







I M P R E S S U M
Glavna urednica:
Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr
Urednica priloga
Petra Srebrović
Zamjenica glavne urednice
Ivona Butjer Mratinović
Urednik
Maro Marušić
Redakcija
Petra Srebrović
Ivana Smilović
Aida Čakić
Ahmet Kalajdžić
Rafael Barkiđija (sport)
Nikša Klečak
Kontakt
020 642 462
Fotografi
Goran Mratinović
Željko Tutnjević
Kolumnisti
Vjera Šuman
Maro Marušić
Ivo Batričević
Mario Klečak
Grafička priprema
Dario Kovač
(Festivus Dubrovnik d.o.o.)
Prodaja i marketing
Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)
Nakladnik
Dubrovački dnevnik d.o.o.
Ćira Carića 3
Dubrovnik
OIB 84019117288
Uprava
Lucija Komaić (članica uprave)
Piše Vjera Šuman foto: GORAN MRATINOVIĆ
Ovog petka održat će se sjednica Vijeća za obranu na kojoj će zajedno sjesti i razgovarati Zoki i Plenki uz, naravno, ostale članove Vijeća. Taj toliko dugo čekani sastanak u Uredu predsjednika možda je prilika za relaksiranje odnosa naša dva brda koja su dosad razmjenjivali samo tešku artiljeriju. Ipak, ako zbrojimo sve uvrede koje su upućivali jedan drugom, možemo zaključiti kako su bili puno nježniji od uvreda DP-a koje su svojevremeno upućivali prema HDZ-u i Plenkiju. Ali, ne lezi vraže, na kraju su završili u toplom koalicijskom zagrljaju. Eto, nikad ne znaš kad će te ljubav pogoditi. Ako bude sreće, možda pukne neka nova ljubav na Pantovčaku i naši dečki se čak i dogovore kako će se dogovoriti o postavljanju novih veleposlanika. To bi bio izuzetan napredak, nakon dugotrajnog ‘kiseljenja’ onih starih, koji godinama čekaju odluke iz Zagreba, što je u normalnim državama redovna i usklađena procedura. Jedan od bitnih, ako ne i najbitnijih razloga ove nove ‘nježnosti’, svakako je i činjenica kako, hvala Bogu, nekoliko sljedećih godina nećemo imati izbore. Osim ako?!
Za to vrijeme, na Ibleru se sve više šapuće po kružocima jer je većina
frustrirana izbornom strategijom, točnije nedostatkom iste, prije svega od esdepeovog šefa Dajštodaš Dončića. On se čini sasvim zadovoljan i za katastrofu u Rijeci, i omogućavanje vrlo izgledne pobjede HDZ-a u Splitu zbog isticanja aferičnog kandidata pa okrivljuje lokalne organizacije i njihove loše procijene. U tom smislu, za očekivati je da i u Dubrovniku okrivi lokalnu organizaciju za izbor isto tako aferične kandidatkinje Anite. E, sad, tu je mali problem jer stvarna organizacija SDP-a van klana Bonačić, ni ne postoji. Time će se neko novo vodstvo SDP-a na Ibleru kad-tad morati pozabaviti. Ali sve te loše rezultate zasjenio je senzacionalni uspjeh Možemovaca u Zagrebu, za što je među brojnim razlozima i činjenica kako nije bilo kvalitetnih kandidata za glavni grad Hrvatske. Grad koji je komunalno u dramatično lošem stanju. Ali čini se kako Može(mo) još i gore. Pobjedu u kojoj je SDP samo mali partner jer nisu bili u stanju napraviti svoju listu i svog kandidata, Daj-što-daš Dončić proslavio je zadovoljnim snishodljivim tapšanjem po Tomaševićevom ramenu.
Inertnost i ‘pusti me stat’ obrazac koji posljednjih godina vlada Iblerom, po-
kazao je da oni ovakvim djelovanjem neumitno idu prema potpunom marginaliziranju stranke, čim izostane pomoć zaštitnika s Pantovčaka. Dobri rezultati, posebno na sjeveru Hrvatske, nisu rezultat dobrog rada vrha stranke, već isključivo zasluga kvalitetnih kandidata iz tih sredina, ljudi koji imaju rezultate i pri tom marljivo rade na terenu. Salonsko vođenje stranke obilo se o glavu ovoj nekad respektabilnoj stranci, kojoj se ne da baviti ostatkom Hrvatske. Ipak, Rijeka i Split su najbolji pokazatelj do koje mjere nisu sposobni napraviti reda u vlastitim redovima, a kamoli dizati stranku koja sve više podsjeća na negdašnji veliki, a sad posve marginalan HSLS. Ovako zadovoljni samim sobom, nisu ni primijetili kakav potop im dolazi, bez obzira na alibi koji nalaze u dobrim rezultatima nekih sredina. UGradu je lagano zatišje nakon zamorne kampanje. Dobrodošlo i korisno u skladu s tjednom mentalnog zdravlja. Mato može biti itekako zado-
voljan jer je osvojio više mandata za Vijeće, jednako kao što je u debeloj prednosti pred drugoplasiranom kandidatkinjom Bonačić Obradović. Zanimljivo je kako sinergija Srđevaca, Možemo i SDP-a nije donijela ni jedan mandat više u Vijeću od onoga koliko su imali prije u samostalnom nastupu. Ili možda ipak jest jer bi imali još manje. Nikad nećemo saznati.Viki je časno izborila dva mandata, ali i objavila kako neće podržati kandidatkinju Bonačić Obradović, već prepušta građanima glasovanje po savjesti. Bila je prije izbora vrlo suzdržana po pitanju Bonačić Obradović, posebno vezano za njene nemale imovinske afere. Što joj, poznavajući Vikicin izraženi osjećaj za pravdu, nije bilo lako. Upravo ona kao vrsna odvjetnica imala bi itekako što za reći o malverzacijama sa zemljištem ove kandidatkinje. Ali nije. Šteta, jer ma koliko željela rušenje HDZ-a, istina je istina. No, ovim izostankom njene podrške ipak je dala do znanja što misli.
Jedno je sigurno - u Vijeću će biti zanimljivo. Pero je već tradicionalno bez greške ušao, Dustra isto kao i dosad, ma što to značilo. Kristića nećemo više gledati u Vijeću, ali ruku na srce, Vijeće zbog toga nije ništa izgubilo. S ovim vikendom će opet krenuti kampanja na najjače, ali i to će brzo proći. Izlaznost nije bila bogzna kakva, ali prema nekim dijelovima Hrvatske, Grad je mila majka. Šteta, definitivno mislim kako bi trebala biti zakonska obveza, kad već sami nismo svjesni koliko je važno poći glasati. Bilo kako bilo, u svakom pogledu Grad je imao iznimno civiliziranu kampanju usprkos malim iskakanjima. Ali to je i očekivano, ipak je ovo Grad umjetnosti i gospara. Ostatak zemlje imao bi što naučiti. Vrijeme je promjenljivo, malo kiše, malo sunca što i nije tako loše. Možda nije baš za učinit banju, ali svejedno je vikend dobra prilika za gustanje s onima koji nas čine radosnima. A to i jest najvažnije. Eto vas.
LOKALNI IZBORI 2025.
Donosimo presjek izbornih rezultata i reakcije kandidata
Kandidat HDZ-ove koalicije Mato Franković i kandidatkinja koalicije ‘Slobodno’ (SDP, Srđ je Grad-Možemo) Anita Bonačić Obradović ulaze u drugi krug izbora za gradonačelnika Dubrovnika. Franković je osvojio 37,51 posto glasova birača, a Bonačić Obradović 20,43 posto.
Tko god pobijedio u drugom krugu, HDZ bi s koalicijskim partnerima trebao imati većinu. Naime, HDZ-ova koalicija osvojila je devet mandata u Gradskom vijeću, a sa svojim partnerima, Dustrom Željka Raguža, koja je osvojila dva mandata u Vijeću, imali bi dovoljno za većinu. No, čini se kako će se ići u širu koaliciju: HDZ s devet mandata, Dustra s dva i DDS Pera Vićana. Vićan je u izbornoj noći u Petilovrijence, sjedište HDZ-a, donio tortu i tako simbolički pružio ruku za koaliranje i u novom mandatu. Istu večer je podržao Frankovića kao kandidata u drugom krugu.
FRANKOVIĆ: REZULTATI SU NAS IZNENADILI
Ovaj razultat iznenadio je Frankovića i njegov tim, a iznenađenje nisu krili.
„Iskreno, rezultat me iznenadio, priželjkivali smo sedam mandata, ankete su pokazivale kako imamo par posto razlike u odnosu na protukandidate, ali stvarnost nas je demantirala i ostvarili smo najbolji rezultat ikada“, kazao je Franković na konferenciji za medije održanoj jutro nakon izbora, a potom komentirao i potencijalne suradnje u Vijeću.
“Nikad se nisam odricao partnera s kojim sam surađivao dobro. Čuo sam se s Ragužem i on je dao neupitnu podršku, a isto tako je rekao i Vićan. Uvijek se oko programa možemo i trebamo dogovoriti. Ključan nam je prostorni plan jer ćemo imati restrikcije i zato pružam ruku i Srđevcima koji imaju tri mandata i vjerujem u konstruktivnu suradnju jer želimo da nam grad sutra bude bolji. To je za nas ključno, a mi smo za sigurnost i stabilnost”, poručio je.
LJEVICA OSTALA NA ISTOM BROJU MANDATA
Što se tiče omjera snaga dubrovačke ‘ljevice’, ona ostaje na istom broju mandata kao i u prošlom sazivu. Radi se o pet mandata. U Vijeće bi trebala ući tri
Pezo je osvojio najviše glasova za župana i ulazi u drugi krug
predstavnika stranke ‘Srđ je Grad’ te dva predstavnika SDP-a pa se zapravo sastav, barem u ovom dijelu, neće bitnije mijenjati. No, u drugi krug za čelno mjesto Grada ulazi Bonačić Obradović, i to kao prva SDP-ovka kojoj je to u Dubrovniku pošlo za rukom na izborima za gradonačelnika. „Jako sam ponosna na ostvareni rezultat i ulazak u drugi krug. Naše ankete su pokazivale kako sigurno ulazim u drugi krug, no čekali smo službene rezultate. Ovo je i moja osobna pobjeda, četiri godine sam se kao gradska vijećnica zalagala za bolju kvalitetu života naših sugrađana što su oni i prepoznali. Ostvarila sam najveći broj glasova u odnosu na ostale kandidate koji su u prethodnim izbornim ciklusima ulazili u drugi krug“, izjavila je Bonačić Obradović. Anketa koju su naručile stranke SDP i Srđ je grad’, a provela Promocija plus, predvidjela je kako će Bonačić Obradović osvojiti veći broj glasova od gradonačelnika Mata Frankovića u drugom, a kako će biti izjednačeni u prvom krugu izbora. Međutim, to se, barem u prvom krugu izbora, nije dogodilo.
„Nažalost, rezultat nije ispao točan, ali ankete pokazuju trend u tom trenutku. Naša najvjerodostojnija ‘anketa’ bila je činjenica kako sam na parlamentanrim
“Primijetio sam kako su Srđevci kao oporba otvarali razne teme i onda bi Mostovci, nakon par dana, o istom tome pričali. Pa Mostovci nemaju čak ni ideje, sve što su radili je čisti copy-paste. Imali su samo vješt PR, ali ništa nisu nudili. Čak sam iznenađen što je Mostov kandidat prošao u drugi krug, a ne Giljača iz Srđ je Grad koji je bio jako dobar u Skupštini”, naveo je Pezo.
Piše Ivona Butjer Mratinović
foto Goran Mratinović, Petra Srebrović, Grgo Jelavic/PIXSELL
Franković: „Iskreno, rezultat me iznenadio, priželjkivali smo sedam mandata, ankete su pokazivale kako imamo par posto razlike u odnosu na protukandidate, ali stvarnost nas je demantirala i ostvarili smo najbolji rezultat ikada“
izborima osvojila najveći broj glasova od svih kandidata oporbe. I to je bio jasan pokazatelj kako idemo uzlaznom putanjom“, izjavila je Bonačić Obradović. Na pitanje može li se jednak broj mandata u ovom sazivu kao i u onom prošlom staviti u kontekst uzlaznosti, Bonačić Obradović napominje potvrdno jer im D’hondt nije išao na ruku.
„Postoje opcije koje nisu prešle izborni prag i onda se njihovi rezultati pribrajaju opciji s najviše glasova, a to je HDZ. Dakle, HDZ je na taj način dobio dva dodatna mandata i došao do devet. Nama je jedan mandat skinut. Ako su angažiranjem ‘proxi’ stranaka i kandidata htjeli ostvariti taj cilj, u njemu su i uspjeli. Mi nismo išli u ring za veći broj vijećnika i s kalkulacijama nego da smijenimo postojeću vlast koja ni s 850 milijuna eura nije omogućila Dubrovniku ono što zaslužuje“, izjavila je. No, bez većine u Gradskom vijeću nemoguće je smijeniti vlast, a HDZ u ovom trenutku ima bolji koalicijski potencijal.
„Nije sve gotovo. Mi ćemo se i dalje boriti za gradonačelničko mjesto, a ako se koalicija u vijeću ne ostvari, sazivaju se novi izbori. Uostalom, ne treba uvijek vladati jednoumlje. Ako svi oni koji su nezadovljni izađu na izbore, Dubrovnik će dobiti novu gradonačelnicu. Ako su svi zadovoljni, onda je sve jasno, no ne možemo od ove garniture očekivati promjenu“, izjavila je Bonačić Obradović.
KNEŽEVIĆ NIJE PODRŽALA BONAČIĆ
OBRADOVIĆ: NUDILI SMO IM ANKETE...
Knežević je prethodno komunicirala kako je SDP-ovcima i Srđevcima ponudila zajednički izlazak na izbore te predlagala kako bi trebali provesti anketu koja bi utvrdila tko od njih, a govorimo o samoj Knežević, Bonačić Obradović ispred SDP-a i nekome od kandidata ‘Srđ je Grada’, ima najbolje izglede za pobjedu. Kako je govorila, njen prijedlog nisu uvažili.
Na konferenciji za medije, održanoj u utorak, svojim je biračima poručila da na izborima u drugom krugu ‘glasaju po svojoj savjesti’.
„Ne potcjenjujem svoje birače, neka odluče po svojoj savjesti. Nemam drugi komentar osim toga“, kratko je odgovorila na pitanje Dubrovačkog dnevnika o tome zašto nije podržala Bonačić Obradović. No, možda razlog leži upravo u njenim izjavama o tome što nisu proveli ankete po pitanju najboljeg kandidata oko kojeg bi se okupili, a koje bi možda pokazale kako bi to bila Knežević.
Zanimljivo je i to što je Centar, kao nova opcija koja se natječe na lokalnim izborima u Dubrovniku, u Gradskom vijeću osvojio dva mandata. Isti je to broj mandata koji će u novom sazivu imati SDP, a koji su imali i u prethodnom sazivu.
Nova opcija u Gradskom vijeću je Centar, predvođena Viktorijom Knežević koja se na ovim izborima natjecala kao kandidatkinja za gradonačelnicu. Svoju kandidaturu je najavila prije dvije godine i jasno je komunicirala ambiciju kako želi postati glavni Frankovićev oponent, kojeg bi porazila u drugom krugu. Očekivalo se tada kako bi se Srđevci trebali okupiti oko nje kao kandidata, s kojima je već prethodno surađivala i pomagala im u njihovom političkom djelovanju, ali i dubrovački SDP te dio centra.
„Ne potcjenjujem
svoje birače, neka odluče po svojoj savjesti. Nemam drugi komentar osim toga“, kratko je odgovorila Viktorija Knežević na pitanje Dubrovačkog dnevnika o tome zašto nije podržala Bonačić Obradović. No, možda razlog leži upravo u njenim izjavama o tome što nisu proveli ankete po pitanju najboljeg kandidata oko kojeg bi se okupili, a koje bi možda pokazale kako bi to bila Knežević.
