Dubrova;ki dnevnik br. 206

INTERVJU S GRADONAČELNIKOM MATOM FRANKOVIĆEM :

Ne može se Grad povijati pod interesom pojedinaca, ustrajemo u uvođenju reda!

stranica 6

INTERVJU S DIREKTOROM

ZRAČNE LUKE

Viktor Šober: Nagli porast prometa i rekorde od tri milijuna putnika pratit će izgradnja novog terminala

stranica 12

KAKO SE U DUBROVNIKU

RAĐAO DISKO

Legendarni Tezej, striptiz u Labirinta, matineje u Aquariusa… Ovako se zabavljalo 70-ih!

stranica 28

REPORTAŽA IZ

DUBROVAČKOG INSTITUTA

Temperatura mora rekordna, stigle su nove vrste, a stručnjaka koji prate drastične promjene sve manje

stranica 27

NOVINAR POSTAO ‘UBEROVAC’ NA

MJESEC DANA: Više sam puta bio na Srđu kao taksist nego u cijelom

životu

stranica 27

+385 (0) 99 222 6 555

www.jb-energija.com

sales@jb-energija.com

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović Željko Tutnjević

Fotografija s naslovne

Grgo Jelavić/PIXSELL

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Na dio dubrovačkih plaža vraćaju se ležaljke i ugostiteljski objekti, Veliki žal i Danče ostaju bez dozvola

Na posljednjoj sjednici

Gradskog vijeća Grada Dubrovnika usvojene su odluke o odabiru najpovoljnijih

ponuditelja za dodjele dozvola na pomorskom dobru, a natječaji su za određene mikrolokacije opet poništeni zbog nepotpune dokumentacije.

Povjerenstvo za dodjelu dozvola je zaprimilo ukupno 94 ponude za 118 lokacija, a od toga je bilo potpunih i bodovanih 55 bodova, dok je nepotpunih bilo 32, a šest je ponuda povućeno jer su ponuditelji ponuditelji su odustali.

Ukupno je izabrano 46 najpovoljnijih ponuditelja, pa se tako na dubrovačke plaže vraća dio ponude koja je postala uobičajena, poput ležaljki, suncobrana, ugostiteljskih objekata i vodenih sportova.

VELIKI ŽAL I DANČE BEZ DOZVOLA ZA RAD

Plaža Veliki žal i dalje ostaje bez ugostiteljskog objekta jer ponuditelj nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju, a sporan je bio dokaz o postojanju kemijskog WC-a. Natječaj je poništen i za plaže u Vrtovima sunca izvan koncesioniranog područja, Zaton mali, Zaton veliki, Importanne Resort, Ispred kuće starog kapetana i za plažu Danče.

Plaža Tri brata, plaže u Brsečinama i u Zatonu velikom dobile su najpovoljnije po-

nuditelje, pa će u nastavku ljeta imati ugostiteljsku ponudu, ležaljke, suncobrane i drugu uobičajenu ponudu. Najpovoljniji ponuditelji odabrani su i u Komolcu, u Solitudu na plaži Mandrač, na plaži u Uvali Lapad izvan koncesioniranog područja, na plaži ispred hotela Bellevue izvan granica koncesioniranog područja, Maloj i Velikoj Buži, Gradskoj luci izvan koncesioniranog po-

dručja i Komardi. Najpovoljniji ponuditelji odabrani su za dio lokacija Suđurađ, a za dio je natječaj poništen. Natječaj je poništen i za tri lokacije na Šipanu, dok je za jednu izabran najpovoljniji ponuditelj. Natječaj je poništen i za nekoliko lokacija na Lopudu, a za deset lokacija na otoku je odabran najpovoljniji ponuditelj, najpovoljniji ponuditelj odabran je i za Donje čelo na Kalamoti.

POVIJESNA ODLUKA

TUP pripojen društvu

UTD Ragusa, od velike važnosti za razvoj Gruža

Jednoglasnom odlukom Gradsko vijeće Grada Dubrovnika je dalo suglasnost za pripajanje trgovačkog društva TUP d.d. društvu UTD Ragusa d.d. Riječ je o još jednom koraku koji će omogućiti daljnji gospodarski razvoj imovine Grada, nastavno na najveću akviziciju gradske uprave u posljednjih 30 godina.

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, obrazlažući prijedlog, naglasio je kako je on nastavak strateškog promišljanja ove gradske uprave, a s ciljem dugoročnog razvoja i održivog gospodarskog rasta. Grad Dubrovnik i svi građani stekli su vlasništvo nad Lukom Dubrovnik, TUP-om, kao i brojnom drugom imovinom na području Grada.

„UTD Ragusa je bila u većinskom vlasništvu Vlade RH, a Gradsko vijeće je donijelo odluku o njenoj kupnji. Nakon toga su uslijedile dvije povezane strateške kupnje: Luke Dubrovnik koja je omogućila da i u najtežim financijskim uvjetima uz kreditno zaduženje kupimo TUP d.d. Danas, nakon što završi konsolidacija dvaju društava, novo društvo Ragusa d.d., ojačano svim onim što je imao TUP, ima uredno financijsko poslovanje, uredno vraća kredit i na sve to ostvaruje dobit”, rekao je gradonačelnik Franković.

Stjecanje iznimno dragocjenog prostora TUP-a smještenog u srcu Gruža neposredno uz Luku Dubrovnik kruna je opredijeljenosti prema zaštiti najboljih interesa Grada i građana. Koristi će imati prvenstveno građani Dubrovnika kojima će se nuditi paleta javnih i kulturnih sadržaja i usluga, ali i posjetitelji jer će se ponudom namijenjenoj njima dodatno rasteretiti povijesna jezgra. U TUP-u je u tijeku izgradnja nove gradske knjižnice, a od ove godine tamo djeluje i Obiteljski centar, kao i dio udruga mladih. Projekt je dobio i podršku Europske komisije kao jedan od 20 najboljih u Europi kroz Novi Europski Bauhaus. „U TUP-u će u budućnosti biti mali filmski studio za komercijalnu iskoristivost navedeni prostor, dakle TUP je dobio novi sadržaj, naravno da zahtjeva ulaganja i modernizaciju, ali istovremeno zadržavajući industrijski štih. Brojni gradovi u svijetu imaju transformaciju industrijskog u društveni prostor“, naglasio je gradonačelnik Franković te dodao da 17.000 metara četvornih u Komolcu tek treba oplemeniti, a dio prostora iznajmljen je brojnim ustanovama i institucijama za prijeko potrebne skladišne prostore. (Grad Dubrovnik)

PROJEKTI

Ministri i župan obišli obnovljenu cavtatsku rivu i izgrađeni gat

Riječ je o projektu vrijednom više od pet milijuna eura

Župan Nikola Dobroslavić sa zamjenikom Joškom Cebalom, u društvu potpredsjednika Vlade i ministara Branka Bačića i Olega Butkovića te načelnika Općine Konavle Boža Lasića, obišli su završeni projekt sanacije dijela rive i izgradnje gata u Cavtatu. Riječ je o projektu vrijednom više od pet milijuna eura, od kojih je 4,4 milijuna financirano nacionalnim sredstvima, dok su ostali iznos osigurale Dubrovačko-neretvanska županija i Lučka uprava Dubrovačko-neretvanske županije.

Predmet ovog projekta bili su pomorsko-građevinski radovi na rekonstrukciji dijela obale u luci Cavtat, izgradnji gata (mula), proširenje postojeće rive, te obnova dijela oštećene rive. Nova obala je prostranija od prethodno korištene obale što omogućava istodob-

no korištenje obale za veći broj plovila.

‘Sanacija postojeće i izgradnja nove obale omogućila je siguran i brz promet svih plovila i sigurno kretanje pješaka obalnim pojasom’, istaknuo je ravnatelj Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije Antun Banovac.

Načelnik Općine Konavle Božo Lasić sitaknuo je važnost ovog projekta za cijelu Općinu te zahvalio na suradnji Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Vladi Republike Hrvatske.

I ovaj projekt dio je velikog ciklusa ulaganja u lučku infrastrukturu na području Dubrovačko-neretvanske županije.

‘Dosad smo završili veliki broj projekata, poput Puntina u Korčuli, luke Trpanj, Donjeg Čela, rive u Dominču, Pomorsko-putničkog terminala u Veloj Luci i sad,

evo, Cavtata. U tijeku su i projekti nadogradnje luke uUbli na Lastovu, kao i izgradnje luke Polačište’, istaknuo je župan Nikola Dobroslavić te kazao kako je pred nama i realizacija luke Perna te luke u Prigradici. Potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković izrazio je zadovoljstvo projektom luke u Cavtatu, kao i radom Dubrovačko-neretvanske županije.

‘Kao što sam i istaknuo više puta, ova županija najuspješnija je po broju, ali i po povučenim sredstvima za projekte lučke infrastrukture’, naglasio je ministar Butković.

Prije obilaska završene rive u Cavtatu, u Općini Konavle održan je radni sastanak s potpredsjednicima Vlade na temu aktualnih investicija u najjužnijoj hrvatskoj općini.

Potpisan ugovor za izgradnju prvog Boćarskog doma Đuro Miletić

‘Realizacijom ovog projekta klubovi će moći sudjelovati u svim natjecanjima i natjecateljskim sustavima boćarskog sporta u Republici Hrvatskoj’, kazao je Franković

Grad Dubrovnik nastavlja ulaganja u dubrovačku sportsku infrastrukturu u koju je od 2018. uloženo više nego u posljednjih 30 godina. Nakon što je ovog tjedna potpisan ugovor za radove, uskoro kreće gradnja prvog Boćarskog doma Đuro Miletić u Gospinom polju. Riječ je o ostvarenju sna generacija zaljubljenika u ovaj sport, pogotovo u godini u kojoj Dubrovački boćarski savez slavi pedeset godina postojanja.

Ugovor su potpisali gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i direktor tvrtke TEXO gradnja d.o.o. Pero Račić. „Realizacijom ovog projekta klubovi će moći sudjelovati u svim natjecanjima i natjecateljskim sustavima boćarskog sporta u Republici Hrvatskoj. Pred nama je puno veći projekt, boćarska dvorana u Komolcu”, kazao je gradonačelnik Franković i dodao kako radovi na Boćarskom domu Đuro Miletić kreću odmah, a planirano trajanje je četiri mjeseca.

Projektom se planira uređenje boćališta unutar montažne hale koja će biti podijeljena na dva dijela – prostor za igru, koji obuhvaća četiri terena, spremište, tribi-

konačna odluka

Klevisa Ymeri ostaje u istražnom zatvoru

ne za gledatelje te prostor za igrače i suce i prostor za druženje u kojem će biti smještena kuhinja, spremište, WC te ulaz za igrače i suce. Svlačionice i sanitarije za igrače nalazit će se u montažnim kontejnerima pored hale. Vrijednost radova je 460.211,61 EUR s PDV-om.   Odlukom Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, novi boćarski dom nosit će ime Đura Miletića, prerano preminulog Dubrovčanina, djelatnika Linđa i boćara, po kojem se zove i Međunarodni boćarski turnir.

U posljednjih sedam godina, aktualna gradska uprava pokrenula je niz investicija u desetljećima zanemarenu sportsku infrastrukturu. Izgrađena je judo dvorana u Mokošici, nogometni teren u Gospinom polju, sportska dvorana OŠ Montovjerna, dvorana za borilačke sportove u Gospinom polju, obnovljene su sportske dvorane OŠ Lapad i OŠ Centar. Također, Grad Dubrovnik je značajnim sredstvima sufinancirao izgradnju hangara Jedriličarskog kluba Orsan, a u tijeku je izgradnja hangara i klupskih prostora za VK Neptun. (Grad Dubrovnik) INVESTICIJSKI

Albanka Klevisa Ymeri (29) ostaje u istražnom zatvoru, uz ukidanje jamčevine i mjera opreza. Potvrdio je to za Dubrovački dnevnik Općinski sud u Dubrovniku.  “Općinski sud u Dubrovniku je zaprimio odluku Županijskog suda u Dubrovniku kojom se u kaznenom predmetu protiv krivljene albanske državljanke djelomično prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku te je djelomično preinačeno Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 24. srpnja 2024. na način da je  ukinuto jamstvo u iznosu od 70.000,00 EUR i mjere opreza, dok je rješenje djelomično potvrđeno u dijelu kojim je okrivljenoj produljen istražni zatvor”, odgovorili su nam iz Općinskog suda u Dubrovniku na naš upit.

Riječ je o pravomoćnoj odluci protiv koje nije moguće uložiti žalbu. Sud će svaka dva mjeseca odlučivati o produljenju istražnog zatvora.

Podsjetimo, Ymeri se tereti kako je skrivila nesreću na Ratcu u travnju ove godine, u kojoj su živote izgubili brat i sestra iz Gradca, Katarina (19) i Stjepan (21) Đerek. Ymeri se u istražnom zatvoru nalazi preko tri i pol mjeseca.

Općinski sud u Dubrovniku prvo je donio odluku o puštanju Ymeri protiv koje je podignuta optužnica da se brani sa slobode, ali uz mjere opreza i oduzimanje putnih isprava te jamčevinu od 70 tisuća eura. Odvjetnik optuženice se žalio na visinu jamčevine, a DORH na puštanje da se brani sa slobode. Županijski sud je u prvoj odluci vratio postupak na ponovno odlučivanje Općinskog suda.

‘’Ne

Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika

može se Grad povijati pod interesom pojedinaca, ustrajemo u uvođenju reda’’

O turizmu, turističkoj sezoni, odlukama i potezima koji su na nju utjecali, ali i svemu onom što će uslijediti poput uvođenja Zone posebnog prometnog režima, razgovaramo s gradonačelnikom Dubrovnika Matom Frankovićem

Piše Lucija Komaić foto Nikša Klečak

U samom smo srcu sezone koja je dobra, ali naravno uvijek ima i svoje izazove. Puno je tu tema za razgovor. Predsezona je bila izvrsna.

Ja samo jako zadovoljan, sve ide u skladu s onim našim parametrima prema kojima smo i osmislili ovu našu sezonu 2024. Onaj dio prostora gdje se možemo širiti su predsezona i posezona, glavnu sezonu ne treba širiti i tu ne treba povećavati broj noćenja nego zadržavati na istom parametru kao i prošle godine. Samim time kontroliramo i rast broja istovremenih posjetitelja u povijesnoj jezgri. Kada pogledate rast predsezone i stabilnost ove špice sezone, a sada ćemo opet svjedočiti i rastu posezone, pokazujemo na koji način zapravo Dubrovnik treba direktno upravljati turizmom. Mi smo jedini Grad u RH s ovako velikim rastom broja noćenja, ali istovremeno nismo teretili špicu sezone.

Kada gledamo u kumulativu, sad ćemo biti na nekih 17 posto povećanja broja noćenja od početka godine, a to je zapravo ključno, ali se naš rast uglavnom temeljimo na prvoj polovici godine.

Ryanair je donio razliku u popunjenosti u predsezoni, to je stav mnogih. I vi ste sudjelovali u tim pregovorima. Ima li nekih novih detalja, kakvi su daljnji planovi? Ključnu ulogu u dovođenju Ryanaira su imali Viktor Šober i Ivan Maslać i tu nikad ne preuzimam zasluge, ja sam samo imao veliku želju da ih dovedemo. Ta se želja rodila na jednom od sastanaka u Zagrebu s Croatiom Airlines, vezano za pripremu sezone 2024. i zime, gdje smo mi zapravo vidjeli da ti razgovori neće baš uroditi plodom i da nećemo tu imati nekog velikog uspje-

ha i sreće. I tada smo rekli - ajmo pokušati s Ryanairom i vidjeti na koji način to može funkcionirati bez da opteretimo glavnu sezonu, da se fokusiramo na predsezonske i postsezonske letove i to se pokazalo punim pogotkom. Ali, za to sve skupa organizirati bila je potrebna umješnost ove dvojice koji su trebali ispoštovati sve te uvjete koje je imao Ryanair, što nije nimalo jednostavno, ta operacija je vrlo složena. Ali, oni su uspjeli u tome i prema informacijama koje ja imam, ekipa iz Ryanaira je jako zadovoljna uslugom koju pruža Zračna luka Ruđer Bošković.

Tu se još jednom pokazalo koliko je Dubrovnik s jedne strane ovisan o zrakoplovnim linijama i koliko se stvari mogu mijenjati samo s jednom, novom kompanijom, i u plus, i u minus, toga smo bili svjesni i u korona krizi. Jako dobro znamo što to znači onoga dana kada prestanu letjeti avioni, nama u toj sekundi prestaje turistička sezona. Svake pohvale Viktoru i Ivanu! Pretpostavljamo da će uslijediti povećanja i nakon sezone, ako ostane sve ovako kako jest. To je plan, da nastavimo onda hrabro u zimu.

U tom kontekstu, što se događa, razgovarate li s predstavnicima turističkog sektora, s ugostiteljima, hotelijerima, hoće li oni popratiti ove planove za zimu? Ne bi bilo dobro da ti gosti koji dođu zimi u Dubrovnik nalete na prazan Grad u kojemu je sve zatvoreno i ništa se ne događa, kao što je to bilo i prošle zime Pa, to se ne bi trebalo više događati. Pripremamo nove ugovore i nova pravila ponašanja s ugostiteljima, s korisnicima javnih površina. Imat će klauzule u ugovorima koji se sklapaju na pet godina, svi će morati radi-

ti u određeno vrijeme, ne svaki mjesec, ali će svakome biti definirano hoće li morati raditi dodatno još u prosincu, siječnju, veljači ili ožujku. I tako će se raspodijeliti taj period i vrtjeti ta obaveza koju će ukalkulirati u svoje poslovanje.

Kakve su njihovo reakcije na to, jesu li protiv toga?

Ne, samo kažu kako te svoje obaveze moraju znati navrijeme kako bi se mogli pripremiti i tako će raditi. Ja sam svjestan činjenice da oni ne mogu svi tih mjeseci zarađivati jednako, ali ne mogu svoje financijsko poslovanje temeljiti na razdoblju od sedam mjeseci godišnje, nego na najmanje 11, to je ono što mi očekujemo od njih i to je razdoblje u kojem oni mogu i trebaju raditi.

Početak sezone obilježila su negodovanja velikog broja građana po pitanju situacije na plažama. Krenimo s Uvalom Lapad. Nakon prebacivanja loptice s koncesionara i Županije, Grad je jako brzo očistio i uredio plažu, ali je li to moglo i trebalo ranije biti odrađeno?

Grad Dubrovnik je mogao preuzeti odgovornost tek u onom trenutku u kojemu su se stekli koliko, toliko zakonski uvjeti za to. Naime, ono što mora svima biti jasno, iako se u javnom prostoru pogrešno govori i tumači, u ovom trenutku plaža u Uvali Lapad

‘Razumijem

da ljudi žele zaraditi, ali probleme u kojima smo davno prešli granicu održivosti, moramo rješavati’’

nema koncesionara. To je jedina istina. Visoki upravi sud je donio odluku kako na plaži nema koncesionara, a to što je na tu Odluku žalbu uložilo Državno odvjetništvo, ne derogira tu Odluku, nego je ona i dalje na snazi. Sukladno Zakonu, plažu je trebao uređivati i održavati onaj tko njome upravlja do izbora novog koncesionara, a to je Dubrovačko – neretvanska županija. S obzirom na to da Županija, iz njima poznatih razloga, nije preuzela odgovornost za upravljanje tom plažom, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo je izdao nalaz da postoji potencijalna zdravstvena ugroza na navedenoj plaži, mi smo, u okviru naših zakonskih mogućnosti, nakon diskusija i suglasnosti DORH-a, započeli proces uređenja plaže, i kao što vidite, uredili je u samo tjedan dana. Sve smo pripremili, puštena je i voda i sad sve to skupa izgleda pristojno i kulturno.

Tek ovoga tjedna finaliziran je u potpunosti Javni natječaj za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika, odnosno Gradsko vijeće je potvrdilo dobitnike dozvola ponovljenog Natječaja. Građani se s pravom pitaju je li to moralo ovoliko kasniti? Plaže su dočekale sezonu bez ležaljki, kajaka, kafića, sladoleda… Svemu su prethodile izmjene Zakona o pomorskom dobru. Razlog ponavljanja Natječaja nije bila bilo kakva greška ili pogrešna procedura Grada Dubrovnika, nego isključivo nedostatna dokumentacija koja je prilikom prvog Na-

tječaja izostala i nije se mogao izabrati najbolji ponuditelj. Zato je odlučeno da će biti ponovljen Natječaj i izabrani su svi oni koji će u narednom periodu biti nositelji dozvola na pomorskom dobru. Po mom mišljenju, što se tiče Zakona, on je sigurno dobar, ali je morao imati prijelazne i završne odredbe koje su zapravo u ovoj godini trebale dozvoliti svim nositeljima koncesijskih odobrenja da budu isti i u ovoj godini, a paralelno s tim se raspisati novi Natječaj. Naime, i samo Ministarstvo je kasnilo, odnosno kršilo je svoje vlastite rokove koje su zadali, a nakon toga smo mi kao jedinice lokalne samouprave trebali provesti određene procedure, koje imaju svoju pravnu formu i parametre koje treba zadovoljiti. Mi smo Grad koji je imao najveći broj natječaja za dozvole i najveći Grad u RH po broju pristiglih ponuda. Sve je to skupa trebalo obraditi transparentno, ali ništa mi ne kasnimo u odnosu na druge gradove, Grad Split je tek prije par dana donio odluku na Gradskom vijeću, a ima 50 puta manje dozvola nego što ih ima Dubrovnik.

Goruće pitanje su uvijek Pile. Kako teku pripreme za uvođenje Zone posebnog prometnog režima, kako funkcioniraju ‘’stupići’’? Što napraviti s ovolikim brojem Ubera i taksija? Neće više svi moći oko Grada… Oni se, naravno, bune, tu su uvijek aktualna negodovanja. Čim krenete uvoditi red, odmah se pojavi stotinjak onih koji su do jučer na Facebo-

oku bili borci za red, ali sad postaju borci za same sebe. Međutim, mi smo ustrajni u dovođenju reda na Pile, i postavljanju stupića, i kontroli s policijom. Svakodnevno imamo problema, ali se vidi da je situacija na Pilama puno bolja nego što je bila prošlu godinu. Ima tu još jako puno prostora za napredak, ali moramo ispravljati, ajmo ih tako nazvati - dječje bolesti, koje se u trenutku kad nešto ograničite pojavljuju. Tako će biti i sa Zonom posebnom prometnog režima. Već sada se javljaju neki Uber ratnici koji bi ovo ili ono, kažu - zaustavljate nam život, onemogućavate nam rad. Ali, ne može se Grad povijati pod interesom pojedinaca! U ovome Gradu svatko može naći posao, u ovome Gradu ne mora svatko voziti ni Uber, ni taksi, ni baviti se tom djelatnošću. Postoje jasno definirana pravila kako će se ulaziti u Zonu posebnog prometnog režima i mi ćemo se toga striktno držati.

U rujnu krećemo s testnom fazom u kojoj neće biti kažnjavanja, zaustavljanja vozila ili bilo kakve discipline i zabrane prolaza, nego će od rujna do prosinca zapravo biti na snazi testiranje samog sustava, praćenje svega što se događa, detektiranje anomalija i pod kojim uvjetima nastaju. Još ne mislimo u početku našim ljudima dati žute, zelene i smeđe propusnice u toj fazi testiranja sustava. To će krenuti u siječnju, kada Odluka stupi na snagu u punoj primjeni, dok bi od ožujka trebao krenuti i taj selekcijski proces, odnosno primjena sustava u kojem će se znati tko i pod kojim uvjetima može, a tko ne može ući u zonu posebnog prometnog režima. Mislim da nam je ovo nužno jer očekivati samodisciplinu nije realno, a brojka taksi vozila, odnosno vozila koja vrše gospodarsku djelatnost prijevoza putnika je svakim danom sve veća i veća, sad je prešla devet tisuća vozila. Svatko tko ide navečer prema Gradu može svjedočiti jednoj ogromnoj velikoj zmiji automobila od kojih 90 posto na krovu imaju taksi znak. Razumijem da svi žele zaraditi, ali to se neće više moći ovo povijesne jezgre jer mi smo tu odavno prešli limit održivog broja bilo čega, a posebno taksi vozila.

Brojka od preko devet tisuća vozila za prijevoz putnika je zaista ogromna. Samo ograničenje prometovanja oko Grada neće utjecati na sav ostali posao u toj branši.

Naravno, mogu voziti prema zračnoj luci, Iz Gruža u Lapad, gdje god hoće, samo ne mogu ulaziti u Zonu posebnog prometnog režima.

‘’U povijesnu jezgru do kraja godine uselit ćemo ukupno cijeli jedan novi

razred’’

Tko će moći prolaziti i hoće li biti pogodovanja jednoj skupini u odnosu na druge? Ide javni natječaj, dodatno će se još sto vozila moći prijaviti u zonu i to je to. Da se kojim slučajem mene pitalo još 2018. i da se slušalo ono što sam tada govorio, danas ne bismo bili svjedoci svega ovoga što gledamo. Tada samo imali tek nešto više od 200 taksi vozila, sve je funkcioniralo, sustav je funkcionirao, kolone oko Grada nisu bile ovakve kao danas, nismo imali zagušenje prema zračnoj luci, sve je to skupa generiralo enormno povećanje broja vozila koja vrše prijevoz putnika. I prije su gosti dolazili u Grad i odlazili iz njega, sve je dobro bilo, ali evo, nama je liberalizacija autotaksi tržišta donijela jedan ogroman kaos kojega sada treba rješavati.

Dosta ste aktivni bili po pitanju rješavanja problema stanovnika Gradskog kotara Grad, bili ste s njima na zboru građana, udovoljavate njihovim zahtjevima. Prethodno je donesen Plan upravljanja, Studija nosivog kapaciteta. Gužva, buka, nedostatak kvalitete života zbog turizma, iseljavanje… Sve su to teme kojima se treba sustavno baviti. U povijesnoj jezgri imamo situaciju koja je drastično bolja nego što je bila prije, ali još uvijek nije savršena. Sigurno je da tim ljudima turističke aktivnosti u sezoni oduzimaju dio njihovog komoditeta. To se vidi vrlo aktivno i u grupi Gradski kotar Grad gdje oni znaju vrlo ažurno određene stvari komentirati. Tako ste mogli vidjeti u predsezoni kako pojedincima, ne svima, nije odgovaralo što je prevelik broj ljudi bio u Gradu, iako je Sveučilište u Dubrovniku izradilo Studiju nosivog kapaciteta, odredilo koji je to broj koji je održiv, a to je nešto iznad 11 tisuća ljudi istovremeno. Mi se nismo nikad ni približili tom broju, do 10500 ljudi najviše smo imali, i to tek par puta, i tu smo postigli tu održivost. Što se tiče glazbe, to ne znam je li više itko spominje kao problem. Imamo glazbu i dalje ispred Cele, ispred Hard Rocka i na svakom kantunu, sad je sve u redu.

Prošlo su ljeto bila njorganja da je dosadno, to je sada malo jenjalo.

