Dubrovački dnevnik br. 222

Feljton“Zagonetka pobjede” u ovom broju Dubrovačkog dnevnika

Političari podržavaju ideju, ali svatko gura svog kandidata za gradonačelnika stranica 4

“Zaboravljena“ TUP-ova kuća u Solitudu idealna je za dječji vrtić! stranica 6 „Sveti Nikola je davao kune siromašnima i nije posjekao nijednu biljku!“ stranica 30

KREĆE SP U RUKOMETU

Što je Dubrovnik točno izgubio? stranica 40

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

Ahmet Kalajdžić

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Božidar Gjukić/MDRD

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Huti rokaju oko Grada

Piše Vjera Šuman FOTO: ilustracija

Ministar obrane Anušić izazvao je priličnu strku svojim izjavama kako je Mađarska za Hrvatsku jednako opasna kao i Srbija. Uz to je dodao kako je posljednjih dvadeset godina politika EU potpuno promašena u smislu ‘ružičaste politike’ u kojoj su svi dobronamjerni i svi dobrodošli. Ruku na srce, u opisu posla ministra obrane i jest da svuda vidi ugrozu. Nije previše falio, posebno u odnosu na Europsku uniju. Gledamo li to u kontekstu rata u Ukrajini, uz permanentno Orbanovo ‘zezanje’ s Unijom, ali i panikom od Trumpa u kojoj Europa ne zna bili se ulizivala ili bi donijela neku jasnu i čvrstu obrambenu i vojnu politiku. Članovi Vlade silno se trude umanjiti ‘štetu’ izazvanu Anušićevim ‘tlapnjama’. Što ćemo s mađarskim kartama ‘Velike Mađarske’ u koje je ukomponirana i Hrvatska? Ima li doista bojazni od potencijalne mađarske invazije o kojoj govori Anušić? Dok on ozbiljno o sigurnosnoj prijetnji, dotle naš gorostas vanjske politike Grlić Rad-

man cvrkuće na temu Mađarske riječima: “Brat uz brata, a Mađar uz Hrvata“. Plenki samo odmahuje rukom na riječi svojih ministara. Ali je nekidan znakovito zabranio Anušiću davanje izjave medijima. Kakva je doista politika Hrvatske, postoje li ozbiljne sigurnosne prijetnje, pojma nemamo jer to ni nije tema. Smiju li ministri misliti drugačije od premijera? Glupo pitanje. Ne! Idemo na sljedeće pitanje.

Za to vrijeme, Plenki je jako ponosan što nam BDP raste, čak i više nego u ostatku Unije. O financijskom rejtingu da ne govorimo. Nikad bolji! S pravom očekuje da taj podatak i nas ispuni srećom i zahvalnošću. Ali mi Hrvati stalno nezadovoljni i poglavito nezahvalni. Te male plaće, te ovo, te ono. Jedino umirovljenici zahvalni i sretni. Svi misle na njih, pa će im u špag upasti božićnice, negdje više, negdje manje. Ali poklonjenom konju ne gledaš u zube. U Zagrebu su ‘potegli’ sa cijelih 100 eura za sve one s mirovinom is-

pod 300 eura. Ali, Plenki je najavio kako će ubaciti svim umirovljenicima neke solde. Kad smo kod solada, nekidan sam na zagrebačkom placu Dolac kupovala spenzu. Vidim lijepe patate. ‘Pošto?’, pitam kumicu. 3 eura! Blitva 5 eura za kilo. Salata 3,5 eura. Jaja 2,5 do 3 eura. Orasi se još dobro drže, nađe se i za 10-12 eura. Što je Božić bliže, tako mu cijena ide gore. Majke ti, pa patate smo prije plaćali 5 do 6 kuna. ‘Kako toliko skupo?’, pitam. ‘Je, sve je skupo, a moram i dojti (doći) do Dolca!’. Izgleda da je taj vražji put do Dolca ključan. Treba se probiti do Dolca dok Huti granatiraju. Ne znam kako je ove zime na gruškoj placi, ali obično je bila skuplja od zagrebačkog placa, što je već uobičajeno godinama. Čini se da Huti još intenzivnije rokaju oko Grada. Slične probleme s transportom robe pod kišom granata imaju i naši trgovački lanci, pa je svaki tjedan viša cijena, svega redom. Nije samo kava i čokolada. Vrag odnio i Hute, ima pravo Anušić, treba se na-

oružavati puno ozbiljnije nego dosad i udarat svim raspoloživim dronovima i Rafalima po tim Hutima.

Umeđuvremenu je izbor sudaca Ustavnog suda priveden kraju. Nikad više kandidata, i to ozbiljnih pravnih i ustavnih znalaca. Dogovor između vlasti i oporbe završen je uspješno u tišini. Javnost nikad neće saznati zašto su se odlučili baš za ta imena koja su izabrali i po svemu se čini kako, ni jedni ni drugi, nisu imali potrebu za transparentnijim postupkom. Nažalost, i ovi novi suci i dalje podliježu reizboru, što nije dobro. Posebno ne u zemlji u kojoj građani nemaju povjerenja u sudstvo. Samo jedan mandat u duljem trajanju od sadašnjih osam godina, osigurao bi značajnije povjerenje građana, odnosno, gotovo potpunu neovisnost ustavnih sudaca. No, demokracija je dug put, a mi smo još na početku. Zato me tako iznenadilo kad su u parlamentu Južne Koreje izglasali nepovjerenje predsjedniku i pri tom je 18 par-

lamentaraca glasalo protiv svog stranačkog šefa, trenutačnog predsjednika. Što im je bilo? Mislili svojom glavom? Valjda zato imaju Samsung! Čuj to, 18 njih protiv šefa. Mala digresija govori o demokraciji, odnosno putu ka demokraciji. Pred nama je put, ali počeli smo, pomalo. Velika je stvar što ovaj put izbor ustavnih sudaca nije bio puko uhljebljivanje isluženih stranačkih kadrova. Naravno da su neki suci skloniji ljevici, dok drugi preferiraju desnicu. Zaboga, pa suci su ljudi! Ali to ne znači da neće preferirati struku, prije svega. Ključne odluke će se događati pri izboru još trojice sudaca, nakon što i njima istekne mandat. E, tad će demokracija imati šanse rasti ili potonuti. Dotad, neka im je sa srećom. Potrebna je i njima, i nama.

Hoće li Grad dati umirovljenicima izdašnije božićnice? U svakom slučaju, nadam se da niste zaboravili staviti čizmice u prozor. Bar se u svetog Nikolu možemo pouzdati… Eto vas.

LOKALNI IZBORI 2025.

NIŠTA OD UJEDINJENJA

DUBROVAČKE LJEVICE? Oko ideje se lako dogovoriti, oko kandidata nešto teže

Zasad se čini kako sve lijeve opcije načelno podržavaju zajednički izlazak na izbore, ali se teže dogovaraju oko zajedničkog kandidata za gradonačelnika i čini se kako će svaka od njih imati svoga. No, do izbora nas dijele još mjeseci pa se situacija može bitno promijeniti na svim razinama

Na sjednici Gradskog odbora SDP -a Dubrovnik Anita Bonačić Obradović izglasana je za kandidatkinju za gradonačelnicu Dubrovnika na predstojećim lokalnim izborima koji će se održati u svibnju 2025. godine. Informacija je to koju je Dubrovački dnevnik prvi objavio. SDP -ova kandidatkinja za gradonačelnicu kaže kako joj je iznimno drago što je dobila jednoglasnu potporu Gradskog odbora. Kako kaže, kandidatura nije bila posve neočekivana, s obzirom na to kako ‘smatra kako su građani ipak prepoznali njihov trud i zalaganje u Gradskom vijeću oko tema koje ih se tiču’.

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: UJEDINJENJEM

SMO PORAZILI HDZ 2009. GODINE! U svojim je prijašnjim medijskim istupima če -

sto naglašavala važnost udruživanja opcija ljevice na izborima. Kako kaže, upravo je takva sinergija pobijedila HDZ i Dubravku Šuicu 2009. godine. „Teško je pobijediti HDZ-ovu mašineriju, kad je ljevica razjedinjena na tri, četiri dijela. Mislim kako smo svi svjesni kako samo zajedničkim djelovanjem možemo postići rezultate i baš zato sam i pozivala na razgovore, kako bismo iznjedrili najbolju moguću opciju“, govori Bonačić Obradović, naglasivši kako je zadovoljna što joj je Gradski odbor dao odriješene ruke za slobodno organiziranje pregovaračkog tima, što će se dogoditi u siječnju.

KNEŽEVIĆ: PODRŽAVAM IDEJU

O ZAJEDNIČKOM IZLASKU No, ona nije jedini kandidat ljevice koji je spo -

Anita Bonačić Obradović nije jedini kandidat ljevice koji je spominjao važnost ujedinjenja lijevih opcija, što vidi kao najlakši način za pobijediti HDZ na izborima. Slijedom toga, razgovarali smo s predstavnicima tih opcija te ih upitali kako će izaći na izbore i hoće li iznjedriti jednog kandidata ili će svatko imati svoga

Piše Ivona Butjer Mratinović

Viktorija Knežević

Anita Bonačić Obradović

Cijelu situaciju promijenila je i najava bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića kako se neće kandidirati, a ima svoje poprilično biračko tijelo. Bez obzira na Dubrovački dogovor, Vlahušić se percipira kao kandidat ljevice pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se ti glasovi ‘preliti’ na druge kandidate i tko će od toga imati najviše koristi

minjao važnost ujedinjenja lijevih gradskih opcija, što vidi kao najlakši način za pobijediti HDZ na izborima. Slijedom toga, razgovarali smo s predstavnicima tih opcija te ih upitali kako će izaći na izbore i hoće li iznjedriti jednog kandidata ili će svatko imati svoga. Svoju kandidaturu prije više od godinu dana najavila je dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević. Ona će na lokalne izbore izaći ispred stranke Centar. „Ostajem kod onoga što sam rekla, da podržavam ideju o zajedničkom izlasku centrističko lijevih opcija, te da odluka o kandidatu, zajedničkom kandidatu, može i trebala bi biti donesena temeljem objektivnih pokazatelja tko od nas može pobijediti u drugom krugu i tko ima dovoljno kapaciteta da nakon pobjede uspješno obavlja tu odgovornu dužnost. Pod objektivnim pokazateljem mislim na istraživanja koje provode agencije kojima je to uža specijalnost“, kaže Knežević.

SRĐ JE GRAD: IMAT ĆEMO SVOG

KANDIDATA

Još jedna stranka na političkom nebu u Dubrovniku s lijevog spektra je Srđ je Grad. No, čini se kako će i oni imati svog gradonačelničkog kandidata.

„Uvijek smo za razgovor sa zainteresiranim stranama. Ne pripremamo se na izbore samo zadnjih šest mjeseci nego puno dulje i imamo jasan plan. Sigurno ćemo imati našeg kandidata, a ruku suradnje ćemo ponuditi i ostalima. Mi smo okrenuti svojim planovima i programima koje radimo, a za suradnju smo uvijek s onima koji su spremni razumjeti i uvažiti osnove programa i prijedloge. No, to sigurno ne može biti HDZ “, izjavio je Ljubomir Nikolić, koordinator stranke. Kako kaže, još ima vremena za dogovore i razgovore s potencijalnim partnerima ‘prije i poslije izbora’. U kuloarima se ponovno spominje ime Đura Capora kao njihovog najizglednijeg kandidata, mada su mnogi pomi-

slili kako bi to mogao biti i Ivan Vigjen koji se vratio u Gradsko vijeće.

DUJMOVIĆ: NAŠE SU OČI UPRTE U MATA

Zanimljiv politički momenat jest i povratak dubrovačkog HNS-a na ove izbore, a kako nam je otkrio predsjednik županijskog ogranka Valentin Dujmović, stranka će imati svog kandidata za gradonačelnika Dubrovnika, ali i za župana. „Razgovori oko koalicija su u tijeku, no sada ne bih izlazio s potencijalnim koalicijskim partnerima u javnost“, izjavio je Dujmović koji je bio najbliži suradnik Andra Vlahušića tijekom njegovog gradonačelničkog mandata i prije napuštanja iz HNS -a. Zanimljivo je kako je opcija, kao lijeva, pobijedila Dubravku Šuicu 2009. godine koja je bila jak HDZ-ov kandidat, a kasnije je stupila u koaliciju, među ostalim, i s HDZ-om koja je nazvana Dubrovačkim dogovorom.

Dujmovića smo upitali što misli o ujedinjenju ljevice i je li vidi HNS u toj priči.

„Čini se kako će i ove godine bili puno kandidata, kao i onda kad smo se u drugom krugu izbora našli Mato Franković i ja. U ovom trenutku naše oči imaju biti uprte u onoga tko je izgledan kao prvi kandidat drugog kruga, a to je Mato. Sve drugo više-manje“, izjavio je Dujmović.

Cijelu situaciju promijenila je i najava bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića kako se neće kandidirati, a ima svoje poprilično biračko tijelo. Bez obzira na Dubrovački dogovor, Vlahušić se percipira kao kandidat ljevice pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se ti glasovi ‘preliti’ na druge kandidate i tko će od toga imati najviše koristi.

Zasad se čini kako sve lijeve opcije načelno podržavaju zajednički izlazak na izbore, ali se teže dogovaraju oko zajedničkog kandidata za gradonačelnika. No, do izbora nas dijele još mjeseci pa se situacija može bitno promijeniti na svim razinama, a možda i Vlahušić dotad promijeni mišljenje.

Đuro Capor

Valentin Dujmović

ZANIMLJIVA POVIJEST JEDNE NEKRETNINE

IDEJA ZA RAZMIŠLJANJE

“Zaboravljena“ TUP-ova kuća u Solitudu idealna je za dječji vrtić!

Ova mala, ali vrijedna nekretnina uz more i šetnicu, samo je jedna od mnogobrojnih koja je akvizicijom kupnje TUP-a došla pod upravljanje Grada Dubrovnika, no imovinsko - pravni procesi još uvijek nisu u potpunosti završeni

Gotovo stidljivo zavučena među stabla smokve, šipka, ljutih naranača, djelomice s formiranom odrinom vinove loze, na samo 15 metara od morske obale i još nedovršene šetnice Ivana Zajca, u Trpanjskoj ulici u Lapadu sakrila se jednokatnica građena u prepoznatljivom socijalističkom stilu. No, malo tko zna nešto više o bivšim stanarima te povijesti i vlasništvu kuće. O budućoj se namjeni ove nekretnine zna još manje, ali je i neupućenom vidljiv nemjerljivi potencijal objekta na prestižnoj i osamljenoj lokaciji, uz more.

DRUGI SVJETSKI RAT I VOJNE ZASLUGE TUP-A

Uvid u katastarski plan Državne geodetske uprave otkriva kako se na splitskom Upravnom sudu od srpnja 2012. o sudbini tog objekta još vodi postupak između Agencije za upravljanje državnom imovinom i Tvornice ugljeno-grafitnih proizvoda. Stoga smo potražili posljednjeg direktora “proizvodne faze“ TUP-a, Luku Majića koji nam je rekao kako je prije prodaje dionica Gradu Dubrovniku, vlasništvo objekta 90 posto pripadalo TUP-u, a 10 posto državi. Također, ispri-

čao je kako je tvornica, dok je proizvodila prije Drugog svjetskog rata, uveliko radila za vojsku te da je objekt kojeg je kupila privremeno prepustila na korištenje generalu Vladu Janiću - Capu koji je široj javnosti poznat kao osoba koja je početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine u Sisku digla ustanak. Prema hrvatskoj Enciklopediji, Capo (1904-1991) je bio zapovjednik i jedan od organizatora prvog hrvatskog partizanskog odreda osnovanog 22. lipnja 1941., a nakon rata je obnašao vojne i političke dužnosti; bio načelnik Glavne personalne uprave JNA te Centralnog komiteta KPJ i SKH, a u tri je mandata bio i zastupnika Savezne skupštine SFRJ.