Viktorija Knežević ipak nije pozvala birače da u drugom krugu glasaju za Bonačić Obradović
„Mi smo dobili dva mandata što se može činiti malo, ali zapravo je veliki uspjeh. Imamo koliko i SDP koji je na političkoj sceni tu desetljećima, a dobili smo samo jedan mandat manje od Srđevaca koji su na političkoj sceni 15 godina ili jedan mandat manje od notornog Pera Vićana koji je vojsku, koja uključuje i živo i mrtvo, izvukao na birališta“, kazala je Knežević na konferenciji za medije.
Za Dubrovački dnevnik kaže kako vrijedi uzeti u obzir da je na izbore izašlo samo 47 posto ljudi.
„Ostali su ostali doma. I nisu krivi birači, razloge treba tražiti u nama. Ni Zlatko Dalić, kad se vrati s utakmice, ne krivi publiku jer ima loš rezltat. Trebamo biti bolji, trebamo se bolje organizirati“, prokomentirala je.
TKO JE BOLJI KANDIDAT LJEVICE?
S druge strane, Bonačić Obradović napominje kako je način izlaska na izbore upravo rezultat provedenih anketa.
„Ankete koje su bile rađene, a radile su ih opcije SDP, Možemo, pa i HDZ, a vjerojatno i Centar, pokazale su kako upravo ja kao kandidatkinja imam najveći postotak, nakon toga kolege ‘Srđevci’, pa onda Knežević. Jasne su i brojke na parlamentarnim izborima, upravo sam ja imala najveći broj glasova, a natjecali su se i Đuro Capor iz ‘Srđevaca’, i Viktorija Knežević. Brojke su, dakle, tu“, kazala je Bonačić Obradović, dodavši kako su prvi poziv za suradnju dobili od ‘Srđevaca’, nakon čega su javno pozvali i sve ostale da im se pridruže. Uskoro će, kaže Bonačić Obradović, drugi krug izbora koje, kad se o podršci drugih opcija radi, naziva ‘popravnim ispitom’.
„Sada svi oni imaju priliku dokazati kako su im namjere bile čiste i kako stoje iza svega što su rekli u kampanji o HDZ-ovoj vladavini“, kazala je Bonačić Obradović. Upitali smo je i za komentar na to što Knežević ipak nije izrijekom pozvala svoje birače da glasaju za Bonačić Obradović u drugom krugu nego im je poručila da to rade po savjesti.
„Nije mi jasno zašto je to napravila. Da ja nisam ušla u drugi krug, znam da bih pozvala svoje birače da glasaju za opciju koja ima šansu skinuti HDZ s vla-
sti. Pitanje je zašto Knežević to radi ako nam je svima cilj bila smjena ovakve vlasti. Čini se kako smo mi, SDP-ovci i Srđevci, bili jedini koji su govorili ono što su i mislili, od početka“, zaključila je Bonačić Obradović.
KRISTIĆ: NAĆI ĆU NAČIN... Nakon 13 godina aktivnog djelovanja u Gradskom vijeću, u vijećničke klupe neće ni Maro Kristić koji se za mjesto gradonačelnika i za Vijeće natjecao s nezavisnom listom. Malo mu je falilo za ostvariti jedan vijećnički mandat, svega 15-ak glasova, no ipak je ostao ispod izbornog praga.
No, Kristić je dugogodišnji, iskusan političar pa ga pitamo je li ovo ujedno i njegov oproštaj od politike ili će ipak i dalje politički djelovati, ali ne kao gradski vijećnik.
„Stvarno sam dugo u Gradskom vijeću, već 13 godina u kontinuitetu i mene za njega vežu snažne emocije. Naravno kako neću donositi odluke vruće glave, ali ću sigurno tražiti drugi način kako biti na usluzi građanima. Pomalo je rano donositi odluke, a i ova pauza će dobro doći za neke nove perspektive“, izjavio je Kristić.
Uz njega, ispod praga su ostali HNS, Domovinski pokret, Most, HSLS te nezavisna lista Marka Dragičevića. On je u izbornoj noći istaknuo kako ovo nije kraj njihovog političkog djelovanja.
“Ovo nije priča sad ili nikad, naravno da bismo voljeli da je sad, ali ako nije sad - idemo dalje”, zaključio je Dragičević i rekao da bi bili jako sretni i kad bi neki drugi bili zainteresirani za njihove projekte, jer je njima cilj realizacija projekata.
DUBROVNIK NIJE HTIO PETROVA
U DRUGOM KRUGU
Što se tiče izbora za čelno mjesto Dubrovačko-neretvanske županije, u drugi krug izbora ulaze Blaž Pezo (HDZ) i Božo Petrov (Most). Zanimljivo je kako su rezultati na području Dubrovnika bili nešto drugačiji, pa bi po glasovima Dubrovčana u drugi krug ušli Pezo i kandidat koalicije ‘Snaga juga’ (SDP, Srđ je Grad) Marko Giljača.
Pezo je jutro nakon izborne noći komentirao loše izborne rezultate Mosta u utvrdama te stranke, ali i istaknuo kako je u drugom krugu očekivao Giljaču kao protukandidata.
“Primijetio sam kako su Srđevci kao oporba otvarali razne teme i onda bi Mostovci, nakon par dana, o istom tome pričali. Pa Mostovci nemaju čak ni ideje, sve što su radili je čisti copy-paste. Imali su samo vješt PR, ali ništa nisu nudili. Čak sam iznenađen što je Mostov kandidat prošao u drugi krug, a ne Giljača iz Srđ je Grad koji je bio jako dobar u Skupštini”, naveo je Pezo.
„Mi smo odmah na početku komunicirali kako imamo velika očekivanja, očekivali smo ulazak u drugi krug. No, sasvim je jasno kako nismo uspjeli u tome. Mislim kako smo radili dobru kampanju, i dalje vjerujem kako smo ponudili najbolji program, ali birači su drugačije odlučili i mi to poštujemo“, kaže Giljača za Dubrovački dnevnik.
Na pitanje kako komentira rezultate u Dubrovniku gdje su birači upravo Pezu i njemu dali najveći broj glasova, dok je Petrov na trećem mjestu, Giljača govori kako su takvo što očekivali. Pohvalio je točnost ekskluzivnih izlaznih anketa Dubrovačkog dnevni-
Bonačić Obradović: „Nije sve gotovo. Mi ćemo se i dalje boriti za gradonačelničko mjesto, a ako se koalicija u vijeću ne ostvari, sazivaju se novi izbori. Uostalom, ne treba uvijek vladati jednoumlje. Ako svi oni koji su nezadovljni izađu na izbore, Dubrovnik će dobiti novu gradonačelnicu”
ka koje su vrlo precizno predvidjele izborne rezultate na području grada, kako za drugi gradonačelnički krug, tako i onaj za izbor župana.
„Na nama je da ostanemo argumentirana oporba u Županijskoj skupštini te se borimo za realizaciju projekata koje smo predložili i tema koje se ne bi trebale izbjegavati, sve u cilju bolje kvalitete života ovdje na jugu“, kazao je Giljača.
Na pitanje kojeg kandidata će podržati u drugom krug, Giljača odgovara kako će podržati – demokraciju.
„Pozivam sve ljude da izađu na izbore“, poručio je Giljača.
MOSTU ‘CRVENI KARTON’ I U NJIHOVIM UTVRDAMA
Mostovci, čini se, odustaju od najavljenog reformiranja Hrvatske koju su najavili prilikom ulaska u vlast 2015. godine i kasnije kroz djelovanje u Saboru. Utočište od loših izbornih rezultata na nacionalnoj razini, sada traže u lokalnoj politici. No, nije sve išlo po planu. Uz Petrova najistaknutije lice Mosta, Nikola Grmoja, natjecao se za gradonačelnika Metkovića. U prvom krugu izbora potukao ga je Dalibor Milan (HDZ) te tako osvojio treći uzastopni mandat.
Petrov je, s druge strane, izborio drugi krug za župana, baš kao i u proteklom izbornom ciklusu, no onda je izgubio od Nikole Dobrslavića (HDZ). Tog 1. lipnja će se znati hoće li više sreće imati protiv Blaža Peza. Kao što je već napomenuto, u Dubrovniku je Petrov tek treći izbor. Što se tiče neretvanskih gradova, Petrov je najbolji rezultat ostvario u Metkoviću, gdje je osvojio 46 posto glasova birača, no tek 4 posto više od Blaža Peza, ali je Milan potukao Grmoju u prvom krugu. U Opuzenu je uvjerljivo vodio Pezo, s 48,19 posto glasova, dok je Petrov na drugom mjestu s 32, 55 posto. U Pločama je Most prošao najgore; tamo je pobijedio Blaž Pezo (41,40 posto), na drugom mjestu je Marko Giljača (33,59 posto), a Petrov tek na trećem (18, 15 posto). Iz navedenih rezultata je vidljivo kako Most ni ‘doma’ nije ostvario izniman rezultat, mada se očekivalo kako će im upravo Neretva biti veliki vjetar u leđa.
Zanimljivo je što je Petrov svoju bogatu političku karijeru temeljio, među ostalim, na ideji i obećanju ka-
ko će ukinuti županije, a sada se natječe za njeno čelno mjesto.
KONAVLE I PRIMORJE HDZ-OVI ‘ZICERI’, ŽUPA
JE DRUGA PRIČA
Što se tiče najvećih općina, HDZ-ovi su kandidati, Knežić i Lasić, ostvarili pobjedu u prvom krugu, u Dubrovačkom primorju odnosno Konavlima. U Župi dubrovačkoj je situacija nešto drugačija; u drugi krug ulaze Marko Miloslavić (Župka) koji je imao najviše glasova i Đuro Lonza (HDZ), s tim da Župka ima većinu u Općinskom vijeću.
IZLAZNE ANKETE DUBROVČAKOG DNEVNIKA
PONOVNO NAJRELEVANTNIJI POKAZATELJ
IZBORNIH REZULTATA
Dubrovački dnevnik je i ovaj put u prvom krugu lokalnih izbora proveo ekskluzivne ankete na 12 biračkih mjesta, na uzorku od 1061 ispitanika. Rezultati izlaznih anketa pokazali su se iznimno točnima, za neke kandidate postotak je bio gotovo jednak onom službenom! Izlazne ankete Dubrovačkog dnevnika su pokazale kako aktualni gradonačelnik Mato Franković (HDZ) uživa 37,58 posto glasova birača, dok su službeni izborni rezultati pokazali 37,51 posto. Dubrovački dnevnik tako je bio tek 0,07 postotnih poena u raskoraku od službenih rezultata. Ekskluzivne ankete i ovaj put su točno predvidjele koji kandidati ulaze u drugi krug izbora za gradonačelnika; HDZ-ov Franković i SDP-ova Bonačić Obradović.
Što se tiče Županije, ankete su provedene na području Dubrovnika pa su rezultati u tom kontekstu također točni. Naime, prema anketama, najviše glasova u Dubrovniku osvajaju Pezo (42,39 posto) i Giljača (28,26 posto). Prema službenim izborim rezultatima, Pezo je ostvario 39,70, a Giljača 26,28 posto glasova birača Dubrovnika.
Ovo su ujedno i osme izlazne ankete koje je proveo portal Dubrovački dnevnik. I ove godine su se pokazale točnima u razini statističke pogreške, čime su ostale relevantan faktor u izborima na području Dubrovnika.
KAD POLITIČARI POSTANU PROIZVOD
„Nedostajalo je konfrontacije među kandidatima“
O prvom krugu lokalnih izbora razgovaramo s dubrovačkim komunikologom Đorđom Obradovićem
Ova kampanja ostavila je dojam kako političare sve rjeđe vode vlastite vizije i uvjerenja, a sve češće PR-ovci. Kada će davati izjave, na koja će pitanja odgovarati, a na koja neće, koje će teme otvarati, kako će izgledati, pa čak i kakvu će emociju pokazivati - sve to, čini se, sve češće dolazi iz ureda savjetnika, a ne iz glave samog kandidata. PR stručnjaci, često nevidljivi, ali ključni akteri kampanja, postali su svojevrsni ‘redatelji’ političke scene. Neosporna je činjenica kako je riječ o stručnjacima koji znaju kako se poruka gradi, kako se brendira kandidat i kako se upravlja krizom. Njihov doprinos često je presudan za konačan uspjeh na izborima, jer oni kandidate nauče što i kako govoriti, hodati, pa čak i šutjeti u pravom trenutku. No, dok komunikacijski savjeti i strategije mogu pomoći u jasnoći poruke i boljoj prezentaciji, nameće se pitanje: gubi li se usput autentičnost? Pretvaraju li se političari u ‘pažljivo upakirane proizvode’, umjesto da ostanu predstavnici vlastitih uvjerenja i stavova?
KAMPANJA BEZ ‘VATRE’ Stručnjak za komunikologiju Đorđe Obradović smatra kako je dojmu ‘dosadne’ kampanje uveliko pridonijela činjenica što se nisu mogli pretpostaviti konačni rezultati, pa su kandidati u tom kontekstu bili oprezni i izbjegavali konfrontaciju s protukandidatima, kako ne bi ‘zatvorili vrata’ budućoj suradnji. „Moglo bi se reći kako odnosi s javnošću djeluju, ali se prilagode situaciji i zato smo imali usporedne kampanje bez konfrontacije. Ma-
le liste su računale kako se ne smiju većima (HDZ-u s partnerima, i SDP, Srđ je Grad-Možemo!) zamjeriti. Odnosi s javnošću mogu nešto postići, ali ne mogu kada nema vremena, odnosno kada se u kampanju kandidati ne uključe dovoljno rano. Tako je jedina konfrontacija bila između liste HDZ-a s partnerima i liste SDP, Srđ je Grad-Možemo!, i obratno. Ostali se nisu uplitali u rasprave nego su vodili paralelne kampanje, iznosili su programe od kojih su neki bili dosta dobro razrađeni, a neki nisu“, govori Obradović i dodaje kako je projekte najviše razradio HDZ, što je razumljivo s obzirom na to da su i do sada bili na vlasti pa imaju veliku infrastrukturu.
Kao zanimljivost dodaje razrađenost projekata liste Marka Dragičevića. „Oni su ponudili idejna rješenja od prometa do stanovanja, trgovačkih centara i garaža. Ipak, ta je lista prekasno krenula u kampanju budući da je riječ o novim licima, iako su na listi imali eksperte iz raznih područja, nisu prešli prag i izborili rezultat“, govori Obradović.