Vjerujem da ljudi primijete kad vam je do nečega stalo. Kaže se da naši ljudi ‘’njorgaju’’, ali ljudi su zapravo, posebno stanovnici povijesne jezgre, zaljubljeni u prostor u kojem žive i oni mu žele najbolje. I neka to rade, ako vas krenu hvaliti, onda ćete i vi usporiti, a to nije dobro.

Sve je stvar navike. Smetalo je pitanje dostave, sad vidimo da smo i tu uveli reda. Sanitat sjajno odrađuje posao, u ovom trenutku, pod ovako visokim temperaturama, ti ljudi svaki dan prevezu 20 tona robe i svaka im čast na tom što rade, stvarno su čudotvorci. Također, građani su tražili paketomat, i to smo riješili.

Preokrenuli smo trend naseljavanja, imamo sada zajedno s Dubrovačkom biskupijom 17-ero nove djece u Gradu. Potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić uručio mi je prije nekoliko dana ugovor o darovanju četiri stana na korištenje Gradu Dubrovniku, od kojih je najveći onaj od 140 metara kvadratnih u ulici Uz Jezuite u povijesnoj jezgri. U idućih manje od godinu dana, 30 nove djece će živjeti u povijesnoj jezgri sa svojim obiteljima. Dakle, cijeli jedan školski razred. I tu vidimo napredak. Napravili smo novu školu, djeca su krenula u jednosmjensku nastavu. Je li to dovoljno? Nije. Treba li više? Treba. Tražilo se od nas da uvedemo one zelene kante s napumpanim gumama, takve kante zapravo na tržištu u Europi ne postoje, međutim mi sad radimo jedan model tih kanti tako što ćemo sami napraviti da one budu na napumpanim gumama i skoro ćemo imati takav prvi model po našem nacrtu spreman. Mogu reći da sam se ja osobno potrudio pronaći te gume, adekvatne osovine za te kante, kako bi zapravo buka od njih bila što manja. I tu smo napravili jedan iskorak u odnosu na sve drugo.

Tema nad temama, uz vječne gužve, su naravno apartmani i stanovanje. Nema tko nije prenio vijest kako će se u Dubrovniku krenuti u obračun s apartmanizacijom. To je tema o kojoj svi imaju neko mišljenje, ali koje uglavnom formiraju ovisno o vlastitoj situaciji, imaju li ili nemaju apartman i slično. Ali, jasno je kako problem treba promatrati u širini i cjelini, a problem je ogroman jer upravo zbog prekomjerne apartmanizacije dolazi do poremećaja u svim ostalim gospodarskim sektorima i životu domaćih ljudi. Pa, meni je tu bilo čudno kako su u trenutku kad smo najavili ograničavanje apartmana i kada je narastao broj izdanih rješenja za nove apartmane, upravo ‘’Srđevci’’ bili ti koji su najviše bili šokirani tim podatkom. No, kad sam analizirao situaciju, vidio sam kako su u značajnom broju upravo članovi političke stranke ‘’Srđ je Grad’’ registrirali nove apartmane. Naravno da sam se zapitao - pa čekajte, kako možete biti toliki licemjeri, je li to moguće?! Kad gledate istaknute i ostale članove političkih stranaka koji se bave iznajmljivanjem, daleko najveći broj njih su upravo aktivni članovi te stranke. Veliki su borci protiv turizma i turističkih aktivnosti, a istovremeno se bave upravo takvim turizmom.

Možda su protiv turizma nakon što se napune njihovi apartmani?! Nije to rijetko u dubrovačkoj javnoj sferi. Često se može primijetiti kako ljudi imaju dvostruke kriterije. Sve im smeta, turizam, turisti, gužve, a ne vide kako i sami od

‘’Ne smetaju mi ‘njorganja’, to rade naši sugrađani zato što vole svoj Grad i žele mu dobro’’

toga žive i kako su dio istog problema u kojem najradije ne bi baš oni bili dio rješenja, ako ne moraju. Možemo li konkretnije govoriti o kriterijima što će moći biti apartman, a što ne?

Resorna ministarstva rade na izmjeni čak tri različita zakona. Ministarstvo turizma, Ministarstvo financija i Ministarstvo graditeljstva i prostornog planiranja se time bave, izmjenama zakona definirat će se pitanje kratkoročnog najma u višestambenim zgradama. Važno je da mi, ne mogu reći ograničimo, zabranimo ili onemogućimo, ali definiramo daljnje davanje nekretnina u kratkoročni najam u višestambenim zgradama. Tu leži ključ problema, ne samo Dubrovnika, nego i Hrvatske.

To je zapravo problem i ostalih europskih turističkih destinacija, od Barcelone do Venecije pa i izvan Europe. U Staroj Mokošici se prije mjesec dana završila jedna nova zgrada u kojoj je 14 stanova za prodaju. Svih 14 je prodano, jedna obitelj u toj zgradi živi, a 13 ih je za najam. To je ono što je problem.

U Lapadu je potpuno ista situacija s novim zgradama.

Pravilnik od pružanju usluga u domaćinstvu je omogućio da on bude iznad Zakona, odnosno Glavnog urbanističkog plana Grada koji je definirao gdje su zone najma i gdje su zone stambenog življenja, i to je samo potrebno izmijeniti. To je ono što je ključno, da se poštuje GUP Grada Dubrovnika koji je već unaprijed definirao što, kako i gdje treba biti, kuda treba ići. Mi tu ne ulazimo i ne udaramo na integritet iznajmljivača koji se u okviru svojih obiteljskih kuća bave rentijerstvom, to je u redu i te ljude treba poduprijeti, ali ovo drugo je problem.

Naravno, takva situacija utječe na veliku cijenu nekretnina koje su tako teško dostupne domaćima, ali i drugima koji bi tu trebali doći kao radna snaga. Dubrovnik ima gospodarski rast, da nije ograničen prostorom, rastao bi urbanistički, vjerojatno bi padale i cijene. Kako to riješiti? Dubrovnik nije ograničen prostorom, samo se nikad prije nije razmišljalo o tome da bi ta jedna cesta Most dr. Franja Tuđmana - Pobrežje mogla donijeti novi život i potpuno proširiti horizonte širenja Dubrovnika prema Osojniku, od Osojnika prema Ljupču i Kliševu… To je jedan ogromni neiskorišteni prostor kojega ćemo GUP-om promijeniti u budući prostor življenja naših, ne samo mladih ljudi, nego svih onih koji tu žele

živjeti. Dubrovnik tu ima enormnu mogućnost. Mi smo sada pri kraju Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana, one trebaju proći određene studije, analize i javne rasprave, tako da nije izvjesno usvajanje GUP-a prije lokalnih izbora, iako bih ja to silno želio jer oni imaju ograničavajuće elemente, osobito u onoj stavci gdje se primjenjuje buffer zona, odnosno konzervatorska podloga koju smo prethodno izradili. Ali, nije realno da to možemo usvojiti ranije s obzirom na proces koji je potreban za donošenje jednog takvog ozbiljnog dokumenta.

Sve je to jedan začarani krug, apartmanizacija i skupe nekretnine, uz dominaciju turizma nad ostalim granama gospodarstva, dovode do ostalih poremećaja i gorućih problema poput nedostatka kadra, medicinskih sestara, poštara, novinara, svega…

Mislim da nama jedan od većih problema i razloga zašto ne možemo pronaći kadrove upravo leži u toj blagodati turizma i brzog stjecanja novca i u činjenici da danas čovjek, ako vozi taksi, brod ili ima dva apartmana, ne osjeća potrebu da radi bilo što drugo. Ljudi sve više i više ne žele imati šefove, žele sami sebi biti šefovi. Danas jedan auto, sutra drugi, preksutra treći, nakon toga četvrti i tako dalje. Svi rade i svi zarađuju, ali kad pogledate širu sliku, to nije održivo, to je priča koja je izašla izvan one kontrole dobrog i kvalitetnog. To je dovelo do deficita radne snage, zato nam ljudi sa strane i dolaze, jer mi smo nekako izašli iz okvira onoga što je moguće ili što nije moguće.

Dakle, ulažemo napore u razvoj turizma, ulažemo napore u promjenu trendova kako bi se postigla održivost, ali korona nam je pokazala kako to može izgledati preko noći kad turizma nestane. Što radimo na tom planu, što još razvijamo? To je najteže pitanje. Teško se naš Grad može preorijentirati na neku drugu gospodarsku granu, a da je kompatibilna s turizmom. Mi radimo na razvoju IT sektora, u tim planovima imamo i Pobrežje, planiramo razvoj i filmske industrije.

Vijećnik Vlahušić kritizira kako se više ne snimaju filmovi i serije. Ima, i filmova, i serija, krenula je treća sezona serije Viking, preporučujem svima da je pogledaju i da vide koliko ima Dubrovnika, Trstenog i Dubrovačkog primorja, koji glume neke druge lokacije, ali je uistinu sjajno. U najavi imamo neka nova snimanja, ali ne smijemo to puštati prije vremena. Nicolas Cage je u koroni snimao u Dubrovniku, to je možda zaboravljeno, tako da mogu reći da smo zadovoljni s tim aspektom industrije, ali je činjenica da Dubrovniku treba ozbiljni filmski studio. Jedan manji bi trebao biti u TUP-u, ali za ozbiljniji smo nominirali Grabovicu, ona će se zatvoriti za jedno go-

dinu i po’ do dvije dana i u tom trenutku joj treba dati novi smisao. Mislim da bi upravo taj novi filmski studio to mogao napraviti.

Ulazimo u završnicu ovog mandata, čekaju nas dogodine lokalni izbori. Nikako da to prijeđe preko usta, idete li po treći mandat?

Treba doći vrijeme da vidimo tko je najbolji kandidat. Ja, kao predsjednik gradske organizacije, istovremeno imam svoju političku odgovornost, a s druge strane kao gradonačelnik imam političko-društvenu odgovornost za sve što se događa u Gradu. Vjerujem da ćemo negdje u veljači ili ožujku iduće godine vidjeti tko će biti taj koji će nositi listu i tko će biti kandidat ili kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika. Još ima dosta vremena ispred nas.

Kad podvučem crtu, ja sam zadovoljan sa svim onim što smo ostvarili u okviru onoga što smo imali, a to su između ostaloga dvije godine korona krize, uz ozbiljne financijske poteškoće, održali smo financijsku likvidnost, uložili smo puno, napravili smo puno, to nam sad i najljući politički neprijatelji priznaju, da se uistinu dosta napra-

‘’Najviše sam ponosan na škole koje smo izgradili, kad podvučem crtu, ne postoji ni jedan segment u kojem nismo donijeli promjenu nabolje’’

vilo. Imamo s čim izaći pred naše sugrađane, ali naš posao nije završio, ispred nas još ima osam mjeseci rada, ozbiljnih projekata koje treba započeti, velikih projekata koje treba završiti. Ali, drago mi je najviše što smo uspjeli u mandatu izgraditi dvije nove škole, obnoviti sve postojeće i da ćemo pri kraju mandata započeti gradnju treće škole, u Mokošici. A to mi je možda od svega najdraže jer smo tu doista ostavili jedan veliki pečat. Dodirnuli smo se svakog segmenta života, od socijalnih skupina pa do zdravstva, sporta, kulture, vrtića, škola, obrazovanja, infrastrukture, cesta, boljeg i kvalitetnijeg standarda… Ne mogu se sjetiti ni jednog aspekta života kojega se mi nismo dotakli i neki napredak napravili, negdje više, negdje manje. Imamo i prvi azil za životinje, tu smo postavili jedan standard koji nema ni jedan drugi grad, osim grada Zagreba koji ima ozbiljan azil i Osijeka gdje azil vode volonteri, ali sve drugo u Hrvatskoj nije na ovoj razini na kojoj je to sada kod nas.

Očekujete li velik broj kandidata za funkciju gradonačelnika na sljedećim izborima?

Što ih je više, to je bolje, vjerujem da će svatko od njih dati svoj obol u političkoj utakmici. Koliko će biti pristojni, koliko će ići ispod pojasa, ne znam, ali ja sam, kao što znate, naučio da me udaraju ispod pojasa. Više nemam problema s tim, to mi je možda nekad prije smetalo, ali svima sam oprostio, svakome sam pružio ruku, nikome nisam uzvratio mržnjom, nego upravo suprotno.

Viktor Šober, glavni

direktor Zračne luke Ruđer Bošković

‘’Nagli

porast prometa i rekorde od tri milijuna putnika pratit će izgradnja novog terminala’’

Zračna luka Ruđer Bošković već u prvoj polovici godine zabilježila je rast broja putnika od 25 posto u odnosu na prethodnu godinu. Izvrsna sezona bila je povod za razgovor s glavnim direktorom Viktorom Šoberom koji je za Dubrovački dnevnik govorio o daljnjim planovima, razvojnim projektima i novim tržištima, o čemu ovise i svi drugi turistički pokazatelji Dubrovnika i okolice kao turističke destinacije

Možemo početi s dobrim vijestima, a to su svakako turistički pokazatelji koji su u Zračnoj luci u značajnom porastu.

Ove godine je taj skok zaista vidljiv i nadmašit ćemo rekordnu 2019. godinu, prije svega, a u odnosu na 2023. godinu, zabilježili smo značajan skok u predsezoni, travanj je bio u porastu od 33 posto, svibanj 31 posto, porast je značajan i u lipnju, i srpnju te isto očekujemo i u nastavku ljetne sezone i nakon nje. Konačni rezultat koji očekujemo bi trebao biti negdje između 3,15 i 3,2 milijuna putnika ove godine, i to će biti značajan skok u odnosu na tu rekordnu 2019. godinu, ali i ogroman skok u odnosu na 2023. godinu kada smo imali nešto više od 2,4 milijuna putnika.

Kako te velike brojke prati organizacija posla u Zračnoj luci? Svi imaju problema s kadrom, kako vi tu stojite? Svugdje su problemi, poremećaji su i u većini zračnih luka u Europi. Nedavno sam putovao iz Beča, i to je bio popriličan kaos tamo tog dana, ne samo s kašnjenjima, nego i s organizacijom posla na zračnoj luci. I mi se također suočavamo s određenim izazovima.

I vi imate problema, iako se smatrate atraktivnim poslodavcem.

Zaista se i dalje smatramo atraktivnim poslodavcem, trudimo se na sve načine da što više ljudi privučemo i da nemamo tih operativnih problemima. Nagli je skok, i u

Piše Lucija Komaić

foto Nikša Klečak

broju putnika, i u operacijama, a i uvedeno je dosta novina oko poslovnih procesa u sektoru zemaljskih usluga, prvenstveno zbog pripreme za liberalizaciju tržišta, i to nije jednostavno, nemamo što skrivati, imamo određenih problema oko pronalaženja radne snage. Do sada nismo imali potrebu za dovođenjem kadra sa strane. Uglavnom su tu radili domaći ljudi iz Konavala, Dubrovnika i okolice, ali sada smo za ta pojedina radna mjesta, za poslove u kojima je, možemo reći - fizička snaga glavni element, zaposlili 11 državljana Sjeverne Makedonije, osam državljana BiH, imamo i 19 Hrvata iz drugih dijelova RH, 10-tak studenata isto iz drugih krajeva RH, njih je sve skupa četrdesetak.

Kako će se na vaše poslovanje i sve spomenute izazove odraziti i dolazak konkurencije u pružanju zemaljskih usluga? Za one koji ne znaju, sukladno Europskoj direktivi, zračne luke koje prijeđu brojku od dva milijuna putnika trebaju imati minimalno jednog konkurenta na platformi, dakle za Zagreb, Split i Dubrovnik Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo treba raspisati natječaj.  Uvijek volim reći kako smo pomalo nepravedno stavljeni u taj položaj, a sve sukladno toj jednoj europskoj direktivi iz 1996. godine, koja je dosta crno-bijela, zapravo ne prepoznaje ove nijanse u kojima mi djelujemo, a to je prije svega ova naša sezonalnost. Navedeni prag od 2 milijuna putnika, zbog čega upadamo u opseg spomenute

direktive, je po mom mišljenju jednostavno premali, posebno ako uzmemo u obzir našu zračnu luku koja je ipak jedna srednja ili manja sezonska zračna luka, i gdje smo stavljeni u “istu ladicu” s puno većim zračnim lukama na razini Europe koje rade cijelu godinu, zapravo imaju poprilično ujednačen promet na godišnjoj razini. Primjerice, zračna luka u Bruxellesu je također ograničena na dva pružatelja zemaljskih usluga na platformi, kao što ćemo i mi sutra imati još jednoga uz nas, ali ta zračna luka ima više od 26 milijuna putnika godišnje. Mislim kako to dovoljno govori u prilog da je potrebno uvesti puno jasnije kategorije i kriterije kad govorimo o liberalizaciji tržišta zemaljskih usluga.

Znači, neusporedivo.

Neusporedivo je, mi smo na neki način stavljeni u istu kategoriju s velikim zračnim lukama, čak ni sezonalnost nije prepoznata u toj zastarjeloj direktivi. Smatram kako bi bilo dobro da se ta direktiva što prije izmjeni. U sličnoj su situaciji Split, ali i Zadar koji je blizu tog praga od dva milijuna putnika, odnosno kroz nekoliko je godina dio iste priče. Nadam se kako će nova Europska komisija nešto promijeniti, znam da je prijedlog izmjena bio u planovima prethodne Komisije, međutim do toga ipak nije došlo.

Radili ste u Bruxellesu 12 godina, sigurno vam je poznato to područje, je li bilo lobiranja da se ta direktiva promijeni,

s obzirom na sve navedene probleme i zastarjelost?

Tu je uvijek bilo dosta lobiranja u smjeru da se na tom planu ništa ne radi, da se ne mijenja i da direktiva ostane u ovoj formi. Većina zračnih luka u Europi su odradile te procese oko liberalizacije tržišta zemaljskih usluga i boje se nekih novih poslovnih rizika koji bi se mogli pojaviti ako dođe do izmjene važeće direktive. Bez obzira na to što je to po mom mišljenju nepravedno, mi se pripremamo na tu liberalizaciju i siguran sam da ćemo taj proces uspješno okončati. Preuzeo sam mjesto glavnog direktora društva u kolovozu 2022. i od tada je već napravljeno dosta toga što se tiče naše pripreme za liberalizaciju tržišta zemaljskih usluga. Sektor zemaljskih usluga je sada jasnije funkcionalno razdvojen unutar organizacije, ali naravno i dalje u okviru iste tvrtke. Ne znam koliko ste upoznati, ali onog trenutka kad dođe konkurencija na platformu i kad dobijemo drugog pružatelja zemaljskih usluga, sektor zemaljskih usluga će na neki način morati biti samoodrživ, odnosno od onoga što prihoduje će morati planirati svoje poslovne aktivnosti i procese. Mi kao operator aerodroma nećemo više moći utjecati na način da će se novci operatora zračne luke prelijevati prema sektoru zemaljskih usluga, oni će bi-

‘Nismo htjeli dovesti Ryanair pod svaku cijenu, bilo nam je važno da i oni na neki način prihvate naše uvjete, a to su promet u predsezoni, posezoni i u zimskom periodu’’

ti na tržištu i tu će postojati dosta kontrolnih mehanizama koji će pratiti njihovo poslovanje. To neće biti jednostavno.

Uz ostalo, posljedica višegodišnjeg utjecaja ove Direktive je ta da su se u Europi pojavile, ja ih volim nazvati, tzv. gigantske tvrtke, koje pružaju zemaljske usluge u zračnim lukama. Preuzele su veliki broj ovih manjih i postoji mogućnost da će takav netko doći u Dubrovnik. Mi smo zadnji ušli u Europsku uniju i na neki način zadnji smo se počeli pripremati za liberalizaciju tržišta zemaljskih usluga. Realno mogli smo, a i bilo bi puno bolje, o ovome razmišljati prije 10 godina kad smo se sasvim približili brojci od 2 milijuna putnika. Ali, što je, tu je, liberalizaciju tržišta ne možemo izbjeći. Nadam se da će nova Komisija ipak pripremiti reviziju trenutno važeće Direktive, vjerojatno u formi Uredbe, koja će imati puno više smisla za neka buduća vremena, jer zrakoplovstvo iz 1996. kad je usvojena direktiva i današnje vrijeme su dva različita pojma i to više ne ide u istu rečenicu.

Doprinos velikom porastu u Zračnoj luci je svakako uspostavljanje baze Ryanaira u Dubrovniku. Kako je to sve krenulo? Vi ste sudjelovali u pregovorima.  Da, naravno, uz uži tim kojemu ovim putem

zahvaljujem na izvrsno odrađenom poslu, sudjelovao sam i ja. U razgovorima s gradonačelnikom i predstavnicima turističkog sektora cijelog Dubrovnika, prije svega TZ-a Grada i Županije, prepoznali smo potrebu da Dubrovnik treba živjeti cijelu godinu i da pokušamo pronaći nekakvo rješenje koje bi išlo u tom smjeru. Ryanair nam je odmah pao na pamet, ali nismo ih htjeli dovesti pod svaku cijenu, nego na način da ipak prihvate neke naše uvjete, a to se odnosilo na promet u predsezoni, posezoni i u zimskom periodu. To njima nije bilo baš tako jednostavno prihvatiti s obzirom na to da su oni navikli uglavnom ubirati plodove kad su poslovanje i promet dosta sigurniji. Pregovori su trajali nekoliko mjeseci, dogovorili smo se i potpisali ugovor tek zadnji dan listopada 2023. u Dublinu. Nakon duljih pregovora, pristali su uključiti zimu, i to će biti za početak tri destinacije s kojima će Dubrovnik biti povezan. Trebali su to biti Dublin, Beč i London, ali u Dublinu, zbog pojedinih operativnih ograničenja zrakoplovnih vlasti Irske, nisu mogli dobiti slotove tako da su tu destinaciju zamijenili s Bruxellesom, odnosno s Charleroi. U svakom slučaju, postoji još nešto prostora za daljnji razvoj ove suradnje s Ryanairom, tako da očekujemo u određenoj mjeri svojevrsnu poslovnu nadogradnju koju bi-

smo mogli predstaviti u bliskoj budućnosti.

Sudjelujete na sastancima s gradonačelnikom i predstavnicima turističkih zajednica i turističkog sektora. Hoće li sve biti uzalud ako ti gosti ne naiđu na otvorene hotele, kafiće i restorane?

Nedavno smo imali jednu prezentaciju u suradnji s Gradom Dubrovnikom u gradskoj vijećnici, bili su predstavnici ugostitelja i turističkog sektora i mi smo im na neki način predstavili dio zimskog plana koji je dosta bogatiji ove godine i sve ono što planiramo do sljedeće sezone. Mi smo zaista taj svaki korak zajednički odradili. Ne bismo se ni usudili to sve raditi bez da smo uključili sve dionike, prvenstveno mislim na gradonačelnika, župana i turističke zajednice, sa svima dosta aktivno komuniciramo. Gradonačelnik je izrazio veliko zadovoljstvo time što se Ryanair pokazao pozitivnim i što su gosti koji dolaze s tim prijevoznikom napunili kapacitete u onom dijelu godine kad je Dubrovnik bio poprilično prazan i sad je dosta življi. A sad to isto očekujemo i od rujna, listopada pa čak i studenog. Nadam se da ćemo nastaviti takvu istu koordinaciju kao i do sada. Sve pohvale mogu dati na tu suradnju jer smo svi shvatili, ako nismo zajedno i ako se ne predstavljamo u svojevrsnom bloku, to ne ide tako jednostavno. Htio bih svakako naglasiti kako nam je američko tržište svima jako važno. U tom smislu mogu spomenuti primjer dobre prakse gdje smo mi iz Zračne luke, gradonačelnik i turistički dionici zajednički održali sastanak u Londonu s predstavnicima United Airlinesa, i to je urodilo plodom. I oni nas puno ozbiljnije gledaju kad nastupamo zajednički. Uskoro ćemo imati važne pregovore vezane uz povezanost s jednim hubom na Srednjem istoku, idemo u istom timu u listopadu i nadam se kako ćemo se vratiti s lijepim vijestima otamo.

Možete li konkretnije govoriti o kojim je novim destinacijama riječ?  Značajan broj putnika do 2019. imali smo iz Azije i Australije, oni su recimo koristili hubove kao što je Doha u Kataru. Nama je poveznica s takvim jednim hubom jako važna i to bi nam dobro došlo. Također, želimo imati još jednu američku konekciju i na tome ustrajno radimo.

Kolike su šanse za to?

Najveći problem nismo mi, ni Dubrovnik kao destinacija, nego taj problem u poremećaju u dobavnim lancima u zrakoplovnoj industriji. Nedostaje zrakoplova, ne dolaze navrijeme. Boeing ima svoje unutarnje probleme, čak i vrlo zabrinjavajuće, koji se tiču kvalitete, što se kaže, pali se crveno svjetlo i tu su sad nastali ti nekakvi potresi na tržištu. Dok te kompanije ne dobiju dovoljno novih zrakoplova, a neki stari-

ji zbog svojih godina već moraju izlaziti iz uporabe, oni ne mogu tako jednostavno širiti nova tržišta. Ali, mi jesmo odradili dosta sastanaka u ovih godinu dana, i službenih, i neslužbenih komunikacija, radimo na tome, često smo u kontaktu s njima, gledamo koja bi to bila destinacija u SAD-u, to nam je jedan od glavnih ciljeva, da uz New York koji će ostati, imamo još jednu destinaciju.

Koje bi to bile destinacije s kojima će Dubrovnik ostati povezan i van sezone?

Osim Ryanaira s tri linije, London, Beč i Bruxelles, imat ćemo tijekom cijele zime povezanost s Varšavom (LOT), Easy Jet će nas kroz studeni i ožujak povezivati s Manchesterom i Londonom. Turskih Airlines ostaje s Istanbulom. Jako lijepa vijest je da smo dogovorili i Barcelonu s Vuelingom tijekom ove zime. Također imamo i Madrid s Iberijom koji će letjeti tijekom studenog i opet počinju mjesec dana ranije od ljetnog reda letenja, dakle odmah početkom ožujka. Ostajemo povezani s Dublinom tijekom studenog i ožujka s Air Lingusom. Naravno, ostaje i povezanost s Frankfurtom s Croatiom Airlines.

Sezona će očito biti znatno dulja, bit će nešto gostiju i zimi, ali to sad treba popratiti i ponuda. Bez sinergije nećemo uspjeti, ni mi, ni oni. Ako ponuda ne prati, sve ovo gubi smisao što se tiče dovođenja putnika i prometa u Dubrovnik. Suradnja s Gradom, prvenstveno s gradonačelnikom, ali i s Turističkom zajednicom grada je ključna, upoznat sam da Grad radi na pripremi poticajnih mjera za ugostitelje, to je ono što trebamo. Koliko sam shvatio, uskoro će biti prezentirane konkretnije mjere koje će potaknuti taj sektor da nas poprati u svemu ovome što radimo.