FARČIĆ: NEKRETNINA JE U DOBROM STANJU

Aktualna članica Uprave TUP-a Nikolina Farčić ističe da je nekretninu u Trpanjskoj ulici 1 kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ulošku 754 k.o. Dubrovnik nova na temelju pogodbe kupnje i prodaje od 11. 05. 1955. upisana u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina, a kao

’Nekretnina se sastoji od prizemlja i jednog kata. U naravi sve to predstavlja jednu stambenu cjelinu koja se sastoji od hola sa stubištem, kuhinje, dnevne sobe, blagovaonice i tarace u prizemlju te tri sobe i kupaonice, spreme i tarace na prvom katu. U konstruktivno građevinskom smislu, kuća je u vrlo dobrom stanju. Okoliš kuće je površine 654 m2 i redovno se održava te nema nikakvih pomoćnih objekata’’

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

Ulaz u TUP-ovu kuću Trpanjskoj ulici 1

organ upravljanja upisana je Tvornica ugljeno-grafitnih proizvoda, dok je Republika Hrvatska kao vlasnik upisana 2012. -Uprava društva TUP d.d. nema saznanja tko je ranije bio korisnik, odnosno stanar nekretnine jer u trenutku kupnje od strane društva TUP d.d. nije bilo niti povremenih niti stalnih stanara. Nekretnina se sastoji od prizemlja i jednog kata. U naravi sve to predstavlja jednu stambenu cjelinu koja se sastoji od hola sa stubištem, kuhinje, dnevne sobe, blagovaonice i tarace u prizemlju te tri sobe i kupaonice, spreme i tarace na prvom katu. U konstruktivno građevinskom smislu, kuća je u vrlo dobrom stanju.

no se rješavaju imovinsko-pravni odnosi u odnosu na predmetnu nekretninu, sve u svrhu zaštite prava i interesa društva TUP d.d., a o budućoj namjeni odlučit ćemo nakon što se za to steknu uvjeti po rješavanju imovinsko - pravnih odnosa – navodi Farčić.

SJEĆANJE RADNIKA I KORISNIKA

Ova zanimljiva nekretnina navedena je i u Izvješću o pravnom statusu društva TUP d.d. i ESOP d.o.o. kojega je izradio Zajednički odvjetnički ured Lovra Zovka i Antonije Šimunković u prosincu 2021. Tu je navedeno, između ostaloga, kako se na predmetnoj nekretnini ne podudaraju katastarski i zemljišno – knjiški podaci, drugačija je površina kao i opis nekretnina. U posjedovnom listu br. 2317 k.o. Dubrovnik Područnog ure-

‘’Trenutačno se rješavaju imovinsko-pravni odnosi u odnosu na predmetnu nekretninu, sve u svrhu zaštite prava i interesa društva TUP d.d., a o budućoj namjeni odlučit ćemo nakon što se za to steknu uvjeti po rješavanju imovinsko - pravnih odnosa’’, navodi Nikolina Farčić.

Prepoznatljivi socijalistički stil gradnje kuće u Trpanjskoj ulici (3)

Kuća u Trpanjskoj

ulici samo je 15 metara od mora

Ilija Jovanović, umirovljeni radnik TUP-a

da za katastar Dubrovnik, Državne geodetske uprave kao posjednik je upisan Janić Vlado p. Vladimira. Istražujući ovu temu, od umirovljenog radnika TUP-a Ilije Jovanovića smo doznali da je TUP tu parcelu, zajedno s barakom na njoj, kupio od neke starije gospođe.

‘’Ipak, planove namjene promijenila im je vojska s kojom su dosta radili te su kuću dali na uporabu jednom generalu, o čemu sam više doznao od pokojnog Nevenka Bilobrka. Nakon što je neki branitelj tu provalio, meni i Ivici Šperandi zapalo je da je čuvamo. Osobno sam 15, 16 godina čuvao tu kuću i bila mi je čak radno mjesto! Tu sam si uredio radionu te pravio lijerice i suvenire. Sad sam u mirovini i ne uživam kao tad. Kako sam radio i zidarske poslove, dok sam tamo živio uvjerio sam se da je kući oslabila armatura: u željezo je ušla rđa i proširila se kroz beton koji je počeo pucati te više nije kvalitetan. I temelj je počeo “tonuti“ te treba iz temelja raditi novi objekt’’, priča Ilija Jovanović.

‘’LOKACIJA ZA DJECU’’ Također se prisjetio jednog susreta s gradonačelnikom Matom Frankovićem kada je jednom prilikom obilazio Lapad.

‘’Rekao sam mu da, kad grad kupi TUP, da je to idealno mjesto da se napravi dječji vrtić. Odgovorio je kako tu nema parkirališta za aute roditelja koji dovode djecu vrtić, ali ne znam zna li da su ispod kuće šetnica i pomorsko dobro. To je idealna lokacija, nema bolje, samo par skalina od mora i treba načiniti samo ta

Okućnica TUP-ove kuće u Trpanjskoj ulici

parkirna mjesta za roditelje da se kratko zadrže kad dovode ili odvode djecu. Naravno, treba i ograda da djeca ne mogu pasti, a uživali bi u sjeni voćki i dvorište je dovoljno veliko za igru. Čuj me dobro, imam 74 godine i strah me, to je pikirao netko od političara! –oprezan je umirovljeni radnik TUP-a Ilija Jovanović. Iz Gradske su uprave preuzimanje TUP-a, a naknadno i proces pripajanja tog društva UTD Ragusi d.d., nazvali najvećom gradskom akvizicijom u posljednjih 30 godina. Ova mala, ali vrijedna nekretnina u Lapadu, samo je jedna od mnogobrojnih koje su u tom procesu preuzimanja stigle pod upravu Grada Dubrovnika, a samim time i građana Dubrovnika, pa je za vjerovati kako će buduća namjena imati upravo takvu svrhu.

‘’To je idealna lokacija za dječji vrtić, nema bolje, samo par skalina od mora i treba načiniti samo ta parkirna mjesta za roditelje da se kratko zadrže kad dovode ili odvode djecu. Naravno, treba i ograda da djeca ne mogu pasti, a uživali bi u sjeni voćki i dvorište je dovoljno veliko za igru’’, smatra umirovljeni radnik TUP-a Ilija Jovanović.

PONEDJELJAK, 9.12. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

UTORAK, 10.12. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SRIJEDA, 11.12. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

ČETVRTAK, 12.12. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK, 13.12. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 14.12. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

NEDJELJA, 15.12. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

Dubrovnik u studenome ostvario

iznimne turističke

rezultate , povećanje

noćenja za 16 posto

Dubrovnik se posljednjih godina ističe kao primjer uspješnog upravljanja turizmom, bilježeći iznimne rezultate i u studenome. Kroz svoju strategiju upravljanja turizmom, Grad Dubrovnik fokusiran je na disperziju turističkog prometa, što podrazumijeva povećanje broja dolazaka i noćenja u predsezoni i posezoni, dok broj turista u glavnoj sezoni ostaje na održivim rezultatima. Tako Dubrovnik nastavlja bilježiti rast i u studenome s čak 16 posto više noćenja (78.121 noćenja) u odnosu na prošlogodišnji studeni.

Turistički rezultati od 1. siječnja do 30. studenoga 2024. godine bilježe 1.335.023 dolazaka, što predstavlja porast od 9 posto u odnosu na isti peri-

od 2023. godinu, kada je zabilježeno 1.225.667 dolazaka. Što se tiče noćenja, u ovoj godini bilo ih je 4.225.313 te predstavljaju povećanje od 10 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine kad su ostvarena 3.846.439 noćenja. Ovi rezultati potvrđuju uspjeh strategije kojom Dubrovnik potvrđuje svoju posvećenost cjelogodišnjem održivom turizmu.

Posebno značajan rezultat predstavlja početak 11. Dubrovačkog zimskog festivala, koji je pridonio daljnjem rastu broja posjetitelja. Tako je na dan otvorenja, 30. studenoga broj dolazaka u Dubrovnik porastao za 18 posto, dok su noćenja porasla za nevjerojatnih 51 posto u odnosu na prošlogodišnje rezultate.

NAPREDUJU RADOVI

Čokolinu sportski sadržaji za malu djecu, stolni tenis i igralište za pse

Napreduju radovi na uređenju platoa kod igrališta Čokolino pored OŠ Montovjerna gdje se prema odabiru građana GK Montovjerna uređuje dio građevinske čestice između igrališta za boćanje na jugu i parka sa sjeverne strane kao i područje iznad podzemnog skloništa na sjeverozapadnom dijelu parcele.

Uz boćarsko igralište smjestit će se dva terena za stolni tenis te dječje sportsko igralište za uzrast od tri do šest godina. Igralište će se obložiti sportskom montažnom podlogom za vanjske terene te opremiti malim nogometnim golovima, košem i potrebnom komunalnom opremom. Između dječjeg igrališta i terena za stolni tenis gradi se klupa po mjeri u cijeloj dužini igrališta.

U zoni iznad postojećeg skloništa nalazit će se multifunkcionalno igralište, u naravi park za manje pse, omeđen ogradom. Uz postojeću javnu rasvjetu planira se postaviti još jedno rasvjetno tijelo te reflektori kako bi se moglo organizirati i noćno igranje.

POČELI RADOVI

NA UREĐENJU

DRVOREDA U ULICI

KRALJA TOMISLAVA

Formira se drvored brijesta, novi nogostup i zelenilo

Sukladno najavama, započeli su bespovratnim sredstvima sufinancirani radovi na uređenju drvoreda u Ulici kralja Tomislava, jedne od više investicija u zelenu urbanu infrastrukturu.

Projektom je predviđeno potpuno uklanjanje postojećeg nogostupa sa zelenilom (uključujući postojeće borove) i postavljanje novog opločenja nogostupa s rubnjacima u koridoru od oko 200 metara od pješačke zonu Lapada do nogometnog stadiona. Na istom potezu predviđena je sadnja 32 odrasla stabla brijesta, sadnja parternog zelenila i uvođenje sustava navodnjavanja. Očekivano

trajanje radova je sedam mjeseci.

Investicija je sufinancirana bespovratnim sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u iznosu od 276.500,00 eura s PDV-om, što čini 60 posto investicije. Ukupna ugovorena vrijednost projekta iznosi 457.012,35 eura s PDV-om.

Ozelenjivanje  drvorednom sadnjom u Lapadu prvi je od projekata sadnje novih stabala. Za uređenje drvoreda na Obali pape Ivana Pavla II i Obali Stjepana Radića postupak javne nabave je u tijeku.

Stijepan Lazarević izabran za ravnatelja azila za životinje

Nakon što je dosadašnja ravnateljica Skloništa za nezbrinute životinje Dubrovnik Ana Ivelja podnijela zahtjev za prestankom obnašanja ove dužnosti i nakon sporazumnog raskida ugovora, za novog ravnatelja Skloništa izabran je  Stijepan Lazarević.

Želja dosadašnje ravnateljice bila je više se posveti radu sa životinjama, a manje administrativnim poslovima te sukladno dogovoru s Upravnim vijećem ustanove i gradonačelnikom Matom Frankovićem, Ana Ivelja ostaje raditi u Skloništu kao glavni timaritelj.

Grad Dubrovnik i gradonačelnik izražavaju duboku zahvalnost Ani Ivelja za njezin izuzetan doprinos i predan rad. Zajedno sa svojim timom Ana se suočila s izazovima na Žarkovici, koja je bila potpuno neuređen prostor s brojnim problemima, uključujući bolesne pse i kolonije štakora. Svojom upornošću i predanošću uspješno je savladala sve prepreke.

Grad Dubrovnik isplatio novčani dar djeci nezaposlenih samohranih roditelja

Povodom blagdana Svetog Nikole, Grad Dubrovnik isplatio je novčani dar za 29 maloljetne djece nezaposlenih samohranih roditelja. Ukupno je za ovu namjenu izdvojeno 6.989 eura.

Pravo na ovaj dar ostvaruje se prema popisu koji zajednički vode nadležni upravni odjel Grada Dubrovnika i Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Dubrovnik.

Isplata je realizirana u okviru mjere “Novčana pomoć nezaposlenim samohranim roditeljima”, koju provodi Upravni odjel za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo. Ova mjera dio je šireg socijalnog programa Grada Dubrovnika, čiji je cilj pružiti podršku najosjetljivijim skupinama građana i unaprijediti njihovu kvalitetu života.

Grad Dubrovnik nastavlja s provedbom socijalno odgovornih politika, posebno u blagdansko vrijeme, nastojeći svakom djetetu osigurati tople i radosne trenutke.

GRADSKO VIJEĆE

FRANKOVIĆ O PRIJETNJAMA I

UCJENAMA ‘Dilali su moje mailove

glavnim čovjekom Atlantske plovidbe

Na sjednici Gradskog vijeća na točki dnevnog reda koja se odnosi na kupnju dionica društva UTD Ragusa razvila se žustra rasprava, tijekom koje je gradonačelnik spomenuo ucjene i prijetnje

Sjednica Gradskog vijeća, 37. po redu u ovom sazivu, održana je u ponedjeljak, a prva točka dnevnog reda bila su vijećnička pitanja. Vijećnik Maro Kristić (nezavisni) postavio je pitanje oko Zone posebnog prometnog režima. „Prije nekoliko dana putem gradskih medija smo obaviješteni kako se gasi signalizacija vezana uz Zonu posebnog prometnog režima, a upalit bi se trebala u ožujku kad bi trebalo sve zaživjeti. Kad će se krenuti s gradnjom kružnog toka na Ilijinoj Glavici, što je određeno suglasnošću policije na elaborat? Znači li to da će se odgoditi uspostava zone posebnog prometnog režima, s obzirom kako gradnja nije započela“?, upitao je Kristić. „ S prosincem je službeno započeo s radom odsjek koji se time bavi, na čelu kojeg je gospodin Haris Zelentrović. Jedan dio djelatnika koji su dosad radili na sustavu će prijeći u taj odjel kako bi mogli odrađivati potrebne poslove, kao i dio zaposlenika koji bi radio administrativni dio poslova. Imamo situaciju oko kružnog toka, tu razgovaramo s Medicinskom školom

koja ima nadogradnju u planu, a nama je to zemljište ključno. Čekamo pisanu suglasnost. Idemo korak po korak!, odgovorio je gradonačelnik Mato Franković.