EUROVIZIJSKA ‘POISON CAKE’ Nakon objave rezultata u izbornoj noći, DDSov Pero Vićan je u stožer HDZ-a stigao s tortom. Obradovića ta je torta podsjetila na eurovizijsku pjesmu ‘Poison cake’. „Otrovna torta je jer je Vićan odmah izjavio da će pregovarati o paketu. Rezultati izbora su pokazali kako HDZ na gradskoj razini može formirati vlast s Dustrom, bez DDS-a. Imali bi većinu i ne bi morali pristajati na zahtjeve za članove
Piše Petra Srebrović
nadzornih odbora, direktora poduzeća i slično na što je DDS Pera Vićana navikao. Ali, Pero Vićan, kao najiskusniji političar među izabranima, odmah je izračunao kako njegova potpora treba HDZ-u u Županijskoj skupštini. To je njegov paket. Uvjetovat će suradnju u Županijskoj skupštini, da ga HDZ mora uzeti za partnera u Gradskom vijeću. On je tako ostvario svoj glavni cilj, a to je da bude prevaga pa da s tih nekoliko mjesta u Gradu i Županiji, dobije puno veći utjecaj“, objašnjava Obradović i dodaje kako ga zbog toga ‘paket’ podsjeća na otrovnu tortu. Za Dustru Željka Raguža kaže kako je rezultat očekivan. Kaže i kako je to stranka slična DDS-u s programom s obzirom da se preklapaju na idejama realizacije sportskih objekata. „Očito tu postoji međusobni antagonizam, pa nisu izlazili na izbore zajedno. Ni oni ne mogu ostvariti program ako nisu u koaliciji s vla-
Što se tiče manjih stranaka i lista, Obradović govori kako je zanimljivo što je Ričard Milun, odnosno Domovinski pokret išao samostalno na gradskoj razini, dok je u županiji u ko-
„To je mogla biti taktika da dobije jedan mandat, ali ostali su ispod praga. Ipak, ostvarili su to što su uzeli glasove nekim listama i spriječili druge male liste da dođu u Gradsko vijeće, pa se i ta taktika dijelom isplatila. Uostalom moglo se vidjeti da to i nije bila prava kampanja, a Milun nije previše sudjelovao“, govori. Kao iznenađenje izbora navodi rezultat nezavisnog
Mara Kristića koji nije ušao u Gradsko vijeće. „To se dogodilo jer ovaj put nije imao potporu stranke niti infrastrukturu, pa je listu morao sam financirati. Došao je blizu praga, ali nije ga uspio preći, a jedan od razloga za to je i veliki broj lista. U tom je kontekstu nelogično i što su HNS i HSLS išli odvojeno, a ne udruženo s nekom od građanskih lista i stranaka jer razlika u programima nema“, govori.
MOST JE BESMISLENA STRANKA
Obradović smatra kako je Most imao dobru listu, listu koju možda i ‘ne zaslužuje’. Od odvjetnika Ivice Bana do profesora Mikuša i Granića (iz kvote Domina), kaže kako ga je iznenadilo što se oni nisu udružili s nekom drugom listom, kao osobe koje su prepoznate.
„Po mom sudu dobili su čak i više nego što su trebali, jer je stranka izgubila koalicijski potencijal zbog sukoba na državnoj razini s HDZ-om i sa SDP-om. Ako neka stranka ne može doći na vlast, a Most ne može jer ne može ni s kim koalirati i sam nije dovoljno jak, onda nema smisla biti u političkom životu“, iznosi Obradović. Uspjeh Mosta na županijskoj razini smatra iznenađujućim. Podsjetio je kako je jedan od glavnih prijedloga Mosta, odnosno Boža Petrova, svojevremeno bila rekonstrukcija državnog aparata, odnosno ukidanje malih općina i županija. „Međutim, sada ni slovo nije rekao o tome! Zašto? Jer su te male općine koje je htio ukidati, one općine u Neretvi, gdje sada stječe svoje glasove. On se zapravo samo bori za svoju plaću, ostanak na profesionalnoj dužnosti jednu godinu više u odnosu na trajanje saborskog mandata“, govori Obradović koji povlači i pitanje zašto je stranka Most dobila toliko glasova, a smatra je strankom svedenom na tri čovjeka - Božo Petrov, Nikola Grmoja i Miro Bulj, koja za jedini cilj ima njihov politički opstanak. „Božo Petrov u četiri godine nije učinio ništa za županiju, a uspio je dobiti više glasova nego Marko Giljača. Bilo je za očekivati da će Giljača, kao vrlo aktivan vijećnik, proći u drugi krug. Ipak, možda je napravio veliku pogrešku što je tijekom kampanje izašao s informacijom o zaustavljenim radovima na Centru za gospodarenje otpadom, pa je to postao glavni motiv kampanje“, govori Obradović, koji dodaje kako je to ipak razumljivo s obzirom na činjenicu da je Giljača dio stranke koja je ‘rođena’ iz aktivizma, a aktivistima je u prirodi zaustavljanje projekata. „Problem je što nije ponudio novu lokaciju za CGO, jer lako je reći ‘ne ovdje’, ali ne kaže gdje bi moglo biti. A izbjegavali su to reći kako bi dobili naklonost građana“, smatra Obradović. Pred drugi krug kaže kako bi se moglo očeki-
vati da će oni građani koji su za zaustavljanje projekata, možda glasati za Petrova, međutim napominje kako i tu dolazi do specifične situacije. Teško je za očekivati da će simpatizeri SDP-a i Srđ je Grada glasati za Petrova s obzirom na ideološku razliku njih kao ljevice i Petrova iz stranke koja se profilirala kao izrazito desna, smatra Obradović. Zato smatra kako u drugom krugu puno veće šanse ima HDZov Blaž Pezo.
„U gradu su veće šanse na strani aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića. Naime, u prvom krugu su simpatizeri Srđ je Grada glasali za zajedničku listu, dok je sada upitno koliko ti simpatizeri žele podržati Anitu Bonačić Obradović koja nastupa kao pojedinac. Oni koji su glasali za Srđ, ne znači da će sada podržati i nju, već je moguće da neće izaći na izbore. Nekretninska afera joj je nanijela štetu i kod neutralnih birača, zato su izgledi Frankovića veći“, govori.
Obradović govori i kako se ovogodišnja kampanja od one prije četiri godine, razlikuje po tome, što sada nije postojala posebna tema koja bi privukla pozornost medija, a mnogi su programi stranaka bili slični.
„Prometna rješenja, položaj umirovljenika i mladih, branitelja i suživota turizma i građana - to je bilo ono o čemu su svi kandidati govorili. Prema analizi sadržaja dubrovačkih portala, prošle je izbore najzastupljenija tema bila otvaranje javne kuće u Dubrovniku, a takvih prijedloga ovu kampanju nije bilo. Zato kampanja djeluje dosadno, iako je bolje kada je usmjerena na programska rješenja, a ne na senzacionalizam koji privlači pozornost, ali nema društve-
nu važnost“, govori.
U tom je kontekstu u kampanji bio vidljiv nedostatak Andra Vlahušića kako bi nametao teme i ideje. Iako je bio na listi Dustre, nije ga bilo u javnom prostoru.
„Sada su HDZ , SDP i Srđ je Grad imali ugodnu poziciju, nitko ih nije mogao posebno ugroziti i isticati što su mogli bolje. To je Vlahušić činio na prethodnim izborima. Sada je, kao Vlahušićev nekadašnji suradnik i predstavnik HNS-a, Valentin Dujmović pokušao nešto slično s lakom željeznicom do Zračne luke, a onda ju je nazvao visećom, pa je govorio da će krenuti iz Lapada, Gruža... Odmah se vidjelo da to nije razrađeno, nego tek ideja. Vlahušić je pak donosio konkretna rješenja, kojima je teško parirati. Iako su nekad djelovala kao plod mašte, gledajući u budućnost i neke druge svjetske gradove, takve ideje će se vjerojatno i ostvarivati“, govori Obradović.
STARI ‘LISCI’ VS. NOVA LICA
‘Stara’ garda političara još uvijek ima veću autonomiju donošenja odluka po vlastitom nahođenju, dok se kod mlađih ili novi(ji)h lica na političkoj sceni vidi kako postoji potreba da sve odluke prvo prođu kroz bubanj angažiranih izbornih stratega.
Recimo, nakon prvih izlaznih anketa Dubrovačkog dnevnika u izbornoj noći, izjavu su novinarima odmah i bez oklijevanja dali dugovječni i prepoznati političari; DDS-ovi Pero Vićan i Terezina Orlić, Dustrin Željko Raguž, HNS-ov Valentin Dujmović, nezavisni Maro Kristić... Nešto su kraći bili Centrova Viktorija Knežević i nezavisni Marko Dragičević. HDZ-ov Blaž Pezo, iako mnogima novo lice, upućeni u lokalnu politiku znaju kako je riječ o ‘starom’ operativcu stranke, koji je već skoro dva desetljeća na političkoj sceni; također je bio vrlo raspoložen za izjavu odmah po objavi izlaznih anketa. Zanimljivo, SDPova Anita Bonačić Obradović, Marko Giljača iz Srđ je Grad i HDZ-ov Mato Franković bili su nedostupni za izjave sve do službenih rezultata.
MOŽE LI GLASAN KANDIDAT MOTIVIRATI GLASAČE?
Još jedno pitanje je može li se upravo u komunikaciji kandidata sagledavati zaista mala izlaznost? Hrvati i inače nisu baš zainteresirani za izbore, pa se čini kako je potrebna jaka osobnost i autentičnost kandidata kako bi ih izvukao na birališta. U isto vrijeme, na ovim lokalnim izborima glasni kandidati bivaju utišani. Centrova Viktorija Knežević koja je u kampanju krenula prije pune dvije godine, a prije toga je bila čest gost medijskih stupaca, poznata po žustrom, ali britkom nastupu i jasnim kriti-
kama, netom prije predkampanje je na nekoliko mjeseci nestala iz javnog prostora, da bi se onda u kampanju vratila kao smiren, tih i odmjeren kandidat.
„Kada je prije dvije godine najavila da će se natjecati, bila je puna energije i tako je istupala, a tada je usko surađivala sa strankom Srđ je Grad. Kad su se približili izbori i kada se počelo razmišljati o mjestu gradonačelnika i mjestima na listama, Srđ i SDP odustaju od suradnje s Knežević. Pretpostavljam da je to stvar ljudskih sujeta, jer inače bi bilo logično, s obzirom na njihovu dotadašnju suradnju, da Knežević bude kandidatkinja za gradonačelnicu“, analizira Obradović koji smatra kako bi Knežević sigurno drugačije istupala, da je bila kandidatkinja četiri stranke (Centar, SDP, SJG-Možemo!). „Onda bi HDZ njoj vrlo teško mogao parirati negativnom kampanjom, a posebno zato što je kao odvjetnica vićna javnim raspravama. Izgleda da je ‘Srđ je Grad’ i SDP nisu htjeli staviti na vodeće mjesto, pa je ostala sama, odnosno sa strankom Centar. Tad je shvatila da neće uspjeti dobiti izbore pa je, pretpostavljam, izgubila entuzijazam“, govori Obradović i dodaje kako je na sučeljavanjima pokazala da bolje do drugih kandidata poznaje strukturu gradske uprave i da je vićnija pravnim pitanjima. Obradović ne očekuje neku posebnu koaliciju stranke Centar sa Srđem i SDP-om u Vijeću, s obzirom na to da nisu koalirali kada su trebali, prije izbora.
Izbjegavanje sučeljavanja postao je svojevrsni trend, ne samo u Dubrovniku nego i nacionalno. Osim dubrovačkog gradonačelnika i još nekih kandidata, sučeljavanja su u prvom krugu odbijali i gradonačelnici Zagreba i Splita.
„Za taj trend su krive nacionalne komercijalne televizije jer su uzele američki model sučeljavanja. Političari ne vole doći na sučeljavanja gdje su ‘kviz pitanja’, nego žele vrijeme za izlaganje svojih programa“, objasnio je Obradović i dodao kako je predsjednik Zoran Milanović prvi prekinuo tu praksu, jer nije htio sudjelovati u takvom programu.
„Onda su i ostali preuzeli taj model. Odbijaju sučeljavanja u obliku ‘infotainmenta’, s većim naglaskom na zabavu, jer su vidjeli kako sudjelovanje u takvom programu može donijeti više štete nego koristi. Dok jedni sučeljavanja odbijaju, dolaze oni koji drugačije ne mogu dobiti prostor, pa dobijamo razna ‘krnja’ sučeljavanja“, govori Obradović koji smatra kako će u drugom krugu situacija biti drugačija i očekuje kako će se sučeljavanja održavati jer je riječ o samo dva kandidata.
„Informativa ipak mora imati prevlast nad zabavom, jer su izbori informativna tema. Ne može se sve iz američkog novinarstva prenijeti u naše krajeve, jer je to druga kultura“, poručio je.
TIK TOK IZBORI
Lokalni izbori 2025. godine ostat će upamćeni i kao Tik Tok izbori. Političari su se u maniri tinejdžerskih zvijezda pojavili na najmlađoj društvenoj platformi, ali smo vidjeli kako to ne nosi nužno i (dodatne) glasove. Jesu li se naši političari uopće snašli na novim društvenim mrežama ili je to bio samo jedan amaterski pokušaj da budu u trendu? Iako Tik Tok ne voli, Obradović kaže – ipak ga je morao malo pratiti. „Što se tiče komunikacije na društvenim mrežama, ona je specifična jer se tu okupljaju istomišljenici. Moja ocjena priloga na Pera Vićana na Tik Toku, koja i nije nešto pozitivna, zapravo ništa ne znači jer je to njegovim istomišljenicima bilo zanimljivo“, govori Obradović koji zatim upozorava kako je ‘zamka’ društvenih mreža, pa i Tik Toka, nedostatak neutralne publike.
„Kada se okupljaju istomišljenici, ne može se postići cilj dopiranja do neutralnih. To bi se moglo, eventualno, postići kada bi svi simpatizeri dijelili priloge i poticali svoje ‘prijatelje’ na mrežama na daljnje dijeljenje. Ipak, društvene mreže političare mogu dovesti u zabliudu jer misle da imaju ogromnu potporu, a zapravo je nemaju“, zaključuje stručnjak za komunikaciju, Đorđe Obradović.
Nakon svega, čini se kako političke kampanje sve više nalikuju reklamnim spotovima. Umjesto žestokih sučeljavanja, dobivamo kontrolirane nastupe i odmjerene poruke ‘na sigurno’. Programi su kod svih, bilo lijevih ili desnih, više-manje isti, a birači i dalje nisu motivirani za glasanje.
Zrinka Raguž uručila u Dubrovniku Ugovor o dodjeli sredstava za Tehničku pomoć
Državna tajnica koja upravlja Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Zrinka Raguž i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković potpisali su danas Ugovor o sufinanciranju provedbe EU projekta „Sporazum o korištenju bespovratnih sredstava tehničke pomoći Integriranog teritorijalnog programa 2021.-2027. za podršku provedbi funkcija Posredničkog tijela za odabir operacija“ vrijedan 35.294,12 eura.
Gradu Dubrovniku su kroz Program sufinanciranja provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini dodijeljena bespovratna sredstva u najvišem iznosu, odnosno 50 % iznosa sredstava koje je Grad Dubrovnik dužan osigurati iz vlastitih izvora.
Naime, odabir operacija odnosi se na projekte izabrane za financiranje putem ITU mehanizma. Riječ je o projektima Park’n’Ride sustav na na Pobrežju, čime će se prometno rasteretiti uže gradsko područje, nabava električnih vozila u sklopu projekta “Elektrifikacija i digitalizacija javnog autobusnog prijevoza” te ulaganja u zelenu infrastrukturu. Tako se među projektima izdvajaju i rekonstrukcije parka u Pilama i parka Gradac, koje su u tijeku te prostora oko Platane na Brsaljama.
Javni gradski prijevoznik
Libertas Dubrovnik prijavio se na javni poziv resornog ministarstva za nabavu 12 novih električnih niskopodnih autobusa. Uz dva autobusa koja će kupiti bespovratnim sredstvima iz ITU mehanizma, Libertas će uskoro će vozni park pomladiti s 14 novih električnih autobusa ukupne vrijednosti veće od 11,7 milijuna eura, čime se nastavlja započeti proces elektrifikacije i digitalizacije javnog prijevoza. Ukupna vrijednost ovog projekta je 10.492.500,00 eura, dok su prihvatljivi troškovi 8.394.000,00 eura koliko iznosi i zatraženi iznos bespovratnih sredstava. Neprihvatljivi troš -
kovi projekta u iznosu od 2.098.500,00 eura odnose se na porez na dodanu vrijednost ( PDV ). Poziv se odnosi na vozila na alternativni pogon, a financiran je iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Podsjetimo, u posljednjih osam godina gradski prijevoznik je vozni park pomladio s ukupno 68 novih vozila, njih 29 financirano je europskih sredstvima, jednako toliko ih je kupljeno putem operativnog leasinga, dok je samo 10 vozila nabavljeno vlastitim sredstvima. Čak 78 % građana korisnika pokaza javni prijevoz koristi besplatno. Uz sve navedeno, kontinuirano se ulaže u veća kolektivna prava svih djelatnika Libertasa.
