se od rata nije uređivao. Radi se nova crkva, ide nadogradnja škole, novi vrtić, cesta Tamarić… Od početka svog političkog djelovanja sam govorio koliko nam je ona potrebna. U Mokošicu se ulaže, radi se, ali koliko god se radi, mislim da nikada neće biti dovoljno. Neki govore i o potrebama velikih marketa, ali tu privatni sektor treba naći svoj interes. Bilo je govora i kako bi Agrokor mogao doći i realizirati jedan takav projekt, no zbog problema u toj firmi on se nikada nije dogodio. Nadam se da će netko drugi naći tu svoj interes i realizirati projekt.

Volite zaigrati nogomet u Mokošici. Što inače radite kad ništa ne radite?

-Nemam ja to vrijeme kad ništa ne radim, uvijek nešto radim. To su moji društveni angažmani kroz koje sam i društveno koristan. Nogomet mi ne dođe kao tjelesna aktivnost, više kao odmor za psihu i dušu. A tjelesno me zna slomiti jer nisam toliko redovan, možda jednom u dva tjedna, ako i toliko. (smijeh). Ali mi je to opuštanje od politike.

PONEDJELJAK, 9.6. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

UTORAK, 10.6. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

SRIJEDA, 11.6. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

ČETVRTAK, 12.6. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

PETAK, 13.6. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 14.6. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

NEDJELJA, 15.6. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

‘Najljepša plaža na Mediteranu’ povećava kvalitetu života lokalnom stanovništvu

Projekt uređenja plaže Žnjan u Splitu je sjajan, eto ideje za Uvalu Lapad

Plaža Žnjan bit će spremna za ovo ljeto, a sa svojim će sadržajima jako povećati kvalitetu života stanovnicima Splita

Prekrasni košarkaški tereni

Uskoro će biti gotov projekt uređenja plaže Žnjan u Splitu, pa bi posjetitelji već ovo ljeto trebali uživati u ‘najljepšoj plaži na Mediteranu’, kako su joj već počeli tepati mediji. Sedma sila često pretjeruje, pogotovo u digitalnom dobu, ali što se tiče Žnjana, epiteti su opravdani. No, nije estetika najbitnija u čitavoj priči, nego namjena same plaže, ona će služiti prvenstveno građanina Splita, a tek potom turistima. Često smo svjedoci kako su najljepše hrvatske plaže maksimalno iskomercijalizirane – ili su dane u koncesiju hotelima, ili ugostiteljima, ili za nautički turizam. E pa vizija Žnjana nije išla u tom smje -

Odbojka na pijesku i mnogi drugi sportovi bit će besplatni za građane

ru i taj model mogao bi biti putokaz i drugim gradovima kako iskoristiti plaže za povećanje kvalitete života lokalnom stanovništvu. Primjerice, nešto slično bi se moglo napraviti u Uvali Lapad.

Ivica Puljak, bivši gradonačelnik Splita, u razgovoru za Dubrovački dnevnik objasnio je projekt uređenja plaže Žnjan koji je uspio izgurati prije odlaska s funkcije.

-Još od kraja prošlog stoljeća postoje razne ideje kako urediti taj prostor. Žnjan je nastao na način da se taj plato nasuo kada su se gradili obližnji dijelovi Splita pa se materijal tamo odvozio. Potom se prvo uređenje

Piše Maro Marušić foto Zvonimir Barišin/ PIXSELL

„Imamo terene za košarku, rukomet i mali nogomet. Tu su i tri teniska terena, kao i tereni za odbojku na pijesku, cageball, teretana na otvorenom, stolni tenis, nekoliko dječjih igrališta, skate park, boćališta, dvije skakaonice, napuhanci za djecu. Tu su i šetališta te biciklističke staze, kao i kulturni amfiteatar. Bit će i turistička ambulanta, kao i ronilački klub te klub za jedrenje. Naravno, tuševi, kabine za presvlačenje, lockeri, četiri velike nadstrešnice za hlad tijekom vrućih dana. Svi će sportski tereni biti besplatni za građane osim tenisa“, govori Ivica Puljak

dogodilo tijekom posjeta pape Ivana Pavla II kada se Žnjan dodatno nasuo i tada su se formirale plaže. Iza toga je dugo vremena na Žnjanu bio nered pa se negdje prije petnaestak godina ponovno pojavila inicijativa da se područje sredi – govori Puljak te dodaje kako su vlasti prije njega započele proces dokumentacije.

PROJEKT VRIJEDAN 46

MILIJUNA EURA

-Kada sam došao, bilo je već u pristojnoj fazi, ali ni blizu gotovo. Mene su ozbiljni ljudi iz struke nagovarali da odustanem od cijele ideje, jer je prekomplicirana i da se nikad neće napraviti, jer tko zna što će se naći kada se zakopa ispod. Međutim, nisam želio odustati, nego smo pronašli način kako ćemo financirati i evo smo došli skoro do samog kraja. Od raspisivanja natječaja do same gradnje prošlo je manje od tri godine –ponosan je Puljak.

Pitamo ga za ukupnu vrijednost projekta i način na koji se financirao.

-Prvo se govorilo kako bi trebali podignuti komercijalni kredit, no shvatili smo kako postoje i povoljniji načini financiranja. Čitav projekt nas je koštao oko 46 milijuna eura, a financiran je s tri strane. Prvi u iznosu od 10 milijuna eura je iz proračuna Grada Splita. Iznos od 14 milijuna eura bespovratnih sredstava

dobili smo iz EU fondova, jer je riječ o javnim sadržajima. Ostatak od 22 milijuna eura namaknut je kreditom iz Europske investicijske banke. To je najpovoljniji kredit koji se uopće može dobiti na tržištu, jer je riječ o javnoj banci. Taj kredit će se vraćati od najma ugostiteljima, te preko parkinga. Na Žnjanu će sveukupno biti jedanaest ugostiteljskih objekata, koji će godišnje plaćati najam u vrijednosti od skoro tri milijuna eura. Njih deset smo dali u komercijalni najam na deset godina, a jedan ćemo ostaviti na upravljanje firmi u stopostotnom vlasništvu Splita. Ugostitelji su prošli licitaciju i moram reći da smo vrlo zadovoljni postignutim cijenama najma što je i logično, jer je riječ o super atraktivnoj lokaciji. Također, bit će sveukupno tisuću parkirnih mjesta, pola u zatvorenom, pola na otvorenom, a građani Splita će imati povoljnije uvjete za parkiranje od turista – objašnjava Puljak.

Ono što posebno ističe je hortikulturalno uređenje. Bit će, kako kaže, 40 tisuća metara kvadratnih novog zelenila.

-Nakon Marjana, bit će po površini zelenila druga lokacija u cijelom Splitu. Zasadili smo 800 stabala i 13 tisuća grmova – rekao je bivši gradonačelnik.

Žnjan se neće isticati samo po zelenilu, nego i po sportsko-rekreacijskim sadržajima.

Split uskoro dobiva

jednu od najljepših

plaža na Mediteranu

-Imamo terene za košarku, rukomet i mali nogomet. Tu su i tri teniska terena, kao i tereni za odbojku na pijesku, cageball, teretana na otvorenom, stolni tenis, nekoliko dječjih igrališta, skate park, boćališta, dvije skakaonice, napuhanci za djecu. Također, i šetališta, te biciklističke staze, kao i kulturni amfiteatar. Bit će i turistička ambulanta, kao i ronilački klub, te klub za jedrenje. Naravno, tuševi, kabine za presvlačenje, lockeri, četiri velike nadstrešnice za hlad tijekom vrućih dana. Svi će sportski tereni biti besplatni za građane osim tenisa. Čak i kulturne manifestacije u amfiteatru će biti besplatne, a nadamo se da će se i izvan sezone tamo održavati događanja – govori Puljak.

LEŽALJKE I SUNCOBRANI NEĆE BITI

PO CIJELOJ PLAŽI

Rekosmo, jako zanimljiv model, gdje se plaža ne daje u koncesiju klasičnom koncesionaru koji potom upravlja cijelim područjem, nego se isključivo u najam daju prostori za ugostiteljsku djelatnost. Čak će i ležaljkama te suncobranima upravljati gradska firma, a ne privatni koncesionar.

-Tako će se smanjiti nered na plaži, kada često stoje prazne ležaljke i zauzimaju mjesta građanima što je čest slučaj svuda po Jadranu. Ležaljke i suncobrani bit će unutar određene zone, a ne po cijeloj plaži, a i cijene će biti povoljne za građanstvo – najavljuje Puljak.