‘MNOGA GRAĐEVINSKA ZEMLJIŠTA NA PLOČAMA POSTAT ĆE ZELENE ZONE ’ Petra Marčinko (Srđ je Grad) je postavila pitanja oko GUP -a, odnosno kad će novi dokument biti donesen. „Što se tiče sveobuhvatnih izmjena GUP-a, moramo znati kako tek 20 godina nakon svjedočimo izmjenama i dopunama GUP -a koje su se dogodila u određenom vremenskom roku. Nakon GUP-a iz Jugoslavije koji je usvojen, u mandatu Vida Bogdanovića je napravljena procedura, a novi GUP u mandatu Šuice. A administracija u mandatu Bogdanovića je sve završila – zato se dogodilo Šest vila, kuća Roka Tolića, ali tamo su dodjeljivana zemljišta za branitelje, na to se brzo zaboravlja. Veća katnost i obim su se omogućili 2014. godine i sve ono što nije smjelo, a dio parcela se pretvorio iz zelenih u građevinske zone i obratno. Sve

što se danas gradi u Dubrovniku su relikti prošlosti, no napravili smo ciljane dopune i izmjene te smo smanjili katnosti, obime, riješili pitanje krovova, uveli nužne udaljenosti i sl., te ukinuli odredbu o nedostajućim parkirališnim mjestima. Htjeli smo usvojiti taj novi GUP, no uslijedile su nove zakonske odredbe što nas je usporilo, ali smatram kako će u listopadu sljedeće godine on biti usvojen. On će biti bolan. Brojna građevinska zemljišta na Pločama će se pretvoriti u zelene zone. Devastacija Ploča je započela već 70-ih i 80-ih. Nuncijata je Las Vegas za Ploče“, odgovorio je Franković.

NOVOSTI U VODOVODU

Usvojene su i točke dnevnog reda koje se odnose na Vodovod Dubrovnik tj. pripajanje trgovačkog društva Dubrovačko primorje d.o.o. odnosno prijenos nekretnina tvrtke Župa dubrovačka d.o.o. i NPKLM Vodovod.

„Prije pet godina je donesen Zakon o vodnim uslugama, kojim je definiran broj javnih isporučitelja na području Republike Hrvatske, u cilju povlačenja

Piše Ivona Butjer Mratinović, Ivana Smilović

sredstava EU. Bilo je puno vodovoda gdje se neuspješno događalo povlačenje sredstava, Vlada je pri ulasku u EU potpisala određene obaveze koje su se također odnosile na okrupnjavanje vodovoda. Vodovod Dubrovnik je na našem širem području, koje se proteže od Duboke Ljute do Stona najveći isporučitelj. Konkretno su se gledali parametri kao što je prihodovna strana i broj isporučenih kubika vode i otpadnih voda. Ovim odlukama mi preuzimamo na sebe obvezu preuzimanja otpadnih voda na području Dubrovačkog primorja i Župe dubrovačke“, kazao je uvodno Lukša Matušić, predsjednik Uprave Vodovoda. „Morate znati da je u zadnjih pet godina provedeno javno savjetovanje, tako da su svi načelnici i gradonačelnici bili upućeni i mogli izraziti slaganje i neslaganje s onim gdje smo danas, a to je do kraja ove godine, ukoliko ne donesemo odluku, riskiramo da od Ministarstva zaštite okoliša ne dobijemo licencu, onda svi skupa imamo problem, jer ne možemo isporučivati ono što je naša temeljna djelatnost“, objasnio je Matušić scenarij koji bi se dogodio u slučaju neusvajanja odluke.

REKLI SU MI: ‘AKO NE ZAUSTAVIŠ

MARA KRISTIĆA…’

Dnevni red sjednice Gradskog vijeća upotpunjen je točkama koje se odnose na prijenos dionica društva UTD Ragusa s četiri privatne osobe na Grad Dubrovnik, koji je u ovom slučaju kupac. Točke su usvojene na Gradskom vijeću, no razvila se zanimljiva rasprava u sklopu koje je Franković progovorio o prijetnjama i ucjenama. Situacija se zahuktala nakon što je vijećnik Đuro Capor (Srđ je Grad) postavio pitanje oko kupnje dionica Luke Dubrovnik, ‘gdje su one kupljene po tri puta skupljoj cijeni’. „Jeste li imali razgovore s Uskok i DORH -om?“, upitao je gradonačelnika.

„Ne znam što me pitate kad znate da jesam, jer ako me vi niste prijavili, znate tko je. I sretan sam što me prijavio jer svaka odluka koju je Grad donio, donesena je sukladno Zakonu. Veselim se istražnom postupku. Odluka se donosi na Skupštini, skupštinari donose odluku. Grad Dubrovnik je većinski vlasnik dionica u društvu UTD Ragusa. Ono je kupilo po povoljnijoj cijeni dionice Luke Dubrovnik od društva Luka Dubrovnik. I zbog toga su određene osobe, vjerojatno u neznanju,

odlučile prijaviti mene kako sam donio odluku protiv interesa Grada i građana. Zašto je Luka Dubrovnik platila po skupljoj cijeni? Pa jer su dioničari Luke odlučili kupiti trezorske dionice kako bi zaštitili društvo od neprijateljskog preuzimanja po skupljoj cijeni. Ključno pitanje je ima li Grad većinski paket dionica u trenutku donošenja te odluke u Skupštini Luke? Nema!“, odgovorio je Franković dodavši kako se upravo zbog kupnje dionica postiglo većinsko vlasništvo nad Lukom, što je omogućilo da Luka da garanciju na godinu dana za podizanje kredita za kupnju društva TUP. Kazao je kako zna tko stoji iza toga i tko je ‘dilao njegove mailove’.

„Jer kad moja mail korespondencija ide u državne službe, a razmijenjena je između mene i predsjednika Uprave Atlantske plovidbe, postoje samo ove mogućnosti – ili sam ja to poslao, ili mi je netko hakirao mail, ili se netko iz Atlantske plovidbe našao prozvanim zbog slučaja Jug, pa onda javno zaprijetio da će me prijaviti. Pa je samo tražio političku žrtvu preko koje će je plasirati. A nije preko vas, gospodine Capor, nego preko jedne gospođe koja živi u Župi dubrovačkoj. Ti ljudi samo grabe, grabe, grabe, ali pomalo im se staje u kraj i pokazuje – nećete više ucjenjivati nikoga“, izjavio je Franković. Kazao je kako  je sve potaknuto izlaganjima vijećnika Mara Kristića i njegovim ukazivanjima na nepravilnosti u Jugu.

„Maro i ja se ništa nismo dogovorili, no onda su slijedili telefonski pozivi. Kazali su mi, citiram - ako se Maro Kristić ne zaustavi, onda ćemo mi kupoprodaju između tih i tih društava prijaviti Uskoku, pa ti dobro promisli ima li veze s time. Ali se Maro nije zaustavio. I na kraju nisam ja bio taj koji je nagovorio Mara, nego informator, o svim zloupotrebama novca. Sve je došlo iznutra, od čovjeka kojeg su najurili. Na kraju su Atlantsku plovidbu prodali Tankerskoj plovidbi, uzeli milijarde, ti ugledni građani i gospari, poštovani u društvu. Atlantska goodbye nema te više, umrla itd. A Jugu od 1. siječnja ukupno sponzorstva nula eura. E, to su vam ti gospari, pa su mogli izgraditi onu zgradurinu gdje i jesu, bez pločnika“, izjavio je Franković.

Franković o koncertu

Thompsona:

‘Dostojno proslavimo

Dan branitelja, a oni koji žele slaviti Pavelića, neka ostanu doma’

Gradonačelnik Mato Franković održao je konferenciju za medije ususret obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja, a podijelio je i neke važne informacije, ali i razmišljanja o koncertu Thompsona koji će se održati te večeri, 6. prosinca “Očekujemo veliki broj ljudi koji će doći na koncert, promet oko Grada će biti u potpunosti zatvoren od 17 sati i svi koji žele doći na koncert, moći će parkirati na više lokacija i doći do grada autobusom besplatno”, rekao je Franković i dodao kako očekuje otprilike 15 tisuća ljudi zbog čega će biti i pojačane autobusne linije. “Angažirali smo više od 200 zaštitara i policajaca kako bi održali javni red i mir i poštivanje sigurnosnih koridora. Iskustvo imamo u organizaciji dočeka Nove godine prošle godine, a slična organizacija je sada”, rekao je Franković.

Liječnički timovi će biti raspoređeni na tri punkta, jedan na Pilama, drugi će biti kraj Dominikanaca, treći punkt će biti pored Katedrale.

‘ZNAKOVLJA DOMOVINSKOG RATA

DA, USTAŠKO ZNAKOVLJE NE’ “Želim poslati jasnu i nedvosmislenu poruku, 6. prosinca obilježavamo Dan dubrovačkih branitelja. Svima onima koji dolaze u Dubrovnik poručujem sljedeće - dobrodošli su svi oni koji će doći sa pijetetom i poštovanjem prema dubrovačkim braniteljima.

Sva znakovlja iz Domovinskog rata su dopuštena i dozvoljena, a svima koji misle na bilo koji način donositi ustaško znakovlje ili znakovlje iz te propale države, poručujem jasno - niste dobrodošli u naš grad. Vi koji želite slaviti žrtvu heroja branitelja grada Dubrovnika - dobrodošli ste, i svo priznato znakovlje iz Domovinskog rata.

Svima koji se žele prisjećati nekih dru-

gih režima, Ante Pavelića i ostale ekipe, molim vas, ostanite doma, taj dan vas ne želim u našem gradu. To vrlo jasno želim istaknuti”, izjavio je gradonačelnik. ‘HOS JE DOBRODOŠAO

U DUBROVNIK’

Komentirao je i znakovlje HOS-a. “HOS je dobrodošao u grad Dubrovnik, posebno na dan 6. prosinca jer nemojmo zaboraviti da je u tvrđavi Imperijal na dan početka napada na sami grad, bilo 30 ljudi od čega 15 HOS-ovaca i 15 iz naših postrojbi iz grada. Njima je naravno rečeno da su dobrodošli u okviru onog znakovlja koje je legalno, legitimno i priznato, koje su oni nosili tijekom Domovinskog rata”, rekao je Franković. Rekao je i kako je Grad prigodno tiskao majicu.

“Na njoj je sve bitno za nas u gradu, od Svetog Vlaha do stihova pjesme Thompsona - Ako ne znaš što je bilo, do grba našeg grada, slike našeg gra-

da i hrvatske zastave. Na taj način šaljemo poruku što želimo, kako i na koji način obilježiti dan dubrovačkih branitelja”, kazao je.

NA PARKINZIMA ĆE SE PRODAVATI

MAJICE I DOMOLJUBNI SUVENIRI

Majice će se moći kupiti, ali ne u gradu, već na određenim mjestima u gradu. Franković je rekao kako su prodavače uputili da unajme mjesto kod raznih privatnika koji imaju parkinge u gradu. Franković će 6. prosinca biti u Saboru na izglasavanju proračuna, pa ga taj dan u gradu neće biti. Objasnio je kako će polaganje svijeća i odavanje počasti on odraditi dan ranije, a zatražit će i da se na početku zasjedanja Sabora održi minuta šutnje za sve poginule branitelje Dubrovnika. Ipak, rekao je kako se nada da će u grad doći navečer, makar i na zadnju Thompsonovu pjesmu.

Hrabri ljudi koji nikad nisu dobili adekvatno priznanje

„Nema šanse da bih pucao po svojim dojučerašnjim prijateljima. Zato sam u ratu na Cetinju pjevao Oprosti nam

Dubrovniče!”

Šora Mitrović je u zimu 1992. bio na antiratnom prosvjedu na Cetinju gdje je pjevao legendarne stihove: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“

Nedavno je na Cetinju postavljen transparent da se ne zaboravi

Neke izjave iz rata zauvijek su se urezale u kolektivnu svijest ovdašnjih naroda. Jedna od najpoznatijih je kada pripadnik crnogorske divizije govori kako će sljedeću kafu popiti na Stradunu. Brojni Crnogorci, zajedno sa Srbima i Jugoslavenskom narodnom armijom sudjelovali su u ubijanju, razaranju, pljački i maltretiranju civila na južnom bojištu. Nakon rata, Crnu Goru sam prvi put posjetio 2008. godine i ni-

kad neću zaboraviti što sam doživio. S ekipom sam otišao na Cetinje, sjeli smo u jedan restoran i naručili platu njeguškog pršuta i sira. Stari vlasnik konobe ljubazno nam ju je donio i pitao odakle smo.

-Iz Dubrovnika – rekosmo ne znajući u kojem će smjeru dalje ići razgovor.

-Kako su vas napali – kratko je rekao stari Crnogorac njišući glavom.

Slobodanu Miloševiću i njegovoj lutki na koncu Momiru Bulatoviću, prisjeća se Mitrović, Cetinje je bilo trn u oku. Stalno su pokušavali slomiti antiratni otpor, ali nikad nisu uspjeli. Autohtonih Crnogoraca i onda i danas na Cetinju je bilo preko 90 posto za razliku od drugih dijelova Crne Gore, poput Bijelog polja ili Herceg Novog gdje je ogroman broj Srba

Piše Maro Marušić foto Goran Mratinović, privatni arhiv

„Prijetili su nam i da će sedmi bataljon, sastavljen ponajviše od pripadnika iz

Bijelog polja, kada dođe s bojišta, imati obračun s nama. Pripadnici tog bataljona bili su ljudi kockastih, ispraznih glava. To su nam govorili iz policije, koja je bila pod srpskom kontrolom, da dolaze po nas na okršaj. Sve je bilo puno Momirovih i Milovih uhoda na prosvjedu, sve su zabilježili. Govorili su nam i da moramo bježati, negdje se skloniti“

Pogledali smo se u čudu. Koji mu je, što trkelja stari, je li se možda druži s Alzheimerom? Čuj oni nas napali. Tko oni? Crnogorci. A što si ti nego Crnogorac? No, tada sam po prvi put shvatio da Crnogorci s Cetinja nemaju veze s Crnogorcima koji su bili na fronti.

OGROMNA MUDA

I nije to moj neki osobni dojam, nego postoje dokumentirane snimke. U jeku ratnih razaranja, Crnogorci na Cetinju, predvođeni Slavkom Perovićem, utemeljiteljem Liberalnog saveza Crne Gore, organizirali su antiratni prosvjed protiv napada na Dubrovnik. Ono što se tamo spontano dogodilo zauvijek se urezalo u svijest ovdašnjih naroda. Deset tisuća prosvjednika spontano je krenulo pjevati pjesmu od koje se svaki put naježim:

-S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče! Evo ovih dana, nakon 33 godine od one izjave crnogorskog rezervista, pijem kafu na Stradunu s Crnogorcem Šorom Mitrovićem, čovjekom koji je bio na tom prosvjedu i pjevao legendarne stihove. Čast mi je sjediti s osobom koja je sa svojim sugrađanima pokazala ogromna muda kada je najviše trebalo, a ti ljudi, čini mi se, ni-

kad nisu dobili adekvatno priznanje za njihov herojski čin. Priču krećemo iz bliske prošlosti. Naš automobilistički as Maro Franić nedavno je na svom Facebook profilu stavio sliku transparenta s ulaza na Cetinje na kojem su ispisani legendarni stihovi: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“ Pitamo Mitrovića kojim povodom je postavljen taj transparent.

-Nije bio nikakav poseban povod, nekome je samo došlo da ga postavi i da podsjeti ljude na ta vremena. Moj prijatelj Maro Franić se oduševio, pa ga je slikao i objavio na Facebooku. Poslao sam fotografije i Nikši Stahoru. Uglavnom, Cetinjani još uvijek suosjećaju s Dubrovnikom –govori nam Šora odmah dodajući da netrpeljivost autohtonih Crnogoraca iz Cetinja i Srba iz drugih krajeva Crne Gore traje dugi niz stoljeća. -Ima jedna anegdota kada je Tuđman došao na Cetinje i sastao se s predstavnicima bivših republika da pokušaju mirnim putem riješiti jugoslavensku krizu. Ja sam pitao Tuđmanovog vozača da mi pokloni šahovnicu, a ovaj me u čudu gleda i pita se jesam li lud ili bezobrazan. Na kraju mi govori da će mi je pokloniti, ako je neću baciti. Govorim mu da neću i pokloni mi je. Trideset godina sam je čuvao. Eto kako smo se

„Zbog prosvjeda smo imali velikih problema, ali sve bismo ponovili“

mi na Cetinju osjećali spram velikosrpskih težnji na početku devedesetih godina. Bili smo prilično ekstremni – smije se Šora.