Završeni radovi asfaltiranja ulica na Babinom kuku - 2500 kvadrata u Kliševskoj, Mostarskoj i Mosorskoj
Asfaltiranjem Kliševske ulice u potpunosti su završeni radovi uređenja dijela ulica na području Babinog kuka, koji su provedeni u sklopu dinamičkog sustava asfaltiranja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika.
Uz Kliševsku ulicu, prethodno su uređeni dijelovi Mostarske i Mosorske ulice. Ukupna površina zahvata iznosi približno 2.500 me -
Uspješno su završeni radovi na obnovi sportskih terena iznad OŠ Lapad koji su izvedeni u sklopu participativnog budžetiranja, a obuhvatili su sveobuhvatnu rekonstrukciju podloga nogometnog i košarkaškog igrališta, ugradnju nove ograde i izgradnju betonskih tribina čime su značajno poboljšani uvjeti za rekreaciju i sportske aktivnosti.
tara kvadratnih, građanima je omogućeno lakše i sigurnije prometovanje.
Radove je izvela tvrtka Tehnogradnja, dok je stručni nadzor obavljala tvrtka Adria Tehno. Ukupna ugovorena vrijednost radova iznosila je 92.787,50 eura s uključenim PDV-om.
Ova investicija nastavak je kontinuiranih ulaganja Grada Dubrovnika u unaprjeđenje komunalne infrastrukture, s ciljem podizanja kvalitete života građana.
Na nogometnom terenu izvedena je nova sportska podloga od umjetne trave debljine dva centimetra. Podloga je UV stabilna, s antialergijskom i antifugicidnom zaštitom te otporna na požar. Teren za košarku dobio je novu akrilnu sportsku podlogu. Prije postavljanja obloge izvršena je sanacija pukotina, nivelacija nagiba i čišćenje postojeće asfaltne podloge. Nova podloga je vodonepropusna, protuklizna, jednostavna za održavanje i UV stabilna.
Između dvaju terena postavljena je i nova ograda visine četiri metra s vratima koja omogućuju komunikaciju između prostora. Uz zapadni rub sjevernog dijela nogometnog terena izgrađene su betonske tribine u četiri reda, čime je osigurano dodatno gledalište za posjetitelje.
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima je obišao gradilište Centra za starije ispod Opće bolnice Dubrovnik. Izgradnjom ovog doma sa 205 smještajnih kapaciteta, dnevnim boravkom za 75 korisnika te pružanjem usluga za dodatnih 410 osoba van Centra, dubrovačkim umirovljenicima pružit će se standard koji im je godinama nedostajao.
“Radovi na budućem Centru za starije osobe Ragusa idu svome kraju, oni konstruktivni. Nalazimo se na najvećoj dilatacija prostor na kojem će u budućnosti biti vrtovi, gdje će naši umirovljenici moći nešto i posaditi, družiti se. Centar za starije osobe je uistinu nešto što je Gradu Dubrovniku nedostajalo cijeli niz godina, od 1971. je prvi takav ozbiljan objekt da se gradi u Dubrovniku, najveći u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. U siječnju iduće godine bi radovi trebali biti završeni”, rekao je gradonačelnik Franković.
Na gradilištu u Ulici dr. Ante Šercera završena je kompletna armiranobetonska konstrukcija na sve tri dilatacije te se kreće s izradom slojeva krova, a u tijeku je i ugradnja vanjskih aluminijskih okvira. Unutar objekta izvode se obrtnički radovi koji obuhvaćaju gletanje zidova, gipskartonske zidove, kreće se sa izradom estriha nakon čega će se ugraditi keramika. Istovremeno se izvode i svi instalaterski radovi, razvod vodovoda i odvodnje te hidrantskog razvoda, strojarski radovi i izvedba sprinkler sustava, kao i elektroinstalaterski radovi. U okolišu zgrade u tijeku je izgradnja armiranobetonskih potpornih zidova i revizijskih okana za instalacije u trupu budućih pristupnih prometnica.
Sveukupna investicija izgradnje Centra iznosi 21.985.903,00 eura (uključujući PDV), a bespovratna sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost iznose 6.138.429,89
eura. Radovi su započeli 1. srpnja 2024., a rok izvođenja je 18 mjeseci, odnosno do 1. siječnja 2026. Izvođač radova je Texo Molior, dok je za stručni nadzor i koordinatora II zaštite na radu zadužena tvrtka Apsida Inženjering.
Gradonačelnik Franković istaknuo je da se već sada radi na privlačenju zaposlenika, jer građevina bez zaposlenih ljudi nema svrhu.
“Nadamo se da ćemo skorijim programom njegovatelja, koji ćemo organizirati u suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku, dobiti i određeni broj budućih zaposlenika Centra. Svakako, vrijedi napomenuti da izgradnjom ovog Centra neće više biti lista čekanja za naše umirovljenike, a paralelno će brojni naši umirovljenici moći ostati u svojim domovima, za više od 400 djelatnici Centra će se skrbiti u njihovim domovima”, kazao je gradonačelnik.
STUDENTI UMIROVLJENICI
Ulazak u starije godine ne mora biti bauk niti predstavlja kraj života. Dokaze možemo vidjeti svakodnevno, među onima koji su i u trećoj dobi odlučili ostati aktivni i angažirani. Uskoro bi im se u Dubrovniku mogla otvoriti još jedna prilika za učenje i napredovanje, a više o svemu otkrila nam je psihologinja Vesna Raguž Staničić
Nedavno je u Klubu 65+ Crvenog križa Dubrovnik, predstavljen vrlo zanimljiv projekt: Sveučilište za osobe treće životne dobi. Prilika je to za umirovljenike, odnosno generalno starije građane, da se dodatno usavrše i napreduju. Iako će mnogi reći da su starije godine idealne za „gašenje” i stagnaciju, stjecanje novih znanja može uvelike pomoći u brojnim izazovima koji dolaze s godinama. Projekt je zainteresiranim članovima Kluba predstavila psihologinja Vesna Raguž Staničić, a dodatne detalje otkrila je za Dubrovački dnevnik.
„U pregovorima smo, razgovarala sam s gradonačelnikom Matom Franković i s rektorom Sveučilišta u Dubrovniku Nebojšom Stojčićem, za otvaranje Sveučilišta za treću životnu dob u Dubrovniku. Planiram razgovarati i s kolegicom koja je godinama radila na zagrebačkom Sveučilištu za treću životnu dob, tako da očekujem pomoć u smislu savjeta kako započeti i kako dalje ići. Kostur postoji, a napravljen je na osnovu onoga što sam vidjela i proučila o tome kako izgledaju te vrste sveučilišta kod nas, koja se zapravo ne razlikuju od sveučilišta koja postoje u svijetu. Postoji ih jako puno u razvijenim zemljama, nacionalnih i umreženih sveučilišta za treću životnu dob, toga zaista ima”, priča Raguž Staničić. Kako objašnjava, do ideje je došlo prije više godina, kad je vidjela da takva sveučilišta uopće postoje i poželjela da Dubrovnik dobije isto za svoje umirovljenike i starije građane, koji zaslužuju dobiti priliku sustavnog učenja i na taj način usporavanja procesa starenja.
Ideja je odlično prihvaćena i na posljednjoj prezentaciji u Klubu 65+.
„Tijekom rada i dok sam imala na ispitivanju osobe treće životne dobi, koje su pošle u mirovinu, a relativno su još uvijek očuvane i mentalno i fizički, shva-
tila sam kako vape za prilikom sustavnog učenja, kakvo može pružiti ovakav projekt. Vidjela sam da bi to zaista trebalo napraviti za naš Grad. Potrudit ću da se to zaista dogodi i da se službeno i otvori”, kaže Raguž Staničić.
IZNIMNO KORISNO NA VIŠE RAZINA
Velika je to prilika za građane treće životne dobi. „Značilo bi im jako puno. Moram napomenuti da ovo sveučilište nije vid zdravstvene ili socijalne skrbi. To je izrazito obrazovna institucija, specijalizirana institucionalna obrazovna ustanova, koja će u prostorima Sveučilišta svojim građanima ove životne dobi ponuditi mogućnost za učenje raznih sadržaja koje ćemo ponuditi u vidu nekoliko kolegija, prateći interese polaznika, koje ćemo prilagođavati. To je nešto što je zaista iznimno korisno. Uz taj obrazovni dio, nije zanemarena ni socijalna dimenzija programa, jer se ljudi dolazeći tu i druže. Znamo svi da je u toj životnoj dobi jedan od glavnih problema upravo usamljenost jer ljudi vrlo često ostanu bez svog partnera ili partnerice”, objašnjava Raguž Staničić. Kako kaže, obično na prezentacijama u Klubu 65+ publiku čine žene. „Znamo da je životni vijek žena duži nego muškaraca i većinom su aktivnije u toj dobi. Vjerojatno je i to razlog zašto su, u praksi, češći korisnici ovakvih tipova sveučilišta, žene. Ne smijemo zanemariti ni mali postotak muških polaznika koji bi se prijavio na ovakve programe, naravno”, napominje Staničić. Izazovi koje sa sobom donosi starija dob su vrlo dobro poznati, a među njima je i osjećaj gubitka svrhe. „Nažalost, osjećaju se odbačeno i vrlo često beskorisno. To samo pojačava osjećaj koji se javlja s godinama, da nisi više važan, da si suvišan. Kroz ova-
„Kroz ovakav jedan oblik mentalne, ali i socijalne, pa i fizičke angažiranosti – jer se mora doći do tih prostora, zaista može jako puno dobiti”, priča psihologinja Vesna Raguž Staničić
Piše Ivana Smilović foto Grgo Jelavić/PIXSELL
Sveučilište za treću životnu dob bi, nada se Raguž Staničić, moglo početi s radom već na jesen
kav jedan oblik mentalne, ali i socijalne, pa i fizičke angažiranosti – jer se mora doći do tih prostora, zaista može jako puno dobiti. Osnovna ideja cijelog sveučilišta je, već spomenuto, da što dulje učimo, to sporije starimo”, naglašava Raguž Staničić. Iako se često priča o tome da u svim godinama, pa i onim starijim treba raditi na sebi, svjedoci smo da u praksi to ponekad i nije tako. Treća dob se često promatra kao vrijeme za odmor, a nažalost i odustajanje, promatranje svijeta sa stavom: „Ja sam svoje dao, gotov sam”. „Nije ustvari tako jer znamo da je jako puno ljudi u već poodmaklim godinama dalo jako puno za čovječanstvo. Puno otkrića i velikih doprinosa su stvorili ljudi u poznim godinama. Moramo se pomiriti da postajemo društvo sve starijih osoba, pogotovo u razvijenim zemljama gdje postoje nacionalna sveučilišta za treću životnu dob. Te starije osobe su sve obrazovanije, aktivnije, zdravije, uključenije. Žele još uvijek, barem na neki način, biti korisne. Da bi bile, kroz ovakav jedan oblik obrazovanja će se to najbolje i dogoditi”, objašnjava Raguž Staničić.
OD INFORMATIKE DO ‘KREATIVE’
Ideja je tu i itekako je razrađena.
„Znam koje ćemo kolegije ponuditi i to je najprihvatljivije za početak. To ne znači da se neće mijenjati, dobro je da se u hodu i prateći interese korisnika to mijenja i proširuje. Dodavat će se novi, ako za ove ponuđene ne bude dovoljan interes, maknut ćemo ih”, kaže Raguž Stanićić.
Kolegiji koje je predložila za ‘prvi val’ ponude su: informatička radionica, strani jezik, povijest Dubrovnika, zdravstvene teme poput psihologije ili nečega
iz područja mentalnog zdravlja i kreativna radionica. „Svatko od predavača bi trebao ponuditi sadržaj tog predmeta, na osnovu toga bi se osobe treće životne dobi mogle odlučiti što žele slušati. Oni koji budu htjeli dolaziti na predavanja, mogu dolaziti na samo jedan kolegij, a mogu i na sve. Jednostavno, izaberu ono što ih zanima i pohađaju kolegije koje žele”, objašnjava Raguž Staničić.
Nažalost, kad se pokreću stvari u Dubrovniku, često se mogu čuti komentari – kome to treba, nitko se na to neće prijaviti i slično. Ali već sam Klub 65+ pokazuje da interesa među umirovljenicima itekako ima, kako za druženje, tako i za raznorazne edukacije.
„Nadam se dobrom odazivu. Ljudi koji polaze takvu vrstu sveučilišta u Rijeci ili Zagrebu dolaze već godinama. Kad krenu, zna se dogoditi da idu na predavanja narednih 15 godina i to redovito, u svakom semestru se upisuju, slušaju kolegije, pokazuju zavidan interes. Kad sam prvi put čula za to, oduševila sam se i donijela odluku da ću se potruditi i angažirati da se u Dubrovniku otvori takvo nešto. Nadam se da ćemo uspjeti”, kaže Raguž Staničić. Nesigurno, ali optimistično kaže kako misli da bi Sveučilište s radom moglo početi već na jesen, a sve ovisi o administraciji i potezima koje je potrebno povući da bi se pokrenulo.
Sigurno je da bi tako nešto bila prilika građanima starije životne dobi, pa čak i onima koji su u određenoj fazi stagnacije, da se aktiviraju i uključe. Ne smijemo dopustiti da se oni koji su cijeli život bili tu za nas, radili i trudili se, osjećaju beskorisno i suvišno samo zato jer su – stariji. Puno toga još oni mogu ponuditi, a ovakva vrsta sveučilišta mogla bi biti odličan kanal koji će baš to pokazati i dokazati.
Nakon 551 dan od tragične nesreće u kojoj je poginuo otac dvoje djece, počelo je suđenje bivšem ministru obrane, HDZ-ovom Mariju Banožiću. Terete ga za izazivanje prometne nesreće s tragičnim ishodom.
Nakon što se izjasnio nevinim, suđenje je odgođeno za neko vrijeme. Njegova odvjetnica tvrdi da su iz istražnih spisa nestali važni dokazi o tome da je pokojnik bio pijan, a ministar, koji se vraćao s Martinja, a testiran sutradan - trijezan.
Kad se dokazi nađu, bit će svakome jasno, pa i sudu, da je Bane nevin. Bio je takorekoć prisiljen vozit krivom stranom ceste, zbog fjakanog kamiondžije ispred njega, dok se na suprotnoj traci ne’ko usudio naići iz magle i poginuti na svojoj strani kolnika. Ako ga proglase nedužnim, svi ljubitelji oktana, vina i adrenalina, a osobito pretjecanja u magli, gazit će ljude po cesti i pozivati se na lex Banožić, a moguće još i tražit odštetu od onih što tuda uopće voze.
Hrvati su platili milijun i po’ eura za zadnje mjesto na Eurosongu. Zvijezda Hrvatske televizije Marko Bošnjak, nije ispunio svoja očekivanja i izborio finale. Gledateljima, ljubiteljima glazbe je ispunio očekivanja; očekivali su ništa, a to su i dobili. Ali eto, bar se sad Hrvatima neće predbacivat da su homofobni, samo zato što su primijetili da je on ista pljunuta bivša srpska premijerka Brnabić, ženski gej, porijeklom iz - Hrvatske. Nego su homofobi ovi iz žirija na Eurosongu. Namjerno su našega Marka stavili na zadnje mjesto, da druge gleda – od pozadi.
Za ministra demografije i useljeništva Šipića, demografija je znanost koja proučava zakonitost rađanja djece u svrhu njihove vojničke izobrazbe za potrebe obrane države. Dok njegovo ministarstvo ne vrati iseljeništvo Južne Amerike u obećanu zemlju Hrvatsku, smislio je apel domaćim ženama da spajajući ugodno s korisnim rađaju djecu, kako bi državi osigurale neke nove buduće branitelje! Ministar je zabrinut za očuvanje Dalmatinske zagore i juga, za što treba imat i vojnike i hrabre ratnike, jer tko će nositi oružje na ramenu ako ne bude djece? Tko će to čuvati našu domovinu, ako ne budemo ulagali u naše obitelji?