-Ovo se sve radilo za građane. Naravno, i turisti su dobrodošli, ali prije svega je riječ o javnim sadržajima koji povećavaju kvalitetu živo-

ta domaćem stanovništvu – zaključio je bivši gradonačelnik Splita kojemu ovaj sjajan projekt ipak nije pomogao u pobjedi na lokalnim izborima.

Upravo bi nam ovo mogla biti misao vodilja i kod nekih dubrovačkih plaža. Svakako, mjesto gdje bi se slična stvar, jasno u manjim gabaritima, mogla napraviti je Uvala Lapad. I tamo bi se mogao postaviti teren za odbojku na pijesku, nogomet, košarku, stolni tenis, zašto ne i teniski teren poput onog prekrasnog na Splendidu, dječja igrališta i sve ostale krasote kakve su se našle na plaži u Žnjanu. Postaviti također i vaterpolski teren gdje bi se mogle održavati utakmice Divlje lige. Teretana na otvorenom, ali i jacuzziji, vanjski bazen te saune koje bi mogle raditi cijelu zimu, s obzirom na to da je Uvala Lapad okrenuta zapadno, pa ima sunca i tijekom zimskim mjeseci. Tim bi wellnessom na otvorenom upravljala gradska firma, baš kao i ležaljkama, te suncobranima tijekom ljeta.

Privatnicima bi se, baš kao u Splitu, dali u najam isključivo prostori za ugostiteljsku djelatnost, ali ništa na samoj plaži. Plažom i svim aktivnostima na njoj bi upravljala firma u gradskom vlasništvu. Zašto ne i napraviti garažu gdje bi se također mogao naplaćivati parking?

Plaža u Uvali Lapad bi jako mogla podignuti kvalitetu života domaćem stanovništvu ne samo ljeti, nego posebno tijekom zimskih mjeseci. Zar sada nije pravo vrijeme za razmišljanje u tom smjeru kada se spomenuta plaža nalazi u statusu quo?

Svakako, mjesto gdje bi se slična stvar, jasno u manjim gabaritima, mogla napraviti je Uvala Lapad. I tamo bi se mogao postaviti teren za odbojku na pijesku, nogomet, košarku, stolni tenis, zašto ne i teniski teren poput onog prekrasnog na Splendidu, dječja igrališta i sve ostale krasote kakve su se našle na plaži u Žnjanu. Postaviti također i vaterpolski teren gdje bi se mogle održavati utakmice Divlje lige. Teretana na otvorenom, ali i jacuzziji, vanjski bazen te saune koje bi mogle raditi cijelu zimu

Jedino što će se naplaćivati su tri teniska terena

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

Izborni adrenalin

Na prošlotjednoj konferenciji za medije, glavni državni odvjetnik je govorio o svojim uspjesima u prvoj godini mandata. Umjesto da iskažu zahvalnost i čestitaju mu, novinari navalili s pitanjima o tijeku istrage, a osobito o ne-temi tko je A.P. iz slavnih poruka koje su izmjenjivale tadašnja ministrica Žalac i Josipa Pleslić (bivša Rimac). Rekao je da to ne može otkriti. Zaklela se zemlja Raju, da se tajne ne odaju. Nije pomogla ni svima znana enciklika šefice Žalac, koja je unutar svoga ministarstva svima govorila da su dva Boga, jedan na nebu, a drugi je na zemlji. Taj drugi zove se Andrej Plenković. A to možda i navodi Hrvate na ludu pretpostavku da iza svega stoji veličanstveni A. P. Pa naveliko komentiraju je li došlo vrijeme da ga se on pospremi negdje - na sigurno.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron i supruga mu Brigitte, bili su u službenom posjetu Vijetnamu. Nakon slijetanja, kad su se otvarala vrata aviona, kamere su snimile prepirku između bračnog para Macron. U jednom trenutku, ruka gospođe Macron odguruje muževo muževno lice. On u momentu shvaća da su vrata aviona otvorena i da ih kamere snimaju. Nevoljko se nasmiješio i mahnuo okupljenima. Kako bi rekla bivša ministrica Nada Murganić: to vam je tako u braku! Žena vjerojatno ima svoje razloge. A ženske udruge ne kažu ni to; mudro šute i ne osuđuju očito nasilje nad muškarcem. Jer ako mu je danas prilijepila prdeljusku, sutra ga možda zamlati šakom po zubima. Nekima je to signal da se prva ruka Francuske sprema zamijenit muža novijim modelom. Uz to je još i francuski stručnjak za čitanje s usana ustvrdio da je 25 godina starija supruga francuskog predsjednika, na ponuđenu joj ruku rekla: kloni me se, gubitniče! A fatalna ljubav predsjednika i francuske prve dame, datira još od poznanstva u katoličkoj školi Le Providence, (dalekovidnost). Tamo je 39-godišnjakinja profesorica Brigitte malome 15-godišnjaku, uz teoretski nauk, usadila i prva praktična umijeća ljubavi. Roditelji su u početku mislili da njihov sinčić izlazi s Brigitti-

nom kćeri, ali kad su saznali da ima osjećajčiće prema profesorici, poslali su ga u internat. Ali eto, mlađahni Emmanuel nije bio poslušan sin!

Tijekom govora na akademiji povodom Dana hrvatske vojske, predsjednik Milanović je izrazio nezadovoljstvo novim optužnicama iz BiH, a protiv hrvatskih zapovjednika. Govorio je malo o povijesnim činjenicama, a onda ‘umivenim’ riječima o zadahu optužnica, koje desetljećima nakon rata, dolaze iz susjednih zemalja, posebno iz političkih sudišta BiH. Isti dan mu je odgovorio ministar obrane BiH Zukan Helez. Njega jako pogađaju laži i manipulacije o povijesnim činjenicama koje iznosi Milanović. A naš predsjednik, znatno umjereniji nego ikad prije, ministru nije spomenuo ni pola povijesnih činjenica. Pa tako ni vojnu pomoć Bošnjacima tijekom srpskih napada, ni pola milijuna izbjeglica koje je Hrvatska zbrinula i hranila, a ranjenike po bolnicama liječila.

Ministar vjerojatno ne zna što je bilo i muče ga krive brige. Kako ono kažu: Bosno moja, pređi na drugoga. Ili tako nekako?!

Ni najveći poznavatelji brodova nisu dosad čuli za gradnju jedinstvenoga Muzeja dubrovačkih brodskih dnevnika. Sve dok ovih dana nije potvrđena optužnica Županijskog suda u Zagrebu protiv ‘muzealaca’ koji se terete za subvencijsku prevaru u iznosu od 634 tisuće eura, dobivenu od Hrvatske agencije za malo gospodarstvo (HAMAG), što je služilo ko jamstvo za ishođenje milijunskog kredita kod Kreditne Banke.

Neki misle da je HAMAG još jedna besmislena državna agencija, koja ima uglavnom neometan pristup javnoj kasi, a glavna je uzdanica najboljih ‘kontroverznih poduzetnika’. Oni uz pomoć svojih jataka tamo zaposlenih, prelijevanju javna sredstava u svoje i njihove džepove. Slično kako su nekad prije pripomagali da se pare iz INA-e sliju na račun nečije mame, ili krađa plina u JANAF-u za jedan cent, što je usrećilo čak tri direktora te tvrtke. Doduše, takvi su ‘modeli’ uvede-

ni davno još prije 35 godina, počevši od devedesetih, povijesnim otkupom čuvene vile u zagrebačkoj Nazorovoj, a onda i Domovinom d.d., pa Netelom, Kaptol-bankom i drugim znanim i neznanim ‘junacima’ povijesne HR-privatizacije. Zainteresirani su, uz članstvo u omiljenoj stranci, trebali još samo pokazati zahvalnost u vidu polovine plijena.

HDZ je najveći dobitnik izbora na kojima su glasačke kutije ostale zamalo prazne, jer je izašla samo trećina birača, a negdje i manje. Nisu ljudi mogli izać’ jer je dan izbora, sasvim slučajno, pao baš preko Dana državnosti i produljenog sunčanog vikenda. A poznato je da mladi, (na kojima svijet ostaje), vole slavit praznike putujući, pa su tako s puno povjerenja, cijeli teret izbora za svoju budućnost, ostavili starcima i ostaloj sirotinji. A za reć pravo, izbori su mladima pomalo i dosadni. Da se radi o nogometu, pa da ih namame narodnjacima ili domoljubnom glazbom, došli bi u milijunima, koliko god to koštalo.