Možemo se dotaknuti investicija u Zračnoj luci, kakvi su planovi? Spominje se novi terminal, potrebe su povećane.  Potrebe su nam velike s obzirom na ono što planiramo s brojem putnika. Jedna od situacija koja nam se dogodila je taj nesretni Brexit. Naime, glavni terminal zračne luke je podijeljen na Schengen i non-Schengen dio, i sad imamo situaciju da nam je non-Schengen dio terminala mali jer se u putnike iz trećih zemlja računaju i putnici iz UK-a. Dodatno, postoji velika vjerojatnost da će u budućnosti veći promet ići u korist država iz non-schengenskog područja. Dakle, taj non-Schengen dio terminala nam je dosta mali i uz ove planove koje imamo s brojem putnika i operacija to jednostavno neće zadovoljiti naše potrebe. Nismo htjeli nikakve odluke donositi na brzinu, nego smo odlučili napraviti novi Masterplan koji bi nam dosta toga trebao definirati. To radi tvrtka AMD Sigma koja je taj posao do-

bila na javnom natječaju, a radi se o tvrtki u vlasništvu zračne luke u Münchenu. Ta zračna luka je jedna od vjerojatno najboljih organiziranih i dizajniranih zračnih luka u Europi po mom mišljenju, tako da sam siguran što će se pojedine najbolje prakse i ideje preslikati i kod nas.

Sredstva bi ovoga puta bila vlastita. Što se tiče europskih fondova, tu više neće biti prostora, Europska unija se već odavno odmiče od koncepta financiranja zračnih luka. Srećom, imamo nešto sredstava da ipak možemo planirati tu vrstu investicijskog ciklusa. Vidjet ćemo što će Masterplan iznjedriti, što će nam kazati, gdje su nam ti najbolji prostori za širenje. Mislim kako je to jedan dio zapadnog dijela, u prostoru gdje je stara zgrada A tu vidimo dosta potencijala. Dobro bi nam došao jedan efikasan terminal koji bi mogao raditi cijelu godinu i koji bi mogao biti za putnike iz non-Schengen zemalja ili obratno, ili kako nam već bude odgovaralo. Tako bi postojala mogućnost da u ovom drugom dijelu godine trenutno glavni terminal ipak stavimo u nekakav hladni pogon, a da koristi mo ovaj u kojega bismo mogli implemen tirati sve nove zelene i održive tehnologi je i koji nam ne bi bio skup za održavanje. Sad su nam troškovi održavanja terminala tijekom zime dosta veliki, to je ogroman su stav. Ali, kao što sam naveo, razmišljamo o svim tehnologijama koje će doprinijeti po dizanju segmenta održivosti općenito. Ta ko smo pripremili projektni plan vezano uz instalaciju solarnih panela po cijelom po dručju Zračne luke, to je nešto što nas oče kuje u narednih godinu ili dvije dana. Tako đer, jako se veselim što ćemo uskoro ima ti moderni računalni sustav za procesui ranje i obradu putnika ( puno olakšati sve poslovne procese za pri hvat i otpremu putnika. Između ostalog, na vedena platforma će omogućiti korištenje aplikacije koje će značajno doprinijeti po boljšanju iskustva korisnika pri korištenju usluga naše zračne luke. Moram reći kako smo imali dosta negodovanja putnika oko toga, posebice u dijelu otežanog i pomalo zastarjelog sustava online check in-a, tako da je to jedan od najvažnijih projekata ko je vodimo i uskoro ćemo objaviti javni na tječaj za nabavu tog sustava. To je slikovito rečeno “upravljačko srce” zračne luke i taj proces neće biti nimalo jednostavan, me đutim sasvim smo predani da to napravimo.  Što je s generalnom avijacijom? I taj se gment poslovanja je u porastu. To su go sti visoke platežne moći, kako izlazite na kraj s njima, imaju li neke posebne prohtjeve?

To su gosti više platežne moći, među nji ma ima i tih takozvanih ‘celebritija’. Dola ze i odlaze ‘’tiho’’ jer uglavnom oni to ta

Dubrovački dnevniK petak, 2. kolovoza 2024.

ko vole. Dobro je da imamo zasebni terminal poslovnog zrakoplovstva, to nam daje na jednoj prepoznatljivosti i ekskluzivnosti, toga će biti i toga će biti sve više tako da smo zadovoljni s ukupnim poslovanjem tog segmenta.

Do sada ste svečano dočekivali milijuntog i dvomilijuntog putnika, a ove godine bi to trebao po prvi put biti i tromilijunti putnik ili putnica. Kad bi to trebalo biti?  Do 23. srpnja Zračna luka Ruđer Bošković zabilježila je više od milijun i 500 tisuća putnika. Ove godine smo dosta ranije došli do milijun putnika i tako ćemo dosta ranije doći do dva milijuna putnika, a nadamo se i nakon toga do tog povijesnog rezultata tj. tromilijuntog putnika, vjerojatno krajem listopada ove godine.

Moramo se dotaknuti i teških tema, problema koje ste naslijedili, a to su svakako penali i europska sredstva bez kojih ostaje Zračna luka zbog javnih nabava koje nisu dobro provedene. Koliko je toga bilo? Što se tu točno događa, čuje-

nabave koji su bili penalizirani. Od 11 postupaka nabave za projekt “Razvoj Zračne luke Dubrovnik” na 10 postupaka su nam propisane korekcije, četiri korekcije od 25 posto, četiri korekcije od 10 i dvije korekcije od pet posto. U konačnici, približno 20 milijuna eura. Navedenom računicom su obuhvaćene situacije gdje smo morali vratiti dio sredstava, situacije gdje nismo dobili sredstva od EU nego smo morali uložiti vlastita sredstva.

Tadašnji direktor Roko Tolić, sada direktor Aerodroma Crne Gore, kao i njegov prethodnik Tonči Peović, baš su se ovih dana pohvalili na društvenim mrežama kako su bili u Dublinu u pregovorima s Ryanairom.

Nisam to vidio na društvenim mrežama, ne znam, želim samo naglasiti da me veseli činjenica što smo mi prva zračna luka u okruženju koja je uspješno dogovorila baznu suradnju s Ryanairom na način da smo nešto značajno dobili i zauzvrat, tj. dobili smo stabilnu zimsku povezanost, što nam je i bilo najvažnije. Ukoliko su ko-

mjene flote i svega što ih očekuje. S te mi je strane sasvim razumljivo, to uopće nije jednostavan posao i uvijek postoje određeni poremećaji koji se događaju zbog svih tih operativnih ciklusa koje oni u ovom trenutku vode, i zato ne mogu biti negativan. Mi smo s njima dogovorili za sljedeću godinu Frankfurt, tri puta tjedno, to nastavljamo. Jasno su nam objasnili kako nam oni u ovom trenutku više od ovoga ne mogu ponuditi s obzirom na ograničenja flote. Imamo čvrsto obećanje kako će se taj odnos u narednim godinama poboljšati, zapravo čim završe sve aktivnosti oko spomenute tranzicije. Znam kako je uvijek bilo tih komentara oko cijene karata. S obzirom na to da oni odvijaju promet prema Dubrovniku i drugim destinacijama u Hrvatskoj u okviru ‘’PSO - Public Service Obligation’’ koncepta, to bi trebalo dobro analizirati i vidjeti koliko tu ima prostora, koliko je to zaista adekvatna cijena. Dakle, mi jesmo malo odsječeni od suradnje s njima zbog te tranzicije u koju su oni krenuli i koja je još u tijeku. Nama je zapravo Ryanair dobro došao u smislu cjelogodišnje povezanosti, što je nama najbitnije, ne samo nama kao Zračnoj luci, nego i stanovnicima ovoga kraja.

Možemo završiti razgovor u revijalnom tonu. Kako uopće s vaše pozicije organizirate slobodno vrijeme ovako u srcu sezone, hoćete li na godišnji? Možda imate neku poruku svojim zaposlenicima ovom prilikom?

Planiram uzeti nešto malo godišnjeg odmora u posljednjem tjednu kolovoza, ali zapravo ću se truditi što više da ovaj dio sezone odradimo najbolje što možemo. Vidim i naše zaposlenike, posebno one u operativi, zaista im nije lako. Želim svim zaposlenicima, a posebno onima u operativi, uputiti veliku zahvalu na ogromnom trudu i radu koji svaki dan pokazuju u vrlo zahtjevnim i izazovnim situacijama koje imamo ove sezone. Osjećam da trebam biti tu i trudit ću se da budem što više, barem dok je ovaj glavni dio sezone toliko aktivan. Svakodnevno ima nekoliko operativnih stvari gdje treba donositi brze odluke i naravno sa svoje strane želim doprinijeti koliko mogu. Jasno mi je kako sam ovdje ja najodgovorniji za sve poslovne odluke. Naravno, uvijek se savjetujem sa svojim suradnicima, zatim na temelju svih dobivenih inputa sam procijenim i donosim konačne odluke - tako je i najbolje s obzirom na to da je sve u domeni isključivo moje odgovornosti. Ja tu odgovornost, naravno, preuzimam, ne želim je prebacivati ni na koga ispod sebe, hijerarhija je takva da je uvijek jedan glavni i odgovorni direktor društva. U tom smislu, smatram da mi je mjesto biti tu kad je najteže i najizazovnije, kad se događa najveći dio prometa u sezoni.

Uzgoj smokava na otok Jakljanu na zemljištu u vlasništvu župe sv. Stjepana

Poduzetnicu terete za

milijunsku prijevaru

, ali i

dalje je na snazi njen ugovor

s Dubrovačkom biskupijom

Župa svetog Stjepana uz suglasnost Dubrovačke biskupije sklopila je s tvrtkom G.R.M

d.o.o. 2015. godine Ugovor o zakupu nekretnina na 30 godina, sve tamo do 2044. s mogućnošću daljnjeg produljenja. G.R.M. je firma u vlasništvu Vanje Gnjidić koju Ured europskog javnog tužitelji sumnjiči za milijunsku prijevaru

Ured europskog javnog tužitelja ( EPPO) početkom ovog mjeseca proširio je istragu protiv riječke poduzetnice Vanje Gnjidić koja je u listopadu prošle godine bila osumnjičena zbog malverzacija s potporama za uzgoj smokava na području otoka Jakljana teškim oko 2 milijuna eura. EPPO je sada dodatno sumnjiči za izvlačenje oko 59 tisuće eura o čemu su javnost obavijestili na svojim web stranicama. “Ured europskog javnog tužitelja ( EPPO) u Zagrebu donio je odluku o proširenju istrage protiv četiri okrivljenika i jednog trgovačkog društva zbog subvencijske prijevare i pranja novca, i to zbog sumnje u još jednu subvencijsku prijevaru koju su počinili jedna od okrivljenih osoba i još jedno trgovačko društvo.

U listopadu 2023. godine, EPPO u Zagrebu pokrenuo je istragu u vezi s dodjelom bespovratnih sredstava Europske unije za poljoprivredu u sklopu natječaja „Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva“ ukupne vrijednosti 2,5 milijuna eura.

Natječaj je bio sufinanciran sredstvima Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj ( EPFRR) po stopi od 85% te Državnog proračuna Republike Hrvatske po stopi od 15%.

Smatra se da je jedna od okrivljenih osoba, u razdoblju od veljače 2015. do listopada 2023.,

bila u dogovoru s preostale tri osobe, s ciljem da prijevarom dođe do bespovratnih sredstava Europske unije za poljoprivredu.

NA JAKLJANU VIŠE OD 300 TISUĆA KVADRATA

Tijekom istrage otkriveno da je ta ista okrivljena osoba počinila još jednu subvencijsku prijevaru, i to podnošenjem lažne prijave za izravna plaćanja kroz Integrirani administrativni kontrolni sustav ( IAKS) za mjere ruralnog razvoja, financirane iz EPFRR -a, u ime drugog trgovačkog društva. Obzirom da je posjed poljoprivrednog zemljišta bio jedan od glavnih kriterija prihvatljivosti prijave, postoji sumnja da je, prije podnošenja prijave okrivljena osoba stvorila privid da ispunjava konkretan kriterij prihvatljivosti na način da je prijevarnim radnjama stekla zakup poljoprivrednog zemljišta velike površine u državnom vlasništvu. Nakon toga, u razdoblju između svibnja 2019. i srpnja 2021. godine, ta je okrivljena osoba podnijela Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju tri zahtjeva za plaćanje, koji su sadržavali neistinite podatke. Agencija je na temelju prva dva zahtjeva isplatila 58.885,91 eura, dok je u trećem zahtjevu utvrdila nepravilnosti, zbog čega ni -

Piše Maro Marušić foto Lucija Komaić

Kako je uopće Vanja Gnjidić, inače iz Rijeke, među ostalim parcelama koje je zakupila, došla i do zemljišta na nenaseljenom otoku Jakljanu gdje je trebala saditi smokve? Spomenuto zemljište nalazi se u najatraktivnijoj uvali Jakljana gdje se često sidre skupocjene jahte. Prostire se na više od 300 tisuća metara kvadratnih, a u vlasništvu je župe svetog Stjepana, koje je naravno pod ingerencijom

Dubrovačke biskupije

je došlo do još jedne isplate u iznosu od 6.839,33 eura. Zbog toga je EPFRR pretrpio gubitak od 58.885,91 eura.

U daljnjem tijeku istrage provest će se potrebne istražne radnje kako bi se utvrdile sve okolnosti navodnih kaznenih djela“, naveli su u priopćenju.

Kako je uopće Vanja Gnjidić, inače iz Rijeke, među ostalim parcelama koje je zakupila, došla i do zemljišta na nenaseljenom otoku Jakljanu gdje je trebala saditi smokve? Spomenuto zemljište nalazi se u najatraktivnijoj uvali Jakljana gdje se često sidre skupocjene jahte. Prostire se na više od 300 tisuća metara kvadratnih, a u vlasništvu je župe svetog Stjepana, koje je naravno pod ingerencijom Dubrovačke biskupije. Župa svetog Stjepana uz suglasnost Dubrovačke biskupije sklopila je s tvrtkom G.R.M d.o.o. 2015. godine Ugovor o zakupu nekretnina na 30 godina, sve tamo do 2044. s mogućnošću daljnjeg produljenja. G.R.M . je firma u vlasništvu Vanje Gnjidić.

Pitali smo Dubrovačku biskupiju zašto su zemljište u zakup dali baš Gnjidić, odnosno jesu li raspisali natječaj, koliko se zainteresiranih javilo i koji su uopće bili kriteriji za davanje zemljišta u zakup, ali tek su djelomič -

no odgovorili na naš upit. Naime, nisu rekli jesu li raspisali natječaj i koliko se zainteresiranih javilo.

BLISKA CRKVENIM KRUGOVIMA

-Tvrtka je odabrana zbog predstavljenog plana pretežitog uzgoja smokava i dugoročne vizije održivog razvoja autohtone poljoprivrede na tom području – kazali su nam iz Dubrovačke biskupije.

Vanja Gnjidić bliska je crkvenim krugovima, a svojevremeno je o njoj pisao Glas koncila u tekstu o župi sv. Josipa u Ičićima.  -U život župe uključena je i Vanja Gnjidić sudjelovanjem na misama, čitanjem i pjevanjem, kao i u radu pastoralnoga vijeća. »Mi smo mala župa i okupljanja su uvijek intimna. Ponekad se misa slavi na otvorenom, uz cvrkut ptica dok naš pater propovijeda. Imamo divnoga patera i jako ga svi volimo, a osobito moj sin Petar koji redovito osvaja nagrade za ministranta mjeseca, iako je jedini ministrant u župi«, uz smijeh govori Vanja Gnjidić, čija se obitelj bavi poljoprivredom, a budući da su im nasadi u okolici Dubrovnika, žive na relaciji Slano – Ičići – pisao je u ožujku 2021. godine Glas koncila.

Sada nakon svih ovih istraga postavlja se pi -

„Navedeni ugovor je još uvijek na snazi i zakupnik je uredno izvršavao sve preuzete obveze. Trenutačno nemamo dovoljno informacija kako bismo vam mogli odgovoriti kako će se situacija razvijati i što će u budućnosti biti s navedenim Ugovorom i nasadima smokava“, kazali su nam iz Dubrovačke biskupije.

tanje što će biti s posađenim smokvama na Jakljanu, hoće li crkveni krugovi raskinuti ugovor s Gnjidić, plaća li ona redovito najam? -Navedeni ugovor je još uvijek na snazi i zakupnik je uredno izvršavao sve preuzete obveze. Trenutačno nemamo dovoljno informacija kako bismo vam mogli odgovoriti kako će se situacija razvijati i što će u budućnosti biti s navedenim Ugovorom i nasadima smokava – kazali su nam iz Dubrovačke biskupije.

Osim na Jakljanu i Šipanu, Gnjidić je smokve trebala saditi i u Općini Dubrovačko primorje. Pitali smo načelnika Nikolu Knežića što se s tim dogodilo.

-Općina s tom pričom nema nikakve veze. Riječ je o državnom zemljištu koje je dano u zakup i koliko je meni poznato smokve koje su tamo posađene su uvenule i sada to zemljište stoji zapušteno – rekao nam je Knežić.

PITANJE KANALIZACIJE NA ŠIPANU

Zanimljivo kako je Gnjidić u listopadu prošle godine prozvala gradska vijećnica Olga Muratti da zbog njenih eko smokava kanalizacija nije stigla u Šipansku luku.

-Ona je kupila u Priježbi parcelu koja ide odozdo cijelim brdom. Projekt kanalizacije je podrazumijevao da preko dijela te čestice prijeđu cijevi za kanalizaciju koje bi išle dalje u more jer je to čestica točno uz more. To je podrazumijevalo da se to prokopa, da se stave te cijevi. Projekt smo dovršili, još je bio pokojni Ljubo Medaković, ali trebala je njezina suglasnost jer je u međuvremenu kupila tu zemlju. Ma to je brdo, dan danas je br-

do, nema tu nikakve smokve - objašnjavala je Muratti i naglašavala:

-Nikša Raspopović, Ljubo Medaković i ja smo je jedno ljeto zazvali u Vodovod i Ljubo je rekao - molim vas, dajte nam tu suglasnost, mi ćemo vam platiti koliko god jer je Vodovod imao mogućnost riješiti Šipansku luku jer je bio gotov projekt, a davala su se sredstva, ne znam sad točno iz kojih fondova, upravo za takve male otoke. Njima se uklopio Šipan, pravi primjer. Međutim, ona nije to dopustila. Rekla je da će pročistač, koji bi bio tamo na stijenama, zagaditi njezine eko-smokve. Kao da tamo mogu biti eko-smokve, to je čista stijena što nam je trebalo. Na Jakljanu je već nešto napravila. Ali smo mi zbog njenih eko-smokava izgubili kanalizaciju – kazala je tada Muratti.

POSJET INSTITUTU ZA MORE I PRIOBALJE

More se zagrijava, stigle su nove vrste , a sve je manje stručnjaka koji mogu uočiti te drastične promjene

Sredinom srpnja temperatura mora je „probila plafon“, došavši na visokih 29,7 stupnjeva. U međuvremenu je bura ohladila površinu mora, no ostaje pitanje kakve promjene sa sobom nose visoke temperature

Kao jednu od prednosti života u Dubrovniku, većina će Dubrovčana istaknuti more i mogućnost kupanja u jednom od najljepših gradova na svijetu. No more ima svoje tajne i cijeli jedan oku skriven život koji se kroz godine mijenja. Detalji su teško dohvatljivi laiku, koji eventualno može primijetiti da je more „toplije nego inače“.

Po odgovore smo zato otišli u Institut za more i priobalje u Dubrovniku, koji baš ove godine slavi 75 godina rada. U tvrđavi svetog Ivana, gdje Institut posluje isprepleten s Akvarijem, dočekao nas je biolog Rade Garić. U obilasku nam pokazuje niz uređaja koji koriste kada izađu na teren, čija je cijena poprilična, ali vrijednost još veća – otkrivaju tajne mora koje bi nam inače bile neuhvatljive. Kao što je nedavno zabilježena rekordno visoka temperatura mora.

„Mi već nekoliko godina unazad imamo jako visoke površinske temperature mora, što je prvenstveno posljedica dužih perioda bez vjetra. U takvim uvjeti-

ma površinski sloj se može jako ugrijati. To je nešto što ljudi primijete kroz kupanje i svakodnevni život, ali čim zapuše bura, prevrne se sloj i dođe do naglog zahlađenja. To je nešto što se događa zbog trenutnih meteoroloških uvjeta“, objašnjava Garić.

No veći je problem konstantno zatopljenje koje se bilježi kroz godine.

„Imamo konstantno povećanje temperature mora u posljednjih 30 godina, što se najbolje vidi po povećanju temperature u dubokim slojevima. U sloju od 200 do 800 metara primjerice imamo u zadnjih 20 godina povećanje preko jednog stupnja. To je ustvari ono što više zabrinjava. Površinske temperature ne zabrinjavaju jer se radi o nedostatku vjetra, vodu ništa ne uznemiruje i jako se ugrije, a to se vrlo brzo opet promijeni“, dodaje Garić.

Rast temperature mora, poglavito u dubljim slojevima, utječe na bioraznolikost.

„Dugoročni trend povećavanja temperature dovodi do

Piše Ivana Smilović foto Goran Mratinović/dd

Istraživanja podrazumijevaju česte izlaske na teren

„Dugoročni trend povećavanja temperature dovodi do toga da imamo sve više vrsta koje prije nismo imali. Mi bilježimo planktonske organizme i dosad smo zabilježili preko 20 novih vrsta za Jadran, vrsta koje nikad prije nisu viđene u Jadranu. Budući da se jedino u našem Institutu radi želatinozni plankton u Hrvatskoj, a i šire, te vrste su bilježili uglavnom znanstvenici s Instituta i bez toga ne bismo ni znali da postoje promjene, baš konkretno što se tiče želatinoznog planktona”

toga da imamo sve više vrsta koje prije nismo imali. Mi bilježimo planktonske organizme i dosad smo zabilježili preko 20 novih vrsta za Jadran, vrsta koje nikad prije nisu viđene u Jadranu. Budući da se jedino u našem Institutu radi želatinozni plankton u Hrvatskoj, a i šire, te vrste su bilježili uglavnom znanstvenici s Instituta i bez toga ne bismo ni znali da postoje promjene, baš konkretno što se tiče želatinoznog planktona. Od preko 20 novih vrsta za Jadran, zabilježili smo i pet novih vrsta za znanost koje nitko nikad prije nije vidio. Četiri nove vrste želatinoznog planktona, te jednu novu vrstu jednostanične alge. Posebno je zabrinjavajuće to što smo donedavno nove vrste bilježili u malome broju, a sad kad ih prvi put zabilježimo, obično budu u nekoj većoj populaciji. Više ne dolaze pojedinačno, već u većem broju i često se etabliraju u Jadranu, ostaju tu, može ih se naći svake godine. Kolegica Batistić je zabilježila 2015. jednu meduzu za koju smo sigurni da je došla iz Crvenog mora i ona je otad svake zime prisutna na postaji Lokrum. Praktički je postala uobičajeni dio jadranske faune. To su te neke dugoročne promjene, do kojih dovodi zatopljenje mora, a posebno je problematično što se visoke temperature sve više spuštaju u dubinu“, priča Garić.

„TIME SE TREBA POZABAVITI CIJELI SVIJET“

Tako su njegovi kolege iz Instituta bilježili temperaturu od čak 20 stupnjeva sve do 90 metara dubine u studenom 2016., kao i 18 stupnjeva sve do 90 metara dubine u prosincu 2020. i studenom 2021. godine. „To je problem za organizme koji žive u dubini, pogotovo ove koji su sesilni, koji se ne mogu pomicati. Spužve, koralje i slične vrste organizama. Ribe se mogu povući u dubinu ako im je pretoplo, dok oni stoje na mjestu. To je ustvari pogubno za bentos, odnosno

živi svijet dna“, objašnjava Garić. Velike su to promjene, a postavlja se pitanje – treba li se brinuti? Za zabrinutost je možda čak i kasno. „To je naša realnost. Tu mi ne možemo puno učiniti jer je riječ o procesima koji se odvijaju na razini desetljeća. Time se treba pozabaviti cijeli svijet. Mi se jedino možemo pokušati prilagoditi promjenama i vidjeti kako ih učiniti što manje bolnim za ribarstvo, ekonomiju, kao i zaštitu prirode, ako tu išta možemo učiniti“, kaže Garić.

Nove vrste postale su nova realnost našeg mora, a svaka pridošlica na svoj način utječe na okruženje. „Što se tiče ovoga što mi proučavamo, vidjeli smo u mljetskim jezerima da je vrsta jednog žarnjaka istisnula jednu domaću vrstu koje je manje nego što je prije bilo. No to nije toliki problem u Južnom Jadranu, koliko u Sjevernom Jadranu, zato što je Južni Jadran more siromašno brojem jedinki, ali bogato brojem vrsta. U takvom okolišu obično ne može doći tek tako do istiskivanja lokalnih vrsta, na njih jedino mogu utjecati promjene temperature. Dok su Sjeverni Jadran i obalna područja osjetljiva, jer se obično radi o eutrofnim područjima, bogatim hranjivim tvarima, gdje ima i puno fitoplanktona, zooplanktona, ali mali broj vrsta. U takvim područjima neke agresivne vrste mogu prevladati, čak neke domaće vrste izgurati. Tako na Sjevernom Jadranu imamo skoro svake godine „bloom“ jednog invazivnog rebraša Mnemiopsis leidyi, koji je u 80-im godinama napravio problem u Crnom moru, pa je kolabiralo ribarstvo sitne plave ribe, jer se on hrani jajima i mlađi. Također imamo „bloomove“ jedne meduze imena Aurelia solida, za koju neki misle da je isto došla iz Crvenog mora, Indo-Pacifika, preko Sueza. Ona svake godine ima masovna pojavljivanja u Sjevernom Jadranu. Osim konstantnog povećanja temperature, na živi svijet u Jadranu utječu i

Biolog Rade Garić bio je naš vodič u Institutu

Zabilježena je temperatura mora od čak 20 stupnjeva sve do 90 metara dubine u studenom 2016., kao i 18 stupnjeva sve do 90 metara dubine u prosincu 2020. i studenom 2021. godine. „To je problem za organizme koji žive u dubini, pogotovo ove koji su sesilni, koji se ne mogu pomicati. Spužve, koralje i slične vrste organizama. Ribe se mogu povući u dubinu ako im je pretoplo, dok oni stoje na mjestu. To je ustvari pogubno za bentos, odnosno živi svijet dna“, objašnjava Garić.

ulazne struje. Fizičari iz Trsta, s kojima blisko surađujemo, su postavili teoriju da vrtlog u Jonskom moru na dekadalnoj razini mijenja svoj smjer i time utječe na svojstva Jadranskog mora. Kad se taj vrtlog okreće u smjeru kazaljke na satu, on povlači više vodu iz Zapadnog Mediterana koja je manjeg saliniteta i temperature, a kad se okreće obrnuto od kazaljke na satu, povlači vodu više temperature i saliniteta iz Istočnog Mediterana. Mi smo u Institutu pod vodstvom kolegice Batistić dokazali da promjene smjera vrtloga u Jadranskom moru ne utječu samo na temperaturu i slanost u Jadranu nego i na živi svijet, a posebno na donos stranih vrsta, kao i na brojnost vrsta koje su se već udomaćile u Jadranu. Kada u Jadran ulazi voda iz Zapadnog Mediterana s njome dolaze i vrste iz tog područja te su u Jadranu brojnije vrste koje preferiraju hladnije i manje slane uvjete, i obratno, kada u Jadran ulazi voda iz istočnog Mediterana ona donosi i vrste iz Istočnog Mediterana i Crvenog mora te se u Jadranu povećava brojnost vrste koje preferiraju toplije more. Tako da brojnost određenih vrsta raste ili pada, ovisi o smjeru kretanja tog vrtloga“, objašnjava Garić.