Ako je vjerovat znanstvenim istraživanjima o stresu kao okidaču za razvoj određenih bolesti, ovakva izjava mogla bi mnogim ženama u naredna tri mjeseca uzrokovat spontano podvezivanje jajnika. Neke hrvatske političarke misle da je imat vjeroučitelja na čelu ministarstva u sekularnoj državi, skandal sam po sebi. Zar u 21. stoljeću još uvijek postoji zanimanje teolog?
I onda se čudimo što Kina postaje tehnološki superiorna. Ne teološki, nego - tehnološki!
Današnjoj mladosti su očevi pričali kako su oni nosili oružje, dok su političari koji su im puške uprtili, pokrali državu. Takav se roditeljski prikaz domoljublja, mladih nije osobito dojmio, pa je veći dio njih indiferentan prema brizi ministra o tome tko će čuvati Zagoru ili Zagreb i hoće li bit hrvatski, mađarski, ruski ili američki. Jer, kad voze autoputom, putarinu masno plaćaju, čiji god put da je, baš kao i apartman ili hotel na moru. Ili sladoled zvan čežnja!
Glavna tema slobodnih govora u utorak u Saboru bili su lokalni izbori. Ko i svi drugi, tako su HDZ-ovi govornici slavili pobjedu, a premijer je zahvalio svima koji su sudjelovali, a osobito onima koji su njih zaokružili. Pa neka zaokružuju i u drugom krugu, kako bi karta županija i dalje bila dominantno plava, predložio je. Njega raduje da je HDZ, gledajući ukupno rezultate, sve skupa osvojio mrcu manje od 500 tisuća glasova. Nije spomenuo da dvije trećine građana ne izlazi na izbore jer ne žele sudjelovati u njegovoj predstavi zvanoj demokracija. Nije mu palo na pamet ni da je to samo 46 posto od glasova koje je dobio sam Milanović, na predsjedničkim izborima.
Iz ojađene oporbe priznaju i svoju ‘zaslugu’ za jadne rezultate, a za plavu boju Hrvatske tvrde da dolazi od modrica uzrokovanim udarcima HDZ-ove vlasti, koja nas mlati već godinama. Sreća njihova, kažu iz oporbe, što se plava boja dobiva miješanjem stotina tisuća lažnih branitelja, s isto toliko uhljeba u državnim službama i brojnih drugih članova HDZ-a, koji od stranke imaju koristi, ili kako bi naši stari rekli, znaju oni svome petku post!
Ovih dana je naš ministar obrane bio u Bruxellesu i ponudio spremnost Hrvatske da preuzme vodeću ulogu u Europskoj uniji u proizvodnji malih borbenih dronova. Ko od šale bi ih već ove godine mogli proizvesti pola milijuna, procijenio je naš potpredsjednik Vlade. Dok nam EU ne odgovori, hrvatski građani mogu samo pogađat hoće li proizvodnju povjerit Mati Rimcu ili nekom drugom genijalcu koji još nije maznuo par stotina milijuna iz proračuna.
Nakon što nam je zbog smjene bivšeg ministra gospodarstva Filipovića propalo njegovo obećanje o proizvodnji cjepiva protiv raka, možda uskoro postanemo i glavni proizvođač nuklearnih bojevih glava za Europu. Ako dotad ne strada i trenutni ministar. A dotad smo glavni uvoznici WC papira iz BIH i Slovenije, jer se mi ne bavimo takvim tričarijama.
UPALIO SE ALARM
„Na Facebooku su počeli, prvo prikriveni, a potom i komentari u kojima je moja kći otvoreno nazivana pogrdnim epitetima jer se druži s nekim tko nije, što bi rekli stari Dubrovčani, ‘corta supra corte’. Stravično i za ne povjerovati!“, govori nam majka učenice jedne dubrovačke osnovne škole
Nasilje je problem duboko ukorijenjen u svim sferama našeg društva, a izuzetak nisu ni najmlađi među nama. Vršnjačko nasilje nije nova pojava, no često poprima sve šire i različitije oblike. O njemu za Dubrovački dnevnik govori i jedna zabrinuta majka djevojčice višeg razreda jedne dubrovačke osnovne škole.
„Istina je kako moja djevojčica nešto bolje uči i tako odskače od vršnjaka, ali nikako nije štreber. Rado pomaže svima za koje smatra da im treba pomoć, ta djeca često dolaze nama ili ona odlazi kod njih doma te zajedno uče ili im pokazuje kako riješiti zadatke iz matematike ili kako bolje napisati domaći iz hrvatskog… No, problem je nastao kad se uz nju vezala jedna od djevojčica lošijeg materijalnog položaja: djevojčica čiji roditelji nisu u mogućnosti kupiti joj markiranu odjeću i obuću, novi iPhone ili Samsung…“, govori nam ova majka.
MALTRETIRANJE NA FACEBOOKU
Kako tvrdi, iznenada je primijetila kako je oko nje sve manje prijateljica, kako postupno odustaju od odlaska u kino i bilo kakvog druženja. Njena kći i nova prijateljica postajale su sve izoliranije, a onda su krenule i uvrede.
„Na Facebooku su počeli, prvo prikriveni, a potom i komentari u kojima je moja kći otvoreno nazivana pogrdnim epitetima jer se druži s nekim tko nije, što bi rekli stari Dubrovčani, ‘corta supra corte’. Stravično i za ne povjerovati! Pitam se kako je to danas moguće, što rade škole i oni koji su za to plaćeni?“, govori majka ove djevojčice. Situacija je uvijek vrlo slična – postoje jedan, dva ili tri učenika koja iniciraju nasilje, a oko njih se onda okupljaju ostali. U ovom slučaju, djevojčica koja sebe naziva ‘razrednom kraljicom’ nameće trendove i pravila s kim se prikladno družiti, a s kim ne, dok joj se ostale vršnjakinje priklanjaju.
„Mislim kako sam svoje dijete odgajala kako treba: učila je kako smo svi jednaki bez obzira na mjesto stanovanja, način i mogućnosti oblačenja ili posjedovanja kvalitetnijih mobitela ili markirane robe i obuće, kako smo svi jednako vrijedni, kako nisu lijepe okrutne šale na bilo čiji račun, kako nije lijepo bilo koga vrijeđati ili ga iza leđa ogovarati zbog njegova fizičkog izgleda i oblačenja ili načina govora. Ipak, sad se pitam jesam li pogriješila, jesam li takvim odgojem kod nje stvarala temelje budućeg ‘luzera’?“, pita se ova majka.
Piše Ahmet Kalajdžić foto Luka Batelic PIXSELL, Petar Glebov-PIXSELL, Aida Čakić
NEVERBALNOG NASILJA
Povodom ove ispovijesti koja je ponovno ukazala na sveprisutno vršnjačko nasilje (bullying), obratili smo se brojnim psiholozima i stručnjacima za rad s djecom i starijim maloljetnicima. Predsjednica Društva psihologa Dubrovnik Tena Erceg Milković ističe kako takvi navodi roditelja govore u prilog porastu vršnjačkog nasilja, posebno onog u online okruženju, što je u skladu sa statistikama nadležnih institucija. No, objašnjava i kako brojnije prijave vršnjačkog nasilja u školama ne moraju biti odraz stvarnog stanja, nego i sve veće osviještenosti i spremnosti djece i roditelja da reagiraju sukladno zakonima i protokolima.
„Prevencija i intervencija nasilja treba obuhvatiti svaki segment obrazovanja jer, ako se
ne prevenira, nasilje među vršnjacima može svoje korijene imati i u predškolskom dobu. Inače, dostupni podaci sugeriraju da su djevojčice i djevojke, u odnosu na dječake i mladiće, češće žrtve verbalnog odnosno ‘netjelesnog’ nasilja. Takvi oblici nasilja mogu biti direktno vrijeđanje, isključivanje iz društva, ignoriranje, nepozivanje u aktivnosti ili grupe na društvenim mrežama te Viber i WhatsApp grupe, stvaranje grupe s ciljem izoliranja određene osobe, ogovaranje, širenje neistine i druga omalovažavajuća ponašanja poput definiranja tko je lijep/ružan, pametan/glup, dobro obučen/loše obučen. Ljudima, a to vidimo značajno u doba adolescencije, je važno pripadati nekoj grupi, imati svoj identitet i društveni status, htjeti se pokazati i dokazati, a ako ne postoji dovoljno razvijena empatija ili socijalna zrelost, to može dovesti do dokazivanje sebe nauštrb drugih, svojih vršnjaka“, govori Erceg Milković.
petak, 23. svibnja 2025.
Školska psihologinja Sumejje Brković kaže kako kod dječaka na jugu Hrvatske i dalje prevladavaju oblici fizičkog nasilja kao što su udaranje, gurkanje i prijetnje, dok je kod djevojčica sve više prisutan suptilniji, ali vrlo štetan oblik kojeg nazivamo psihološko nasilje.
„Karakterizira ga namjerno isključivanje iz vršnjačkog društva, širenje glasina, zadirkivanje i ponižavanje zbog tjelesnog izgleda, odjeće, imovinskog statusa ili školskog uspjeha. Mogu potvrditi kako opisana dinamika odnosno nastojanje pojedinih djevojčica za nametanjem kao dominantnih unutar svoje vršnjačke skupine, dok pritom manipuliraju odnosima i reputacijom drugih, zaista postoji i u stvarnosti. Takva ponašanja uključuju kontrolu nad vršnjakinjama, stvaranje podjela i ciljano širenje glasina“, kaže Brković te objašnjava kako su na meti najčešće one koje su drugačije, povučenije ili se ne uklapaju u nametnute kriterije.
„Iako su ovakva ponašanja ponekad previđena jer nisu fizički vidljiva, mogu imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje djece, uključujući razvoj tjeskobe, depresivnosti, sniženo samopouzdanje, lošiji školski uspjeh. Nažalost, u težim slučajevima dođe i do raz-
mišljanja o samoozljeđivanju. Zato je važno da roditelji, učitelji i stručno razvojne službe u školama ne zanemaruju ova ponašanja samo zato što nisu fizički vidljiva. Psihološko nasilje ostavlja duboke tragove, a pravovremeno prepoznavanje, podrška te otvoren razgovor s djecom mogu napraviti veliku razliku. Djeca, često, ne govore otvoreno što proživljavaju, ali njihovo povlačenje, promjene u ponašanju ili osjećaji nelagode mogu biti znak da je vrijeme za intervenciju odraslih“, govori.
I sociolozi koje smo kontaktirali ističu kako se kod učenika koji su više puta ili trajno svjesno i namjerno izloženi negativnim postupcima od strane jednog (nazvali su ga: dominantnog) učenika ili više učenika okupljenih oko njega, može prepoznati kao vršnjačko nasilje. Sociolozi ističu da su fizičko, verbalno, emocionalno, seksualno, kulturalno i ekonomsko nasilje oblici vršnjačkog nasilja koje nije uvijek lako prepoznatljivo. Kažu da su najlakše uočljivi fizičko (udaranje, guranje, čupanje za kosu, štipanje ili podmetanje nogu) i kulturološko nasilje (vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi). Verbalno nasilje se često naziva šalom, a najčešće uključuje vrijeđanje širenjem glasina, stalnim ismijavanjem i zadirkivanjem, dok je emocionalno nasilje vrlo perfidno i nerijetko se širi Viber i WhatsApp grupama te društvenim mrežama, a podrazumijeva ignoriranje, svjesno širenje laži i zločestih glasina te isključivanje žrtve iz svih aktivnosti zajednice. Ekonomsko nasilje podrazumijeva krađu i iznudu novca od žrtve, dok seksualno nasilje uključuje neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare.
GLAVNI ‘BAJA’ U RAZREDU
Jedan nam je 17-godišnjak priznao kroz kakvu je krizu identiteta prolazio u pubertetu zbog toga što se razlikovao od vršnjaka u razredu. Iako odlikaš sa svim peticama i onaj koji je svima pomagao oko učenja, odskakao je jer je bio mršav i nespretan.
„Kao netko tko nije iz samog grada nego je doselio iz unutrašnjosti, glavni ‘baja’ u razredu, inače sin uspješnog poduzetnika, smatrao je kako nisam dorastao druženju s ostalim kolegama iz razreda pa i škole te sam u postupku ‘inicijacije’ u društvo, morao često kupiti mu sok ili sendvič, napisati zadaću ili ‘držati stražu’ dok je pripremao neku nepodopštinu. Sad je sve to iza mene, ali slutim da će, uz neskrivenu potporu obitelji za koju
se njihov sin ponaša baš kako treba, uskoro postati dio gradskog podzemlja i junak crne kronike“, izjavio je.
I jedna nam je izvrsna 23-godišnja studentica koja se nedavno vratila iz Erasmus studentske razmjene opisala kako je tijekom boravka u zapadnoj Europi spoznala kako nadležne službe problemu vršnjačkog nasilja posvećuju znatno veću pozornost. Tako je od kolega doznala kako u Skandinaviji posebni timovi dječjih psihologa detaljno proučavaju dječje crteže kako bi iz njih izvukli detalj koji upućuje na to proživljava li i skriva li dijete zlostavljanje bilo koje vrste.
„Iako se iz američkih filmova može suprotno zaključiti, u Skandinaviji se glasno priča, a ne šuti o vršnjačkom nasilju. Kalvinistički mentalitet te sredine, pa i zemalja Beneluxa, ističe da pojedinac vrijedi koliko doprinosi uspjehu zajednice, da je zlostavljana osoba opterećena svojim problemom i da ne može doprinijeti uspjehu kompanije u kojoj radi. Znaju kako se guranjem problema pod tapit ništa ne rješava i kako svaki bullying izrazito utječe na mentalno zdravlje pojedinca i društva u cjelini, kako utječe na javno mnijenje i otpornost društva. Sve se to odražava i na građansku hrabrost i svijest pojedinca da
javno kažu svoj stav pa se, posljedično, nerijetko pitam kome je stalo da se neke stvari desetljećima ne mijenjaju? Naravno kako i tamo mnoga djeca plaču unutar četiri zida i pate zbog omalovažavanja vršnjaka, ali su nadležni puno aktivniji u razvoju samopouzdanja zlostavljane djece. Mislim kako psiholozi u Hrvatskoj igraju sve jaču ulogu, ali bi država trebala obnoviti neke programe, posvetiti više pozornosti mentalnom zdravlju kao i jačoj ulozi psihologa i socijalnih radnika“, smatra naša sugovornica.
Programska koordinatorica Hrabrog telefona Helena Vučković kaže kako je 90-ih godina prošlog stoljeća nasilje većinom bilo fizički ili verbalno, odvijalo se uživo i najčešće u školi, na putu do ili iz nje, u parkovima i mjestima okupljanja djece, a ono bi stalo kad bi se dijete fizički odmaknulo. Danas je bijeg od vršnjačkog nasilja gotovo nemoguć.
„Što se nekoć govorilo uživo, sada prelazi u online svijet pa dijete može biti izloženo vrijeđanju i izrugivanju dok god ima pristup internet-vezi i mobitelu. Dječja soba kao nekoć sigurno mjesto, više nije zaštita od vanjskog svijeta koji dopire kroz ekrane. Cyberbullying je vršnjačko nasilje u digitalnom okruženju putem poruka, društvenih mreža i gaming platformi, a vrijeđanja, prijetnje i širenje glasina iz školskih hodnika sad se širi online prostorom ili objavama u grupama koje ciljano izruguju djecu zbog njihova izgleda, stila, materijalnog statusa ili bilo koje druge osobine koja ih izdvaja i čini ‘lakšom metom’. Programi za obradu slika i videa rezultiraju da se lice žrtve zalijepi na tijelo životinje ili neprimjereni porno- sadržaj. Otvaraju se lažni profili s ciljem objave tuđih privatnih podataka, što dodatno ugrožava sigurnost djece, a anonimnost online komunikacije ne samo što otežava pronalazak počinitelja nego mnoge čini sklonijima okrutnijem ponašanju pa se češće usude napisati i ono što nikad ne bi uživo izrekli“, rekla nam je Vučković, naglašavajući kako djeca sve češće uspoređuju materijalni status vršnjaka, što postaje novi temelj za zadirkivanje i isključivanje, te podjele tko može ili ne može pratiti trendove i oblačiti se u popularne modne marke.