A ovako sudionici izbora, doduše na plaćaju kotizaciju, ko recimo trkači polumaratona, ali zato na biračkim mjestima nema ni traga adrenalinu. Dobiješ tek komornu tišinu i prodorne poglede članova izbornog povjerenstva i promatrača, koji jednako sumnjičavo motre jedni druge, ko i malobrojne birače.

A opet za utjehu kažu kako je izlaznost na izbore slaba u većini zemalja gdje se jako dobro živi.

U Hrvatskoj očito, mnogi jako dobro žive. Osobito oni koji vjeruju staroj izreci; ‘ko pljačka, zlo ne misli. Ili tako nekako?!

SEZONA OMILJENOG VOĆA U PUNOM JEKU

Stonske jagode slatke su ko cukar , ali sve je manje onih koji ih žele uzgajati

Posjetili smo obitelj Marlais koja se bavi uzgojem

jagoda. Ova vrijedna obitelj i dalje ustraje, čeljad obožava njihove slatke jagode, no proizvođača je sve manje

Proljeće je i već uveliko traje sezona slatkih i mirisnih jagoda. Ljubitelji tih plodova ističu da je ove godine ponuda malo kasnila zbog neuobičajeno hladnog svibnja, ali su zbog sve više sunca i topline jagode sve ukusnije i sad svi uživaju u proljetnom izobilju. Savjetovali su nas - svi koji vole onaj prepoznatljivi ukus i miris, iako su tamo jeftinije, nek’ jagode ne kupuju u trgovačkim centrima, nego nek’ se zaputite se u Ston, gdje rastu na otvorenom i tamo ih kupite izravno od uzgajivača. Ili ih naručite! A kako dobar savjet treba poslušati, uputili smo se na Pelješac i razgovarali s Fani Marlais, predstavnicom jedne od samo dvije stonske obitelji koje još uvijek uzgajaju nadaleko poznate i cijenjene jagode. Zatekli smo je u Stonskom polju, sagnutu nad nasadima jagoda, dok bere i čisti korov oko plodova. “Ove godine urod nije baš zadovoljavajući! Umanjili su ga vremenski uvjeti, prvo je bilo dosta prekale i prvi cvijet je odnio led. Izvući će se nešto, ali je urod daleko od rekordnog. Iako se svake godine sve više ulaže, urod je uvijek upitan. Svi nas vide jedino kad beremo, a ne znaju za velika ulaganja u sadnice, u

sustav navodnjavanja ‘kap na kap’, nabavku folije… Sve se plaća i nužan je dosta veliki ulog. Mučimo se, radimo se i bit će nešto, ali je sve to na otvorenom polju slično kao rulet! Istina, zaradi se, nisam rekla da se ne zaradi, ali nije to neka ogromna zarada jer je uvijek upitna. Nije to neka velika zarada, posebno ako je angažirano više ljudi koje valja pošteno platiti. Jako je važno i to da sami, odnosno s članovima obitelji odradite što je moguće više. Mislim da je to u svemu najvažnije”, govori Fani dok joj široki obod šešira zaklanja preplanulo lice.

MNOGO POSLA OKO JAGODA

Na upit koliko je trenutačno u Stonu uzgajivača, uz duboki uzdrah odgovara kako je prije pet, šest godina bilo pet obitelji koje su uzgajale jagode. No, to se promijenilo.

-Mnogi su postupno odustajali iako plasman nikad nije bio problem. Jer, rastu vanka, a ne u plasteniku, prepoznatljive su kvalitete i slatke od sunca, čistog zraka i dovoljno vode. Ne možemo proizvesti koliko ih možemo prodati. Ali, sad su ostale samo

Piše Ahmet Kalajdžić

Foto Ahmet Kalajdžić

Fani Marlais u Stonskom polju

Nije lako cijeli dan biti pognut

U Dubrovniku domaći imaju simboličan popust u ugostiteljskim objektima, no u Lisabonu postoje dvostruke cijene, točnije rečeno dvostruki meniji. Tako u nekim restoranima poput onih u povijesnoj četvrti Baixa turisti plaćaju 15 eura za jednostavan obrok, dok domaći plaćaju glavno jelo, desert i kavu 9,90 eura.

dvije obitelji: Žile i Marlais. Ostali su odustali jer ih mnogi mladi ne žele uzgajati i oko njih naporno raditi. Pogledajte i sami: jutro je, a sunce je već upeklo, beremo do podne, najkasnije do ure, jer nije baš lako brati u pognutom položaju duže vremena. Mislim da je to zaista dosta težak posao kao, općenito, sama poljoprivreda. Mladih nema i upitna je budućnost. Ono jest, svi će nešto malo pomoći ako treba, ali da će se netko bazirati baš na poljoprivredu, to je jako neizvjesno i stoga je situacija loša”, govori naša sugovornica.

I njezina kći Nikolina je u polju s majkom i ostalim beračima, a jednako kao majka kaže kako je stonska jagoda kvalitetna stoga što nije iz plastenika nego raste pod suncem, na otvorenom. “I ja ih najviše pojedem dok ih berem ovako lijepe. Doma ih i ne donosimo, a na kvalitetu možda utječe i salinitet u zraku. Mislim da je mladih uzgajivača jagoda sve manje zato što većina mladih vjeruje da je novac lakše zaraditi na neki drugi, fizički lakši način. Nikome se ne da u polje, ovdje nije lako raditi te se, uglavnom zbog lakše zarade, mnogi okreću turizmu: idu u ugostitelje ili afitavaju, a mnogi idu i vani raditi. Tako nam turizam s jedne strane pomaže, a zapravo u mnogo čemu i odmaže”, govori Nikolina, a majka se nadovezuje – svi se žele lakše zaraditi novac.

“Obitelji su sve manje i sve je manje domaćih ljudi.

Imam četvero djece, ali se nitko neće baviti s ovim! Jagode, dinje, pipune, tikvice, komplet verduru nosim na Korčulu, gdje sam banak naslijedila od svekra i svekrve. Iako ih još ima, kupaca na placi je znatno manje nego prije samo deset godina. Dosta su tome krivi trgovački centri. Mi i nismo baš skupi, ali je mnogima lakše doći u centar, tu sve kupiti i još popit kavu. Sam Bog zna hoće li tko od moje djece raditi na zemlji, ali zasad to nitko ne želi raditi. Jer, kad radite za te centre i velike otkupljivače, oni robu uzimaju za jako male novce, a zarade koliko i vi koji ste sve uložili i odradili! I zašto biste riskirali? I placa izumire, u Stonu je više i nemamo! Prije nekoliko godina je i Nikolina prodavala na placi u Stonu uz još 5-6 štandova. Sad tamo nema nikoga! Ovaj je kraj živnuo s Pelješkim mostom, ali nema ljudi ni ponude – govori nam, a Nikolina dodaje: ljudi koji su prije dolazili na placu sad su ostarjeli, a mlađi ih nisu naslijedili, pa sad u samom Stonu u ponudi više nema domaćih dinja, pomadora, tikvica…

MLADIH JE SVE MANJE

Stoga mnogi imaju broj Faninog mobitela, nazivaju je i znaju odgovor - ima ispred kuće, dođite i uberite! A Fani, sa sjetom u glasu govori kako je šteta što nam razvoj ide u nekom neželjenom smjeru. I poluglasno, kao da obećava samoj sebi, dodaje - mučit ćemo se koliko možemo.

-Žao mi je što Dubrovčani imaju sve manje stonskih jagoda: prije su proizvođači u Stonu zajedno imali 80 do 100 tisuća sadnica, a sad samo 20-25 tisuća, što nije ni trećina bivše proizvodnje! Jer, sad su se zaposlila djeca koja su prije s nama radila i pomagala. Imaju svoj posao i pomažu samo kad mogu doći u polje. A da zaposlim i platim ljude, uz ostale troškove, od ovog ne bih imala nikakve koristi! Sreća je da u Stonskom polju za napajanje koristimo vodu iz kanala, ali razina vode u kolovozu pada i tad je velika salinizacija. Za te prilike koristimo bušotinu iz koje crpimo vodu. Srećom, suprug je poljoprivredni tehničar, voli svoj posao i tu smo se “našli“. On određuje plodored sadnje verdure, a kad sam bila mlađa govorila sam da nema šanse da radim u polju. No, sad me raduje što sam u poljoprivredi i sretna sam zbog toga, a uz placu na Korčuli, u Dubrovnik robu vozim samo po narudžbi-zaključuje Fani Marlais.