ZNANJA KOJA SE GUBE

Tako su znanstvenici uočili neke vrste koje vole toplije more rastu u brojnosti kad se vrtlog okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, a isto tako opadaju kad se okreće u smjeru kazaljke na satu. Do takvih zaključaka ne bi moglo doći bez stručnjaka, a zanimljivo je da u dubrovačkom Institutu rade jedni od rijetkih stručnjaka u Hrvatskoj, ali i svijetu, koji se bave zooplanktonom.

„Zooplankton u Hrvatskoj se istražuje samo u Splitskom institutu za oceanografiju i ribarstvo, gdje su dvije kolegice, kao i u nas u Institutu za more i priobalje, gdje je ukupno osam kolega. S tim da se taksonomija želatinastog planktona istražuje samo tu kod nas. Za neke skupine imamo i svjetske stručnjake, jer su se ta znanja s vremenom izgubila u ostatku svijeta. Ove godine slavimo 75 godina istraživanja i postojanja Instituta. Tu su se uvijek održavala taksonomska znanja, poznavanja vrsta. Planktonske organizme je teško prepoznavati jer su razlike među vrstama jako sitne, tako da je za to potrebna višegodišnja izobrazba. Ta znanja su se po svijetu izgubila jer u današnje vrijeme morate brzo objavljivati radove, a to je spora disciplina gdje vi morate dosta vremena posvetiti učenju tih vrsta“, kaže Garić. Tako su primjerice 80-ih godina znanstvenici s dubrovačkog Instituta odlazili u Italiju u Napulj u Institut Anton Dohrn, gdje su učili tamošnje znanstvenike prepoznavati vrste. Pokojni zaposlenik Instituta Jure Hure tamo je praktički obrazovao cijelu jednu generaciju znanstvenika. To se nije promijenilo ni u današnje vrijeme. Prije korone, dubrovački znanstvenici su trebali ići u Izrael i održati radionicu na tu temu. „To je jedna velika vrijednost za ovako mali grad, da imate praktički stručnjake na svjetskoj razini u tim skupinama, koji nigdje drugdje ne postoje. Recimo, ja sam urednik u Svjetskoj bazi morskih vrsta jedne skupine organizama koju možda još dvoje ljudi na svijetu uz mene radi. Često surađujemo s drugim kolegama iz svijeta, baš zato jer im treba određivati neke vrste s obzirom na to da nemaju znanja. Baš sad radimo na uzorku iz Norveške, oni su isto našli ne-

Unutar Tvrđave svetog Ivana nalaze se uređaji bez kojih istraživanja ne bi bila moguća

ku vrstu za koju ne znaju koja je, pa ćemo pokušati odrediti to za njih i dokučiti je li to nešto novo ili se radi o već postojećoj vrsti“, dodaje Garić. Vrijedna su to znanja koja polagano, ali sigurno nestaju.

„Dosta su već nestala u svijetu. Sad se više prelazi na genetiku, što i mi radimo na Institutu, pratimo svjetske trendove. Radi se na tome da se nedostatak taksonoma, ljudi koji se bave prepoznavanjem vrsta na morfološkoj razini – po izgledu, karakteristikama građe i slično, kompenzira korištenjem genetičkih metoda. Sad već postoji metoda da uzmete uzorak planktona, iz cijelog uzorka izolirate DNA svih vrsta i onda umnožite isti gen iz svih vrsta i pošaljete na sekvenciranje. Onda dobijete stotinu tisuća sekvenca i uz pomoć baze sekvenca, odredite kojim vrstama sekvence pripadaju i tako odredite sastav planktona. Mi to također radimo u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost. Nas je tu u Institutu 17-tak, znanstvenog i stručnog osoblja, koji se baš bave znanošću. Imamo dva projekta Hrvatske zaklade za znanost. Projekt DiVMAd se bavi vertikalnom migracijom planktona u otvorenim vodama Južnog Jadrana, a projekt SpaTeGen se bavi, kao što sam spomenuo, genetičkim istraživanjima planktona, određivanjem sastava planktona genetičkim metodama te detekcijom stranih vrsta također genetičkim metodama. Da biste uopće mogli genetički odrediti sastav planktona, morate imati bazu sa sekvencama planktonskih vrsta, znači treba netko tko poznaje vrste jednu po jednu vrstu sekvencirati i staviti sekvencu u bazu. Problem je što je sve manje stručnjaka za taj dio posla, tako da mi odrađujemo dio posla za želatinozni plankton. Dosta smo novih vrsta sekvencirali koje dosad nisu bile sekvencirane, nešto smo od tih podataka i objavili što omogućuje drugim znanstveni-

Rijetki i vrijedni stručnjaci koje Institut za more i priobalje sad broji lagano će odlaziti u mirovinu, a novih zapošljavanja, u ovakvim uvjetima, teško da će biti. Osipanje kadra može značiti odumiranje kvalitete koju dubrovački Institut ima, a najgori scenarij je zapravo samo gašenje Instituta

cima da preko sekvenca koje smo mi objavili detektiraju vrste. Postoji također kao Google za sekvence, tako da ako imate vrstu za koju niste sigurni koja je, možete je sekvencirati i usporediti njenu sekvencu s bazom i otkriti o kojoj vrsti se radi, ali samo ako ta sekvenca postoji u bazi“, objašnjava Garić. No dodaje da taj posao nije gotov i da postoji dosta vrsta koje uopće nisu sekvencirane, a i da je problem što ta metoda ne djeluje jednako uspješno za sve vrste. Idealno bi bilo, kaže, kombinirati mikroskopiju s genetikom. Međutim, sve je manje i manje stručnjaka. „Već je pala knjiga na dva slova. Baš što se tiče jedne skupine kojom se bavim, uz mene se u svijetu time bavi još jedan čovjek koji je sad pred mirovinom i to je to. Dobivam dosta uputa za suradnju, sad me baš kolega iz Japana kontaktirao da mu odredim vrstu na kojoj su radili genetiku, ali ne znaju joj ime. Dobra stvar u tome je upravo što dobivate dosta suradnji koje vam dolaze, ne morate aktivno tražiti, već ljudi dolaze vama“, zaključuje Garić.

NEMOGUĆNOST NOVIH ZAPOŠLJAVANJA?

Inače, dubrovački Institut kroz godine se, poput mora, također mijenjao. Tako je, nakon što je godinama bio dio Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, 1. siječnja 2006. godine postao sastavnicom tada novoosnovanog Sveučilišta u Dubrovniku, unutar kojeg i danas djeluje. No, donošenjem Zakona o visokom obrazovanju i znanosti 2022. godine, došlo je do promjena koje su uvelike utjecale na Institut, što se sve češće može čuti u javnom u prostoru, jer nisu jedini kojima se to dogodilo.

Naime, do donošenja novog zakona, na sveučilištima su postojala znanstveno-nastavna i znanstvena radna mjesta, dok su novim zakonom znanstvena znanja ukinuta. Najveći je to problem kod novih zapošljavanja, s obzirom na to da je moguće zapošljavanje samo u znanstveno-nastavna zanimanja, koja nužno moraju – održavati nastavu. Međutim, za to su potrebni studenti, točnije netko kome bi ti ljudi i predavali. Pitali smo Sveučilište u Dubrovniku kakav je interes studenata kao i jesu li svjesni mogućeg problema za Institut.

„Na Odjelu za primijenjenu ekologiju trenutno studira 16 studenata od kojih njih sedam iz inozemstva. Ri-

ječ je o specifičnim studijima koji zahtijevaju znatan opseg individualnog rada te su stoga i zamišljeni kao studiji sa nešto nižim upisnim kvotama od nekih drugih studija Sveučilišta. Na ljetnom upisnom roku, nažalost, nije bilo upisanih na prijediplomski studij. Dijelom su tome doprinijeli i lošiji rezultati državne mature nego prethodnih godina, ali nadamo se da će se situacija poboljšati na jesenskom upisnom roku nakon drugog kruga državne mature. Od ovog studija u narednom razdoblju imamo velika očekivanja budući je Sveučilište od ove godine dio inicijative Europskih sveučilišta kroz alijansu European university of islands, ports and coastal territories“, stoji u odgovoru Sveučilišta u Dubrovniku. Objasnili su da je alijans usmjerena na očuvanje mora i promicanje održive i otporne plave ekonomije, s posebnim naglaskom na otoke i luke i tu je uloga Odjela za ekologiju ključna.  “Uprava Sveučilišta je, imajući u vidu utjecaj te odredbe na radna mjesta u Institutu za more i priobalje, u prethodnom razdoblju vodila pregovore s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih, na temelju kojih je omogućeno postojećim zaposlenicima na znanstvenim radnim mjestima napredovanje na viša radna mjesta ili reizbor na postojeća radna mjesta čime je ispunjen temeljni preduvjet za nastavak opstojnosti Instituta. Nažalost, dok je navedena zakonska odredba na snazi, nisu moguća nova zapošljavanja na znanstvena mjesta na Sveučilištu, ali Sveučilište aktivno radi na iznalaženju rješenja kojim će se osigurati preduvjeti za dugoročni razvoj Instituta kao sastavnice sveučilišta”, kazali su o problemu s kojim se Institut suočava.

Rijetki i vrijedni stručnjaci koje Institut za more i priobalje sad broji lagano će odlaziti u mirovinu, a novih zapošljavanja, u ovakvim uvjetima, teško da će biti. Osipanje kadra može značiti odumiranje kvalitete koju dubrovački Institut ima, a najgori scenarij je zapravo samo gašenje Instituta.

Postoji li mogućnost izmjene Zakona o visokom obrazovanju i znanosti, jesu li upoznati s problemom i imaju li na umu rješenje pitali smo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, no odgovor do zaključenja ovog broja nismo dobili.

Ravnateljica Instituta je Mirna Batistić

Garić često pomaže u radu međunarodnim znanstvenicima

VJEVERICA O POČECIMA DISKO SCENE U GRADU

NOĆNI ŽIVOT 70-IH Legendarni

Tezej, striptiz u Labirinta, matineje u Aquariusa…

Ovako su se zabavljali naši roditelji, none i djedovi!

Gordan Prišlić Vjeverica prvi je dubrovački DJ i vjerojatno najbolji svjedok vremena u kojem se rađala disko scena u Dubrovniku. Zabave je bilo na svakom koraku, zabavljalo se u prvim klubovima, na taracama hotela, u betulama, na ulicama… O tome, ali i o prvom dubrovačkom dočeku, utakmicama Juga i GOŠK-a, kasnije i o kultnim emisijama ‘Val na valu’ i ‘Vis a vis’, govori nam Vjeverica – Aca!

Kad bi se na istom mjestu našle tri ili četiri različite generacije i kad bi počele govoriti o tome kad se najbolje živjelo, svi bi imali svoje argumente. Svako vrijeme nosi svoje posebnosti, prednosti i nedostatke. No, kad bi se govorilo o zabavi i druženjima, svi argumenti bi pali pred generacijom koja je odrastala i zabavljala se tijekom 70-ih i 80-ih godina.

Nisu oni imali puno, ali imali su sve. Krov nad glavom, hranu, robu i koji dinar u špagu. Nisu previše putovali, nisu kupovali skupe markirane burse, nisu im bili poznati pretjerani luksuzi kojima se danas volimo hvaliti na Instagramu, ali imali su onu ‘nepodnošljivu lakoću postojanja’. Imali su zabave, imali su pjesmu, imali su svoje betule, svoje društvo, duboka prijateljstva, ekipu, veselje i škerce. Znači, imali su ono što je prava, istinska zabava i prava, istinska sreća. Ono što se danas, u pretjeranoj trci za soldima, u digitalizaciji, informatizaciji, internetizaciji, brzom životnom tempu, ali sveopćoj dostupnosti svega nekako sve više gubi.

O tom ‘zlatnom dobu zabave’, o 70-ima i 80-ima u Dubrovniku, govori Gordan Prišlić Vjeverica, vjerojatno najbolji svjedok tog vremena. Legendarni Vjeverica bio je prvi dubrovački DJ. Svjedočio je početku disko scene u gradu, zabavljao u kultnim dubrovačkim klubovima kojih se starije generacije s nostalgijom i danas sjećaju, na izrazito posjećenim Jugovim i GOŠK-ovim utakmicama, zabavama… Bio je dio ekipe koja je organizirala prvi doček na Stradunu i koja je karnevo ‘izvela’ na ulice, a svi se sjećamo njegovog angažmana u legendarnim emisijama na Radio

Dubrovniku – ‘Vis a vis’, a kasnije i ‘Val na valu’, sa Slobodanom Nanom Vlašićem. Pokazuje nam gramofon, brojne ploče, naljepnice, karte i svojom nas pričom i enciklopedijskim znanjem vodi u jedno ljepše i bezbrižnije vrijeme.

KAKO JE GORDAN POSTAO VJEVERICA?

O tom vremenu govori s posebnom nostalgijom, ali i veseljem. Vjeverica gestikulira, ustaje, pokazuje i dočarava kako je izgledalo vrijeme kad se u Dubrovniku najbolje zabavljalo. I prije nego nam krene govoriti storije o klubovima, betulama, zabavama i škercima, prekidamo ga kako bismo riješili veliku nedoumicu.

Kako je Gordan postao Vjeverica? Odlazi Vjeverica do police i donosi nam figuricu te simpatične životinjice.

„Ovo je ta vjeverica iz ’68. godine. U to vrijeme je bilo moderno da DJ ima nadimak. U Zagrebu je bio jedan Tratinčica, u Beogradu neki Kerva… Morao sam nešto smisliti“, prisjeća se Vjeverica.

Kako se najbolje priče događaju spontano i jednostavno, tako se dogodilo i s ovom. U jednoj šetnji Stradunom u izlogu je ugledao figuricu vjeverice koju je kupio i ona je otad bila njegov ‘kolega’ na radnom mjestu.

„Stavio sam je na gramofon pa je svaku večer DJ-irala samnom. Došli bi gosti i rekli bi – ajde nam pusti Black Sabbath ili Creedence. Ali ja nisam ispunjao želje. Onda bi se obratili vjeverici i rekli – Vjeverico, reci DJ-u da pusti Sabbath! I onda sam pomislio – Vjeverica bi moglo biti dobro ime“, govori nam legendarni Vjeverica o tome kako je nastalo njegovo ‘umjetničko ime’.

Piše Ivona Butjer Mratinović

foto GORAN MRATINOVIĆ, GORDAN PRIŠLIĆ VJEVERICA PRIVATNA ARHIVA

IMALI

SMO DISKO, A NISMO NI ZNALI

DA JE TO DISKO!

Disko scena u Dubrovniku tad je tek bila u povojima, a njeni počeci ujedno su bili i počeci DJ karijere Vjeverice. Razvijali su se nekako zajedno i u sličnom smjeru. Diska nije bilo bez Vjeverice, a gotovo da ni Vjeverice tada nije bilo bez diska. Prvi angažman imao je u tadašnjem omladinskom klubu Pajo Čerović u ulici Cvijete Zuzorić u Gradu.

„Samo što to nije bio omladinski klub! Naime, mi smo tamo imali čajanke za mlade. Mladi bi došli popodne piti čaj i družiti se. Kupio sam gramofon i nekoliko ploča. Kad sam puštao muziku, ljudi bi plesali, dolazilo ih je sve više… A ja sam donosio sve više ploča“, prisjeća se Vjeverica.

U nekom je momentu pošao u vojsku, kako kaže, samo da bi dokazao da nije vojno sposoban, ali se otamo vratio – s pojačalom, a nabavio je i zvučnike. Sve je prebacio u omladinski dom.

„I kad su tu počeli dolaziti ljudi! Bilo ih je sve više, odlično je zaživjelo“, kaže nam Vjeverica. Omladinski klub postao je popularno mjesto gdje se mladost sastajala, gdje se plesalo i zabavljalo. Ustvari bio je to pravi pravcati disko klub! Samo što oni toga u početku uopće nisu bili svjesni.

„Pročitao sam nekakvu reportažu u Plavom vjesniku, spominjao se DJ Tratinčica u Zagrebu i riječ disko. Ispričao sam to svojima iz omladinskog kluba i rekao – čekaj, oni ovo zovu disko? A mi već dvije godine plešemo i puštamo muziku, imamo disko, a ni ne znamo da je to disko! Onda smo promijenili ime iz

omladinskog kluba u disko Pajo Čerović. Bio je to prvi dubrovački disko klub“, smije se Vjeverica prisjećajući se te sad već davne 1968. godine.

PRVA PLAĆA? TRI COCKTE!

No, nije sve išlo glatko. Disko je bio smješten na pjanu, a susjedi su se žalili na buku. Dolazili bi i govorili da će im pasti strop, upozorili bi, Vjeverica bi smanjio pa opet pojačao kad bi pošli. Rezultat je bio zatvaranje kluba na tri mjeseca, no onda je tadašnji Savez omladine donio odluku kako bi mladi ipak trebali imati mjesto gdje će se okupljati i zabavljati pa se nastavilo s radom. Vjeverica je tu nastavio puštati muziku i zarađivati svoju prvu plaću od DJ-iranja. A ona je bila – tri Cockte!

Osim što je ‘Pajo Čerović’ nastavio s radom, sljedeće, 1969. godine se počelo govoriti kako će s radom krenuti još jedan disko klub – Aquarius. U tom klubu, u ulici od Akvarija, bilo je sljedeće Vjeveričino mjesto na kojem je zabavljao publiku.

„Došla je ekipa iz Aquariusa koja mi je ponudila da im držim matineje, od 10 do podne, za mlade. Mladi tada nisu baš mogli sebi priuštiti noćne provode, to im je bilo skupo. I tako, radio sam matineje, i nastala je ludnica! Imali su bolji razglas i više ploča“, sjeća se Vjeverica.

Radio je tu Vjeverica do 1971. godine, a onda je s radom počeo ploveći disko klub Nelson. Bio je to zapravo bivši brod Mošćenice koji je dotegljen iz Makarske te je preuređen u disko klub koji se nalazio u Lapadu. Bio je to prvi ozbiljni angažman Gordana Prišlića kao

„Pročitao sam nekakvu reportažu u Plavom vjesniku, spominjao se DJ Tratinčica u Zagrebu i riječ disko. Ispričao sam to svojima iz omladinskog kluba i rekao – čekaj, oni ovo zovu disko? A mi već dvije godine plešemo i puštamo muziku, imamo disko, a ni ne znamo da je to disko! Onda smo promijenili ime iz omladinskog kluba u disko Pajo Čerović. Bio je to prvi dubrovački disko klub“

U Tezeju se od 22:00 do 23:00 sati puštala lagana glazba i dubrovački mladići su to dobro znali. Bili bi tu ako bi htjeli plesati s nekom djevojkom koja im se sviđa. S nekom iz Grada, a bome i strankinjom, jer tad se naveliko galebarilo. Bila je to idealna prilika za udvaranje, romantiku i ‘stiskavac’. A i djevojke su već u 23:00 sati trebale ići na onaj legendarni dubrovački tramvaj i put doma! Uostalom, do tih ura je tramvaj i vozio, pa je Vjeverica tome mudro prilagodio muziku.

DJ-a, a zabavljalo se do ranih jutarnjih sati.

„Tu su uglavnom dolazili glumci koji su nastupali na Igrama, iz Beograda, iz Zagreba, i bio je krcat. Ja bih ih zabavljao do 2:00 ili 3:00 ujutro, ali bi klub još radio, a ja sam morao ići na posao. Radio sam u Elektrojuga. Našao sam posao na porti kako bih mogao spavati tijekom smjene“, smije se Vjeverica. Nelson je bio cjenovno pristupačan i građanima, koji su rado dolazili, ali je dolazila i ‘krema’. Tako je to izgledalo ljeti, a zimi bi se doteglio u porat.

DJEVOJKE NISU PLAĆALE ULAZ, A MLADIĆI BI ČASTILI PIĆEM

Disko scena u Dubrovniku je uzimala sve više maha. Početak 70-ih značio je i vrijeme sjajne muzike i odličnih provoda. Krajem 1971. odnosno početkom 1972., grad je postao bogatiji za još jedan disko klub – Labirint koji se nalazio na mjestu današnjeg restorana 360. Logično, Vjeverica je i tu puštao muziku!

„Prišao mi je jedan stariji dundo koji je rekao kako bi njegov šef htio da dođem raditi kod njih, u Labirint bar, kako žele otvoriti disko klub, ali nemaju pojma kako to ide. Pitao me kolika mi je plaća, bila mi je neki iznos koji vjerojatno odgovara iznosu od 300 kuna. Pitao me – a bi li ti došao kod nas za 500? Moj šef ima 450!“, kroz smijeh nam govori Vjeverica. Dio svojih instrumenata i ploča je prebacio iz Nelsona u Labirint. Smatra kako mu je upravo to što je imao svoje instrumente pomoglo da se održi u poslu, naravno, uz talent i sluh. Uslijedilo je otvorenje kluba, no kako to sad već nije bio prvi klub, trebalo je nekako privući goste. Onda su došli na nekoliko ideja koje su i ‘upalile’.

„Bio je tu u zidinama jedan ‘separe’ gdje nije bilo puno svjetla. Tu bi se mladi ljubili i tu su pale mnoge ljubavi. Mnogi su i zaglavili! Uglavnom, stavili smo jedan reflektor da se vidi kako svako malo netko ulazi u Labirint. A ustvari smo zadužili 10 mladih da sat vremena stalno prolaze gore-dole. Dali smo im besplatno piće i ulaz. Gospar Ante je bio na vratima, ako bi netko pitao kako je unutra, govorio bi – odlično, puno sve! I tako se taj naš disko počeo puniti, bilo je sve više ljudi. A bila je i još jedna fora! Djevojkama se nije naplaćivao ulaz jer smo imali jednostavnu računicu – ako cura dođe, uvijek će je mladić častiti pićem“, govori nam Vjeverica.

petak, 2. kolovoza 2024.

no razbuktala. Zapravo, nastala je prava diskomanija. Svaki dubrovački hotel je imao živu muziku, no sve je više ljudi išlo u disko klubove. Ta je era, koja je počela sa 70-ima, potrajala sve do kraja 80-ih, što Vjeverica naziva zlatnim dobom diska. Biti DJ značilo je biti faca i oni su bili itekako popularni. Bila je umjetnost i umijeće uskladiti pjesme na gramofonima i ritam. Sve je išlo na sluh i na osjećaj. U današnje vrijeme svekolike dostupnosti svega i svačega, pa i muzike, gdje imamo priliku birati u pravom moru pjesama na različitim aplikacijama i platformama, je to teško zamisliti – no, u samim počecima disko scene, nije bilo baš lako nabaviti ploču. Kako kaže Vjeverica, uglavnom su se nabavljale preko pomoraca od kojih bi ih kupovali, kad bi došli u grad s navegavanja. Početkom 70-ih je Jugoton počeo izdavati ‘longplejke’ (dugosvirajuće gramofonske ploče) što je na ovim prostorima izazvalo pomamu.

STISKAVAC U ‘TEZEJA’ PA NA ĆIRENJE STRIPTIZETA U ‘LABIRINTA’

U toj diskomaniji, Dubrovčani se itekako sjećaju popularnog Tezeja gdje su tijekom 70-ih rado zalazili. Bio je jako popularan, cijene su bile pristupačne, dolazili su i domaći, i turisti. A dolazili su i hipici jer je hippie pokret tada bio jako popularan.

„Oni bi došli s ruksacima i poredali bi se na skalinima kao golubovi. Ostalo bi tek toliko mjesta da se može proći. Svaki bi imao naprtnjaču, uzeli bi Colu i pomalo. Tako se proširila priča da se u Tezeju konzumira droga, ali to nije bila istina“, govori nam Vjeverica. Dakle, droge nije bilo. Ničega lošeg nije bilo, samo mladost koja se okuplja i zabavlja. Govorilo se tada u Gradu – Đe ćemo se nać? Pa u Tezeja! Dubrovčani su obožavali Tezej.

Tako se zabavljalo u Aquariusu

Bilo je to doba u kojem se disko scena već poprilič-

Od 22:00 do 23:00 sati puštala se lagana glazba i dubrovački mladići su to dobro znali. Bili bi tu ako bi htjeli plesati s nekom djevojkom koja im se sviđa. S nekom iz Grada, a bome i strankinjom, jer tad se naveliko galebarilo. Bila je to idealna prilika za udvaranje, romantiku i ‘stiskavac’. A i djevojke su već u 23:00 sati trebale ići na onaj legendarni dubrovački tramvaj i put doma! Uostalom, do tih ura je tramvaj i vozio, pa je Vjeverica tome mudro prilagodio muziku. Zanimljivo je i to kako se u Tezej ulazilo iz Labirint bara. To znači da bi svi oni koji idu u Tezeja, mogli poviriti i u Labirint. Tamo je bila živa muzika, a oko pono-

U svojoj radionici

Zanimljivo je i to kako se u Tezej ulazilo iz Labirint bara. To znači da bi svi oni koji idu u Tezeja, mogli poviriti i u Labirint. Tamo je bila živa muzika, a oko ponoći i striptiz. Dakle, nakon romantike s djevojkama koje su im se sviđale, uslijedio bi i dašak erotike pri pogledu na razgolićene plesačice.

ći i striptiz. Dakle, nakon romantike s djevojkama koje su im se sviđale, uslijedio bi i dašak erotike pri pogledu na razgolićene plesačice.

„Onda bi se mulčići, kad bi bio striptiz, poredali i virili bi što se događa“, govori Vjeverica.

U Tezeja su dolazili i turisti, pa čak i američka mornarica.

„Imali su one kvalitetne, plave vindjake. Ostavili su ih u garderobi. Kad su izlazili iz Tezeja, nijednu nisu našli. Došla je i policija, tražili su, ali nisu našli ništa. Kad vidiš sutradan po Gradu – hoćeš li kupit američku vindjaku?“, smije se Vjeverica, a onda se prisjetio kako je baš u Tezeju prvi put čuo ‘repanje’ uživo.

„Puštao sam muziku, kad sam odjednom čuo nekoga kako mi govori – sex machine! Okrenem se na pultu, kad on visok preko dva metra, američki crnac. Odmah sam stavio longplejku sex machine! Tražio je mikrofon, brzo sam mu dao i to. Repao je, uzvikivao neke svoje parole, prvi put sam u životu vidio nekoga kako repa! Na kraju mi je ostavio 20 dolara“, sjeća se Vjeverica.