Slobodanu Miloševiću i njegovoj lutki na koncu Momiru Bulatoviću, prisjeća se Mitrović, Cetinje je bilo trn u oku. Stalno su pokušavali slomiti antiratni otpor, ali nikad nisu uspjeli. Autohtonih Crnogoraca i onda i danas na Cetinju je bilo preko 90 posto za razliku od drugih dijelova Crne Gore, poput Bijelog polja ili Herceg Novog gdje je ogroman broj Srba. Neke je planski dovodio Milo Đukanović kako bi glasali za njega, odmah bi im dao papire samo da ima glasove. Tako su se naselili. Milo je klasični suncokret, stalno se okretao kako mu je odgovaralo.

MARKO POPOVIĆ SMISLIO STIHOVE

Taj dan kada se organizirao veliki antiratni prosvjed na Cetinju, pamti Mitrović, sjedio je s ekipom u jednom kafiću, prije nego što će se uputiti na skup.

-To je bio lokalni kafić gdje su se okupljali razni društveni staleži, od šanera pa sve do doktora, nešto poput Roxyja u Dubrovniku. I nekako, dok smo se spremali otići na prosvjed, pojavili su se stihovi „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče, to su bili sve četnici, Momirovi plaćenici!“. Stihove je smislio Marko Popović, još je živ, mogu vas upoznati. I potom krećemo iz kafića na prosvjed i tamo smo spontano zapjevali stihove. Ništa to nije bilo organizirano, Perović nije imao pojma da ćemo pjevati. Od toga dana, svi smo bili obilježeni, izdajnici svoga naroda – govori nam ovaj hrabri čovjek. Imali su probleme na poslu, prijetilo im se otkazom, kada bi s registracijskim oznakama Cetinja išli bilo gdje u Crnu Goru, strahovali su da će im slomiti auto, jer je stav ostalih dijelova Crne Gore bio da su izdajnici na Cetinju, toč -

nije rečeno ustaše.

-Prijetili su nam i da će sedmi bataljon, sastavljen ponajviše od pripadnika iz Bijelog polja, kada dođe s bojišta, imati obračun s nama. Pripadnici tog bataljona bili su ljudi kockastih, ispraznih glava. To su nam govorili iz policije, koja je bila pod srpskom kontrolom, da dolaze po nas na okršaj. Sve je bilo puno Momirovih i Milovih uhoda na prosvjedu, sve su zabilježili. Govorili su nam i da moramo bježati, negdje se skloniti. Radio sam u trgovini, svaki dan mi je mogao biti zadnji na poslu, nije mi bilo nimalo ugodno. Svi smo imali probleme, ali Slavko Perović je najviše nafrknuo. Imao je ogromne pritiske, psihički je obolio, obitelj mu se raspala – govori nam. Koja tragedija. Perović je jedan od najvećih heroja ratnog vremena, čovjek koji je imao brutalnu hrabrost, sve je stavio na kocku, a nikad mu se nije odalo priznanje za sve što je napravio, pa čak ni od Dubrovčana. -Perović je bio glavni državni neprijatelj. I mi ostali smo se isto tako vodili, ali on je bio najprepoznatljiviji i najviše je stradao. Nimalo nam nije žao što smo zbog prosvjeda imali težak život, opet bismo sve ponovili. Kako nećemo ustati protiv napada na naše dojučerašnje prijatelje? Pa ja sam svako malo dolazio u Dubrovnik, spavao u Čilipima, dolazio u Roxy, poznavao brojne ljude i onda bih trebao pucati po njima. Nema šanse. Moram i ovo kazati. Dubravko Čikor je vozio za cetinjski Lovćen i bio nam je svima idol. I što bih ja trebao pucati po njemu? Nakon rata postao sam prijatelj s njim i njegovom obitelji – rezolutan je.

GOEBBELSOVE TAKTIKE

Medijska propaganda je u to vrijeme odrađivala ogroman posao. Možda ni dio drugih rezervista ne bi išao prema Dubrovniku da ih mediji

„Perović je bio glavni državni neprijatelj. I mi ostali smo se isto tako vodili, ali on je bio najprepoznatljiviji i najviše je stradao. Nimalo nam nije žao što smo zbog prosvjeda imali težak život, opet bismo sve ponovili. Kako nećemo ustati protiv napada na naše dojučerašnje prijatelje? Pa ja sam svako malo dolazio u Dubrovnik, spavao u Čilipima, dolazio u Roxy, poznavao brojne ljude i onda bih trebao pucati po njima. Nema šanse“

Šora Mitrović na prosvjedu na Cetinju 1992. godine

Šahovnica od Tuđmanovog vozača

nisu omađijali, pa je posebno fascinantno kako Cetinjani nisu nasjeli na Goebbelsove taktike. -Mi na Cetinju smo stoljećima bili drugačiji, uzimali smo s rezervom sve što dolazi od Srba. Znam da nekad Hrvatima Crna Gora izgleda kao homogena cjelina, ali velika je razlika između Cetinjana i onih na sjeveru Crne Gore ili recimo Herceg Novi. Tu ima puno Srba i to onih koji su došli s kamenjara, bez da o ičemu misli. Zato smo uvijek gledali stvari s rezervom, pa tako i ratnu propagandu. Ja i dan danas kada dođem s crnogorskim obilježjima u Herceg Novi, ljudi me čudno gledaju – smije se i kaže da su brojni novinari ondašnjeg doba klasični ratni zločinci koji su huškali narod pričajući im svakakve bajke o ustaškim crnokošuljašima i slično.

-Mi smo se smijali tim pričama, nismo im vjerovali. Ajde dobro da su napadnuti naši domovi, naravno da bi ih branili, ali da idem tamo, nema šanse. Kakav je to obrambeni rat na tuđem teritoriju? Na kraju krajeva, Dubrovnik uopće nije hrvatski grad, nego pripada svijetu, njegova kultura je iznad granica. Kako na takav grad itko može pucati osim pijanih budala bez mozga? Sigurno ste i vi gledali one snimke bezubih agresora. On na karti ne bi znao naći Dubrovnik, a kamoli prepoznati njegovu svjetsku važnost - govori.

Mnogi se isto tako nisu željeli boriti, ali su mobilizirani, odnosno bili su primorani, često i uz prijetnje obitelji. Pitamo Šoru jesu li i njega pokušali mobilizirati.

-Jesu, ali sam se izvukao, jer sam još u JNA bio oslobođen vojske – smije se i krene pričati kako joj je umakao izigravajući psihičkog bolesnika. – Nisam htio ići u JNA, ali su me poslali u Pulu. Kada su me tamo primili, stalno sam ponavljao da mi daju pušku i da hoću ići na stražu. Oni me u čudu gledali, kakva puška, kakva straža. Ja sam nastavio s tom pričom cijelo vrijeme, pa su me prebacili na psihijatriju. Čak su mi i propisali terapiju, no znao sam za trik da ne uzimam tablete. Žvakaću gumu bi zalijepio za zube, pa kada bi bila terapija, tabletu bih smjestio na to mjesto, pa je kasnije pljunuo. Uglavnom da skratim priču, ustrajao sam u ludilu i na kraju su me otpustili iz vojske. To mi je kasnije pomoglo da izbjegnem mobilizaciju – hihoće se. Nema većeg dosega čovjeka nego kada ostaneš svoj u ludim vremenima. Nisu oni na Cetinju bili jedini. Brojni su pokazali zube, od Srđana Aleksića u Trebinju preko Ramba Amadeusa do članova EKV-a u Beogradu. Mnogi od njih su dobili zaslužena priznanja za njihove herojske činove. Nekako se najmanje spominje tih deset tisuća hrabrih Crnogoraca na čelu sa Slavkom Perovićem koji su puno toga riskirali kada su mirne duše mogli pognuti glavu i ići linijom lakšeg otpora. Odavno sam odrastao, nemam više idola i ne vjerujem u njih, ali ogromna mi je čast i veliki ponos što sam popio kafu na Stradunu s ovim hrabrim Crnogorcem. Od srca ti hvala, dobri čovječe! I svima ostalima koji su bili tamo.

„Slavko Perović je najviše nafrknuo. Psihički je obolio, obitelj mu se raspala“

„Ajde dobro da su napadnuti naši domovi, naravno da bi ih branili, ali da idem tamo, nema šanse. Kakav je to obrambeni rat na tuđem teritoriju? Na kraju krajeva, Dubrovnik uopće nije hrvatski grad, nego pripada svijetu, njegova kultura je iznad granica. Kako na takav grad itko može pucati osim pijanih budala bez mozga?“

Niko Bronzić i Zlatko Kovač na serpentini s koje su se 6. 12. 1991. dovikivali s braniteljima u tvrđavi nakon čega je krenula pjesma “Hrvatska mati”.

BITKA ZA SRĐ 6. 12. ’91.

Što se i kako dogodilo?

Dan u kojem su hrvatski i srpski pregovarači trebali samo potpisati već dogovoreno trajno primirje na dubrovačkom dijelu ratišta, započeo je s tutnjavom detonacija. Naime, malo prije 6 sati ujutro počeo je iznenadni napad na tvrđavu “Imperial” na Srđu. Zbog jakog granatiranja branitelji nisu mogli izaći izvan utvrde tako da je JNA pješaštvom i s dva tenka neopaženo došla na pozicije s kojih je mogla kontrolirati prostor oko tvrđave i sve njene prilaze, pa i one okrenute prema Dubrovniku. Branitelji koji su se zatekli u tvrđavi pokušali su odbiti neprijateljske pješake koji su zauzeli prazne rovove na zapadnoj strani kao i taracu istočnog bastiona “Imperiala”. Također, djelujući sa zapadne i središnje tvrđave branitelji Srđa donekle su usporili prodor pješaka JNA sa sjeverne strane. Bliska borba, koju je obilježila upotreba ručnih bombi, prouzročila je veliku potrošnju streljiva pa su branitelji ponovo bili prisiljeni vratiti se nazad u tvrđavu. JNA komunikaciju prisluškivali su u dubrovačkom COB-u, a dramatičnost je pojačala najava korištenja bojnih otrova kojima je JNA poručnik prezimena Pešić trebao onesposobiti branitelje zatvorene unutar bedema tvrđave kao u klopci. Očajni branitelji Srđa tražili su pomoć iz Grada očekujući najgore. U isto vrijeme su granate u plotunima padale i po staroj gradskoj jezgri. Neprijatelj je, očekujući skoro osvajanje Srđa, preko radio-veza već slavio pobjedu. Reakcija na ogorčene vapaje branitelja Srđa bila je ubojita. Iz Grada je otvorena vatra iz svih raspoloživih oruđa po napadaču koji je na otvorenom prostoru Srđa ostao izložen nemilosrdnoj artiljerijskoj vatri. Tako je oko 8 sati započela žestoka kanonada po tvrđavi i po širem području oko nje, dakle po mjestima na kojima se nalazio agresor. Djelovalo se minobacačima 82 i 120 mm, jednim topom 76 mm, tri PZO topa i jednim raketnim lanserom 128 mm. Iz Grada su se prema Srđu istovremeno kretale grupice branitelja kako bi pojačale obranu i dopremile streljivo. Odmazda za ovaj preokret i nastale gubitke JNA uslijedila je po cijelom gradskom području, a naročito je bila granatirana povijesna jezgra. Broj poginulih i ranjenih građana nemilosrdno je rastao, a posebno je teško bilo kod hotela “Libertas”. Posredovanjem hrvatskih ministara i europskih promatrača koji su uporno tražili vrhušku JNA, tek negdje oko 12 sati dogovoreno je primirje kako bi se obustavilo razaranje Grada i utvrdilo što se stvarno dogodilo tog jutra. Primirje je odgovaralo i agresoru kad je shvatio da je izgubio bitku za Srđ gdje je pretrpio teške gubitke. Nakon što im je dopušteno da izvuku svoje stradale, dok su se Dubrovčani borili s požarima u povijesnoj jezgri i skupljali poginule i ranjenje po gradskim četvrtima, JNA je opet mučki napala. Iskoristivši primirje za novi podmukli napad, poslijepodne je minobacačkim plotunima iznenada zasula izolirani Sustjepan u kojem je smrtno stradalo četiri branitelja, a jedanaest ih je bilo teže ili lakše ranjeno. Noć s jakom burom donosila je neizvjesnost jer su palače u povijesnoj jezgri nestajale u požarima...

Neosvojivi

“Fort Imperial”

Milenko Radić

1. bojna obrane Dubrovnika

Mi smo imali u to vrijeme posebno ustrojen vod čija je zadaća bila obrana tvrđave “Imperial”. Taj vod se sastojao od 4 desetine tako da su uvijek 2 desetine bile na Srđu, a 2 desetine su bile u pripremi na Montovjerni. Zapovjednici tih desetina su bili Drago Jupek i Ivo Palunčić, znači po dvije desetine u jednoj smjeni, i u drugoj smjeni Mišo Ljiljanić i Dobroslav Kostić. Zapovjednik toga voda tada je bio Boško Krkić.

Drago Jupek

Samostalni vod Srđ

Bili smo popunjeni s momcima s Orkanskih visova, “Belvederea” i... 5. 12. kad smo preuzeli položaj od ove prve grupe, od Miška Ljiljanića i njegovih, došlo nas je negdje 37 do 40 ljudi, mi koje sam već nabrojao, plus HOS iz Splita, koje je vodio stari barba Ive.

Gordan Kolundžić

Samostalni vod Srđ

Dan prije samog napada, znači 5. 12. u popodnevnim satima, u stvari tijekom cijelog popodneva, mi smo uočili da po onoj cesti na sjevernom rubu platoa ima aktivnosti i vršili su određene razmještaje, dobave streljiva i nekako se u zraku osjećalo da će sutra biti jako, jako težak dan, i jutro. Mene je zapala straža straža od 4 do 6 u noći, na istočnom dijelu tvrđave. Negdje 20 minuta prije 6 spuštam se 3-4 stepenice nizbrdo, zapalim cigaretu, i kako sam to učinio na sva stražarska mjesta – tup! Udar! Zasipalo nas je nešto kamenja, nešto prašine i u tom momentu smo se povukli dole u tvrđavu čekajući daljnji razvoj situacije.