Sve je manje stonskih uzgajivača

Mirisne i zanosno ukusne stonske jagode

Berba s pogledom na zvonik i stonske zidine

ŠPINE SU JOŠ UVIJEK SUHE, ALI...

STIŽE VODA U ZAMASLINU Cijevi su davno postavljene, a sad je stigla i uporabna dozvola

Mještani naselja pokraj Stona još uvijek nemaju vodu. Predugo čekaju, no konačno rješenje će otvoriti novu perspektivu ovog kraja

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

Gustijerne će i po dolasku vode ostati zlatna rezerva za cvijeće i povrće

Radovi na izgradnji vodoopskrbnog sustava Zamaslina dovršeni su, kao i tehnički pregledi. Ishođena je i uporabna dozvola, a potom slijedi puštanje sustava u rad, vijest je koja je obradovala stanovnike naselja kraj Stona. Ipak, mještani ne kriju skepsu jer su svi, još u listopadu 2022. godine, potpisali ugovore i platili dažbine za vodoopskrbu, ali su špine još suhe.

Dolazi ljeto i svi žele zaboraviti cisterne koje su, po rasporedu prijava, dovozile vodu i punile gustijerne. Ne žele više strepiti jesu li cisterne na gašenju požara ili će im voda ipak stići. Uz to, po svima zajamčenoj i, priznaju, nevelikoj cijeni, ne mogu kupiti vode koliko žele, jer je utvrđen limit kako bi se voda ekonomično trošila.

Tome se najviše protive žene jer, tvrde, ne mogu zalijevati cvijeće i povrće u đardinu. Sve to kvari idiličnu sliko o Zamaslini koja je po izgradnji Pelješkog mosta i pristupnih cesta ostala po strani prometnih gužvi i živi Mediteran kakav je nekad bio. To je ogroman poticaj razvoju i ostanku mladeži u selu gdje, kao i njihovi preci, u netaknutoj prirodi žive uz samo more i od mora. “Povratak

Raskrižje na ulazu u Zamaslinu

iz grada na ognjišta nemoguć je bez vode! Imamo više vina nego vode i to je potvrda pučke priče da u cipeli treba imati kamenčić da nas žulja i ne dozvoli opuštanje, nego da potiče uvijek težiti boljem”, žale se, ćakulajući uz vino.

VODA I 21. STOLJEĆE

Općina Ston s 20 posto novca sufinancira projekt vodoopskrbe, a načelnik Vedran Antunica kaže da je Komisija za tehnički prijem vodovoda Zamaslinu posjetila početkom svibnja i više nema zapreka da voda stigne svima koji su platili priključke. “Očekujem kako će to uslijediti u najkraćem periodu, moguće i sredinom lipnja. Već je ishođena i građevinska dozvola, i samo čekamo nastavak radova od Zamasline do Zaton Dola. Postigli smo i načelne sporazume financiranja tog pravca, vodovod treba samo nastaviti ali smo, nažalost, u interregnumu nadležnosti uslužnih područja Vodovoda Dubrovnika i sustava NPKLM, u sastavu kojeg će biti Pelješac. Dio sustava NPKLM je i Žuljana gdje smo izgradili desetine kilometara dug cjevovod do Dančanja. Imo-

Limov kraj nedavno raskopanog šahta

vinskopravni odnosi za vodospremu i tlačnu mrežu se još rješavaju kao preduvjet distribucije iz vodospreme Dančanje za Ponikve i Zabrđe. Radimo i na projektu vodoopskrbe Brijeste. No, koliko se god uradi, malo je sve dok ima i jedna kuća bez vode! Žalosno je da o vodoopskrbi Stona pričamo u 21. stoljeću koja je stvarno trebala biti davno gotova. Naš je vodovod je spojen na lokalno izvor Studenac i prilično je dobar uz kapacitet od 6 litara u sekundi. Već imamo i građevinsku dozvolu za stonsko izvorište Oko s 15 l/sec. što je rješenje za Zamaslinu i Zaton Dole, a ako zatreba i šire. Tako ćemo imati vodovod dostatnog kapaciteta, a rok za Zaton Dole su iduće dvije godine. Cjelovito nije riješena ni kanalizacija, posebno Žuljane. Vjerujemo da će i to naselje biti uskoro spojeno i tako izbjeći zagađivanje mora, a uz postojeće mehaničko, u suvremeno doba već treba razmišljati i o biološkom pročišćavanju otpadnih voda”, izjavio je Antunica.

TKO JE ZAKAZAO?

Na izvođače radova je ljut i umirovljeni magi-

star marketinga Marko Limov koji se u Zamaslinu vratio iz Zagreba i još čeka vodu. “Godinama slušam ‘voda samo što nije došla’, a to su tvrdili i prije sedam mjeseci. Mnogi su krivi za kašnjenje, ali mislim da je ipak Općina ta koja je trebala ranije povesti računa da naselje od 60-70 ljudi pet kilometara od Stona dobije vodu, ali nažalost još ništa. Osobno vodu čekam već 15 godina, a rekli su mi godina, dvije, od toga. Nešto se napravi, ali kasni. I treba reći: zašto se taj posao dao Vodoprivredi Split koja je telefonom našla nekog tko priključivanja vode nikad prije nije radio, nego im je to bio prvi takav posao i stoga se sve odužilo? Tu je i nemar odgovornih iz Općine koja nije vodila dovoljno brigu niti sve koordinirala. Kao sve je već mjesecima gotovo, a radnici su prije dva dana kopali šaht jer je voda curila zbog šlampavo odrađenog posla. Hoćemo li ikad doznati tko je sve zakazao u lancu izvođenja radova, govori Limov. Skeptičan je i mještanin Željko Štrbinić koji kaže kako dugo čekaju obećanja. -Nikom ništa ne vjerujem dok voda ne po-

teče! Predugo govore da su sve cijevi spojene i da je gotovo, ali- nije! Kao sporne su uporabne dozvole, pa ovo-ono. I ne znam što je ‘igra’, a što stvarnost, niti za Splićane-izvođače, ali znam da su cijevi kopali i postavljali domaći ljudi, nevažno jesu li kooperanti. Sve se moglo davno završiti, a već dvije i po’ godine je ‘gotovo’. Što je bilo sporno, ne znam, ali se predugo nije vodilo računa i čekalo. Navodno je pred samo puštanje vode negdje pukla cijev pa je trebalo iznova kopati i sanirati je. No, kad voda poteče konačno ćemo imati veću sigurnost i moći planirati razvoj, pa i turizam. Jer, ništa bez vode i struje, oni nam daju životnu sigurnost!”, kaže Štrbinić.

Mare Kunica i sina Dario također kažuveć dugo tvrde da stiže voda, ali ne vjerujemo dok ne stigne!

“U rujnu će biti tri godine da smo sve platili, ali još čekamo. Žeđ ovisi o cisternama, ali iako voda nije skupa, ne možemo naručiti koliko trebamo i to je najveći problem. Strah me da ćemo još dugo za povrće i zalijevanje cvijeća koristiti vodu iz

stare gustijerne- govori Mare, a susjeda, umirovljenica Mara Danićić dodaje – za vodu u Zamaslini mogu samo reći kako je dobrodošla.

“Radujemo se da će se ispuniti želja svima koji se žele vratiti na stara ognjišta i ovdje živjeti. Zamaslinu treba oživjeti i razvijati, ali je to nemoguće bez vode, posebno turizam”, govori Mara.

Nešto više o tijeku događaja govori nam mještanin Vedran Kunica.

“Tehnički prijem je bio 5. svibnja, izvješća su pozitivna i svi su zadovoljni, ali je nedostajala ono protupožarnog inspektora. Potom je uslijedilo izdavanje uporabne dozvole, a onda kreće priključenje korisnika na vodomjer i vodovodnu mrežu”, kaže Kunica koji o procjeni da će voda u Zamaslini iz špina poteći sredinom lipnja, kaže kako ‘može to i brže jer se pravomoćna uporabna dozvola mogla izdati već koncem svibnja’.

“Nužno je bilo sve ubrzati jer se predugo čekalo, iako je bilo i prepreka koje nisu na teret Vodovoda. Dolazi sezona i tajming da poteče voda je idealan!”, zaključuje Kunica.