KRENULO BI SE U BETULI, ONDA U KLUB, PA NA TRUBADURE

Tezej je potrajao 10-ak godina i bio je omiljeno mjesto susreta Dubrovčana, no nije ih nedostajalo. Tu su bili i klubovi: Number One, Aquarius, disko u Excelsioru, Exodus na Babinom kuku, Amor na Srđu, pa i Žuta podmornica koja nije suviše zaživjela, Bakus, legendarna Zelena naranča…

A bilo je i puno žive muzike, uopće je glazbena dubrovačka scena bila jako živa. Kako kaže Vjeverica, iz Tezeja bi se išlo plesati u popularnog ‘Jadrana’, gdje su pjevali Trubaduri. Zanimljivo je bilo i otvorenje omladinskog cabareta u Revelinu koje je postalo svojevrsno okupljanje umjetničkog i zabavnog stvaranja. „To je bio pravi cabaret gdje su nastupali sastavi, a ja bih između nastupa puštao muziku. Tu su dolazili Trubaduri, Libertasi, Srebrne pruge, Zlatko Pejaković, Milo Hrnić… Gostovali bi glumci iz našeg Kazališta, Lero je stalno imao svoje predstave… To je bilo ne-

što nezaboravno, stalno se nešto događalo“, govori. Bio je to zabavni život o kojem mlađe generacije mogu samo sanjati i ne kaže se zaludu – naše majke i očevi, none i noni, zabavljali su se bolje od nas!

„Bilo je to jedno divno vrijeme koje je teško riječima opisati i gdje smo svi bili kao jedan. Dobro se znalo tko za kojim stolom sjedi, tko je s kojom djevojkom… Bilo je to i vrijeme velikih hitova. Bijelo Dugme, Elvis, Deep Purple, James Brown, The Moody Blues s ‘Nights in White Satin’… hitovi su samo stizali“, kaže Vjeverica. Betule su bile priča za sebe. Tamo se u izlasku prvo odlazilo na ‘zagrijavanje’ prije disko kluba. Znalo se tko gdje zalazi, tko se s kime druži i tko s kim izlazi.

„Betule su bile kao mala društva, male cjeline. A i Grad je sam po sebi bio mjesto susreta, gdje smo dolazili kako bismo se zabavili i družili. Ustvari, dovoljno je bilo samo doći u Grad, naslonit se na pižulić od izloga i čekati. Čekati kad će ona proći, ona koja vam se sviđa. Ili vašem prijatelju. Pa mu javljaš – prošla ti je, prošla ti je!“, govori Vjeverica koji je svjedočio ‘boomu’ disko scene u Dubrovniku. Po klubovima je aktivno nastupao do 1979. godine, a onda se prebacio na najrazličitije zabave i svadbe diljem Županije. Kako kaže, tad je bio ‘putujući DJ’.

NA UTAKMICAMA JUGA PET TISUĆA LJUDI

No, nije Vjeverica puštao muziku samo u disko klubovima, nego na svim mjestima gdje su se građani družili i okupljali, a nije ih manjkalo. Neka od njih su bile tada sjajno posjećene Jugove utakmice, kao i one GOŠK-ove.

„Na terene je trebalo nositi zvučnike, a nije to baš bio lak posao. Dakle, trebalo je skinuti zvučnike sa zida, ukrcati i gurati do lapadskog igrališta. Pomagao mi je jedan prijatelj. A nosili smo i gramofonske ploče“, kazao je.

A onda bi sa stadiona često znao ići i na bazen, kad bi igrao Jug. Nabavio je velike zvučnike koji i dan, danas stoje na Jugovom bazenu, preko 50 godina. Kako kaže, jedan takav ne može nositi jedna osoba, a teško ga nose i dvije. Na Jugovim utakmicama, Vje-

Omladinski cabaret u Revelinu Vjeverica na početku DJ karijere

Tezej je potrajao 10-ak godina i bio je omiljeno mjesto susreta Dubrovčana, no nije ih nedostajalo. Tu su bili i klubovi: Number One, Aquarius, disko u Excelsioru, Exodus na Babinom kuku, Amor na Srđu, pa i Žuta podmornica koja nije suviše zaživjela, Bakus, legendarna Zelena naranča… A bilo je i puno žive muzike, uopće je glazbena dubrovačka scena bila jako živa. Kako kaže Vjeverica, iz Tezeja bi se išlo plesati u popularnog ‘Jadrana’, gdje su pjevali Trubaduri. Zanimljivo je bilo i otvorenje omladinskog cabareta u Revelinu koje je postalo svojevrsno okupljanje umjetničkog i zabavnog stvaranja.

verica je parolama i muzikom zabavljao publiku i hrabrio vaterpoliste.

„Svaki put kad padne gol, trebalo je puštati Tre, tre, trese se! Jednom je bila jedna gusta utakmica, protiv Partizana ili tako nekoga… Uglavnom usred utakmice su naši pali. I što sad? Puštaj Tre, tre, trese se! Usred utakmice! Sudac se naljutio, zaustavio je utakmicu, počeo me tjerati. A ja kažem – ne znam što je ovo, samo je počelo svirati… Ali to je bilo dovoljno da se Jugaši saberu“, prisjeća se Vjeverica. Kako nam govori, utakmice Juga pratilo bi po pet tisuća ljudi!

EMISIJOM VIS A VIS PROTIV PORATNE

TUGE I DEPRESIJE

Vjeveričine su škerce i glazbeni izbor naši sugrađani rado pratili i na Radio Dubrovniku. Odavno je on tamo imao svoju top listu, a kasnije je osmijehe mamio u sad već kultnim emisijama, Vis a vis i Val na valu, koje je uređivao i vodio Slobodan Nano Vlašić. Emisija Vis a vis krenula je iza rata, a kako kaže Vjeverica, gospar Nano je imao ideju opuštenim i kreativnim formatom razvedriti ljude i podići im raspoloženje, u poratnom vremenu koje je, razumljivo, bilo depresivno i kad su ratne rane Grada bile jako svježe. Dubrovčani su bili pod dojmom ratnih razaranja, osobnih gubitaka i neizmjerne patnje Grada, a uz vedru i pozitivnu emisiju koja se emitirala petkom navečer, nakratko bi zaboravili na strahotu koja ih je zadesila.

„Nano me nazvao na telefon i ponudio mi da dođem na Radio. Odnosno, da se vratim na Radio, jer sam 70-ih tamo imao svoje glazbene top liste. Pristao sam, rekao sam da ću lupati lude, a da me on drži da ne bih što zajebao“, smije se Vjeverica. Sugrađani su se mogli javljati u emisiju i igrati različite igre, primjerice pogađati predmet koji su Nano i Vjeverica donijeli na radio. Pri tom su se svi odlično zabavljali, kako slušatelji, tako i oni na radiju. „Jednom smo se obukli u mesare i donijeli noževe, pa su ljudi morali pogađati što imamo u ruci. A sjećam se jedne anegdote, bila je nagradna igra pisaći pribor. I javio se neki slušatelj iz Trebinja, a to je bilo taman iza rata. I ja mu kažem – a ništa, ne treba vama pisaći pribor. A on je vikao – ma i mi ovdje u Trebinju slušamo vas!“, prepričava Vjeverica.

‘MAMA, PA ON NIJE VJEVERICA NEGO ČOVJEK!’ A legendarna emisija Val na valu donosila je izvještaje s dubrovačkih plaža i gostovanja važnih i zanimljivih gostiju. Posebno je interesantno bilo ‘baciti Vjevericu u more’, gdje su slušatelji zvali i na neviđeno navodili Prišlića kako bi ga bacili u more. A u more je skakao u robi!

„Ljudi bi zvali na radio i navodili me na neviđeno. Pet koraka naprijed, dva lijevo, sve dok ne bih upao u more. Nije to bilo tako jednostavno. Dobro, jednome jest bilo“, prisjeća se Vjeverica anegdota. Naime, dok su snimali emisiju na Banjama, jedan ga je slušatelj u svega nekoliko poteza ‘bacio u more’.

„Dva koraka naprijed, još dva naprijed i ja sam već bio u moru. Pa kako? A onda je slušatelj rekao da je na Pločama, da nas gleda s funjestre“, kaže Vjeverica. Emisija se slušala posvuda. U autu, doma, na taracama, u kafićima, a pratilo je najšire slušateljstvo – od onih najstarijih pa do najmlađih. Kad bi se Prišlić pojavio na plaži, djeca bi trčala za njim.

„Jednom mi je u Lapadu prišla jedna mama sa sinom i rekla – vidi sine, ovo ti je Vjeverica! A mali se rasplakao – mama, pa on je čovjek“, smije se Vjeverica. A na radiju je lijepo izgovaran slogan – nije čovjek, nije ptica, to je Vjeverica! I ono dobro poznato ‘Vjeverica Aca!’.

Sa snimanja kultne emisije ‘Val na valu’

Blago

Godinama su Nano i Vjeverica činili tandem zadužen za zabavu. Bili su nositelji pozitivne energije u vremenu koje nije bilo ispunjeno pozitivom. No, zbog tog terenskog rada u poratnom vremenu, glava im jest ‘bila u torbi’. U emisiju su im se javljali čak i branitelji, pa i sa Srđa, a oni su iscrpljenom društvu dizali moral. Zato je njihov doprinos Dubrovniku bio izniman. Vjeverica kaže kako su 90-ih čak ‘izvještavali s prve linije’

„Kasnije mi je jedan gospar napisao cijelu storiju o tome kako je to ‘ACA’ ustvari japanski uzvik pobjede. A ustvari sam to izmislio kao skraćenicu od Vjeverica“, kaže Prišlić.

A slušatelji se sasvim sigurno sjećaju i gospara koji je u emisiji Vis a vis uzviknuo – a što je meni vas milo slušat’!

„To je bilo na placi u Gružu. Idemo tako Nano i ja ko dva oriđinala, kad dolazi jedan stari dundo i uzvikne – a što je meni vas milo slušat! Točno nam se unio u mikrofon i kasnije smo tu rečenicu stalno puštali u emisiji. I javio se onda nakon toga i taj dundo u emisiju, rekao je – e, ja sam vam taj koji je izgovorio tu rečenicu, a biste li vi meni mogli štogod platit’? Radio Dubrovnik mu je poslao neki poklon na adresu“, kroz smijeh nam govori Vjeverica.

Godinama su Nano i Vjeverica činili tandem zadužen za zabavu. Bili su nositelji pozitivne energije u vremenu koje nije bilo ispunjeno pozitivom. No, zbog tog terenskog rada u poratnom vremenu, glava im jest ‘bila u torbi’. U emisiju su im se javljali čak i branitelji, pa i sa Srđa, a oni su iscrpljenom društvu dizali moral. Zato je njihov doprinos Dubrovniku bio izniman. Vjeverica kaže kako su 90-ih čak ‘izvještavali s prve linije’. „Imali smo emisiju uživo na Babinom kuku gdje smo razgovarali s braniteljima. Povukli smo crtu na putu i rekli da ‘izvještavamo s prve linije’. Bila je to dobra zafrkancija! Kad odjednom zovu iz policije, pitaju što radimo, tko nam je dozvolio ići na prvu crtu bojišnice… Branitelji su nam se javljali, govorili su da umiru od smijeha uz te emisije i jedva su čekali kad će one početi“, govori Vjeverica.

PRVI DOČEK NOVE GODINE NA STRADUNU: ‘GOVORILI SU NAM DA SMO LUĐACI’

Emisija ‘Val na valu’ stekla je kultni status u dubrovačkoj javnosti. Kasnije je, umjesto Vjeverice, s gosparom Nanom vodila Darija Mikulandra Žanetić. Nano bi u zafrkanciji znao reći kako je zvijer (Vjevericu) zamijenio ljepoticom (Darija).

No emisija je rezultirala jednim velikim događajem, a to je prvi doček Nove godine na Stradunu. Bio je to doček 1995. godine, a ideja nije naišla na odobravanje tadašnjih vlasti. Nije to bilo čudno, štoviše taj

pothvat donekle je bio i rizičan, no bio je uspješan i ušao je u povijest.

„Svi su rekli da smo ludi, da nismo normalni i da nam ne dozvoljavaju, da je još ratno stanje. Nano je iskoristio neka poznanstva, uvjeravao ih, bio je uporan i zahvaljujući tome smo nekako, jedva dobili dopuštenje“, kaže Vjeverica.

Na njihovoj strani nije bilo ni vrijeme. Kiša je padala većinu dana, ali je prestala u ključnom momentu.

„Na mini diskove smo snimili muziku jer nismo mogli nositi ploče. Dubravko Cota bi prošao pored nas i samo bi rekao – vi ste budale, luđaci, vi niste normalni.

A iz Igara su nam obećali dati razglas, ako kiša stane do pet popodne, bilo je dosta neizvjesno. Ali, kiša je dotad stala“, prisjeća se Vjeverica.

Emisiju su sa Straduna krenuli voditi u ranim večernjim satima. Nano i Vjeverica neumorno su animirali ekipu na Stradunu, ali i onu koja je doma slušala radio. Pozivalo ih se da dođu u Grad.

„Naš oriđino Tomo Šeparović bi došao s feralićem do nas. Pitao bih ga kakva je situacija, a on bi rekao –išćen čovjeka!“, smije se Vjeverica.

No, situacija se naposljetku zahuktala i na prvi doček Nove godine na Stradunu došlo je krcato ljudi! Bila je organizirana tombola, a glavna nagrada bio je automobil Polo. Sretni dobitnik izvučen je u ponoć.

„Totalno ludilo je krenulo nešto prije ponoći, a kako bi tko došao, mi bismo s njim razgovarali u emisiji. Došla je Nada Zanze s ekipom, oni su donijeli stolove, pečeni odojak i patate i slavili ispod Sponze“, govori Vjeverica.

Nastupili su Gradska glazba, Linđo, Zbor Libertas… Bio je to pravi dubrovački doček. Nisu imali pravi honorar nego zahvalu u obliku čaja, kafe i krafena u Gradskoj kavani. Ali, bila im je velika čast. O ovom događaju su mnogi izvještavali, među kojima i BBC i CNN, govorili su kako Dubrovnik dočekom na Stradunu prkosi agresoru. A Nano i Vjeverica su ostavili trag, i u tom smislu, ali i u smislu navike da se na Stradunu organiziraju dočeci novih godina za građane.

‘NE BIH SE MIJENJAO S MLADIMA, NIŠTA

NISAM PROPUSTIO’

Dalo bi se o Dubrovniku iz tog vremena, o njegovim

Pajo Čerović, prvi disko u Gradu Vjeverica u mladim danima, 1971. godina

Vjeverica je bio zvijezda legendarnog ‘Tezeja’, u njega su muziku puštali i DJ-evi Farac, Letlampa i DJ Čejo

Krcato ljudi stiglo je na prvi doček

betulama, o klubovima, o utakmicama, o vremenu kad je svaki kamen bio mjesto gradskog susreta, zabave i druženja, u nedogled. Sav život grada tad je bio na ulici… Na ulici se jelo, družilo, vjeralo... Na ulici se susretalo i dugo ćakulalo. Na ulici se pjevalo i plesalo, ko recimo davne 1976. godine, kad je ispred crkve svetog Vlaha organiziran Dan mladosti. Sva je mladost hrlila u Grad. Na ulici su se djeca igrala, na ulici su se stariji zafrkavali, svugdje je bila graja, pjesma, veselje… Nije bilo klime, spavalo se s otvorenim funjestrama, i nikome ništa nije smetalo!

„Duh našeg Dubrovnika kakvog smo živjeli i voljeli se negdje izgubio, posebno iza rata. Svi su se osokolili, previše se gleda materijalno – daj, samo daj, što više meni! A prije smo se družili, bili smo jedno. Nismo imali puno love, ali to nam je bilo sve – disko klubovi, živa muzika ispred hotela, druženja… Izašli bismo vanka… I đe ćemo? Ajmo prvo u Imperial. Uh, nema puno strankinja. Pa ajmo u Lapad, u čika Mite. Idemo nešto pojesti u Oceana. Tamo su bili ćevapi i pjevaljka. Ali nitko nju nije obadao, samo ćevape, bili su odlični. Hoću kazat’, imali smo svoje punktove, mogao si birati gdje ćeš. A sad, kad dođem u Grad, osjećam se kao da sam se izgubio. Svi te guraju, svugdje se čuje zagoreno ulje, pomfrit… Ukratko, duh Grada se izgubio!“, kaže Vjeverica.

A vjerojatno se u modernom načinu života izgubio i osjećaj za pravu vrijednost. Familije danas imaju po dva, tri auta, ali malo dobre volje i slobodnog vremena, puno manje prijatelja i puno manje prisnosti nego što je to bilo u vremenu prije interneta, mobitela i brzog životnog tempa. U kojem kvantiteta mijenja kvalitetu, u kojem se trenuci ‘lajvaju’ i bilježe na Instagramu, umjesto da se dišu i proživljavaju, u vremenu kad polako gubimo osjećaj za prave stvari i kad se one uzimaju zdravo za gotovo. U vremenu o kojem govorimo, diskom bi se prolomilo ogromno oduševljenje kad bi Vjeverica pustio neki hit koji tada ljudi nisu mogli čuti kad god su to poželjeli. Sam taj momenat u kojem čuju pjesmu koja im se sviđa, značio je nemjerljiv osjećaj sreće i zahvalnosti. Vjeverica bi po jednu ploču putovao u Zagreb kako bi je kupio, sav ushićen. A kakvo bi tek ushićenje zavladalo kad bi se pročulo da je kupio i da će je puštati ekipi u klubu ili na zabavi! Eto, toliko je ljudima trebalo za sreću – samo jedna lijepa pjesma.

Dok sjedimo u dnevnom boravku Gordana Prišlića Vjeverice, ćakulamo s njime i njegovom ženom Anitom i plovimo 20, 30, 50 godina unazad, osjećamo čežnju, pa pomalo i ljubomoru, jer nismo to doživjeli, ili barem ne u tolikoj mjeri. A on nam kaže – ne bih se mijenjao s današnjom mladosti, ništa nisam propustio.

S prvog dočeka na Stradunu

Nano i Vjeverica - omiljeni dvojac

BRANITELJA

UDRUGA DUBROVNIK 33/45

Ljubitelji gramofonskih ploča pred veliki sajam u Uvali

Lapad : To je ljubav

za život

Suprotno očekivanjima, najbrojniji posjetitelji sajmova i događanja nisu iz middle age skupine nego puno mlađi glazbeni konzumenti. Sugovornici iz Udruge su suglasni - uz takvu mladost nema straha za budućnost. Gramofonska ploča se vratila i „neće ona niđe“.

Iako postoje tek tri godine, udruga ljubitelja gramofonskih ploča „Dubrovnik 33/45“ može se pohvaliti s dvadesetak uspješnih projekata –sajmova, slušaonica i radionica, od kojih je dio ostvaren samostalno, a dio kroz suradnju s lokalnim udrugama i partnerima poput Audiovizualnog centra Dubrovnik, Art radionice Lazareti, Kulturnog centra Jadran, Dubrovačke baštine, Udruge Luža i drugih. Pred njima je organizacija drugog međunarodnog sajma gramofonskih ploča, ostalih nosača zvuka, audio opreme i vintage odjeće pod nazivom Dubrovnik Vinyl Fair, koji će se i ove godine održati u Uvali Lapad (preko puta tenis terena) u subotu i nedjelju, 17. i 18. kolovoza. Sudjelovat će: NVO Montenegro Records (Podgorica), Discom Records (Beograd), Analogija Vinyl Shop (Split), Vlado Soldo (Sarajevo), Saša Knežić (Zagreb), Histeria Concept Store Dubrovnik, Art radionica Lazareti i drugi. „Nakon iznimno uspješnog sajma u Uvali prošle godine, ove godine očekuje nas najveća ponuda rabljenih ploča u Dubrovniku ikad prezentirana, a moći ćete razgledati i razne druge zanimljive predmete kolega kolekcionara, umjetnika, kreativaca“, kaže predsjednik Udruge Nikša Ipšić. „Uz domaće snage, u goste nam dolaze izlagači iz Podgorice, Sarajeva, Niša, Zagreba, Splita i Beograda. Odvijat će se i slušaonice vinila tako da je dobra muzika zagarantirana“, ističe Ipšić. Kako bi najavili događanje sjeli smo s dijelom najaktivnijih članova Udruge. Uz Ipšića, to su Ivica Maslać, Srđan Đukić, Aljoša Ćimić i Nikola Biličić. Ipšić odmah ističe da je ljubav prema glazbi i druženju ono što ih pokreće te navodi kao svi članovi sudjeluju s idejama i uskaču pri organizaciji događanja. Spominje aktivnog člana Nevenka Prcu, ali i članove ključne za sam po-

četak rada Udruge – Nikolu Lazarevića, Tončija Biočića i druge.

SVAKA PARA NA PLOČE

Nikša Ipšić je revival vinila dočekao kao zaposlenik Dallas Music Shopa u Gradu. „Negdje 2008. ili 2009. ploče su ponovno počele stizati što me zaintrigiralo pa sam ubrzo nabavio gramofon. I nisam stao“, kroz smijeh će. „Moja priča s pločama je krenula sredinom 80-ih, kada sam imao pet ili šest godina. Tetka na Konalu imala je RIZ-ov gramofon, onaj mali u kuferčiću i krcato singlica“, prisjeća se Nikola Biličić, ljubitelj vinila i motora Vespa. „Bilo je tu svega, najviše Splitskog festivala, a posebno se sjećam Klape Maestral. Kasnije je na red došla tzv. glazbena linija s gramofonom i kolekcija ploča od roditelja. Nikola je ploče počeo ponovno nabavljati 2017., kada kupuje i novi gramofon. U to vrijeme povezuje se s Nikšom Ipšićem, s kojim već godinama rekreativno igra nogomet. Iskristalizirat će se kroz naš razgovor da je Niki bio „ljepilo“ koje je sve povezalo, najprije u Facebook grupu „Dubrovnik Vinyl Lovers“ iz koje se rodila ideja o pokretanju udruge koja je 2021. i službeno registrirana. Još prije Facebook grupe dogodilo se nekoliko slušaonica vinila i sajmova održanih u Love Baru na inicijativu Marka Milenkovića i uz sudjelovanje budućih članova „Dubrovnik 33/45“. Nešto stariji od Nikole, Srđan Đukić, žali što nakon srednje škole, usred ekspanzije CD-a, nije bio vizionar jer je, osim nekoliko desetaka ploča s kojima je bio sentimentalno vezan, većinu kolekcije prodao ili razdijelio prijateljima. „Mislio sam da su ploče gotove i počeo sam kupovati CD-ove“, kaže Srđan ispovjedno, a ja se posve poistovjećujem jer sam i sam krenuo tom

Udruga Dubrovnik 33/45 osnovana je 2021. godine od strane nekolicine ljubitelja glazbe, a posebno zaljubljenika u gramofonsku ploču. Upravo su gramofonske ploče u posljednjih nekoliko godina prema globalnoj prodaji posve istisnule CD kao najzastupljeniji medij, a trend povratka vinila na „velika vrata“ u svjetskim razmjerima zastupljen je već čitavo desetljeće. Udruga broji četrdesetak članova.

Piše Petar Ipšić foto: Vlado Soldo

stramputicom. „Ponovno sam se vinilu vratio prije desetak godina i više se ne rastajemo“. Prisjeća se kako je sve krenulo, prvi put. „Svaka slobodna para trošila se na ploče“, kaže. Prije nego su se u Hrvatskoj otvorili prvi privatni vinil šopovi, poput kultnog zagrebačkog „Iz sve snage“ (kasnije je, nakon Domovinskog rata, dubrovačku podružnicu u Dropčevoj otvorio Srđan Pađen, op.a.), gramofonske ploče su se nabavljale iz britanske, još uvijek aktivne, Geme Records odakle su se naručivale putem kataloga. Debeli katalog sitnog printa i tankog papira među tadašnjom generacijom kotirao je kao najpopularnije štivo, (vlasnik tog velebnog kataloga uživao je i veći društveni status unutar grupe), a Srđan pojašnjava vrlo suptilnu tehniku naručivanja iz predratne Hrvatske. „Ispisala bi se narudžbenica, a iznos novaca u britanskim funtama ubacivao se u kuvertu i sakrivao da valuta koliko-toliko ostane nevidljiva kakvom možebitnom lakoprstom sudioniku dugog poštansko-prijevozničkog lanca od Dubrovnika do Readinga, grada 70-ak kilometara udaljenog od Londona. Nakon Geme, došli su domaći šopovi, a maturalne ekskurzije pretvarale se u lov na blago. –„S putovanja u Beč i Budimpeštu vratio sam se se s

hrpom ploča“, sjeća se Srđan, navodeći da se manji dio naslova ipak nabavljao na prodajnim mjestima Dubrovkinje u Gradu te robnim kućama Srđ i Minčeta ili papirnici na Skveru.

VIA MILANO

Kupovinu „farmerki“ u Trstu opjevao je Sejo Sexon u pjesmi „Yugo 45“ Zabranjenog pušenja, a Nikša Ipšić i Aljoša Ćimić sjećaju se tršćanskog audiofilskog svetišta zvanog „Discoteca 33“. „Roditelji su nas vodili po sezonsku robu, cipele i rebatinke, kakvu dobru košulju za prezentat se, ali mi smo imali sasvim drugi cilj“, kaže Nikša. U gusto ispunjen itinerer hodanja po butigama od crevaja koje će valjat za više prigoda, obavezno i za po kiši, ili kakvih dobrih teniska, vrijeme se obavezno odvajalo za prebiranje po pločama u maloj butizi smještenoj u ulici Via Milano, na kućnom broju 27/A. U Discotecu 33 išlo se i prije i poslije Domovinskog rata, poslije zapravo jako kratko jer je Compact Disc ubrzo prevladao kao medij broj 1, a vinil iz Trsta zamijenio je „prženi“ neumski CD. Aljoša Ćimić je prve dvije ploče u sedmom razredu osnovne u Grad donio upravo iz te tršćanske pločarije. Bile su to „Never Mind the Bollocks“ Drugi međunarodni sajam vinila u Uvali Lapad „Dubrovnik Vinyl Fair“ održat će se 17. i 18. kolovoza. Događaj je sufinanciran i podržan od strane Turističke zajednice grada Dubrovnika i Grada Dubrovnika, a među medijskim pokroviteljima je i Dubrovački dnevnik.

Kultura

Sex Pistols i tzv. Banana Cover Velvet Underground (prvi album njujorških proto-punkera nazvan prema glasovitom omotu Andyja Warhola, op.a.). „Prije toga slušao se metal, Maideni, Judas Priest, Metallica..., ali uglavnom na kasetama“, kaže Aljoša koji za razliku od Srđana svoje ploče nije prodavao niti se prebacivao na CD pa nije morao kretati baš ispočetka, iako su svi sugovornici pauzu od kupovanja novih izdanja imali negdje tijekom sušnog razdoblja od sredine 90-ih do 2005., kada se vinil počinje vraćati. „Imao sam nekoliko pokušaja „prebacivanja“ na CD, ali svaki je završio neuspješno. Ima nešto u vinilu, neobjašnjivo, mistično i lijepo, što njegov nasljednik, ma koliko se agresivno reklamirao kao superiorniji, nije imao“, smatra Aljoša. Dopredsjednik udruge „Dubrovnik 33/45“ Ivica Maslać za svoju ljubav prema rock glazbi, koju je otkrio već s osam godina, „krivi“ rodicu iz Sarajeva. „Ona je imala više izdanja grupe Queen, među njima i singlicu „Bohemian Rhapsody“, prisjeća se Ivica. Do početka Domovinskog rata skupio je posve zavidnu kolekciju od par stotina „longplejki“ dok se singl izdanja nisu niti brojala. U ratnim napadima na dubrovačko područje, izgorjela je i obiteljska kuća u Župi dubrovačkoj, a Ivica je ostatke svojih ploča našao rastopljene i slijepljenje u nekadašnjoj sobi. „Spasio sam tek desetak ploča koje sam ponio sa sobom, a ne znam ni sam iz kojeg razloga jer ih nisam imao gdje slušati.“ Nadovezuje se Nikša: „Mi smo ploče 1991. nosili u sklonište u zgradi da ih geler ne bi probio. Maslać, koji se pločama također vratio sredinom 00-tih, jednom prilikom u dubrovačkoj pločariji s rabljenim naslovima uspio je kupiti čak i jednu svoju ploču koju je netko očito

zaboravio vratiti. „Bio je to koncertni album Parnog Valjka, onaj bijeli iz 1982., a prepoznao sam je po škrabotini na unutarnjem omotu“, priča Ivica.