Ivo Palunčić

Samostalni vod Srđ

Taj napad ujutro kad je počeo, mi smo bili na zapadnoj strani, znali smo da je tamo na istočnoj strani HOS, da bi trebalo biti sve u redu... Ali nije bilo sve čisto, jer kad smo mi izašli iz naše prostorije, točno s tih vrata je bio jedini mogući način da izviriš, mi smo sku-

Cvijeto Antunović HV

Krenuo sam iz Zapovjedništva u hotelu “Zagreb” negdje oko 6 i po, tada sam se prvi put tog dana popeo gore, trebalo mi je 12 minuta, sjećam se dobro. Nosio sam onaj PM M-72, serijskog broja 31257, i to sam dobro zapamtio, dva RAP-a i 4 bombe. Uletio sam u lijevi dio tvrđave, a onda s još dva suborca izašao do rovova sa zapadne strane. U njima su već bili četnici, nisu nas prepoznali i čak su nam govorili da se sklonimo jer “tuku iz Grada”. Zapucali smo po njima i vratili se nazad u tu lijevu tvrđavu. Puškaranje je trajalo oko sat vremena. Tada negdje uzeo sam PAP-ovku i tromblonske mine i popeo se u porušenu kućicu ispod samog repetitora odakle se vidio jedan tenk iza kojeg je išlo pješaštvo. Prva dva puta sam ga prebacio, a trećom minom napokon pogodio. Odmah nakon toga počelo je njihovo povlačenje. U to vrijeme negdje počela su stizati naša pojačanja iz Grada, a ja sam ranjenog Žiku Gustina stavio na leđa i krenuo niz padinu. Na dnu su ga preuzeli i odveli u bolnicu, a ja sam pošao po streljivo i popodne se ponovo vratio na Srđ.

žili da su već četnici na tvrđavi, da su se popeli. Držali su prilaze s isturenog kantuna, nije se moglo maknuti, a isto i s druge strane, pokrivali su prilaze iz zauzetog bunkera. Tako je sve bilo zatvoreno, nisi mogao provirit glavom, nikako...

Božo Burić

Samostalni vod Srđ

Srbi su u ranim jutarnjim satima zauzeli istočni bastion tvrđave gdje je prije rata bio jedan popularni restoran u Dubrovniku, dakle odmah su tu utvrdu zauzeli i držali su je cijeli dan te bitke. Meni je vrlo interesantno taj dan, što je važno, taj bastion apsolutno nadzire središnju tvrđavu, jer je zapravo i s jedne i s druge strane dulji od širine središnje tvrđave tako da su oni mogli nadzirati i prilaz tvrđavi odozdo iz Grada i izlaz iz tvrđave na sjevernu stranu. Istovremeno, oni su prišli odmah ujutro s dva tenka. Znači, prišli su iz pravca Bosanke i iz pravca Strinčjere s tenkovima...

Pero Stjepović

Samostalni vod Srđ

Iz središnje tvrđave je “Barba Ive” već javio bio da su HOS-ovci ostali bez

municije, da ne znaju što će raditi, da su četnici već na istočnoj tvrđavi. Žika Gustin i ja smo 2 - 3 puta izlazili gore, mi bi istrčali gore, bacili bi 2 - 3 bombe, međutim, nije bilo baš toliko sigurno za izaći van da bi zauzeli neki položaj... I mislim, treći put kad smo izlazili ja sam ispalio jedan rafal s vrha stepenica, oni su bacili prije toga jedan suzavac u kantun od ulaznih vrata u tvrđavu... a s vrha stepenica kad sam ispalio taj rafal doletjela nam je jedna bomba, zelena... točno se vidjela. Ja sam stigao samo viknut: “Pazi, bomba!” Gurnuo sam Žiku malo niz skale i trčeći niz skale njega je pogodilo malo više nego mene, ja sam se bacio u stranu preko zida, a on je nastavio trčati dole, njega je dobro sasjeklo, a mene je malo okrznulo, ali dobro, ostali smo živi...

Božo Burić

Samostalni vod Srđ

Što je važno istaći, u tom momentu je zapovjednik obrane Grada odlučio koncentrirati topničku vatru, imali smo dva ZIS-a i imali smo bitnicu minobacača u Gradu. Minobacači su gađali ovu stranu iza tvrđave prema Dubravi, a ZIS-ovi su gađali prostor tarace restorana. I mi smo iz tvrđave morali navoditi

topnike i sjećam se da je prvi pogodak iz ZIS-a pogodio nama točno iznad glave, u prolaz između središnje tvrđave i bastiona na kojem se nalazi TV toranj. Ali drugi hitac iz ZIS-a je bio direktno na taracu i topništvo je zapravo tu odigralo ključnu ulogu jer mi više nismo mogli, s municijom koju smo posjedovali, djelovati po njima, i mi smo čekali ljude, odnosno 6 specijalaca i 3 naša iz ZNG-a, koji su nama, u tom međuvremenu dok je djelovalo topništvo, nosili municiju na tvrđavu.

Ile Topuzović

SJP Dubrovnik

Iz Zapovjedništva obrane tražili su da grupa iz Specijalne treba poći pomoći obrani tvrđave. Kako se tada još nije znalo koje su namjere napadača, iz Zapovjedništva su tražili da pripremim još dvije grupe koje bi u slučaju potrebe trebale ići na intervencije u Sustjepan ili “Belvedere”. Za Srđ sam tražio 12 dragovoljaca koje je vodio “Vuk” i oni su krenuli negdje oko 8 ili 9 sati.

Milenko Radić

1. bojna obrane Dubrovnika

Zapovjedništvo obrane je poslalo jednu grupu specijalaca koja je krenula na Srđ, jedna grupa njih je pomogla Cvijetu Antunoviću da snese tada ranjenog Žiku Gustina koji je bio teško ranjen, kojeg je on nosio sam niz serpentine.

Zlatko Kovač

SJP Dubrovnik

Dvanaest nas je došlo na sami početak serpentina, podijelili smo se u 2 grupe, jedna s jedne, jedna s druge strane, takav je bio plan. Međutim, vidjeli smo da Cvijeto nosi ranjenog mladića odozgo, to je bio Žika Gustin. Onda sam ostavio dole mitraljez, popeo se, uzeo Žiku na leđa, snio ga dole i onda smo ponovo, naša grupa... a ako mi ne uspijemo trebala je onda druga grupa za

Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. Uz Dan dubrovačkih branitelja koji se obilježava 6. prosinca, donosimo posebno izdanje na 4 stranice. FELJTON “ZAGONETKA POBJEDE”

Dubrovačko bojište - jutro

Iako su u svitanje 6. prosinca ‘91. godine srpske snage uspjele iznenaditi branitelje Srđa i nakon višesatne borbe zatvoriti ih unutar tvrđave Imperial kao u klopku, sve je jače i ubojitije postajalo djelovanje branitelja koji su se nalazili na obrambenim položajima u samom Dubrovniku. S magistrale, Montovjerne, Lapada, Babinog kuka, iz parka Gradac... sve su oči i cijevi bile uperene na Srđ i JNA je počela uviđati da osvajanje tvrđave neće ići prema planu. Na radio-vezama neprijatelja početno ushićenje i slavlje zamijenila je kuknjava i panično urlikanje vojnika koji su se našli na otvorenom prostoru tvrđave kao na streljani. Minobacački projektili koji su dotad pali na povijesnu jezgru bili su tek blaga najava suludog, osvetničkog, zločinačkog granatiranja koje je uslijedilo. Broj poginulih i ranjenih dramatično je rastao.

Dubrovačko bojište - popodne

S vrhuškom JNA uspjelo se stupiti u kontakt tek kad je shvatila da je osvajanje Srđa propalo te je dogovoreno primirje s početkom u 12 sati. Dok je JNA bezočno u javnost slala poruke kako ona nema veze s granatiranjem stare jezgre grada, potpukovnik Miroslav Jovanović, novoimenovani zapovjednik artiljerijske postrojbe neprijatelja, pozvan je sa svoje osmatračnice iznad Rijeke dubrovačke u Kupare, kako bi napisao hitno izvješće u kojem je naveo da je samo do podneva tog dana na Dubrovnik ispalio 517 minobacačkih mina 120 mm, postupajući prema dogovoru za napad i zapovjedima nadređenih. Nakon izvješća vratio se na bojište i, unatoč primirju, u poslijepodnevnim satima minobacačima zasuo i Sustjepan. Požari u povijesnoj jezgri gašeni su cijelu noć...

Stonsko bojište

Vrhunac prodora srpsko - crnogorskih snaga na bojištu zapadnog Primorja odvijao se 6. prosinca ‘91. godine na dva kraka napada. Sjeverni je išao prema Bistrini i zadnjim neokupiranim selima tadašnje dubrovačke općine: Ošlju, Stupi, Topolom, Štedrici i Imotici, i dalje prema Neumu. Nakon osvajanja sela Ošlje JNA je nastavila prodor, ali je zaustavljena, a zatim i izbačena iz sela Stupa, tvrdoglavim otporom jednog voda iz Omiša, a zatim i drugih postrojbi koje su se u sveopćem kaosu priključivale borbi. Posebnu prevagu donijele su dvije haubice 155 mm pod zapovjedništvom Marka Rajčića, koje su iz Šibenika stigle u pomoć braniteljima. Južni krak prodora išao je, uz osvajanje sela Zamaslina, cestom prema Malom Stonu i Stonu. Nakon topničke pripreme JNA je odustala od pješačkog prodora nakon prvog pruženog otpora.

Kamera Petra Baničevića iz hotela “Excelsior” od ranih jutarnjih sati bilježila je namjerno razaranje povijesne jezgre.

nama izići. Izišli smo otprilike do pod samu tvrđavu, ispod jednog zida, negdje... četvorica, a dvojica su bila prema žičari. Božo Burić nam je iz tvrđave pokazivao da nemaju nego 50 metaka još... Pucali su naši odozdo, po nama i po njima... Morali su, jer su oni bili i s desne i s lijeve strane tvrđave.

Željko Mirović

1. bojna obrane Dubrovnika

Čuo sam naše specijalce da nešto dovikuju, javljali su da se penju i da ne pucamo na njih. Ja sam izašao pred ulaz i pokušao ih navodit u penjanju i pokrivati ih od četnika iz pravca Strinčjere. To dovikivanje je trajalo valjda pola sata, ne znam ni ja, satrali su ih granatama, samo lud čovjek mogao je uopće krenuti odozdo pod takvom vatrom. Dok je trajalo to dovikivanje vidio sam da je stari grad u oblaku dima kroz koji su se nazirali požari. Moji su bili dole, molio sam Boga da im se ništa ne dogodi...

Zlatko Kovač

SJP Dubrovnik

Bili smo ispod jednog zida, par serpentina ispod tvrđave, i ja sam pitao Srećka Kljunka: “Srećko, ako poginem, hoćeš mi se pobrinut za djecu?”, jer su u mene djeca bila mala, godina i dvije. Pita mene Srećko: “Hoćeš ti za moje?”, i tako je neki dogovor između nas bio. I onda smo, počeo ja da se derem, da pjevam, ne znam pjevat, pa sam počeo se derat: “Svi će sokolovi...“, Srećko mi je govorio riječi... I onda je cijela tvrđava prihvatila pjesmu od nas, i HOS-ovci, i naša Garda i... cijela tvrđava je počela pjevat...

Milenko Radić

1. bojna obrane Dubrovnika

Sve do tada nama nije bilo jasno što se sve događa. Ja osobno nisam imao točnu informaciju imamo li ranjenih, imamo li poginulih, kako se držimo, imamo li streljiva... Znali smo da su ušli naši branitelji gore, kad smo začuli tu pjesmu, u toj gužvi, galami, u strci, u pucnjavi... nismo znali tko pjeva. I onda sam u jednom trenutku počeo galamiti jer sam htio razaznati tko pjeva,

što se pjeva, da čujem riječi. I onda sam zagalamio, svi su odjednom stali, ukočili se, dole gdje smo bili u ovoj prvoj kući, i onda sam čuo da se pjeva hrvatska koračnica, onda je i jedan od ovih HOS-ovaca koji su isto s nama bili u pripremi, rekao: “Čujem Barbin glas, čujem Barbin glas!” Tad je nastupilo oduševljenje! Znači dio momaka iz Specijalne je uspio ući u tvrđavu, a u međuvremenu se i jedna grupa iz ovog našeg voda, pod zapovjedništvom Miška Ljiljanića, popela u desnu stranu tvrđave. Tako da su dvije grupe uspjele ući kao pomoć, jedna na zapadnu stranu, jedna na istočnu stranu tvrđave. Jedna iz Specijalne postrojbe, jedna našeg voda koji je bio zadužen za Srđ.

Miroslav Klemenčić

Samostalni vod Srđ

Pa to je teško opisati, već ste se pomirili s nekakvom sudbinom da je gotovo. Sad odjednom čujete da ipak netko dolazi u pomoć. Prošlo je to vremena ohoho... To je, od 5 sati ujutro se faktički vodi boj. Mislim, stvarno svaka čast tim momcima, rekao sam uvijek – ja im skidam kapu, to su mi druga braća, kako se ono kaže. I kad smo saznali, još uz sve to skupa, da su nam doveli municiju, bombe, onda je to već bilo sasvim nešto drugo i onda smo mi njih počeli ganjati.

Toni Grljević

1. bojna obrane Dubrovnika

To je bio kraj te bitke, jednostavno smo potjerali četnike i gledali ih kako su bježali prema njihovim položajima... oni su padali preko stijena, jedni preko drugih, više se ne zna... ne mogu opisati taj njihov strah kad smo mi njih počeli tuć’.

Zlatko Kovač

SJP Dubrovnik

Taj dan je završio vrlo hladno jer je navečer bilo minus 6 stupnjeva... Navečer smi mi postavili mine, minirali sve što su četnici bili digli... hah, kakav je dan bio, gledali smo još uvijek kako Grad gori, nije se to tako lako smirilo, gorio je hotel “Libertas”, vatrogasci su izginuli taj dan, 5 vatrogasaca je poginulo... Bio

Nojko Marinović

zapovjednik obrane Dubrovnika

6. 12. je, po mojoj procjeni i ocjeni, a i praksa je pokazala, bio početak njihovog kraja. Od tog nadnevka pa nadalje, bilo je sporadičnih pokušaja, taktičkih ili napada manjim skupinama, ali nikad više agresor nije išao naprijed, naprijed smo išli mi.

je to strašan dan! Strašan dan za, za... jer mi smo svi bili obični ljudi, malo tko je od nas bio profesionalni vojnik. Meni su bili žena i djeca u hotelu! A vidim da “Libertas” gori!

Željko Petrović

Inženjerija Dubrovnik

Negdje tamo u večernjim satima smo krenuli prema Srđu da izminiramo to okolo Srđa, da ipak malo gore dečkima osiguramo. Naravno da je bilo teško popeti se gore, iznijeti sve te mine, PT, potezne... potrudili smo se da dečkima gore odnesemo nešto i municije... Razvukli smo te PP, ove, potezne... Sve je to bilo i naporno i ružno i napeto, međutim, najgore od svega mi se čini, pamtim tu scenu – Dubrovnika kako gori! Stari grad dole, odozgo pogled kako gori, noć... to je strašno! To je bilo strašno, to je bilo nevjerojatno, to je bila jedna od najružnijih stvari koje sam mogao vidjeti...

POSJETILI SMO VRTIĆ U GRUŽU

„Sveti

Nikola je bio starac, davao je kune siromašnima,

nije posjekao

nijednu biljku , a sad mu se veselimo jer slavi rođendan!“

Ekipa Dubrovačkog dnevnika posjetila je mališane u Dječjem vrtiću Gruž malo prije nego što je stigao sveti Nikola! Čizmice su već bile spremne, a dječica su nam ispričala što znaju o poznatom svecu, pa i neke stvari koje nismo nikada čuli, opisali su kako izgleda, ali i otkrili da su svi bili dobri i da se ne boje Krampusa

Piše Ivana Smilović foto goran mratinović

ANĐELA (4 godine)

Sveti Nikola donosi poklone. Mami je već došao, a meni dolazi kasnije, donio mi je čizmicu. Imam crvenu na Djeda Mraza, tu stane puno slatkiša. Voljela bih dobiti macu jer sam bila dobra.