Mare Kunica

Pitoreskna panorama Zamasline

Mještani Zamasline već rade na razvoju turizma

Marko Limov

Mara Daničić

NAJTRAŽENIJI OBLIK TRENINGA

Body Balance centar u središtu pozornosti s novim HIT spravama

za vježbanje!

Prije mjesec dana Body Balance Centar je službeno u svoju ponudu uveo najtraženiji oblik treninga današnjice za žene – reformere

Iako su sprave tek od nedavno uvedene u ponudu, interes za treninzima nadmašio je sva očekivanja – sva mjesta na grupnim treninzima su trenutačno popunjena, čak i prije njihovog službenog početka!

Kako se kaže - “Dobra vijest putuje brže od svjetlosti”, a vijest o dolasku reformera u Body Balance centar proširila se među Dubrovkinjama munjevitom brzinom. Dodatno, još uvijek postoji lista čekanja za sve zainteresirane žene, a i muškarce koji žele isprobati ovu popularnu, ali i izrazito učinkovitu metodu vježbanja.

Što podrazumijeva vježbanje na reformerima?

Reformer je specijalizirana sprava koja se sastoji od klizne platforme, opruga za pružanje otpor kao i sustava remena te poluga. Razvijena je još početkom 20. stoljeća u svrhe prakticiranja pilatesa.

Reformer kao sprava dobiva toliko na važnosti zbog višenamjenskih mogućnosti da

kombinira snagu, jakost, fleksibilnost, stabilnost i ravnotežu kroz kontrolirane pokrete uz prilagodbu otpora.

Kakav pristup reformerima ima Body Balance centar?

U Body Balance centru ne nudi se samo pilates oblik vježbanja na reformerima, već se kombiniraju i ostali pristupi kako bi se osigurala maksimalna korist za svakog pojedinca.

Kineziolozi kažu kako treningu vole pristupiti smisleno i svrsishodno te stoga apliciraju znanje biomehanike i anatomije tijekom vođenja treninga.

Svaki trening neizostavno uključuje mobilnost, jakost, stabilnost i propriocepciju, dok se ostale motoričke vještine i elementi različitih oblika treninga (pilates, yoga, ples,…) pažljivo integriraju na svakom treningu raznovrsno. Tako se osigurava da niti jedan aspekt tjelesne pripremljenosti ne bude zanemaren, već se kroz ci -

Reformer kao sprava dobiva toliko na važnosti zbog višenamjenskih mogućnosti da kombinira snagu, jakost, fleksibilnost, stabilnost i ravnotežu kroz kontrolirane pokrete uz prilagodbu otpora.

U Body Balance

centru se nudi individualni, grupni trening (do pet osoba), trening u dvoje ili pak troje pod stručnim vodstvom kineziologa i/ili instruktora za reformer treninge.

ljano osmišljene kombinacije prilagođava svakoj skupini ili pojedincu uz prethodno planiranje treninga.

U Body Balance centru se nudi individualni, grupni trening (do pet osoba), trening u dvoje ili pak troje pod stručnim vodstvom kineziologa i/ili instruktora za reformer treninge.

Tko se može pridružiti treninzima na reformerima?

Treninzi nisu rezervirani samo za jednu populaciju ljudi (čitaj: žene) i, niti za samo jednu vrstu treninga (čitaj: pilates), već su

adekvatni i prilagodljivi za sve populacije; muškarce, žene, djecu, mlade te osobe u zlatnim godinama. Mogu se koristiti u svrhu terapijskog vježbanja, prakticiranja DNS metode, prevenciju i pripremu za sportaše, rehabilitaciju nakon ozljede i kao rekreativna aktivnost za poboljšanje jakosti, snage, stabilnosti, mobilnosti, fleksibilnosti i ravnoteže. Za više informacija o ovoj vrsti treninga ili za prijave, možete kontaktirati recepciju Body Balance centra na broj 095 4252 101 te putem elektroničke pošte na adresu bodybalance.du@gmail.com.

Što je točno sramota na istoku Grada?

Daj Bože da se hotel

Belvedere nikad ne obnovi i da zauvijek ostane ovakav!

Kada se negdje spomene hotel Belvedere, Dubrovčani krenu govoriti da je on sramota. Što je točno sramota na Belvedereu? Što naši ljudi guštaju? Što se druže? Što ne troše lovu na skupe kafe koncesionarima?

Muzej crvene povijesti nedavno je na svojoj Facebook stranici podsjetio na 40. obljetnicu otvorenja hotela Belvedere.

-U nedjelju 26. svibnja 1985. svečano je otvoren hotel Belvedere, posljednja velika investicija HTP Dubrovnik. Sa svojih 200 soba i raznovrsnim dodatnim sadržajem (bazenima, plažom, restoranom Konavle, noćnim klubom Trubadur, francuskim restoranom Roland, pivnicom Bayern i dr.) bio je jedan od najluksuznijih i najopremljenijih dubrovačkih hotela – napisali su, među ostalim, iz Muzeja crvene povijesti. Građani Dubrovnika odmah su se podno Facebook obljetnice nadovezali sa svojim komentarima. „Tužno kako sada izgleda“, „Danas je nažalost ruglo kao puno toga u gradu, jer su ruglo oni koji kolo vode u ovoj državi“, „Baš je žalosno što pojedinačni interesi onemogućuju prijeko potrebnu obnovu“, „Koja šteta kako je završio“, „Sramota je da tako lijep hotel stoji zanemaren i stalno mijenja vlasnika“.

FLOSKULE

Ljudski mozak stvarno je smiješan organ. Tako ga je lako obmanuti i zalijepiti mu neku floskulu koju onda homo sapiens ponavlja kao da je papagaj na amfetaminima. Tako je i s hotelom Belvedere. Čim se on spomene, odmah Dubrovčani krenu govoriti da je riječ o sramoti, žalosti, ruglu, šteti, tuzi, a u biti ovo što se s njim dogodilo jedna je od najboljih stvari za Dubrovnik još od osamostaljenja Hrvatske.

Daj Bože da se Belvedere nikad ne obnovi i da zauvijek ostane ovakav!

Prva dobra stvar koja se nakon rata dogodila na Belvedereu bile su zabave elektronske glazbe. U samim počecima partyji su se održavali u amfiteatru što je samo po sebi fenomenalno

mjesto pa je i energija na tim zabavama bila legendarna. Onda je zbog buke došla zabrana za tu poziciju, pa su se zabave kasnije održavale na istočnoj strani hotela, prema Orsuli. Belvedere je obilježio cijelu generaciju i podario joj ono o čemu današnji mladi mogu samo sanjati. Imaju oni sada Revelin, ali cijene ulaznica i pića na Belvedereu bile su onda znatno povoljnije. Danas u Revelinu nećete sresti skoro nikoga iz Grada, a na zabavama na Belvedereu bili su svi, uključujući metalce i punkere iz devedesetih. No, te zabave manje su važne od Belvederea kao mjesta za kupanje. U drugoj polovici devedesetih i u prvom desetljeću ovog stoljeća brojna dubrovačka kupališta bila su ispunjena domaćim ljudima, što pokazuje broj ekipa koji se tada nadmetao u Divljoj ligi (u najluđim godinama iznosio je blizu 70 ekipa). Dubrovčani su bili svuda po plažama, čak i na Banjama koje su također imale ekipu u Divljoj ligi. O Dančama, Šuliću, Buži, Bellevueu, Copacabani ne treba ni govoriti. Na svim tim kupalištima osjećali ste se kao u svom dnevnom boravku. Uvijek ista ekipa, ista zezancija, vaterpolo, nogomet, nogotenis, kartanje, roštiljanje - plaže su bile ogroman dio naših identiteta i prekrasna jeftina svakodnevica.

A onda je došao kapitalizam i upalio svjetlo. Hoteli su privatizirani. Novi vlasnici ogradili su svoje plaže, nisi im mogao uopće pristupiti, a kamoli skupiti ekipu za Divlju ligu. Da nije bilo Igora Legaza, nikad više noga lokalnog stanovnika ne bi stupila podno hotela. Danas nitko ne brani odlaske Dubrovčanima ispod Palacea, Elite, Presidenta, Neptuna i ostalih, ali protokom godina domaći su malo pomalo prestajali dolaziti i sve su te plaže (p)ostale isključivo za turiste.