NEĆE ONA NIĐE

Nikome od mojih sugovornika ne prema količina. Bitno im je da kupuju ploče koje će slušati, a ne tek sakupljati. Pazi se i na suživot gramofonske ploče i CD-a, pa se naslovi uglavnom ne duplaju. –„Rijetko koji naslov imam na CD-u i na ploči“, priznaje Ivica. „Zvuči li nešto bolje na ploči“, pitam i dobivam odgovor da sve ovisi o printu. Od izdavača iz bivše države, unisono je mišljenje, Jugoton je objavljivao najkvalitetnije ploče, PGB RTB i Suzy nešto lošije, dok je Diskoton po kvaliteti bio na samom začelju. Kartonski i neplastificirani omoti svima su bili slaba točka. Danas je situacija puno bolja, a izdvaja se serija reizdanja ključnih naslova exyu rocka i novog vala, posebno luksuznih izdanja Croatie Records, dok i drugi hrvatski izdavači nove naslove redovito objavljuju na vinilu. Kao izdanja koja posebno dobro zvuče izdvajaju se „Treći svijet“ Haustora, „Bitanga i princeza“ Dugmeta, albumi Dina Dvornika i mnogi drugi. Reizdanja grupe Ekatarina Velika, s druge strane, loš su primjer i zvuk im je katastrofalan, smatraju sugovornici. Na sajmovima u organizaciji Udruge najviše se kupuju rock izdanja, dok su najtraženije ploče ex-yu perjanica poput Azre ili Balaševića.

Te su ploče, osim „Ravno do dna“ Azre, koju je Croatia Records otisnula u manjoj tiraži, još

Roditelji su nas

vodili u Trst po sezonsku robu, cipele i rebatinke, kakvu dobru košulju za prezentat se, ali mi smo imali sasvim drugi cilj“, kaže Nikša. U gusto ispunjen itinerer hodanja po butigama od crevaja koje će valjat za više prigoda, obavezno i za po kiši, ili kakvih dobrih teniska, vrijeme se obavezno odvajalo za prebiranje po pločama u maloj butizi smještenoj u ulici Via Milano, na kućnom broju 27/A. U Discotecu 33 išlo se i prije i poslije Domovinskog rata, poslije zapravo jako kratko jer je Compact Disc ubrzo prevladao kao medij broj 1, a vinil iz Trsta zamijenio je „prženi“ neumski CD.

bez reizdanja pa im sukladno ekonomskom postulatu ponude i potražnje cijene rastu u nebo. Najskupljim se smatra Jugotonovo izdanje drugog albuma Zabranjenog pušenja „Dok čekaš sabah sa šejtanom“, čija se cijena danas kreće od 250 do čak 500 eura. Izvorno izdanje albuma „Sudbina“ Crne Udovice iz 1987. godine za PGP RTB danas također doseže vrtoglave cijene, a na stranici Discogs.com, bazi podataka za glazbena izdanja, jedan primjerak nudi se po najmanjoj cijeni od 349 eura. Skupa su i neka „ratna“ izdanja Croatie Records,

poput ‘’Nevermind“ Nirvane koja je posebno vrijedna jer je zbog rata u Hrvatskoj objavljena tek u ožujku 1992., a ne u rujnu 1991., kada je Nirvana zaludila svijet. Suprotno očekivanjima, najbrojniji posjetitelji sajmova i događanja u organizaciji Udruge Dubrovnik 33/45 nisu iz middle age skupine nego puno mlađi glazbeni konzumenti. „Ploče kupuju mladi, što nas svakako ugodno iznenađuje“, kaže Ipšić, a svi se slažu u jednome. Uz takvu mladost nema straha za budućnost. Gramofonska ploča se vratila i „neće ona niđe“.

VATERPOLSKE NEVOLJE

Gdje je nestao vaterpolo?

Priča o začaranom krugu jednog sporta

Olimpijski turnir u vaterpolu prava je prilika da se pokrene priča o popularnosti vaterpola. Dok reprezentacije, barem u regiji, dolaze do nekog odjeka, klupski vaterpolo sve manje je tema u medijima, razgovorima, sportskim krugovima... Mnogi se problemi ističu sve više. S obzirom na to kako ovo nije tema kojom se bave vaterpolisti, nešto korisnih informacija potražili smo kod ljudi koji kontinuirano prate vaterpolo i situaciju oko njega

Ima jedan krug. U krugu se ne može definirati što bi bila početna točka, a što završna. Ali se u njemu itekako može shvatiti kako postoji uzročno-posljedični niz raznih čimbenika. Nije ovo neka matematička ili filozofska tema, već vrlo pojednostavljeno o današnjem funkcioniraju zapadnog svijeta i poslovanja. Recimo da se otvorio jedan restoran. Zaposlena su dva, tri iskusna kuhara, nekoliko konobara, voditelj, složen je jelovnik, uređen prostor. Dakle, restoran ima sadržaj i ljude u njemu. Slijedi bezbroj pitanja. Gdje se nalazi, ima li okolo konkurencije, kako se promovira u digitalnom vremenu, kakva je financijska bilanca na kraju mjeseca, kako ga treba voditi? Sva ta pitanja čine taj krug samoodrživosti. Neka početna točka je uopće postojanje restorana. Ali sve ostalo je jednako bitno za funkcioniranje tog istog kruga, pa i te početne točke, samog postojanja restorana. Upravo sve to vrijedi i za sport u 21. stoljeću. Teži se financijski samoodrživoj priči, u kojoj se jako puno napora mora uložiti u taj notorni PR. I nije PR samo dobra objava na društvenim mrežama nego i planiranje kalendara, projekata, pomicanje granica, isprobavanje novih stvari... U sportskoj samodostatnosti i svemu tome, naravno, prednjače SAD i Zapadna Europa. Na dijelu juga i istoku Europe, neka druga priča. Sport uvelike ovisi o javnim novcima. Krug financijske samoodrživosti tako presijeca jedan drugi krug, javnog novca i interesa.

E sada, kako to pretočiti u vaterpolo? Doslovno tako kako piše. Postoji li, za početak, kvalitetan proizvod?

Gdje se nalazi tj. igra taj sport, koji su mu sportovi konkurencija, kako se promovira i prilagođava aktualnom poimanju sporta?

Recimo na prvu da je vaterpolo atraktivan sport. On uz to ima određena mjesta na svijetu gdje se više ili manje igra, a time i konkurenciju. Postoje ljudi koji žive od tog sporta, dakle, profesionaliziran je. Time ima

i svoj ustroj, odgovorne ljude, financijske odgovornosti i plan održivosti, zarade. Sve to u suživotu je s promocijom i adaptacijom na 21. stoljeće i nove (ne) prilike. No, vratimo se još malo na početak i atrakciju. -Vaterpolo ima jednu prednost među loptačkim sportovima, a ta je da se igra u vodi, a čini sve poteze da tu prednost pretvori u najveću manu. Od kalendara, do kvalitete TV prijenosa i lokacija na kojima se igra. Dok god je to tako, ništa se neće promijeniti – rekao nam je na prvu Andrija Martić, urednik portala Danče. hr, na kojem se vaterpolo prati cijelu godinu, a ne samo u reprezentativnim bljeskovima. Istim smjerom krenuo je i Marko Štefanek, osnivač portala Total Waterpolo, gdje se vaterpolo prati primjereno 2024. godini. „Je li suludo da ispada kako je ekipni sport, s loptom, u vodi, kojeg igraju i muškarci i žene, neatraktivan?”, pita se Štefanek.

GLAVNI PROBLEMI TOG KRUGA SU DOBRO POZNATI

Naveli smo argumente koji govore o tome kako vaterpolo ima atrakciju. No, krenimo manje atraktivnim smjerom. U ovoj godini, točnije unutar osam mjeseci godine, igraju se tri velika natjecanja. Europsko u Dubrovniku i Zagrebu, Svjetsko u Dohi, olimpijski turnir u Parizu. Sve to isprepleteno je kroz zgusnutu mrežu klupskih natjecanja, pa vaterpolisti često imaju ritam NBA igrača. Već su i sami igrači i treneri apelirali na tu, prije svega nezdravu situaciju, no broj natjecanja ostao je isti, ako ne i veći. „To je već poznata priča, nas nitko ne pita” – rekao je Maro Joković prije odlaska u Pariz. Ni taj veliki broj utakmica tog atraktivnog sporta, jasno je, nije sam po sebi dovoljan da sport bude popularan ili barem popularniji. Vaterpolo se sada može pronaći na očekivanim mjestima. Među novinarima koji ga prate, specijaliziranim vaterpolskim por-

Piše Rafael Barkiđija foto privatna arhiva

talima i kanalima, nešto manje u općim sportskim medijima. No, nedostaje još puno pojava u cijeloj digitalnoj sferi. Nedostaje pravih zvijezda, koje će biti zvijezde i van sporta. Nedostaje svih onih nabrijanih videozapisa atraktivnih golova i poteza, a u vaterpolu ih itekako ima. I od krovnih organizacija i od klubova. Nedostaje cijela priča tog sporta, neki paket, kao što je to uspio rukomet.

-Rukomet, koji ni po čemu nije atraktivniji od vaterpola, razvio se i došao do nivoa da su ugovori danas igračima... Evo Karabatić na primjer, 1.8 milijuna eura plaća. Skromna organizacija potpisuje velike sponzorske ugovore. Te cifre su nepojmljive za vaterpolo. Taj sport, rukomet, tada je bio na vrlo sličnim razinama kao vaterpolo. Međutim, kvalitetnim radom, marketingom, PR-om, digitalnim kanalima, dovelo se do toga da je rukomet na nivou kojem jest, a vaterpolo na ovom kojem jest. Samim time što se nije razvijao, a drugi su se razvijali, onda su ga pregazili. Prostor u medijima, sponzori... - pojašanjava Martić. Vaterpolo bi svoj „paket” mogao imati u tom ljetu, pod otvorenim nebom. Cijeli „mindset” ovog sporta nije zimski, nego ljetni. A većina vaterpolskih utakmica igra se u bazenu, tijekom zime. Nevjerojatno je da se neke službene utakmice i natjecanja, nisu mogla premjestiti ili organizirati u moru, na plažama. Vaterpolo, dakle, nije iskoristio svoj potencijal do kraja, ili uopće. -Problem u vaterpolu se počeo događati u osamdesetima i devedesetima, kada općenito sport posta-

je marketinški proizvod. Nakon igara u Los Angelesu, sport se počeo shvaćati kroz monetizacijski procvat. Vaterpolo je tada bio jako popularan, međutim, nakon toga kreću problemi. Koncentracija kvalitete je bila na našim prostorima i okolnim zemljama. Sve ono što je zajedničko ovim zemljama je to da je funkcioniranje sportskih društava ostalo na razini funkcioniranja politike. I dan danas je to tako. Sva financijska moć dolazi od toga da grad ili država pomažu klub. U ključnim razvojnim godinama sporta, svi vodeći klubovi, zanemarili su aspekt sporta. Jedini vrijednosni aspekt bio je rezultat, a ne financijska ili marketinška održivost. To nas je dovelo do situacije kakva je danas – pojašnjava Štefanek iz Total WP.

IMA TU JOŠ MNOGO PROBLEMA I UPITNIKA

NAD GLAVOM

Planiranje je važan dio odnosa s javnostima. Bilo da je riječ o planiranju vremena i praćenju kalendara, do planiranja završnica i ključnih događaja u godini pojedine organizacije. U vaterpolu bi to bilo, primjerice, finale Lige prvaka. Nema većeg događaja u tom sportu. Reprezentacije su nešto drugo, pa time i Olimpijske igre, a ovdje se držimo ponajviše klupskog vaterpola – najboljeg pokazatelja problema. Osim što su završnice Lige prvaka redovito na istom mjestu više godina u nizu, format natjecanja „ukinuo je” neke utakmice s punim tribinama. Pod ovim se misli na format final eighta, dakle četvrtfinale, polufinale i fi-

‘Vaterpolo

ima jednu prednost među loptačkim sportovima, a ta je da se igra u vodi, a čini sve poteze da tu prednost pretvori u najveću manu. Od kalendara, do kvalitete TV prijenosa i lokacija na kojima se igra. Dok god je to tako, ništa se neće promijeniti’

Andrija Martić, urednik portala Danče.hr, na finalu Eurokupa u Rijeci

Marko Štefanek, osnivač Total Waterpola

nale na jednom mjestu. Zamislimo samo koliko bi tribine bile pune, da se utakmice četvrtfinala i polufinala igraju po sistemu doma-gosti, a ne na jednom mjestu i praznim tribinama.

Ove godine European Aquatics odlučio se na mali iskorak. Promijenjen je format Lige prvaka, time i završnica na format final four. Ugostila ju je Valletta, koja bi i sljedeće dvije sezone trebala biti domaćin. U rijetko kojem sportu je moguće vidjeti završnicu najvećeg natjecanja na istom mjestu više puta zaredom. No, treba reći da je Malta atraktivna vaterpolska destinacija na otvorenom. Ne treba zaboraviti niti njihove ljetne lige, u kojima nastupaju neki od ponajboljih igrača iz Europe. Sve to mirisalo je na jedan spektakl. Bio je spektakl u bazenu, Ferencvaroš srušio Pro Recco s trona, no nije i oko njega.

-To mora biti veći spektakl nego ovo do sada. Da se u zadnja dva dana „peglaju” detalji i rade telefonski pozivi. Da se shvaća da reflektori nisu dobri, da se ne zna kako će biti i što s prijenosom... To je projekt na kojem treba raditi mjesecima, a ne dva-tri dana, tjedna. Malta kao destinacija je super, kao i hrvatska ili crnogorska obala, francuska i slično. Dapače, neka se igra na otvorenim plivalištima, ali se to mora propisno organizirati – ističe Štefanek.

Uz to, TV prijenosi vaterpola su vrlo često ispod razine prihvatljivog. U tim se prijenosima jednostavno može vidi ona stara isfurana, ali istinita, koliko para – toliko muzike. Ostaju priče i o produkciji same utakmice, a to su priče o duljini utakmice, razmacima između pauza, veličini terena, gola, raznorazna pravila kojih u vaterpolu ima.

Kruna cijele problematike su, na kraju, financije. Jasno je da ih i ne može biti, kada je kalendar zbrčkan, kada se ne planira, ne organizira, ne promovira i ne gleda izvan okvira postojećeg stanja. Mnoge stvari iz prethodno spomenutog kruga samoodrživosti jednostavno ne štimaju ili ne postoje. Vaterpolisti imaju puno manje plaće od ostalih loptačkih sportova.

Tu se uključuje i onaj drugi krug, krug javnih novaca.

TREBA OD NEKUD KRENUTI...

Tko je kriv? Ili manje destruktivno, tko bi trebao biti pokretač promjena? Na vrhu hijerarhije su World Aquatics i European Aquatics, potom nacionalni savezi te u konačnici klubovi. Svih „pogađa” ova navedena problematika, no traži se taj mogući pokretač promjena. U diskusiju ovdje uključujemo i Toma Bujasa, vaterpolskog vratara, ponekad i kolumnista za Danče.hr. Iako igrač, rijetko je štedio riječi o problemima o vaterpolu, pa tako i ovaj put.

-Predsjednik European Aquaticsa Antonio Silva je više nego jedan put ponovio da je European Aquatics “a top-down” organizacija (op.a. od vrha prema dolje). Tako da vodeći se tom logikom, jasno je tko je krivac za sve. Ja se osobno ne slažem da je europski vaterpolo u potpunosti “top-down” organizacija, tako da ja osobno i ne krivim European Aquatics za sve, ali ako ćemo se voditi njihovim parametrima, oni su glavni krivci – istaknuo je Bujas, pa dodatno pojasnio problematiku.

-Postoji ova politička struja u kojoj se vaterpolo promocijom bave ljudi koji su politički postavljeni i koji uglavnom iskorištavaju vaterpolo za neke druge „van-vaterpolske” ciljeve i agendu. I postoji ova opcija, kao u European Aquaticsu, kod kojih se vaterpolo promocijom bave uglavnom ljudi koji ne vole vaterpolo, ne razumiju vaterpolo, nisu odrasli u vaterpolu i koji se bave vaterpolo promocijom samo zato jer se jedino tu mogu ubaciti. I onda rade samo neki generični sadržaj čisto da mogu reći da se nešto radi na digitalnim platformama. I pošto imamo veliki broj novih sportova, koji “kradu” sportaše i djecu iz drugih tradicionalnijih sportova, kad se treba malo izboriti i izlaktariti za vaterpolo, ovi političko postavljeni mediji se povuku u mišje rupe da se ne bi nekome zamjerili. European Aquatics se ne voli laktariti, oni ne vole kad su drame, vole besplatno putovati na egzotična mjesta. A obje struje će sabotirati one koji samoinicijativno nešto žele uraditi, u svrhu da ne bi oni ispali lijeni i neefikasni.

Gotovo identična razmišljanja imaju i Štefanek i Martić, koji problematiku vide u samom vrhu i „političkom” pristupu ovom sportu.

- Te odluke bi trebale dolaziti s vrha, prema bazi, pa bi dugotrajnim radom došlo do promjena. A ne da se ovako svake godine vrtimo u krug i da se uvijek bavimo jednim te istim stvarima. Je li korner ako se odbije od igrača ili golmana, je li napad 20 sekundi, je li sudac u žutoj ili plavoj..., umjesto da se bavimo stvarima koje su ključne. Međutim, time se prvo treba željeti baviti, a onda i znati. Da bi se prikazalo da se nešto radi, to je razlog zbog kojeg se svako malo mijenjaju neka ovakva pravila – kazao je Martić. -Tamo su u velikoj većini ljudi koji su došli političkim putem. Ne svi, ali mnogi od njih. Neovisno o nečijoj sposobnosti i referencama, tamo mnogi ljudi nemaju nikakvog iskustva s upravljanjem, a pita ih se za sve. Njihova je zadnja. S druge strane, nedostaje puno ljudi koji će operativno odrađivati stvari. Samim time dolazimo u problem, jer sve priče o promjeni, promociji, kalendaru natjecanja, financijama, padaju na tlo. Nema koga da ih obradi. Nema ljudi, ali očito nema ni volje, jer sam uvjeren da bi financijska sredstva za promjene postojala. Kada bi se stvari promijeni-

Vaterpolski vratar i kolumnist Danče.hr, Tomo Bujas. U karijeri nastupao za POŠK, University of Pacific, Mornar, DSV, Bayer Uerdingen i PSV

‘Osim zbog entuzijazma i velike ljubavi, i ovaj probušeni model „ministre, dajte novce, premijeru, dajte novce, da budemo bolji od Hrvatske, ili Srbije, Mađarske...”, vaterpolo će koliko toliko držati na profesionalnoj razini, da ne bude amaterski sport. A to danas prolazi, zbog izbora, populizma’

le, onda neki od ljudi više ne bi bilo tamo. A nitko ne želi završiti na cesti jer bi nešto moglo biti bolje. To se prelijeva od Wolrd Aquaticsa do European Aquaticsa, na federacije, klubove – istaknuo je Štefanek.

ŠTO NA KRAJU IMAMO? ZAČARANI KRUG...

Kada bismo išli taj vaterpolski krug sada opisati, dobili bismo sljedeće. Kvalitetan proizvod, plasiran loše ili nikako, u krivo vrijeme, na krivim mjestima, s malim odjecima i nikakvom evaluacijom i pričom o korištenju potencijala i novih tehnologija, ideja... Idemo na trenutak ući u potpunu utopiju. Vaterpolo se igra često na otvorenom, ljeti. Sve je popraćeno tom atraktivnom ljetnom komponentom, pa i zabavom i popratnim sadržajima. U sportskim medijima i digitalnim kanalima, vaterpolo ima malo više mjesta. Omogućili su to i dobri TV prijenosi, s novim tehnologijama, poput suca koji izgovara odluku nakon pregleda situacije. Pune tribine tijekom cijele godine. Sve to privuklo je još novih sponzora, nova sredstva, od kojih će se opet dio uložiti u novotarije. Sad natrag u realnost. Ovo sve trebat će još pričekati, dok se ne dogode neke temeljite promjene. Ako se nikada ne dogode, budućnost vaterpola bit će ozbiljno uzdrmana i upitna. Svakako, i nije realno za očekivati ovakve promjene preko noći, no stagnacija ubija ovaj sport, u i onako suviše brzim vremenima, prepunim raznoraznih, elitnih sportskih sadržaja nadohvat ruke. Dok se tako nešto ne kraju i ne dogodi, vaterpolo ovisi o tom drugom krugu, javnim novcima i politici. Istina, to nije najbolji način funkcioniranja, tu nema ni zarade ni održivosti, već sama priča o ulaganju u rezultate, bez ikakve strategije kojom bi se stvari u vaterpolu promijenile i postale samoodržive. Zbog toga sada i jesmo u začaranom krugu. Vaterpolo pati zbog upravo takvog funkcioniranja, postaje neodrživ, sve manje prisutan. Paradoks je da ga na životu upravo drže javni novci i politika, bez njih bismo sada govorili o amaterskom ili sportu na marginama.

-Osim zbog entuzijazma i velike ljubavi, i ovaj pro-

bušeni model „ministre, dajte novce, premijeru, dajte novce, da budemo bolji od Hrvatske, ili Srbije, Mađarske...”, vaterpolo će koliko toliko držati na profesionalnoj razini, da ne bude amaterski sport. A to danas prolazi, zbog izbora, populizma – dodaje Štefanek. No, dugoročno, sigurno, nije dobro.

ŠTO NAS UČI SITUACIJA IZ PRO RECCA?

Među sportskom i vaterpolskom javnosti odjeknula je vijest kako se dugogodišnji gazda Pro Recca, Antonio Volpi, povlači. „Sada je vrijeme da sudbina Pro Recca bude neovisna o meni. Vjerujem kako je ispravno da u životu timovi, poput ljudi i tvrtki, nauče biti sami za sebe” – rekao je Volpi. Uslijedio je niz odlaznih transfera iz talijanskog giganta, a ta situacija bi mogla imati i puno veće razmjere, vezane uz sve navedene probleme.

-Problem s Reccom je taj što nije bilo drugih klubova moćnih kao Recco i zato su oni dosad uvijek ispadali kao neki bogati negativci. Ova će sad trenutna situacija možda donijeti neke veće investicije unutar talijanskog vaterpola, jer će svi željeti postati prvaci Italije, i par klubova ima se s pravom nadati. Tako da mislim kako bi dogodine talijansko prvenstvo moglo biti najzanimljivije od svih u Europi – zaključuje Bujas.

- Recco je postavio određenu ljestvicu svojim investicijama. Novac je trošen, igračima je davano koliko se moglo i tražilo. Imali su svoj privatni novac. No, vaterpolo kao marketinški proizvod ne postoji, pa imamo klubove koji funkcioniraju ovisno o kapitalu. Ili privatnom ili javnom. Imamo situaciju Recca, ali i Novog Beograda, Hannovera, Ferencvaroša... Imaju i primjeri društvenog kluba, popur Barcelonete, gdje se potrebe financiraju iz članarina. A sada, bez privatnog Volpijevog novca u toj zajednici, mislim kako će doći do smanjenja plaća. U zadnjih nekoliko godina bilo je dosta igrača s ugovorima od 150 tisuća eura i više, a mislim kako će sada to biti samo rijetki – zaključuje Štefanek.

Iz prve ruke

ISPOVIJEST NOVINARA: Vozio sam Uber mjesec

dana, više puta sam bio na Srđu nego cijeli svoj život

Novinar Dubrovačkog dnevnika Nikša Klečak, ured je početkom sezone zamijenio autom na zakrčenim dubrovačkim cestama

Ako se pitate, a vjerujem da se ne pitate gdje sam bio proteklih tjedana i zašto niti jedan tekst nisam pisao u novini, mogao bih odgovoriti kako su me urednici cenzurirali jer sam pisao neke tekstove protiv njihovih oglašivača pa su umjesto mene, gosparu Ivu dali stranicu više da piše o brodovima. Ipak, to nije istina. Krajem svibnja počeo sam voziti taksi. Ishodio sam sve dozvole, nabavio znak, uključio Uber aplikaciju i krenuo na ionako zakrčene dubrovačke ulice. Još sam im samo ja falio. Vozio sam ljude raznih nacionalnosti, ali i naše. Vozio sam poprilično Amerikanaca, to su oni kojima je u DNA upisano kako u životu mijenjaju desetke poslova, sele se iz gradova u gradove, napuštaju prijatelje i obitelji, stvaraju nove u novim državama i gradovima.

BEZ LJUBAVI PREMA AUTIMA

Mi smo ovdje u Dubrovniku, a i šire nekako uvijek vezani za iste stvari, istu kuću, isti kvart. Volimo imati iste prijatelje, iste neprijatelje, iste butige, iste kafiće i iste poslove. Meni je iskreno bilo teško naviknuti se na posao u autu. Iako mi je veći dio života bio naslonjen na poslove s autima, nikada se nije rodila moja ljubav prema njima. Inače, lakše je vidjeti u moru sredozemnu medvjedicu, nego mene u autu od početka lipnja do kraja rujna. Prednost koju dajem avionima ispred auta mogu sam sebi opravdati time što su mi se roditelji upoznali na aerodromu, a i mater je svoj cijeli radni vijek provela u kontroli leta. Ipak, nisam u taksi vode došao bez pedigrea. Osim dugo-

godišnje obiteljske tradicije prijevoza putnika i iznajmljivanja auta, otac je vozio taksi u Gradu prije 54 godine, a karijera taksista mu je trajala gotovo koliko i moja. Kratko. Uber sam počeo voziti kako bih zapravo na jedini ispravan način mogao vidjeti taj način rada, vidjeti ostale vozače, automobile, ali i porazgovarati s turistima, pa i s brojnim Dubrovčanima koji ovu aplikaciju koriste, i tako vidjeti iz prve ruke prednosti i mane ove platforme, ali i iskustvo korisnika koji bi u dugim vožnjama zabavljali sebe pričajući sa mnom.

‘’POŽURITE NA STRADUN, PRIJE NEGO

SE ZATVORI’’

U zadnjem tjednu svibnja počeo sam s radom. Škoda Octavia karavan koju sam zadužio svrstana je u komforne automobile pa sam dosta često vozio goste iz boljih hotela, ali i one gdje ih je više u autu i s više kufera u gepeku. Aplikacija mi je zazvonila s pozivom na vožnju, a ja sam je prihvatio i pohitao sukladno uputama navigacije u neku garažu prije Hotela Libertas.