ANJA (6 godina)

Sveti Nikola je bio svećenik i bio je u crkvi, pomagao je siromašnima i nikad nije odsjekao nijednu biljku, nijednu stablo i nije nijednu životinju ubio. Čak je i pomagao i nije htio biti zločest! Donosi čokoladice i bombone. Ne zločestima! Zločesta djeca ne dobiju ništa, a neki šibu. Bila sam dobra i sigurno ću dobiti slatkiše.

DAVID (5 godina)

Sveti Nikola donosi slatkiše! Ima onu kapu i crvenu haljinu. Donosi slatkiše dobroj djeci, meni će ih sigurno donijeti. Šibu donosi Krampus, ali meni je neće donijeti jer sam bio baš, baš dobar.

JASMIN

(6 godina)

Sveti Nikola je živio sam. Bio je zaštitnik pomoraca, djece i putnika. Sad mu se veselimo jer dobroj djeci donosi poklone. Mislim da su svi bili dobri i da će zato dobiti slatkiše. Krampus donosi šibu i cijeli je crn.

LUKA (5 godina)

Sveti Nikola ima kapu zlatne boje na križ. Ima bradu. Čekamo ga da mu damo čizmicu, a on će nam dati poklone. Bio sam dobar, a zločesta djeca neće dobiti ništa.

MARIN (4 godine)

Sveti Nikola je bio starac! Pomagao je siromašnima. Davao je kune i dijelio poklone. Bio sam dobar i dobit ću samo slatkiše, radujem se njegovom dolasku. Ima kapu, haljinu, vreću i cipele.

MATEA (6 godina)

Sveti Nikola ima crvenu kapu i crvenu haljinu i veliku bradu. Veselimo mu se jer nam donese bombone u čizmice, ja sam svoju pripremila. Bombone dobiju dobra djeca, dobit ću ih, a šibu ne! Nju donosi Krampus, on je cijeli crn.

NIKO (6 godina)

Sveti Nikola je bio putnik i pomagao drugim ljudima. Sad mu se veselimo jer slavi rođendan, a donosi nam poklone. Mislim da će mi donijeti Playstation 5 jer sam bio jako dobar!

PETAR (6 godina)

Znam da je sveti Nikola bio biskup i da je bio u crkvi, davao djeci bombone i pomagao ljudima siromašnima i zločestima! Čekamo ga jer je Božić, da nam donese slatkiše. U mojoj čizmici će sigurno biti slatkiši jer sam bio dobar. Neki drugi su bili malo zločesti.

PIA (6 godina)

Sveti Nikola daje poklone djeci, ali samo dobrima. Krampus donosi šibu zločestoj djeci, ali ne bojim ga se jer sam bila dobra cijelu godinu. Svi u vrtiću su bili dobri! Sveti Niko ima kapu, štap i bradu, a mislim da će mi donijeti slatkiše.

Sav besmisao rata

Za što su se točno borili dubrovački branitelji ?

Kad se malo bolje razmisli, za što su se branitelji borili? Za slobodu, Hrvatsku, demokraciju, što točno, molim vas lijepo? Da, sve je to donekle tako. No postoji i ona druga strana priče o kojoj se nikad ne govori, koja je tabu tema

Marko Perković Thompson stiže na Stradun 6. prosinca povodom Dana dubrovačkih branitelja. Pjevat će se domoljubne poskočice, osjećat će se jedinstvo, mi Hrvati kontra Njih, sjajan osjećaj zajedničkog jedinstva, identiteta. Slavit će se ratne pobjede, borba. No, kad se malo bolje razmisli, za što su se branitelji borili? Za slobodu, Hrvatsku, demokraciju, što točno, molim vas lijepo? Da, sve je to donekle tako. Ljudi su stavili na raspolaganje svoje živote kako bi obranili domove, obitelj, prijatelje, jer su s brda došli ljudi nahvao i ničim izazvani stali pucati. I hvala svim braniteljima na tome, zaista im hvala od srca, trebalo je imati ogromna muda za taj čin. No postoji i ona druga strana priče o kojoj se nikad ne govori, koja je tabu tema, koju nećete nikad čuti na koncertima Thompsona, jer ona otkriva sav besmisao rata. Dubrovački branitelji, naime, borili su se i za bogate strance. U drugoj polovici devedesetih, čim je rat završio, bogati su stranci stali kupovati nekretnine po obali, ponajviše u Dubrovniku. Dok smo mi bili zabavljeni ratnim posljedicama i suđenjima u Haagu, bogati stranci su investirali u domove za koje su branitelji žrtvovali živote. Ti bogatuni sa Zapada dobro su znali što je demokracija i kapitalizam, da će te nekretnine u bliskoj budućnosti vrijediti pravo bogatstvo, treba ih kupovati po sićušnim cijenama dok Hrvati toga nisu svjesni.

HRVATI - MANJINA

Sjećam se mog prijatelja pomorca koji je krajem devedesetih kupio stan na šetalištu u Uvali Lapad. Svi smo mu se smijali koliko ga je platio, potpuno nesvjesni o naravi kapitalizma. U svega nekoliko godina taj stan je vrijedio dvostruko, možda čak i trostruko. Bogati stranci već su uzeli ogroman dio kolača, neprekidno pumpajući cijene nekretnina, a ta priča nije stala sve do današnjeg dana.

Dubrovački branitelji borili su se i za bogate hr-

vatske iseljenike, obitelj Lukšić i obitelj Zovko, braslave turčiće i slične koji su za nevelike novce kupovali hotele i vile koje su opasali ogradom kako im djeca dubrovačkih branitelja ne bi dolazila na plažu i smetala u zaradi. Da nije bilo Igora Legaza, danas se ne bi moglo kupati na polovici dubrovačkih plaža. Borili su se i za dioničare Babinog kuka koji su u privatizaciji dobili ne samo hotele, nego i čitav jedan kvart na kojem su odrastale generacije Dubrovčana i danas kao da ne pripada gradu. I da žičara ode u privatne ruke.

Dubrovački branitelji borili su se za demokraciju u kojoj pobjeđuju uvijek iste stranke i baš poput njihovog idola Josipa Broza Tita, poslove i beneficije dobivaju se temeljem partijske knjižice. Borili su se za dopune i izmjene prostornih planova na kojima pojedinci zarađuje bogatstvo zauvijek uništavajući javni prostor na kojem su mogla uživati djeca branitelja. Drugim riječima žrtvovali su živote za vile i apartmanska naselja, a ne za dječja i sportska igrališta ili parkove.

Dubrovački branitelji borili su se za slobodnu i samostalnu Hrvatsku kojom se upravlja iz Bruxellesa i Washingtona i koja ima pravo glasa na samostalnost i suverenitet jednako kao Natascha Kampusch u kući Wolfganga Priklopila.

Dubrovački branitelji branili su domove od Crnogoraca s kojima su danas na istoj strani. Pjevat će na Stradunu zajedno pjesme s Thompsonom protiv Crnogoraca s kojima danas hrvatski vojnici dijele iste položaje u NATO -u.

Dubrovački branitelji borili su se za stotine tisuća Hrvata koji su napustili svoje domove i otišli u Irsku i druge zapadne zemlje, jer sa svojom plaćom nisu mogli priuštiti stanovanje i normalan život. Borili su se za Hrvatsku u kojoj ima sve manje Hrvata, jer samo čudaci u današnje vrijeme rade djecu za čiji odgoj ne mogu imati vremena, jer ujutro rade jedan posao, a popodne voze Uber kako bi preživjeli. Kako onda mogu odgajati dijete?

Dubrovački branitelji borili su se za stotine tisuća Hrvata koji su napustili svoje domove i otišli u Irsku i druge zapadne zemlje, jer sa svojom plaćom nisu mogli priuštiti stanovanje i normalan život. Borili su se za Hrvatsku u kojoj ima sve manje Hrvata, jer samo čudaci u današnje vrijeme rade djecu za čiji odgoj ne mogu imati vremena, jer ujutro rade jedan posao, a popodne voze Uber kako bi preživjeli

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

SVAKA IM ČAST NA SVEMU!

Posljedično ispada da su se dubrovački branitelji više borili za Nepalce i Filipince (koji da se razumijemo ništa nisu krivi), nego za Hrvate. Borili su se kako bi bogati stranci i hrvatski iseljenici i dalje mogli zarađivati ogromnu lovu iskorištavajući sada Azijce umjesto Hrvata. Borili su se za Hrvatsku u kojoj će Hrvati za nekoliko desetljeća bit manjina.

Dubrovački branitelji borili su se za današnje bogate dubrovačke ugostitelje, vlasnike vila i apartmanskih zgrada za koje rade i čiste isti ti Nepalci i Filipinci za maslo od kikirikija. I za one koji ne mrdaju kurcem i žive brutalno od najma poslovnih prostora. Toliko im je dosadno, da duge dane krate šmrkanjem kokaina dok drugi rade dva, tri posla i cijelo ljeto ne stignu ušmrkati more da im odčepi sinuse.

Dubrovački branitelji borili su se za Crkvu koja neprekidno trabunja floskule o demografiji dok u isto vrijeme voze skupa auta i iznajmljuju apartmane. Borili su se kako bi oni lagodno i bez stresa živjeli od Vatikanskih ugovora mimo svih pravila i zakona slobodnog tržišta. I kako bi djecu u obaveznom vjeronauku u školama plašili da su im roditelji sotone, ako im se mama i tata maškaraju za Halloween. Ili ne daj Bože da prakticiraju zloglasnu jogu koja vodi direkt u pakao.

Dubrovački branitelji borili su se da cijena kvadrata stana košta kao svetog Petra shakshuka i da je svatko najebo kome baba nije ostavila apartmane u obiteljskoj kući. A najebo je i onaj koji je imao sreće i dobio apartmane u zgradi, jer ih više neće moći iznajmljivati turistima. Samo ja zajeb i najeb konstantan u državi Hrvatskoj za koju su se branitelji borili.

Povodom Dana dubrovačkih branitelja obilazit će se grobovi poginulih boraca i polagati vijenca. Njima je još najbolje, nisu svjesni u što se pretvorila država za koju su dali život. Rekoh, zaista im hvala na tome, ali teže je njihovim obiteljima, invalidima Domovinskog rata i svima nama koji smo izgubili mladost i perspektivu u ratu, tranziciji, privatizaciji i bolesnom kapitalizmu, jer se i dalje moramo egzistencijalno mučiti. Nimalo ne osporavam herojske činove svih hrabrih ljudi koji onda nisu imali nikakve kalkulacije za razliku od onih koji su zbrisali u Njemačku i druge zemlje, pa se kasnije vratili kao lof heroji. Svaka im čast na svemu! Želim samo ukazati na drugu stranu medalje i sav besmisao rata kako bismo sutra bili toga svjesni kada nas opet budu huškali da idemo u rat za njihovo kupovanje nekretnina i hotela po jeftinim cijenama bilo da je riječ o Ukrajini, Bliskom istoku, gdje god. Ja neću ići u nikakav rat, neću biti spreman za dom, jer sam podstanar i dom nemam.

Dubrovački branitelji borili su se i za bogate strance. U drugoj polovici devedesetih, čim je rat završio, bogati su stranci stali kupovati nekretnine po obali, ponajviše u Dubrovniku. Dok smo mi bili zabavljeni ratnim posljedicama i suđenjima u Haagu, bogati stranci su investirali u domove za koje su branitelji žrtvovali živote

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

I mačke bi jele čvarke

Na kraju sezone turističkih letova, prema Hrvatskoj lete neki drugi charteri. Kažu, ovim putnicima mi plaćamo smještaj iz proračuna. Iz Minhena je u Zagreb doletio jedan avion s državljanima Sirije, Afganistana, Turske, Jordana i Irana. Sve pod budnim okom njemačke policije, koja samo vraća one koji su se uspjeli probiti kroz naše sigurne granice. Ovakvih letova će bit još, jer za razliku od Italije koja ne prihvaća povratak izbjeglica, Hrvatska vlada je kooperativna i ne buni se, a građane je umirio naš ministar policije obećanjem kako Hrvatska nikad neće biti hot spot za migrante. Zna čovjek što govori; govorio je to još u vremenima kad je gospođa Merkel migrante zvala da dođu u Njemačku. Kad smo zahvaljujući njenom gostoprimstvu, bili preplavljeni migrantima. Sad je nešto drugo, jer očekivanih 15 tisuća mladih, zdravih azilanata, željnih rada i napretka, mogli bi itekako popravit nedostatak radne snage, ali i naše demografske probleme gledajući - dugoročnije. A moramo gledat i širu sliku; od Nijemaca smo dobili tenkove uz popust, a migranti su - gratis. Što je najvažnije, imamo kreditni rejting A-plus, zahvaljujući našem mudrom premijeru.

I pored svega, iz naše opozicije se hvataju za glavu. Pored tolike svoje sirotinje i skupoće, još moramo hranit i ove koji se ne žele integrirat ni radit, kažu oni. Pa za sve optužuju Izrael, moćne židovske lobije, Netanyjahua, a osobito Amerikance, da su Europi svojim uvođenjem demokracije u arapskom svijetu, rušenjem nepoćudnih režima, pljačkom, arapskim proljećima, na koncu uvalili milijune praktikanata u vidu migranata da nauče o našoj demokraciji i ljudskim pravima. Niti ne sluteći da su nepoželjni kod europskih učitelja demokracije i sloboda. Koji su, eto, probrali one obrazovane, a druge, bez previše empatije, vraćaju nama.

Bez empatije je izgleda Hrvatska poljoprivredna komora (HPK). Poslali su pismo zastupnicima u EU parlamentu tražeći pomoć u zaštiti od, kako kažu, mega-investicije dviju ukrajinskih tvrtki koje namjeravaju ulagati u peradarski sektor u Hrvatskoj. Žele učetverostručit proizvodnju kokoši u Hrvatskoj, čime bi ugrozili opstanak i egzisten-

ciju 250 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Uspjeh ovoga apela se s pažnjom prati iz Hrvatske udruge iznajmljivača privatnog smještaja. Jer ako se prihvati, oni bi isto tako mogli zatražit pomoć u EU parlamentu. Problem je skoro identičan. Njima već godinama bogati ulagači na Jadranu uporno grade sve veće hotele, pa tako prijete uništavanjem malog domaćeg poduzetništva. Jer, neće valjda jedne za koke kaznit, a druge za jaja – pomilovat? Metaforički govoreći, naravno.