Piše Maro Marušić foto Marko Lukunić/ PIXSELL

Nažalost, nije taj proces bio rezerviran samo za hotele, nego i za najkultnija dubrovačka kupališta. Nikad manje domaćih na Buži, Šuliću, Dančama, Bellevueu, što najbolje pokazuje broj ekipa koji se sada nadmeće u Divljoj ligi (u najtužnijim godinama nekad ih je samo 20). Domaćih odavno nema ni na Banjama koje već dugi niz godina nemaju ekipu u Divljoj ligi. Na svim tim kupalištima danas se osjećate kao da ste u seriji White Lotus

TEŠKI RETRO

Nažalost, nije taj proces bio rezerviran samo za hotele, nego i za najkultnija dubrovačka kupališta. Nikad manje domaćih na Buži, Šuliću, Dančama, Bellevue, što najbolje pokazuje broj ekipa koji se sada nadmeće u Divljoj ligi (u najtužnijim godinama nekad ih je samo 20). Domaćih odavno nema ni na Banjama koje već dugi niz godina nemaju ekipu u Divljoj ligi. Na svim tim kupalištima danas se osjećate kao da ste u seriji White Lotus. Uvijek sličan koncesionar, uvijek prazne ležaljke i suncobrani porazbacane uokolo, kokteli, lounge-bar s muzikom iz liftova, plaže su sada nebitan dio naših identiteta i dosadno, skupo iskustvo.

Osim na Belvedereu.

To je ostalo jedino mjesto s pravim lokalnim štihom. Domaći se druže, kartaju, roštiljaju, za odigrati nogotenis stoji se u redu. Navečer ponekad budu zabavice, baš kako je prije bilo na bilo kojoj drugoj plaži. Donesu svoje jelo i piće, imaju tamo frižider, ne moraju iskrcati ogromnu lovu nekom lounge baru, ako tamo dođeš i bez para, nećeš ostati žedan. Teški retro. I onda kada se negdje spomene hotel Belvedere, ljudi stanu govoriti da je on sramota. Što je točno sramota na Belvedereu? Što naši ljudi guštaju? Što im je lijepo? Što ne troše lovu na skupe kafe, ležaljke i suncobrane koncesionarima? Što se druže? Je li možda nogotenis žalost i tuga? Jesu li Dado, Vedran, Obo, Branko, Rale i Šojak i njihovi „privatni interesi ti koji onemogućuju prijeko potrebnu obnovu?“ Je li Kezo „sramo-

ta što tako lijep hotel stoji zanemaren i stalno mijenja vlasnika?“

E, pa dragi moji sugrađani floskulastog mozga, sad ću ja vama lijepo u par crta objasniti što bi se dogodilo da se omogući prijeko potrebna dozvola i napravi tako lijepi hotel. Vlasnik bi, naravno, bio stranac, neki Putinov uguz, Xijeva marioneta ili Trumpov potrčko. Znači, profit tako lijepog hotela iznosio bi se iz Hrvatske na Djevičanske ili neke druge kurvanjske otoke. Na recepciji bi radili Srbi, Makedonke bi bile sobarice, Bosanci konobari, Filipinci i Nepalci portiri. Ne bi radio niti jedan Hrvat, a kamoli Dubrovčanin. Na plaži bi bio lounge, chill, downtempo, lo fi bar s koktelima, najjeftiniji 20 eura. Po plaži razbacane prazne ležaljke i suncobrani, nemaš gdje ostaviti šugaman. Umjesto Dada i Vedrana kako tehniciraju s loptom gledali biste fotografa kako tehnicira s novopečenim britanskim bračnim parom koji tisuće i tisuće eura za vjenčanje plaća vlasniku hotela, inače drugom rođaku nećaka direktora Pfizera od kojeg nitko u Dubrovniku nema ama baš nikakve koristi. Eto, to bi se, moji dragi sugrađani, dogodilo s ruglom i sramotom na istoku Grada. A ako je već riječ o prevrijednoj lokaciji da bi na njoj Kezo izvodio neprisiljene pogreške na nogotenisu, onda neka se u GUP-u zemljište prebaci iz turističkog u stambeno, pa se tamo naprave zgrade ili neboderi za priuštivo stanovanje lokalnog stanovništva.

Sve je bolje od „omogućavanja prijeko potrebne obnove tako lijepog hotela“.

petak, 6. lipnja 2025.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

60 godina od mature Preparandije pred voljenom školom proslavila je zadnja generacija dubrovačkih učitelja iz 1964/65. školske godine - Gordana Matić, Marija Merica Bačić - Jarak, Ružica Bagarić - Ćirić, Miho Blitvić, Nafija Vulić - Kirigin, Jelena Njirić - Marinović i Gordana Vlahušić - Jablanov

Ivo i Boris - tko zna da li je bivši predsjednik ARŠK Orhan prijatelju dobre ribolovne poste otkriv’o

Petra, Olivia i Pero - susret iznenadni, svima ugodni

Adrijan,

Leon i Ivan - dječačić je za more i barke jako zainteresiran

Toni, Marija, Marko i Ivana - za kumove se biraju najbolji prijatelji od najmlađih dana

by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Marina i Dragica - ništa nije ljepše, nego kad je kolegica ujedno i prijateljica

Carmen, Đemo, Lea, Marija i Nevena - košarkašice

ŽKK Ragusa peti su put zaredom prvakinje Hrvatske, veliki navijač se veselio, gromko im zatrubio

Srđan i Joško - mladi pilot uživa letiti, ali jedva čeka i doći doma na odmor, pa se u društvu oca i malo opustiti

Dubrovnik

Lukrecija i Mirta - kad se pođe u Grad u obzir dolaze samo sklad i elegancija

Miloš i Anny - zajednički kadar nije loš, a ni ostale snimljene fotografije ni u kom slučaju nisu za koš

DOPLOVILA NAM JE GODINU NAKON PRVOG PUTOVANJA

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

“COSTA

VICTORIA” Prvi

Costin brod koji je nakon rata posjetio Dubrovnik, presudila mu je Covid kriza

Brod je nakon samo 25 godina plovidbi žrtvovan kako bi preživjeli noviji brodovi u Covid-19 krizi, a njezinom prijevremenom odlasku u rezalište kumovao je i veliki kvar u strojarnici

COSTA VICTORIA ja prvi mega kruzer iz flote velikog talijanskog brodara Costa Cruises iz Genove koji je nakon Domovinskog rata posjetio naš grad. Doplovio je pod gradske mire 3. svibnja 1997. inaugurirajući najopsežniji program posjeta kojeg je jedan putnički brodar u sljedećih 10 godina uopće postavio prema Dubrovniku. Te iste godine, Costa Cruises nam upućuje još i brodove COSTA CLASSICA s 11 uplovljavanja i COSTA MARINU koja je s jednom posjetom 16. listopada zaključila ovu prvu uspješnu poratnu sezonu. Kosovska kriza 1999. je malo poremetila uspješan razvoj ove za grad vrlo značajne gospodarske djelatnosti koju nakon toga više nitko nije mogao ozbiljnije poremetiti. Koncem 2006. COSTA VICTORIA nas je napustila na duže vrijeme, ali nam se ponovo vratila u petak 15. svibnja 2009. u programu redovitih ticanja do kraja 2012. godine. COSTA VICTORIA je izgrađena 1996. u njemač -

kom brodogradilištu Bremen Vulcan kao novogradnja broj 107 za 300 milijuna američkih dolara. Imala je 75050 bruto tona, bila je duga 253 i široka 32 metra, a šest MAN B&W dizelelektrična motora ukupne snage preko dvije propele su joj omogućavali brzinu do 24 čvora. Bila je prva u klasi Victoria od dva naručena ista broda za istog brodara. Drugi brod se trebao zvati COSTA OLYMPIA međutim zaplovio je u brodarskoj kompaniji Norwegian Cruise Line’s pod imenom NORWEGIAN SKY

COSTA VICTORIA je na svojim 14 putničkih paluba mogla prihvatiti 2274 putnika i 766 članova posade.