„Primjećuju tko je kakve poklone dobio za rođendan i blagdane, a danas to mogu dodatno pratiti kroz društvene mreže i digitalnu prisutnost. Ako primijete kako neko dijete odskače i ne može se priuštiti odjeću i druge
skupe predmete, nerijetko mu se rugaju, vrijeđaju ga i izoliraju iz društva. Znali smo čuti kako djeca prate i tko kakve poklone poklanja na rođendanima pa tako biraju i uzvanike. Tako će pozivnicu za rođendan prije dobiti dijete čiji roditelji potroši puno novca na poklon, za razliku od djeteta čiji roditelji to ne mogu priuštiti“, izjavila je.
ANKSIOZNOST I DEPRESIJA KAO POSLJEDICE
Obratili smo se i našoj poznatoj sugrađanki, kliničkoj psihologinji i psihoterapeutkinji Gordani Buljan Flander koja je osnivačica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te udruge za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci Hrabri telefon.
„Nisu mi poznata zadnja istraživanja na jugu, niti drugim dijelovima Hrvatske o oblicima vršnjačkog nasilja, ali mi se iz moje kliničke prakse čini da je cyberbullying kao nasilje putem interneta najprisutnije. Znam da je u našoj zemlji 60 posto ili troje od petero djece doživjelo neki oblik cyberbullynga! Prije pojave tog oblika nasilja istraživala sam i utvrdila da je skoro svako treće dijete (toč -
petak, 23. svibnja 2025.
nije, 27 posto) doživjelo fizičko, emocionalno ili ekonomsko nasije. Cyberbullying je puno opasniji od bullyinga uživo zato što su mu djeca izložena 24 sata dnevno i stoga jer iz te situacije ne mogu otići: jednom kad je stavljen na internet, tamo i ostaje!“, govori Buljan Flander.
Naglašava i kako je publika puno šira: za razliku od klasičnog gdje dijete nakon škole ili igrališta ide doma i gotovo je, ovdje sve samo jednim klikom dolazi do mnogih i sve vidi nekoliko stotina ili tisuća djece.
„Za razliku od klasičnog nasilja, počinitelj je kod cyberbullyinga najčešće nepoznat, što djeci povećava osjećaj nesigurnosti i stoga im je najčešće teško izaći van. Dio te djece čak nije želio ni ići u školu! Tu je i kombinacija bullyinga i cyberbullyinga: tuku neko dijete i to postave na Internet. Ta djeca imaju i anksioznost i depresivnost i lošu sliku o sebi, pitaju se ‘mora da sa mnom nešto nije u redu kad se sve tako dugo događa’ i dvostruko su suicidalnija nego djeca koja doživljavaju bullying uživo. Problem kod cyberbullyinga je što ga mi stariji ne prepoznajemo kao bullying, nego mislimo da su to neke dječje igre i šale. I djeca koja to rade često kažu da su se ‘samo šalila’, ali su posljedice teške i dugoročne- kaže Buljan Flander.
Napominje kako je veliki problem posljednjih godina i sexting: slanje, primanje i prosljeđivanje golišavih slika.
„Kad je dijete poslalo takvu sliku, slijedi ‘sextortion’ odnosno ucjena: pošalji mi još takvu sliku i video, inače ću obavijestiti cijelu tvoju školu ili roditelje što si mi prije poslala. Stoga djeca, pod prisilom, šalju još eksplicitnije sadržaje, a posljedice su vrlo teške jer se osjećaju krivima što su prvi put poslali takvu sliku. Inače, što se tiče lošijeg materijalnog položaja djece i roditelja, imam i takve pacijente gdje se djeci rugaju zato što imaju lošiji mobitel i teniske te budu meta u razredu, a stvaraju se i grupe koje mrze tog dečka ili djevojčicu kao ‘luzera’ koji nema određenu marku obuće, odjeće ili mobitela“, kaže Buljan Flander.
Stoga je potrebno odmah reagirati kod znakova vršnjačkog nasilja te otvoreno razgovarati s djecom, ali ne oklijevati pri traženju pomoći i rješavanju problema. Nešto što se može činiti kao ‘dječja šala’, može imati ozbiljne i dalekosežne posljedice.
PONEDJELJAK, 26.5. doručak dana
Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
Menu dana
Hobotnica “al forno” S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom
UTORAK, 27.5. doručak dana
Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
Menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
SRIJEDA, 28.5. doručak dana
Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
ČETVRTAK, 29.5. doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
Menu dana
Penne Carbonara
Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom
PETAK, 30.5. doručak dana
Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem
Menu dana
Brodet
Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom
SUBOTA, 31.5. doručak dana
Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
Menu dana
Pečena teletina
Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja
NEDJELJA, 1.6. doručak dana
Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom
Menu dana
Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir
Srđan Žitković, autor knjige Svi smo mi dio sna
Srđan Žitković napisao je epohalno djelo o dubrovačkoj urbanoj glazbenoj sceni naslovljen prema pjesmi Harisa Fočaka Svi smo mi dio sna
Naš sugrađanin Srđan Žitković napisao je knjigu Svi smo mi dio sna, koja govori o dubrovačkoj urbanoj glazbenoj sceni. Godinama je skupljao materijale o bendovima, napravio na tisuće razgovora i tako spasio od zaborava brojne aktere dubrovačke glazbene scene posljednjih desetljeća.
Nedavno ste se vratili iz Južne Amerike, točnije Montevidea. Kažete da je tamo život puno bolji nego u Dubrovniku. Zbog čega?
Zbog mentaliteta. Pogledajte samo što mi radimo od našeg grada. S jedne strane imamo prekrasne ljetnikovce koji godinama propadaju i nitko se za njih ne brine, a s druge gradimo svaki pedalj rušeći stabla. Ovaj novi Hotel Sumratin je najbolji primjer o čemu govorim. Ogromno, preizgrađeno zdanje koje je zauvijek progutalo prostor gdje su se Dubrovčani desetljećima zabavljali i gdje je svirala živa muzika. To je zaista bilo kultno mjesto grada, svirke su se održavale svaku večer. Tamo se je trebala postaviti spomen ploča na hrvatskom i engleskom koja bi posjetiteljima govorila priču o nekadašnjim vremenima, a ne zauvijek uništiti legendarni prostor. Eto to su sve stvari koje su od Dubrovnika napravile ruglo. On se više ne može nazvati gradom. Nema ni a od autentičnosti. Prije neki dan pričam s jednim Španjolcem koji
mi govori kako je u Dubrovniku bio prije 20 godina. Ovo danas nema veze s tim, kazuje mi, te je zaključio da se više nikad neće vratiti. Grad je skroz izgubio dušu, i kao takav uskoro neće biti zanimljiv ni turistima.
Kada ste počeli raditi na knjizi Dubrovnik je bio drugačiji?
Naravno, inače ne bih ni počinjao. Sve se nekako više radilo iz srca, od samog sviranja, pa nadalje. Reći ću vam sad jednu stvar koja će vas iznenaditi. Mnogi misle da je alternativna glazbena scena u Dubrovniku u drugoj polovici devedesetih bila jaka, jer glazbenici nisu mogli svirati turistima u hotelima. Naravno, bilo je otvoreno manje hotela nego danas, ali ovi koji su radili, nudili su za svirke puno veće svote nego što je danas slučaj. Što hoću reći? Glazbenici su od sviranja turistima onda mogli puno više zaraditi nego danas. Mogli su biti bolje plaćeni od direktora hotela, ali opet su svirali s dušom, za svoj gust.
Nitko im ni danas ne brani.
U teoriji. Ali u praksi je sve postalo toliko skupo da bend neće ili ne može više svirati u garaži ili nekom prostoru koji se komercijalno može iskoristiti. Ali, naravno, to nije glavni razlog. Druga su vremena, prvenstveno zbog interneta koji je stubokom promijenio sve aspekte naših života, pa tako i muzike i svi -
Piše Maro Marušić foto Goran Mratinović
‘Mnogi misle da je alternativna glazbena scena u Dubrovniku u drugoj polovici devedesetih bila jaka, jer glazbenici nisu mogli svirati turistima u hotelima. Naravno, bilo je otvoreno manje hotela nego danas, ali ovi koji su radili nudili su za svirke puno veće svote nego što je danas slučaj’
ranja. Sve je dostupno kao nikad prije što je i dvosjekli mač, jer od šume ne vidiš stablo. Nitko se zbog toga ne fokusira dublje, nego je sve površno. U ono smo doba ploče nabavljali iz vanka, tresli bismo se prije nego što bismo je pustili, skroz uronuli u ono što slušamo. Danas je scena zbog svega toga, priznali mi ili ne, na jedan način umrla.
U knjizi ste pokrili jako široku sliku. Od slabo poznatih bendova široj javnosti pa sve do onih koji su ostvarili veliki uspjeh. Zašto ta koncepcija?
Gledao sam kako se po svijetu rade rock enciklopedije. Rock and roll kao glazba je jako širok pojam. Tako sam ja u svojoj knjizi pokrio i metal bendove i punk, čak i hip hop, ali s druge strane spominjem Dubrovačke trubadure i Terezu Kesoviju koji su općepoznati svima. Mnogi poznati glazbenici, prije nego što su stekli reputaciju, svirali su u nepoznatim bendovima. Tako da nijednu stranu priče nisam htio izbaciti u svojoj knjizi, jer je sve ionako povezano. Primjerice, Coco koji je široj hrvatskoj javnosti postao poznat u bendu Jinx, imao je prije toga nekoliko relativ -
no nepoznatih dubrovačkih bendova. Želio sam ih svih navesti te sa svakim članom popričati i napisati neki njegov sud, anegdotu…
Zaista, ogroman posao. Svaka vam čast! Eto, tako sam zamislio, i trebale su mi doslovno godine da sve to objedinim u knjigu.
Vi ste 1976. generacija. Kako je započela vaša ljubav prema glazbi?
Tamo negdje krajem osnovne škole počeo sam slušati Iron Maiden, WASP, Metallicu… U školi su nazive tih bendova učenici pisali po klupama, a starije generacije su na svojim jaknama nosili prišivače koji su mi vizualno bili jako interesantni. Sve me to strašno zainteresiralo, pa sam želio čuti te bendove. Svidjelo mi se, i eto dokle je sve došlo.
Koliko je tada alternative bilo u školi? Od 10 učenika koliko ih je slušalo takvu vrstu glazbe?
Rekao bih 4 ili 5, skoro pola. Izlazili smo prvo u Lazarete, potom u Klub Otok, dosta i u Roxy. U Zelenu naranču nisam išao, bio sam premlad. Svaku godinu pohodio sam Puntiželu i kasnije Orsulu nakon što je Andro Vi -
‘Druga su vremena, prvenstveno zbog interneta koji je stubokom promijenio sve aspekte naših života, pa tako i muzike i sviranja. Sve je dostupno kao nikad prije što je i dvosjekli mač, jer od šume ne vidiš stablo. Nitko se zbog toga ne fokusira dublje, nego je sve površno. U ono smo doba ploče nabavljali iz vanka, tresli bismo se prije nego što bismo je pustili, skroz uronuli u ono što slušamo’
dak napravio ogroman posao.
Zašto danas nema nekog mjesta poput
Otoka ili Zelene naranče?
Kao što smo već spomenuli, tehnologija je učinila svoje. Društvo je sve trulije, ne interesira ga umjetnost i glazba, sve je iskomercijalizirano do krajnjih granica. Drugim riječima, niti politika, niti ljudi ne žele takav proizvod. Ni ugostitelji ne žele platiti glazbenike koliko zaslužuju. Prije su bili bolje plaćeni, a sada će velika većina radije uzeti nekog DJ -a da pušta muziku nego cijeli bend.
Kako vam je uopće pala na pamet ideja za napisati ovako sveobuhvatnu knjigu?
Na fakultetu smo imali studentski list gdje sam pisao o glazbi. Jedan dan nam je urednik lista Mato Brautović kazao da smislimo neke nove ideje za pisati i ja sam odlučio da to bude o dubrovačkim bendovima. Tako je sve krenulo. Jednu večer, brat Lukše Čokljata, koji je napisao Obalu tuge, pitao me zašto malo ne proširim napise o dubrovačkim bendovima, pa na kraju možda da i knjigu napišem. I malo pomalo, počeo sam pričati s ljudima, zapisivati anegdote i sve se više širilo.
Imate li vi kakve anegdote iz skupljanja materijala?
Imam, naravno. Moram priznati da mi je malo na živce išlo kada bi mi neki član benda rekao da ne želi ništa reći bez da mu šef benda odobri. Ja sam baš htio da svaki član da upravo svoje viđenje, svoj pogled, jer se naše priče o istom događaju međusobno razlikuju. Svi smo mi jedinstveni, svemir za sebe. Imao sam i problem što su neki htjeli u knjigu uvaliti njihove razmirice. To sam sve izbacio, nisam htio da knjiga izgleda kao sudski proces. Nisam želio nikakve frustracije, ego prepucavanja, liječenja kompleksa, čija su ili ne autorska prava i slično. Uglavnom, na materijalima sam radio skoro 10 godina.
Vaš rad me podsjeća na Olivera Peza koji je napravio sličnu knjigu o Domovinskom ratu. Ni vi, ni on niste povjesničari, a ostavili ste u naslijeđe pregršt svjedočanstava koji bi zauvijek bili zaboravljeni da ih niste zapisali.
Da, čuo sam za tu knjigu, baš bih je volio imati i pročitati.
Je li na kraju došao netko i rekao - ‘ej i ja sam imao bend, a nisi me stavio u knjigu’?
Nije bilo tih slučajeva nego obratnih. Neki nisu htjeli biti u knjizi. Bit će i drugog izdanja,
pa ćemo nešto dopuniti. Primjerice, našim previdom nismo uvrstili fotografije bendova Aluminijska doza i Puppy what’s your name, a imaju sjajne slike.
Evo, spomenuli ste sad nasumice Dozu i Puppy, pa mi po vašem skromnom sudu recite koliki je bio potencijal tih i sličnih bendova?
U drugoj polovici devedesetih, u vremenu iza rata, stvorila se nevjerojatna stvaralačka energija. Bilo je masu sjajnih bendova punih elana, valjda izbacivanje stresa nakon rata i svih tih ludih promjena. Gitarijade tog vremena bile su spektakularne. Onda je početkom dvijetisućitih došlo do pada kako je jačao internet i mobiteli. Pitali ste me koliki je bio potencijal? Ogroman. Dobar dio tih bendova mogao je uspjeti ne samo na državnoj nego i puno široj razini. Da vidite koliko su bili profesionalni na probama, grizli su kao da im je zadnja. I Puppy, i Doza, kasnije 4,5,6 i svi ostali. Doduše, ovi zadnji su se i probili na hrvatsku scenu, baš su bili nabrijani, pozitivna energija.
Dajte nam još neke primjere manje poznatih bendova s velikim potencijalom. Pa, evo, navest ću ih nekoliko, žao mi je što ću mnoge neopravdano preskočiti. S početka osamdesetih, veliki potencijal imali su Lijeva grupa i Sunce, zvučali su kao dubrovački Pink Floyd. Nije u to doba bilo lako snimiti album za razliku od danas. Viktorija iz sedamdesetih je također kultni bend koji nije ostvario potencijal do kraja. Ombrela iz osamdesetih je mogla puno više napraviti. Bila je i predgrupa Ribljoj Čorbi. Atentat također. Dubrovački kavaljeri iz osamdesetih godina. Eskalibur je imao potencijal snimiti album, oni su bili simfonijski rock bend. Ranko Curić je imao bend Izgubljena generacija, a onda je otišao u Ameriku i tamo osnovao Lost generation. Imao je poznatu stvar Radim, radim, a đe mi je plaća?