Naša Vlada nastoji povećanjem povratne naknade za otkup ambalaže podić standard svojih sugrađana. Tako od nove godine, naknada za povrat boca sa 7 centi ide na čak 10. Stavili bi oni i 25 ko u Njemačkoj, ali ne smiju. Jer onda bi trgovci opet povisili cijene. U praksi to znači, umjesto da se pogoduje onima koji iz tih boca ne piju, nego samo preživljavaju od njihova skupljanja, pogodovat će trgovcima i proizvođačima pića, koji će ionako, bez obzira na visinu iznosa, povisit cijene. Tako je i dosad bilo. Inače, nove mjere Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije propisuju da i boca od 5 litara vode za piće spada u povratnu ambalažu, ali ista takva boca destilirane vode ne spada. Jer se ne pije. Isto tako boce od deterdženta i ulja ne spadaju u povratnu ambalažu. Bitno je da su čepovi postali neodvojivi. Takva su, eto, pravila za spašavanje planete. Inače, kako bi spasili Zemlju, od nove godine će se naplaćivat u butigama i oni tanki najloni. Kome i to bude skupo za platit, morat će, recimo, 30 patata izvagat jednu po jednu, na svaku nalijepit koliko piza i košta, i onda to iskrcat na blagajnu. Bogati Kinez, koji je na aukciji u New Yorku kupio konceptualnu umjetninu u vidu freške banane zalijepljene ljepljivom trakom za bokun zida i za to platio više od 6 milijuna dolara, odlučio je svoju umjetnost - pojesti. Objasnio je to potrebom da zamjeni već prezrelu bananu novom, prije nego što sagnjije. Potvrdu o autentičnosti talijanskog umjetnika, ljepljivu traku i upute za zamjenu voća, pohranio je u sef, za sve buduće restauracije umjetnine. Dok je jeo bananu, ustvrdio je da tim činom zapravo obilježava svoje mjesto u povijesti umjetnosti i popularnoj

kulturi. Anonimusi nedorasli umjetnosti bi pomislili da ovaj nepoznati Kinez doslovno kupuje popularnost novcem i ovim performansom. Ma danas već svi znaju za njega! Na neki način, elite međusobno surađuju. Eh da, to je taj svijet u kojem živimo. U tom istom svijetu, HDZ-ov ministar pravosuđa javnosti je objavio da za njega gospar Milanović - nije predsjednik Hrvatske, iako je naš mudrijaš izabran voljom cijelog milijuna hrvatskih glasača. Ako znamo, da prema rezultatima anketa, 70 posto građana Hrvatske daje negativnu ocjenu njegovu šefu, prvom među ministrima, bi li se sličnom analogijom moglo ustvrdit da ni predsjednik Vlade nije to - što jest?

Zato su mediji napali ministra koji ne priznaje predsjednika države kao instituciju, i to još javno govori i zagovara, što ili smrdi na državni udar, ili na nešto što može izreć samo HDZ-ovac i proć bez posljedica. Neko mu je zločesto poručio da od onog koji mu je prodo diplomu Pravnog fakulteta traži pare natrag. Na nedavno održanoj slavonskoj Čvarkijadi doznali smo da su čvarci postali glavna nacionalna delicija, s cijenom 20-30 eura za kilo. Skuplje nego biftek.

Iz Udruge čuvara slavonske etno baštine cijenu su pravdali time da je sirovina za čvarke jako poskupila. Kažu, današnje svinje su tako mršave, da ispada jeftiniji pršut od masti. I tako, svake godine iznova, cijena čvaraka u ovo vrijeme izaziva nevjericu kod kupaca. Prema sjećanju starijih, u vremenima debelih svinja, a prije ‘Whiskasa’, čvarcima su hranili mačke, čak i kad je većina ljudi u Hrvatskoj bila siromašna. Stara neka poslovica kaže: u siromaštvu je čeljad mršava, a praci - debeli.

Piše Mario Klečak

Dubrovački

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Jure i Nenad - nogomet im je ostao u krvi, i profesionalno su ga, premda ne i u isto vrijeme, igrali nekad

Ana i Ana - vole zajedno poći i u Grad krajem dana

Anđela, Mira i Ksenija - s voljenim kćerima izaći voljena majka je najsretnija

Mara, Antea, Lorena, Gabi, Marena i Ana - najbolja ekipa za poći na Stradun je lako odabrana

Božena i Neno - presretni su što je zajednički da se iz Kanade doma vrate odlučeno

Amra i Elvis - od rada slobodnu nedjelju provedoše zajedno u sreći i veselju

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Mara i Marija - zajedno svaki posao odraditi čista im je uživancija

Vicko i Tamara - zajednički život u ljubavi im je draži od bilo kojeg dara

Francesca, Dusija, Lucija i Lunugođaj zajedničkog đira babe i unuka tek je uz ljubimca potpun

Nada, Ivo, Ivo i Katica - nisu Konavle na kraj Svijeta, s gustom se dođe i Stradunom prošeta

MISTERIOZNA SUDBINA

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

TSS “FEDERICO C” Prevozio je putnike u sklopu Disneyevih putovanja, potonuo pod nikad razjašnjenim okolnostima

Nije nevažno napomenuti da je grčki zapovjednik broda odbio bilo kakav razgovor sa svojim spasiteljima, američkom obalnom stražom, što još više baca sumnju na njegovo namjerno potapanje zbog visoke premije osiguranja

Brodarska kompanija Costa Armatori (Linea C) je početkom 1957. za svoju redovnu emigrantsku južnoameričko putničko-teretnu prugu u brodogradilištu Ansaldo u Sestri Ponente kod Genove naručila izgradnju svog prvog novog poslijeratnog broda. On je trebao znatno unaprijediti komfor i brzinu ovoga dugog i napornog putovanja. Novogradnja broj1516 krštena imenom FEDERICO C zaplovila je 22. ožujka 1958. između Genove i Buenos Airesa. Bio je to brod od 20416 bruto tona, dug 185 i širok 24 metra, koji je mogao prihvatiti ukupno 1279 putnika. Dvije DRG Ansaldo parne turbine ukupne snage 21336 kW omogućavale su mu preko dvije propele plovidbu brzinom od 21 čvora.

POVEZIVAO MEDITERAN S AMERIKOM Na plovidbama prema Rio de Janeiru i Buenos Airesu uz povremena pristajanja u Gibraltaru i Casablanci, FEDERICO C ostaje uspješno ploviti do 1966. kada ga je zamijenio nešto veći i komforniji EUGENIO C. Još neko vrijeme održava redovnu prugu iz Genove prema Floridi, Venezueli i Karibima, ali i prema Sydneyu, sve do 1968. kada je potpuno rekonstruiran. Od tada sve češće plovi na kružnim putovanjima između karipskih otoka, u kojima je mogao prihvatiti 840 putnika i 400 članova posade. Ipak, od 1972. prestaje s linijskim prometom i do 1983. plovi isključivo na kružnim putovanjima, u kojima povremeno dolazi i u Sredozemlje.

Kako je plovio pod panamskom zastavom i 25 milja izvan američkih teritorijalnih voda (200 milja od obalne crte), američki istražitelji su bili nemoćni ispitati o čemu se zapravo tu radilo, a panamski su im kolege olako ustvrdili da je brod potonuo na način koji je potvrdio isplatu osiguranja

FEDERICO C je prvi put uplovio u Dubrovnik 23. rujna 1978., a ukupno nas je posjetio devet puta. Posljednji put je na lokrumskom sidrištu digao sidro 25. rujna 1983. i ovamo se više nikada nije vratio. Prodan je 1983. panamskom brodaru Premier Cruise Lineu, specijaliziranom za jeftinija obiteljska putovanja “Cruise and Disney Week” u programu Walt Disney World

PUTOVANJA U SKLOPU WALT DISNEY WORLDA

FEDERICO C je prvi put uplovio u Dubrovnik 23. rujna 1978., a ukupno nas je posjetio devet puta. Posljednji put je na lokrumskom sidrištu digao sidro 25. rujna 1983. i ovamo se više nikada nije vratio. Prodan je 1983. panamskom brodaru Premier Cruise Lineu, specijaliziranom za jeftinija obiteljska putovanja “Cruise and Disney Week” u programu Walt Disney World, za kojeg je u veljači sljedeće godine nakon potpune rekonstrukcije zaplovio pod imenom ROYALE. Uglavnom se zadržava u plovidbama između karipskih luka. U veljači 1989. još jednom mijenja ime, ovaj put u STARSHIP ROYALE. Ipak, već koncem godine je dobio novoga vlasnika, panamski Ulysses Cruises, ali i novo ime SEABREEZE I. Nakon četiri relativno uspješne sezone kružnih putovanja u Karibima, a poslije otkaza suradnje Walt Disney Worlda, ponovo je prodan, sada brodaru Dolphin Crusies Lines, da bi 1997. postao članom flote Cia. de Vap. Seabreeze. Od 1998. još se jednom našao u rukama Premier Cruise Linea.

POTONUO NAPUŠTEN OD KAPETANA

I POSADE

Očito je da su sve ove panamske kompanije imale

čvrste međusobne vlasničke veze, kojima ipak, unatoč svemu, u rujnu 2000. godine više nije bilo spasa. Stečaj Prermier Cruises odveo je SEABREEZE I u raspremu i na prisilni vez u kanadski Halifax. Neočekivano koncem godine je SEABREEZE I prodan rezalištima brodova u Galvestoneu za 5 milijuna dolara, ali istovremeno i osiguran na 20 milijuna dolara. I naravno, u plovidbi prema svojoj posljednjoj luci, u visini obala Sjeverne Karoline i Virginije negdje na oko 225 milja od obale, nakon eksplozije kotla u strojarnici brod je napušten od kapetana i posade te je potonuo na morsko dno.

Kako je plovio pod panamskom zastavom i 25 milja izvan američkih teritorijalnih voda (200 milja od obalne crte), američki istražitelji su bili nemoćni ispitati o čemu se zapravo tu radilo, a panamski su im kolege olako ustvrdili da je brod potonuo na način koji je potvrdio isplatu osiguranja. Nije nevažno napomenuti da je grčki zapovjednik broda odbio bilo kakav razgovor sa svojim spasiteljima, američkom obalnom stražom, što još više baca sumnju na njegovo namjerno potapanje zbog visoke premije osiguranja. Nasreću, žrtava nije bilo, a korist je vjerojatno bila obostrana, pa je cijeli slučaj relativno brzo i kvalitetno ostavljen arhivi.

USUSRET RUKOMETNOM MUNDIJALU

Malo više od mjesec dana do Svjetskog prvenstva : Što je Dubrovnik zapravo izgubio?

Domaćini 29. Svjetskog rukometnog prvenstva su Hrvatska, Danska i Norveška. Natjecanje je to koje se povezivalo s Dubrovnikom, uz preduvjet izgradnje nove sportske dvorane. To se ostvarilo nije, međutim, nisu tu „žrtve” samo dubrovački ljubitelji sporta, koji su ostali zakinuti za spektakl

Piše Rafael Barkiđija foto IHF, Goran Stantzl/Pixsell

Kako to obično biva svake godine u ovo doba, pomalo kreće rukometna euforija. Osim pojedinih nastupa hrvatske ženske reprezentacije, Zagreba u Ligi prvaka ili Nexea u Eurokupu, ovo su rijetki trenuci da je rukomet toliko u centru zbivanja. To će ovaj put biti još izraženije, kada u obzir uzmemo domaćinstvo Hrvatske. Natjecanje počinje 14. siječnja, a traje do 2. veljače. Hrvatski rukometaši smješteni su u skupinu H, koja će se odigrati u Zagrebu. Prolaz dalje tražit ćemo protiv Bahrejna (15. siječnja), Argentine (17. siječnja) i Egipta (19. siječnja). Sve navedene utakmice igraju se u Areni Zagreb u terminu 20:30 sati. Osim zagrebačke Arene, gradovi domaćini u Hrvatskoj još su Varaždin i Poreč.

PLAN ZA DALJE: OSTAJEMO

U ZAGREBU!

U natjecanje kreću ukupno 32 reprezentacije. Smještene su u osam skupina po četiri reprezentacije, što čini preliminarnu rundu. Skupine A i B igraju u danskom Herningu. Grupa C u Poreču, D u Varaždinu. Domaćin grupa E i F je Oslo, dok su G i H u Zagrebu.

Tri najbolje reprezentacije iz svake skupine prolaze u drugu fazu, odnosno, tvore novu skupinu. U toj tzv. glavnoj rundi spajaju s najbolje tri reprezentacije iz druge skupine. Prenose bodove iz prve faze. Skupina A križa se s B; C sa skupi-

nom D itd. Skupina H u kojoj je Hrvatska, spaja se sa skupinom G u kojoj su Slovenija, Island, Kuba i Zelenortski Otoci. Niz zanimljivih susreta u najavi u drugoj fazi, ponajviše protiv uvijek neugodnih Slovenaca i Islanđana. Osim preliminarne runde, prema rasporedu druge faze, momčad izbornika Dagura Sigurdssona igrat će u Zagrebu i glavnu rundu. Opravdano je za nadati se kako će Hrvatska izboriti i više od trećeg mjesta skupine i proći u drugu fazu. Ako i tu budu uspješni, među najbolje dvije reprezentacije, prolaze u četvrtfinale. I to bi se igralo u Zagrebu.

A onda i polufinale. Finale je u Oslu. Hrvatska bi tako sve do finala imala veliki vjetar u leđa.

PET GRADOVA

Arena u Oslu broji gotovo 14 tisuća sjedećih mjesta, dok 15 ima ona u Herningu. Toliki je kapacitet i zagrebačke Arene. Varaždinska pak ima kapacitet 5200, a u Poreču 2300. To je pet gradova domaćina ovog Svjetskog prvenstva. Jasno je kako će Varaždin i Poreč ugostiti manje, ili manje bitnih utakmica, nego Zagreb, Herning i Oslo.

Varaždin će u preliminarnoj rundi ugosti-

ti grupu D u kojoj su Sjeverna Makedonija, Nizozemska, Nova Gvineja i Mađarska. Tri najbolja ostaju u Varaždinu, u glavnoj rundi. U Poreču će se igrati Grupa C, koju čine Francuska, Austrija, Katar i Kuvajt. Tri najbolja iz Poreča u glavnu rundu sele u Varaždin. A u Poreč stižu sve četvrtoplasirane reprezentacije preliminarne runde, u razigravanje od 25. do 32. mjesta.

ŠTO JE DUBROVNIK IZGUBIO, ILI, NIKADA NIJE DOBIO...?

Teško je sada govoriti „što bi bilo kad bi bilo”. Točnije, kad bi Svjetsko prvenstvo bilo u Dubrovniku. No, Dubrovnik bi kao domaćin zasigurno imao „program” kakav sada imaju Poreč ili Varaždin. To je jedna skupina preliminarne runde. Zamislimo da u Dubrovniku igra ova skupina iz Varaždina. Stiglo bi nešto navijača iz Makedonije i Mađarske. Utakmice preliminarne runde u Poreču nude Francusku kao rukometnu velesilu, no osim Francuza, možda i Austrijanaca, ni Katar ni Kuvajt ne bi trebali privući neku veliku pažnju. U Dubrovnik bi tako možda stiglo i nešto francuskih navijača, u scenariju u kojem se uspjela izgraditi dvorana. Varaždin će ugostiti drugu fazu u kojoj će biti zanimljivih susreta, što će također privući i nešto Hrvata na te utakmice. U Poreču će razigravati one najlošije reprezentacije, četvrtoplasirane iz preliminarne runde.

Susret Hrvatske i Francuske u finalu Svjetskog rukometnog prvenstva, Arena Zagreb, 1. veljače 2009. Pobjeda Francuza 24:19.

Dubrovnik je ovime zasigurno na nekom gubitku. Bilo bi tu dosta noćenja u siječnju, a kakve god da bi se utakmice, atraktivne ili neatraktive igrale u Dubrovniku, Svjetsko prvenstvo u rukometu je ipak velik sportski događaj, pa time onda i gubitak. No, još jednom treba istaknuti, hrvatska reprezentacija ne bi igrala u Dubrovniku, a mnoge utakmice ne bi privukle veliku pažnju, s obzirom da je gotovo sva pozornost na Areni Zagreb i plasmanu Hrvatske. Pravi primjer za to je Europsko prvenstvo u vaterpolu na samom početku ove godine, koje se održalo u Gružu, ali i Zagrebu. Tražilo se puno karata više kada bi igrala Hrvatska, dok ostale utakmice, koliko god neke od njih atraktivne bile, nisu privukle veliku pažnju Dubrovčana. Sva pozornost bila je na Hrvatskoj, koja je drugu fazu igrala u Zagrebu.