Bila je Dubrovkinja, za početak, i odmah sam trebao voziti u Mokošicu. I ona, kao i ostalih 90 posto Hrvata plaća Uber usluge gotovinom, što i nije u tom izazovnom poslu, u kojem igra svaka minuta, baš najbolja stvar, ali dobro. Naučio sam se da moram kao blagajnik na pošti imati ‘sitnih para’. Naši domaći ljudi cijenili su ovako sposobnog vozača i njegov automobil pa su to honorirali i napojnicama pa bi nerijetko zaokružili iznose i vrednovali moj trud. Moja prva mušterija koja je odlučila platiti goto-

Htio taksijem u Grad Finalna destinacija mu je bila Poljana Ruđera Boškovića. Nije pomoglo ni to što sam tom mladom Grku pokušao objasniti kako je automobilima zabranjeno uči u staru gradsku jezgru, on se osjećao prevarenim. Torba mu je bila toliko teška da i danas vjerujem da je u njoj nosio dijelove atenske akropole. Možda je mislio da i dan danas treba donijeti kamen kada se dođe u Grad?!

Piše Nikša Klečak

vinom nije imala novčanik. Dijete joj ga je izvadilo iz torbe. Sreća u nesreći je bila ta da vožnja uopće nije bila skupa pa je skupila nešto siće iz burse. Druga vožnja se nastavila u Rožatu kada mi je mladi par ušao i panično tražio da požurim jer im je želja vidjeti Stradun prije nego što se zatvori. Ok, ipak sam im rekao da je Stradun uvijek otvoren mada je bila dilema.

STROGI UVJETI KONTROLE I SIGURNOSTI

Najprije je važno napomenuti da niti jedno taksi vozilo nije na put izašlo, a da nije zadovoljilo sve zakonske pretpostavke. Vozač je dužan imati i svjedodžbu o stjecanju početnih kvalifikacija vozača vozila za autotaksi prijevoz, dok tvrtka koja s Uberom rješava papirologiju mora imati i licenciju, za svaki grad i općinu gdje se obavlja auto-taksi prijevoz. Tvrtka ili obrt koji imaju ugovor s Uberom moraju svaki mjesec dostavljati potvrde o plaćanju doprinosa i plaća te potvrdu da nemaju poreznog duga. Navedene stvari su u svakom slučaju pozitivne i vjerojatno su rezultat brojnih prevaranata koji su kroz godine otvarali i zatvarali tvrtke generirajući masovne dugove koji bi s brzim gašenjem

tvrtki padali u zaborav.

Cijela komunikacija s Uberom, i prije, i za vrijeme moje kratke karijere vozača je bila isključivo preko njihove aplikacije. Maksimalno dnevno možete voziti 12 sati, nakon toga je potrebno odmarati šest sati. Aplikacija povremeno zatraži da se fotografirate kako bi robot utvrdio da zaista vi upravljate vozilom. Ako ste pokušali prevariti sustav, isključit će vas trajno iz aplikacije i više nećete moći voziti. Dnevno zbog svojih ostalih obveza u pravilu nisam nikada vozio više od pet sati. Jednom sam odradio desetak sati kako bih pokušao dokučiti o kojem se iznosu prometa radi jer vozači koji dolaze iz kontinentalne Hrvatske u pravilu ne gase automobil, a neki rade s istim automobilom u dvije smjene i s dva vozača.

GRK JE HTIO S TAKSIJEM NA POLJANU

Sama aplikacija gleda u kojem smjeru vozite pa tako ako vozite nekoga iz Lapada na Pile, velika je šansa da ćete već na Pilama dobiti novu vožnju. Ako je niz kapelicu i u usijeku prema Pilama formirana kolona, gotovo je sigurno da ćete preuzeti novog klijenta, kada ovog aktual-

PROBLEMI NA

PILAMA

Zakon kaže da taksi vozilo smije stati na autobusnu stanicu, dok aplikacija korisniku govori da čeka auto u blizini parkinga za motore tako dok oni vide vas, auto i registraciju, a vozačima Libertasa otpadne kosa od vas. Komunalni redari, u slučaju da se zaustavite na tom drugom mjestu, naravno pišu kazne tako da morate kalkulirati između nezadovoljnih korisnika i kazna prometnog redarstva.

Nakon toliko apsolviranih vožnja na Srđ, vjerujem da mi ni prometovanje ulicama Mumbaija ne bi teško palo. Ako ste mislili da je na Pilama kaos, napravite đir do Srđa. Ili bolje nemojte. Na platou Srđa je neki novi svijet, gomila rent a car vozila s vozačima koji u svakom bogenu vjeruju da im je to zadnja vožnja u životu i da će zajedno s autom završiti negdje u Zlatnom potoku, da ih ni najbliži neće prepoznati.

nog pozdravite. Da, vjerojatno znate da vozači Ubera ocjenjuju korisnika, dok korisnik također daje svoju ocjenu vozaču. Da sam toliko petica dobio u školi, gdje bi mi bio kraj?!

Dobio sam i jednu jedinicu, to je naravno najgora ocjena. U pravilu ne znate tko vas je tako loše ocijenio, ali ja pretpostavljam da se radi o onome istome koji me je na Pilama maltretirao da ga ostavim 400 metara od njegove finalne destinacije. Finalna destinacija mu je bila Poljana Ruđera Boškovića. Nije pomoglo ni to što sam tom mladom Grku pokušao objasniti kako je automobilima zabranjeno uči u staru gradsku jezgru, on se osjećao prevarenim. Torba mu je bila toliko teška da i danas vjerujem da je u njoj nosio dijelove atenske akropole. Možda je mislio da i dan danas treba donijeti kamen kada se dođe u Grad?!

PILE SU NAJVEĆI UŽAS

Na Pilama je, naravno, najveći užas za svakog Uber vozača. Zakon kaže da taksi vozilo smije stati na autobusnu stanicu, dok aplikacija korisniku govori da čeka auto u blizini parkinga za motore tako dok oni vide vas, auto i registraciju, a vozačima Libertasa otpadne kosa od vas. Komunalni redari, u slučaju da se zaustavite na tom drugom mjestu, naravno pišu kazne tako da morate kalkulirati između nezadovoljnih korisnika i kazne prometnog redarstva.

Gore od Pila mi je samo bilo odvesti ili preuzeti nekoga na plaži Svetoga Jakova. Kako zbog radova na Argentini, tako i zbog uske i promet-

ne ulice u kojoj se na rijetkim dijelovima mogu susresti dva auta, relacija do Svetog Jakova mi je izazivala ogroman stres, podjednak onome kada bih kao gost vidio onog nervoznog vlasnika koncesije od plaže. Dobra stvar je što u tih mjesec dana nisam niti zagrebao auto, što zapravo čudi s obzirom na to da sam više puta bio na Srđu u mjesec dana nego u svom životu.

NA SRĐU JE TEK PRAVI KAOS Nakon toliko apsolviranih vožnji na Srđ, vjerujem da mi ni prometovanje ulicama Mumbaija ne bi teško palo. Ako ste mislili da je na Pilama kaos, napravite đir do Srđa. Ili bolje nemojte. Na platou Srđa je neki novi svijet, gomila rent a car vozila s vozačima koji u svakom bogenu vjeruju da im je to zadnja vožnja u životu i da će zajedno s autom završiti negdje u Zlatnom potoku, da ih ni najbliži neće prepoznati. Popularnost Srđa mi je sasvim jasna, koliko god puta pođeš gore, toliko te puta očara ono što vidiš dolje. A ‘ono dolje’ vide svi, neki samo kao turisti, a neki i kao potencijalnu Meku za dobru zaradu. S krajem školske godine moglo se primijetiti puno više drugih registarskih pločica iz Hrvatske. Samim time je i aplikacija počela manje zvoniti, a nađiđani auti na Presidentu i Neptunu zapravo nisu nezaposleni vozači Ubera sa svojim autima, nego vozači koji čekaju vožnje za aerodrom, dok ove kraće relacije uredno odbijaju. Nerijetko bi mi gosti zahvaljivali što sam došao po njih uz obrazloženje da im je deset Uber vozača ranije otkazalo vožnju. Osim što sam ovo radio kako bih pred lagani odmor u kolovozu mogao napisati reportažu, posao sam shvatio ozbiljno, potpuno svjestan kako vozim ljude, a ne patate, da smiješak ništa ne košta i da oni plaćaju uslugu nevezano za motiv moje uloge kao vozača. Nisam odbio niti jednu vožnju, nebitno je li bila isplativa ili ne. Sjetio sam se i taksista koji nas je vozio lani u Istanbulu. Legenda je vozeći nas skrenuo s rute i stao ispred kuće s objašnjenjem da mora na wc. Nebrojeno sam puta, vozeći goste, evocirao uspomene tog vremešnog Turčina koji nas je igrom slučaja upoznao sa svojim susjedima. Kasnije je čak tražio da mu platimo više jer smo dugo čekali u koloni.

PRVI KONTAKT S GRADOM

Uber vozač u Dubrovniku, bio on iz Dubrovnika, Zagreba ili Pakistana nije samo vozač, on je u dosta slučajeva i prva osoba koju gost vidi kada dođe u Gruž, na kolodvor ili aerodrom. Većina gosta postavlja pitanja, o zidinama, o ratu, o disko klubovima, muzejima, Elafitima, restoranima, Lokrumu. Osobno ne znam što bih odgovorio da me netko kao vozača Ubera u Zagrebu pita nešto što bi čovjek rođen ili koji godinama

Uber vozač u Dubrovniku, bio on iz Dubrovnika, Zagreba ili Pakistana nije samo vozač, on je u dosta slučajeva i prva osoba koju gost vidi kada dođe u Gruž, na kolodvor ili aerodrom. Većina gosta postavlja pitanja, o zidinama, o ratu, o disko klubovima, muzejima, Elafitima, restoranima, Lokrumu.

živi u Zagrebu znao odgovoriti ‘’s nokta’’.

Koliko sam zaradio? U svakom poslu postoji iskustvo pa i u ovom poslu postoji vrijeme kada se više zarađuje. Ako ste ranoranilac, rani jutarnji sati će vam donijeti vožnje za aerodrom, u vrijeme kada kruzeri dođu u Gruž nije loše zaputiti se prema Kolodvoru, dok je u vremenu odlazaka kruzera dobro također raditi jer je potražnja gotovo jednaka ponudi. Oko 17-18 sati turisti idu s kupanja, svakako im trebaju usluge prijevoza, ali trebalo bi pripaziti da vam ne uđu mokri u auto jer je to u pravilu vaša zadnja vožnja taj dan ako nemate kožna sjedala.

DODATNI PRIHOD NIJE LOŠ

Cijene koje vidi korisnik aplikacije nisu i cijene koje će dobiti vozač. Iz te cijene se odbija provizija koja ide Uberu. U danu sam, ovisno o vremenu vožnje zarađivao od 110 – 270 EUR. I sama aplikacija ne temelju ponude i potražnje formira cijene i povećanjem cijena u vrijeme veće potražnje ‘tjera’ vozače da izlaze na ulicu voziti. Osim samog prometa, kada završi vožnja, korisnik može ostaviti napojnicu koju Uber isplaćuje s ostalom zaradom jednom tjedno. I brojni izazovi koje Uber stavlja pred svoje vozače mogu donijeti dodatan prihod. Ako postignete određeni broj vožnja u par dana, Uber vam dodijeli određeni iznos eura na račun.

Nešto prije otvorenja Igara sam vozio svoje zadnje vožnje, kolone su bile nesnosne, od Lapada do Pila je vožnja trajala i do 45 minuta i davno donesena liberalizacija taksi tržišta je kao i svake godine pala na testu. Netko je davno do-

nesene uredbe o limitiranom broju taksi koncesija ispalio iz topa i omogućivši svima taksiranje otvorio Pandorinu kutiju i u Dubrovnik doveo na tisuće automobila i vozača, dok su u isto vrijeme kuhari, konobari, vozači autobusa i ostala deficitarna radna snaga uredno davali otkaze i pokretali svoje obrte za taksi.

Poseban prometni režim zasigurno ima za cilj pomaknuti prvu crtu obrane s Pila na Ilijinu glavicu, kako taksi vozila, tako i rent a car vozila, pa čak i kamp kućica koje prolaze Kapelicom i Pilama, a zapravo tu rutu koriste panoramski u svrhu razgledanja. Gradskoj upravi trebat će puno sreće i pameti da realizira taj režim prometovanja jer je vrlo jasno kako je Dubrovnik sam po sebi koka nesilica koja nosi puno jaja mnogima, tvrtkama s više vozila i vozača, individualnim vozačima koji idu od destinacije do destinacije u potrazi za gužvama i poslom, ali najviše samom Uberu koji na osnovu provizija prihoduje desetke milijuna eura godišnje, a da ne mora promijeniti ni gumu na autu, ni napraviti servis, niti napraviti tehnički ili osiguranje. Lobiji poput Ubera, koji su glavni inicijatori liberalizacije taksija u Hrvatskoj su ujedno i oni koji će dati sve od sebe da ovakav režim prometovanja ne zaživi u dogledno vrijeme.

I ja sada, u miru redakcijskih prostorija, razmišljam o svojoj kratkoj karijeri taksi vozača i Anti Lovriću koji me je vidio na Pilama kako vozim i koji mi je rekao kako je mog’o zamislit da otvorim još jedan portal, još neke novine, radio ili televiziju, ali da ću ja vozit Uber, da on jednostavno ne može doći sebi.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak Davorin Visnjic/PIXSELL

Pariška burleska na otvorenom

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske ocijenila je kako bi srpanjsko usklađivanje mirovina moglo iznositi cijelih 7 posto. Tako se i službeno više ne usklađuju plaće i penzije s potrošačkim korpama, nego s - kontejnerima. Visok iznos usklađivanja pokazuje kako bi to penzionerima s prosječnom penzijom moglo donijet oko 40 eura više. Ta populacija nije poznata ko koruptivni dio društva i zato je njima, uz dodatnu zaradu od ambalaže s kontejnera, to povećanje sasvim dovoljno.

Članovi Vlade, visoki dužnosnici i saborski zastupnici, dobili su između tisuću i dvije povećanja, a naš premijer skoro – tri tisuće. Potonji je toliki rast plaća objasnio anti- koruptivnom mjerom, što u prijevodi znači: ako lupežu platite više, neće morat krasti. Pošteno, sad Hrvati konačno znaju koliko košta poštenje hrvatskog političara. Prema neslužbenim izvještajima, Hrvatska je u nogometu i vaterpolu pri vrhu na svijetu, u turizmu isto među boljima, ali onda u industriji 148. u stočarstvu tek 201. ali po korupciji 224., tri mjesta prije zadnjih u svijetu.

Takve uspješnice nekima su dokaz da ni Tito ni svi ratovi zajedno nisu protjerali toliko Hrvata ko današnja vlast pa zato ljudi ne razumiju povećanje plaća državnih dužnosnika od 83 posto. Ali dobro je poznato kako svaki stečajni upravitelj ima dobra primanja, primjerena njegovu trudu; pretvaranje vrijednog zemljišta, firme ili objekta u ekskluzivne stanove ili hotelsko naselje koje kupe, recimo, Turci. Nakon svake tako uspješne rasprodaje, upravitelj ispraća tisuće Hrvata u svijet, a onda sve priprema za dolazak novih vlasnika, ali i novih robova, Nepalaca i ostalih. Naš premijer posao stečajnog upravitelja odrađuje vrhunski i zato zaslužuje takvu plaću. Olimpijske igre u Parizu počele su spaktaklom na otvorenom, na rijeci Seini i oko nje. Bilo je tu svašta, od prikazivanja bezglave kraljice Marije Antoanete, pogubljene u Francuskoj revoluciji, koja pjeva s odsječenom glavom u rukama, do čudne rekonstrukciju Posljednje večere i ismijava-

nje kršćanstva. Čak i ateisti tvrde da oni koji ‘dokazuju’ da Boga nema, jednako ništa ne razumiju ko i oni koji o njemu subjektivno razmišljaju ko o mudracu s dugom bijelom bradom koji je negdje…tamo, visoko. Ali, za rijet pravo, svi smo mi ateisti, kad se radi o tuđim bogovima. Drugi opet tvrde da je i Da Vincijev doživljaj ‘Posljednje večere’ jednako tako subjektivan doživljaj. Kako je on mogo objektivno oslikat nešto, što se dogodilo 1500 godina prije njegova rođenja? A Francuski ateisti su njega samo karikirali. Hrvati su osobito burno reagirali. Oni najradikalniji tvrde da su za sve krivi pripadnici drag queen pokreta i njemu srodnih, pa im poručuju da postoje samo dva spola. Jedan ide u urologa, drugi u ginekologa, a svi ostali u - psihologa. Većina ostalih se slaže da olimpijada nije prikaz burleske u noćnom kabaretu, nego sportsko natjecanje. Što nisu ismijali objavu Kur’ana Muhamedu, kad su tako duhoviti? Pa bi im Olimpijada ostala upamćena za sva vremena, najviše po streljačkim sportovima na ulicama grada. Sve u svemu, svi se slažu kako je kiša bila jedina pozitivna i lijepa (Božja koreografija) ideja i poruka ove katastrofalne ceremonije. Iz Hrvatske gospodarske komore (HGK), predstavnica ugostitelja je za medije komentirala rezultate dosadašnjeg dijela turističke sezone. Ona je precizno objasnila turistička kretanja u zemlji, tako da je onima koji vjeruju u dobru sezonu objasnila kako nam cijene nisu visoke, jer ugostitelji za šest mjeseci moraju zaradit za cijelu godinu. Pa zato trebaju gulit koliko se može i gdje se može. Onima koji tvrde da je potrošnja turista lošija nego ikad, isto ima logično objašnjenje. Za lošije brojke krivi su EP u Njemačkoj i OI u Francuskoj, ali i recesiju u Europi. Zato do današnjeg datuma imamo rast, ali slabiju popunjenost, rekla je stručnjakinja za ugostiteljstvo. Na zlobne komentare kako nam je pizza skuplja nego u Italiji, najčešće posvuda istog smrznutog ukusa, baš ko i hamburger, koje priučeni kuhari ne znaju pripremiti, a konobari su djeca ili srednjoškolci koji ne znaju

kako se zovu, a kamoli reći dobar dan, gospođa je ustvrdila kako cijene jesu rasle u skladu sa situacijom, ali kako ona ne misli da smo skupi, a kvaliteta i usluga su izvrsni. Nije bila upoznata s gužvama turista po obalnim samoposlugama, dok restorani zjape poluprazni.

Naše autoceste nisu prazne, pa se u HAC-u bilježi bolja zarada. Rast naplaćene cestarine znatno je veći nego porast broja vozila na autocestama, a sve zahvaljujući povećanju cijene cestarina za deset posto. Nisu naveli prati li tu skupoću i kvaliteta nečega, ali taj podatak sigurno usrećuje Vladu koja se svakog tjedna preko državnih medija hvali, koliko je cestarine naplatila za vikend.

Nema razlike između sadašnje Hrvatske i nekadašnje NDH, poučio je braću Srbe njihov predsjednik Vučić nakon što je Hrvatska donijela odluku o zabrani ulaska u Hrvatsku trojici prosrpskih i proruskih crnogorskih dužnosnika koji su bili glavni akteri zaslužni za donošenje Rezolucije o ‘genocidu u Jasenovcu’.

Izgleda da nema razlike ni između, u to doba mlađahnoga Šešeljevog po-četnika Vučića, koji je u Glini devedesetpete svim Srbima obećavo život u Velikoj Srbiji, i današnjeg predsjednika nešto manje Srbije. Nakon peticije 185 roditelja OŠ Lapad koji su se protivili promjeni imena u školu Ivana Dulčića, došlo je do burne rasprave među gradskim vijećnicima. I oni su bili protiv. To što je njegova plemenita ideja iskorištena za političku promociju, gradonačelnika nije iznenadilo. Sumnja on da je pobunjenim vijećnicima sporno što je pokojni Dulčić (inače đak gruške škole), izrađivo vitraje u crkvama. Zamisli samo, Dulčić je dobar za crkvu sv. Vlaha, a nije dovoljno dobar za OŠ Lapad? Da ne bi ovi ‘mali beznačajni političari’ pozivali djecu na političku agresiju, pa ih još nagovarali da kamenjem gađaju ploču s imenom velikog umjetnika, gradonačelnik je skinuo ovu točku s dnevnog reda. Baš su ljudi čudni; lapadsku obalu bi zvali ‘lapadska’, most i aerodrom bi zvali ‘dubrovački’. Još samo fali da dubrovačkim nazovu i umjetničke grafite u Mokošici!

Novinarska patka

U davnim vremenima, za vrijeme procvata tiskanih medija, ugrožen žestokom mlađom konkurencijom, najstariji lokalni list u mirnom američkom gradiću, našao se pred bankrotom. Glavni urednik pred penzijom, bio je očajan, kad mu je vlasnik najavio najgore. I kad je izgledalo da su sve lađe potonule, najmlađi novinar tek zaposlen, bojažljivo je predložio glavnom uredniku nevjerojatno drsku ideju; treba objavit bombastičnu priču koju drugi neće, jer se ta priča nije ni dogodila. S obzirom na očajanje u kome se nalazio, urednik je ideju prihvatio.

I tako je sve počelo. Mladi novinar je najavio prijelomnu vijest za sutrašnji dan. Sutradan su ulični prodavači novina nadjačali buku ulice i cijeli grad izvijestili o događaju dana: misteriozni nestanak pataka na obližnjoj farmi – vikali su kolporteri, a cijeli grad je naćulio uši, kako bi čuo dio sadržaja priče o tajanstvenom nestanku pataka! U najavi novog broja, intervjuirani vlasnik je očajan; svaku noć po jedna patka nestaje, a leševa nema! Istraga je u tijeku! Čitajte sutrašnji broj! Stvar s patkom je upalila; novine su planule već u ranim jutarnjim satima, a najviše radi članka novinara pripravnika, o vlasniku pačje farme koji mu se žalio kako mu odnedavno nestaju patke na tajanstven način. I prije, možda i godinu dana, je primijetio kako pokoja patka fali, ali nisu pomogla ni dugotrajna noćna bdijenja cijele familije. Patke nestaju ko da ih zemlja guta. Nisu primijećeni nikakvi tragovi zvijeri niti lupeža.

Sutrašnji broj novina, kao i nekoliko narednih, donosili su detaljne izvještaje o novom pomoru pataka, ali i novim mjerama osiguranja oko farme. Postavljena je dupla bodljikava žica, nastamba za patke je zaključavana, a naoružani farmeri su dežurali cijele noći. Jato se svaki dan smanjivalo, a jedina korist od svih napo-

ra, bila je znatno povećana tiraža lista. Nekoliko tjedana poslije, nakon što je vlasnik lista procijenio da više nema opasnosti od bankrota, mladi novinar je objavio rezultat svoje istrage, prema kojoj je sasvim izvjesno ‘ko je bio vinovnik pomora na pačjoj farmi! Od nekoliko desetaka pataka, preostala je - samo jedna.

A nakon još nekoliko dana, ta zadnja patka je bila živa i zdrava. I to groteskno debela patka!

Zaključak; radi se o pačjem kanibalu, serijskom ubojici svojih brojnih rođa-

ka! Uz pristanak farmera, koji je molio za anonimnost, s nepoznate farme su dopremili inkriminiranu patku u drvenoj kašeti, kako bi zadovoljili navale radoznalih čitatelja i uvjerili ih da se radi o autentičnoj patki. Da bi malo smanjili gužvu, na koncu je redakcija bila primorana naplaćivat ulaznice za ‘pogled na patku’. Tako su na patki zaradili još više, a ona je ušla u povijest novinarstva pa se i danas za svaku neprovjerenu ili malo moguću vijest kaže da je to ‘najobičnija novinarska patka’. A vidjeli smo, da ona i nije bila tako - obična.

Piše Mario Klečak

Zašto kruh ne košta milijun eura?

Ako nemate kruha, šmrčite speed u Speedo gaćicama!

Inflacija je, ustvari, samo krinka za pljačku, zato što ljudi moraju jesti. Zato cijene hrane divljaju, a odjeće i obuće ne. No sada ide ključno pitanje. Zbog čega se još ne podignu? Zašto kruh ne dođe, recimo, sto, tisuću, deset tisuća eura? Ili da se ne zajebavamo s tim sitnim brojkama, zašto kilo kruha ne bi koštalo milijun eura?

Puno toga je na ovom našem planetu smiješno da smješnije ne može biti. Evo recimo guzonje s ogromnim jahtama. Imaš plovilo s kojim zbog veličine ne možeš nigdje pristati nego samo možeš baciti sidro, pa se do obale moraš tramakat s manjim brodićem. Zašto onda nemaš brod s kojim se možeš vezati na kopno? Još luđe su one upute kada uđeš u avion. Prva obavijest pilota – važnija čak i od možebitnog slijetanja na vodu - jest da se ne smije pušiti i da su upaljene one lampice s prekriženim cigaretama. Ono kao da ljudi prvu stvar koju naprave kad uđu u avion krenu motati duhan. Do kad će Airbus i Boeing ugrađivati te lampice? Još stotinu, dvije stotine godina? Ili recimo, smiješno je i što turisti pohode destinacije tijekom srpnja i kolovoza pa kukaju kako je vruće. To je kao da odeš na skijanje pa žugaš da ima snijega. Pa čovječe, ako ti je vruće, iznajmi eskimske kuće, a ako ti je zima, pravac Indokina.

No sve su ovo bezvezne blesave sitnice prema ekonomiji, toj najsmješnijoj znanosti koju je čovječanstvo smislilo. Nitko nema mrtve veze kako ta ekonomija funkcionira i čemu uopće služi, pa opet, čak se dijele Nobelove nagrade iz područja te paranormalne znanosti, djeca upisuju studije, a mnogi ‘stručnjaci’ vam objašnjavaju kako je ekonomija ustvari super logična, nešto valjda kao logo kockice.

EKONOMSKA LOGIKA

Upravo svjedočimo brutalnoj inflaciji, čak i ona tradicionalna argentinska prema ovoj izgleda kao metvica. Dođete u Lidl ili Plodine, zgrabite artikl, a onda morate trčati do kase, jer ako niste brzi cijena će narasti od police do bla-

gajnice. Eto u takvom vremenu živimo. Posljedica je to korona mjera u kojemu se novac tiskao kao da je Playboy s naslovnicom Anne Nicole Smith. Pa čekaj, ako je inflacija posljedica tiskanja novca, znači da ekonomija ima nekog uzročno-posljedičnog smisla, zar ne? U jednom dijelu da, ali u većem ne. Evo odavno se već ne tiska novac, a inflacija i dalje luduje. No, što je najluđe od svega, ne vrijedi rast cijena za sve artikle. Hrana je primjerice stravično poskupjela. Ako dođete u supermarket ili na tržnicu s manje od 100 eura, nećete imati ručak. Pitate na ribarnici kako je jebeni luc sada 10 eura, a do jučer je bio svega 30 kuna, reći će vam da su svi troškovi poskupjeli. Kako su svi troškovi poskupjeli, kada glavni trošak ribara – a to je gorivo – nije poskupjelo? Je li možda kriv rat u Ukrajini? Luc je pod stresom da Putin ne oplete nuklearnu bombu, pa se skriva po atomskim skloništima stjenčuga i zeznuto ga je uhvatiti? Je li to razlog rasta cijena?