Koji je bio kriterij da se bend nađe u knjizi? Morali su imati makar jedan nastup uživo, te svoje autorske pjesme. Naveo sam i neke bendove koji adresom nisu iz Dubrovnika, ali imaju poveznicu preko članova koji su iz Grada poput Jinx ili Fali V.
Nemam riječi u koju ste širinu išli. Što su vam glazbenici govorili kada ste im rekli što radite?
Ima preko četiri tisuće intervjua. Neki uopće nisu shvatili bit, ni širinu cijele priče. Ukratko,
Dubrovački dnevniK petak, 23. svibnja 2025.
‘Dubrovčani danas ne žele klub poput Zelene naranče’
‘S početka osamdesetih veliki potencijal imali su Lijeva grupa i Sunce, zvučali su kao dubrovački Pink Floyd. Viktorija iz sedamdesetih je također kultni bend koji nije ostvario potencijal do kraja. Ombrela iz osamdesetih je mogla puno više napraviti. Bila je i predgrupa Ribljoj Čorbi. Atentat također. Dubrovački kavaljeri iz osamdesetih godina. Eskalibur je imao potencijal snimiti album, oni su bili simfonijski rock bend. Ranko Curić je imao bend Izgubljena generacija, a onda je otišao u Ameriku i tamo osnovao Lost generation’
oni vole svirati, ja volim pisati. Ono što njih gura u sviranju, to je mene guralo da ovo završim. Ovo je moja svirka, uživao sam u cijelom procesu. Otud sam crpio entuzijazam. To je super osjećaj, ta energija koja te gura. Htio sam ispričati storiju o dubrovačkoj urbanoj glazbenoj sceni i sačuvati za generacije koje dolaze. Nadam se da sam (bar dijelom) uspio u tome. Za kraj bih samo htio spomenuti sve one koji su mi pomogli da knjiga
ugleda svjetlo dana: Marija Polzera, redakciju Dubrovačkog vjesnika, Nina Đuraša iz grupe Without, Ranka Curića iz Izgubljene generacije, pok. Maestra Đela Jusića, Borisa Njavra i Slobodana Nana Vlašića. Hvala profesorici glazbenog, kantautorici, pijanistici i voditeljici muške klape Staglin iz Slanog Nensi Borozan. Ona je napravila odličnu obradu pjesme Svi smo mi dio sna, pok. Harisa Fočaka, a koja je izvedena na promociji moje knjige.
NAJTRAŽENIJI OBLIK TRENINGA
Prije mjesec dana Body Balance Centar je službeno u svoju ponudu uveo najtraženiji oblik treninga današnjice za žene – reformere
Iako su sprave tek od nedavno uvedene u ponudu, interes za treninzima nadmašio je sva očekivanja – sva mjesta na grupnim treninzima su trenutačno popunjena, čak i prije njihovog službenog početka!
Kako se kaže - “Dobra vijest putuje brže od svjetlosti”, a vijest o dolasku reformera u Body Balance centar proširila se među Dubrovkinjama munjevitom brzinom. Dodatno, još uvijek postoji lista čekanja za sve zainteresirane žene, a i muškarce koji žele isprobati ovu popularnu, ali i izrazito učinkovitu metodu vježbanja.
Što podrazumijeva vježbanje na reformerima?
Reformer je specijalizirana sprava koja se sastoji od klizne platforme, opruga za pružanje otpor kao i sustava remena te poluga. Razvijena je još početkom 20. stoljeća u svrhe prakticiranja pilatesa.
Reformer kao sprava dobiva toliko na važnosti zbog višenamjenskih mogućnosti da
kombinira snagu, jakost, fleksibilnost, stabilnost i ravnotežu kroz kontrolirane pokrete uz prilagodbu otpora.
Kakav pristup reformerima ima Body Balance centar?
U Body Balance centru ne nudi se samo pilates oblik vježbanja na reformerima, već se kombiniraju i ostali pristupi kako bi se osigurala maksimalna korist za svakog pojedinca.
Kineziolozi kažu kako treningu vole pristupiti smisleno i svrsishodno te stoga apliciraju znanje biomehanike i anatomije tijekom vođenja treninga.
Svaki trening neizostavno uključuje mobilnost, jakost, stabilnost i propriocepciju, dok se ostale motoričke vještine i elementi različitih oblika treninga (pilates, yoga, ples,…) pažljivo integriraju na svakom treningu raznovrsno. Tako se osigurava da niti jedan aspekt tjelesne pripremljenosti ne bude zanemaren, već se kroz ci -
Reformer kao sprava dobiva toliko na važnosti zbog višenamjenskih mogućnosti da kombinira snagu, jakost, fleksibilnost, stabilnost i ravnotežu kroz kontrolirane pokrete uz prilagodbu otpora.
U Body Balance
centru se nudi individualni, grupni trening (do pet osoba), trening u dvoje ili pak troje pod stručnim vodstvom kineziologa i/ili instruktora za reformer treninge.
ljano osmišljene kombinacije prilagođava svakoj skupini ili pojedincu uz prethodno planiranje treninga.
U Body Balance centru se nudi individualni, grupni trening (do pet osoba), trening u dvoje ili pak troje pod stručnim vodstvom kineziologa i/ili instruktora za reformer treninge.
Tko se može pridružiti treninzima na reformerima?
Treninzi nisu rezervirani samo za jednu populaciju ljudi (čitaj: žene) i, niti za samo jednu vrstu treninga (čitaj: pilates), već su
adekvatni i prilagodljivi za sve populacije; muškarce, žene, djecu, mlade te osobe u zlatnim godinama. Mogu se koristiti u svrhu terapijskog vježbanja, prakticiranja DNS metode, prevenciju i pripremu za sportaše, rehabilitaciju nakon ozljede i kao rekreativna aktivnost za poboljšanje jakosti, snage, stabilnosti, mobilnosti, fleksibilnosti i ravnoteže. Za više informacija o ovoj vrsti treninga ili za prijave, možete kontaktirati recepciju Body Balance centra na broj 095 4252 101 te putem elektroničke pošte na adresu bodybalance.du@gmail.com.
Jebem li vam kamere i propise!
Ratac u Dubrovačkom primorju najbolji je primjer kako poštivanje prometnih pravila vodi na vječna raskršća. Da ih ja poštujem, davno bih bio mrtav. Sreća da ne gledam prometne znakove, boli me ratac je li crta puna ili isprekidana, jedino u što se uzdam je zdravi razum i vlastito vozačko iskustvo
Stigle su nam nove prometne kamere. Jedna se postavila na Ratac, a druga na mostu stonske zaobilaznice točno između dvaju tunela. Ratac je odavno zloglasno mjesto, a nedavno poginuće dvaju osoba pod tenkom albanske vozačice samo je dodatno ubrzalo postavljanje kamere.
Jebem li vam kameru!
Kamera na Ratcu - kao i na bilo kojem drugom kurcu, palcu – montirana je isključivo kako bi se vozačima pisale kazne, a ne da se smanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom, iako je povod za baš ovo postavljanje bio apel obitelji poginulih. No, to ni najmanje ne mijenja uobičajeni cilj postavljanja kamera, dapače, u ovom slučaju im je apel stradale obitelji bio odličan alibi za ugradbu. Odgovornima (čitaj državi) je, naime, jedino stalo do punjenja proračuna, brige njih do punjenja bolnica. Kako mogu ovo tvrditi, odakle mi obraz da ovako nešto govorim sa stopostotnom sigurnošću? Pa dovoljno je što sudjelujem u prometu i imam oči. Evo me, prolazim Slano, vraćam se svojom Fiestom u grad. Kolona je, što ću vam uopće govoriti, velika kao da je Titov sprovod. Na samom njenom početku, poput ljenjivca na normabelima, gmiže poljski kamper. Ne samo da je spor i težak poput gitarskog rifa doom metal benda, nego se još kroz prozor divi slanskoj vali. A svuda su bogeni, ne može na tim mjestima nikoga preteći ni Ford Focus RS, najbrže vozilo na svijetu s prednjim pogonom, a kamoli moja ostarjela Fiesta. Vučemo se zavojima kao Britanke splitskom rivom nakon noćnog izlaska, i svi muški vozači napeto isčekuju samo jedno. Ratac. Evo ga, na posljednjem smo zavoju poviše Slanog, sad će krenut isprekidana crta, pa ćemo krenuti i svi mi. E, tu vas lažem. Ja neću pretjecati, barem ne odmah. Dosta puta uopće ne pretječem na Ratcu. Podmukla je ta dionica. Brza je, to svakako, može se bez problema voziti 150 i više, ali stalno
vuče u stranu, pa joj preglednost i vidljivost nisu jače strane. Eto, zato se gine. Može se jako brzo voziti, ali pošto lagano zavija, ne vidi se dobro je li tko dolazi iz drugog smjera, a opća teorija izlijetanja s ceste priznatog stručnjaka Denisa Pavele davno nas je naučila jednostavnu matematičku Formulu 1 - da kada se ne vidi dolazi li netko iz suprotne strane, onda dolazi do prometnih nesreća.
Jebem li vam kameru!
Kao da je neka teška zajebancija. Zakonodavac je čitavim Ratcem ostavio isprekidanu crtu, odnosno legalnu mogućnost pretjecanja, iako se bolje vidi sveti Andrija po šiloku, nego ima li tamo iz suprotnog smjera kakvog Volkswagena po Sciroccu. Umjesto da, žmigavac te jebo, odgovorni na Ratcu iscrtaju punu liniju i zauvijek zabrane pretjecanje – ili još bolje naprave treću traku - ne, oni će staviti kameru koja neće spriječiti nove prometne nesreće, nego će samo služiti kažnjavanju.
Jebem li vam prometne propise! Ali ne, zakonoRatac je punu crtu stavio i…, pazite sad ovo, na brzoj cesti prema Pelješkom mostu. Za razliku od Ratca gdje je cesta nepregledna s isprekidanom crtom, pelješka brza cesta je najvećim dijelom itekako vidljiva, ali s punom crtom. Pa je li ovo Monty Python? Jedino što je sada zajedničko i Ratcu i Pelješcu su kamere. Eto koliko odgovorne zaboli za naše živote. Stukle su se stotine milijuna eura za gradnju brze ceste na Pelješcu, a kad je napokon zgotovljena, postala je najsporija cesta u čitavoj Hrvatskoj. Kao takvu trebalo mi je brendirati turistima – vozite se najsporijom brzom cestom na svijetu. Iako je sve ravno i pregledno, nema na pelješkoj brzoj cesti pretjecanja, linija je puna kao Full Moon party na Tajlandu, nije ovo brate Ratac, čekaj pretjecanje
Piše Maro Marušić foto Radarska kontrola
Znači, na toj i toj dionici brzina je ograničena na 70. Genijalno! Hoće reći da je na izlasku iz tunela dozvoljeno voziti 70 bez obzira na vremenske (ne)prilike. I kada je suho, kao tunel vozačice pred menopauzu, i kad je vlažno i sklisko, kao tunel vozačice pred ljetnu fakultetsku pauzu – znači nema veze je li sunce, kiša, snijeg, led, tuča, bitka, borba, suho, klizavo – ograničenje brzine uvijek je 70
Još vrlo malo, pa će vožnja postati nevjerojatna tlaka. Kamere će doslovno biti svuda. Bit će obješene jedna za drugom kao Spartakovi robovi duž Via Appije, a vozačima će kazne automatski sjeći kreditne i debitne kartice. Postavljat će se čak i po autocesti. Iako će ona tada biti izgrađena sve do Osojnika, put do Zagreba bit će najsporiji u povijesti, jer se 130 neće smjeti prekoračiti. Vožnja će postati nužno zlo, nitko više u njoj neće uživati, čak ni motoristi, jer će tehnologija toliko napredovati da će kamere sada i njih bez problema fotografirati
češke kamp kućicu sve tamo do… Ej, stvarno, do točno čega? Do pretjecanja na autocesti gore u Gornjim Rašćanima?
Jebem li vam prometne propise!
Da ih ja poštujem, davno bih bio mrtav. Sreća da ne gledam prometne znakove, boli me ratac je li crta puna ili isprekidana, jedino u što se uzdam je zdravi razum i vlastito vozačko iskustvo. Na kraju krajeva, prometni propisi su mi oduvijek bili smiješni. Znači, na toj i toj dionici brzina je ograničena na 70. Genijalno! Hoće reći da je na izlasku iz tunela dozvoljeno voziti 70 bez obzira na vremenske (ne)prilike. I kada je suho, kao tunel vozačice pred menopauzu, i kad je vlažno i sklisko, kao tunel vozačice pred ljetnu fakultetsku pauzu – znači nema veze je li sunce, kiša, snijeg, led, tuča, bitka, borba, suho, klizavo – ograničenje brzine uvijek je 70.
Ili ono debilno paljenje svjetala. Krajem listopada mijenja se ura – još jedan teški debilitet, ali to sad nije tema – a onda prometna pravila nalažu da svjetla na vozilima moraju biti upaljena 24 sata. Nema veze je li bura, jugo, maestral, tramontana, lebićada…, svjetla moraju biti upaljena čak i kada se sa Srđa vidi Italija. S druge strane kalendara, znači ljeti, može biti potop biblijskih razmjera, ali vozači nisu dužni upaliti ni maglenke, a kamoli što jače. Umjesto da se vozači i policija ravnaju razumom – ako je ljeti pljusak, upali svjetla, a ako je zimi bura i sunce, ugasi ih – ne, nama prometni zakoni moraju diktirati svaki aspekt vožnje uključujući i one najlogičnije.
Jebem li vas pohlepne!
Još vrlo malo, pa će vožnja postati nevjerojatna
tlaka. Kamere će doslovno biti svuda. Bit će obješene jedna za drugom kao Spartakovi robovi duž Via Appije, a vozačima će kazne automatski sjeći kreditne i debitne kartice. Postavljat će se čak i po autocesti. Iako će ona tada biti izgrađena sve do Osojnika, put do Zagreba bit će najsporiji u povijesti, jer se 130 neće smjeti prekoračiti. Vožnja će postati nužno zlo, nitko više u njoj neće uživati, čak ni motoristi, jer će tehnologija toliko napredovati da će kamere sada i njih bez problema fotografirati. Sve pod krinkom kako bi se spasili ljudski životi.
Jebem li vas glupe!
Istina jest da se puno gine u prometu. Pa kako onda to zaustaviti? Vrlo jednostavno. Najviše prometnih nesreća sa smrtnim ishodom, pokazuju službene statistike, prouzrokuju mladi vozači. Spoj mladosti, nedostatka životnog i vozačkog iskustva u kombinaciji s testosteronom i dokazivanjem često su pogubni. Ja sam za radikalna rješenja. Da se mene pita, zabranio bih polaganje vozačkog osobama mlađima od 30 godina. To je neka vremenska granica kada je osoba došla do nekakvog životnog iskustva. Upoznala je neke oblike patnje, vidjela možda i smrt bližnjih, pa bolje zna kakvu tragediju može prouzročiti ratčenje u prometu od nekoga tko je tek zakoračio u odraslu dob.
Ali, shvatili ste, nije zakonodavcima važno sačuvati živote, nego namaknuti lovu za svoje uhljebske plaće. Zato će kamere uvijek biti prvi izbor. Ovo je tek početak, zapamtite, njihov broj će samo rasti. ‘Prvo Ratac, pa onda svaki kurac, palac’, reći će Nepalac.
Pa ne mogu se tako Glovo i Wolt brzo dostavit.
23. svibnja 2025.