JEDINI KOJI SE IMAJU PRAVO ŽALITI

SU DUBROVAČKI SPORTAŠI

Iako ostaje opravdan osjećaj kako je Dubrovnik zakinut za sportski spektakl, kakav je rukometni mundijal, postoji tu jedan veći problem. I to problem ljudi koji u ovom gradu sportske priredbe i izvedbe priređuju više puta mjesečno. Njih se i ne spominje previše, kada se u javnom prostoru govori o tome kako još nije izgrađena nova dvorana. Ono kao, veći je problem što smo ostali bez Svjetskog u

rukometu i nekoliko noćenja.

Nema tko nije u sportskoj dvorani u Gospinom polju. Malonogometaši, košarkašice, košarkaši, rukometaši, odbojkašice... Nisu to još svi seniori, a onda uzmimo u obzir da potrebe dvorane koriste i mlađi uzrasti svih klubova. A gdje još kada pribrojimo judo, stolni tenis... Nastavu Tjelesnog također. Održava se dvorana koliko može, ima i dalje određenu funkcionalnost, makar samo za izvedbu. No sve ostalo je van svih minimalnih uvjeta, dostojnih 2024. godini.

I da se zanemari njena ne baš lijepa estetika, kao ni sve što (ne)može ponuditi publici i posjetiteljima, ostaje najveći problem. A to su termini u dvorani, koji ne mogu zadovoljiti adekvatne, profesionalne pripreme dubrovačkih sportaša. Premalo je termina, a previše utakmica i priprema. Uz bok skučenim terminima je i ljetni period, u kojem su u dvorani, nije pretjerano reći, nehumani uvjeti.

I zato Dubrovnik nije ostao bez spektakla. Dubrovnik ga već sada ima za ponuditi. Košarka, futsal, odbojka i stolni tenis su u prvom rangu. Rukomet u drugom, nakon dolaska iz Župe, s ambicijama povratka u prvi. Judaši rasturaju i kod nas i vanka. Atrakcije i spektakla ima, ali adekvatnih uvjeta nema. I to je najveći gubitak ove priče o Svjetskom rukometnom prvenstvu 2025., u kontekstu Dubrovnika.

SLUČAJ NASILJA

Brutalno pretukli mladića u Mokošici, DORH podigao optužnicu

Prema optužnici, nesretnog su muškarca bez ikakvog stvarnog povoda udarali šakama i nogama po cijelom tijelu

Zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela nasilničkog ponašanja, Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je optužnicu protiv Điva M. (33) iz Nove Mokošice. Prema optužnici, Odvjetništvo ga tereti da je, dogovorno s jednim maloljetnikom iz istog naselja, 25. veljače ove godine došao u zgradu na području Mokošice gdje živi Ivan L.. Zatekli su ga u podrumu zgrade, nakon čega je, bez ikakvog stvarnog razloga i povoda, u cilju iživljavanja, najprije Đivo M. šakom u glavu udario Ivana L., a kada je napadnuti pokušao pobjeći kroz hodnik zgrade, obojica su krenuli za njim te su ga nastavili udarati šakama i nogama po cijelom tijelu. Kad su izišli ispred zgrade, Ivana L. su oborili na tlo te su ga, dok je ležao na podu, nastavili udarati zatvorenim šakama i nogama po cijelom tijelu. Uslijed takvog nasilničkog iživljavanja Ivan L. je zadobio više tjelesnih ozljeda na području glave. Odvjetništvo u optužnici navodi kako je time

napadnuti Ivan L. doveden u položaj bespomoćne žrtve, što je kod njega izazvalo osjećaj straha i poniženosti. Za ovaj slučaj nasilja, zlostavljanja i osobito drskog ponašanja na javnom mjestu kojim je drugu osobu doveo u ponižavajući položaj, ODO Dubrovnik od Općinskog suda koji će na Kaznenom odjelu odlučivati po spomenutoj optužnici, traži da se okrivljeniku izreče vremenska kazna od 10 mjeseci zatvora. To se traži s tim da se primjenom odredbi Kaznenog zakona RH prema okrivljeniku primijeni uvjetna osuda te vremenska kazna zamjeni uvjetnom uz rok kušnje od tri godine. To znači da se izrečena kazna neće “aktivirati“, odnosno izvršiti ako okrivljenik u roku od tri godine ne počini neko novo kazneno djelo. Inače, optuženik je već ranije za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno na dvije godine.

Za ovaj slučaj nasilja, zlostavljanja i osobito drskog ponašanja na javnom mjestu kojim je drugu osobu doveo u ponižavajući položaj, ODO Dubrovnik od Općinskog suda koji će na Kaznenom odjelu odlučivati po spomenutoj optužnici, traži da se okrivljeniku izreče vremenska kazna od 10 mjeseci zatvora

TKO JE U PRAVU: NIJEMCI ILI UHIĆENI ALBANAC?

UHIĆEN ALBANAC S TJERALICE Kupac naručio 100 kila kokaina, sve otpalo zbog loše kvalitete droge

Sumnjičavi je muškarac odlučio prvo testirati drogu i nabaviti jedan kilogram kokaina kako bi provjerio njegovu kvalitetu jer su, ako kakvoća droge bude zadovoljavajuća, on i još jedna osoba planirali

za dva milijuna eura otkupili ukupno 100 kilograma kokaina

Piše Ahmet Kalajžić

Zbog sumnje da je počinio kazneno djelo nedopuštene trgovine drogama i psihotropnim tvarima, temeljem odredbi Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama- članicama Europske unije, dežurni sudac istrage dubrovačkog Županijskog suda odredio je istražni zatvor albanskom državljaninu, nezaposlenim radniku E.U. (24) iz Skadra. Preciznije rečeno, riječ je o ekstradicijskom zatvoru kojeg je sudac istrage odredio temeljem potjernice, odnosno Europskog uhidbenog naloga kojeg je 30. rujna ove godine, zbog nužnosti vođenja pravosudnog kaznenog postupka raspisao odnosno izdao Okružni sud u Wupertalu u njemačkoj saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija.

DOGOVARALI KOKAIN “NA VELIKO“ Prema riječima glasnogovornika Županijskog suda u Dubrovniku, suca Pera Miloglava, mladi Albanac je uhićen u utorak 3. prosinca oko 5 sati ujutro kad je s osobnim vozilom albanskih registracija pokušao ući u Republiku Hrvatsku. Službeniku Granične policije PU dubrovačko- neretvanske, koji u kućici ulazne kontrole obavlja provjeru osobnih dokumenata, i ovaj put je sustav kontrole ‘upalio crveno svjetlo’

uz objavu napomene ‘odmah uhititi’. Mladić je odmah uhićen i krim-obrada je obavljena u Postaji granične policije Gruda te je predan pritvorskom nadzorniku PU dubrovačko-neretvanske, a potom priveden županijskom državnom odvjetniku koji je sucu istrage predložio određivanje ekstradicijskog zatvora.

Prema dosad poznatim podacima, E.U se sumnjiči da je u razdoblju od 2. veljače do 3. ožujka prošle godine u Solingenu i još nekim njemačkim gradovima, u namjeri da sebi pribavi znatnu, ali nezakonitu imovinsku korist, od osobe koja se navodno preziva Isufaj, primio narudžbu 1 kilograma kokaina u vrijednosti 20.000 eura, da bi početkom ožujka 2023. dogovorio isporuku narudžbe za Belgiju. Prema EU nalogu, Isufaj i izvjesni Bare od njega su 24. veljače prošle godine za kupce iz Italije naručili osam kilograma kokaina po cijeni od 21.500 eura po kilogramu te je E.U. dogovarao isporuku narudžbi izravno kupcima u Den Haagu. Iz EU naloga doznajemo da se mladi Albanac tereti i da je 26. veljače s navedenim osobama za neimenovanog kupca nabavio kilogram kokaina, a 27. veljače za naručenu drogu dogovorio cijenu od 22.500 eura. Nakon svega, te-

reti se kako je lani, 3. ožujka, zajedno s ostalim procesuiranim osobama u grupnom razgovoru nudio kokain naveliko po cijeni od 20.000 eura po kilogramu.

KOKAIN “NIJE POLOŽIO“ TEST

Međutim, sumnjičavi je Isufaj odlučio prvo testirati drogu i nabaviti jedan kilogram kokaina kako bi provjerio njegovu kvalitetu jer su, ako kakvoća droge bude zadovoljavajuća, on i Bare planirali za dva milijuna eura otkupili ukupno 100 kilograma kokaina. Stoga je početkom ožujka s Isufajevim vozačem ugovorio isporuku ‘testne’ količine od kilograma kokaina, ali je zbog nezadovoljstva kvalitetom te droge otpala spomenuta velika narudžba.

Recimo i to kako je uhićeni Albanac ustvrdio da je tijekom 2021. i 2022. duže vrijeme boravio u Hrvatskoj te je djelomično naučio i hrvatski jezik. Također je ustvrdio da prošle godine uopće nije boravio u Njemačkoj te se nije suglasio s izručenjem njemačkom pravosuđu. Ipak, zaključivši da je zbog svega prijedlog ŽDO Dubrovnik opravdan, posebno zbog težine i načina izvršenja kaznenog djela, ali zbog opasnosti od bijega, sudac istrage je odredio ekstradicijski zatvor, ali ne i mogućnost obrane sa slobode uz uplatu jamčevine.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

VISOKO U NIŠI

Visoko u niši dubrovačkih mîrā

Sveti Vlaho drži Grad na svomu dlanu

Kuće place crkve sve mu na dlan stanu

Milenij već nitko u sveca ne dira

Prasviralom svojom historija svira

Divljaci raketom i u tomu danu*

Vidio sam kako svecu suza kanu

Na srušeni pàlac zamre glas klavira

I moja je kuća gađana u ratu

Žbuka praši se po tatinu alatu

Slomljena njegova slavna tamburica

Konteso ti sada razdragana lica

Kuću našu držiš na obadva dlana

I ostani tako budi nasmijana

22/5/22

*6. prosinca 1991.

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

Bolje se sam napraviti lud – nego da te ludim proglase.

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE

DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE

Uz posljednje adio draga prijateljice Jasna Obad, za potrebe udruge 50 eura prilaže Davorka.

CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE

Umjesto vijenca u spomen na dragog prijatelja Iva Musladina, 60 eura prilažu Dada, Igor i Gogo.

Umjesto cvijeća za pok. Josa Milkovića, brata naše članice Dinke – članovi Zbora Svetoga Križa prilažu 50 eura.

DVA SKALINA

U spomen na pokojnu susjedu Alemku Kuzmanić, 80€ prilažu susjedi iz zgrade: Ante Bajurin, Antun Farčić, Davor Oštrić i Anamarija Marković; U spomen na pokojne školske kolege: Radovana Stanića, Dinku Kaštelan, Marojicu Ucovića, Mariju Metković, Maria Portolana i Joška Japunčića, 100€ prilažu prijatelji iz razreda generacije Gimnazije 1973/1974; Umjesto cvijeća u spomen na pokojnu Milu Vlahušić, 50€ prilažu obitelji Pendo i Radičević; humanitarni prilozi

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Japanska struja, ultramaratonac, DT, Skopal, siti, O, Noel, Pasto, J, kvintali, Tonka, Luka Ivanković, Bukal, zid, bak, mapa, D, of, imun, UP, U, N, KS, broš, Ilok, ribe, sova, obor, trn, vrdati, Saladin, Na, jaki, gor, JO, inč, reveri, ser, koala, azurit, m, srevbrna medalja, stišavati, Oran. S K A N D I N A V K A

AUTO / MOTO

Prodajem Renault Clio 2007. god. bijele boje s pet vrata. Cijena po dogovoru. Mob: 099 723 3631

Prodajem VW Golf 4, benzinac, prešao 187200km, Registriran do 23.10.2025.,cijena 2000EUR. Mob: 098 139 8256

Citroen C4, 1.6 diesel 90ks, 2014 godina. Na satu 242000km, ali ubačen novi motor od 120.000km sve novo na njemu. Ugrađena kuka. Registriran godinu dana/zona. 5000,00€. Mob. +385 99 590 0808

Povoljno prodajem Renault Megane Coupe 1.6 benzinac. 1998. godište, metalik plavi. Prešao izuzetno malo - 71000 km, registriran do 01/25. Cijena fiksna: 1000,00 EUR Kontakt: 091 445 1314

Prodajem Renault Clio 2007. god. bijela boja, pet vrata, presao 154000 km, garažiran, prva ruka. Cijena 2400 eura. Registriran do devetog mjeseca 2025. Mob: 0989388921

PLOVILA

Prodajem Tohatsu vanbrodski motori, 6 ks, radio 8 ura. Mob: 095 835 87 55

Prodajem brodicu 6,50 m s unutarnjim motorom yamar 85 k. S. Info 098/278 187

Dva vanbrodska motora (pente) 1.9 KS Tomos. Mob. 092/1519194

Prodaje se plastična barka Pasara Adria 330P. Dužina 3,30 m, širina 1,35m. Plastika Labin 1988. Mob: 098/923 1649

Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS. Mob: 097/661 6033

iznajmljivanje

Iznajmljujem sobu s kuhinjom u Gružu (pored novog staračkog doma). Kontakti: 020/418 927 i 095/ 818 2846

Tražim stan u dugoročni najam, do 500 eura na području Grada ili Mokošice. +38598810074

Iznajmljujem poslovni prostor

U Dubrovniku Dr. Starčevića 20, sa posebnim ulazom od 73-120 m² info na 098287777

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Mladi par kupuje stan do 50 m2 na području Dubrovnika. Mob: 097 723 6306

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem stan u Lapadu (Mercedesi), 65 m2, renoviran, 8. kat, parking, super pogled. Sve u blizini, vrtić, bolnica, škola... Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.

Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Kupujem grob na katoličkom dijelu groblja Boninovo. Mob:091 212 9889

Prodajem poljoprivredno zemljište u Konavlima, 3500 m2, 6 EUR/m2. Mob: 091/160 1894

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada.

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946

do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u

Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623

mirovini, kome bi odgovarala dodatna aktivnost, ili o mladoj osobi. Telefon: +0994357444

Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.

Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

Prodajem maslinovo ulje iz Dubrovačkog primorja, rana berba ručno branih zelenih maslina. Cijena 15eur/1L. Mob: 091 530 7923

Prodaje se potpuno nova, nekorištena motorna kopačica/ freza Villager s benzinskim motorom snage 5,6 KS. Informacije na tel. 098/344-611.

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenje stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. Mob. 098 765 757

Višegodišnje iskustvo u orezivanju maslina, loze, kivija, ruža, agruma, uređivanje okućnice, košnja trave I slično m 0916143946

U potrazi smo za ženskom osobom za povremeno čuvanje dječaka od 22 mjeseca, u Lapadu. Može se raditi o nekome u

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 2. 12. do 8. 12.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 9. 12. do 15.12.

preminuli

RADO LUJO (1933)

ANTONELA KOVAČIĆ (2002)

HADŽIRA MARUŠIĆ (1938)

DRAGA ĆOSIĆ (1947)

MILICA MRĐEN (1938)

IVO IVUŠA PAVLOVIĆ (1953)

SLAVKA CURIĆ (1935)

ALOJZ BATISTA (1966)

NIKOLA VUKIĆ (1931)

STANA MULIĆ (1952)

PERO BARBARUS (1943)

IVICA BOŠNJAK (1996)