UGOSTILA SPORTAŠE NA UNIVERZIJADI, PLOVILA I AZIJOM

Na svoje prvo putovanje krenula je 28. srpnja 1996. godine. Ljeti je plovila po Jadranu i Sredozemlju s polaznom lukom Venecija, a Dubrovnik je posjećivala nedjeljom i to je

Na svoje prvo putovanje krenula je 28. srpnja 1996. godine. Ljeti je plovila po Jadranu i Sredozemlju s polaznom lukom Venecija, a Dubrovnik je posjećivala nedjeljom i to je sidrila pored otoka Lokrum, a zimi bi plovila po Karibima

COSTA VICTORIA

je u srpnju 2019. ugostila sportaše na Univerzijadi u Napulju, a na brodu je bilo smješteno preko 1900 sportaša i 38 nacionalnih delegacija iz cijelog svijeta

sidrila pored otoka Lokrum, a zimi bi plovila po Karibima. Godine 2000. Costa Cruises je prešla u vlasništvo Carnival Corporation & plc. ali sjedište kompanije ostaje u Genovi, a kapetan i časnici ostaju Talijani. Počekom 2004. u brodogradilištu Lloyd Werft u Bremerhavenu imaju veliku rekonstrukciju broda te su na 246 kabina nadogradili balkone i otada je brod mogao ukrcati maksimalno 2394 putnika. I ostale kabine su preuređene kao i ostali prostori za putnike kako bi brod izgledao što više u talijanskom dizajnu. U travnju 2018. brod je plovio Azijom, uključujući Kinu, a ljeti 2018. Mediteranom.

COSTA VICTORIA je u srpnju 2019. ugostila sportaše na Univerzijadi u Napulju, a na brodu je bilo smješteno preko 1900 sportaša i 38 nacionalnih delegacija iz cijelog svijeta.

COVID I VELIKI KVAR

U studenom 2019., brod je plovio na krstarenjima od Mumbaija do Maldiva i dvotjednim krstarenjima do Šri Lanke. COSTA VICTO -

RIA trebala je ploviti iz Aqabe od listopada 2019. do 2020. ali zbog pandemije COVID -19, Costine operacije su obustavljene, a planirana putovanja otkazana prije konačnog odlaska iz flote.

Dana 19. lipnja, Costa Cruises je prodala COSTU VICTORIU tvrtki Cantiere Navale San Giorgio del Porto SpA za moguću prenamjenu u brod za smještaj njihovih brodogradilišnih radnika u Genovi ili u suprotnom, za rashodovanje. Dana 23. lipnja, prebačena je u podružnicu Genova Trasporti Marittimi i privezana u Piombinu. Dana 13. siječnja 2021., preimenovana u ST VICTORIA , brod je napustio Piombino tegljen tegljačem VOS CHABLIS prema turskom rezalištu brodova Aliaga gdje je nasukan 28. siječnja. Rezanje broda je započelo u ožujku. Tako je COSTA VICTORIA nakon samo 25 godina plovidbi žrtvovana kako bi preživjeli noviji brodovi u Covid-19 krizi, a njezinom prijevremenom odlasku u rezalište kumovao je i veliki kvar u strojarnici tako da je na posljednju plovidbu krenula u teglju.

„ZID SLAVNIH”

Tomislav Njavro je u svom lokalu

stvorio pravi vaterpolski kutak: „Prvo sam ih molio za kapice, a sada oni mole mene”

Lijepa vaterpolska priča dolazi nam iz kafića Giro u Gružu, točno prekoputa bazena. Vlasnik lokala, ujedno bivši vaterpolist, Tomislav Njavro, desetljećima skuplja vaterpolske rekvizite – kapice, gaćice, lopte. Sve to smješteno je u „Waterpolo corner”, a priča se razvija i dalje

Više je i bespredmetno govoriti o odnosu Dubrovnika i vaterpola. Ovaj mali, a opet za jug Europe značajan sport, kroz naš je grad godinama dovodio mnoga velika vaterpolska imena, priče, trofeje. Sve to Tomislav Njavro je smjestio u mali kutak svoga lokala. Iako sada to izgleda kao pozamašna, pa čak i muzejska kolekcija, priča je nastala spontano.

„Sve je počelo kada sam bio prvotimac VK Jug, pogotovo u ratnim vremenima, kada nismo imali ni gaćica ni kapica. Moja ekipa, ‘72. godište, zajedno sa ‘71. godištem i s nekoliko starijih igrača, među kojima Maro Bijač, Mladen Delić... Uglavnom, došli smo do prvih kapica, ali priča o tome kako smo došli do kompleta kapica nije za javnost, nije baš lijepa. U svakom slučaju, tako smo došli do prvog kompleta. Svatko ih je sačuvao na kraju. Dobio sam i još nekoliko brojeva mojih cimera i suigrača, pa sam onda u kolekciji imao i drugih klubova. Tako se nekako priča otvorila. S time da je tada bilo teže doći do kapica, jer isti komplet kapica su nosili i seniori i juniori i kadeti” – ističe nam Njavro.

„PRVO SAM MOLIO ZA KAPICE, A SADA

ME MOLE DA IH STAVIM”

Iz godine u godinu, kolekcija je u ovom lokalu postajala sve pozamašnija. Počeli su to shvaćati i vaterpolisti, sadašnji i bivši, koji su sami počeli obogaćivati ovu kolekciju. Bilo na Tomovu inicijativu, bilo na svoju.

„Kada sam otvorio lokal, 2003. godine, i to točno prekoputa bazena, priča je baš kre-

Piše Rafael Barkiđija foto Rafael Barkiđija

nula. Tako je zapravo krenula ta priča kave i vaterpola. Kako bi tko dolazio u kafić od starijih, ja bi ih pitao za kapicu. Neki stariji, senatori, su mi donosili kapice. Mnogi bi me pitali, kao zašto nema moje kapice, a ja bih im rekao - pa zato što mi je nisi donio” –pojašnjava nam Njavro, pa se onda prisjetio i jednog zanimljivog susreta s legendom mađarskog vaterpola.

„Prošlo ljeto je došao Denes Varga, vrhunski mađarski igrač, svojevremeno najbolji na svijetu. Tada je bio trener BVSC-a, koji je trenirao s Jugom u Gružu. Došao je jedno popodne na kavu. Kada je vidio ovo, sigurno je desetak minuta gledao kapicu po kapicu. Onda je pitao čiji je lokal, a ja bio u šan-

ku. Rekao mi je da nikada nije vidio ovakvo nešto, a obišao je svijet, bio tri puta na Olimpijskim igrama. Kaže mi – bi li ti volio da moja kapica bude tu? Kažem ja - normalno da bih. I eto ga sutra popodne s kapicom, potpisanom, pa ju je sam objesio na štrik. Bilo je dosta takvih slučajeva” – dodaje. No, nisu tu samo kapice i gaćice, već i lopte, ženski kostimi za vaterpolo... Sve to zahtijevalo je prostorna rješenja u ovom kafiću. Kako se sve više pročulo za ovo mjesto, tako je počelo dolaziti sve više rekvizita. Ne samo da su rekviziti postavljeni na zid „tek tako”, već pokraj svakog rekvizita stoji godina, fotografija igrača ili momčadi, ili pokoji novinski tekst.

„Krenulo je s jednim štrikom, pa onda drugim, trećim... Ima tu i lopti. Imaju, primjerice, lopte Jug prvak Europe iz 2001. Ima i iz Londona, 2012., kada smo osvojili zlato na Olimpijskim igrama. Nikša Dobud mi donio. Rino Burić mi je donio iz Splita 2022, kada je Hrvatska osvojila zlato na Europskom prvenstvu. Bacio je mami iz bazena, a onda je meni donio. Iz Pariza prošlog ljeta mi je došla lopta kada je Australija tukla Srbiju, a naš Jacob Merčep je sačuvao sebi za uspomenu. Na kraju je dao meni. Ima tu, recimo, od pokojnog Iva Ivaniša, mama mi je dala njegovu loptu. Da nastavimo ovako nabrajati, trebala bi nam cijela knjiga, a ne jedan razgovor” – u šali će Tomislav Njavro. Jedan od posljednjih rekvizita u ovoj kolekciji je lopta, koju su potpisali hrvatski vaterpolski reprezentativci, aktualni svjetski prvaci i olimpijski i europski doprvaci, dok

su održavali pripreme u Gružu prije nekoliko mjeseci.

NAJSTARIJI REKVIZIT DATIRA IZ

1969. GODINE!

Najstariji rekvizit u CB Giro je kapica Zlatka Šimenca iz 1969. godine. Ta je kapica raritet, jer ima dosta drugačiji izgled od današnjih.

„Tu kapicu mi je poklonio Maro Pulić. Maro je studirao vaterpolo na KIF-u, pa mu je to poklonio Šimenc, a onda on meni”- rekao je autor i začetnik ideje o vaterpolskom kutku, pa se onda prisjetio i ostalih, starijih zdanja na zidu.