Alena i Boris - zima kao da se još ne da, dubrovačko proljeće prohladno je, a ne da tako samo izgleda
Vinko i Mi - sezona Le Petit Festivala du Theatre je na redu, 21. počinje u svibnju, završava u lipnju u Dubrovniku, 11. u Hanko, Finska, u kolovozu, po uobičajenom rasporedu
Marija i Tea - prije Završne baletne predstave UŠLS u kazalištu, osvježenje u kavi na taraci Gradske “ištu”
Luka i Katica - u ruci drage none najsigurnija je malena unukova ručica
petak, 23. svibnja 2025. Dubrovački
ODIGRALI OGROMNU ULOGU U POVIJESTI HRVATSKOG BORDARSTVA
Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV
Uredbom Vlade FNRJ od 20. siječnja 1947. u Rijeci je osnovano državno poduzeće Jadranska linijska plovidba (skraćenog imena Jadrolinija) u čiji je sastav ušao 41 stari i trošni parobrod od kojih je čak 12 bilo izvučeno s morskog dna i privremeno osposobljeno za kakvu-takvu plovidbu. Program obnove naslijeđene putničke flote naslanjao se tih poslijeratnih godina na pronađenim nacrtima talijanskih putničkih brodova ABAZZIA i LAURANA ostavljenih i pravim čudom sačuvanih u projektnim uredima gotovo potpuno uništenog riječkog brodogradilišta Cantiere Navale dell Quarnaro (današnji 3. maj na Kantridi). Na osnovu njihove neznatno modificirane dokumentacije, uskoro je u pulskom škveru Uljanik započela izgradnja serije motornih putničkih brodova male obalne plovidbe nazvane “Pjesnici” kapaciteta prihvata između
600 i 780 putnika. Redom su tako zaplovili: VLADIMIR NAZOR i NJEGOŠ 1952. godine, ALEKSA ŠANTIĆ, IVAN CANKAR i VUK KARADŽIĆ 1953. te KOSTA RACIN 1954. godine.
Bili su to brodovi dugi 54 i široki 8,5 metara, imali su 430 bruto registarskih tona (volumen svih zatvorenih prostora). Brzinom od 15 čvorova NJEGOŠA, VLADIMIRA NAZORA i VUKA KARADŽIĆA pokretala su dva glavna pogonska stroja ukupne snage 773 kW proizvedena u švicarskom Sulzeru iz Winterthura dok su ostala tri broda imala FIAT Torino strojeve od po 735 kW.
DVA DESETLJEĆA PLOVILI BEZ
IJEDNE HAVARIJE
Zanimljiva je priča kako se u to vrijeme neimaštine i nedostatka bilo kakve ozbiljnije tehničke logistike izmjerio kapacitet prihvata putnika ovih brodova. Na
prvi kompletirani brod VLADIMIR NAZOR ukrcano je u samome škveru 800 novaka, pripadnika ratne mornarice koji su služiti vojni rok u Puli. Kako je brod uspješno izdržao sve testove, netom osnovani Jugoslavenski registar je izdao certifikat za prihvat 780 putnika, no naknadno je zbog dodatne sigurnosti ta granica spuštena na 600 putnika.
Brodovi “Pjesnici” su sljedeća dva desetljeća uspješno i pouzdano, bez ijedne ozbiljne havarije, plovili na održavanju Jadrolinijinih redovnih pruga duž naše cijele obale i ostali su upamćeni kao brzi komforni i sigurni nositelji glavnine putničkog prometovanja istočne obale Jadrana sve do potpunog završetka izgradnje Jadranske magistrale. Ipak su imali jednu manu, a to je da nisu imali mogućnost ukrcaja tereta, što je otočanima bilo jako važno. Kasnije novogradnje za plovidbu
VLADIMIR NAZOR nas još i danas svojim nostalgičnim i besprijekornim klasičnim izgledom podsjeća na prije više od pola stoljeća dobro i kvalitetno u domaćim brodogradilištima izgrađene brodove
prema otocima su imali teretne uređaje i skladišni prostor za ukrcaj od 11 do 30 tona tereta.
ALEKSA ŠANTIĆ – PRVI AS U RUKAVU ZA KRUŽNA PUTOVANJA
Velikim porastom zanimanja za kružnim putovanjima koja se nisu mogla pokriti postojećom flotom brodova, nagnali su Jadroliniju da već 1964. potpuno preuredi ALEKSU ŠANTIĆA u luksuzni putnički kruzer za prihvat 48 putnika. Iste godine u programu putovanja francuske putničke agencije Transports et Voyaqes su ga uposlili na krstarenjima Sredozemljem. U zakupu zapadnoeuropskih organizatora putovanja ALEKSA ŠANTIĆ je plovio na kružnim putovanjima sve do 1971. kada je kao prvi od “Pjesnika” prodan u Italiju gdje je sljedećih 10 godina pod imenom EPOMEO PRIMO prevozio putnike i automobile u napuljskom akvatoriju. U staro je željezo izrezan 1983. u La Speziji. KOSTA RACIN je prodan 1973. da bi također plovio u napuljskom zaljevu pod imenom CAMPANIA SECONDA do svog umirovljenja 1996. u luci Castelamare di Stabia plovio kao izletnički brod i trajekt. IVAN CANKAR je prodan istom brodaru i za iste namjene pa je, preimenovan u CAMPANIA PRIMA, a potom u CASAMICCIOLA EXPRESS, plovio do 1985. kada je u Ravenni završio u starom željezu. VUK KARADŽIĆ je ostao u Jadranu do ožujka 1988. da bi svoje plovidbe, iako još uvijek u relativno dobrom stanju, obustavio i iste godine neočeki-
vano završio u rezalištu Sveti Kajo pored Splita. NJEGOŠ je 1980. promijenio ime u PLAVNIK, da bi udovoljio zahtjevu crnogorske Prekookeanske plovidbe iz Bara koja je u Njemačkoj nabavila novi trajekt i namjeravala mu dati jednako ime. Međutim, iako još dobrodržeći brod, PLAVNIK je 1987. prodan splitskom Brodospasu te je u rujnu iste godine, po tegljaču DENEB, otegljen u Sveti Kajo gdje je uskoro izrezan u staro željezo. Najstariji iz serije “Pjesnika” VLADIMIR NAZOR je bio puno bolje sreće. Nakon što je dvadeset godina plovio u floti Jadrolinije, prodan je 1972. opatijskoj putničkoj agenciji Kvarner Express. Ime je 1986. promijenio u POREČ, ovaj put na molbu Jadrolinije koja je svoj novi trajekt nazvala njegovim imenom. Od 1988. u vlasništvu je brodogradilišta Cres, a 2001. ga kupuje splitski Peqaz Trade koji ga je sljedeće godine preimenovao u BISER JADRANA. Potpuno je 2006. preuređen u Trogiru u luksuznu jahtu pod imenom SEAGULL I u vlasništvu Cruise Service Co. Kinqstown pod zastavom Svetog Vincenta i Grenadina. Danas u svojoj 73. godini i dalje neumorno plovi pod imenom SEAGULL II i pod zastavom Malte na kružnim putovanjima hrvatskim Jadranom i Sre-
Brodovi “Pjesnici” su sljedeća dva desetljeća uspješno i pouzdano, bez ijedne ozbiljne havarije, plovili na održavanju Jadrolinijinih redovnih pruga duž naše cijele obale i ostali su upamćeni kao brzi komforni i sigurni nositelji glavnine putničkog prometovanja istočne obale Jadrana sve do potpunog završetka izgradnje Jadranske magistrale.
dozemlja. Jedini preostali iz legendarne “Šestorke pjesnika”, nekadašnji VLADIMIR NAZOR nas još i danas svojim nostalgičnim i besprijekornim klasičnim izgledom podsjeća na prije više od pola stoljeća dobro i kvalitetno u domaćim brodogradilištima izgrađene brodove koji su u povijesti hrvatskog putničkog brodarstva odigrali povijesnu i nezaboravnu ulogu.
Pjesnikinja posvud kao pljeve ima
Žude slavu lovu − ma žudne su svega
I nje ako nije ponajprije njega
U novom smo dobu − nova je i klima
A i pjesnika je u mjestima svima
Uz narod visoko gore pored stijega
Zamišljaju sebe kao najboljega
I tako je to po svim kontinentima
Stih je drag i mio − i amaterima
Te deskribiraju ljeto jesen zima
Tekstopisci ljubav pišu pjevačima
Konteso još tu su i kantautori
I pjevaljke sisa i butina zbori
Sve što treba reći − kriješti pa obòri
13/4/25
humanitarni prilozi
POSEBAN PRIJATELJ
Umjesto cvijeća povodom smrti drage Sabrine Horović 200 eura prilažu Dubravka Ljubičić i Lara Kapor Umjesto cvijeća za pok. Sabrinu Horović, sestru naše dr.med.Sonje Horović 100 eura prilažu Ružica i Božana Konjevod
Umjesto cvijeća za sestru naše dr.med. Sonje Horović 100 eura prilažu za udrugu Neda i Vide Konjevod Umjesto cvijeća za dragu prijateljicu Sabrinu Horović Tanja Borovina s obitelji prilaže 100 eura
Umjesto cvijeća za dragu Sabrinu Horović 150 eura prilaže obitelj Vukčević
Umjesto cvijeća za našu voljenu gospođu Sabrinu Horović 200€ prilaže Mia Buljan s roditeljima.
Obitelj Lučić umjesto vijenca za pok Vlaha Miletića, za posudionicu ortopedskih pomagala prilaže 80 eura.
Vinko Raguž u zahvalu Caritasu, a u spomen na pokojnu suprugu Anđu Raguž prilaže 200 eura
Umjesto cvijeća za prijatelja Ivicu Franquelli, 20 € prilaže Nevenka Cvjetanović; Umjesto cvijeća za dragog Nina Mekišića, 100 € prilažu obitelji Rokvić i Crnjak;
U spomen na dragu tetu Nikicu Bogić, umjesto cvijeća, 50 € prilažu Vesna i Dubravko Kaminski; Umjesto vijenca za pok. Nadu Potrebicu, 462 € prilažu školske kolege Ekonomske škole, generacija 78/79 g.;
U spomen na susjedu Pinu Sokol, umjesto vijenca 50 € prilaže obitelj Brunsko; Mato Brajević donacija 50 € Maja Sršen donacija 13,27; HSSMS-MT donacija 50 €; Maris Sjekavica donacija 10 €; Šarić Nadežda donacija 50 €;
2025.
AUTO / MOTO
Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 091 608 4077
Peugeot 206, 2001. god. Isteknuta registracija godinu dana. 091 608 4077
Prodajem auro Toyota Yaris iz 2008. Prešao 132500 km. U odličnom stanju, ljetne i zimske gume, stražnja parkirna kamera, navigacija. Registriran do 09/2025. Cijena 4000 EUR. Mob: 095/7603548
Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik.
Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700
PLOVILA
Barka Maestral 6M. 091 608 4077
Prodajem brodicu dužine 9,70 m, 2 kabine, solarno napajanje. Na mob. 098 929 4917. Cijena po dogovoru
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527
Prodaje se renovirani stan na Pilama 109 m2. Moguća zamjena za odgovarajuću kuću Župa, Šumet, Brgat, Orašac. Mob.099 6813527
Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766
Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527
Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660
Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545
Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631
Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773
Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vla-
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
sništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Prodajem poljoprivredno zemljište u Konavlima, 3500 m2, 6 EUR/m2. Mob: 091/160 1894
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Dvije nove bijele komode, gornja površina u imitaciji hrasta. Dimenzije: 50x120x102 cm i 50x180x102 cm. Cijena: 250 € Broj mobitela: 099 755 8828
Prodajem šivaču Singer mašinu, zamrzivač Končar, rabljen i predizbornu maglu džabe0994169655
Prodaje se krevet sa spremom ispod madraca. U odličnom stanju. Cijena 200 eura. Broj mobitela 091/567-2683
Prodavam lamperiju (ariš, sušena 35 g.) 390x110x11 mm. Cijena 9 € m2. Ukupno 40 m2 Mob 0989076114
Dva ukrasna bakrena svijećnjaka od 15 i 17 žarulja (minjon navoj) za visoki plafun, prodajem. Mob. 0989076114
USLUGE RAZNO
Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenje stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i ostalog materijala. 098 765 757
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Poklanjam dvije nove bijele komode, gornja površina u imitaciji hrasta. Dimenzije: 50x120x102 cm i 50x180x102 cm. Mob: 099 755 8828
Prodaje se rabljeni štednjak Gorenje, bijele boje, 2 plinska i 2 električna kola, u potpunosti ispravan. Vrlo povoljno. Kontakt: 091 724 2843
Hitno, prodajem vrlo povoljno mini retro pećnicu Klarstein (kapacitet za šest osoba), ugradbeno kuhalo s dvije ploče od nehrđajućeg čelika i televizor LG, ekran 140 cm. Prigodno za apartmane. Detalji na broj: 098 285 355
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.
DEŽURNE LJEKARNE
- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 19. 5. do 25. 5.
-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 26. 5. do 1.6.
STJEPAN PAVLOVIĆ 1938
MARIJA LALIĆ 1962
MARE VLAHOVIĆ 1951
DUBRAVKA STRAŽIČIĆ 1943
LUCE VUČICA 1939
MARIA APPARECIDA RAJEVAC 1939
ŠUKRIJA GOCIĆ 1950
DUŠAN TOMOVIĆ 1941
MARICA KRALJ 1951
LJUBICA ĐUHO 1935
ANICA PERIĆ 1928
PASKO SEKO 1961
ANE JOVANOV 1944
MUNIRA DŽAKULA 1941
ANKA SEFEROVIĆ 1934
petak, 23. svibnja 2025.
2.6.2025. | 17.00 Gradski kotar Montovjerna Studentski dom
2.6.2025. | 17.00 Mjesni odbor Brsečine Stara škola Trsteno
2.6.2025. | 17.00 Mjesni odbor Dubravica Stara škola Trsteno
2.6.2025. | 19.00 Mjesni odbor Ljubač Mjesni dom Ljubač
3.6.2025. | 16.00 Mjesni odbor Gromača Mjesni dom Gromača
3.6.2025. | 18.00 Mjesni odbor Orašac Mjesni dom Orašac
3.6.2025. | 18.00 Gradski kotar Pile Kono DURA
4.6.2025. | 18.00 Gradski kotar Lapad OŠ Lapad
4.6.2025. | 17.00 Gradski kotar Komolac Tenturija 62, KUD Komolac
4.6.2025. | 17.00 Mjesni odbor Mravinjac Mjesni dom Mravinjac
4.6.2025. | 17.00 Mjesni odbor Riđica Mjesni dom Mravinjac
5.6.2025. | 17.00 Mjesni odbor Mrčevo Mjesni dom Mrčevo
5.6.2025. | 17.00 Mjesni odbor Kliševo Mjesni dom Mrčevo
5.6.2025. | 18.00 Gradski kotar Gruž OŠ Ivan Gundulić
5.6.2025. | 18.30 Mjesni odbor Osojnik Vatrogasni dom
9.6.2025. | 18.00 Gradski kotar Ploče iza Grada Art radionica Lazareti
9.6.2025. | 19.00 Gradski kotar Mokošica OŠ Mokošica
10.6.2025. | 11.30 Mjesni odbor Suđurađ Dom mladeži
10.6.2025. | 16.00 Mjesni odbor Šipanska Luka Dom mladeži
10.6.2025. | 19.00 Mjesni odbor Zaton Dom kulture Mali Zaton
11.6.2025. | 16.30 Mjesni odbor Koločep MO Koločep
11.6.2025. | 16.30 Mjesni odbor Lopud MO Lopud
11.6.2025. | 17.00 Mjesni odbor Bosanka DURA
12.6.2025. | 18.00 Mjesni odbor Trsteno Stara škola Trsteno
13.6.2025. | 18.00 Gradski kotar Grad Gradska vijećnica