Često se i rat u Ukrajini spominje kao razlog inflacije pogotovo u prehrambenom dijelu. Valjda ona Konavoka što na djedovini sadi pomadore ne može sad lako doći iz Radovčića do Gruža, jer su ruske trupe oko Harkiva i Donjecka, pa troši znatno više vremena i goriva na transport. Je li možda to razlog rasta cijena?

Prije neki dan kupio sam Speedo kupaće gaćice. Cijena Speeda u posljednjih deset godina je potpuno ista, ni mrvu gore, ni mrvu dole. Kupaće gaćice proizvode se u Bangladešu, Vijetnamu, Tajlandu i ostalim azijskim državama, za dovesti ih do Europe potroši se koja litra goriva više nego što stuče ona naša Konavoka, a na Rogu Afrike vrebaju gusari. Pucaju

Ljudi, jasno je to svima, moraju jesti. Vi im lijepo stavite cijenu kruha milijun eura, pa neka se misle. Kilo pomadora na tržnici dva milijuna eura, kilo luca - osam milijuna eura, pa da vas ja vidim, dragi homo sapiensi, što ćete jesti?

Piše Maro Marušić foto Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Prije neki dan kupio sam Speedo kupaće gaćice. Cijena Speeda u posljednjih deset godina je potpuno ista, ni mrvu gore, ni mrvu dole. Kupaće gaćice proizvode se u Bangladešu, Vijetnamu, Tajlandu i ostalim azijskim državama, za dovesti ih do Europe potroši se koja litra goriva više nego što stuče ona naša Konavoka, a na Rogu Afrike vrebaju gusari. Pucaju u transporte brodove, otimaju ih, traže otkupninu, ali unatoč svim tim jadima, cijena kupaćih gaćica i dalje je ista. Ima li tu ikakve ekonom ske logike?

u transporte brodove, otimaju ih, traže otkupninu, ali unatoč svim tim jadima, cijena kupaćih gaćica i dalje je ista. Ima li tu ikakve ekonomske logike?

INFLACIJA – KRINKA ZA PLJAČKU

Znam i neke ljude koji ne kupuju Speedo, ali nabavljaju speed. Cijena droge – osim naravno prehrambenog poduzeća Droge Portorož - u posljednjih dvadeset godina je potpuno ista, ni mrvu gore, ni mrvu dole. Narkomanske stvarčice proizvode se u Afganistanu, Kolumbiji, Boliviji, Peruu i ostalim svjetskim državama, za dovesti ih do Europe potroši se koja litra goriva više od onog ribara što hita luceve, a po rtovima vrebaju policajci. Zaustavljaju transportne brodove, vrše racije, zapljenjuju kokain i traže zatvor za krijumčare, ali unatoč svim tim jadima, cijena narkomanskih stvarčica i dalje je ista. Ima li tu ikakve ekonomske logike osim što Speedo i speed imaju isti korijen riječi?

Eh tu sam vas čekao. Speedo i speed zaista jesu primamljivi. Kupanje, izležavanje na suncu, uzimanje droge - luči dopamin i serotonin, ali s druge strane, bez toga se ipak može. Za razliku od hrane, ne trebaju vam ni Speedo, ni speed

da biste preživjeli. Koliko god jebena hrana poskupjela, vi morate jesti. Osnovni prvi zakon ekonomije o ponudi i potražnji. Potražnje za hranom uvijek će biti, jer ako opadne potražnja, (pr)opadne i život - logično skroz, Droga Portorož. Stoga, ono što u ovoj cijeloj priči nije jasno zašto su cijene hrane ovako niske? Shvatili ste da je inflacija samo krinka za pljačku, baš zato što ljudi moraju jesti. Zato cijene hrane divljaju, a odjeće i obuće ne. No sada ide ključno pitanje. Zbog čega se još ne podignu? Zašto kruh ne dođe, recimo, sto, tisuću, deset tisuća eura? Ili da se ne zajebavamo s tim sitnim brojkama, zašto kilo kruha ne bi koštalo milijun eura? Ljudi, jasno je to svima, moraju jesti. Vi im lijepo stavite cijenu kruha milijun eura pa neka se misle. Kilo pomadora na tržnici dva milijuna eura, kilo luca - osam milijuna eura, pa da vas ja vidim, dragi homo sapiensi, što ćete jesti?

Cijene hrane, to je čista ekonomska logika, treba podignuti do onih jahti s početka teksta, pa tko preživi, još će dizati cijene. Za one druge još davno je Marija Antoaneta, dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju, rekla: Ako nemate kruha, šmrčite speed u kupaćim gaćicama!

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Zvjezdana i Suzana - prijateljice iz djevojačkih dana njeguju i nastavljaju druženja stara, hitaju u ulozi Marka pogledati svoga Mara

Ivan, Nikolina i Ana - Marija - voljena kćer je drage roditelje oduševila svojom izvedbom na premijeri Ekvinocija

Elena, Edi i Olivera - za uspomenu na nastup na 75. DLJI si nešto lijepo kupiti bila je namjera

Jadranka i Marko - ne može ljeto žarko proći da se ne uspije doma u svoj Dubrovnik na odmor iz hladne Njemačke doći

Julian, Dani i Edi - Stradun je za ljetni večernji izlazak prijateljima, sa svih strana okupljenima, bogomdan

Andreja, Marijo, Tonka, Marijan i Marija - i umjetnici i umjetnosti naklonjena čeljad su sve bolja što su starija

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Toni, Anita i Stijepo - roditelji su ponosni što je sin ulogu Tonija bez treme odigrao lijepo

Vaha, Suad i Benjamin - unuk će pribor za uspješni ribolov na poklon dobiti fin

Goran, Krešimir i Maro - i u Ekvinociju se potvrdilo da izvrsne rezultate daje međusobno povjerenje i prijateljstvo staro

Stanka, Maris i Darija - zajednički ljetni večernji izlazak kćerima i majci neizmjerno prija

Milo, Iris, Greta i Petarpresretan je bio, i ostao, dida i tata što su mu njegovi dragi iz Rijeke stigli i pokucali na vrata

“DMITRIY

SEDAM VELIČANSTVENIH

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

SHOSTAKOVICH”

I NJEGOVI BLIZANCI Posadu

su uglavnom činili KGBovci, morao ih je slušati i sam zapovjednik broda

Kao i većina brodova Sovjetskog Saveza (SSSR), imali su dvojnu putničko - vojnu namjenu

Serija od sedam brodova blizanaca tipa DMITRIY SHOSTAKOVICH , građeni su u poljskom brodogradilištu Stocznia Szczecińska im. Adolfa Warskiego u Szczecinu. Kao i većina brodova Sovjetskog Saveza (SSSR ), imali su dvojnu putničko - vojnu namjenu. Imali su ukrcajno-iskrcajne rampe i u cijeloj garažnoj palubi su mogli ukrcati auta ili vojna vozila. Oni su više sličili trajektima nego kruzerima, ali je većina njih uplovljavala u luku Gruž kao kruzer. Svih sedam brodova su bili gotovo istih tehničkih karakteristika, imalí su 12800 bruto tona, bilí su dugi 133 i široki 21 metar, a brzinom od 20 čvorova pokretala su ih četirí šest- cilindarska dizel Sulzer-Zgoda motora ukupne snage 17400 KS . U verziji broda za kružna putovanja prevozili su oko 350 putnika o kojima se brinulo 170 članova posade. Ne treba posebno spominjati da su posadu sačinjavali mahom probraní sovjetski kadrovi među kojima su dominirali pripadnici KGB -a. Njihovim se direktivama u plovidbi i upravljanju brodom morao pokoravati i sam zapovjednik broda. U vremenima nakon Perestrojke, svi su ovi brodovi često mijenjali vlasnike, imena i zastave.

DMITRIY SHOSTAKOVICH

Prvi iz serije brodova blizanaca DMITRIY SHOSTAKOVICH je dobio ime po istoimenom ruskom kompozitoru, a izgrađen je za brodarsku kompaniju Black Sea Shipping Company ( BLASCO ) íz Odesse. Na prvo putovanje je zaplovio 1980. godine, a 2000. je promijenio ime u PALOMA I, kasnije u PALOMA te ponovo u PALOMA I. Ovaj kruzer je dolazio u

Dmitriy Shostakovich

Kao i većina brodova Sovjetskog Saveza (SSSR), imali su dvojnu putničko - vojnu namjenu. Imali su ukrcajno-iskrcajne rampe i u cijeloj garažnoj palubi su mogli ukrcati auta ili vojna vozila. Oni su više sličili trajektima nego kruzerima, ali je većina njih uplovljavala u luku Gruž kao kruzer.

Dubrovnik pod svim ovim imenima. Tijekom transformacije u kruzer su mu tupastu provu suzili da bude šiljastija, kako bi brod izgledao nešto elegantnije. Preinakom prove broda su izgubili dio dragocjenog prostora u garaži u slučaju potrebe ukrcaja vojnih vozila. Prodan je 2007. u Singapur gdje je služio kao ploveća kockarnica pod imenom ROYALE STAR, a od 2013. je plovio pod imenom NEW IMPERIAL STAR . U listopadu 2016. je završio u indijskom rezalištu brodova Alang.

GEORG OTS

Godine 1980. zaplovio je i GEORG OTS , ali za Estonian Shipping Company ( ESCO) iz Tallina. Uglavnom je plovio na liniji Tallin - Helsinki i za razliku od drugih brodova on nije nikada mijenjao ni ime, ni namjenu te je jedini cijelo vrijeme plovio kao trajekt za 1200 putnika i 110 automobila. Godine 2002 je prodan brodarskoj kompaniji St. Petersburg Shipping

Company te održava redovitu trajektnu liniju St. Petersburg - Kaliningrad, a 2012 je prodan jednoj kineskoj kompaniji te 2014. završava u kineskim rezalištima brodova. U svojim plovidbama nikada nije posjetio Dubrovnik.

LEV TOLSTOY

Od 1981. godine plovi i LEV TOLSTOY koji 1995. mijenja ime u NATASHA , 1998. u PALMIRA , a od 2001. plovi za izraelsku brodarsku kompaniju Mano Maritime kao THE JASMINE (bio je u Dubrovniku pod ovim imenom). U kolovozu 2006. prodan je jordanskom brodaru (SITTCO) Salam International Transport & Trading Company za kojeg plovi kao trajekt u Crvenom moru pod novim imenom FARAH . Vratio se svojoj prvotnoj trajektnoj namjeni pa rekonstrukcija i nije bila komplicirana s obzirom na to da njegove krmene rampe za ukrcaj i iskrcaj vozila nikada nisu ni bile demontirane. I kada je izgledalo da će FARAH zavr-

Dmitriy Shostakovich

Dmitriy Shostakovich

Dmitriy Shostakovich

Paloma I šiti svoje plovidbe u Crvenom moru, početkom 2008. ga je kupio brodar Easy Cruise i odmah ga poslao na kompletnu rekonstrukciju u brod za kružna putovanja za nešto više od 500 putnika. Svoja prva krstarenja pod imenom EASYCRUISE LIFE započeo je 17. svibnja iz Pireja prema turskom Bodrunu i grčkim otocima: Syros, Samos, Kalynnos, Kos, Paros i Mikonos. Nažalost, ovaj se posao nije dobro razvio pa je 2010. inauguriran novi program u Indijskom oceanu pod imenom OCEAN LIFE . Kako ni taj pokušaj nije uspio, brod je 2011. raspremljen u luci Ambelaki na otoku Salamina da bi sredinom 2014. konačno završio u rezalištima brodova turske Aliage.

KONSTANTIN SIMONOV

KONSTANTIN SIMONOV je plovio od 1982. do 1996. godine. Plovio je između Lenjingrada i Helsinkija za Baltic Sea Shipping Company ( B.S.S.C .). Kada je kompanija 1996. bankrotirala, brod je zaplijenjen u njemačkom Kielu. Iste je godine na dražbi prodan jednoj ciparskoj firmi koja mu mijenja ime u FRANCESCA Međutim, četiri godine ne plovi i ostaje ve -

zan u Bremerhavenu sve do 2000., kada ga je kupila izraelska brodarska kompanija Mano Maritime iz Haife. Zanimljivom kombinacijom ovaj ruski brod u vlasništvu izraelske kompanije sa sjedištem u Kingstownu na St. Vincenti Grenadinima uzima maltešku zastavu pod kojom nastavlja ploviti kao THE IRIS (bio je u Dubrovniku pod ovim imenom). Prodan je 2010. brodaru Kristina Cruises za kojeg plovi do 2013. pod imenom KRISTINA KATARINA (bio je u Dubrovniku pod ovim imenom) da bi početkom siječnja 2014. nakon stečaja kompanije, ponovo promijenio vlasnika i dobio novo ime OCEAN ENDEAVOUR . I dalje je u plovidbi pod zastavom Portugala.

MIKHAIL SUSLOV

Od 1982. plovi i MIKHAIL SUSLOV, građen za Black Sea Shipping Company ( BLASCO), kojemu je prvotno bilo namijenjeno ime VASILIY SOLOVEV SEDOV, ali je nakon iznenadne smrti Mihaila Suslova, tadašnjeg vodećeg sovjetskog političkog ideologa, počašćen, ali ne zadugo, njegovim imenom. Brzo, već nakon dvije godine mijenja ime prvo u MIKHAIL BULGAKOV (nakratko, samo šest dana je nosio to ime), a potom u PYOTR PERVYJ . U Njemačkoj je preuređen u brod-očnu kliniku te je punih deset godina u zdravstvenoj službi, od 1990. do 2000. bio stacioniran u Gibraltaru. Nakon propasti kompanije u međuvremenu je pripao Baltic Lineu, tu je i zaplijenjen te na dražbi prodan u Emirate gdje je preimenovan u OCEAN EMPRESS . Međutim, zbog pogoršanja političke situacije na Bliskom istoku, projekt krstarenja u arapskim vodama je propao, pa je ponovo prodan, ovaj put kompaniji Titan Cruise Line. Nakon preuređenja u brod-casino neko je vrijeme za turiste željne kockanja plovio u ruskim baltičkim vodama kao OCEAN JEWEL OF ST PETERSBURG . Ovaj brod nije nikada bio u Dubrovniku. Ipak, vrijeme je učinilo svoje, pa je nekadašnji MIK-

Kristina Katarina

Paloma I

Priče o moru i brodovima 57

Od ove serije od sedam brodova blizanaca posjetio nas je

DMITRIY SHOSTAKOVICH, ali i pod imenima PALOMA I, PALOMA i PALOMA I. KONSTANTIN SIMONOV nas je posjetio pod imenima THE IRIS i KRISTINA

KATARINA. LEV TOLSTOJ nas je posjetio pod imenom THE JASMINE. Četiri broda iz ove serije istih brodova nas nisu nikada posjetili: GEORG OTS, MIKHAIL SUSLOV, KONSTANTIN

CHERNENKO i MIKHAIL SHOLOKHOV.

The Jasmine

Iris

HAIL SUSLOV na koncu završio u rezalištima 2013. u Venezueli.

KONSTANTIN CHERNENKO I MIKHAIL

SHOLOKHOV

Za sovjetsku dalekoistočnu brodarsku kompaniju Far East Shipping Company ( FESCO) iz Vladivostoka se 1986. grade dva broda: KON -

STANTIN CHERNENKO i MIKHAIL SHOLOKHOV

Nakon kratke vladavine i smrti prvog čovjeka SSSR -a, već odavno zaboravljenog Konstan -

tina Černjenka, novogradnja broj 492 dobiva njegovo ime, ali ne zadugo. Već se 1988. preimenuje u RUSS i plovi u vodama oko Vladivostoka do Japana i Južne Koreje. Od 1997. održava trajektnu liniju Riga - Stockholm, a od 2000. skraćuje ime u RUS . Kasnije ponovo plovi između dalekoistočne Rusije i Japana, a od 2010. je promijenio ime u SC ATLANTIC , potom i u OCEAN ATLANTIC , te je na Dalekom istoku potpuno preuređen u brod za kružna putovanja kapaciteta 400 putnika. I dalje plovi pod zastavom Portugala.

MIKHAIL SHOLOKHOV je uglavnom plovio Japanskim i istočnim Kineskim morem, a od 1995. između Vladivostoka i Japana te Južne Koreje. Od 1999. je na trajektnoj pruzi St. Petersburg - Stockholm, od 2000. Riga - Stockholm, da bi se 2002. ponovo vratio ruti između Vladivostoka i Fushikija. Kada je 2004. prodan grčkoj kompaniji Hellenic Western registriranoj u Kambodži, nakratko skraćuje ime u MIKHAIL . Ime potom mijenja u UGO FOSCOLO i plovi, da bi sve bilo nastavljeno u jednako zanimljivom stilu, pod zastavom St. Vincent i Grenadina za grčkog brodara Anez Lines. Zapravo, uglavnom je bez posla ležao raspremljen na grčkom otoku Zakyntos da bi pod imenom PHOENIX bio izrezan u indijskom rezalištu brodova Alang 2011. godine.

The

PONEDJELJAK, 5.8. doručak dana

Poširana jaja

sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

UTORAK, 6.8. doručak dana

Francuski tost

sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

SRIJEDA, 7.8. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom

umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

ČETVRTAK, 8.8. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

PETAK, 9.8. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo

pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SUBOTA, 10.8. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

NEDJELJA, 11.8. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

PONEDJELJAK, 12.8. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

UTORAK, 13.8. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

SRIJEDA, 14.8. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

ČETVRTAK, 15.8. doručak dana Poširana jaja sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

PETAK, 16.8. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 17.8. doručak dana Francuski tost

sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Punjena paprika

s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

NEDJELJA, 18.8. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

TAKO PRIROĐENO

Tako prirođeno i prirodno teče

Stih sa svakim stihom u proljetno veče

Stihovi me moji raduju i liječe

Zvonini mi zvone ječe zvuče zveče

Skladnih riječi uvijek dovoljno dotèče

Jedne drugim ritam nimalo ne priječe

Svaka znade što je važnije i preče

Ni jedna nijednoj značenje ne niječe

Sklad hrvatskog mojeg tko bi da odreče

Sa svim jezicima i moj se natječe

No nikada jedan drugog ne zatȅče

Moja riječ ničiju ne smeta ne siječe

Samohodno svoje vlastitosti steče

Konteso ne želim preteći prèteče

11/5/22// 20,25

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Tko odmah daje – neka ne računa na

vraćanje.

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

Umjesto cvijeća našoj dragoj kolegici Mariji Deranja, 260 € prilažu kolegice i kolege geografi;

U spomen na dragu Katu (Seku) Baletu, 40 € prilaže obitelj Stjepana Bušlje; Umjesto vijenca za pok. Jelu Radić, 50 € donira obitej kuma Nika Lončarica; Umjesto cvijeća za pok. Bora Radulović, 40 € prilaže Ana Bulić;

Centar maslina

Maturanti Ekonomske škole, generacija 1979, povodom 45. godišnjice mature, u spomen na svoje preminule kolege prilažu 320,00 EUR.

Djeca i zaposlenici zahvaljuju darovateljima!

Udruga za Down sindrom DNŽ

U spomen na dragu susjedu Mariju Maju Dragojević susjedi zgrade Frana Supila 49, uplaćuju 240 EUR-a obitelji: Kristić, Ćosić, Kriste, Mojaš, Kolunđija, Mikulka, Običan, Mrković, Ivanković, Marčinko, Vragolov Neti i Braco, Vragolov Petra i Dean

A N D I N A V K A

STANOVNICA

KRATICA ZA LIKOVNU UDRUGU VARAŽDIN

OGRAĐEN PROSTOR

ZA RASAĐIVANJE (mn.)

KRALJ U ŠAHU

ZIDAR KOJI NABACUJE ŽBUKU BOKSAČ, MAX

GOGOLJEV ROMAN SOL VINSKE KISELINE

GOGOLJEVA PRIČA

TESLA

RJEŠENJE: voda, m, Epirka, LUV, RS, az, šal, ležaji, unuk, N, Dubrovnik, pauk, ograda, Zažablje, bok, mrva, Adam, rasadi, žbukar, K, Taras Buljba, T, Otokar, asar, DI, rasol, Metković, Črt, Idara, Vij, UT, ršum, realac, lakat, ao, pčele, araber, smak, OL, ali, kula, arze, Ston, Ploče, pir.

GLUMICA GARDNER

L

I

C

SPORTSKA OSMOSMJERKA

U osmosmjerci pronađite sportske pojmove iz popisa Slova koja preostanu daju još jedan odgovarajući pojam. AIKIDO, APERKAT, ATLETIKA, BOKS, BORAC, DASKA, DOSKOK, ETAPA, GONG, HAZENA, JAHANJE, JEDANAESTERAC, JEDRILIČARSTVO, KAPETAN, KENDO, KIMONO, KLADIVO, KLASA, KOPAČKA, KORACI,KORNER, KRIKET, LIBERO, MAČEVANJE, MOTKA, NOGOMETAŠ, ODBOJKA, OSMERAC, PALICA,PARADA,PARKET, PENAL, PETERAC, PISTA, PORAZ, PRESKOK, REKORD, RUKOMET, SEDMERAC, SKOKOVI U VODU, SPRINT, TANDEM, TRENER, TRKAČ, TURNIR, VESLANJE,VRATAR.

E

R D R K A E E N E A L R V M

E U A A T R P R E S K O K O

T N I R P S A A O Z A R O P

E B O R A C T E K R A P T E

P I S T A

BILJNA OSMOOSMJERKA

N R P R

Ž O K O B A A N M U I A A A

U A S R L U K N A K K G N B

R O A K M I LJ N R R A U E A

O A V S O E S U E E C S K M

T V K J V R M T L T Ć I K B

K I I A A P U I I V S E S U

V LJ T S I G M Š C M P E Š S

A Š B R I U O M A Č E J K U

Z E U B N B A D E M L L H T

E B K O Z L A C A N I L A K

R O V A J J A B L A N A R A

B J A B U K A N A N A B O K

U osmosmjerci pronađite nazive biljaka iz popisa Slova koja preostanudaju još jedan odgovarajući pojam. ANANAS, ASPARAGUS, BADEM, BAMBUS, BANANA, BREZA, BUKVA, BUNIKA, CIKLA, GINKO, IMELA, JABLAN, JABUKA, JAGODA, JAVOR, JEČAM, KAKTUS, KALINA, KARANFIL, KELERABA, KESTEN, KOZLAC, KRUMPIR, KUKURUZ, LIMUN, KUPINA, KUPUS, LJUBICA, MARELICA, MRKVA, NARCIS, NEDIRAK, ORAH, OSKORUŠA, PAPRAT, PAPRIKA, PATLIDŽAN, PELIN, PROSO, ROTKVA, RUNOLIST, RUŽMARIN, ŠEBOJ, ŠEĆERNA TRSKA, ŠLJIVA, ŠTAVELJ, TIKVA, TULIPAN, VISIBABA.

SKO PLEME PITANJE

AUTO / MOTO

Prodajem Kia Suma 1,5/65KW, benzinac. Prešao 99 000 km, registriran do 07/2025. Mob: 098/ 716 346

Prodajem dijelove za Mazdu 323. Mob: 098/923 1116

OPEL MERIVA 1.4 turbo, 88 kW, benzin, 2013. god., prešao 130000 km, ima klimu, registriran do veljače 2025., nove gume, u odličnom stanju. Cijena 7000 EUR. Mob: 098/757 883

PLOVILA

Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS. Mob: 097/661 6033

Prodajem brodić Sirius, spreman za renovaciju, cijena 3500 EUR. Mob: 098/ 172 5318

Prodajem preklopne duple skale za barku od rosfraja od 7-12 m. Mob: 098/923 1116

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u Ulici Ante Starčevića. Mob. 098/679 111

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098 747 183

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946

Prodajem kuću u Rožatu, 119 kvadrata s pomoćnim objektom od 11 kvadrata. Cijena 195 000 eura. Kontakt: 099 642 8623

ZAGREB - SPLIT - DUBROVNIK

ZATON - DVOSOBAN

STAN U IZGRADNJI

69 M2 - 225.000 €

Dubrovnik - Vukovarska 17 - 1. kat

Kontakt: 095 466 2211

www.angelusnekretnine.hr

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i tr-

ton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

govine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Za-

šte, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemlji-

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Idući broj Dubrovačkog dnevnika potražite na prodajnim mjestima 23. kolovoza. Rok za dostavu malih oglasa je 21. kolovoza. Aktualne vijesti pratite na: www.dubrovackidnevnik.hr

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Luka Šipanska, brižno održavan maslinik s omirinom 90 m2 - 120.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 095 466 2211

Slano, Grgurići, građevinsko zemljište na mirnoj lokaciji blizu mora - 1200 m2 - 250.000 eura - Angelus nekretnineured Dubrovnik - 098 676 009

Zaton, u prodaji imamo kuću s pet smještajnih jedinica blizu plaže, 195m2 - 630.000 euraAngelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Popovići - građevno zemljište na mirnoj lokaciji, 1000 m2118.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Čibača, dvosoban namješten stan + garsonijera, parkirno mjesto, blizu škole – 90 m2 –297.000 eura - Angelus nekretnine - 095 466 2211

Prodajemo više građevinskih zemljišta u okolici Dubrovnika (Buići, Zaton veliki) - Angelus nekretnine - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemlji-

šte u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem dva automatska pojasa za spašavanje po cijeni jednoga. Mob: 091/ 356 9711

Prodajem valjak za peglanje

BOSCH 85 cm, očuvan. Cijena 350 EUR. Mob: 099/377 2297

Prodajem mašinu za cijepanje drva, 27 tona pritiska, može rezati vodoravno i okomito. Radi na benzin i laka za rukovanje. Mob: 098/ 285 502

Crni lakirani pianino prodajem povoljno, hitno i po dogovoru (kupljen novi u “Glazbala Kovačićek” prije 15-tak godina) August Förster/Petrof. Model 124/III s odgovarajućom dokumentacijom. Izvrsno očuvan, moguća probna svirka prije razgovora o kupnji. Mob: 091/615 7947

USLUGE RAZNO

Potrebna zena za cuvanje i njegu nepokretne osobe od ponedjeljka do petka od 0814h. Ostalo po dogovoru. Ozbiljne ponude na broj. 099 8502800

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757. Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, mon-

taža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 29.7. do 4.8.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 5. 8. do 11.8.

preminuli

AMIRA TIČIĆ (1942)

ESAD ČOKLJAT (1948)

RUŽICA LOBROVIĆ (1955)

KATA BALETA (1927)

NEDJELJKA DUŽDEVIĆ (1941)

VINKO NJIRIĆ (1927)

ZDRAVKA ZEKO (1940)

IVO LEDINIĆ (1965)

VIDE KRMEK (1940)

MARIJA DERANJA (1958)

NIKE KORAĆ (1932)

BORO RADULOVIĆ (1942)

VEDRAN RUSKOVIĆ (1960)

NOVI BROJ DUBROVAČKOG DNEVNIKA 23. KOLOVOZA