„Imam recimo kapicu Luka Vezilića i Boška Lozice, iz 1980. godine. Jug prvak Europe, iz Kupara. Ima i 89., Antonio Milat, potom Đuhova iz 89. To su među starijima. Tu su i gaćice Emila Nikolića iz devedesetih, stare, gumene kako smo ih zvali. Tada su osvojili prvi poslijeratni Kup, u novoj Hrvatskoj. Te sve antikvitete je bilo teško naći. Nije ni danas lako naći, ali danas je lako poslati poruku nekome, što i stalno radim” – kaže nam Tomislav Njavro.

PRIČA JE PRETOČENA U – DIVLJU LIGU!

Ljubitelji vaterpola znaju kako je ovo lokal u kojem se prikupljaju prijave momčadi za Prvenstvo dubrovačkih kupališta u vaterpolu – Divlju ligu. Time je bilo za očekivati kako će i ovo, najveće amatersko natjecanje u vaterpolu na svijetu, dobiti svoj dio pozornosti.

„Ta se priča s klubova, prebacila na timove Divlje lige. Dolje su sada i kapice timo-

va Divlje lige, Porporela, Penatur, Fun, Copacabana, Elita, Štikovica, Kamen Mali...”pojašnjava Njavro.

Ovakvih stvari u vaterpolskom gradu itekako nedostaje. Talent postoji, rad s mladima postoji, uspjesi postoje. No, vaterpolu nedostaje života, u tom nekom smislu promocije, marketinga, cijelog „paketa” kojeg neki sport može ponuditi.

„Puno toga bi promijenilo da se model natjecanja, zimski, prebaci u ljetni. Tako je prije bilo. Mislim da bi to onda eksplodiralo. Mi taj vaterpolo volimo i puno ljudi ga u nas prati. Puno mladih momaka, recimo ekipa na Bellevueu, Dančama, drži priču... Mislim da bi se, da se igra ljeti, priča vratila na širom otvorena vrata. Tako sam i ja pratio vaterpolo kao mali. Na kupanje, Bellevue, Pogačići, ispod hotela Libertas... Navečer bi bile utakmice, svi bi išli na to nakon kupanja. To je bio baš ljetni sport” – zaključuje Njavro.

NOVE PRILIKE ZA NOVE REKVIZITE

STIŽU VRLO BRZO

Vaterpolski kalendar natjecanja jedan je od najzahtjevnijih od svih sportova. Bilo da su u pitanju i klubovi i reprezentacije, natjecanja je jako puno.

U svakom slučaju, nove kolekcije rekvizita u Gira bi mogli dobiti uskoro. Hrvatska vaterpolska reprezentacija ovog ljeta nastupa na Svjetskom prvenstvu u Singapuru. Ne samo da nastupa, već naši vaterpolisti, brane zlato iz Dohe. Nova prilika da gaćice ili kapica zasjaju u vaterpolskom kutku u Gružu.

Tomislav Njavro

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik Tel: +385 20 313 333 Fax: +385 20 418 551 MB: 1317857

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA

OD 6.6.2025. DO 12.6.2025.

Datum Vrijeme boravka Lokacija Očekivani broj putnika

Ime broda Dolazak Odlazak 06.06.2025 petak

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

CENTAR MASLINA

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Dobar vladar ne priča stalno o situaciji u zemlji. On vlada njome.

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

DUBROVČANI VIDIM

Dubrovčani vidim da zaboravljate Turistima reći koga su pobili

Deveteset prve srbski projektili

Svud i po Stradunu sipajuć granate

Ko da vi ste krivci i ko da ne znate

Ubijali su nas s našeg progonili

Stranica 1. od 1 RSLUKA8838E

Stanari zgrade Zlatni potok 30, umjesto cvijeća bratu naše susjede Nikoline Obad prilažu 85,00 EUR; Društvo prijatelja Dubrovačke starine, u spomen na Ljuba Merčepa prilažu 1.500,00EUR; U spomen na dragu susjedu Mariju Kralji, umjesto vijenca njeni Pelinaši prilažu 120,00 EUR.

Sandra Cvjetanović, umjesto vijenca za pok. Stjepana Pavlovića prilaže 100,00

EUR;- Danijela Čoko, dar korisnicima Centra 170,00 EUR;- Vlaho Pušić, dar korisnicima Centra 1.000,00 EUR

POSEBAN PRIJATELJ

Umjesto cvijeća povodom smrti drage Sabrine Horović 200 eura prilažu

Dubravka Ljubičić i Lara Kapor

Umjesto cvijeća za pok.

Sabrinu Horović, sestru

naše dr.med.Sonje Horović 100 eura prilažu Ružica i

Božana Konjevod Umjesto cvijeća za sestru naše dr.med. Sonje Horović 100 eura prilažu za udrugu

Neda i Vide Konjevod

Umjesto cvijeća za dragu prijateljicu Sabrinu Horović

Tanja Borovina s obitelji

prilaže 100 eura

Umjesto cvijeća za dragu

Sabrinu Horović 150 eura prilaže obitelj Vukčević

Umjesto cvijeća za našu voljenu gospođu Sabrinu Horović 200€ prilaže Mia Buljan s roditeljima.

Prešućivanjem da Grad su razorili

Tim četnički napad opet zazivate

Oni to ne kriju već ponovno prijete Tko zaborav sije taj novi rat žanje A ja ne podnosim takvo lažno stanje

Jer i ja sam isto dubrovačko dijete Primorje Konavle tu su žile Grada Konteso to pišem da nitko ne strada 5/5/25

Dubrovački dnevniK petak, 6. lipnja 2025.

AUTO / MOTO

Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077

Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077

Prodajem auro Toyota Yaris iz 2008. Prešao 132500 km. U odličnom stanju, ljetne i zimske gume, stražnja parkirna kamera, navigacija. Registriran do 09/2025. Cijena 4000 EUR. Mob: 095/7603548

Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik. Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700

PLOVILA

Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i nekorištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Barka Maestral 6M. 091 608 4077

Prodajem brodicu dužine 9,70 m, 2 kabine, solarno napajanje. Na mob. 098 929 4917. Cijena po dogovoru

IZNAJMLJIVANJE

Tražimo stan ili garsonjeru na području Dubrovnika i okolice. Mob: 097 667 7165.

Iznajmljuje se stan dugoročno za dvije djevojke. Lokacija: A. Hebranga, kod pekare Rusić. Mob: 098 966 2034.

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom

(40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mo-

lišnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

gućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331-045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkira-

mljište u Konavlima, 3500 m2, 6 EUR/m2. Mob: 091/160 1894

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Prodajem poljoprivredno ze-

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više

parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Poklanjam dvije nove bijele komode, gornja površina u imitaciji hrasta. Dimenzije: 50x120x102 cm i 50x180x102 cm. Mob: 099 755 8828

Prodaje se rabljeni štednjak Gorenje, bijele boje, 2 plinska i 2 električna kola, u potpunosti ispravan. Vrlo povoljno. Kontakt: 091 724 2843

Hitno, prodajem vrlo povoljno

mini retro pećnicu Klarstein (kapacitet za šest osoba), ugradbeno kuhalo s dvije ploče od nehrđajućeg čelika i televizor LG, ekran 140 cm. Prigodno za apartmane. Detalji na broj: 098 285 355

Prodajem šivaču Singer mašinu, zamrzivač Končar, rabljen i predizbornu maglu džabe0994169655

Prodaje se krevet sa spremom ispod madraca. U odličnom stanju. Cijena 200 eura. Broj mobitela 091/567-2683

Prodavam lamperiju (ariš, sušena 35 g.) 390x110x11 mm. Cijena 9 € m2. Ukupno 40 m2 Mob 0989076114

Dva ukrasna bakrena svijećnjaka od 15 i 17 žarulja (minjon navoj) za visoki plafun, prodajem. Mob. 0989076114

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenje stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i ostalog materijala. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 2. 6. do 8. 6.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 9. 6. do 15.6.

preminuli

TATJANA ORLIĆ TUDOR, 1930

ANE ODAK, 1929

LJUBICA JUGOVIĆ, 1937

ZVONKO KNEŽEVIĆ, 1937

MEJRA ŠABANOVIĆ, 1953

STIPO TUBIĆ, 1956

MARIJA STANKOVIĆ, 1951

STANE KMETOVIĆ, 1935

NIKOLA PEROVIĆ, 1943

RASIM MARKIŠIĆ, 1958

MIHO RADOVIĆ, 1952